Issuu on Google+

JUL 2010. - GODINA II - BROJ 15

1.00

TEMA BROJA: OTORINOLARINGOLOGIJA INTERVJU: Darko Ivanović PREDSTAVLJAMO:

KC CG – KARDIO CENTAR


tel/fax: 020 228 445


HiPP kašice za laku noć Kašice za laku noć su žitno mliječne kašice u teglicama od 190 gr, a pripremljene su s mlijekom i žitaricama iz ekološkog uzgoja. Lako su svarljive, hranljive su i idealna su dopuna u dječijem jelovniku. Ove gotove kašice su odličnog ukusa, bilo da ih Vašoj bebi dajete hladne, bilo zagrijane.

Kat. br

Vrsta, 190 gr

5140

Mliječna kašica sa baby keksom (nakon 5. mjeseca)

5145

Mliječna kašica sa bananom (nakon 4. mjeseca)

5150

Mliječna kašica sa voćem (nakon 5. mjeseca)

5166

Mliječna kašica sa jabukom i kruškom (nakon 4. mjeseca)

Ukoliko želite više informacija – tu smo za Vas! "Gruppo Tessile" d.o.o. Kuće Rakića bb – Podgorica Tel./Fax: 00 382 20 870 061; e-mail: gruppotessile@t-com.me

ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU


SPECIJALNI VIKEND POPUST 30 % U APOTEKAMA MEDITAS

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: MEDITAS d.o.o. Podgorica, O. Revolucije 44 tel: 020 / 625 016, 069 / 327 214, e-mail: kcmeditas@t-com.me


Impresum Izdavač: doo Flaer, Podgorica Osnivač: Dragan Nikolić Izvršni direktor: Slavica Pantelić Glavni i odgovorni urednik: Amer Ramusović UREDNIŠTVO Dr Ana Mrdak, spec.ped. Prof. dr sc med. Aneta Bošković Prim. dr sc med. Asim Dizdarević Doc. dr sc med. Boban Mugoša Prof. dr sc med. Božidar M. Bojović Dr med. sc Božo Vuković Prim. dr sc med. Djurdjica Ostojić Dražen Ljumović Dr Ilija Ašanin, spec.hir. Dr Jelica Stanišić, spec.ped. Dr Majda Šahman Zaimović, spec.pulm. Doc. dr sc med. Marina Mugoša Ratković Doc. dr sc med. Mileta Golubović Dr Milorad Drljević, spec. hir. Prim. dr sc med. Milovan Živković Prim. dr Mensud Grbović mr sc Doc. dr sc med. Miroslav-Braco Radunović Dr Nebojša Kavarić, spec.ped. Ass. prim. dr sc med. Olivera Miljanović Mr ph.Snežana Stanković Prim. dr sc Todor Baković Prim. dr. Veselin Stanišić, mr sc Doc. dr sc med. Vesna Miranović Doc. dr sc med. Zoran Srzentić Dr Zuhra Hadrović, spec. opš. med. STALNI SARADNICI Anita Radanović Spec. fiz. Bojan Kraljević Dr Dušan Nenezić spec. za dječiju reh. Spec. pedag. Dragana Marković Jelena Drobnjak Dr Ljiljana Živadinović Maja Pejović Dr Milana Šoć Prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Miroslav Minić Dr Mišo Pejaković Dr Nadica Zindović Ognjen Savić Dr Olivera Kovačević Mr ph Pavle Jurlina Dr Slobodan V. Radonjić Dr Svetlana Radović-Vučeković Dr Tanja Ševaljević-Bojović Mr ph spec. Zorica Potpara dizajn i tehnički urednik: Petar Nikolić Štampa: AP Print Adresa: Mitra Bakića br.140 81000 Podgorica Tel. redakcije: 067 803 697 E-mail: redakcija@medicalcg.me E-mail: marketing@medicalcg.me Marketing: 067 395 032 ISSN 1800-7708 COBISS.CG-ID 13921296

INTERVJUI: Prof. dr Božina Radević Dr Nemanja Damjanov Bojana Bojović

SADRŽAJ

JUL 2010. - GODINA II - BROJ 15

1.00

TEMA BROJA: OTORINOLARINGOLOGIJA INTERVJU: Darko Ivanović PREDSTAVLJAMO:

KC CG – KARDIO CENTAR

foto: shutterstock PROMUKLOST 10 PLJUVAČKA I ZDRAVLJE USNE DUPLJE 11 ZAŠTO SU KRAJNICI PROBLEM 12 – 13 UVEĆANI KRAJNICI I TREĆI KRAJNIK 14 LIJEČENJE KAŠLJA BILJEM 16 – 17 KRATKOVIDOST 20 POVREDE MAKSILOFACIJALNE REGIJE 21 MIKOPLAZMA 23 ENDOMETRIOZA 25 - 26 BOLESTI PROSTATE 26 - 27 CT KOLONOGRAFIJA 28 DISBAKTERIOZA 30 – 32 KC CG – KARDIO CENTAR 42 – 43 HEMIJSKI PILING 44 – 45 MLADEŽI 46 – 47 CELULIT 48 – 49 PUTNIČKA I TROPSKA MEDICINA 52 – 53 UJEDI / UBODI INSEKATA 54 MIŠJA GROZNICA 56 – 57 PUŠENJE ILI ZDRAVLJE – ODLUČITE SAMI 58 – 59 KOPRIVA 60 NEZGODE PRI TRENINGU 64 INTERVJU – DARKO IVANOVIĆ 66 - 67 KAKO OBEZBIJEDITI MJESTO NESREĆE 70 ZAŠTITA OBOLJELIH OD DIJABETESA – PRIORITETI 70 – 72 LJEKARSKE GREŠKE 74 – 75 CENTRI ZA MENTALNO ZDRAVLJE 76 – 77 FENG ŠUI 78


ZANIMLJIVOSTI

ĆELIJE KOŽE UGRAĐENE U SRCE?

Sopstvene ćelije kože uskoro bi se mogle koristiti za popravku oštećenog srčanog tkiva zahvaljujući pionirskom istraživanju matičnih ćelija Univerziteta u Hjustonu koje sprovodi doktor biomedicinskih nauka Robert Švarc (Robert Schwartz). Švarc je smislio metodu za pretvaranje obične ljudske ćelije kože u srčanu ćeliju. Ovako razvijene ćelije slične su embrionalnim matičnim ćelijama, te njihova diferencijacija može biti usmjerena na stvaranje srčanih ćelija. Kao takve mogu biti ugrađene u tkivo srca na mjestu koje je prethodno oštećeno srčanim udarom. Ove nove ćelije će zamijeniti oštećeno tkivo koje slabi sposobnost srca da pumpa krv, razvija se u ožiljak tkiva i uzrokuje aritmije. Rana klinička ispitivanja koja će koristiti ove reprogramirane ćelije na pacijentima mogla bi početi u toku narednih godinu dana. Ukoliko se ova metoda pokaže efikasnom, naučnici bi mogli početi sa “uzgojem” matičnih ćelija. Na primjer, nove ćelije mozga mogu liječiti Alchajmerovu bolest ili pacijente sa teškim traumama mozga, a dijabetičari bi mogli dobiti nove insulin produkujuće ćelije pankreasa. Novo tkivo bubrega, pluća ili jetre, takođe je moguće dobiti primjenom ove metode. Možda će se od ovih remodeliranih ćelija jednog dana moći razviti i novo srce.

Elektrošokovima protiv straha Tim naučnika sa Univerziteta Njujork uspio je elektrošokovima efikasno da neutralizuje strahom prožeta sjećanja djelujući šest sati nakon nemilog događaja, prenosi sajt Stetoskop. Nakon preživljenog događaja koji je izazvao osjećaj straha, još ostaje dovoljno vremena za oporavak u smislu da ne ostane trauma, a taj period naučnici nazivaju "prozor rekonsolidacije" - vremenski ograničen period kada se stvari još mogu promijeniti sa lošeg na dobro.

8

Naučnici se nadaju da bi njihov rad mogao da pomogne onima koji pate od poremećaja poput PTSP-a (posttraumatski stres sindrom). Tokom istraživanja, dobrovoljci uključeni u program, prikopčani su na elektrode, a zatim je svakog puta nakon pokazivanja određene fotografije puštan elektrošok. Kod volontera se prirodno razvio strah od ove fotografije, a dan kasnije naučnici su pokušali da izbrišu taj strah. Poslije pokazivanja iste fotografije nije slijedio elektrošok, a naučnici su ustanovili da metoda djeluje ali samo ako su se dobrovoljci prvo podsjetili neugodne situacije koju su doživjeli prethodnog dana i to ne kasnije od šest sati nakon samog događaja. Dobrovoljci su izbrisali strah od specifične fotografije koje su se bojali dan ranije, a naučnici su zaključili da ljudi treba da shvate da nas pri takvim situacijama plaši sjećanje, a ne trenutna realnost oko nas. Vođa istraživanja dr Elizabet Felps sa Univerziteta Njujork je rekla da vrijeme u kojem se sprovodi terapija straha ima značajniju ulogu nego što su naučnici mislili. "Naša memorija reflektuje naše posljednje sjećanje stresnog događaja, a ne prvobitne situacije, a rezultati istraživanja sugerišu da je prirodni pristup daleko efikasniji u rješavanju emocionalne memorije nego liječenje medikamentima", kažala je Felpsova.

SAMO POVUCITE OKIDAČ Rezultati studije objavljene početkom aprila ove godine u “New England Jurnal of Medicine” (NEJM) pokazuju da su neki pacijenti koji se nalaze u vegetantnom stanju svjesni i psihološki sposobni da komuniciraju. Naučnici su zaključili da se pomoću funkcionalne magnetne rezonance (fMRI) mogu registrovati aktivnosti mozga koje nastaju kao reakcija na postavljeno pitanje, što ukazuje na to da su ovi pacijenti u nekim slučajevima svjesni svog stanja. To znači da se fMRI može koristiti kao komunikacijski alat koji povezuje pacijente koji nisu fizički sposobni da govore sa ljudima oko njih. Ova nova tehnika utvrđivanja svijesti i komunikacije ima ozbiljne pravne i etičke implikacije. Ona može značajno promijeniti način donošenja odluke o tome da li treba ili ne treba nastaviti liječenje ovih pacijenata. Podrazumijeva odobravanje dozvole za nastavljanje njege i liječenja uključujući prehranu i hidrataciju. Pravnici ističu da većina ljudi koja piše ove oporuke odgovara jednostavno sa: “Samo povucite okidač!” Rezultati nove studije pokazuju da čak i kada ne postoje fizički pokreti i kada ne postoji uočljiva reakcija na nadražaje od strane pacijenta, treba im pružiti priliku da, ukoliko se utvrdi da su sposobni da shvate svoje stanje, donesu sami odluku o daljem tretmanu.


IZ MEDICINE

VIŠAK KILOGRAMA ILI ĆELAVOST NA VAMA JE DA ODABERETE

Kult ženstvenosti se mijenjao kroz istoriju. U 21. vijeku idealna žena teži da svoju ženstvenost prilagodi stremljenjima poznatih glumica, pjevačica, te fotomodela, i po svaku cijenu postigne vitku liniju. Stoga žene pribjegavaju različitim vrstama dijeta. Studija koju su radili britanski naučnici pokazuje da dijete nisu bezopasne i da sa sobom nose niz neželjenih efekata. Naime, nije rijetka pojava da čujete kako vaše prijateljice izbjegavaju da naruče porciju sladoleda, iako im se jede, da kažnjavaju sebe za svaki zalogaj koji nije predviđen dijetom. Takođe, veliki je broj onih koje postaju opsjednute kalorijama i staju na vagu poslije svakog obroka. Sama rečenica: “Počela sam se gojiti čak i od vode!”, postaje naša svakodnevnica. Ako na sve ovo dodamo i svakodnevne aktivnosti i stresove jedne žene, te smanjeno unošenje osnovnih materija neophodnih za funkcionisanje organizma, shvatićemo da sve to ne može proći bez posljedica. Sad će se ponovo žene zabrinuti jer su nova istraživanja britanskih ljekara dokazala da svaka treća žena poslije 25. godine ima problem sa opadanjem kose usljed nedovoljnog unosa hranljivih materija. Naime, i ona mala količina hranljivih materija koja se unosi u organizam tokom dijeta biva iskorišćena za obezbjeđivanje funkcionisanja vitalnih organa. Sve u svemu, svaka žena mora sama procijeniti šta je bitnije za isticanje njene ženstvenosti i težiti ka tome, ali ne po svaku cijenu.

VITAMIN D - RJEŠENJE MNOGIH ZDRAVSTVENIH PROBLEMA Šta imaju zajedničko bolesti srca, depresija, dijabetes, i fibromialgia? Odgovor je: nedostatak vitamina D. Više od 200 miliona Amerikanaca ima nedostatak ovog vitamina i kao rezultat toga pati od mnoštva dnevnih smetnji, hroničnih bolesti, pa čak i po život opasnih bolesti. U knjizi “Vitamin D” predočena je mogućnost za rješenje: strategija od 3 koraka za izlječenje naših najčešćih zdravstvenih problema. Dr Majkl F. Holik (Michael F. Holick) identifikuje uzroke nedostatka vitamina D, objašnjava zašto je on bitan za naše zdravlje, i nudi plan koji se sastoji od 3 koraka za postizanje optimalne koncentracije vitamina D u našem tijelu. Vodeći stručnjak u svijetu, dr Holik, proučavao je vitamin D više od 30 godina. Zahvaljujući njegovim istraživanjima, sada znamo da svaka ćelija u tijelu ima receptor za vitamin D i da on nije bitan samo za zdravlje kostiju. Povećanje koncentracije vitamina D može se liječiti, spriječiti i čak uticati na znatan broj dnevnih bolesti, od visokog krvnog pritiska do bolova u leđima, ublažiti simptome hroničnih bolesti poput dijabetesa i artritisa, a i spriječiti zarazne bolesti, uključujući i H1N1. Takođe, može i smanjiti rizik za nastanak raka. Dr Holik tvrdi i da deficit vitamina D utiče čak i na neplodnost, kontrolu tjelesne težine, pamćenje i

raspoloženje. Vitamin D se sa razlogom naziva “Vitamin Sunshine” (vitamin sunčeve svjetlosti) , ali iznenađujuće za mnoge, on zapravo I nije vitamin već hormon - jedinstven jer nastaje na koži kao posljedica izlaganja suncu. Moguće ga je dobiti i iz određenih namirnica, poput mlijeka ili gljiva. Dr Holik predlaže dopunsko unošenje vitamina D u organizam, kako bi se osigurala njegova optimalna koncentracija.

9


Promuklost Piše: dr sc. med. Elvir Zvrko, otorinolaringolog Komunikacija među ljudima može se odvijati na različite načine, uz pomoć ili bez upotrebe glasa. Ipak, velika je privilegija imati glas, a naročito zdrav glas. To najbolje znaju oni koji nikada nisu imali glas ili su ostali bez njega tokom života. Fonacijski aparat čine organi koji sudjeluju u neposrednoj proizvodnji glasa i govora kao i u njegovom stvaranju i održavanju. Ti organi su grkljan, rezonatorne šupljine (nosna šupljina, usna šupljina i ždrijelo), respiratorni mišići, disajni sistem (dušnik, bronhije), centralni i periferni nervni sistem, endokrini sistem. Prilikom govora, glasne žice se sasvim približe jedna drugoj, a vazdušna struja koja izlazi iz pluća uzrokuje njihovu vibraciju i one tada proizvode zvuk. I najmanje oštećenje ili poremećaj u području glasnih žica može dovesti do promjene glasa i tada govorimo o promuklosti. Promuklost označava svako odstupanje od normalnih obilježja, visine i intenziteta glasa. Uzroci promuklosti mogu biti organski ili funkcionalni, a oblici bolesti su dobroćudni (benigni) ili zloćudni (maligni). Kratkotrajna promuklost obično je vezana za upale grkljana (akutni laringitis), a često je uzrokovana virusima, bakterijama ili alergijskim stanjima. Upalu grkljana može uzrokovati i nagla promjena temperature, hladnoća, prašina, dim ili pak dugotrajni govor i vikanje. Kod upale grkljana, sluznica je otečena, onemogućeno je potpuno približavanje glasnica prilikom govora i glas postaje hrapav, promukao i tiši. Bolest traje kraće vrijeme i obično prolazi nakon odgovarajuće terapije. Hronični procesi traju nekoliko sedmica, mjeseci pa i godina. Hronična upala grkljana (hronični laringitis) bolest je odraslih. Češće se javlja kod muškaraca, no nalazimo je i u djece. Najčešće se javlja kod teških pušača, kod osoba koje dišu isključivo na usta, zbog dugogodišnje opstrukcije nosa ili čestih upala disajnih puteva, kod osoba koje ne štede glas (glasni, dugotrajni govor, pogrešna upotreba glasa), kod osoba koje imaju profesionalni vokalni napor. Uzrok promuklosti često je i vraćanje želudačne kisjeline preko jednjaka i iritiranje glasnih žica. Dobroćudne promjene koje mogu dovesti do promuklosti jesu različita jednostrana ili obostrana zadebljanja ili izrasline na glasnim žicama koja mogu biti različitih veličina i oblika. Hronični edem glasnica češće se nalazi kod starijih

10

ženskih osoba koje puše, a glas je obično dubok i hrapav. Bolest obično ne prelazi u zloćudni oblik. Polipi su najčešće benigne promjene na glasnim žicama i češće se pojavljuju kod muškaraca pedesetih godina. Posljedica su hronične iritacije glasnica upalama ili mehanički. Vokalni čvorići (noduli) pojavljuju se na tipičnim mjestima na glasnicama. Posljedica su dugotrajnog mehaničkog podražaja glasnica (operski pjevači, govornici, ljudi koji pogrešno upotrebljavaju glas) a često se javljaju i kod muške djece u dobi između 5 i 12 godina. Vokalni čvorići u djece najčešće spontano regrediraju do puberteta i nije ih potrebno hirurški odstranjivati. Papilomi su izrasline uzrokovane virusima. Njihovo liječenje je teško i dugotrajno, a skloni su i ponovnom javljanju. Kontaktni ulkus je uglavnom bolest muškaraca i ne prelazi u maligne oblike. Leukoplakije su promjene na sluznici glasnica koje mogu dovesti do maligne transformacije. Benigne promjene na glasnim žicama uglavnom se liječe hirurški. Karcinomi grkljana mogu nastati primarno na glasnicama i u vrlo ranoj fazi uzrokovati promuklost. Međutim, promuklost se može pojaviti i znatno kasnije, kada se obično radi o uznapredovalom tumoru sa lošom prognozom za bolesnika. Kod promuklosti koja traje duže od 2–3 sedmice, a nema očiti uzrok, ili ako potpuni gubitak glasa traje duže od nekoliko dana, neophodno je odmah posjetiti otorinolaringologa. Otorinolaringološki pregled je koristan u ranoj dijagnostici malignih bolesti, ali isto tako i u pravovremenom liječenju benignih bolesti ove regije. Karcinomi grkljana su češći kod muškaraca, posebno pušača i/ili konzumenata velike količine alkohola. Izloženost različitim prašinama i genetska predispozicija takođe imaju uticaja na razvoj ove bolesti. Liječenje promuklosti zavisi od uzroka, ali uglavnom pomaže štednja glasa. Odmarati glas ne znači da treba šaptati, već da treba ćutati, jer i šaptanje je aktivnost pri kojoj glasne žice ne miruju. Ipak, da bi se izbjegle moguće komplikacije, promuklost ne treba zanemariti. Promuklost uzrokovanu gripom ili prehladom možemo liječiti antisepticima i analgeticima. Važno je da sluznica grla bude vlažna, pa u slučaju promuklosti treba uzimati mnogo tečnosti i vlažiti vazduh u prostoru nekim ovlaživačem. Liječenje karcinoma je uspješno ako se bolest otkrije u ranoj fazi, a ako je bolest uznapredovala, mogućnost izlječenja je manja. U liječenju se primjenjuju operativni zahvati, radioterapija i hemoterapija. Odstranjivanjem dijelova grkljana dolazi do trajne promuklosti jer više ne postoje normalne strukture koje učestvuju u proizvodnji glasa, ali glas će ipak postojati, što je za takvog pacijenta vrlo bitno. Odstrani li se cijeli grkljan, glas se više nema gdje proizvoditi. Uz sve teškoće koje pacijentu donosi sama bolest, nemogućnost proizvodnje glasa teško se odražava na psihički i emotivni čovjekov status. No, i pacijenti koji nemaju grkljan mogu ponovo proizvesti određenu vrstu glasa nakon sprovođenja dugotrajnih rehabilitacijskih metoda.


Pljuvačka (lat. Saliva) i zdravlje usne duplje Piše: prim. sci dr Slobodan V. Radonjić spec. za oralnu hirurgiju Odavno se zna da rane u usnoj duplji zarašćuju brže nego na drugim djelovima tijela. Iako je u ovoj regiji prisutan ogroman broj mikroorganizama, što otkriva široke mogućnosti za nastajanje infekcije, i pored toga, rane su relativno rijetka pojava. Takođe je poznato da mnoge životinje, npr. pas, mačka i druge, ližu svoju ranu. Čovjek, kad ga nešto zasvrbi, pljuvačkom instinktivno ublažava stanje koje ga je zadesilo. Savjet drevne, narodne medicine kaže da razne promjene na koži treba mazati pljuvačkom, i to prvom jutarnjom. Očito se nameće pitanje kakva je to tečnost pljuvačka, kakve su njene osobine i svojstva i kakva joj je uloga u očuvanju zdravlja usne duplje. Pljuvačka (saliva) je složen sekret tri para velikih pljuvačnih žlijezda (parotidne ili doušne, podvilične i podjezične) i oko 700 do 1.000 malih sitnih žlijezda rasutih po sluzokoži usne duplje. U zavisnosti od godina života, psihološkog stanja i doba dana, tokom 24 časa izluči se od 500 mililitara do 1 litar pljuvačke. Osnovni sastavni dio pljuvačke je voda (99%), uz neorganski i organski dio. Neorganski dio sačinjavaju joni kalijuma, natrijuma, kalcijuma, magnezijuma, hlora, bikarbonata, fosfata, sulfata, rodanida, i mnogih mikroelemenata i elemenata u tragovima, dok organski dio čine aminokisjeline, masti, fermenti, vitamini, proteini i glikoproteini, imunoglobulini i različita antimikrobna organska jedinjenja kao što su lizozim, laktorefin i dr. Ovako složen sastav pljuvačke, fizički i biohemijski mehanizmi i stalna prisutnost veoma su značajni faktori u zaštiti zdravlja usne duplje. A u čemu se, zapravo, sastoji tako značajna uloga pljuvačke ? Pljuvačka usnu duplju čini stalno vlažnom sredinom, čime se olakšavaju žvakanje, gutanje i govor. Uz njenu pomoć formira se zalogaj (bolus) i tako praktično počinje proces varenja hrane. Pljuvačka štiti sluzokožu usta i zube od mnogobrojnih bakterija, virusa, gljivica, neutrališe baze i kisjeline, odstranjuje razne strane materije i omogućava tzv. samočišćenje usta i zuba. Zahvaljujući organskim komponentama i mineralima, smanjuje se mogućnost rastvaranja gleđi, pa se događa, katkad, da se početni patološki procesi na zubima čak remineralizuju - zaliječe, zbog čega pljuvačku neki stručnjaci nazivaju „tečna gleđ“. Poremećaj u lučenju pljuvačke, naročito smanjena salivacija (kserostomija), može izazvati niz poremećaja u funkciji usne duplje. Suva usta, problem nastaje usljed nedovoljnog lučenja pljuvačke, javljaju se kod svake četvrte odrasle osobe, iz prostog razloga što je ova kategorija ljudi, kako statistika već dugo govori, sa znatnim brojem nedostajućih zuba ili

potpuno bezuba. Pošto je glavni stimulans za lučenje pljuvačke akt žvakanja hrane, a ono je sa malim brojem zuba ili bez njih veoma otežano, jasno je zašto su suva usta tako česta pojava i ujedno najčešći stomatološki problem kod starijih ljudi. Uz otežano žvakanje i gutanje hrane, posljedice takvog stanja su: neprijatan osjećaj suvoće usta i ždrijela, poremećaj u govoru, smanjen ili čak izgubljen osjećaj ukusa. Sluzokoža usne duplje postaje osjetljiva i lako ranjiva, uz mogućnost pojave češćih infekcija. Sve povrede u ustima teže zarastaju, a ukoliko osoba nosi totalne proteze, njihova stabilnost je poremećena. Uzroci nastanka ovog oboljenja mogu biti i psihogene prirode (strah, depresija, uznemirenost), što je najčešće privremeno. Češći su uzroci razna oboljenja: hipertenzija, hormonski poremećaji, dijabetes, Parkinsonova bolest i dr. Uzimanje raznih lijekova (protiv povišenog krvnog pritiska, alergije, depresija, sedativi, diuretici...) smanjuju lučenje pljuvačnih žlijezda. Smatra se da više od 400 lijekova ima uticaj na smanjenu salivaciju, što samim tim uslovljava nastanak pojave suvih usta. Kod pacijenata na zračnoj i hemioterapiji dolazi i do prestanka funkcije pljuvačnih žlijezda. Značajno je napomenuti da se u zadnjih gotovo trideset godina sve više govori o pljuvački kao pogodnom materijalu za laboratorijske analize i moguću dijagnostiku raznih oboljenja. Tako se ispitivanjem pljuvačke (a uzorak je lako uzeti - metod je neinvazivan i bezbolan, naročito pogodan kod djece), može naći i dokazati prisustvo raznih materija unijetih u organizam - kao što su lijekovi, alkohol, droge, hormoni, toksične materije. Takođe je moguće otkriti prisustvo određenih antitijela u organizmu i na taj način postaviti dijagnozu infektivnih oboljenja, prvenstveno virusne etiologije. Analizom pljuvačke određuje se ili isključuje DNK neke osobe. Za određivanje nekih hormona (steroidnih - testosteron, progesteron i dr.) analize pljuvačke su od naročitog značaja, jer su ovi hormoni izuzetno stabilni u pljuvački. U stomatologiji, analizom ove tečnosti utvrđuje se da li je osoba podložna riziku za nastanak karijesa, prisustvo parodontopatije, gljivičnih oboljenja i karcinoma u usnoj duplji. Uz konstataciju da je još od 1983. godine objavljeno nekoliko hiljada radova na temu procjene korišćenja pljuvačke kao moguće dijagnostičke tečnosti, kao i zbog ocjene istraživača da je „pljuvačka ogledalo opšteg zdravstvenog stanja organizma“, nameće se pitanje da li će, možda, u budućnosti analize pljuvačke postati rutinske metode kao što su danas analize krvi i urina. Za usnu duplju, pljuvačka ostaje bogom dana tečnost koja je naprosto predodređena da čuva i štiti zdravlje usne duplje.

11


Operacija krajnika: da ili ne ? Zašto su krajnici problem ?

Piše: dr Jevrem Nedić, otorinolaringolog Krajnici predstavljaju svakodnevni problem ne samo otorinolaringologa, već i ljekara drugih specijalnosti, infektologa, pedijatara, ljekara opšte medicine, ali i pacijenata i njihovih roditelja. To je multidisciplinarni problem. Da nije tako, ovaj problem bi sigurno do sada bio razriješen i ne bi nosio epitet problema, koji mu s pravom pripada. Malo je medicinskih problema koji su u proteklim godinama bili predmet takvih interesovanja i kontroverzija kao što je shvatanje o bolesti krajnika (tonzila) i trećeg krajnika (adenoida), i koristi od hirurškog liječenja. Dilema, pa ponekad i pravo neslaganje, o tome kako liječiti bolesne krajnike, konzervativno ili operativno, uvijek je postojala, ne samo između otorinolaringologa i pedijatara, kad su u pitanju djeca, nego i između pedijatara i otorinolaringologa ili među samim otorinolaringolozima. Kao primjer neadekvatnog sagledavanja ovog problema navodi se jedno ispitivanje koje je obavljeno u Engleskoj. Hiljadu učenika u Engleskoj starosti 11 godina pregledala je grupa ljekara. 61% te djece operisano je zbog prevelikih krajnika. Ostatak neoperisane djece pregledala je druga grupa ljekara. Ona je odredila operaciju krajnika u još 46% slučajeva od preostalog broja djece i to zbog prevelikih krajnika. Ostalu djecu pregledala je treća grupa ljekara. Ta grupa je odredila operaciju krajnika u 44% slučajeva, iz istih razloga, pa je od 1.000 učenika ostalo samo 65 neoperisanih. Porijeklo različitog gledanja na ovaj problem najvećim dijelom se nalazilo u relativnom nepoznavanju imunoloških funkcija krajnika i

12

uticaja različitih infektivnih agenasa na njihovu funkciju i veličinu, a zavisilo je i od nivoa medicinskog obrazovanja i saznanja tog perioda. Imunologija tada nije dala preciznije informacije o mjestu i ulozi krajnika i trećeg krajnika u sistemu očuvanja zdravlja organizma, a posebno lokalnog imuniteta. Kako su oboljenja krajnika najmasovnije bolesti savremenog čovjeka od njegovog rođenja, perioda djetinjstva, pa i kasnije, tako su i operacije krajnika najčešće hirurške operacije u svijetu, i u najvećem broju zemalja, generalno gledajući, najčešće operacije u otorinolaringologiji - uopšte najčešće operacije kod djece. Najvjerovatnije je da je to u potpunosti opravdano. Dok su u ranijim periodima bolesni krajnici bili shvaćeni kao direktan ili indirektan uzrok mnogih bolesti (kako lokalnih, tako i opštih - „fokalnih“), danas zbog uznapredovalih saznanja o njihovoj građi, imunološkoj funkciji, te odnosa sa pojavom različitih bolesti, radikalan pristup hirurgiji ovih organa je napušten. Stalni pad broja operacija krajnika i trećeg krajnika, koji je signifikantno značajan, u periodu od 90-ih godina prošlog vijeka pa na ovamo, predstavlja opšti, generalni trend u svijetu, pa i u državama bivše Jugoslavije, a u SAD-u je doveo do velikog smanjenja broja operacija krajnika, gdje se broj operacija smanjuje po stopi od 100% svakih deset godina, kao rezultat adekvatnije procjene mjesta i uloge krajnika u organizmu, gledano sa imunološkog aspekta. Bilo je stavova da krajnike treba operisati svima kod kojih je postojala sumnja na hroničnu upalu krajnika, i na taj način prevenirati razne bolesti, međutim, ima i stavova teškog konzervativizma i čuvanja čak i bolesnih krajnika. Tako je u SAD-u 1934. godine 61% ukupne školske djece operisano od krajnika. Neopravdano je čuvati bolesne krajnike, isto koliko je neopravdano i operisati zdrave krajnike. Odstanjivanje bolesnih krajnika nije šteta ili hendikep, nego uslov za dobro zdravlje.


Odluku o procjeni stanja krajnika i liječenju bolesnih krajnika, bilo konzervativno, bilo operativno, donosi ne samo otorinolaringolog već, suvereno, i pedijatar, infektolog, internista. Odluka o daljem liječenju bolesnih krajnika mora da bude jedinstvena, bilo da se donosi zajednički, konzilijarno, ili ne, a stavovi moraju biti zajednički, bliski. Indikacije za terapiju moraju biti postavljene na osnovu jasno izgrađenih medicinskih kriterijuma koji su odlučno, jasno sistematizovani. Krajnici su problem djeteta, odraslih, a rijetko starijih osoba. Kad su u pitanju djeca, krajnici zbog svoje veličine mogu biti uzrok poremećenog razvoja. Oboljeli krajnici mogu biti uzrok oboljevanja ostalih organa. Oni mogu izazvati akutne komplikacije, po život opasne, a isto tako, odloženo i nepravilno liječenje krajnika može se reperkutovati na različite organe. Kriterijumi u vezi sa tretmanom zdravih i bolesnih krajnika takođe su se promijenili. Apsolutni stav o tome da zdrave krajnike treba čuvati, a bolesne odstraniti, promijenio se. Uslovno rečeno, zdravi ali enormno veliki krajnici (kao što je ponekad kod fiziološkog uvećanja krajnika, hiperplazije) mogu biti toliko veliki u odnosu na prostor u ždrijelu (lat. istmus faucium) da remete disanje i gutanje, po život važne funkcije, i da svojom veličinom indirektno ugrožavaju rast i razvoj djeteta dovodeći svojim kliničkim ispoljavanjem do sada već klasično opisanih komplikacija: plućnog srca, desne ventrikularne hipertrofije, kongestivnih srčanih smetnji, edema pluća, kardiomegalije, stalnih neuroloških smetnji. Stav o zdravim krajnicima uslovno se promijenio te se danas među indikacije za operaciju krajnika mogu svrstavati i enormno uvećani krajnici (hiperplazija krajnika), koji utiču na razvoj djeteta, iako neki protokoli negiraju enormno uvećane krajnike kao indikaciju za operaciju (lat. Hiperplasio annuli lymphatici - HAL), pa čak i zastajanje disanja u toku spavanja (engl. sleep apnea sindrom). Teško je razdvojiti šta su zdravi, a šta bolesni krajnici. Najveći problem je uvrditi da li je

jedna upala krajnika hronična ili nije. Od toga zavisi da li su pravilno postavljene indikacije za operaciju ili ne, da li ćemo dijete podvrgnuti svim rizicima operacije, ili ćemo izbjeći operaciju koju treba izvršiti. Ne postoje dovoljno jasno definisani klinički kriterijumi o tome šta su zdravi, a šta bolesni krajnici, te jedino klinički pregled i praćenje pacijenta, imunološka i histohemijska istraživanja mogu odgovoriti na pitanje da li se radi o hronično izmijenjenim krajnicima ili samo o jednoj od promjena koje organ preživljava u svojoj transformaciji tokom života. Mnoge metode ispitivanja, kao što su npr. mikrobiološki testovi, laboratorijske analize, nisu dovoljno validni. Ne postoje standardizovane metode kojima je moguće potvrditi dijagnozu bolesnih krajnika. Čak je i klinički značajno odsustvo postojanja jasne granice histološke slike zdravih i bolesnih krajnika (naročito kod ponovljenih zapaljenja krajnika, tzv. rekurentnih tonzilitisa). Ovo znatno otežava dijagnostiku i dovodi u sumnju opravdanost operacije krajnika u nekim slučajevima. Neophodno je izbjeći preveliku lakoću i brzinu za postavljanje indikacija za uklanjanje krajnika, naročito kod male djece. Zdravstveno stanje djeteta treba pratiti tokom dužeg perioda, analizirati sve kliničke parametre, laboratorijske nalaze, pa tek onda procijeniti da li su krajnicii bolesni ili ne, da li su promjene u krajnicima povratne (reverzibilne) ili nepovratne (ireverzibilne) i opterećujuće za organizam. U velikim svjetskim serijama prate se određeni postoperativni parametri da bi se naknadno zaključilo da li je operacija krajnika bila opravdana ili ne. Prerana operacija krajnika kod djece može da ima rizik za pojavu imunoloških padova i rizik za pojavu malignih limfoma, raka štitaste žlijezde, Hronove bolesti, alergijskih stanja itd. (U sljedećem broju časopisa: Imunološki pogled na problem krajnika)

NAJSAVREMENIJI SLUŠNI APARATI U CRNOJ GORI POZNATE KUĆE Herceg Novi, Sava Ilića 46 Igalo tel/fax: 00382 31 332 266 sms: 069 345 926 www.tomicalfa.com; e-mail: tomicalfa@t-com.me

epoq

epoq power

dual connect

vigo

vigo power

dual mini

t o m i ć

generalni zastupnik

za crnu goru amigo t21

ConnectLine

PC

MUSIC

PHONE

amigo arc

TV

MOBILE

REMOTE


Uvećani krajnici i „treći krajnik” Hronični nepčani krajnici

Piše: prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Pojam „treći krajnik” je naziv za uvećanje limfnog tkiva u gornjem dijelu ždrijela (nazofarinks) i stručni naziv je: adenoidne vegetacije. Često je „treći krajnik” udruženo uvećan sa dva nepčana krajnika (tonzile). To može biti u sklopu limfatičke konstitucije te osobe, tog djeteta, takođe, može biti i posljedica čestih infekcija mikroorganizmima gornjih disajnih puteva. Koji su simptomi uvećanja i zapaljenja trećeg krajnika kod djece? Zapušenost nosa je najčešći simptom kod novorođenčeta i odojčeta i može da otežava sisanje. Vrijeme uzimanja obroka se produžava i dijete zaspi prije nego uzme određenu količinu mlijeka. Zbog toga dijete slabije napreduje, u toku sna spava otvorenih usta, hrče i ponekad nastupi prestanak disanja, tzv. noćna apnea (engl. sleep apnea), da bi po nagomilavanju ugljen-dioksida u centru za disanje nastupio nagli udisaj vazduha i dijete „prodisalo”. Takva djeca imaju unjkav (nazalni) govor, usta su im stalno otvorena i imaju tipičan izgled lica (adenoidni facies). Zbog plitkog disanja, slabije se šire pluća, postoji uzan grudni koš i poremećaj u snabdijevanju krvi kiseonikom. Niz zadnji zid ždrijela stalno se sliva sekret ka dušniku i bronhijama i to može dovesti do njihove infekcije. Sa trećeg krajnika se infekcija lako prenosi na srednje uvo. Nastaje infekcija srednjeg uva i poremećaj u sluhu, kada je potrebno operativno ukloniti treći krajnik, da bi se spriječilo oštećenje sluha. Odluku o operaciji trećeg krajnika (adenoidnih vegetacija) donosi specijalista za uvo, nos i grlo, u saglasnosti sa ordinirajućim pedijatrom koji upućuje dijete otorinolaringologu, a zatim ga priprema za operaciju, da bude zdravo za operaciju u opštoj anesteziji. Zbog poremećaja ishrane, oksigenacije krvi, oštećenja sluha i drugih smetnji, djeca postaju apatična, nezainteresovana u školi, gdje pokazuju slabiji uspjeh. Treći krajnik ne može da se izliječi bez operativne - hirurške terapije (adenoidektomija). Nekada može da atrofira (spontano iščezne), a može i da se obnovi ako nije kompletno odstranjen pri operaciji. Ako ne pravi veće smetnje, ne treba ga odstraniti, jer će najkasnije u pubertetu atrofirati.

14

Kod djece sa konstitucijom uvećanja limfnog tkiva (limfatička konstitucija), ali i kao i posljedica čestih upala krajnika, zbog prisustva raznih mikroorganizama, zajedno sa trećim krajnikom mogu da nastanu i hronično upaljeni i izmijenjeni nepčani krajnici (palatinalne tonzile). Krajnici su stalno uvećani, upaljeni, oštećeni, sa ranicama, sa upalnim sadržajem (gnojem, apscesima) u kojima se nalaze mnogi mikroorganizmi (bakterije, virusi i gljivice). U upalnom sadržaju je često prisutan i beta-hemolitički streptokok grupe A koji je odgovoran za pojavu reumatske groznice (sistemska upala zglobova, srca i bubrega). Kod ponavljanih upala krajnika prisutan je zadah iz usta, bol u krajnicima, bol pri gutanju, bol u trbuhu, dijete je umorno, blijedo, plačljivo, slabo se igra, lošeg je apetita, slabije napreduje, mijenja svoj karakter. Uvećane limfne žlijezde vrata su redovni pratilac hronične upale krajnika. Simptomi su udruženi sa trećim krajnikom - česte angine, stalno „crveno grlo”, dijete često pije antibiotike, odsustvuje iz škole, slabije napreduje, imalo je upale srednjeg uva i slabije čuje. Sve su to simptomi koji će navesti otorinolaringologa da odstrani takve izmijenjene krajnike, koji više štete nego koriste organizmu. Najčešće se odstrane (operišu) sva tri krajnika istovremeno, dva nepčana i „treći krajnik”. Prednosti i efekti operacije krajnika Poslije operacije krajnika dijete normalno diše na nos, normalno spava, nije umorno, bolje uči i pazi na času, brže napreduje, čak se kod neke djece javi ubrzanje (akceleracija) rasta. Upale krajnika više nema, dijete ne koristi antibiotike, sluh je sačuvan, govor je normalan, nije više unjkav, nazalni govor (govor na nos), nema opasnosti po ostale organe u organizmu, jer je jedno opasno žarište eliminisano i dijete oslobođeno velikih tegoba i hronične patnje. Pripremu djeteta za operaciju vrši pedijatar, a operaciju rutinski, efikasno i bez komplikacija izvrši otorinolaringolog. Kod čestih upala srednjeg uva, sa sekretom u unutrašnjem uvu, što oštećuje sluh kod djeteta (lat. otitis media secretoria - OMS), preporučuje se audiološka dijagnostička obrada (audiometrija, timpanometrija, nekada i BERA test). U tim slučajevima preporučuje se hitna hirurška intervencija od strane otorinolaringologa, koji ukloni treći krajnik, nekada i nepčane krajnike - tonzile (tonziloadenoidektomija) i istovremeno ugradi - implantira aeracione (vazdušne) cjevčice koje na duži rok (6–12 mjeseci) održavaju vazdušnost („provjetravanje”) unutrašnjeg uva i drenažu sekreta iz unutrašnjeg uva, što sve ukupno prevenira i liječi oštećenje sluha kod takve djece.


ZDRAVO, VESELO, DOMAĆE Upoznavanje vaše bebe sa raznovrsnim svježim namirnicama već u ranim danima, postaviće sjajnu osnovu za zdrav način života u zrelijim godinama. Svježe je uvijek najbolje, a pripremajući obroke na jednostavan način, možete biti sigurni da će beba dobiti vrijedne vitamine i minerale koji su joj neophodni.

Philips AVENT-ov kombinovani aparat za kuvanje i miksovanje hrane omogućava pripremu ukusnih obroka na jednostavan način. Skuvaćete na pari voće, povrće, ribu ili meso, a zatim jednostavno podignuti i okrenuti posudu kako biste izmiksali sadržinu, i nece biti nereda kao ni nepotrebnog bacanja hrane. S obzirom na to da kuvanje na pari pomaže da se očuvaju svi hranljivi sastojci kao i prirodan ukus hrane, bićete sigurni da vaše dijete dobija ono najbolje. Takođe, ako prosto želite da izmiksate domaću pripremljenu hranu bez kuvanja na pari, Philips AVENT Mini Blender je savršen izbor za to. Snažan i brz, miksuje hranu za par sekundi, hrana može biti spakovana u šest malih posudica koje dobijate sa Mini Blenderom što vam omogućava da napravite veći broj porcija savršene veličine koje možete čuvati u frižideru ili zamrzivaču.

Oba proizvoda Philips AVENT-ov kombinovani aparat za kuvanje i miksovanje hrane, kao i Mini Blender, idealni su za sve faze u kojima hranite vašu bebu čvrstom hranom, jer joj hranu možete ponuditi u velikom broju različitih boja i tekstura i tako hranjenje pretvoriti u mnogo zanimljiviji posao, pa će vrijeme za obrok postati i vrijeme za zabavu. Za oba proizvoda takođe postoji knjiga sa velikim brojem recepata, koji su puni fantastičnih, “ukusnih” ideja, zato samo naprijed, učinite vrijeme za obrok takvim da mu se vaša beba unaprijed raduje!

Uvoznik i distributer za Srbiju: MCG group d.o.o. Slobodana Selenića 44, Veternik 21203, Novi Sad, tel. 021/824 936, 649 649 5, mob. 063 50 40 13 e-mail: mcg@teamnet.rs, www.mcggroup.rs Uvoznik i distributer za Crnu Goru: Donator d.o.o. Kuće Rakića bb, 81206 Tuzi, Podgorica, tel.: 00 382 20 870 058 tel./fax.: 00 382 20 870 082, e-mail: info@donator.co.me


Kako i kada liječiti kašalj uz pomoć prirode Piše: dr Edita Bašović Jedan od najčešćih simptoma zbog kojih roditelji dovode dijete kod ljekara u stvari je koristan odbrambeni refleksni mehanizam. On se javlja nakon stimulacije receptora za kašalj prilikom postojanja zapaljenja sluzokože. Ovo je kompleksan trifazni motorni akt koji kontroliše centar u produženoj moždini. Statistika ove bolesti pokazuje da zdrava djeca prosječne starosti 10 godina u toku 24 h imaju 10 do 34 epizoda (paroksizama), koje se uglavnom pojavljuju danju. Kod predškolske djece prosječno se javlja 5–8 prehlada u trajanju po 7–9 dana, tj. oko 50 dana godišnje odnosno po jedan dan sedmično. 10% zdrave djece do 10 godina i 22% djece do 6 godina ima hronični kašalj koji nije vezan za prehladu, a 10% te populacije nema pojave vizinga (engl. wheezing). 50% djece do 11 godina u porodicama gdje su oba roditelja pušači ima prisutan hronični kašalj. Postoji apsolutna korelacija između pušenja i kašlja. Duvanski dim uslovljava porast broja eozinofila i neutrofila u respiratornim sekretima i povećanje bronhijalne reaktivnosti. Epizode neatopijskog vizinga sve su češće pojave, a kod djece sa astmom - češći su i teži napadi. Kašalj, prema dužini trajanja, dijelimo na: akutni - trajanja do 3 sedmice; postinfekcijski, subakutni - 3 do 8 sedmica, hronični - preko 8 sedmica. Prema kvalitetu, razlikujemo: neproduktivni kašalj (suv, nadražajni) i produktivni kašalj. Karakter kašlja ukazuje na sljedeće vrste: laringalni kašalj, koji čak i roditelji s pravom opisuju kao lavež psa; bitonalni (metalni) - kod pacijenata sa oboljenjem traheje; kašalj praćen zviždanjem - astma, bronhiolitis; kašalj koji se javlja poslije uzimanja obroka (postoji sumnja na GER) i kašalj koji se pojačava nakon odlaska na spavanje - postnazalni drip. Najčešći uzročnici akutnog kašlja su: infekcije gornjih disajnih puteva (prehlada i akutni bakterijski sinuzitis); akutizacija alergijskog rinitisa; bronhiolitis ili napad astme (zviždanje odnosno vizing); pneumonija (preporučuje se RTG pluća); subglotisni laringitis (inspirijumski stridor); aspiracija stranog tijela (češća kod djece uzrasta do 4 godine), a ova reakcija može biti i postvakcinalna, pogotovu ako je u pitanju di-te-per vakcina. Naravno, uvijek se preporučuju RTG pluća i bronhološko ispitivanje.

16

TIMIJAN, PITOMA MAJKINA DUŠICA (Thymus vulgaris) Gaji se kao ljekovita, medonosna i ukrasna biljka. Ljekoviti djelovi biljke su: nadzemni dio, u cvatu; list; etarsko ulje i timol. Sadrži etarsko ulje i to 20–42% fenola (timola i karvakrola), saponozide, flavonoide i rozmarinsku kisjelinu. Etarsko ulje timijana djeluje: bronhodilatatorno - timol je agonista adrenergičkih β 2-receptora; sekretolitično - timol se jednim dijelom eliminiše preko pluća i direktnom stimulacijom seroznih bronhijalnih žlijezda djeluje sekretolitički i poboljšava mukocilijarni klirens 1. Antimikrobno dejstvo ispoljava se reakcijom jedinjenja sa fenolom koja inhibiraju različite metaboličke procese mikroorganizama. Flavonoidi timijana (timonin, cirsilineol, 8-metoksicirsilineol) ispoljavaju: spazmolitično, antimikrobno i antioksidantno dejstvo. Saponozidi timijana, tj. triterpenski saponozidi, ispoljavaju ekspektoransno dejstvo. Rozmarinska kisjelina daje antioksidantno dejstvo što je rezultat sposobnosti inhibicije ksantin-oksidaze i povećanja ekspresije glutationa i superoksid-dizmutaze. Antiinflamatorno dejstvo timijana postiže se na više nivoa. On inhibira sintezu arahidonske kisjeline, inhibira COX i LOX, inhibira C3a i C5a komponente komplementa, inhibira ekspresiju iNOS, IL-1β, hemokina i drugih proinflamatornih molekula. Ova biljka pokazuje i antimikrobni efekat prema bakterijama, gljivicama i virusima. Ne smije se zanemariti ni antimutageno i antitumorogeno dejstvo.

U prvih 48 h prehlade akutni kašalj je prisutan kod 79–89 % pacijenata, a kod 20–30% pacijenata perzistira i nakon 14-og dana prehlade. U vidu terapije akutnog kašlja daju se: biljni preparati koji smiruju inflamaciju u ždrijelu (fitopreparati), dekongestivi, preparati tradicionalne medicine, nesedativni


H-1 antihistaminici (desloratadin), kratkodjelujući beta-2 agonisti, antagonisti leukotrijena (neatopijski vizing), antibiotici (bakterijski sinuzitis, pneumonija, epiglotitis). Ako govorimo o hroničnom kašlju, treba imati u vidu diferencijalnu dijagnozu te pojave. Stanje je prikazano na tabeli 1. Tabela 1 Doba odojčeta

Rano djetinjstvo

Kasno djetinjstvo

GER

Postvirusna bronhijalna hiperreaktivnost Astma

Astma

Kongenitalne anomalije

Pasivno pušenje

Pušenje

Kongenitalna oboljenja srca

GER

Tuberkuloza pluća

Pasivno pušenje

Strano tijelo

Bronhiektazije

Zagađenje u okolini Astma

Bronhiektazije

Psihogeni kašalj

Infekcija

Postnazalni drip

JAGORČEVINA (Primula veris) Jagorčevina raste po suvim, sunčanim livadama ili po rijetkim šumama. Njen ljekoviti dio predstavljaju podzemni organi (rizom i korijen). Sastoji se od: saponozida (3–12%) i fenolnih glikozida. Karakterističan je visok procenat vitamina C. Kao ekspektoransna dejstva saponozida javljaju se: gastropulmonalni refleks (saponozidi draže završetke nervus vagusa u želucu izazivajući refleksno lučenje bronhijalnog sekreta, a kao površinski aktivne materije (PAM) djeluju direktno na bronhijalni sekret i smanjuju njegov viskozitet); direktno draže bronhijalne žlijezde i podstiču stvaranje sekreta nižeg viskoziteta. Pored ovoga, saponozidi jagorčevine pokazuju sekretolitičko (sekretomotorno); antimikrobno dejstvo - inhibicija rasta više vrsta bakterija, virusa i gljivica, kao i antiinflamatorno dejstvo - inhibiraju COX-1 54% i COX-2 66%.

TERAPIJA KAŠLJA Za liječenje neproduktivnog kašlja koriste se: antitusici, ljekovi sa centralnim dejstvom, - butamirat i biljni preparati, perifernog dejstva, - bijeli sljez, bokvica, islandski lišaj, bršljan). Terapiju produktivnog kašlja sačinjavaju ekspektoransi: bromheksin, karbocistein, acetil-cistein, ambroksol. Od biljnih preparata koriste se ljekovi na bazi timijana, jagorčevine, bršljana. Biljke sa ekspektoransnim djelovanjem mogu biti:  t"30."5*ɩ/& (sadrže etarsko ulje) - plod anisa, plod morača, herba timijana, list eukaliptusa; t4"10/0;*%/& - korijen jagorčevine, korijen senege, list bršljana, slatki korijen; t"-,"-0*%/E - ipekakuana.

KOMPLETNO RJEŠENJE ZA ATOPIJSKI DERMATITIS D E R M O – P E D IJAT R IJ A fo rmulis ano pod kont r ol om der m at ol oga i ef i kas n o s t potvr đena u pedi j at r i j ski m or di naci j am a

STELATOPIA

ZA B OLJI K VA LITE T ŽIV OTA D JE TE TA I NJEG O VE P OR OD IC E

Svakodnevno

NO

VO

e kos

nje pra Za jela i ti

St el at opi a kr em ast i si ndet : Pr os ječ no 6 nedjelja pr im jene

R

Stelatopia K re ma : Prosječno 6 nedjelja primjene

Stelatopia ml i j e č n o uljna kupka: Prosječno 6 nedjelja primjene

Nasljedni faktor ima značajnu ulogu, ali ne i presudnu Kupk a u tr aj anj u 2 puta dnev no

HIP OAL E RG E NA F O RMUL A

U ra z d o b l jim a pogor š a nja

St e la t opia krema: Pr o sj e čn o 6 nedjelja primjene

od 10 m i nuta

2 puta dnevno u

2- 3 puta nedj el j no

k o mb i n a c i j i s a

( ne i s pi r a s e)

lijekom

Bez m i r i sa, konz er v a n s a p a ra b e n a i b e z v j e š t a č k i h b o j a . Pr i l agođeno z a a t o p i j s k i d e rma t i t i s i o s e t l j i v u k o ž u .

EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 069 39 99 05


?

DA LI STE Da prosječan komarac ima 47 zuba!

va ci d i a r z m UV niji zi u s s a Da a op jeti! put nego l

c je tina koji a m Dal i pas boli in jed e da o lje. o ž mo ostob k od

Ora s

i su do pro bri za sta tu. srce i

Ljudi koji piju kafu imaju manji rizik za razvoj srčanih aritmija nego ljudi koji ne konzumiraju ovaj popularni napitak.

16 18

D kon nevno zum i d čok vije k ranje olad ock kr v e sm e ni an Por pritis juje ak. ed čo t već kolada oga, u s ant konce adr ži ntr ioks acij ida od koj nosu nata u ud n u rug a bilo uh ran u.

e je uan liječen h i r a a ti m tiču n le a r t u Eks tivno multip ga na šića i e i z a po tom rije sv ma m i t p z p sim oze, e spa tljivos r j e e r n l sk njiva ok ep sma većanj i po jelih. l obo


ZNALI ??? Da prosječna žena svake sedmice, šetajući po radnjama, potroši onoliko kalorija koliko ih ima u parčetu torte ili dvijema velikim čašama vina, tj. 385 kalorija.

om lošk o e m rh u a Novo ni u s u Da zištu onađe ri a r a nal siku p ica st ina! k k Me ovi ko 0 god 0 g a tr 2. 0 o k pre

Da

je p iz e r va b rođ pruv eba e e 197 na 25 te . 8 Rad . god jula i se ine . Bra o Luiz u n, dje v rođ ojčici Vel ikoj enoj u Bri tan iji.

Zašto noge trnu? Kada dugo ostanemo u istom položaju ometamo normalnu cirkulaciju krvi, što može biti štetno za organizam. Istovremeno, vrši se pritiskanje nekih nervnih završetaka koji šalju znak upozorenja da treba da promijenimo položaj. Mi to nazivamo trnjenje.

Da je epilepsija poznata i kao “sveta bolest”. Od nje su bolovali Cezar, Aleksandar Makedonski i Dostojevski.

u sjek o o r k p o. A eu ast jesečn vno, r a Kos cm m e redo 90 č 1. 2 e sije inu od enog n ž eđ u se azi d odr da e l j i e l je pr i pos očin p cm ena m vre a. d opa

Da su p r ve za nap korek naoč ar ciju rav vid e 128 ljene a 5. g u Ita liji odi ne.

19


Povrede maksilofacijalne regije Piše: dr Vladimir M. Popović, spec. maksilofacijalne hirurgije i spec. stomatološke protetike Izuzetno široka tema za priču koju ću probati da objasnim u ovom, razumljivo, limitiranom prostoru. Povrede lica, zbog njihove lokalizacije, nose sa sobom visok stepen, kako fizičke tako i psihičke traume po pacijenta. Priroda povreda maksilofacijalne regije Postoji čitav niz mogućnosti i načina na koji mogu nastati povrede ove regije. Saobraćajne nesreće, posebno aktuelne posljednjih decenija, slučajni padovi, sportske povrede, tuče, povrede na radu, samo su neke od mnogobrojnih načina nastanka povreda. Tipovi povreda mogu ići od prostih povreda, npr. polomljenih ili izbijenih zuba, koje bi se tretirale u lokalnoj anesteziji, sve do kompleksnih i sveobuhvatnih povreda mekih i koštanih tkiva lica i vilica, za čije liječenje je potrebno pacijenta uvesti u opštu anesteziju. Prema tipu tkiva koje je povrijeđeno klasifikovane su: povrede mekih tkiva (koža, desni itd.) i povrede tvrdih tkiva odnosno povrede kostiju i zuba sa njihovim potpornim aparatom. Dijagnostika povreda vrši se na osnovu kliničkog pregleda i učinjenih adekvatnih grafija i CT snimaka. Povrede maksilofacijalne regije obuhvataju:  t1PWSFEFNFLJIULJWBMJDBJQPHMBWJOF  t1PWSFEFNFLJIULJWBVTOFÝVQMKJOF  t1SFMPNFLPTUJKVMJDBJMPCBOKF  t1SFMPNFWJMJDB  t1PWSFEF[VCBJOKJIPWPHQPUQPSOPHBQBSBUB Mekotkivne povrede maksilofacijalne regije Postoji više vrsta povreda mekih tkiva, počev od nagnječenja, posjekotina, razderotina, ubodnih rana, ugriza itd. Za saniranje povreda mekih tkiva lica karakteristično je da se one moraju sanirati odmah, odnosno u što kraćem roku od nastanka povrede, uz maksimalno čuvanje mekih tkiva i anatomskih struktura. Koštane povrede maksilofacijalne regije Prelomi kostiju lica tretiraju se po istom principu kao i prelomi kostiju ostalih djelova tijela. Osnovni princip jeste vratiti polomljene fragmente u anatomski i funkcionalni

20

položaj, a zatim ih imobilizirati. To se može uraditi adekvatnim osteosintetskim žicama, a u posljednje vrijeme i posebno razvijenim osteosintetskim mini pločicama i šarafima, koji su napravljeni od biološki inertnih materijala, najčešće titanijuma. Razvitak liječenja preloma na ovaj način izuzetno je skratio period funkcionalne i estetske rehabilitacije pacijenata. Tretman liječenja preloma kostiju lica trebalo bi da se odvija na jedan predvidljiv način. Frakturnim linijama kostiju lica i vilica možemo pristupiti kroz usta, tzv. intraoralnim pristupom, ili spolja, kada rezove činimo najčešće u borama na licu, zbog kasnije manje vidljivih ožiljaka. Fragmente prelomljenih kostiju, kao što je bilo pomenuto, reponujemo u anatomski položaj, a zatim učvrstimo adekvatnim osteosintetskim materijalom, npr. titanijumskim mini pločicama koje se poslije šest mjeseci nakon operacije mogu, ali ne moraju, ukloniti. Povrede zuba i okolnih potpornih struktura Povrede zuba mogu biti proste, kao na primjer infrakcije i zalomljenja gleđnih prizmi, ali to mogu biti i prelomi na nivou kliničke krunice zuba, odnosno korijena zuba. Povrede potpornog aparata mogu ići od prostih povreda, po tipu subluksacija, odnosno blago rasklimanih zuba, što ne zahtijeva posebni hirurški tretman, preko raznih nivoa luksacija po tipu ekstruzija i intruzija zuba, do kompletne traumatske ekstrakcije. Izolovane povrede zuba prilično su uobičajene i česte. Njihov tretman i uspješna prognoza liječenja zavise od nivoa frakturne linije odnosno dijela zuba ili korijena na kojem je zub frakturiran. Liječenje bi obuhvatalo niz mjera, počev od proste rekonstrukcije izgubljenog zubnog tkiva restaurativnim materijalom, odnosno plombom ili protetskom nadoknadom, pa preko endodontskog liječenja, transdentalne imobilizacije i interdentalne imobilizacije, na način što povrijeđeni zub uz pomoć žice ili ljepljive supstance bude vezan za susjedne nepovrijeđene zube. U slučaju gubitka zuba, odnosno traumatske ekstrakcije, ekstrahovani zub možemo replantirati, pod uslovom da zubna čašica nije destruisana i ukoliko se replantacija obavi u što kraćem roku, uz adekvatnu antibiotsku terapiju (AT zaštitu). U slučajevima kada povrijeđeni zub ne može biti spašen, zubni implant je najbolji zamjenik prirodnog zuba. Kod nas u Crnoj Gori, usluge iz oblasti maksilofacijalne hirurgije pružaju se na Klinici za MFH Kliničkog Centra CG.


Na pojavu kratkovidosti utiče faktor sredine Nasljedni faktor ima značajnu ulogu, ali ne i presudnu

Piše: Dr Tanja Ševaljević – Bojović, oftamolog

učestalost iste pojave u cjelokupnoj populaciji. Kada su oba roditelja kratkovida, šansa da njihovo dijete bude kratkovido iznosi 1 : 2. Pored genetskog uticaja, na pojavu kratkovidosti utiču i faktori sredine, tj. uslovi života i rada (držanje knjige preblizu pri čitanju, loša osvijetljenost pri radu na blizinu, položaj glave i tijela pri tome). Ovo je uslovilo veću učestalost kratkovidosti, od ranijih 1 : 1.000 do 10–20% cjelokupne populacije. Da li je moguća korekcija vida?

Kratkovidost je refrakciona anomalija kod koje se paralelni svjetlosni zraci koji dolaze iz daljine poslije prelamanja kroz rožnjaču i sočivo fokusiraju ispred mrežnjače stvarajući nejasnu sliku. Zbog toga kratkovide osobe ne vide jasno kada gledaju u daljinu. Veoma mali broj djece rađa se kao kratkovid (svega 1%). Novorođenčad su uglavnom dalekovida (sa +3 i +4 dioptrije), zbog malog prednje-zadnjeg dijametra oka, te se svjetlosni zraci nakon prelamanja fokusiraju iza mrežnjače oka. Pomenute »fiziološke« dioptrije smanjuju se tokom predškolskog rasta oka (na koji, između ostalog, utiče i sam proces akomodacije, koji djetetu omogućava fokusiranje posmatranih predmeta na različitim udaljenostima). Pri tome se vrši međusobno usklađivanje postojeće veličine oka i jačine prelomnog sistema. Kod značajnijeg rasta oka (u prednje-zadnjem dijametru) javlja se kratkovidost.

Korekcija kratkovidosti je neophodna, prvenstveno radi poboljšanja vidne oštrine. Radi pravilnog odnosa sa impulsom za konvergenciju (držanje međusobno primaknutih očiju pri radu na blizinu) i razvoja akomodacije kod djece preporučuje se stalna upotreba naočara ili kontaktnih sočiva, iako kratkovidi dobro vide na blizinu. U suprotnom, javlja se napor, nekad i skretanje oka u stranu, sa pojavom duplih slika. Prvo određivanje upotrebe naočara kod djece i mladih nije dozvoljeno bez prethodnog pregleda u cikloplegiji, tj. širenju zjenica. Samo tako će se doći do objektivne refrakcije, bez učešća akomodacije koja može da da sliku jače kratkovidosti nego što to ona zaista jeste. Prilikom korekcije kratkovidosti propisuje se najslabije minus staklo kojim se ostvaruje normalna vidna oštrina.

Šta je to školska kratkovidost?

Savjeti kratkovidoj djeci

Sa razvojem tehnike i povećanjem zahtjeva civilizovanog društva vezanih za obrazovanje djece, uočena je ranija pojava školske kratkovidosti (u petoj / šestoj, umjesto u dvanaestoj / trinaestoj godini života). Ona dostiže vrijednost dioprije od najviše -6 ili -7 i sa optimalnom optičkom korekcijom postiže se normalna vidna oštrina. Na očnom dnu nema patoloških promjena.

Ukoliko vaše dijete ima umanjenu dioptriju, evo nekoliko savjeta za njega: - Učenje uz korišćenje dnevnog svijetla (ukoliko je to moguće); - Ako se koristi vještačko svijetlo, trebalo bi da je dovoljne jačine, a ako se koristi lampa, svjetlost treba da pada sa lijeve strane, kako bi se izbjegla njena refleksija (jer se čita slijeva nadesno); - Ne držati knjigu isuviše blizu očiju; - Ne čitati ležeći potrbuške; - Praviti kratkotrajne odmore pri radu na blizinu (gledanje u daljinu); - Normalna i zdrava ishrana, ali i neograničavanje u bavljenju bilo kojom fizičkom aktivnošću.

Koji su uzroci dioptrije kod djece? Uzroci nastanka kratkovidosti ni do danas nijesu dovoljno razjašnjeni. Nasljedni faktor ima značajnu ulogu, ali ne i presudnu. Kod djece kratkovidih osoba trostruko je povećan rizik za pojavu kratkovidosti u odnosu na

21


ISTINE I ZABLUDE

Povišena tjelesna temperatura Primijetili ste da vaše dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu i počinje da vas hvata osjećaj nemira. Kada treba reagovati? Na koji način pristupiti snižavanju nivoa tjelesne temperature? Neko vam savjetuje da djetetu privijete oblog od sirovog krompira... Imajte na umu da je u pitanju prirodna reakcija organizma, koja je, u stvari, odbrambeni mehanizam, a ne bolest koju treba pošto-poto suzbiti. Regulaciji nivoa tjelesne temperature svog djeteta treba da pristupite „hladne glave“.

Povišena tjelesna temperatura djeluje štetno na organizam

NETAČNO: Brojne naučne studije pokazale su da povišena tjelesna temperatura ne djeluje štetno na organizam. Zdrave osobe, uključujući i djecu, bez teškoća mogu da podnesu temperaturu do 40˚C. Međutim, uvijek treba biti na oprezu kada je u pitanju snižavanje nivoa tjelesne temperature kod djece, zbog recidivnih reakcija koje se mogu javljati. Najbolje je da se roditelji upravljaju prema sugestiji ljekara.

Tjelesnu temperaturu treba snižavati čim njena vrijednost pređe 37. podiok Celzijusove skale

NETAČNO: Većina ljekara savjetuje da treba pratiti stanje organizma kada se primijete znaci povišene tjelesne temperature, ali njenom snižavanju ne treba pristupati bez jasne strategije. Djeci ne treba snižavati nivo tjelesne temperature prije nego što on postane veći od 38˚C.

Visoku tjelesnu temperaturu najbolje reguliše privijanje obloga sa smjesama koje se mogu spraviti od sirćeta, krompira, listova kupusa...

NETAČNO: Naravno da narodno iskustvo potvrđuje izvjestan učinak ove metode, koji se ostvaruje hemijskom reakcijom, ali je njen uspjeh neznatan. Kada se govori o privijanju obloga u ovu svrhu, uglavnom se ima na umu prekrivanje pojedinih karakterističnih regija na koži (dlanovi, tabani, stomak, čelo), za šta medicinski stručnjaci tvrde da ne postoji mogućnost postizanja uspjeha zbog premale površine kože koja se tretira. Ova metoda, prema tvrdnjama medicinara, mora biti „pametno“ kombinovana sa metodom farmakološkog djelovanja.

Najefikasnije je privijanje obloga od sirćeta i alkohola ili masiranje cijelog tijela ovim tečnostima

NETAČNO: Korišćenje alkohola ili sirćeta nema nikakve prednosti u odnosu na prokuvanu i ohlađenu vodu. „Voda se prokuva da bi se iz nje odstranio hlor koji bi mogao da nadraži osjetljivu bebinu kožu. Može se koristiti i destilovana voda. Primjenjuje se tako što se na grudi i stomak djeteta stavi pamučna pelena natopljena vodom, koja je djelimično iscijeđena. Preko nje se stavlja suv peškir. Oblog se mijenja svakih 15 minuta, odnosno onda kada se zagrije.“ (prim. dr Marija Joksimović, „Povišena tjelesna temperatura“, Medical, br. 14, 2010)

Umjesto brufena, koji je „prejak“, djetetu treba dati andol da bi se snizila povišena tjelesna temperatura

NETAČNO: - Djetetu do 11. godine nikako se ne smije dati preparat na bazi acetil-salicilne kisjeline (andol, aspirin, midol, acisal...), tvrdi prim. dr Marija Joksimović, specijalista pedijatar. („Povišena tjelesna temperatura“, Medical, br. 14) Ovi ljekovi, kako ona navodi, mogu da prouzrokuju pojavu tzv. Rejovog sindroma - teško oštećenje jetre i mozga sa visokim stepenom smrtnosti.

22


Mikoplazma Piše: dr Milana Šoć spec. ginekologije i akušerstva Mikoplazma hominis, genitalna mikoplazma i ureaplazma urealitikum uslovno su patogene bakterije. Ovi mikrobi nemaju ćelijski zid tipičan za bakterije, a njihova karakteristika je antigenska različitost, što onemogućava stvaranje trajnog imuniteta. Zbog toga su ponovljene infekcije mikrobima iz ove grupe veoma česta pojava. Prenose se polnim kontaktom i intimnijim socijalnim kontaktom (rublje, peškiri, solarijum, pojedini kozmetički tretmani). Genitalna mikoplazma je poznati uzročnik upale mokraćnih kanala i bešike kod oba pola, kao i genitalnih infekcija koje se kod žena često javljaju u sastavu bakterijske vaginoze. Novorođenče se može inficirati prolaskom kroz zaraženi porođajni kanal. Ukoliko se radi o nespecifičnoj infekciji koju prati nešto jači vaginalni sekret, mikoplazma se može izolovati vaginalnim brisom. Rijetko se nalazi u brisu grlića materice ili mokraćne cijevi. Naseljavanje grlića materice, materične šupljine, jajovoda i male karlice govori u prilog postojanju dugotrajne infekcije. Simptomi koji se javljaju su sljedeći: bolovi i napetost u donjem dijelu trbuha, pojačani sekret, bol pri odnosu, učestalo i bolno mokrenje, nepravilno krvarenje. U izuzetnim situacijama javlja se porast tjelesne temperature, mučnina, povraćanje.

Infekcije jajovoda mogu se završiti stvaranjem priraslica, suženjem jajovoda, sljepljivanjem fimbrijalnog aparata, što jajovode čini potpuno nefunkcionalnim, iako se propustljivost jajovoda prilikom snimanja (HSG) pokazuje kao potpuno očuvana. Osim poremećaja funkcije jajovoda mikoplazma/ureaplazma mogu biti udružene sa ostalim uzročnicima u smislu izazivanja spontanog podbačaja, prijevremenog porođaja ili razvojnih anomalija ploda. Dijagnoza se postavlja izolacijom mikoplazme prilikom uzimanja vaginalnog ili cervikalnog brisa. Liječe se oba partnera istovremeno. U toku terapije i kada se terapija završi potrebno je ostvariti izvjesno vrijeme apstinencije od seksualnih odnosa, da ne bi došlo do reinfekcije. Učestalost pojave ove infekcije nalazi se u stalnom porastu. Infekcija se može dokazati i kod djevojaka koje nijesu imale seksualne odnose, dok se kod seksualno aktivnih žena može dokazati u 17% slučajeva. Ovaj procenat je mnogo veći kada je u pitanju ureaplazma i iznosi 75%. Savjet: Za seksualno aktivnu osobu ne postoji apsolutno siguran način kako izbjeći ovu polno prenosivu bolest. Sve što narušava pH vagine i bakterijsku ravnotežu može dovesti do infekcije. Izbjegavajte upotrebu hemijskih iritansa, sampona, tampona, irigatora i slično.

23


Na skupu ginekologa koji je organizovala “Pharma Swiss” u hotelu „Crna Gora” 14. maja 2010, govorila je prof. dr sc. med. Gordana Lazović, načelnica Odjeljenja ginekološke endokrinologije u Klinici ginekologije i akušerstva Kliničkog centra Srbije u Beogradu i članica Uprave Svjetske organizacije o endometriozi

Endometrioza enigmatska bolest ženskog dijela populacije Na seminaru koji je 14. maja priređen u hotelu “Crna Gora” dr Gordana Lazović ukazala je na specifičnosti razvoja endometrioze. To je oboljenje koje se karakteriše postojanjem endometrijalnog tkiva negdje u organizmu odnosno izvan uobičajenog mjesta - u materici. Ta ognjišta endometrioze izazivaju inflamatornu reakciju okolnog tkiva koja dovodi do stvaranja priraslica.

dr Gordana Lazović Brojne su nejasnoće u vezi sa poznavanjem prirode ove bolesti. Situaciju komplikuje činjenica da ovu bolest, češće nego što je uobičajeno, prate karcinom jajnika, karcinom dojke i razna imunološka oboljenja. - Uprkos ogromnom kliničkom iskustvu i brojnim eksperimentalnim radovima, ova bolest je za nauku i dalje ostala enigmatska, saopštila je na ovom skupu dr Lazović. Endometrioza je, prema njenim riječima, kontroverzna, nejasna bolest, sa raznovrsnom simptomatologijom i genezom bola. U nauci nije dat opis mogućih faza patološkog razvoja endometrioznih lezija, što samo govori da do danas nije poznato da li je riječ o bolesti koja ima određeni tok u razvoju ili se, što je čest slučaj kod ostalih vrsta bolesti, razvija odjednom. Najčešće prihvaćena teorija o nastanku endometrijalnih lezija jeste teorija

24

prelaska menstrualne krvi u trbušnu šupljinu, koja se dešava u 100% slučajeva kod žena. Nova nepoznanica tiče se pitanja: zašto bolest nastaje kod svega 10–15 % ženske populacije ? Prof. dr Gordana Lazović naglasila je da je riječ o bolesti eutopičnog, fiziološkog endometrijuma, odnosno da je otkrivena razlika u fiziološkim funkcijama endometrijuma zdravih i oboljelih osoba. Histološko-anatomske razlike nijesu uočene. U osnovi ove različitosti nalazi se postojanje povećane sposobnosti za proliferaciju, implantaciju, za preživljavanje ovako izmijenjenog endometrijuma van uterusa i izuzetno smanjena osjetljivost za apoptozu (programirano umiranje ćelija), pojasnila je dr Lazović. Prikazujući značaj apoptoze, tog nevjerovatno značajnog mehanizma koji štiti ljudski organizam od dejstva izmijenjenih, bolesnih ćelija, prof. Lazović je ukazala i na neka od viđenja nastanka ove bolesti. - Jedno od viđenja nastanka jeste kada epitelne ćelije endometrijuma, sa umanjenom sposobnošću za apoptozu, stignu u trbušnu šupljinu zahvaljujući eritrocitima koji se tu raspadaju, oslobodi se gvožđe koje ruši integritet epitelnih ćelija peritorijuma i novopridošle ćelije se jako brzo implantiraju. Ono što otkrivaju eksperimentalni radovi, kako navodi dr Gordana Lazović, jeste obogaćenost ćelije endometrijalnih žarišta brojnim inhibitorima apoptoze, što je osnovna karakteristika malignih ćelija. Do danas, po njenim riječima, izolovano je preko 2.000 supstanci koje blokiraju apoptozu, npr. survavin, protein koji se uvijek nalazi u svježim crvenim proliferacijama endometrioznih lezija peritonealne endometrioze. Ovo ukazuje na određenu povezanost koja postoji između malignog oboljenja i endometrioze, iako za sada


preovlađuje mišljenje da je endometrioza benigno oboljenje. Sve ovo je razlog da se istražuje i dalje, jer bi liječenje i endometrioze i malignih bolesti umnogome bilo riješeno otkrivanjem supstanci koje bi u malignoj ćeliji blokirale inhibitore apoptoze. Do sada su, kako saznajemo na ovom predavanju, otkrivene neke supstance sa pomenutim načinima djelovanja, ali se koriste samo u veoma ograničenom terapijskom opsegu: u tretmanima karcinoma pluća i malignih melanoma, u određenim referentnim centrima. Prilikom održavanja ljekarskog simpozijuma u hotelu “Crna Gora” javnosti su predočene namjere za osnivanje Udruženja ginekologa i akušera Crne Gore, buduće nevladine organizacije koja će svoj rad bazirati na već pripremljenim odredbama Statuta. Njen rad će, planirano je, javnosti biti prezentovan elektronskim putem, tj. posredstvom veb-sajta ove organizacije, što će doprinijeti funkcionalnijem radu i olakšavanju pristupa svima kojima je pomoć potrebna. Posebnu zahvalnost, kako je saopšteno, Udruženje duguje Asocijaciji farmakologa Crne Gore koja je do sada svesrdno pomagala njihov rad. Prema riječima dr Lazović, osnovnu simptomatologiju endometrioze sačinjavaju infertilitet i pojava bola. Zlatni standard za dijagnozu ovog oboljenja, tvrdi ona, još uvijek predstavlja laparoskopija. Kako je to invazivna metoda, danas se nastavljaju traganja za otkrivanjem endometrioze analizom krvnog uzorka. Pored tumorskog markera CA-125, u svijetu se koriste i inflamatorni citokini. Zahvaljujući njihovom otkriću, danas nam je jasno kako malo ognjište endometrioze dovodi do steriliteta. Pored njih, za dijagnozu se koristi i ultrazvuk, a nekad nam pomaže i nuklearna magnetna rezonanca, posebno kada je riječ o specifičnom obliku oboljenja kao što je rektovaginalna endometrioza. Značajno otkriće po pitanju objašnjenja geneze bola predstavlja naučno dokazana činjenica da je kod pacijentkinja sa endometriozom u funkcionalnom i bazičnom sloju endometrijuma utvrđeno postojanje ogromnog broja demijelizovanih nervnih vlakana. Taj broj je, kako saznajemo ovom prilikom, čak 3 puta veći od uobičajenog u endometrijumu, a u implantu raste i do 7 puta više. Ova otkrića su postavila nova pitanja na koja bi, po mišljenju dr Lazović, trebalo dati odgovor: odakle polaze ova nervna vlakna, da li je njihova pojava uzrok javljanja bola, da li su ona uzrok različitog

načina reagovanja žena na datu terapiju ? Oblici terapijskog djelovanja na endometriozu dijele se na: medikamentozne i operativne. Primjena ovih terapija ujedno je i kamen spoticanja u brojnim diskusijama patologa i ginekologa. Patolozi striktno savjetuju primjenu operativnog radikalnog tretmana, posebno ako se radi o nekom obliku endometrioze jajnika. Ginekolozi su znatno konzervatniji, bar dok se ne riješi problem reprodukcije, a tek onda prihvataju radikalniji pristup. Bitno je, pored ovoga, imati u vidu i savjet iskusnih stručnjaka da tokom laparoskopske dijagnostike treba odmah sprovesti i operativni zahvat, ako se uoče ognjišta endometrioze. Pitanje, međutim, koje se nameće poslije takvog poduhvata i koje je predmet brojnih naučnih istraživanja jeste: da li poslije operativnog pristupa treba primjenjivati terapiju medikamentima ? Najnovija ispitivanja ukazuju na to da je postoperativna medikamentozna terapija ipak korisna i da je treba sprovesti. To je, kako objašnjava dr Lazović, i jedna od preporuka Svjetskog kongresa ljekara ove oblasti. Posebno pitanje predstavlja vrsta medikamentozne terapije koja se primjenjuje. Ima ih mnogo. Prije pedeset godina počelo se sa androgenima, a danas se daju sintetizovani progesteronski preparati i analozi prirodnih gonadotropin rilizing hormona (Dipherelin ampule). Kombinovani oralni kontraceptivi danas imaju široku primjenu u liječenju endometrioze. Primjenjuju se ciklično ili kontinuirano, pri čemu, svakako, prednost pripada kontinuiranoj primjeni, tokom koje, navodi dr Lazović, treba pametno blokirati svaki oblik krvarenja. Odmah poslije njih, primjenjuju se analozi gonadotropin rilizing hormona. Međutim, kod ovih posljednjih, pojavljuje se problem nastanka osteoporoze ukoliko se duže primjenjuju u terapiji. Zbog toga je, savjetuje dr Lazović, kod duže upotrebe diferelina potrebno vršiti dodavanje malih doza estrogena (pola tablete liviala), kako bi eventualne neželjene efekte sveli na minimum. Ono što bi se moglo izdvojiti kao zaključak jeste da liječenje endometrioze traži posebnu pažnju ordinirajućeg ginekologa. Nakon postavljene laparoskopske dijagnoze i eventualne hirurške intervencije, treba sprovesti medikamentozni tretman sa osnovnim ciljem uklanjanja bola, ukanjanjem žarišta endometrioze i povećanjem fertilne sposobnosti žene. Ukoliko nekoliko mjeseci poslije sprovođenja terapije ne dođe do trudnoće, takve žene treba odmah uputiti na neku od metoda asistirane reproduktivne tehnologije, kako bi omogućili da i ove žene postanu majke. Anita Radanović

25


Prostata nije tabu tema nastavak iz prošlog broja

prof. dr Bogdan Pajevic

LIJEČENJE Opšta uputstva u pogledu ishrane U cilju postizanja boljih rezultata u liječenju oboljenja prostate, opšta strategija ishrane treba da bude usmjerena ka poboljšanju zdravlja organa za varenje i crijeva. Potrebno je da funkcija crijeva bude neometana. U svakodnevnoj ishrani treba da budu zastupljene žitarice, pšenične mekinje i drugi proizvodi od punog zrna, zatim razne vrste voća, orasi, razne sjemenke od povrća. Važno je adekvatno snabdijevanje organizma cinkom (Zn) i osnovnim masnim kiselinama.

Način života i ishrane Režim života podrazumijeva postupke koji se primjenjuju u cilju sprečavanja, pojačane prokrvljenosti prostate. Savjetuje se laka fizička aktivnost – jutarnja šetnja (tada su smetnje obično pojačane zbog veće prokrvljenosti prostate u toku noći) i laka sportska aktivnost. Potrebno je izbjegavati duže sjedenje, duga putovanja, obilne obroke sa jakim začinima i alkoholna pića. Hranu treba uzimati u malim količinama, a stolica treba da je uredna.

Namirnice koje treba izbjegavati Alkohol treba potpuno izbjegavati ili vrlo rijetko uzimati. Kafa u malim količinama je dozvoljena, što znači najviše jedna šolja kafe dnevno. Zasićene masti treba izbjegavati. One se nalaze u mastima životinjskog porijekla i u gotovo svim vrstama margarina, kao i u svim namirnicama koje su pržene. Sve namirnice koje su vještački bojadisane trebate izbjegavati, kao i životinjsko meso uzgajano na farmama zbog toga što se u njihovoj ishrani dodavaju hormoni radi ubrzavanja

26

rasta. Neki ostaci ovih hormona, prelaze u krv osobe koja jede to meso i budući da su to uglavnom hormoni ženskog porijekla, oni mogu povećati opasnost od uvećanja prostate time što će suzbijati aktivnost muškog polnog hormona testosterona.

Kako se liječi naglo nastala upala prostate Mirovanje u postelji, unošenje čajeva, suzbijanje temperature i bolova spada u uobičajene opšte mjere, tople sjedeće kupke, termofor i tople klizme. Za ishranu se preporučuju laka, pretežno mliječna ishrana. Ako bolesnik ne može da mokri drenaža bešike obezbjeđuje se kateterom u toku nekoliko dana. Umjesto stalnog katetera u novije vrijeme preporučuje se punkciona drenaža bešike iznad sinfize. Antimikrobni lijekovi zauzimaju centralno mjesto i liječenju akutnog bakterijskog prostatitisa. Prodiranju ovih lijekova u tkivo i sekret prostate je znatno bolja kod zapaljenja prostate nego inače. Liječenje treba da traje najmanje 30 dana, da bi se spriječio razvoj hroničnog prostatisa.

Kako se liječi hronični nebakterijski prostatit Bolesnik vodi normalan život, uključujući i seksualne aktivnosti. Dijetalna ograničenja nijesu potrebna osim ako bolesnik ne primijeti pogoršanje simptoma poslije određene vrste hrane ili napitaka (kafa, začini, alkohol). Neki urolozi preporučuju periodičnu masažu prostate, drugi osporavaju njihovu efikasnost. Tople sjedeće kupke imaju nesumnjivo povoljno dejstvo. Kod nekih bolesnika zapaženo je povoljno dejstvo lijekova koji djeluju nespecifično protiv zapaljenja (Butazolidin i Diklofen). Za liječenje ovog prostatitisa danas se preporučuju i mikrotalasno zagrijavanje prostate. Nebakterijski prostatitis ne reaguje na uobičajenu antimikrobnu terapiju prostatitisa. Pošto kao uzrok nebakterijskog prostatitisa nijesu sa sigurnošću isključene Clamidije, mikroplazme, preporučuje se na početku liječenja kura eritromicina ili tetraciklina. Ukoliko je ovo neuspješno, dugotrajna primjena antibiotika nije opravdana. Bolesniku treba objas-


niti da ima neinfektivno zapaljenje koje ima hronični karakter, ali bez ozbiljnih komplikacija.

Kako se liječi hronični bakterijski prostatit Ishrana kod hroničnog prostatitisa je obična, raznovrsna, ali bez jakih začina i alkoholnih pića. Preporučuje se umjerena fizička aktivnost i normalan seksualni život. Treba izbjegavati dugotrajno sjedenje, jahanje i vožnju biciklom. Dobro djeluju tople sjedeće kupke. Lijekovi loše prodiru u prostatu kod hroničnog zapaljenja, i ne mogu se najuspješnije koristiti. Najbolji rezultati postignuti su lijekovima iz grupe tetraciklina, eritromicina i sufonamida. Izbor lijekova zavisi od osjetljivosti izolovane klice, podnošljivosti i reakcije bolesnika. Kure liječenja moraju trajati dugo, (4 – 12 nedjelja) i pod kontrolom urologa, koji jedino može da odabere lijek i odredi dužinu i način liječenja.

Liječenje adenoma prostate Adenom prostate je karakterističan za strariju životnu dob muškaraca. S obzirom na razna oboljenja koja prate starost, postavlja se pitanje izbora metode liječenja. Izbor liječenja

može biti hirurško odstranjivanje adenoma prostate ili medikamentozno liječenje. Cilj liječenja je otklanjanje simptoma i znakova bolesti izazvanih obstrukcijom (ometanjem) toka mokraće uvećanom žlijezdom, pri tome treba imati u vidu efikasnost i komlikacije pojedinih metoda liječenja. Svaki adenom prostate ne zahtijeva neposredno liječenje. Bolest ima dugotrajan tok sa tendencijom postepenog pogoršanja. U tom pogledu postoje velike individualne varijacije. Tok bolesti ne može sa sigurnošću predvidjeti, mogu se dati samo okvirna pravila za liječenje. Neophodna je redovna kontrola i primjena strategije liječenja u skladu sa evolucijom bolesti. Prednost hirurškog liječenja je u odstranjivanju uvećanog tkiva prostate koje izaziva obstrukciju toka mokraće. Uspjeh hirurškog rada je neosporan, jer se kod oko 80% bolesnika otklanjaju znaci bolesti. Smrtnost operacije je danas mala (od 1 – 2%), kao i učestalost različitih postoperativnih komplikacija. S druge strane ni jedna forma medikamentoznog liječenja ne može da spriječi razvoj bolesti, niti da ukloni uvećano tkivo, koje izaziva opstrukciju toka mokraće. Zato je ovo liječenje ograničeno na bolesnika u prvom stadijumu bolesti bez opstrukcije ili sa vrlo lakom opstrukcijom toka mokraće. autor prof. dr Bogdan Pajević, knjiga BOLESTI PROSTATE

TENA Slip sa FeelDry sistemom, za potpuni osjećaj suvoće

• TENA Slip - za srednju i tešku inkontinenciju • Velika moć upijanja i jednostavna tehnika namještanja • Visok stepen sigumosti od curenja i udobnosti • Super - absorber granule za brzo i sigumo upijanje TENA Slip možete naći u svim apotekama i većim marketima.

25

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: Lamex Commerce d.o.o. ul. skoj-a 51, Podgorica, tel./fax. 020/280-477


CT KOLONOGRAFIJA

Piše: dr Mira Obradović, radiolog

CT kolonografija je procedura koja služi za pregled debelog crijeva. Ovo je metoda koja je minimalno invazivna, a daje trodimenzionalnu sliku debelog crijeva, pri čemu se mogu vidjeti različite patološke promjene na njemu. CT kolonografija ima znatno manji rizik za perforaciju debelog crijeva u odnosu na konvencionalne metode. Smatra se da do perforacije može doći kod jednog pacijenta na 10 000 pregleda. Sam pregled je manje neprijatan u odnosu na druge metode a pruža jasnije i detaljnije slike nego što to čini konvencionalni pregled barijumom. Priprema pacijenta za ovaj pregled podrazumijeva potpuno čišćenje debelog crijeva od svih sadržaja. To se, u konsultaciji sa osobljem, postiže primjenom različitih sredstava za pročišćavanje digestivne cijevi. Sprovodi se dan prije pregleda, a u tom periodu pacijent treba da ograniči unos hrane, osim tečne hrane i napitaka. Odmah nakon završenog pregleda, pacijent se može vratiti svom svakodnevnom načinu ishrane. Aparat kojim se izvodi ovaj pregled naziva se CT-skener. Uz pomoć dobro obučenog tehničara pacijent se smješta na sto skenera koji je pokretan i služi za pozicioniranje i pomjeranje pacijenta pri pregledu. Pacijentu se rektalno daje

28

potrebna količina gasa. CT-skener je programiran za izvođenje pregleda i uz pomoć računara prenosi dobijene podatke do radne stanice koja se nalazi u posebnoj prostoriji, a iz koje radiološki tehničar prati tok pregleda i komunicira sa pacijentom. Moderni multislajsni CT-skeneri veoma brzo skeniraju obimnije djelove tijela, te je pregled završen u vrlo kratkom vremenskom intervalu. Nakon toga računar pravi detaljan trodimenzionalni model abdomena i karlice, koji radiolog koristi za simuliranje putovanja kroz debelo crijevo. Ljekar radiolog će analizirati pregledom dobijene slike i razriješiti dileme i pitanja zbog kojih je pacijent upućen na ovaj pregled. Ograničenja ove metode odnose se na limitiranost primjene kod jako gojaznih pacijenata, koji se ne mogu smjestiti u otvor na uređaju. Takođe, ovo je isključivo dijagnostička metoda i ne pruža mogućnost terapijskog djelovanja. Metoda se ne primjenjuje kod trudnica, zbog potencijalno štetnog dejstva na plod. Efektivna doza zračenja koju pacijent primi tokom pregleda odgovara količini zračenja koju svaki čovjek, u prosjeku, primi od kosmičkog zračenja za period od 3 godine, a iznosi oko 10 mSv.


tel/fax: 020 228 445


Disbakterioza kod djece i odraslih PiĹĄe: Dr Natalija TkaÄ? spec. pedijatar Posljednjih godina se smatra opĹĄtepriznatim to da zdravlje stanovniĹĄtva i mnoge ,,bolesti civilizacijeâ€? u znaÄ?ajnoj mjeri zavise od sastava mikroflore u ljudskom organizmu. BaĹĄ zbog toga je u razvijenim zemljama krajem XX vijeka postao popularan novi pravac u medicini i prehrambenoj biotehnologiji - industrijska proizvodnja i masovna primjena prehrambenih proizvoda usmjerenih na lijeÄ?enje poremećaja mikroflore digestivnog trakta. Jedna od najrasprostranjenijih ljudskih bolesti jeste disbakterioza crijeva. Prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije, od disbakterioze pati oko 90% stanovniĹĄtva. Disbakterioza (ili disbioza) je poremećaj prirodnog, normalnog sastava crijevne mikroflore, koja aktivno uÄ?estvuje u varenju hrane. Savremena nauka posmatra normalnu crijevnu mikrofloru ljudskog organizma kao samostalan sistem koji hrani, proÄ?iťćava i ĹĄtiti organizam. Predstavnici takve mikroflore reguliĹĄu proces varenja hrane i apsorpciju hranljivih materija u crijevima, razbijaju bjelanÄ?evine, uÄ?estvuju u sintezi vitamina, nikotinske kisjeline i imunoglobina - ,,cigalaâ€? imunog sistema, pomaĹžu da se apsorbuju soli gvoŞđa i kalcijuma. Normalna mikroflora digestivnog trakta formira se u prvim danima Ĺživota djeteta i Ä?uva se tokom Ä?itavog Ĺživota. KoliÄ?ina mikroskopskih stanovnika naĹĄeg organizma impozantna je: procjenjuje se da 1 gram sadrĹžaja naĹĄih crijeva sadrĹži oko dvije milijarde mikroorganizama (400 vrsta! ). Glavni stanovnici digestivnog trakta jesu korisne bifidobakterije i laktiÄ?ne bakterije. LaktiÄ?ne bakterije naseljavaju usnu duplju, nosnogrkljansku ĹĄupljinu, Ĺželudac i gornje djelove crijeva (tanko crijevo), dok bifidobakterije uglavnom naseljavaju donje djelove crijeva (debelo crijevo). Bifido i laktiÄ?ne bakterije Ä?ine bezopasnim strane materije, toksiÄ?ne produkte metabolizma, sniĹžavaju nivo holesterola u krvi, sintetizuju vitamine, ĹĄtite crijeva od upala i alergijskih reakcija. Tokom

30

svoje Ĺživotne aktivnosti one razraÄ‘uju vodonikov peroksid, mlijeÄ?nu i sirćetnu kisjelinu, koje suzbijaju mikroorganizme uzroÄ?nike truljenja i bolesti, kao ĹĄto su stafilokoke, streptokoke, salmonela, gljivice. Osim toga, ove bakterije rade i na ćelijskom nivou: eliminiĹĄu ćelijske parazite, meÄ‘u njima i one iz grupa mikoplazme i hlamidije. Uzroci poremećaja prirodnog sastava crijevne mikroflore mogu biti:  t1PSFNFʉBK LWBMJUFUB J SFäJNB JTISBOF (preovlaÄ‘ivanje tijesta, zaÄ?injene i masne hrane, odsustvo neophodne koliÄ?ine biljne hrane i mlijeÄ?nih proizvoda);  t1SFUKFSBOPLPO[VNJSBOKFBMLPIPMBJQVĂ?FOKF  t#PMFTUJPSHBOB[BWBSFOKF HBTUSJUJT QFQUJĘŠLJVMLVT  pankreatitis, bolesti ĹžuÄ?ne kese);  t1SFUSQMKFOFPQFSBDJKFEJHFTUJWOPHUSBLUB  t$SJKFWOF JOGFLDJKF EJ[FOUFSJKB  TBMNPOFMJP[B  J pojava crijevnih parazita (helmintijaza);  t,PEOPWPSPĂżFOĘŠBEJTFKBWMKBBLPNBKLBLPKBEPKJ  ili dijete, uzima antibiotike. Disbakterioza nastaje i zbog kasnog poÄ?etka dojenja ili ako uopĹĄte nema dojenja. Tada se javlja hipoksiÄ?no-ishemiÄ?ni poremećaj centralnog nervnog sistema djeteta, a takoÄ‘e i prateće disbiotiÄ?ke promjene u organizmu majke;  t)SPOJĘŠOJTUSFT  t)PSNPOBMOJJJNVOPMPĂ?LJQPSFNFʉBKJ  t/FLPOUSPMJTBOP V[JNBOKF BOUJCJPUJLB  IPSNPOBMnih preparata i citostatika;  t/FQPWPMKOBFLPMPĂ?LBTJUVBDJKB

SIMPTOMI DISBAKTERIOZE Manifestacije disbakterioze su mnogobrojne i


raznovrsne. To je u suĹĄtini oboljenje kod kojeg usljed poremećenog varenja i hroniÄ?ne intoksikacije (trovanje proizvodima zaraĹženim bakterijama) pate praktiÄ?no svi sistemi u organizmu. Osnovni kliniÄ?ki simptom disbakterioze jeste crijevni sindrom. On se manifestuje:     

t(SĘŠFWJNBJCPMPWJNBVDSJKFWJNB t.VĘŠOJOPNJQPESJHJWBOKFN t(BTPWJNBVTUPNBLV NFUFPSJ[NPN

t4NBOKFOKFNBQFUJUB t4NKFOKJWBOKFNQSPMJWBJ[BUWPSB

Kod disbakterioze crijeva naruĹĄavaju se procesi varenja i apsorpcije hrane, ĹĄto Ä?esto dovodi do razvoja iscrpljenosti i anemije. Bolesnik Ä?esto pati od malaksalosti i glavobolje, vrtoglavice, brzog zamaranja. ÄŒesto se primjećuje tzv. sindrom hroniÄ?nog umora, ĹĄto je rezultat dugotrajnog trovanja mozga otrovima sopstvenog organizma. Zbog nedostatka vitamina i mikroelemenata, koji se postepeno razvija, javljaju se krhkost i opadanje kose, pukotine u uglu usana (Ĺžvale), krhkost i deformacija kostiju. Nedostatak kalijuma, natrijuma i kalcijuma dovode do promjena krvnog pritiska, a takoÄ‘e i do spazama, najÄ?eťće u miĹĄićima nogu i stopala. ÄŒesto dolazi do poremećaja srÄ?anog rada. Povremeno se javljaju bolovi u srÄ?anom miĹĄiću. Alergijske reakcije su karakteristiÄ?ne praktiÄ?no za sve oboljele od disbakterioze crijeva. One se manifestuju pojavom koprivnjaÄ?e, svraba koĹže, ekcema, a kod djece dijatezom, alergijskim rinitisom, bronhijalnom astmom. Za dijagnostikovanje najÄ?esće se koriste:

disbakterioze

crijeva

 t,PQSPHSBNNFUPEBLPKBQPLB[VKFEPLPHTUFQFOB crijeva vare hranljive komponente, a takoÄ‘e i prisustvo ili odsustvo zapaljenja;  t5FTU OB VTMPWOP QBUPHFOV ĘPSV  BOBMJ[B LPKB pokazuje nivo ,,neutralnihâ€? bakterija, bez uÄ?eťća pokazaUFMKBOPSNBMOFĘPSF  t5FTU OB EJTCBLUFSJP[V  [B PESFĂżJWBOKF LWBMJUFUB J LWBOUJUFUBTBTUBWBDSJKFWOFNJLSPĘPSF

LIJEÄŒENJE DISBAKTERIOZE LijeÄ?enje disbakterioze, kako kod djece tako i kod odraslih, zahtijeva primjenu razliÄ?itih medicinskih i nemFEJDJOTLJI TSFETUBWB LPKB VUJĘŠV OB TQFLUBS NJLSPĘPSF  funkciju ĹžuÄ?ne kese, jetre, guĹĄteraÄ?e. Adekvatno izabrani individualni kompleks terapije garancija je za harmoniÄ?an razvoj, normalno funkcionisanje imunog sistema, profilaktiku formiranja stalnih patoloĹĄkih promjena kod drugih organa i sistema u organizmu. Prvi korak u lijeÄ?enju jeste uspostavljanje normalne DSJKFWOF NJLSPĘPSF ;B UP TF LPSJTUF USJ PTOPWOF HSVQF

25


medicinskih preparata: 1. Probiotici - sadrže mikroorganizme koji po pravilu ne žive u crijevima, ali stvaraju uslove za razmnožavanje svih korisnih grupa bakterija. 2. Eubiotici - žive korisne bakterije ili njihove spore (apciol, lineks, bifidobakterije, bifikol, kolibakterin). Ovi ljekovi sadrže korisne bakterije koje kada dospiju u crijeva neko vrijeme žive tamo i stvaraju povoljne uslove za normalizaciju mikroflore. Takvo liječenje treba da traje 1–2 mjeseca, nakon čega slijedi pauza, da bi se izbjeglo ugnjetavanje sopstvene mikroflore. 3. Antibakterijski preparati koji umanjuju broj štetnih bakterija uz pomoć bakteriofaga, tj. virusi koji uništavaju određene vrste bakterija, apsolutno bezopasni po čovjeka: Coli proteus bakteriofag, stafilokokski, intestibakteriofag. Drugi korak u liječenju čini uspostavljanje funkcije gušterače. Za to se najviše i sa najboljim efektima koriste fermentativni preparati tipa ,,Kreon”, ,,Pankreal”. Treba zapamtiti da obnavljanje disfunkcije crijeva nakon ukidanja prehrambenih fermenata zahtijeva sprovođenje diferencijalne dijagnoze sa različitim fermentopatijama, između ostalog i sa crijevnom formom mukovicidoze. Treći korak je normalizacija funkcije sistema gušterače. Postiže se pomoću hepatoprotektora tipa ,,Hepabene”. Četvrti, nemedicinski korak jeste upotreba ljekovitih biljaka. U liječenju viška mikroorganizama iz grupe koli-bakterija treba koristiti crveni korijen, bokvicu, čvor-travu. Dijetoterapija igra važnu ulogu u kompleksu liječenja. Prvo treba isplanirati količinu i sadržaj porcije za prehranu. Kod pojave zatvora treba izbjegavati tešku hranu koja remeti peristaltiku crijeva: masne supe, krto crveno meso, pirinač, bijeli hljeb, tjestenine, čokoladu, kakao. Svježe povrće jača peristaltiku crijeva (šargarepa, cvekla, krastavci, luk, kisjeli kupus), voće (smokve, urme, orasi, suve šljive, jabuke). Najvažniju ulogu u dijetoterapiji novorođenčadi igraju mliječne mješavine: acidofilno mlijeko, laktoza, bifidum i kolibakterin. Najveću prednost treba dati dojenju ili donatorskom mlijeku. Odraslima koji boluju od disbakterioze uz biopreparate se preporučuje primjena tzv. funkcionalnih prehrambenih proizvoda. Tu prevashodno spadaju mliječni napici obogaćeni ,,živim” bifidobakterijama: biojogurti i biokefiri. U Japanu, na primjer, koji je po efikasnosti liječenja disbakterioze, kao i prosječnom trajanju životnog vijeka, zauzeo prvo mjesto u svijetu, do 40% raznih proizvoda, sve do bombona i sladoleda, obogaćuje se bifidobakterijama. Japanci smatraju da je konzumiranje proizvoda sa ,,živim” bakterijama najvažniji faktor jačanja zdravlja nacije. Kao dodatak ishrani u liječenju disbakterioze veoma je korisno uzimati vitamine i minerale.

32


HIRURŠKA PROPEDEVTIKA (Univerzitet Crne Gore / Medicinski fakultet u Podgorici, Podgorica, 2010) Piše: prof. dr Agima Ljaljević Naši eminentni stručnjaci prof. dr Bogdan Pajović, doc. dr Miodrag Radunović i prof. dr Bogdan Ašanin udružili su snage i iskoristili svoje znanje i vještine kako bi prikazali tehničke prednosti humanističke medicine i primijenili ih za dobrobit pacijenata. Aktivno učestvujući u planiranju, implementaciji, monitoringu i evaluaciji državnih regionalnih programa, koji za cilj imaju sprečavanje i dijagnostikovanje bolesti, poštujući život u najvišem smislu humanizma, i poznavajući prava i obaveze društva u kom žive i rade kao stručnjaci, oni su osjetili potrebu da budu u toku sa znanjem i vještinama savremene medicine. Ova knjiga je ostvarila dvostruku ulogu. Sa jedne strane, pokazala je, na najbolji mogući način, kako otvoriti vrata pravoj naučnoj i stručnoj izdavačkoj djelatnosti Visoke medicinske škole u Beranama, te očekujemo da će ova škola uskoro imati za svaki predmet jedan ovako sveobuhvatan, jasan, prilagođen i koristan udžbenik. Na taj način ova škola će se svrstati u red institucija koje svoje kadrove obrazuju po modernim evropskim standardima dobre medicinske prakse. Sa druge strane, ovaj udžbenik predstavlja korisno štivo ne samo za studente Visoke škole, već i za sve ostale zdravstvene radnike. “Hiruška propedevtika” će poslužiti svim zdravstvenim radnicima da steknu ili obnove osnove praktičnog pristupa u hirurškom tretiranju stanja i oboljenja. Svojom koncepcijom modernog udžbenika, koji je dao prednost u izradi većem broju autora, i to profesora sa univerziteta iz Kalifornije, i naših, gorepomenutih profesora, kao i primjenom metode vizuelnog usvajanja znanja, uz neophodan tekstualni dio, svima je olakšana upotreba ovog udžbenika. To što je udžbenik upotpunjen brojnim fotografijama omogućava jednostavnije savladavanje tehnika fizikalnog pregleda i zato će ova knjiga predstavljati značajnu pomoć u obavljanju svakodnevne djelatnosti sadašnjim i svršenim studentima Visoke medicinske škole. U udžbeniku “Hirurška propedevtika” studentima su prikazane metode izrade istorije bolesti (anamneze), kao i praćenja: tjelesne

temperature, disanja, pulsa, krvnog pritiska i saturacije kiseonika. Ovi parametri pružaju ključne informacije na osnovu kojih se vrši evaluacija zdravstvenog stanja pacijenta. Zatim su prikazane sve aktivnosti pregleda po organskim sistemima glave i vrata, po svim segmentima, pregled grudnog koša, koji uključuje inspekciju, palpaciju, perkusiju i auskutaciju, a koristimo ih i za pregled abdomena. Prikazan je i pregled kardiovaskularnog sistema koji uključuje inspekciju, palpaciju i auskutaciju. Zatim slijedi kratak pregled gornjih ekstremiteta, sa posebnim osvrtom na poremećaje na rukama i pregled limfnih nodusa ekstremiteta. Predstavljen je pregled donjih ekstremiteta, sa posebnim osvrtom na edem, koji je najčešći nalaz na donjim ekstremitetima, zbog arterijske i venske insuficijencije. Na kraju fizikalnog pregleda podrazumijeva se pregled muških genitalnih organa. Potom su prikazane osnove procjene mentalnog statusa koje bi mogle da utiču na stanje zdravlja korisnika hirurških usluga - putem Mini Mental State Examinationa, što je, u stvari, test sa 13 elemenata koje treba procijeniti, a procjena je posebno olakšana predstavljanjem dva najčešća poremećaja sa kojima će se budući svršeni student ove škole sretati u praksi. Takođe je predstavljena i procjena neurološkog statusa, koja za cilj ima da utvrdi postojanje nekog neurološkog poremećaja, utvrđivanje komponenti koje su zahvaćene i tačne lokalizacije promjene. Iako detaljan pregled zglobova nije uključen u ovu tematiku, predstavljeni su osnovni elementi pregleda koštano-zglobnog sistema u cilju evaluacije simptomatskih pacijenata. Metode su bogato ilustrovane, u boji, sa posebnim apostrofiranjem onih djelova na koje čitalac posebno treba da obrati pažnju, a sve to značajno olakšava studentima upoznavanje sa adekvatnim mjerama i postupcima. Visoka medicinska škola u Beranama će ovom knjigom uveliko unaprijediti svoj obrazovni sistem i pomjeriti granice znanja, u cilju osavremenjivanja svog medicinskog kadra. Stoga je “Hirurška propedevtika” važan činilac u daljem kreiranju vrsnog medicinskog osoblja i obogaćivanju medicinskog znanja u Crnoj Gori uopšte.

33


Seminar o obaveznim imunizacijama u Crnoj Gori Hotel Aleksandar, 8–11. jun 2010. godine, Budva U skladu sa planiranim godišnjim aktivnostima, Institut za javno zdravlje Crne Gore - Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, organizovao je tradicionalni godišnji Seminar o obaveznim imunizacijama u Crnoj Gori, koji je ove godine održan od 8. do 11. juna 2010. godine u hotelu „Aleksandar“ - Slovenska plaža u Budvi. Cilj ovogodišnjeg Seminara o obaveznim imunizacijama bio je da se svim rukovodiocima pedijatrijskih službi - koordinatorima programa imunizacija za djecu i odrasle, i njihovim medicinskim tehničarima zaduženim za postupke planiranja i odgovarajućeg načina transporta i lagerovanje imunobioloških preparata po principima metode „hladnog lanca“, pripadnicima nadležnih epidemioloških službi, kao i ostalim ljekarima iz primarne i sekundarne zdravstvene zaštite koji se bave sprovođenjem programa imunizacije (izabranim ljekarima za djecu i odrasle, pedijatrima neonatolozima iz porodilišta):  tQSF[FOUJSBKV SF[VMUBUJ TQSPWFEFOJI BLUJWOPTUJ OB polju realizacije Programa obaveznih imunizacija u 2009.  tQSF[FOUJSB/PWJQSBWJMOJLPJNVOPQSPĕMBLTJ  tQSF[FOUJSBKV QMBOJSBOF J[NKFOF V 1SPHSBNV obaveznih imunizacija za 2011. godinu, kako bi se na vrijeme mogle izvršiti pripreme za planirane aktivnosti tokom 2010.  tQSF[FOUJSBKVPTOPWOJQSJODJQJOBE[PSBJBLUJWOPTUJ koje je neophodno sprovesti u cilju eliminacije malih boginja i kongenitalne rubele u kontekstu Programa eliminacije malih boginja i kongenitalne rubele u Evropskom regionu SZO, koji je ozbiljno ugrožen smanjenim obuhvatom obveznika za imunizaciju i pojavom epidemija malih boginja i rubele u brojnim državama evropskog regiona SZO pa i državama iz najbližeg okruženja, kao i pojavom pojedinačnih slučajeva rubele u našoj zemlji.  tQSF[FOUJSB EPTUJHOVUJ OJWP OBE[PSB OBE BLVUOPN flakcidnom paralizom u kontekstu pojave dječije paralize u evropskom regionu SZO, prvi put poslije 8 godina, čime je Evropa izgubila status regiona slobodnog od divljeg polia  tQSVäJ NPHVʉOPTU [ESBWTUWFOJN SBEOJDJNB LPKJ neposredno sprovode program obaveznih imunizacija da kroz diskusiju i mogućnost postavljanja pitanja razriješe svoje dileme i pojedine probleme iz svakodnevne prakse zajedno sa predavačima i ostalim kolegama učesnicima Seminara.

34

Seminaru su, pored učesnika i predavača iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti IJZ, Instituta za bolesti djece KCCG, Agencije za kontrolu lijekova i medicinskih sredstava Crne Gore, Doma zdravlja Podgorica, prisustvovali i direktor Instituta za javno zdravlje doc. dr Boban Mugoša i pomoćnik ministra zdravlja odgovoran za oblast zdravstvene zaštite dr Rajko Strahinja, koji su i aktivno učestvovali u diskusiji o pojedinim temama koje su bile predmet Seminara. Za postignute rezultate tokom sprovođenja Programa obaveznih imunizacija u toku 2009. godine, a u TLMBEVTBEFĕOJTBOJNLSJUFSJKVNJNB QSJ[OBOKB[BTWPKSBE dobile su službe izabranih ljekara za djecu sljedećih domova zdravlja: Mojkovac, Pljevlja, Plav, Kolašin, Žabljak, Andrijevica i Plužine, dok je za izuzetne napore na planu realizacije Programa obaveznih imunizacija među izbjeglicama na teritoriji opštine Podgorica pohvaljena Služba izabranih ljekara za djecu Doma zdravlja Podgorica. Organizator Seminara i koordinator Nacionalnog programa obaveznih imunizacija u Crnoj Gori Prof. dr Dragan Laušević


Seminar - “procjena nacionalnog hiv sistema za monitoring i evaluacijuâ€? Hotel Maestral, 09–11. jun 2010. godine, MiloÄ?er

U sklopu aktivnosti koje prethode usvajanju dokumenta Nacionalne strategije za HIV/AIDS za period 20102014. god. i priprema za poÄ?etak sprovoÄ‘enja projekta GFATM-a iz runde 9 osmiĹĄljen je seminar na kome je uraÄ‘ena procjena Nacionalnog sisitema za monitoring i evaluaciju projektnih i programskih aktivnosti iz oblasti prevencije HIV/AIDS-a. Kao ĹĄto je poznato monitoring/praćenje je rutinsko praćenje kljuÄ?nih elemenata sprovoÄ‘enja programa pomoću biljeĹženja i redovnog izvjeĹĄtavanja. Osim izvjeĹĄtavanja, neophodne su i posjete implementatorima na terenu gdje se sprovode aktivnosti, tako da se monitoring odnosi na ono ĹĄto se trenutno obavlja u okviru programa. Monitoring/praćenje pomaĹže u utvrÄ‘ivanju mjesta u kojima je potrebno povećati napore za progres cjelokupnog Nacionalnog odgovora na infekciju HIV-om. Osim toga on pomaĹže u identifikaciji podruÄ?ja koja mogu doprinijeti unapreÄ‘enju i poboljĹĄanju aktivnosti. Evaluacija/vrednovanje je epizodna ocjena promjene ciljnih rezultata koja se moĹže pripisati programskoj intervenciji. Bavi se onim ĹĄto je postignuto odnosno utvrÄ‘uje kakav je uÄ?inak postignut i pokuĹĄava direktno da poveĹže odreÄ‘ene rezultate koji su intervencijom primijećeni nakon ĹĄto je proĹĄao odreÄ‘eni vremenski period. Osnovni cilj ovog seminara, na kome su uÄ?esnici bili predstavnici Nacionalnog koordinirajućeg tijela/CCM i partnerskih organizacija u nacionalnom odgovoru na HIV bio je:  t1SPDKFOB LWBMJUFUB SBEB V PCMBTUJ NPOJUPSJOHB J evaluacije programa na polju prevencije, lijeÄ?enja i podrĹĄke osobama koje Ĺžive sa HIV-om;  t*[HSBEOKB J VOBQSFĂżFOKF LWBMJUFUB SBEB OB QPMKV M&E u cilju poboljĹĄanja sistema praćenja sprovoÄ‘enja 1SPHSBNBJQSJQSFNBJ[WKFĂ?UBWBOKB Seminar je vodila M&E ekspert / konsultant Otilia Scutelniciuc iz Moldavije a fascilitatori su bili predstavnici 166/%1 [B TQSPWPĂżFOKF QSPKFLUB ('"5. [B )*7 J Ä?lanovi NKT-a. Seminar je trajao tri dana i radilo se na

procjeni 12 komponenti koje Ä?ine osnovni instrument za jaÄ?anje M&E sistema na osnovu preporuka UN AIDS-a i ('"5.B1SPDKFOB.&LPNQPOFOUJSBĂżFOBKFVQPTFCOP pripremljenom standardizovanom upitniku, a osnovna namjera ovakve vrste procjene bila je vjeĹžba kojom bi bile dijagnostikovane slabosti i mane Nacionalnog M&E sistema. Nakon postavljene dijagnoze M&E sistema postignut je dogovor o daljim aktivnostima koje su potrebne kako bi se unaprijedio sistem M&E nacionalnog odgovora na HIV. Nakon odrĹžanog seminara postignut je dogovor da se draft verzija M&E procjene proslijedi svim akterima u Nacionalnom odgovoru kako bi dali svoje konaÄ?ne sugestije i sloĹžili se o finalizovanju izvjeĹĄtaja koji će da prethodi izradi M&E nacionalnog plana. Seminaru je prisustvovalo 26 osoba (16 Ĺžena i 10 muĹĄkaraca) kao i supervizorka iz GFATM-a g. Ana Gregorian. UÄ?esnici su bili predstavnici Ministarstva zdravlja, *OTUJUVUB [B KBWOP [ESBWMKF  %PNB [ESBWMKB 1PEHPSJDB  ,$ CG (Infektivna klinika i CTK), ZIKS-a, Zavoda za udĹžbenike, NVO CAZAS-a, OKC Juventasa, ZaĹĄtite i SOS-a 1PEHPSJDB ZU Institut za javno zdravlje Centar za promociju zdravlja Dr Marjanović Aleksandra Spec soc. Med

35


HRONIKA - SVIJET 31.5.2010. Pojačati efekat upozorenja na pakovanjima duvanskih proizvoda Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od posljedica pušenja godišnje umre 3 miliona ljudi, dok dnevno umre 10 hiljada ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija je u cilju pospješivanja borbe protiv pušenja 31. maja ove godine skrenula pažnju na obaveznost primjenjivanja 11. člana Okvirne konvencije SZO-a (WHO Framework Convention on Tobacco Control - WHO FCTC) od strane svih zemalja potpisnica ove konvencije. Naime, zemlje potpisnice se ovim članom obavezuju na uvođenje velikih, rotirajućih upozorenja o štetnosti duvana. Ona treba da budu istaknuta na svim duvanskim proizvodima. “Ilustrovana upozorenja na paklicama duvana predstavljaju ekonomičniji način za značajnije upoznavanje javnosti sa opasnostima upotrebe duvana”, ističe se u saopštenju SZO-a. 31. maja 2010. istaknuto je kao veoma bitno da upozorenja treba da budu dizajnirana u boji, kako bi njihov piktografski efekat mogao da doprinese ostvarenju efektnog uticaja na svijest o štetnosti duvana.

Jun, 2010. Porast broja oboljelih od Čagasove bolesti Svjetska zdravstvena organizacija skrenula je pažnju javnosti na porast broja oboljelih od Čagasove bolesti, američke tripanosomijaze, bolest koju izaziva Trypanosoma cruzi. Bolest je, kako je navedeno u saopštenju sa sajta te organizacije, ranije bila svedena na okvire Latinske Amerike, ali u ovom trenutku doživljava širenje i na ostali dio svjetskog regiona. U cilju zaustavljanja ove pojave SZO planira da preduzme mjere jačanja svjetskog epidemiološkog nadzora, prevencije prenošenja bolesti putem transplantacije tjelesnih organa, kao i prevencije kongenitalnog načina prenošenja bolesti, da izradi i promoviše kvalitetne testove za dijagnostikovanje ove bolesti, te utvrdi jasnu strategiju borbe. SZO ukazuje na činjenicu da se Čagasova bolest može efikasno liječiti jedino u slučaju kada je prepoznata u ranoj fazi obolijevanja. Procjena Svjetske zdravstvene organizacije jeste da u ovom trenutku u svijetu postoji oko 10 miliona inficiranih osoba. Više od 25 miliona ljudi izloženo je opasnosti od infekcije, a od 2008. godine bolest je odnijela više od 10.000 života. Američka tripanosomijaza se javlja u dvije faze. U akutnoj fazi bolesti, koja počinje nakon drugog mjeseca od trenutka inficiranja, simptomi su prikriveni. Mogu se, međutim, javiti groznica, glavobolja, bljedilo, grčevi mišića, abdominalni bol, otežano disanje, otečenost limfnih čvorova. Kod manje od 50 % inficiranih javljaju se oštećenja kože i crvenilo jednog od očnih kapaka. Tokom hronične faze bolesti, parazit preseljava iz krvi u srčani mišić ili u mišićno tkivo digestivnog trakta, što u poznijem periodu može uzrokovati i smrt zaražene osobe.

Prehrambeni vodič za najmlađe U saradnji Nacionalne asocijacije pedijatrijskih sestara, Američke asocijacije pedijatara i Svjetske zdravstvene organizacije u junu ove godine publikovan je najnoviji Prehrambeni vodič za odojčad i djecu od 6 do 18 mjeseci starosti. Bitna preporuka ovog priručnika jeste da svu odojčad treba hraniti isključivo majčinim mlijekom. Sadržaj Dijetetskog vodiča prezentovan je na sajtu Savezne fondacije međunarodnih informacija o hrani (http://www.foodinsight.org/). Trenutno najugroženiji Somalija i Zimbabve. Aktivnosti Svjetske zdravstvene organizacije u junu tekuće godine odnosile su se i na pružanje pomoći u dostavljanju sredstava zdravstvene njege najteže pogođenim regionima svijeta i pružanje pomoći u njihovoj primjeni. U periodu od 24.5–2.6.2010. godine SZO je učestvovala u akciji imunizacije na boginje tokom koje je imunizirano više od 5 miliona djece u Zimbabveu. SZO je ukazala na podatak da je od septembra 2009. godine epidemija boginja u ovoj zemlji uzrokovala 517 smrtnih slučajeva. 11. juna 2010. godine u saradnji sa Grupom zdravstvenih partnera sprovedena je akcija pružanja pomoći kolerom pogođenim oblastima Somalije. SZO je saopštila da je tokom 2010. godine posljedicama ove infekcije podlegla 51 osoba u toj zemlji, te da od 25.000 slučajeva akutne vodene dijareje najveći procenat oboljelih čine djeca mlađa od 5 godina.

36


15. jun 2010. Jeftina vakcina za smanjenje broja smrtnih slučajeva uzrokovanih nesrećnim okolnostima Britansko glasilo “Lanser” 14. juna objavilo je vijest o pronalasku jeftine vakcine kojom je moguće spriječiti na stotine hiljada slučajeva smrti uzrokovane krvarenjem usljed nesrećnog slučaja: saobraćajne nesreće, ranjavanje pucnjem, dejstvo mina i sl. Riječ je o međunarodnom istraživačkom projektu koji je obuhvatio 20.000 odraslih pacijenata testiranih u 274 bolnice sa područja 40 država. Program je organizovao Engleski nacionalni institut za istraživanje zdravlja, Izvršni program zdravstvene tehnologije, a rukovodilac projekta bio je dr Jan Roberts, profesor epidemiologije na Londonskoj školi higijene i tropske medicine. Istraživanja koja je sproveo baziraju se na upotrebi TXA kisjeline (engl. tranexamic acid) koja sprečava razređivanje krvi prilikom isteka iz organizma. Urađena je i procjena novčane vrijednosti ove injekcije. Gram ove supstance koštao bi oko 3 funte odnosno 4.5 dolara, a to je jedan od razloga koji je preporučuje za primjenu na svjetskom nivou.

18. jun 2010. Prvi formular dječje medicinske njege Prvi ikada ustanovljen Model formulara dječije medicinske njege usvojen je 18. juna 2010. godine u Ženevi. Model je koncipiran od strane stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije. Njime se jasno preciziraju pravila primjene za više od 240 osnovnih medicinskih ljekova u tretiranju bolesti i zaraze kod pacijenata koji imaju 0–12 godina. Ovaj korisni medicinski priručnik sadrži relevantne podatke koji pedijatrima daju pouzdanu preporuku o načinu doziranja, npr. o vrstama neželjenih reakcija u konkretnim situacijama, te pravilima kombinovanja ljekova, a stalnih kombinacija, uzgred budi rečeno, ima veoma malo - svega jedna antimalarijska i dvije za liječenje AIDS-a. Zanimljiv je podatak o indikacijama ibuprofena, lijeka koji je veoma često u primjeni u liječenju djece, koji može uzrokovati neželjene reakcije ukoliko se koristi u kombinaciji sa bilo kojim od 21-og medikamenta čija se lista naziva navodi u ovom tekstu. Model upozorava na podatak iz 2008. god. o tome da godišnje 8.8 miliona djece mlađe od pet godina umre zbog posljedica neprikladno određenog medicinskog tretmana, prevashodno u tretiranju dijareje, pneumonije i bakterijskih infekcija novorođenčadi.

20. jun 2010. Inovacija Dana-Farber instituta Ohrabrujuću vijest na polju onkologije objavili su istraživači Dana-Farber instituta za kancer objašnjavajući način na koji su riješili pitanje inhibicije proteina koji ometaju dejstvo hemotarapije u liječenju bolesnika oboljelih od kancera. Oni tvrde da su uspjeli da malom dozom proteina MCL-1 blokiraju dejstvo ovog proteina koji ima značajnu ulogu u remećenju procesa izlječenja. Lorens Valenski, dječji onkolog i hemijski biolog Dana-Farber instituta, i Mišel Stjuart, njegov asistent u laboratoriji, potpisnici su izvještaja o ovom pronalasku, objavljenog na vebsajtu Nejčr hemikal bajolodžija. Ključ njihovog uspjeha krije se u izdvajanju čvrste, peptidne jedinice neznatne veličine, tzv. BH3, za koju pronalazači tvrde da je glavni uzročnik neželjene interakcije apoptičkih i antiapoptičkih dejstava organizma.

22. jun 2010. Matične ćelije u liječenju reumatoidnog artritisa “Medikal njuvz tudej” objavile su rezultate medicinske intervencije koji su potvrdili uspjeh u liječenju reumatoidnog artritisa putem primjene masnih matičnih ćelija pacijentovog organizma. “Medikal njuvz” prenose izvještaj Medistem INC-a i Instituta za matične ćelije objavljen u “Selular imunolodžiju”, po kom je riječ o liječenju šezdesetsedmogodišnje Amerikanke. Istraživanja koja su prethodila ovom sprovođena su isključivo na tretitanju životinja oboljelih od osteoartritisa i reumatoidnog artritisa, a trajala su više od 5 godina. - Uspjeh u izvođenju matičnih i termoregulatornih ćelija iz masnog tkiva pacijenta daje povoda za nadu u uspješnost liječenja multiple skleroze i nekih autoimunih bolesti, izjavio je Nil Rajordan, direktor Medistema.

37


Prvi put u Crnoj Gori da se na jednom mjestu okupe i ljekarske i sportske organizacije

Prvi festival zdravlja i zdravih stilova života u Crnoj Gori Festival zdravlja i zdravih stilova života održan je u šoping molu Delta sitija u Podgorici, 12. i 13. juna 2010. godine. Organizator Festivala bilo je Udruženje sportske medicine Crne Gore. Pozivu za učešće u formi izlagača odazvalo se 25 predstavnika sektora zdravlja. Posjetiocima je ovom prikom omogućeno da provjere stanje svog organizma: kroz razgovor sa ljekarima, mjerenjem krvnog pritiska, nivoa šećera u krvi, utvrđivanjem indeksa tjelesne mase, vršenjem oftalmološkog pregleda. Svi ovi sadržaji bili su besplatni, a veliki broj građana uzeo je učešća u njima. O ovoj značajnoj zdravstvenoj manifestaciji razgovarali smo sa direktorom i organizatorima Festivala, Vasilijem Stijepovićem. Koliko ste kao organizator zadovoljni uspjehom ove manifestacije i kako ocjenjujete njen ovogodišnji učinak ?

38

Svrha Festivala zdravlja jeste edukacija, zdravstveno prosvećivanje, razvijanje zdravih životnih navika, poboljšanje i unapređenje zdravlja, a time se poboljšavaju rezultati u području privrede, kulture i društvenog života. Dakle, ovo je prvi put u Crnoj Gori da se na jednom mjestu okupe i ljekarske i sportske organizacije, jer samo saradnjom ovih sektora možemo svi zajedno da pomognemo građanima da shvate zbog čega je važno baviti se fizičkim aktivnostima, ali i zbog čega treba ići na redovne preventivne zdravstvene preglede. Sumirajući rezultate ovog festivala, mislim da smo ostvarili i osnovni cilj ove manifestacije, a to je da građani i sportisti dobiju informacije i savjete stručnjaka iz različitih oblasti i na jednom mjestu nađu niz sadržaja koji će im pomoći da očuvaju zdravlje i unaprijede kvalitet života. Tako da smo sigurni da smo na dobrom putu da


ovaj Festival postane tradicionalan i da će iduće godine poprimiti i karakter međunarodnog festivala jer već sada imamo interesovanje inostranih kompanija da predstave svoje proizvode i usluge građanima Crne Gore. Da li ste zadovoljni interesovanjem posjetilaca Festivala ? Veliki broj posjetilaca i njihova zainteresovanost za same sadržaje na Festivalu daje nam za pravo da konstatujemo da je jedna ovakva manifestacija nedostajala građanima Crne Gore, a reakcije samih učesnika i izlagača na Festivalu da su i oni spremni da predstave svoje usluge i tako upoznaju javnost sa zdravstvenom i sportskom ponudom u Crnoj Gori. Na šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo obratiti pažnju kada je u pitanju politika lobiranja za zdrav način života ? Jedino sinergijom važnih zdravstvenih i sportskih institucija, uspješnih kompanija i promoterasportista, novinara možemo da utičemo na to da oni koji dosad nisu vodili zdrav način života počnu to da rade, a oni koji su dosada to uspješno činili, upotpune svoja znanja nekim novim sadržajima. Mislim da je ovaj festival sa takvom organizacijskom koncepcijom u tom pravcu napravio pionirske korake u Crnoj Gori. Kakva je programska perspektiva budućeg rada Vaše organizacije i Vas kao pojedinca posvećenog radu na brojnim poljima unapređivanja zdravih navika života ? Mogu da najavim svoju treću knjigu koja će ovih dana biti objavljena u izdanju Udruženja sportske medicine Crne Gore, pod nazivom TRENING, ISHRANA i PREPARATI ZA VRHUNSKU FORMU, koja je namijenjena kako aktivnim sportistima tako i rekreativcima. Predstoje i raznovrsne aktivnosti USMCG, koje broji pedeset istaknutih ljekara i fizioterapeuta i koje za osnovni cilj ima zdravstvenu zaštitu za sve sportiste, zaštitu profesionalnog interesa i prava ljekara i medicinskog osoblja uključenog u sportsku medicinu, kao i edukaciju u oblasti medicine sporta. Anita Radanović

39


HRONIKA 31. maj - Svjetski dan borbe protiv pušenja u Crnoj Gori

Povodom 31. maja - Svjetskog dana borbe protiv pušenja, javnosti Crne Gore obratio se ministar zdravlja. Na konferenciji za novinare održanoj 31.5.2010. doc. dr Miodrag Radunović saopštio je da trenutno u Crnoj Gori oko trećinu ukupne populacije čine pušači, a gotovo svaki peti srednjoškolac je pušač. Od posljedica pušenja, prema podacima koje je prikazao, u Crnoj Gori svake godine umre više od 1.000 ljudi. Poseban aspekt borbe protiv pušenja u narednom periodu, prema ministrovoj najavi, činiće izvršenje izmjena i dopuna važećeg Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda. Posebno će se obratiti pažnja na regulaciju trenutno nezadovoljavajućeg nivoa primjene Zakona.

5. jun - Program umrežavanja privatnih zdravstvenih ustanova

5. juna 2010, u intervjuu za Minu, ministar zdravlja doc. dr Miodrag Radunović govoreći o planovima za razvoj ovog sektora u Crnoj Gori najavio je program umrežavanja 15 do 20 odsto privatnih zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori u sektor javnog zdravstva. Radunović je rekao da će Ministarstvo polovinom juna poslati predlog Vladi o ovom projektu. - Ta mreža, odnosno ustanove, potpisaće ugovore sa Fondom i građani će u njima sa ovjerenim uputom i knjižicom moći da se liječe kao u javnom sistemu, objasnio je ministar. Pravo prijave sticaće se na osnovu jasnih kriterijuma i preko javnog tendera. Agencija Mina je 5. juna na svom sajtu objavila i dio intervjua u kom se navodi da je u Crnoj Gori ostalo neiskorišćeno oko 130 hiljada doza vakcina, koje su bile namijenjene za vakcinaciju protiv H1N1. One bi, kako je navedeno, mogle biti iskorišćene za vakcinaciju protiv sezonskog gripa, a dio poklonjen drugim državama. - U Crnoj Gori je, prema procjeni zdravstvenih vlasti, oko 50 hiljada ljudi bilo zahvaćeno novim gripom, a vakcinisane su svega 5.124 osobe, navodi se u intervjuu. Razlog ovako lošem odzivu građana treba tražiti u kampanji protiv vakcinacije koju su tokom zime 2010. sprovodili brojni lobiji. Sve vakcine, prema riječima ministra Radunovića, posjeduju sertifikovane dokaze o visokom kvalitetu.

8. jun - Predavanje o kardiovaskularnom riziku

U Domu zdravlja u Nikšiću 8. juna 2010. u 13 h održano je predavanje na temu Rezidinalni kardiovaskularni rizik. Aspekte ovog kardiološkog, ali i javnozdravstvenog problema pojasnila je doc. dr Ljiljana Musić, kardiolog KBCCG-a. Predavanje je realizovano saradnjom Ljekarske komore Crne Gore i firme „Pharma Swiss“.

8-11. jun - IJZ CG organizovao tradicionalni godišnji Seminar o imunizacijama

Tradicionalni godišnji Seminar o obaveznim imunizacijama u Crnoj Gori ove godine je održan od 8. do 11. juna 2010. godine u hotelu „Aleksandar“ u Budvi. Na Seminaru su prezentirani rezultati sprovedenih aktivnosti i planirane izmjene u Programu, predstavljen sadržaj Novog pravilnika o imunoprofilaksi, a predstavljen je i Program eliminacije malih boginja i kongenitalne rubele u evropskom regionu, kao i nivo nadzora nad akutnom flakcidnom paralizom. Na Seminaru su upriličena naučna izlaganja predavača iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti IJZ-a, Instituta za bolesti djece KCCG-a, Agencije za kontrolu lijekova i medicinskih sredstava Crne Gore i Doma zdravlja - Podgorica. Službama izabranih pedijatara pojedinih gradova Crne Gore dodijeljena su priznanja za ostvarene radne rezultate.

9. i 10. jun - U Podgorici održana dvodnevna radionica o bezbjednosti hrane

9. juna tekuće godine u Podgorici je otpočeo rad dvodnevne radionice o bezbjednosti hrane. Program rada obuhvatio je predstavljanje smjernica rada Kodeksa alimentarijusa, britanske komisije Organizacije za ishranu i poljoprivredu, britanskog metoda strateškog praćenja kontrole kvaliteta hrane HACCP-a, skrenuo pažnju javnosti na aktuelni problem pojave antimikrobne rezistencije na hranu, te obuhvatio i komunikaciju o rizičnim aspektima bezbjednosti hrane. Tokom rada predstavljene su važnije odredbe Akcionog plana SZO-a za Evropu o politici hrane i ishrane za period 2007–2012. godine, Akcionog plana za hranu i ishranu u Crnoj Gori. Na otvaranju skupa govorile su glavna zdravstveno-sanitarna inspektorka Crne Gore dr Ljiljana Jovićević i upravnica Kancelarije SZO-a za Crnu Goru Mina Brajović, koja je ovom prilikom naglasila da je sve uočljiviji porast vulnerabilne populacije za koju nebezbjedna hrana vrlo često predstavlja ozbiljnu opasnost, te pored ostalog predočila i niz statističkih pokazatelja o trenutnom stanju sistema zdrave hrane i ishrane u svijetu. Projekat je realizovan u saradnji Ministarstva zdravlja Crne Gore i Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije za Crnu Goru.

40


09–11. jun - Seminar o procjeni nacionalnog HIV sistema za monitoring i evaluaciju

U budvanskom hotelu “Maestral” 09–11. juna 2010. održan je seminar pod nazivom “Procjena nacionalnog HIV sistema za monitoring i evaluaciju”. Učesnici su bili predstavnici Ministarstva zdravlja, Instituta za javno zdravlje, Doma zdravlja - Podgorica, KC CG (Infektivna klinika i CTK), ZIKS-a, Zavoda za udžbenike, NVO CAZAS-a, OKC Juventasa, Zaštite i SOS-a Podgorice. Seminar je vodila M&E ekspert Otilija Scutelniciuc iz Moldavije. Prema Izvještaju o Seminaru, radilo se na procjeni 12 komponenti koje čine osnovni instrument za jačanje M&E sistema na osnovu preporuka UNAIDS-a i GFATM-a. Skupu je prisustvovala supervizorka GFATM-a Ana Gregorian.

10. jun - Usvojen Nacionalni program za rano otkrivanje raka dojke

10. juna 2010. Vlada Crne Gore usvojila je tekst Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke. Cilj Programa je rano otkrivanje ove bolesti, koja, kako tvrde stručnjaci, ima veoma visok procenat izlječenja ukoliko se pravovremeno interveniše. U Crnoj Gori, prema trenutno raspoloživoj statistici, godišnje zbog ove bolesti umre oko 65 žena, od oko 200 oboljelih.

12. i 13. jun - Prvi Festival zdravlja i zdravih stilova života

12. i 13. juna u Podgorici je održan prvi crnogorski Festival zdravlja i zdravih stilova života. Program je imao za cilj predstavljanje tržišne ponude iz oblasti medicine, sportske opreme, zdravih namirnica, uopšte svih proizvoda koji bi svojom upotrebom mogli doprinijeti jačanju zdravstvenih navika i unapređenju zdravlja ljudi. Festival je ponudio i jedan broj mjera kontrole zdravstvenog stanja, pa je u okviru programa besplatnog programa provjere stanja zdravlja ponuđene u okviru Festivala veliki broj posjetilaca iskoristio priliku da izmjeri nivo krvnog pritiska, utvrdi indeks tjelesne mase, provjeri oftalmološke parametre. Posjetiteljkama je bio omogućen i mamografski pregled. Učestvovalo je 25 izlagača, a kako najavljuju zadovoljni organizatori ove manifestacije, Festival će u budućnosti pridobiti i internacionalni karakter. Organizator Festivala bilo je Udruženje sportske medicine Crne Gore.

15. jun - Mogući investitor za regulaciju medicinskog otpada

U vidu investitora za finansiranje, izgradnju i upravljanje medicinskim otpadom u Crnoj Gori lako bi se mogla naći firma Konzorcijum Ekomedika i OMPeco. Ova organizacija je, kako je objavljeno na sajtu Ministarstva zdravlja Crne Gore 15. juna 2010, ispunila uslove međunarodnog poziva za pretkvalifikaciju investitora, koji je, prema Ugovoru o koncesiji, iniciralo Ministarstvo zdravlja.

18-20. jun - Šesti međunarodni Dani urologa i nefrologa u Crnoj Gori

Klinika za urologiju i nefrologiju Kliničkog centra Crne Gore u Podgorici organizovala je Šeste internacionalne urološke dane u hotelu “Queen of Montenegro” u Bečićima. Urološki dani, koji su ove godine obuhvatili trodnevni program izlaganja, od 18. do 20. juna, postao je referentni medicinski skup koji se održava svake četvrte godine. Predavanja su organizovana u tri tematske grupe: tumori bubrega, tumori mokraćne bešike i karcinom prostate. Na skupu je učestvovalo oko 200 urologa, od kojih se u svojstvu predavača predstavilo 24 eksperta ovih oblasti koji su došli iz iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Albanije, Italije, Austrije, Mađarske, Bugarske, Rusije i Grčke. Program su upotpunila i naučna predavanja o kanceru prostate, a predavači su bili: dr Dragoljub Perović, dr Sava Micić i dr Petar Kavarić. Izlaganja iz oblasti tumora bubrega stručnom auditorijumu su predstavili: Mustafa Bazardžanović, Ljupko Lepkovski, Petar Kavarić, Dejan Mandić i Novak Milović. O problemima i iskustvima liječenja tumora bešike govorili su: Sava Micić, Aleksandar Vuksanović, Goran Marušić, Pjer Frančesko Basi, Ivan Vuković, Nebojša Bojanić, Dragan Đurović i Vuk Sekulić. Pored ovih, stručna publika je bila u prilici i da odsluša niz predavanja o karcinomu prostate, čiji predavači su bili: Bogdan Pajović, Boris Pospihalj, Marko Zupančić, Viktorija Romina, Džodž Pap, Aleksandar Stavridis, Sotir Stavridis, Aleksandar Hinev, Cane Tulić, Nataša Lalić i Vladimir Georgijev.

27. jun

Institut za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr Simo Milošević”, Igalo, i podgorička firma AM COMERCE DOO, ekskluzivni zastupnik i distributer “Thera-Band” programa za područje Crne Gore, organizovali su 27.6.2010. jednodnevnu internacionalnu edukaciju pod nazivom Thera-Band akademija. Program je realizovan u Institutu “Dr Simo Milošević”. Cilj projekta sadržao se u promovisanju upotrebe elastičnih traka koje su samo jedan od oko 150 proizvoda firme “Thera-Band”, svjetski eminentnog predstavnika oblasti profesionalne rehabilitacije, sportskih treninga i kućnog fitnesa. Akademija je prvenstveno namijenjena ljekarima (fizijatri, ortopedi, reumatolozi), fizioterapeutima, sportskim trenerima i fitnes instruktorima. Instruktor Thera-Band Akademije u Igalu bio je gospodin Dragan Dimitrijević. Maja Markuš, zastupnica firme AM COMERCE, izjavila je da su u toj firmi zadovoljni realizacijom akademije održane 30.5.2010. u Institutu u Igalu, te da pored ove junske akademije planiraju i realizaciju ostalih stepena obuke.

41


KARDIO CENTAR CRNE GORE U sklopu Kliničkog centra Crne Gore ordinira Kardio centar u kojem se obavljaju sve operacije iz domena kardiohirurgije. Najčešći operativni zahvat koji se izvodi u našem centru jeste revaskularizacija miokarda ili popularno nazvana bajpas operacija (engl. by-pass). Kod ovih bolesnika se suženi krvni sudovi premošćavaju arterijama ili venama i na taj način se dovodi dovoljna količina krvi u srčani mišić ispod mjesta suženja krvnog suda. Danas se za by-pass obavezno koriste: arterija koja se nalazi ispod grudne kosti (arterija mamarija) koja je po svojoj građi najsličnija krvnim sudovima srca, arterija radijalis, koja se uzima sa ruke, i na posljetku vene koje se uzimaju sa noge. Arterijski by-pass je daleko bolji za bolesnika jer je dugotrajniji i zbog toga bolesniku omogućava kvalitetniji život. Arterijski by-pass ima prosječan vijek trajanja 10 do 15 godina, dok venski traje oko sedam godina. Smatra se da je rizik od ovakve operacije oko tri posto, ali treba imati na umu da život bolesnika koji boluju od ove bolesti i izbjegavaju operativni zahvat ima desetostruko veći rizik od iznenadne smrti. Drugo mjesto po zastupljenosti pripada operacijama zalistaka, koje se vrlo uspješno rade u Centru. Ove operacije mogu biti rekonstruktivne, kada se određenim tehnikama popravlja zalistak i dovodi u fiziološku funkciju. Ova metoda je najbolja za bolesnika jer ga vrlo brzo dovodi u savršenu kondiciju i radnu sposobnost. Ukoliko je nemoguće izvesti rekonstrukciju zaliska, radi se zamjena zaliska biološkom ili mehaničkom protezom. Izbor zaliska zavisi od starosne dobi bolesnika. Bolesnici koji imaju preko 65 godina starosti kandidati su za ugradnju bioloških zalistaka koji ne zahtijevaju uzimanje antikoagulantne terapije, ali je vijek trajanja ovih zalistaka ograničen na 20 godina. Bolesnici koji su mlađi od 65 godina kandidati su za ugradnju mehaničkih vještačkih zalistaka, čiji je vijek trajanja duži od 50 godina, ali zahtijevaju doživotno uzimanje antikoagulantne terapije. Ukoliko bolesnici koji zahtijevaju operaciju zalistaka imaju i poremećaje ritma, rade se i dodatne procedure, takozvane ablacije, radi vraćanja pravilnog rada srca, tj. ritma. Kod određenog broja bolesnika potrebno je uraditi i operaciju zalistaka i revaskularizaciju miokarda. Takve procedure nazivaju se kombinovane i imaju nešto veći rizik od uobičajenih operacija. Treća grupacija operacija koje se izvode u Kardio centru jesu operacije aorte, tj. glavnog suda koji odvodi krv iz srca prema svim djelovima ljudskog organizma. Ovaj

42


krvni sud može biti proširen, te se mora izvršiti njegova zamjena posebnim protezama, ili pak može doći do akutnog prskanja ovog krvnog suda, te se mora izvršiti hitna zamjena početnog dijela aorte ili luka aorte. Osim ovih operativnih zahvata postoje rjeđe patologije koje zahtijevaju kardiohiruršku intervenciju. To su: tumori srca, urođene srčane mane, hipertrofije septuma (zadebljanje mišićnog dijela srca koji odvaja lijevu od desne polovine srca) i povrede. Da bi se sve ove intervencije uspješno radile, neophodno je imati dobar tim ljekara i sestara, tj. tehničara. To je bio naš osnovni zadatak. Oformili smo jedan sjajan tim koji se dokazuje odličnim rezultatima. Naime, u prošloj godini je operisano 318 bolesnika, sa prosječnom smrtnošću od 3,5% . Ovo predstavlja odličan rezultat ako se uzme u obzir da je po evropskom sistemu bodovanja dozvoljeni procenat smrtnosti iznosio do 5%. Naši bolesnici se prilikom prijema boduju po evropskom sistemu bodovanja i njihovo stanje se prati mjesec dana nakon operativnog zahvata, poslije čega se dobija rezultat koji je jedan od najvažnijih pokazatelja kvaliteta rada kardiohirurga i čitavog tima. Od ove godine naš centar je uvršten u multicentričnu evropsku studiju praćenja bolesnika prije i poslije operativnog zahvata, te će na taj način kvalitet našeg rada biti dostupan svima u

Evropi.

U sklopu ovog centra zaposlena su četiri hirurga, pet anesteziologa, tri kardiologa, pet ljekara na specijalizaciji i trideset šest sestara, tj. medicinskih tehničara. Ovaj tim se u posljednje vrijeme značajno uvećava budući da je obim posla, tj. operacija, u posljednje dvije godine učetvorostručen. Osim pažljivog odabira tima, posvećena je pažnja i dobroj tehničkoj opremljenosti Kardio centra, kao i adekvatnom odabiru potrošnog materijala. U Centru se koriste trenutno najmodernije mehaničke i biološke valvule, šavni materijal visokog kvaliteta i sve ostalo od potrošnog materijala što se koristi prilikom operacija na otvorenom srcu. Centar raspolaže sa 19 bolesničkih postelja: trinaest na Odjeljenju, gdje se bolesnici pripremaju za operativni zahvat i prihvataju nakon izlaska iz Intenzivne njege i set postelja u Intenzivnoj njezi. Sa ovim kapacitetom ove godine možemo izvesti maksimalno četiri stotine operacija. Želja nam je, i namjera, da se u narednim godinama Centar prostorno proširi i poveća broj operacija na godišnjem nivou za 100%. Doc. Dr Aleksandar Nikolić, kardiohirurg Direktor Centra za kardiohirurgiju KCCG

43


Hemijski piling Piše: dr Marija Mališić - Korać spec. dermatovenerologije Hemijski piling predstavlja jednu od najpopularnijih dermatohirurških procedura. To je medicinski tretman u toku kojeg se na kožu nanosi rastvor određene kisjeline u cilju uklanjanja oštećenog sloja kože. Ovaj postupak omogućava obnavljanje uklonjenog sloja kože novim i zdravijim slojem. Hemijski piling koristi rastvor da bi poboljšao i uglačao teksturu kože lica odstranjujući njene spoljne oštećene slojeve. Može pomoći onim osobama koje imaju fleke na licu, bore, akne i neujednačenu pigmentaciju kože. U ove svrhe koriste se AHA voćne kisjeline u koncentraciji 20–70% (AHA - alfa-hidroksi- , PHA - polihidroksi- i laktobionska kisjelina), trihlorsirćetna kisjelina (TCA) 20–50%, Jessnerov rastvor (salicilna i mliječna kisjelina) i fenol. Osnova ove tehnike je produkcija koagulacione nekroze epiderma (površni), epiderma ili dijela derma (duboki). Nekrotični sloj se suši i ljušti tokom nekoliko dana do dvije sedmice, u zavisnosti od tipa pilinga. Novoformirani mladi epiderm i novosintetisani kolagen popunjavaju defekte nastale poslije kaustičnog

44

oštećenja ovih struktura. Na ovaj način uklanjaju se brojne epidermne promjene, razna oštećenja i nepravilnosti kože. To koži daje svježiji, mlađi izgled, povećava elastičnost i povećava turgor. Šta se može liječiti hemijskim pilingom ? - Finije linije i bore - Pigmentacije na koži (mrke mrlje), izazvane sunčevom svjetlošću ili drugim faktorima - Srednji do jaki oblici akni - Crni komedoni - Površinski ožiljci nastali zbog akni - Keratosis pilaris - „guščija koža” - Gruba koža nastala usljed oštećenja izazvanih dejstvom sunčeve svjetlosti ili zbog starosti Hemijski pilinzi se mogu raditi na licu, vratu, šakama, rukama i nogama. U zavisnosti od dubine, dijele se na površne, srednje duboke i duboke pilinge. Hemijski pilinzi glikolnom kisjelinom: U zavisnosti od koncentracije, ovi pilinzi mogu biti površni (20% glikolna kisjelina), kojima se poboljšava izgled kože, ili srednje duboki (do 70% glikolne kisjeline), u cilju liječenja određenih (već navedenih) stanja na koži. Hemijski pilinzi trihlorsirćetnom kisjelinom: Ovo je piling veće jačine. Spada u grupu pilinga srednje dubine i koristi se za liječenje ožiljaka, finih bora i oštećenja zbog sunčanja. Koriste se pilinzi sa 15%, 25% i 35%, u zavisnosti od pacijenta. Hemijski pilinzi fenolom gube na značaju, iako su znatno potentniji od ostalih. Aplikacija


fenola može dovesti do srčanih aritmija, usljed 3. Aplanacionom tonometrijom sistemske apsorpcije i trajne hipopigmentacije. 4. Gomoskopijom 5. Oftalmoskopijom U zavisnosti od stanja koje se tretira, 6. Perimetrijom navedeni pilinziliječenja mogu sesu kombinovati sa Glavni ciljevi sniženje IOP-a, drugim stanja vrstama pilingai praćenje ili drugim procepraćenje na papili vidnog polja. durama, o čemu odlučuje Medikamentna terapija: dermatolog. liječenje se obično započinje jednim lijekom u najnižoj koncetraciji. Koliko često seodmogu ponavljati ? Pad pritiska 4mnHG smatrapilinzi se značajnim. Prva kontrola se radi poslije mjeseca, a ako je glikolnomkontroliše kisjelinom odgovor Blaži na lijekpilinzi zadovoljavajući, se na mogu se ponavljati na 7–14 dana, dok se dublji tri mjeseca. U suprotnom, lijek se mijenja ili se pilinzi glikolnom kisjelinom umjesto jednog i trihlorsirćetnom lijeka koriste kombinovani mogu ponavljati 4–6 sedmica. terapijom ne preparati. Ako sena medikamentnom postigne ciljni pritisak, ako se terapija ne uzima Da li postoje efekti hemijskog redovno (25 neželjeni odsto pacijenata), ako su široke pilinga ? oscilacije IOP, ako se želi izbjeći operacija, radi se laserska trabekuloplastika. Ako su neuspješne Površni,terapija blažii laser pilinzi glikolnom medikamentna trabekuloplastika, kisjelinom, osim prolaznog crvenila ako je uznapredovala bolest, ondai blagog se vrši perutanja,intervencija nemaju značajnije neželjene efekte hirurška trabekulektomija. ukoliko se primijene na stručan način. Dublji pilinzi glikolnom i trihlorsirćetnom kisjelinom NORMOTENZIVNI efikasniji su u uklanjanjuGLAUKOM pigmentacija, To je glaukom pritiskom. Karakterišu ožiljaka i bora, sa aliniskim zahtijevaju posebnu njegu i ga IOP manji od 21 mn HG, glaukomsko brigu o koži prije i poslije pilinga, a neželjeni oštećenje optičkog nerva polja. Javlja se efekti značajno zavise odi vidnog saradnje pacijenta. kod starihneželjeni osoba. Liječenje: medikamentno Najvažniji efekat je pojava pigment- i trabekulektomija. acije nakon pilinga, koja nastaje zbog neadekvatne zaštite od sunca tokom regeneracije kože. Nakon ove vrste pilingaGLAUKOM neophodno PRIMARNI ANGULARNI je potpuno izbjegavanje dejstva sunčeve svjetPrimarni angularni glaukom je stanje kada IOP losti i nanošenje krema saisticanja visokimočne faktorom poraste zbog opstrukcije, vodice zaštite od sunca, u vrijeme zatvaranjem kada se pilinzi djelimičnim ili potpunim ugla rade. perifernim irisom. Ova bolest se javlja kod anatomski predisponiranih očiju. Ispoljavanje Kako se izvodi ? je bolest akutnog oblikaAHA je nahemijski jednompiling oku, ali često bilateralna. Faktori rizika za blokadu pupile Nakon sa temeljnog čišćenja komorom, kože i su dalekovidost, plitkom prednjom će inanošenja zadebljano citratnog sočivo koje inicijatora je pomjerenoljekar naprijed. nanijeti AHA rastvorglaukom na očišćenu Primarni angularni se kožu javljaVašeg u više lica. Proces obično nekoji traje od 10 minuta kliničkih stadijuma, seduže u praksi kombinuju. i završavabisetrebalo primjenom piling neutralizatora. Liječenje sprovesti odmah: Nakon pilinga seintravenski nanosi regenerativni 1. Acetazolamid i peroralnokrem ili serum, dok koža ne povrati normalan 2bionski .Lokalna terapija izgled. Možda će, u zavisnosti od jačine 3. Analgetici pilinga, biti bi potrebni tretmani, dok 4. Bolesnik trebaloperiodični da leži jedan sat se Ako ne postignu efekti. 5. pritisakželjeni nije pao ispod 35mn Hg daje se peroralno 50 odsto glicerol Kada ne smije raditi hemijski piling ? 6. YAGselaser iridotomija Svrha periterne laserske iridotomije je da ponovo - Ako pacijent ima aktivni herpesprednje simpleks uspostavi komunikaciju između i zadnje - Akokomore ima bradavice ili moluske nautom dijelu očne oblikovanjem otvora periternom kože irisu. posljednjih 6 mjeseci primjenjiS- Ukoliko obziromjenausve ovo o čemu smo govorili, često van lijekpacijente Roaccutane imamo koji nam se jave kad je prisutan - Ako je u gubitak skorije vrijeme značajan vidnogvršena polja.hirurška Bolesniku bi procedura trebalo pružiti jednostavno objašnjenje o prirodi - Skorijai načinu zračna liječenja. terapija Trebalo bi ga upozoriti bolesti - Ukoliko postojetačno opekotine od sunca koliko je važna ukapavanje kapi, redovne - Trudnoća kontrole IOP i kompjuterizovanog vidnog polja.

Riješite problem akni jednom zauvijek

EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU Tel: 069 399 905


Mladeži -

da li ih se treba plašiti?

Istine i zablude o njima

Piše: dr Marija Mališić-Korać spec. dermatovenerologije Mladeži1 (lat. naevus) su dobro- ćudne okruglaste promjene na koži, tamnije prebojene od okolne kože. Nekada su u nivou kože, pločasti, nekada blago uzdignuti, ili na peteljci, meki i glatki ili tvrde hrapave površine sa bojom od svijetlokestenjaste do tamno braon. Sreću se u svim uzrastima, tako da nema osobe koja poslije tridesete godine života nema između 10 i 40 mladeža. Obično su prisutni na rođenju ili se pojavljuju u prvim godinama života, kao pločaste, svijetle do tamno kestenjaste formacije na koži lica, trupu i ekstremitetima, s tim što ni kosmati dio glave nije pošteđen. Njihov broj se često povećava u trudnoći, kada oni tamne i uvećavaju se, kao i zbog nekih hormonskih poremećaja. Mladeži su uvijek bili znak raspoznavanja, poput obilježja na koži, pa stoga daju lični karakter. Neki mladeži su i privlačni, čine sastavni dio šarma i zavodljivosti, npr. šarmantni mladež Sindi Kraford.

ŠTA JE KORISNO ZNATI? Mladeži su predmet interesovanja skoro svake osobe. Razlozi za to su i saznanja da je opasni melanom, najteži oblik raka kože, nekada vrlo sličan bezopasnim mladežima. Upravo zbog toga dermatolozi i plastični hirurzi podsjećaju na važnost kontrolnih pregleda i redovnu zaštitu kože. Boja im je često jedina zajednička karakteristika. Bezopasni mladeži su nakupine melanina (ćelije tamnog pigmenta koje koži daju tamniju prebojenost), dok ćelije melanoma imaju izmijenjen DNK i razmnožavaju se neprirodno u svakom dijelu kože. Melanom je jako agresivan i vrlo brzo daje metastaze u tkiva i organe! Većina mladeža je potpuno bezopasna. Naučnici smatraju da se mladež pretvara u melanom u srazmjeri

1Riječ kojom bi trebalo označiti ovu pojavu jeste madež. Budući da je riječ mladež dobila prevashodnu upotrebu u svakodnevnom govoru, mi ćemo koristiti uobičajeni naziv.

46

1:100.000. U Evropi je učestalost pojave melanoma 14:100.000. Dva puta češće se javlja kod žena nego kod muškaraca, u uzrastu između 15–45 godina. Kod 1–7% pacijenata utvrđena je genetska predispozicija. Zapaženo je da nekontrolisano izlaganje suncu sa nastankom opekotina u djetinjstvu utiče na veću učestalost pojave melanoma tokom kasnijeg života. Epidemiološke studije upozoravaju na povećanu učestalost melanoma kod osoba fototipa I i II svijetle puti, svijetlih očiju i kose, sa puno pjegica. U osobe sa većim rizikom od nastanka melanoma spadaju i osobe sa više od 100 mladeža, uz pozitivnu porodičnu anamnezu; osobe koje imaju displastične (atipične) mladeže; kongenitalne (koji su prisutni na rođenju); osobe sa velikim, džinovskim mladežima. Mladeže je s vremena na vrijeme potrebno ispitati jednostavnim samopregledom kože.

JEDNOSTAVAN SAMOPREGLED Mladeže treba posmatrati pažljivo, jedan po jedan, uz pomoć ogledala, eventualno lupe. Samopregled se odvija u 5 koraka. Pri njihovom posmatranju korisna je mnemotehnička formula ABCDE (od engleskih skraćenica za pojmove: asymmetry, border, color, diameter, elevation, što znači: asimetrija, ivica, boja, prečnik, izdignutost iznad kože). A (asymmetry) -asimetrija- Bezo- pasan mladež je pravilnog oblika, okrugao, ovalan ili duguljast. Najlakše ćete utvrditi da li je mladež simetričan ako razvučete kožu i po sredini zamislite liniju koja dijeli mladež na dva jednaka dijela, a zatim utvrdite da li su djelovi jednaki. Ukoliko nisu, potražite mišljenje specijaliste. B (border) -ivica- Pažljivo pogledajte ivice mladeža. Ako su ravne, uredne i čistih obrisa, sve je u redu, ali ako su nepravilne, nareckane, potražite mišljenje ljekara. C (color) -boja- Svijetlokestenjasta ili boja bijele kafe uobičajene su za bezopasne mladeže. Jako tamni mladeži, gotovo crni, razlog su za detaljniji pregled. D (diameter) -prečnik- Ako ste utvrdili da je prečnik veći od 6 mm, potrebno je obratiti pažnju. E (elevation) -izdignutost mladeža- Tamnija i svjetlija polja na mladežu, crvenilo, vlaženje i krvarenje, zahtijevaju detaljniji pregled. Treba ih pregledati pažljivo. Stanite ispred ogledala, počnite od lica i pregledajte kožu od čela do stopala. Raširite ruke, dlanovima okrenutim prema naprijed, i pogledajte unutrašnju stranu ruku, pregledajte prvo lijevu pa desnu,


LPäVJ[BVÝJKV SBNFOB TUSVL CPL MFÿB CFESB1PTMVäJUFTF NBOKJNPHMFEBMPNJPLSFOJUFHBUBLPEBTWPKPESB[WJEJUFV WFMJLPN PHMFEBMV 4KFEJUF J QPHMFEBKUF [BUJN VOVUSBÝOKJ EJP OPHV J TUPQBMB 1SPWKFSJUF LPäV J[NFÿV QSTUJKV J PLPMP noktiju.  .FMBOPNNPäFOBTUBUJOBOFLPNNMBEFäVJMJOBEP UBEB QPUQVOP OFJ[NJKFOKFOPK LPäJ JMJ TMVäPLPäJ 1SFEJMFLDJPOB NKFTUB TV QPULPMKFOJDF  LPE äFOB  B LPE NVÝLBSBDB MFÿB  4WF TVNOKJWF QSPNKFOF EFSNBUPMPH QPTNBUSB QPTFCOPN MVQPN JMJ EFSNPTLPQPN 1SFHMFE KF QPUQVOP CF[CPMBO  B V  TMVʊBKFWB PWPN NFUPEPN TF NPäF QSFQP[OBUJ NFMBOPN Dermoskopija QSFETUBWMKB NFUPEV LPKPN TF V[ QPNPʉ TQFDJKBMOPH BQBSBUB   EFSNPTLPQB  TB VWFMJʊBWBKVʉJN TUBLMPN J TPQTUWFOJN J[WPSPN TWKFUMPTUJ  QPTNBUSBKV QSPNKFOF OB LPäJ %FSNPTLPQTLJ QSFHMFE [BIWBMKVKVʉJ WFMJLPN VWFʉBOKV J LPNQKVUFSJ[PWBOJN EJHJUBMOJN TMJLBNB  PNPHVʉBWB PEMJʊOV EFUFLDJKV PQBTOJI NMBEFäB  4WBLJ TVNOKJWJ NMBEFä TF NPSB FLTDJEJSBUJ PETUSBOJUJOBKNBOKFEPDNEPV[ESBWPULJWP JQPTMBUJOB QBUPIJTUPMPÝLV WFSJĕLBDJKV %BMKB UFSBQJKB [BWJTJ PE WSTUF J FLTQBO[JWOPTUJQSPNKFOF0CJʊOPKFQSPHOP[BEPCSBBLPTF promjena prepozna u ranijim stadijumima.  6 OBÝFN OBSPEV QPTUPKJ TUSBI LPKJ KF QPTMKFEJDB WKFLPWOPH OFHBUJWOPH JTLVTUWB TB vEJSBOKFNw BUJQJʊOJI QPKBWB OB LPäJ .FÿVUJN  TBWSFNFOV OBVLV IJSVSÝLPH PULMBOKBOKBNMBEFäBOFQSFETUBWMKBvEJSBOKFwNMBEFäB KFSTF POJ V QPUQVOPTUJ PETUSBOKVKV  TB [BÝUJUOJN SVCPN [ESBWPH

tkiva. Na ovaj način se izbjegava mogućnost da oni „prorade”.

PREVENCIJA MELANOMA  t%P[JSBOP J QBNFUOP J[MBHBOKF TVODV  QSJKF TWFHB /BVʊOBJTUSBäJWBOKBQPUWSÿVKVEBKFPQBTOPTUPENFMBOPNB WFʉBLPEPTPCBLPKFTVVEKFUJOKTUWVJNBMFKBLFPQFLPUJOFPE TVODB ;BUP  QPTFCOP QSJQB[JUF OB EKFDV  /F TVOʊBUJ CFCF NMBÿF PE ÝFTU NKFTFDJ  B TUBSJKB EKFDB CJ USFCBMP EB CVEV TNKFÝUFOB V IMBEV  PCBWF[OP [BÝUJʉFOB ÝFÝJSJʉJNB  QBNVʊOJN NBKJDBNB J QSFQBSBUPN TB WJTPLJN GBLUPSPN [BÝUJUF PE TVOʊBOKB 0ESBTMJ  OBSBWOP  USFCB EB J[CKFHBWBKV J[MBHBOKFTVODVPEoI EBLPSJTUFLSFNFTBGBLUPSPN [BÝUJUF ÝFÝJSFÝJSPLPHPCPEB  t3BOP PULSJWBOKF QSPNKFOB  ÝUP QPESB[VNJKFWB TBNPQSFHMFEFLPäFJPEMB[BLLPEEFSNBUPMPHB  t4WBLB QSPNKFOB NMBEFäB "#$%&  LBP J TWSBC  CPMPWJ  LSWBSFOKF  FSP[JKF  [BQBMKFOKF  QSFLSJWFOPTU MKVTQJDBNBQSFETUBWMKB;/",;"6;#6/6  t,POHFOJUBMOJ NMBEFäJ LPE EKFDF NMBEFäJ LPKJ TF KBWMKBKV OB SPÿFOKV  LBP J EäJOPWTLJ NMBEFäJ [BIUJKFWBKV QPTFCOPQSBʉFOKF KFSTFNFMBOPNKBWMKBLPEPLPUFEKFDF EPFHPEJOFäJWPUB  t0QSF[ BLP KF V QPSPEJDJ WFʉ CJMP PCPMKFMJI  [CPH HFOFUTLFQSFEJTQP[JDJKF  t/FQMBÝJUFTFEBPULMPOJUFNMBEFäVLPMJLPPOQSFETUBWMKB FTUFUTLJ QSPCMFN JMJ VLPMJLP OB UJKFMV JNBUF NMBEFä LPKJTUBMOPQPWSFÿVKFUF LBJÝPN WFÝPNy 5SFCBHBPQFSBUJWOPVLMPOJUJ

/+&("-*$"*5*+&-" 3&(*45307"/*.13&1"3"5*." 107-"45*50+3&$&1563* NAŠ TIM SE SASTOJI OD: mr ph specijalista farmaceutske tehnologije, dipl. farmaceut farmaceutski tehničari kozmetičari

INFO: Svetozara Markovića 1 Podgorica, tel/fax: +382 20 248 914, 248 913, mob: +382 69 015 303 e-mail:fontis@t-com.me, www.fontiscg.com ww

/+&(";%3"7&,0Ç& /+&("130#-&."5*Ǝ/&,0Ç& ,0/46-5"$*+&*4"7+&5*


(lat. CELLULITE) (nastavak iz prošlog broja) BITI LIJEPA ZNAČI OSJEĆATI SE LIJEPO ! Piše: dr Olivera Kovačević, spec. dermatovenerolog Poštovati svoje tijelo - kao prvo ! Uzročnici celulita su još uvijek slabo razumljivi. Lakše je nabrojati predisponirajuće faktore: hormonalni status organizma, biološki bodi tip, hormonalni disbalansi u toku života (pubertet, trudnoća, menopauza), genetska predispozicija u smislu nasljednog materijala, ali i preuzimanja stila života od roditelja, starenje, upotreba različitih vrsta lijekova - posebno primjena hormonalne terapije, stalno prisutan stres, neprikladna ishrana, sederantan način života, pušenje, varijacije u težini, gojaznost, fizička neaktivnost, sklonost ka zadržavanju tečnosti u organizmu, nepravilno disanje, nedovoljno uzimanje tečnosti, zagađen vazduh, tijesan donji veš, neudobne cipele... Hormoni igraju dominantnu ulogu u nastanku celulita: zdrava, elastična koža zavisi od dobro balansiranih hormona. Estrogen je svakako hormon čiji disbalans ima najviše uticaja na nastanak i pogoršanje celulita i smatra se

48

lipogenim hormonom. Nagli porast insulina u krvi utiče na stvaranje masnih naslaga. Povišen nivo kateholamina hormona stresa (adrenalin, noradrenalin), kao i disbalans tireoidnih hormona, progesterona, prolaktina, relaksina, ljudskog hormona rasta, utiču na stvaranje celulita. Ženski, genoidni somatotip (tijelo „oblika kruške“) sklonije je nastanku celulita od muškog, androidnog somatotipa (tijelo „oblika jabuke“). Istraživanja su pokazala da elemenat genetike ima predisponirajući značaj, posebno kada su u pitanju geni za lučenje angiotenzin konverting enzima (ACE) i hipoksija inducibilnog faktora 1a (HIF 1a). S druge strane, prihvatanje prehrambenih životnih navika od roditelja utiče na stvaranje celulita kod predisponiranih osoba. Starenjem se koža istanjuje i postaje manje elastična, ali redovnim detoksikacionim i aerobnim režimom, uz pravilnu ishranu i balansiranje hormona, časovnik se može usporiti. Upotreba ljekova iz grupe antidepresiva, oralnih kontraceptiva (hormoni) i hormonalna terapija podstiču stvaranje celulita. Striktne dijete ne eliminišu celulit, naprotiv mogu biti faktor poremećaja metabolizma, ali odgovarajuće fizičke aktivnosti, svakako, povoljno utiču na eliminaciju celulita. Gojaznost sa BMI vrijednošću većom od 26 afirmiše celulit. Klinička slika celulita dijeli se na četiri stadijuma, po Nirnberger-Milerovoj skali. U I stadijumu celulit je blag, vidljiv samo pinč testom i daje simptome slične PMS-u, sa zadržavanjem tečnosti i povremenim oticanjem kapaka i podbratka. U II stadijumu dolazi do stagnacije krvi u venskom sistemu, povećane permeabilnosti kapilara i venula, oticanja kože i potkožnog tkiva - lipedema. Promjene su vidljive i pri stajanju i pri sjedenju. U III stadijumu dolazi do fibrosklerotične edematozne panikulopatije sa povećanjem vezivnog tkiva (septi), koje okružuju hipertrofične masne ćelije, i usporavanja limfne drenaže. Celulit se vidi i u ležećem položaju, koža je hladnija, osjetljivija i čak bolna na dodir, ali i manje elastična. Dolazi do promjena na vezivnom tkivu. U IV stadijumu dolazi do ireverzibilnih promjena vezivnog i masnog tkiva,


koža je hladna, hipertrofična, bolna i kada nema dodira, otečena. Ovo više nije samo estetski, već i zdravstveni problem, uz česte komplikacije tipa erizipela. Ljepota je obećanje sreće ! Postoje brojni tretmani protiv celulita, ali je njihova efikasnost generalno limitirana. Moguće je smanjiti postojanje celulita „prevođenjem“ iz težeg u blaži stadijum, ali je celulit za sada nemoguće izliječiti, što postaje jasno poznavanjem predisponirajućih faktora celulita. Da bi tretman ili intervencija bili efikasni treba reaktivirati fiziološke procese u koži i potkožnom tkivu, prvenstveno ubrzati lokalnu mikrocirkulaciju i limfnu drenažu! Potrebno je sprovesti dugotrajne promjene u stilu i načinu života i gledati na problem sveobuhvatno, holistički, nudeći organizmu vodu, vazduh, hranljive materije i ravnotežu, ali se u tome treba orjentisati individualno, kao i prema svim drugim problemima u dermatologiji, formirajući individualne protokole za svakog pacijenta ponaosob! Ljepota je uvijek tražila divljenje, ali izazivala i zamor ! Potrebno je sprovesti detoksikaciju organizma, posebno digestivnog, krvnog i limfnog sistema; revidirati dijetu - povećati unos proteina, fibroznih vlakana i svježeg povrća, sa naglaskom na povećanom unosu vitamina: vitamin C i minerala: K, Mg, Ca, Cl, P, što će uticati i na

balans hormona; povećati dnevni unos tečnosti na minimalno 2,5 l (zeleni čaj, čaj korijena morača, koprive i rastavića, negazirana, slabo mineralizovana voda bez visokog postotka natrijuma); povećati fizičke aktivnosti, prvenstveno aerobnog tipa, baviti se kardiovaskularnim vježbama, pilatesom, jogom, meditacijom, šetnjom, što će uticati na smanjivanje uticaja stresa i balansiranje cijelog organizma, promijeniti tip disanja u ���duboki“ donjegrudni i abdominalni. Od tretmana predlažem: mezoterapiju (iglenu i „No Needle“ sa laseroterapijom), vakuum terapiju, ultrazvučnu terapiju, ultrazvučnu kavitaciju, elektrostimulaciju mišića, manuelnu limfnu drenažu, anticelulit masaže, tretman pakovanjima algi, morskog blata, kavijara, oligoesencijalne tretmane, ev. tretmane subcisije, injekciono unošenje hGH - lokalno... Nanošenje isključivo anticelulit kremova, fluida i tome slično ne može pomoći rješavanju ovog problema, sem što može imati uticaja na bolje hidriranje tretiranog područja kože! Od toga kako vidimo sebe zavisi kako se osjećamo ! Ne postoji instant kura za rješavanje pitanja celulita - čuda se dešavaju kada shvatite sami sebe i počnete da poštujete potrebe svoga tijela !

Pomozite Vašoj koži, tijelu i duhu da otkriju harmoniju !

...AKCIJA SE NASTAVLJA... NAREDNIH 11 MJESECI NA AKCIJI JEDAN OD

PROIZVODA...

FUCUSLINEA drink Dodatak ishrani na bazi rastvorljivih vlakana i biljnih ekstrakata (ananas, zeleni čaj, gorka pomorandža, alga fukus, breza, javanski čaj, galaktomanat i fruktooligosaharidi). Koristan je uz hipokalorijske dijete za kontrolu tjelesne težine jer dovodi do smanjenja resorpcije masti i ugljenih hidrata. Njegova formula drenira - izbacuje suvišnu tečnost, smanjuje osjećaj otečenosti kako u stomaku tako i u udovima i povećava osjećaj sitosti.

AKCIJA 01.07.2010. - 10.08.2010. CITROLINEA biljni sagorijevač masti

Popust u apotekama do

50%

Popust u apotekama do

30%

Dodatak ishrani na bazi hroma, karnitina, fenilalanina, holina, inozitola i metionina sa ekstraktom gorke pomorandže. Korišćenjem Citrolinee, uz niskokalorične dijete, dolazi do gubitka kilograma sagorijevanjem viška masti. Karnitin poboljšava proizvodnju energije iz nataloženog masnog tkiva. Hrom reguliše metabolizam masti i šećera. Ekstrakt gorke pomorandže - sinefrin djeluje na nivou ß-3 adrenergičnih receptora adipocita i stimuliše lipozu tj. razgradnju masnih depoa.

"Decco Monte int d.o.o." Kuće Rakića bb; 81206 Tuzi; Podgorica, tel/fax : +382 20 870 083; +382 20 870 098, e-mail: deccomonte@t-com.me


Sunčanje -

za i protiv

Bezbroj puta je konstatovano da je melanom, zloćudna vrsta raka kože koja veoma brzo razvija metastaze, porijeklom od melanocita. Melanociti su ćelije kože koje u kontaktu sa sunčevom svjetlošću pojačavaju produkciju melanina, čija je osnovna namjena - zaštita kože od dejstva sunčeve svjetlosti. Produkt lučenja melanina jeste toliko poželjno tamnjenje kože. Iako su naučnici složni u sugestiji da se ne treba pretjerano koristiti darovima prirode koji dolaze od Sunca, činjenica je da ljudi vole da se sunčaju. Dokazano je da sunčanje poboljšava raspoloženje, djeluje okrepljujuće na koštani sistem, međutim, osnovni je izazivač raka kože. Šta činiti ? Odgovor je jednostavan: Pridržavati se svima

50

dobro poznate preporuke Fondacije za borbu protiv raka kože o tome da ljudi treba da IZBJEGAVAJU izloženost sunčevoj svjetlosti u periodu kada njegovo dejstvo ima maksimalnu vrijednost: 10 h izjutra do 15 h poslije podne. Ova fondacija preporučuje da je najbolje potražiti zaklon od svjetlosti, ali i navikavati se na nošenje šešira sa obodom, odjeće koja prekriva cijelu površinu kože i, naravno, ne zaboraviti na unos tečnosti u organizam. Jednako je važna i upotreba zaštitnih krema. Fondacija za borbu protiv raka kože preporučuje upotrebu krema sa zaštitnim faktorom većim od 15. Sunčajte se, dakle, ali pametno i uvijek imajte na umu da je jako važno da dobre navike prenesete i na svoju djecu kako biste ih zaštitili od opasnosti koje vrebaju iz atmosfere.


ZDRAVO SUNCE:

Pripremite se za odmor Dobro planiranje odmora počinje pripremom organizma za promjene koje će uslijediti. Savjet je da se najprije prilagodi ishrana, tako da bude lagana i bogata ribom, voćem i povrćem. Preporučuju se i dodaci ishrani, kao što su šumeće tablete Koenzim Q10 i Vitality Complex, a ukoliko ste alergični na sunce savjetuje se i redovno uzimanje Kalcijuma D3 (MOJAapoteka Hemofarm). Kožu pripremite postepenim sunčanjem uz visokokvalitetne proizvode sa UV i IR filterima koji štite Vašu kožu. Ako želite dodatnu njegu, najbolji izbor je medicinska kozmetika. Njemačka farmaceutska kuća STADA više od 25 godina proizvodi svjetski poznatu kolekciju Ladival, koja se na našem tržištu nalazi zahvaljujući brendu MOJAapoteka Hemofarm. Ladival preparati istovremeno štite i njeguju kožu, tokom i poslije sunčanja. Sadrže jedinstvenu kombinaciju neophodnih filtera, koenzim Q10, vitamine E i D i druge supstance koje sprečavaju pojavu crvenila, osipa i alergija, maksimalno smanjujući rizike od brojnih oštećenja i oboljenja kože. Ne

ZDRAVO

SUNCE

sadrže parfem, PEG emulgatore i konzervans. Kolekcija Ladival namijenjena je cijeloj porodici, sa posebnom linijom za nježnu dječiju kožu. Ladival gel (SPF 10, 20, 30, 50+) štiti osjetljivu kožu od pojave fleka, crvenila i osipa, jer ima sve potrebne UVA, UVB i IRA filtere, dok Ladival za njegu poslije sunčanja sadrži vitamin E, pantenol i alantoin, hidrira i regeneriše kožu, održava njenu elastičnost i sprečava prijevremeno starenje. Prilagođen je osobama sa osjetljivom kožom. Ladival gel za zaštitu kože lica sa koenzimom Q10 i vitaminom E sprečava prijevremeno starenje i pojavu bora. Preparat za djecu iz kolekcije Ladival (SPF 30 i 50+), posebno je prilagođen osjetljivoj dječijoj koži i njihovim potrebama. Djeluje odmah i sprečava isušivanje kože, pojavu fleka, crvenila i osipa. Vodootporan je i pouzdano štiti dječiju kožu od opekotina i oštećenja. Vodite računa da faktor zaštite od sunca odgovara vašem tipu kože, a ako imate dilemu oko odabira odgovarajućeg Ladival proizvoda posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili apotekarom.


Putnička i tropska medicina

ZDRAVSTVENI PUTOKAZ ZA TURISTE Napredak nauke i tehnologije, globalizacija društva, uslovili su porast broja međunarodnih putovanja u svijetu. Odredišta koja su nekad posjećivali samo vojnici, misionari, istraživači, postala su uobičajena mjesta za poslovna i turistička putovanja. Tropska područja postala su najpoželjnija odredišta za odmor i rekreaciju. Uporedo sa takvim porastom internacionalnih putovanja u posljednjih 25–30 godina razvijala se i nova grana medicine - tropska i putnička medicina. Nasuprot razvijenim zemljama, u kojima je javnozdravstveni sistem doprinio eradikaciji mnogih zaraznih (infektivnih) bolesti, do danas u svijetu mnoge zemlje u razvoju imaju problema u snabdijevanju higijenski ispravnom vodom za piće, sa ubodima insekata koji prenose uzročnike zaraznih oboljenja ljudi. Paralelno sa porastom broja putovanja, rastao je i zdravstveni rizik, posebno putnika koji posjećuju visokorizične lokacije (endemska žarišta) opasnih infektivnih oboljenja, i u zavisnosti od tipa aktivnosti i dužine boravka: putnika koji duže vremena ostaju na putovanjima (misionari, mirovne misije, zdravstveni radnici, poslovni ljudi, mornari, vojnici); putnika na neuobičajenim turističkim putovanjima, posebno u zemlje u razvoju; lica sa različitim oblicima imunodeficijencije (HIV /AIDS) i određenim medicinskim stanjima (dijabetičari, lica sa respiratornim oboljenjima), trudnice, djeca. Jedan od osnovnih ciljeva putničke medicine je prevencija zaraznih bolesti, odnosno bolje definisanje rizika putovanja, profilakse i terapije mnogih oboljenja vezanih za putovanja, zatim praćenje svih novina u razvoju vakcina, procjena potreba za posebnim i dodatnim savjetima putnika, kao i bolje razumijevanje uzajamne povezanosti turizma/biznisa, organizacija, lokalnih kultura.

MJERE ZA ZAŠTITU PUTNIKA PRIJE PUTOVANJA

Mnogobrojni faktori određuju rizik za nastanak infekcija pri putovanju: odredište (selo, grad), vrsta i trajanje putovanja, godišnje doba, smještaj. Takođe, bitan je vakcinalni status putnika (prethodno primljene vakcine), uzrast i prethodno zdravstveno stanje putnika. Od svih

52

ovih faktora zavise preventivne mjere koje će putnik dobiti prije putovanja. Po pravilu, rizik najviše zavisi od regije u koju se putuje. Veći rizik predstavljaju putovanja u zemlje u razvoju, dok putovanja u razvijene zemlje, nemaju veći rizik. Putovanja u turistička naselja su manje rizična, ali obično i tada putnici posjećuju mjesta van naselja, gdje mogu biti izloženi zaraznim bolestima. Djeca, starija lica, imunodeficijentne osobe, trudnice, spadaju u kategoriju osjetljivijih putnika, te bi prije putovanja trebali izvršiti kontrolu svog zdravstvenog stanja i dobiti detaljnije savjete od ljekara. Prije polaska na put, treba konsultovati Centar za putničku i tropsku medicinu, odnosno „Vodič putovanja“. Na osnovu dostupnih podataka, potrebno je izvršiti procjenu mogućeg zdravstvenog rizika u zavisnosti od destinacije putovanja, svrhe putovanja i vremenskog boravka u odredištu.

VAKCINACIJE (IMUNIZACIJE)

Vakcinacija je jedan od najboljih i najbezbjednijih načina zaštite protiv zaraznih bolesti. Nažalost, za neka opasna zarazna oboljenja ne postoje vakcine, za neka oboljenja su u fazi pripreme. Prije putovanja treba izvršiti procjenu potrebne imunizacije, koja može biti rutinska, preporučena, zahtijevana.

ŠTA JE POTREBNO ZA ZAŠTITU OSIM VAKCINACIJE?

Prije putovanja, putnici su dužni da se informišu o preventivnoj zaštiti od mogućih povreda, ujeda/uboda životinja i insekata, potrebnim ljekovima, seksualnim aktivnostima, ishrani, vodi za piće u zavisnosti od destinacije putovanja (informacije o ljekovima za prevenciju malarije, proliva putnika i dr.).

ŠTA TREBA PONIJETI SA SOBOM NA PUT?

Adekvatnu odjeću (dugih rukava, duge pantalone, šešire, kape), ako se putuje u područja gdje ima bolesti koje se prenose insektima (malarija, žuta groznica, filarijaza, lajšmanijaza, onhocerkoza i dr.);


Insekticidne repelente koji sadrže DEET; Mreže za spavanje; Insekticide u spreju za prostorije, koji moraju sadržati piretroid za eliminaciju komaraca i drugih insekata; Ljekove koje putnici koriste za hroničnu terapiju.Trebalo bi ponijeti i ljekove protiv proliva (po savjetu ljekara).

ŠTA BI TREBALO URADITI?

Preporučuje se redovno pranje ruku sapunom i vodom, jer se na taj način skida potencijalno zarazan materijal sa ruku i sprečava širenje bolesti. U zemljama u razvoju koristi se samo flaširana voda za piće. Treba izbjegavati piće sa ledom. Treba ponijeti i redovno piti lijekove protiv malarije (prema uputstvu ljekara). Ne treba hodati bos, čak ni po plaži. Stopala se trebaju održavati suva i čista, jer je to prevencija protiv gljivičnih i parazitarnih infekcija. Korišćenjem kondoma smanjuje se rizik od infekcije HIV-om, i nekih drugih polno prenosivih bolesti. Repelenti se koriste za zaštitu od uboda komaraca. Izbjegavanjm izlaganja suncu u podne izbjegavaju se opekotine i zračenje, što može uticati i na smanjenje opšte otpornosti organizma.

ŠTA SE NE SMIJE ČINITI U ZEMLJAMA U RAZVOJU (AFRIKA, AZIJA, JUŽNA AMERIKA)?

Ne smije se jesti hrana kupljena na ulici ili pijaci, ili hrana koja se termički ne obrađuje: svježe voće i povrće, da bi se spriječile najfrekventnije bolesti putnika (putnički prolivi i druge crijevne zarazne bolesti). Izbjegavati konsumaciju svježih mliječnih proizvoda, osim ako nijesu pasterizovani. Izbjegavati plivanje u rijekama ili jezerima. Kupanje je dozvoljeno u dobro hlorisanim bazenima. Ne dirati životinje, posebno majmune, pse ili mačke, da bi se izbjegle zarazne bolesti (bjesnilo, kuga, hemoragične groznice i dr.). Boravak u ruralnim oblastima i kampovima, jahanje ili druge sportske aktivnosti u prirodi, zahtijevaju prethodnu vakcinaciju protiv bjesnila, tetanusa. Ne smiju se dijeliti igle za pirsing i tetoviranje ili špricevi, kako bi se spriječio prenos infekcija HIV, Hepatitisa B i C.

ŠTA URADITI NAKON POVRATKA KUĆI?

Putnici koji su posjetili područja u kojima postoji opasnost od malarije, uzimaju lijekove prema preporuci ljekara. Ako se nakon povratka iz područja gdje ima malarije kod putnika jave simptomi slični gripu, odmah se mora javiti ljekaru. (Izvod iz knjige „Putnička i tropska medicina“, prof. dr Bogdanke Andrić, doc. dr Bogdana Pajovića i saradnika) Priredio Ognjen Savić


Morsus insecti (ujedi / ubodi insekata)

Piše: dr Svetlana Radović Vučeković, spec. za kožne i venerične bolesti

Termini ujed i ubod često se koriste kao sinonimi, naročito za povrede kože izazvane dejstvom insekata, a samim tim i vrstom promjena na koži koje nastaju kao posljedica morsusa - ujeda (uboda). Pošto vrsta oštećenja tkiva dijelom zavisi i od organa kojim je nanijeta (vilica, rilica, žaoka), važno je u najgrubljim crtama poznavati vrstu insekta i njegovo mjesto u zoološkoj klasifikaciji. Većina oštećenja nastaje dejstvom farmakološki aktivnih supstancija ili makroorganizama koji su unijeti u kožu nakon ujeda ili uboda. Ostali načini oštećenja nastaju infekcijom iritiranih ili citotoksičnih supstancija kao i unosom visokomolekularnih supstancija, uglavnom proteinskih, koje djeluju alergogeno. Grupu insekata i gmizavaca koji najčešće stvaraju alergijske manifestacije na koži čovjeka, a koje se odnose na područje navedeno gore, čine: komarci, nevidi, pauci, krpelji, skorpije, grinje, vaši, sjenice, buve, mravi, stonoge. Kožnom oboljenju Morsus insecti podložni su svi ljudi koji su preosjetljivi na pljuvačku, sekret, toksin, jajašca pomenutih insekata. Mogu da obole sve starosne grupe, od kojih je najosjetljivija dječija populacija. Ujedu insekata i gmizavaca najčešće su

54

izloženi ljudi koji borave na otvorenom prostoru, bilo da su rekreativno u prirodi, bilo da se bave poljoprivrednim radovima, lovci po šumama, radnici u šumskim gazdinstvima, planinari. Po lokalizaciji mjesta ujeda najčešće promjene mogu se vidjeti na otvorenim djelovima tijela, oko struka, na vratu, ali često mogu da se jave i na pokrivenim djelovima, jer većina insekata gmiže po koži tražeći mjesto „najmanjeg otpora” na ujed. U kliničkoj slici dominiraju crvenilo, sitne, pojedinačne, često i slivene papule (prištići), otok, kako mjesta ujeda tako i regionalnih limfnih žlijezda, pojačan svrab, koji često može da proizvede i sekundarne infekcije kao rezultat češanja. Klinička slika može da bude blaga i da se sanira samo lokalnom terapijom, ali isto tako postoje i komplikovane kliničke forme koje moraju biti pod kontrolom dermatologa, nerijetko i infektologa (npr. ujed krpelja). Liječenje se sastoji od lokalno aplikovanih adstrigentalnih obloga, kortikosteroidnih masti, antihistaminika do parenteralno doziranih kortikosteroida, u zavisnosti od kliničke slike.


Mišija groznica Piše: dr sc. med. Milovan Živković

I GLODARI MOGU DA PREDSTAVLJAJU OPASNOST Tokom proljećnih i ljetnjih mjeseci izvor infekcije infektivnih bolesti mogu biti i glodari. Najezda glodara često dovodi do pojave epidemijskog javljanja infektivnih bolesti: mišije groznice, tularemije, murini pjegavca i dr. U našoj zemlji, posebno u planinskom dijelu, česta je hemoragijska groznica sa bubrežnim sindromom, u narodu poznata kao mišija groznica.

ŠTA JE U STVARI MIŠIJA GROZNICA? To je akutna infektivna bolest zoonoznog karaktera, koja se odlikuje naglim početkom, visokom temperaturom, simptomima i znacima akutnog zatajenja rada bubrega i manje ili više izraženim hemoragijskim sindromom -= pojavom krvarenja. Uzročnik bolesti je virus iz grupe hanta virusa, a prenosioci su mišoliki glodari, najčešće poljski i žutogrli miševi, ali i voleuharice, pacovi i puhovi. Dokazano je da nosioci virusa mogu biti i životinje iz porodice mačaka, kao i neke vrste ptica, mada prenošenje infekcije sa ovih životinja na čovjeka nije dokazano. Nije dokazano ni prenošenje infekcije sa čovjeka na čovjeka.

56

KO NAJČEŠĆE OBOLIJEVA OD MIŠIJE GROZNICE? Od mišije groznice najčešće obolijevaju ljudi čije je zanimanje vezano za selo, ali i šumski radnici, kamperi, berači šumskih plodova, vojnici u rovovima i lovci. Mišija groznica se najčešće javlja u ljetnjim mjesecima, mada su opisane i epidemije u jesen i zimu, kada se vrši premještanje sijena sa udaljenijih livada ka kući. Najčešće se bolest javlja na lokacijama sa 700 do 1.500 metara nadmorske visine, mada su opisani i urbani sojevi. Iznad 2.000 metara nadmorske visine, bolest se rijetko javlja. Čovjek se najčešće inficira udisanjem prašine koju je glodar inficirao svojim sekretom. Zato su epidemije kod nas najčešće za vrijeme plastidbe sijena. Infekcije često nastaju i konzumiranjem hrane ili vode za piće, koju je inficirao miš. Berači jagoda, borovnica, malina, kupina takođe su česti pacijenti. Opisane su i epidemije nakon radova na uklanjanju starih zgrada ili pojata. Ipak, najveće epidemije su zabilježene kod vojnika u rovovima, a bolest je nekada bila i poznata kao rovovska groznica. Na našim prostorima, bolest je najčešća u planinskom području, zatim na katunima, kod pastira, dok su obolijevanja kod berača šumskih plodova rijetka. Područje Sjevera Crne Gore može se smatrati endemskim za ovu bolest. Posljednjih godina broj oboljelih od ove bolesti kreće se do nekoliko desetina. Treba znati da oboljeli nemaju tešku kliničku sliku, pa se može desiti da bolest ostane neprepoznata, ili da se pacijent čak i ne javi ljekaru.


KAKO PREPOZNATI MIŠIJU GROZNICU? Mišija groznica se u početku ne razlikuje od većine infektivnih oboljenja. Počinje naglo. Prvo se javi visoka tjelesna temperatura, malaksalost, glavobolja, a posebno bol u predjelu očnih duplji. Na koži lica, vrata i dekoltea pojavljuje se sitna (tačkasta) ospa, a koža je preplanula, žućkasta. Već tada pacijent odaje utisak težeg bolesnika. Često su mu natečeni očni kapci, a konjunktive crvene. Puls je usporen. Učestano je krvarenje iz nosa i pojava krvnih podliva na mjestima uboda igala prilikom vađenja laboratorijskih nalaza. Vrijednost trombocita je niska, a vrijednosti uree i kreatinina, koje govore o zahvaćenosti bubrega, nalaze se u porastu. Izmijenjen je i nalaz mokraće. Ako se ova faza bolesti ne prepozna, ona nakon jednodnevnog poboljšanja prelazi u fazu koja se odlikuje smanjenjem ili potpunim prestankom mokrenja. Krvarenja su još češća, a otoci oko očiju izraženiji. Puls je i dalje usporen, a pritisak snižen. Urea i kreatinin dostižu visoke vrijednosti, a bolovi u predjelu bubrega izuzetno su jaki. Mučnina, povraćanje, kolapsi, pojava tečnosti u trbuhu i plućima česti su nalazi. U ovoj fazi, smrtni ishod se javlja od 3 do 30% (na našim prostorima oko 10%). Ako se preživi, nastupa poboljšanje. Bolest prelazi u tzv. poliuričnu fazu, kada pacijent počinje puno da mokri. U literaturi su zabilježeni slučajevi da dnevna količina izmokrene tečnosti prelazi i 20 litara, dok je diureza od preko 5 litara gotovo redovna pojava. Mada nastupa poboljšanje, zbog velike količine tečnosti u krvnim sudovima, dolazi do skoka krvnog pritiska. To u težim slučajevima može da dovede do moždanog udara, pa i smrtnog ishoda. Ukoliko se i ova faza uspješno prebrodi, što se najčešće dešava, nastupa faza oporavka, koja traje oko dva mjeseca, pa i do godinu dana. Nije utvrđeno da uspješno izliječena mišija groznica ostavlja hronične posljedice kod oboljelih.

KAKO SE LIJEČI MIŠIJA GROZNICA? Mišiju groznicu je najbolje pravovremeno prepoznati. Kod svakog febrilnog stanja, posebno u ljetnjim mjesecima, praćenog bolom u predjelu

bubrega, otokom oko očiju i krvarenjima, treba razmišljati o mišijoj groznici. Ukoliko se ta sumnja obistini, liječenje je obavezno bolničko. Ljekar treba da vodi borbu za spasavanje bubrega. Daju se diuretici. Borba je i protiv šoka i krvarenja. Obaranje temperature i infuzije hipertonim rastvorima, takođe su neophodne mjere liječenja. Nekad se mora nadoknaditi i gubitak trombocita. Pacijenti kojima je dnevna diureza manja od 300 mililitara, najozbiljniji su kandidati za priključivanje na hemodijalizu. Procenat onih kojima je hemodijaliza potrebna kreće se od 20 do 50%. Smrtni ishod se kreće između 3 i 30%, kod nas oko 10%. Iako nema efikasnog lijeka, antivirusni lijek ribavirin opravdano je davati, posebno na početku bolesti.

KAKO SPRIJEČITI NASTANAK INFEKCIJE? Kako bi se doprinijelo smanjenju morbidita, tokom tzv. mišijih godina treba raditi na uništavanju glodara. Mišolovke i razni ljepkovi imaju mali efekat, a masovno trovanje nije preporučeno radi zagađivanja prirode. Mogućnost infekcije isključuju edukacija stanovništva, pranje i ostavljanje šumskih plodova na suncu ili sobnoj temperaturi, 10 h nakon ubiranja. Odlaganje plodova u frižider do 20 h nakon branja sigurno isključuje nastanak infekcije. Čišćenje površina koje je kontaminirao miš, bilo kojim dezinfekcionim sredstvom, isključuje mogućnost prenosa infekcije. Nošenje običnih hirurških maski onemogućava prenos bolesti putem udisanja. Postoji i vakcina koju su napravili korejski ljekari, ali ona nigdje u svijetu nije našla široku primjenu. Izgleda da je djelotvorna tek kada se daju tri doze, ali s obzirom na to da virus lako mutira i da svako endemsko područje ima svoj autohtoni soj virusa njena efikasnost nije sigurna. U Opštoj bolnici u Beranama liječen je pacijent iz Plava koji je vakcinisan protiv mišije groznice 3 godine prije nego što je od nje obolio. Misliti na bolest, biti informisan o njoj, važno je ne samo za ljekare već i građane. Veoma je važno bolest pravovremeno prepoznati i liječiti.

57


U organizaciji firme International Health realizovana predavanja u Podgorici sa ciljem ukazivanja na pogubnost uticaja pušenja. Na skupu prezentovano i alternativno rješenje u vidu elektronskih cigareta, čija upotreba doprinosi djelimičnom eliminisanju ovog problema.

Pušenje ili zdravlje odlučite sami Predavanja koja su održana u restoranu Ribnica 15. juna, imala su za cilj ne samo opisivanje štetnosti pušenja, već i opisivanje kompletne pušačke situacije, pušačkog mentaliteta, ali su značajnim brojem digresija predavača doprinijela i sticanju novih saznanja vezanih za zdrav stil življenja. Predavači su bili prim. dr Vladimir Prlja i prim. dr Petar Borović Rak grkljana kao najčešća bolest gornjih disajnih puteva pušača Primarijus doktor Vladimir Prlja, po stručnoj specifikaciji otorinolaringolog, govorio je o vrstama uticaja pušenja na regiju usta, ždrijela, grkljana i jednjaka. Iako je kontakt cigarete sa usnom dupljom pušača direktan, skrenuo je pažnju dr Prlja, javlja se paradoksalan podatak da procenat učestalosti pojave raka ove regije nije preveliki. Međutim, u ovoj regiji dominira rak grkljana. Na tumore ovih regija uglavnom se može operativno djelovati, osim kada je u pitanju rak grkljana koji sa sobom nosi drastične promjene psiho-fizičkog stanja oboljelog. Broj oboljelih od ove vrste bolesti uvijek se, kako navodi dr Prlja, povezuje sa pušenjem. Njen trenutni statistički limit u Crnoj Gori iznosi 150 slučajeva godišnje, što u odnosu na broj stanovnika predstavlja zabrinjavajući podatak. Kada govorimo o statistici pušenja, podaci vezani za naše podneblje u skladu su sa podacima iz okruženja, iako, kako tvrdi dr Prlja, dominiramo u pogledu broja pušača. „U istraživanjima vezanim za traženje uzroka obolijevanja od raka navedenih regija, ne znamo koji je stvarni razlog njihove pojave, pa se on traži i u pušenju“, kaže dr Prlja. Činjenica je da je riječ o populaciji koja je veoma sklona ka pušenju, te da je procenat oboljelih kada su u pitanju nepušači negativan, te to i ide u prilog naučnoj pretpostavci o pušenju kao uzročniku ove pojave. Postoji, međutim, kako saopštava dr Prlja, i udruženi faktor pušenja sa konzumiranjem alkohola koji se javlja kao još jedan uzročnik obolijevanja. Problem se dalje vezuje sa vrstom duvana i načinom na koji se on koristi (škija, kanabis, standardne cigarete; lula, žvakanje duvana i sl.). Problem psihološke situacije pušača, njegove vezanosti za oralno, osjećaj sigurnosti u pušenju, naglašava dr Prlja, čini se kao posebno zanimljiva komponenta

58

pušenja. Nekada je, kako on kaže, psihološki kompleks koji se razvije tokom pušačkog staža mnogo teži od ostalih efekata pušenja, te zabranjivanje pušenja pacijentu nema posebne svrhe. „Ne treba se danas ubjeđivati o lošem efektu pušenja. Moramo izabrati pojedinačan način da pomognemo svakom pušaču, ako zaključimo da mu pušenje šteti“, pojasnio je dr Vladimir Prlja.

Pušačke zablude i mogućnost otrježnjenja Dim cigarete i katran koji ostaje u plućima poslije pušenja, nijesu jedini štetni elementi pušenja. Cigarete ne sadrže nijednu korisnu materiju. Do danas je, kako je u nekoliko navrata naglasio dr Petar Borović, svjetski poznat stručnjak iz ove oblasti, u cigaretama potvrđeno prisustvo 4.000 štetnih materija, 70 kancerogenih, kao i 600 fabrički dodatih sastojaka koji pojačavaju zavisnost od pušenja. Poznati metalni ukus u ustima pušača samo je jedan od signifikatora koji ukazuju na prisustvo olova u cigaretama, sumpora i sličnih supstanci. U duvan se fabrički ubacuju stabilizatori vlage (monotil-eglikol i dr.) koji pušačima pružaju prijatni osjećaj ovlažene cigarete. Nesrećna okolnost je, kako saopštava dr Borović, u tome što taj „antifriz“ izaziva rak bešike, rak vagine, rak grlića materice. Dodavanjem azbestnih vlakana i dioksidnih jedinjenja, stvara se bijeli pepeo i utiče na pušačima poželjno krunjenje cigarete. Te „čarobne materije“ omogućavaju da pušači žive u zabludi o konzumiranju „kvalitetnog duvana“. Dodavanje amonijaka u cigarete predstavlja trend u proizvodnji cigareta koji je zaživio tokom posljednjih 5–6 godina. Cilj je da se ubrza vrijeme reakcije nikotina na nukleus akumfleks, posebno važan dio mozga, te da se, kako kaže dr Borović, „pušači zarobe“. Rezultat takvog djelovanja jeste činjenica da je sada vrijeme djelovanja duvana na mozak pušača smanjeno sa 7 na dvije-tri sekunde, te da je mogućnost da neko samo-


voljno „ostavi“ pušenje smanjena sa 15 % na 0.1–0.2 % pušačke populacije. Od prije 4 godine, kako iznosi ovaj naučnik, vrši se ubacivanje nikotina slobodne osnove, koji djeluje na mozak kao žestoka droga krek. „Najgora moguća obmana je pušenje cigareta sa filterom ! “, upozorava dr Borović. Pušenje cigareta sa filterom, kako objašnjava, izaziva čak štetu, jer se na taj način vrši koncentracija gasova i višestuko povećava unos ugljen-monoksida. „Da bi filter mogao da postigne nešto, morao bi da bude 30.000 puta veće radne mase. Standardni filter je težine 0.1–0.2 g , što znači da na jednu cigaretu, koja ima do 0.9 g težine, filter bi morao da ima masu od 1.5 kg“, objasnio je dr Borović. Poklon u vidu nekoliko listova suvog duvana koji je Kolumbo dobio od američkih urođenika Indijanaca tokom pohoda u Ameriku nastavio je svoj put kroz Evropu kao Herba sancta. 1560. godine Katarina Mediči je konzumirala prvu cigaretu u Evropi. Sve do 1893. godine nijesu vršena nikakva istraživanja uticaja duvana na zdravlje ljudi. Pušenje ima katastrofalno loš uticaj na memorisanje informacija (onemogućava normalan dotok krvi u mozak i sintezu bjelančevina), na seksualnost i ljepotu žene (prvenstveno zbog pogubnog uticaja selen-vodonične kisjeline, koja je, kako objašnjava dr Borović, i do 300 puta otrovnija od cijan-kalijuma, supstance koja je korišćena da bi se izvršilo posljednja zakonska kazna usmrćivanjem u SAD-u), uništava nivo testosterona kod muškarca i utiče na rudimentarnost njegovih polnih karakteristika, a ono što posebno zabrinjava jeste uticaj majčinog pušenja na zdravlje ploda u trudnoći. Dr Borović navodi zapanjujući podatak da je u mokraći bebe stare svega 4–5 dana laboratorijskim nalazima potvrđivano prisustvo svih 4.000 štetnih supstanci duvana, 70 kancerogenih i ostalih fabrikata iz cigarete. On upozorava i na statističke podatke koji ukazuju na pojavu da od 100 djece koja do 15. godine života obole od leukemije, 50 % slučajeva je direktno uzrokovano majčinim konzumiranjem duvana tokom trudnoće. Kod takvih majki 3 puta češće se rađaju djeca sa rascjepom nepca, 4 puta češće djeca sa srčanom manom ili hipertenzijom. Poseban fenomen oboljelosti zbog upotrebe duvana

GE132

čini tzv. pušačka noga, kompleks promjena na nozi usljed kojih u poznom stadijumu dolazi do pojave gangrene, pa je neizostavna amputacija tog dijela tijela. Poseban dio predavanja dr Borovića odnosio se na uporedno prikazivanje slajdovanih snimaka pluća pušača, u različitim stadijumima pušačkog staža, i pluća nepušača. Nije potrebno posebno komentarisati upečatljivost ovih prikaza. Saopšteno je da iako u pluća ulazi svega 6 % katrana cigarete, svi pušači doživljavaju emfizem pluća, njihovo raspadanje. Ne treba zapostaviti ni činjenicu da od 100 % oboljelih od primarnog raka pluća, 95 % oboljelih čine pušači. U Crnoj Gori pušačku populaciju sačinjava 52–53 % stanovništva. Biljka duvana se, kako saznajemo na ovom predavanju, danas gaji na preko 5 miliona hektara radno obradivog zemljišta, istovremeno, 1/3 svjetske populacije gladuje. Paradoks koji djeluje poražavajuće. Međutim, ohrabrujuće djeluje podatak da pušenje više „nije u modi“ u ostatku svijeta. Dr Borović tvrdi da u tom smislu prednjače Australija, Kanada i SAD. Dobar način da se doprinese izbjegavanju štetnih efekata pušenja, i eventualno odvikavanju od njega, predstavlja upotreba elektronskih cigareta. Na ovom ljekarskom skupu izvršena je prezentacija najnovijih proizvoda te vrste koji su već sada postali dostupni i na crnogorskom tržištu zahvaljujući angažovanosti firme International Health. Zaista djeluje neobično mogućnost da koristite cigaretu kao bilo koji drugi elektronski uređaj, da dopunjavate njene baterije, podešavate nivo nikotina u njima, a pritom udišete isključivo nikotin, eterična ulja i vitamin E ! Imitacija pušačkog dima ostvaruje se zagrijavanjem vodene pare iz cigarete. Ovo je najnoviji trend pušenja. Tokom prezentacije je saopšteno da će ova vrsta cigareta u bliskoj budućnosti pušačima biti dostupna u svim apotekama u Crnoj Gori. O pouzdanosti karakteristika ove cigarete ubjedljivo je govorio i dr Borović, koji je kazao da su ispitivanja njihovog sastava vršena između ostalog i u laboratoriji VMA u Beogradu. Ona u potpunosti potvrđuju činjenicu da u sastavu ovih cigareta ima mnogo manje štetnih sastojaka nego u cigaretama koje su u standardnoj upotrebi. Anita Radanović International Health d.o.o. Podgorica, ul. Vuka Karadžića 11 Tel./Faks: 020/ 231-342 Mob.: 067/ 612-611 www.internationalhealth.biz

najjači prirodni antioksodant

MEHANIZMI DEJSTVA GE132:

SASTAV:

- Stimulacija imunog sistema

Organski germanium 100mg Matični mliječ 130mg Dupli ajkulin protein 30mg Zeleni čaj 80mg Ekstrakt koščice crvenog groždja 80mg Ekstrakt latice ruže 80mg

- Visoko povećanje nivoa kiseonika u ćelijama

NOVO - MANJE, EKONOMIČNIJE PAKOVANJE


KOPRIVA (lat. Urtica dioica)

Piše: mr ph. Lejla Kuburović Kopriva je jedna od najkorisnijih biljaka koje imamo. Kada bi čovjek znao koliko je ona ljekovita ne bi gajio nikakve druge biljke osim koprive. Srećom, ona je i vrlo rasprostranjena i dostupna. Možemo je naći na zapuštenim mjestima, rubovima šuma, na obalama rijeka i potoka, uz ograde - kao korov. Vjekovima je kopriva, za siromašne, bila prva, zdrava, proljećna hrana. Danas se vrlo rijetko nalazi na jelovnicima, iako je riječ o ukusnoj hrani koja se može pripremati kao spanać.

ZAŠTO JE LJEKOVITA? Kopriva sadrži brojne vitamine i minerale, pa se smatra prirodnim multivitaminskim i multimineralnim kompleksom. Sadrži vitamin C, karotinoide (provitamin A), vitamin K, B-2, B-5, gvožđe, kalcijum, magnezijum, fosfor, silicijumovu kisjelinu. Sadrži komponente koje regulišu nivo androgena (muških polnih hormona), što ima za posljedicu povećanje metabolizma u otečenom tkivu prostate, eliminisanje zastoja tečnosti i otvaranje suženih mokraćnih puteva. Redovnom upotrebom povećava se protok i količina urina. Smanjuje se učestalost uriniranja tokom dana i noći. Korijen koprive sadrži supstance koje vežu bjelančevine i time uklanjaju plodno tlo za razvoj bakterija. Kopriva doprinosi regulaciji nivoa šećera u krvi, zahvaljujući uticaju na gušteraču.

KADA SE PRIMJENJUJE? Kopriva je bogata gvožđem, pa se koristi kod anemija izazvanih nedostatkom gvožđa. U narodnoj medicini se smatra da kopriva „jača krv”, pa se koristi u liječenju bljedila, malokrvnosti, nedostatka energije, brzog umaranja. Djeluje diuretički i koristi se u liječenju upale

60

mokraćnih puteva i u prevenciji nastanka bubrežnih kamenaca. Korijen koprive ulazi u sastav čajnih mješavina za liječenje oboljenja uvećane prostate. Primjenjuje se i kod opadanja kose i peruti. Opadanje kose je česta prateća pojava anemije pa kopriva bogata gvožđem utiče na eliminisanje uzroka problema. Kopriva sadrži i silicijumovu kisjelinu, a silicijum je neophodan gradivni element koji omogućava izgradnju kože i kose, tako da se ova biljka primjenjuje i kod kožnih oboljenja: ekcemi, herpes, akne, lišajevi i gljivice. Ona stimuliše rad organa za varenje, smanjuje bolove u želucu, stimuliše rad jetre, žuči, slezine i pankreasa. Smanjuje sklonost ka krvarenju zahvaljujući prisustvu vitamina K. Utiče i na smanjenje holesterola u krvi, pa usporava proces arterioskleroze.

KAKO SE UPOTREBLJAVA? - Svježe ubrana kopriva se koristi za „žarenje” mjesta na tijelu osobe oboljele od reumatizma, išijasa i neuralgija. - Kod gihta i reumatskih oboljenja kopriva se primjenjuje i u vidu kupki, oko 200 g lista koprive stavi se u kupku. - Čaj od koprive se priprema tako što se jedna puna mala kašika supstrata ove biljke popari sa 250 ml vode. Poslije nekoliko minuta čaj se procijedi i pije u gutljajima. Preventivno se pije jedna šolja čaja dnevno, a u liječenju bolesti od dvije-tri šoljice do 2 litra u toku jednog dana. - Kod opadanja kose i peruti kopriva se koristi u obliku šampona i tinktura za utrljavanje u korijen kose, ali i kao čaj i tinktura za unutrašnju upotrebu. Preporučuje se i pranje kose čajem od svježe koprive.


Kašičica pitkog jela Jedna jevrejska verzija biblijske priče o sinovima Isaka i Rebeke kaže da su Jakob i Isav bili blizanci, od kojih je kao neznatno stariji, Isav imao pravo na nasljeđivanje imovine svog oca. Međutim, Jakob je našao načina da od brata pridobije ta prava. Koštala su činiju supe ! Ne treba se posebno zamarati domišljanjem da bi postalo jasno zašto je u ta drevna vremena supa imala tako visoku cijenu, ali je činjenica da mi koji danas živimo ne cijenimo baš previše njenu vrijednost u ishrani. Skloni da pod uticajem “brzog življenja” obrok zamijenimo čipsom, sendvičem ili kakvom drugom vrstom “brze hrane”, često zaboravljamo na kvalitetnu ishranu i odvikavamo organizam od blagodetî koje mu može pružiti porcija supe. Tople ili hladne, bistre ili začinjene, supe predstavljaju hranu koja prija digestivnom traktu najprije zbog unosa tečnosti, a budući da mogu biti pripremljene na bezbroj kreativnih načina i sadržati samo korisne supstance, jasno je i zašto je njihova svakodnevna upotreba više nego poželjna. Naravno, kada kažemo “samo korisne supstance” misli se na pripremu supe koja isključuje egzotizme kulinarstva kakvi se, recimo, mogu tokom ljeta naći na ruskoj trpezi kada Rusi pripremaju hladne supe sa kvasom (blag alkoholni napitak).

Čorbe se spremaju od raznog mesa i povrća. Po pravilu, one su guste. Kada je u pitanju priprema čorbi sa zaprškom, postoji veliki broj oprečnih mišljenja o korisnosti zaprški, međutim, sasvim je jasno, i to niko ne spori, da je jako korisno da se čorbe konzumiraju u svakodnevnoj ishrani, kao nezamjenljiv sastojak svake kuhinje. Čorbe bez zaprške mnogo lakše se vare. Supe i čorbe se uglavnom služe prije jela. Ako se zadesite u Kini, supu sačuvajte za kraj jela. Ako se nalazite u Rusiji, jedite boršč (supa od kupusa i šećerne repe), ako ste u Meksiku, obavezno probajte pozole (supa od povrća sa svinjetinom), ili biriju (supa od kozjeg mesa), ako se zadesite u Španiji, ne zaboravite da probate čuveni gaspačo (hladna supa od luka, paprika i paradajza), a u SAD-u probajte supu od kikirikija. Bez obzira na to na kom kraju svijeta se nalazite, trudite se da svoju ishranu obogatite supom. Sve one veoma povoljno utiču na varenje. Kurioziteta radi, podsjetićemo na činjenicu da kada se filmsko ostvarenje „U supi” 1992. godine našlo na prestižnom filmskom festivalu „Sandens”, dobilo je dvije glavne filmske nagrade. Čini se da nije tako loše ni naći se u supi !


Maka - čudotvorna peruanska biljka Priroda je ne jednom dokazala da skriva dragocjene sastojke koji svojim djelovanjem ne prestaju da začuđuju čovjeka. Nije rijedak ni slučaj da se biljke koje ona sadrži preporučuju kao neizostavan element terapije, a da medicina ističe dragocjenost njihovih svojstava. Burni događaji s kraja 15. i u toku 16. vijeka, kada je otkriven američki kontinent, imali su za posljedicu i upoznavanje evropske civilizacije sa dotad nepoznatim biljnim kulturama (krompir, paradajz, duvan i dr.). Biljka prema kojoj su španski konkistadori izvjesno vrijeme gajili predrasude neopravdano zapostavljajući njenu upotrebu, a kojoj je u kulturi Inka pripadalo uzvišeno mjesto, naziva se maka. Maka je sitna plodom, najviše slična rotkvi. Iako još uvijek nije doživjela popularnost kakvu zaslužuje, otkriću svojstava make početkom 20. vijeka posvećena je ogromna naučna i medicinska pažnja. Osnovno svojstvo ove biljke jeste adaptogenost. To znači da maka potpuno prirodno omogućava organizmu da se adaptira na otežavajuće uslove spoljašnje sredine i uspostavi idealno funkcionisanje. Maka je adaptogen,

62

hormonalni regulator i energetik. Ova biljka “uspostavlja hormonalnu ravnotežu u organizmu, obezbjeđujući normalan rad svih tjelesnih sistema, a samim tim i psihološku stabilnost, povećanu energiju i životno zadovoljstvo”. Moćno dejstvo ove čudotvorne peruanske biljke uslovljeno je njenim jedinstvenim sastavom koji sačinjava: 59% karbohidrata, 14% proteina, 9% vlakana, 2% masnoća. Maka je bogata esencijalnim kisjelinama, aminokisjelinama (aspartanska, glutaminska, serin, glicin, arginin, valin, lizin, linolejska kisjelina, palmitinska, oleinska i dr.), vitaminima (B1, B2, B12, C i E), mikro i makro elementima (lako apsorbujući kalcijum, kalijum, magnezijum, fosfor, cink, jod, gvožđe), a sadrži i skoro 60 fitonutrijenata. Radi pravog i punog efekta potrebno je svakodnevno konzumirati 2 do 5 grama adaptirane materije ove biljke. Maka je na našem tržištu prisutna u vidu organskog proizvoda bez dodataka koji se naziva “Zlatna maka”. Postoji u vidu kapsula i u prahu.


Problemi koji često prate trening Piše: Bojan Kraljević Spec. primijenjene fizioterapije (BApp, Spec. App) Osobe koje treniraju, kao i osobe koje su prethodno bile neaktivne, mogu se suočiti sa problemima vezanim za treniranje, naročito u početnom stadijumu treninga. Svi ovi problemi mogu biti izbjegnuti ukoliko „lagano požurite“. U početku sebi zacrtajte laganije treniranje, jer se ono ispostavilo kao korisnije, a kasnije, kada se tijelo privikne na dodatno opterećenje, lagano povećavajte intenzitet i trajanje vježbanja. Jedan, a veoma važan, element u cilju izbjegavanja problema jeste adekvatno zagrijavanje prije treninga, kao i istezanje nakon zagrijavanja. Ukoliko se ne sprovode preventivne mjere , u toku treniranja može doći do razvoja nekih od sljedećih problema: Žuljevi - mogu se izbjeći nošenjem adekvatne i udobne obuće, čarapa i postavljanjem nekog lubrikanta na kritične zone. Upala mišića - najčešće se javlja 24h nakon napornog treninga, a posljedica je povrede mišićnih vlakana ili vezivnog tkiva, nastalih na mikro nivou. Postepen ulazak u aktivnost može biti odlučujući u izbjegavanju razvoja ovog problema. Međutim, ono što je pozitivno, odnosi se na to da ovaj problem ne traje dugo i sprečava pojavu novih bolova u narednom periodu treniranja, ukoliko u međuvremenu ne krenete sa nekom drugom specifičnom aktivnošću ili sportom. Mišićni grčevi - predstavljaju snažnu nevoljnu mišićnu kontrakciju koja je vezana za slučaj kada mišić ne može da se relaksira nakon voljne kontrakcije (u slučaju o kojem govorim). Olakšanje može da nastane LAGANIM produženim istezanjem, kao i relaksacionom masažom. Na ovaj način mogu se riješiti posljedice, ali se uzrok nalazi u metabolizmu natrijuma i kalcijuma koji igraju glavnu ulogu u procesu tokom kontrakcije i relaksacije mišića. Ovim problemima često doprinose i visoke temperature vazduha i veliki gubitak tečnosti u organizmu. Stoga napominjem važnost adekvatnog unosa elektrolita i tečnosti tokom

64

treninga u toplijem periodu, kako bi se smanjila mogućnost nastanka ovih problema. Povrede kostiju - osobe koje se odluče za hodanje ili trčanje, nerijetko zarade bolne povrede stopala. Pomenute probleme možete izbjeći ukoliko gazite pravilno, koristite adekvatnu obuću i izbjegavate hod/trčanje po tvrdoj podlozi. Uganuće skočnog zgloba - liječenje podrazumijeva primjenu RICES protokola: Rest (odmor - mirovanje) Ice (led) Compression (kompresija) Elevation (odizanje) Stabilization (stabilizacija) Bolovi u predjelu cjevanice - ovaj problem često može nastati kao posljedica upalnog procesa/spazma mišića sa prednje strane potkoljenice (lat. M. tibialis anterior), njegove ovojnice ili eventualno mjesta njegovog pripoja. Problemi sa koljenima - džogiranje ne može da škodi zdravim koljenima, ali svakako da nije povoljno za osobe koje imaju određene probleme sa koljenima. Bodac - predstavlja bol koji je većina od nas osjetila bar jednom u toku sprovođenja nekog oblika fizičke aktivnosti. Bol je locirana u predjelu ispod desnog rebarnog luka. Ova bol najčešće biva uzrokovana tečnošću ili hranom koja se nalazi u digestivnom traktu. Međutim, i istezanje ligamenta koji povezuje dijafragmu i želudac može biti uzrok nastanka ovog problema. Sindrom prenaprezanja - ukoliko trčite previše, predugo, prebrzo, ukoliko se ne zagrijete i istegnete prije izvođenja treninga, ukoliko je mišićna snaga neuravnotežena i sl., može doći do problema nastalih usljed prenaprezanja.


Signali rukama Problemi sa noktima? MAVALA IMA RJEŠENJE Meki, slabi nokti? MAVALA SCIENTIFIQUE - očvršćuje nokte i sprečavа rascjepljivanje i listanje.

Suvi, krti nokti? NAILACTAN CREAM - MAVALA HRANLJIVI KREM ZA NJEGU hranljivi krem koji stimuliše njihov rast, suzbija suvoću i vraća noktima elastičnost.

Tanki, slabi, osjetljivi nokti? NAIL SHELD - ZAŠTITA NOKTA / Učvršćivač noktiju -

Navikli smo da svoje sugestije, želje i ostale informacije prenosimo putem govora. “Govor rukama” u svakodnevnom životu obično koristimo tek impulsivno, kao odjek kakve podsvjesne reakcije. Nekada nijesmo svjesni mnoštva mogućnosti koje nam je priroda podarila, a činjenica je i da ne koristimo baš sve od njih. Ruke nijesu samo ekstremiteti koji nam služe za obavljanje fizičkih aktivnosti, one su vrlo često i sredstvo komunikacije. Pratite prenos utakmica sa aktuenog svjetskog prvenstva u Južnoj Africi i uočili ste da fudbaleri na utakmicama vrlo često daju signale jedni drugima. Bilo da pritom koriste dlanove, prste ili ruke, oni na taj način komuniciraju i u situaciji kada je komunikacija govorom onemogućena. Svi sportovi posjeduju različite sisteme znakova za komunikaciju, ali je uglavnom riječ o upotrebi ruku. Naravno, postoji i kodeks znakova koje koriste isključivo sportske sudije. Kada fudbaleri uoče svog sudiju sa rukama pripijenim uz prednju stranu tijela i prekrštenim u dijelu iznad šaka, znaju da je dosuđeno izvođenje penala. Jednom od sukobljenih timova sigurno neće prijati ni kada vide svog sudiju sa rukama odignutim unaprijed, do nivoa brade, blago povijenim i prekrštenim iznad šaka. Tada im je jasno da je dosuđen prekršaj. Gestikulacija rukama ima najširu primjenu u jeziku signala koji se koristi kao glavni vid komunikacije kod osoba koje nikada nijesu imale ili su izgubile sposobnost govora. Začetke primjene znakovnog jezika nalazimo u Francuskom kraljevskom institutu za gluve i nijeme, u Parizu, tokom 18. vijeka. Stručnjaci koji prate ponašanje primata tvrde da je gestikulacija rukama veoma prisutna u ovom rodu. Postoji tačno određeni znakovni sistem koji ova životinjska vrsta svakodnevno primjenjuje. Pored ljudi, oni su jedina vrsta u živom svijetu koja posjeduje ruke. Razlog više da se podsjetimo na vrijednost ovog posebnog dara prirode.

dvo-fazni sistem koji ojačava i štiti nokte, sprečava lomljenje.

Nokti sa flekama? Napukli nokti koji se listaju? MAVALA 002 - osnovni sloj sa dvostrukim dejstvom štiti površinu nokta i poboljšava prijanjanje laka za nokte.

Ispucao lak za nokte bez sjaja? MAVALA COLORFIX - Mavala sredstvo za fiksiranje boje.

Previše narasla pokožica, zanoktice? CITICLE REMOVER - MAVALA SREDSTVO ZA UKLANJANJE POKOŽICE

Tvrde, izbrazdane pokožice? CUTICLE CREAM - MAVALA KREM ZA POKOŽICE sprečava da se pokožica suši i puca ili raste preko noktiju.

Izbrazdani nokti? RIDGE FILLER - MAVALA SREDSTVO ZA ISPUNAVANJE BRAZDI - stvara ravnomjernu površinu radi glatkog manikira.

Brže sušenje laka? MAVADRY - suši se na dodir u sekundi.

Izgriženi nokti? MAVALA STOP - bezopasna a ipak efikasna tečnost koja se nanosi četkicom i pomaže odraslima i djeci da prekinu svoju naviku grickanja noktiju.

Skidanje laka za nokte? MAVALA SREDSTVO ZA SKIDANJE LAKA ZA NOKTE ekstra blago sredstvo za skidanje laka je bez acetona i posebno je pogodan za korišćenje na lomljivim noktima.

Zgusnut lak za nokte? THINNER - MAVALA SREDSTVO ZA RAZREĐIVANJE LAKA

SAVRŠENI MAVALA NOKAT Može se postići korišćenjem jednog ili više ovih proizvoda u zavisnosti od vašeg specifičnog problema sa noktima.

MEDITAS d.o.o. EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 020 625 016, 020 623 002 mob: 069 39 99 05


POZNATI I ZDRAVLJE - DARKO IVANOVIĆ, novinar i reditelj

Robin Hud na putu za medicinski Eldorado Darko Ivanović, svima dobro poznat po nadimku Skočko, ličnost je koju javnost doživljava kao hiperaktivnu, osobu raznovrsnih stremljenja i talenata. Darko je Podgoričanin. Novinar je i prevodilac na IN TV-u. Kao osoba rijetke obdarenosti za poznavanje stranih jezika tečno govori engleski, italijanski, španski i ruski jezik, a posjeduje i osnovno znanje njemačkog, francuskog i latinskog jezika. Radio je na TVCG, u časopisu „Grafiti”, prevodio za veliki broj svjetski poznatih medijskih kuća (BBC, Daily Telegraph, Independent, Guardian, Die Welt, La Republicca itd.), za OEBS i brojne zvaničnike. Zvanje reditelja filmske i

66

TV režije stekao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Cetinju. Da li instinktivna poruka o nemogućnosti povezivanja Tvoje ličnosti sa karakteristikama nekoga ko je posvećen očuvanju ličnog zdravlja ima opravdanja? Na koji način Darko Ivanović Skočko vodi brigu o sopstvenom zdravlju? Predrasude su, kao što ste donekle i primijetili, izvor svakakve gluposti, i mentalne kontaminacije. Stanovnici Crne Gore, poslovno i privatno, mnogo energije troše na pomenuto, tako da je


danas baratanje predrasudama dostiglo nivo društvenog fenomena. Stoga, moja odluka da se ne bavim ispravljanjem krivih Drina uštedjela mi je mnogo energije. Ja vrlo vodim računa šta i koliko jedem, ne pušim, ne pijem kafu, rijetko pijem alkohol, o opijatima neću ni da trošim riječi i - vrlo redovno upražnjavam sportske aktivnosti. Već 7 mjeseci amaterski treniram boks sa društvom, a svaka dva do tri dana pretrčim od 7–10 kilometara. Takođe, jednom nedjeljno igram mali fudbal. Ako tome dodam činjenicu da mi nije muka da posjećujem zatvorene bazene na Primorju tokom godine, sastavićete sliku koliko mi je stalo da budem u kondiciji. Smatram da je to odlična kontrateža stresu koji imam na poslu. Od kada sam vrlo aktivan, zahvaljujući i kontroli ishrane (bez bijelog hleba, gaziranog pića, sa puno povrća i riže) smršao sam za 7 mjeseci 11 kilograma. Kod ljekara ne idem, nemam zdravstvenih problema, ako izuzmemo slaba koljena i sklonost ka lomovima. Da li kao osoba koja obitava u medijskom svijetu mislite da je temi zdravlja dato dovoljno prostora na medijskom nebu Crne Gore? Apsolutno ne. Nema puno specijalizovanih emisija, ne pokreću se teme od značaja. Pogotovo one vezane za sveprisutnu bolest gojaznost. Takođe, budući da smo izuzetno promiskuitetna nacija, ni polnim bolestima se ne pridaje puno pažnje - sem u par obligatornih datuma, kada su državnicima, zdravstvenim radnicima i NVO aktivistima puna usta suvoparne priče o zaštiti, aktivnostima itd. Posebnu pažnju treba obratiti na alkoholnu groznicu među mlađom populacijom. Poražavajuće je koliko potencijalnih ciraša jetre ima na ulicama poslije ponoći. Tvoj alter ego Robin Hud nerijetko zalazi i u svijet javnog zdravlja. Koji su načini koje bi preporučio kao poželjne za prevazilaženje problema koji se javljaju u ovoj oblasti? Da konačno prestanemo sa opšteprihvaćenim koruptivnim CG trendovima. Da svako radi svoj posao. Da država poveća plate zdravstvenim radnicima. U zemlji kumstva, prijateljstva i svakakvog uzajamništva, redove preskaču povlašćeni, a o trošku države najprije se u inostranstvu liječe oni sa „zvučnim” prezimenima. Jednostavno: bez vizitki privatnih ordinacija na državnom poslu, sa puno više ulaganja u KCCG, sa građanima koji treba da shvate da 200 eura babici ili doktoru, ili bilo kom medicinskom radniku, nije ČAŠĆAVANJE, i nešto što se VALJA, već mito i korupcija - tek tada doći ćemo do medicinskog Eldorada - da svako radi svoj posao.

U svom dnevniku za Radio Slobodna Evropa od 12. juna 2010. sa ironičnom konotacijom pominješ da si „igrao fudbal u čak dva termina”. Bavljenje sportom doživljavaš kao vid rekreacije? Kao što rekoh ranije - rekreacija prerasta u stil života. Jednostavno. Naviknete na to, postane vam neizostavna obaveza, nakon treninga se osjećate bolje. Ranije sam imao (i dalje imam neznatno) prekomjernu težinu s obzirom na moju visinu, i odlučio sam da prestanem sa ždranjem kasno u noć, sa majonezom, nutelom, hlebom u svakoj prilici. I onda sam višak energije, pošto gotovo da i ne odlazim na stadion više - riješio da utrošim na sport. Ali i dalje imam nagon za grickalicama kada igram video igrice. „Pro Evolution Soccer” je isto vrsta sporta, zar ne? Čini se da su putovanja jedno od sredstava koja rado koristiš u akumuliranju energije. Koliko Ti ona znače? Polovina moje uže porodice živi u inostranstvu. Uprkos tome, vrlo kasno sam počeo da putujem, ali kada sam se otisnuo - i vidio moje, naše mjesto spram svijeta - tek tada sam shvatio da sam to zrcalo mnogo ranije morao okrenuti k sebi. Jer jedino tu i tada - dakle vani - shvatite koliko vrijedi ono što napuštate i ono čemu idete u susret. Akumulira se energija, ali i zabrinutost - daleko smo od tokova: kulturoloških, emancipatorskih, socijalnih, sportskih... No, polako. Čekam promjene. Ništa ne dobijate sjedjenjem za kompjuterom, lamentiranjem. Treba primijeniti ovo što vidite. Kako, po tebi, izgleda zdrav stil života? Nikako kuća-posō, posō-kuća, što bi rekao magični Ekrem Jevrić. Već što više aktivnosti. Kako bi izgledao jedan Tvoj rediteljski prikaz teme koja bi bila vezana za borbu na planu očuvanja zdravog načina života? Kako bi mogao glasiti slogan? Bio bi to vjerovatno neki spot. Sa političarima koji igraju fudbal, skvoš, idu u teretanu, na pilates, svugdje gdje se mogu oznojiti, ili im dodijelite ulogu instruktora u tim aktivnostima - i prave se, kao po običaju, važni (a sve onako smotani). I slogan: “Evo kako oni koji vam zagorčavaju život mogu učiniti da bude zdraviji” Imaš li poruku za čitaoce Medicala ? Manje masnog.

Anita Radanović

67


Slavne ličnosti u borbi sa depresijom Svjetska zdravstvena organizacija objavila je 2009. godine procjenu da u idućih 20 godina prijeti svjetska epidemija depresivnih poremećaja (lat. depressio). Smatra se da će broj oboljelih od duševnih bolesti porasti čak 50 posto, i da će se depresija, po broju oboljelih, popeti na visoko drugo mjesto. Depresija danas, na svjetskom nivou, zauzima četvrto mjesto po zastupljenosti u obolijevanju. Ujedno, ovo je i bolest zbog koje SAD godišnje ulaže 44 milijarde dolara na liječenje depresivnih poremećaja, što “privredi zemlje nanosi više štete nego AIDS, tumor i ratovi zvijezda zajedno” (Depresija - bolest desetljeća, Nina Ožegović, Nacional, br. 324). Istovremeno, indikativan je i podatak da kod američkih Amiša, koji žive bez struje, nafte, automobila i ostalih civilizacijskih tekovina, od depresije boluje tek jedan do dva posto ljudi. (op. cit.) Depresija je mentalna bolest koja se u laičkim opisima vrlo često poistovjećuje sa osjećanjima tuge, usamljenosti, potištenosti, koja, s vremena na vrijeme, proživljava svaka psihički stabilna osoba. Ovo je bolest veoma izražene afektacije, duboko prisutne tuge, gubljenja interesovanja za vršenje normalnih aktivnosti, izolovanosti, očajavanja, straha, bezvoljnosti, gubitka nade, bolest sa poremećajima sna, seksualnosti i pojavom brojnih različitih psihičkih promjena. Njene posljedice su veoma ozbiljne i kreću se u rasponu od gubljenja uloge u društvu

navrata pokušala da oduzme sebi život. Priznala je da je tokom svoje druge trudnoće izvršila pokušaj samoubistva bacajući se niz stepenište Bakingemske palate. Popularni kanadski kantautor Leonard Koen godinama se neuspješno borio protiv depresije. Desetak godina svog života proveo je u budističkom hramu, ne bi li u religiji pronašao izlaz. Zašavši u starost, duhovito je izjavio “da mu je napokon bolje, jer je starost oduzela snagu depresiji”. (op. cit.) Hrvatski reprezentativac i odbrambeni igrač berlinske Herte Josip Šimunić izjavio je da pedeset posto igrača u njemačkoj Bundesligi pati od depresije. U razgovoru za časopis Bild rekao je: “Mnogi profesionalni nogometaši ne mogu se nositi s takvim pritiskom. Rekao bih da svaki drugi igrač u Bundesligi ima sličnih problema, ali ih se ne usuđuju priznati.” (http://www.index.hr) Šimunić je priznao da je i sam patio od depresije: “Zamalo da sam odustao od nogometa. Bio sam depresivan, psihički sam bio na najnižoj razini. U jednom periodu tjedan dana nisam sklopio oka.” (op. cit.) Glumica Lorejn Brako, koja je tumačila lik Dženifer Melfi u seriji Sopranosi, inicijatorka je jedne od najpopularnijih kampanja usmjerenih na uklanjanje stigme u vezi sa ovim mentalnim poremećajem. Tokom kampanje Zašto živjeti sa depresijom javnosti je ukazala na svoje

Ja mrzim svoj život... koju pojedinac ima, preko pojave komplikovanijih oblika bolesti do, u veoma visokom procentu prisutne, suicidalnosti (kod 80–90 % oboljelih). Iako se depresija smatra bolešću kojoj je neuporedivo skloniji ženski dio populacije, čak do tri puta više u odnosu na muški dio populacije, utvrđeno je da suicid zbog depresije češće ostvaruju muškarci. Zastrašuje i podatak da se “samo 15 do 20 posto bolesnika liječi na primjeren način i da zapravo 50 posto pacijenata u bolnicama boluje od nekog skrivenog depresivnog poremećaja”. (op. cit.) Jedna od slavnih osoba koja je jako mnogo govorila o problemima ove bolesti bila je Lejdi Di, britanska princeza Dajana (Diana Frances Mountbatten-Windsor). Knjigom njenog biografa Endrua Mortona “Dajana: njena istinita priča” (1992), javnosti je potvrđeno da se princeza borila sa bulimijom i depresijom, te de je makar u dva

68

iskustvo sa ovom bolešću. “Dok u Sopranosima glumim psihijatricu koja liječi Tonija Soprana od depresije, u stvarnom životu sam trpjela od depresije i zatražila pomoć specijalista. Iskustvo sa ljekarima pomoglo mi je da uvjerljivo odglumim lik na TV ekranu. Dok sam bila u depresiji, bila sam u dubokom bunaru iz kojeg se nijesam mogla izvući. Osjećala sam se izdvojeno i usamljeno. Dugo mi je trebalo da shvatim kako se tom stanju ne mogu oduprijeti sama. Napokon, kad sam otišla ljekaru, 15 mjeseci sam uzimala antidepresive. Sad kad sam se oporavila, shvatam da su stigma i predrasude bili moji najveći neprijatelji koji su me sprečavali da se obratim stručnjacima za pomoć”, izjavila je Brako.(http://www.liderpress.hr) Poznati britanski kantautor Nik Drejk izvršio je samoubistvo predoziravši se antidepresivima. Posljednji tekst koji je ovaj autor napisao bio je tekst pjesme “Plavooki


pas” (Black Eyed Dog), u kom se govori o depresiji. Šesnaesti predsjednik SAD-a, Abraham Linkoln, patio je od depresije. On je u prepisci sa Džošuom Spidom 1841. godine zapisao: “Ja sam sada najnesrećniji čovjek među živima. Ako bi ono što ja sada osjećam bilo prenešeno na ljudsku populaciju, ne bi postojao ni jedan srećan čovjek na Zemlji. Čak i kada bih želio biti srećan, ja to ne bih umjeo da kažem.” Slavni pjevač rok benda Nirvane Kurt Kobejn, ličnost je za koju se tvrdi da je patila od depresije. Uprkos u javnosti još uvijek sukobljenim stavovima o stvarnom uzroku i prirodi smrti ove granž zvijezde, poznato je da jedan od čuvenih Nirvaninih hitova ima naziv “Ja mrzim svoj život i želim da umrem” (I Hate My Life and I Want to Die). Kobejn je izvršio samoubistvo 1994. godine, hicem iz sačmare u glavu. Depresija je jedna od bolesti koja je bila stalni stanovnik duhovnog svijeta slavnog holandskog slikara Vinsenta van Goga. Još uvijek nije precizno dijagnostikovana priroda njegovog umnog kolapsa čija je jedna od bizarnih posljedica bilo Gogovo odsijecanje dijela svoje lijeve ušne školjke.

Lejdi Di

Leonard Koen

Herte Josip Šimunić

Slavne ličnosti koje su patile od depresije Aleksandar Blok Aleksandar Puškin Boris Pasternak (hospitalizacija) Ćezare Paveze (samoubistvo) Džon Kits Džordž Gordon Bajron Edgar Alan Po (pokušaj samoubistva) Emil Zola Emili Dikinson Ernest Hemingvej (hospitalizacija, samoubistvo) Ezra Paund (hospitalizacija) Grejam Grin Gustav Maler Hans Kristijan Andersen Hektor Berlioz (pokušaj samoubistva) Henrik Ibzen Herman Melvil Ivan Turgenjev Lav N. Tolstoj Marina Cvetajeva (samoubistvo) Mihail Glinka Mihail Ljermontov Modest Musorgski Nikolaj Gogolj Onore de Balzak Petar Čajkovski Robert Luis Stivenson Robert Šuman (hospitalizacija, pokušaj samoubistva) Sergej Jesenjin (samoubistvo) Sergej Rahmanjinov Silvija Plat (hospitalizacija, samoubistvo) Šarl Bodler (pokušaj samoubistva) Tomas Sterns Eliot (hospitalizacija) Vilijam Fokner (hospitalizacija) Viljem Blejk Virdžinija Vulf (hospitalizacija, samoubistvo) Vladimir Majakovski (samoubistvo) Volt Vitman

Lorejn Brako

Nik Drejk

Abraham Linkoln

Kurt Kobejn

Vinsent van Gog

69


Šta treba znati

Kako obezbijediti

mjesto nesreće Piše: dr Olivera Vojvodić-Vlahović Spec. urgentne medicine Veliki broj nesreća događa se na neuobičajenim i teško pristupnim mjestima. Tada je potrebno reagovati brzo i promišljeno. Ne treba pružati pomoć po svaku cijenu, jer to može dovesti do nesagledivih posljedica. Naime, praksa je pokazala da je, naročito kod povreda kičmenog stuba, pogubno izvlačiti žrtve na svoju ruku, bez stručne pomoći. Da bi se pomoglo unesrećenima, mora se obezbijediti mjesto nesreće, kako za osoblje tako i za žrtve nesreće. 1. POZIV ZA POMOĆ - kratko i jasno objasniti gdje se nesreća dogodila i da li je povrijeđeno više ljudi. 2. Ako je potrebno pozvati policiju, vatrogasce ili druge službe, onda OBEZBIJEDITI MJESTO NESREĆE. To podrazumijeva obezbjeđivanje sigurnosti za sanitetsko osoblje i sanitetsko vozilo, te omogućavanje pristupa unesrećenom. 3. ZAŠTITA OD TJELESNIH TEČNOSTI - krv i povraćani sadržaj.

70

4. MEHANIZAM POVREDE imati na umu da 15–50% povrijeđenih uprkos normalnim vitalnim znacima ima teške povrede. Mnogo ljudi u takvim situacijama želi da pomogne i da da svoj doprinos spasavanju, ali treba imati na umu da je brzina reagovanja i stručna pomoć neophodna. Sigurno je težak osjećaj da stojite i ne radite ništa, ali, vjerujte, nečinjenje određenih radnji do dolaska stručne ekipe može sačuvati mnoge živote. Ovo naročito vrijedi za saobraćajne udese. Postoje, međutim, situacije kada unesrećenom možemo pomoći i prije nego stignu stručne ekipe. Npr. kod izlaganja visokim temperaturama i dugom boravku na suncu. Osobu treba smjestiti u hladovinu, stavljati joj hladne obloge (led) u cilju sniženja tjelesne temperature. Ako je svjesna, davati joj hladne napitke (uvijek dodati malo soli), a ako nije pri svijesti, okrenuti je u bočni koma-položaj.


Medicinski, ekonomski i etički prioriteti u zdravstvenoj zaštiti djece i mladih oboljelih od dijabetesa u Crnoj Gori

Piše: prof. dr Božidar M. Bojović Dijabetes - šećerna bolest (lat. diabetes mellitus) jeste sindrom koji karakterišu poremećaj metabolizma i visoke vrijednosti šećera u krvi (lat. hiperglicemia), koji su rezultat ili niskog nivoa hormona insulina ili povećane rezistencije tkiva na insulin. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznaje tri glavne vrste šećerne bolesti: (1) Insulin zavisni, ili tip 1 (IDDM - engl. Insulin dependent), Insulin nezavisni, ili tip 2 (NIDDM - engl. Non insulin dependent) i gestacijski dijabetes, u trudnoći ( GDM - engl.-lat. Gestational Diabetes mellitus). Insulin zavisni, ili tip 1 šećerne bolesti, obično nastaje usljed autoimune destrukcije beta-ćelija pankreasa koje proizvode insulin. Pošto je proizvodnja vlastitog insulina nedovoljna ili potpuno odsutna, u liječenju ovih bolesnika mora se unositi insulin putem injekcija. Većinu osoba sa tipom 1 šećerne bolesti čine mladi ljudi i početak bolesti je prilično brz, često tokom nekoliko dana ili sedmica. Insulin nezavisni, ili tip 2 šećerne bolesti, karakteriše se insulinskom rezistencijom tkiva na koje djeluje insulin, uz moguće izvjesno oštećenje beta-ćelija. Ovaj tip šećerne bolesti razlikuje se od od insulin zavisnog po tome što pankreas oboljelog luči sopstveni insulin. Međutim, iz raznih razloga, taj insulin nije u punoj mjeri djelotvoran. Ovaj oblik šećerne bolesti je najčešći, tako da na njega otpada oko 90% od svih oboljelih. Tip 2 šećerne bolesti daleko češće se javlja poslije 40 godina života, posebno kod gojaznih i kod ljudi sa lošim navikama u ishrani. U liječenju se koriste tablete (preparati sulfonilureje i bigvanidi) uz odgovarajuću ishranu i fizičku aktivnost. Davanje insulina nije neophodno, mada se kombinovanom insulinskom terapijom sa tabletama često postiže znatno bolja

regulacija. Gestacijski dijabetes - dijabetes u trudnoći, sličan je tipu 2 šećerne bolesti zato što ga prati insulinska rezistencija. Hormoni trudnoće mogu prouzrokovati insulinsku rezistenciju u žena koje su predisponirane za dijabetes. Ovaj tip šećerne bolesti javlja se tokom trudnoće i prestankom trudnoće se gubi. Kasnije, poslije 10 do 15 godina, obično progredira u insulin nezavisni tip šećerne bolesti. Šećernu bolest prate akutne i hronične komplikacije. Akutne komplikacije se javljaju prvenstveno kod dijabetesa tipa 1. Najčešće su hipoglikemija, ketoacidoza, koma i hiperosmolarna neketoacidotična koma. Hronične ili kasne komplikacije nastaju poslije nekoliko godina trajanja oboljenja. Prema stepenu zahvaćenosti krvnih sudova, dijele se na mikrovaskularne (zahvaćeni sitni krvni sudovi) i makrovaskularne (zahvaćeni veći krvni sudovi). Od mikrovaskularnih najvažnije su dijabetesna retinopatija (zahvaćeni krvni sudovi retine oka), dijabetesna nefropatija (zahvaćeni sitni krvni sudovi bubrežnih glomelura), dijabetesna neuropatija (oboljenje nerava) i dijabetesno stopalo. Makrovaskularne komplikacije dovode do kardiovaskularne bolesti usljed razvoja ateroskleroze. Posljedice dugotrajno loše regulisane šećerne bolesti su: oboljenje krvnih sudova srca, angina pektoris, infarkt miokarda, moždani udar i oboljenje perifernih krvnih sudova. Prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije, 1990. godine u svijetu je bolovalo oko 80 miliona ljudi. Poslije samo deset godina (2000. godine), taj broj je iznosio 177 miliona. Računa se da će 2030. godine u svijetu živjeti 366 miliona oboljelih od šećerne bolesti. Računa se da u Crnoj Gori ima oko

71


20.000 odraslih oboljelih od šećerne bolesti. Od svih republika bivše Jugoslavije Crna Gora ima najveću učestalost šećerne bolesti kod djece. Svake godine se registruje oko 30 novootkrivenih slučajeva tipa 1 šećerne bolesti kod djece. Oba tipa šećerne bolesti pokazuju izrazit trend povećanja i u Crnoj Gori i poprimaju zabrinjavajuće razmjere (2, 3, 4). Zbog ogromnog sociomedicinskog značaja i zbog učestalosti koja poprima karakteristike epidemije, na generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) 20.12.2006. godine, usvojena je Rezolucija o dijabetesu. Prvi put je jedno neinfektivno oboljenje označeno kao globalni problem čovječanstva koji se tretira poput infektivne epidemije (5). Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) još davne 1989. godine obavezala je sve zemlje članice da izrade nacionalne programe zdravstvene zaštite oboljelih od šećerne bolesti (6). Kasnije su donošene smjernice za razvoj nacionalnih programa koje se sprovode u saradnji sa Međunarodnom dijabetološkom federacijom (IDF) i u skladu su sa Bečkom deklaracijom Evropske unije (EU). Prema preporukama Komiteta eksperata za dijabetes Svjetske zdravstvene organizacije, kao prioriteti u nacionalnom programu za dijabetes postavljaju se sljedeći ciljevi:  t1PWFʉBOKF CSPKB OPWPPULSJWFOJI slučajeva šećerne bolesti u ranoj fazi bolesti akcijom ranog otkrivanja na nivou primarne zdravstvene zaštite;  t4NBOKFOKF VʊFTUBMPTUJ  LPNQlikacija šećerne bolesti za 20%, pet godina nakon početka sprovođenja programa, a posebno: -amputacijâ donjih ekstremiteta, -sljepila, -hronične bubrežne insuficijencije, -bolestî srca i krvnih sudova;  t1SJCMJäBWBOKF SF[VMUBUB JTIPEB trudnoće u žena sa šećernom bolesti onima u zdravih trudnica. SMJERNICE U LIJEČENJU DJECE I MLADIH SA DIJABETESOM Poseban značaj u nacionalnom programu daje se liječenju djece i mladih oboljelih od šećerne bolesti. U tom cilju daju se sljedeće preporuke:  t%B TF TWPK EKFDJ  BEPMFTDFOUJNB J mladim kod kojih se dijabetes javio do 26 godina života besplatno obezbijede: insulinske brizgalice sa iglama, trake i senzori za samokontrolu šećera u krvi i mokraći,  t%B TF TNBOKJ NPSCJEJUFU J mortalitet od akutnih metaboličkih komplikacija,

72

 t%B TF PCF[CJKFEJ LWBMJUFUOB FEVLBDJKB EKFDF  adolescenata i njihovih roditelja,  t%B TF SB[WJKF J VOBQSJKFEJ JTUSBäJWBʊLJ SBE OB polju dječje i adolescentne dijabetologije,  t%BTFSFBMJ[VKFQSJQSFNBJEJTUSJCVDJKBQJTBOJI preporuka za edukaciju oboljele djece i njihovih roditelja, ali i medicinskih radnika raznih profila. U realizaciji ovih preporuka neophodno je sagledavanje i uvažavanje medicinskih, ekonomskih i etičkih prioriteta, kako bi realizacija nacionalnog programa zaštite oboljelih od dijabetesa bila što uspješnija. Potenciraćemo neke od njih, na koje smo ukazali još 1996. godine u predloženom Nacionalnom programu za Crnu Goru (7), za koji, nažalost, odgovorni nijesu imali razumijevanja. Ovaj program rađen je zajedno sa timom vodećih stručnjaka Srbije, čiji je Nacionalni program Vlada usvojila 1994. godine. (8) Napominjemo da je Hrvatska, koja ima najorganizovaniju zdravstvenu zaštitu oboljelih od dijabetesa, tek 2007. godine usvojila Nacionalni program (9) koji je skoro identičan sa našim i onim koji je usvojen u Srbiji.

Bioaktivni prirodni preparat

BIOCIL Prirodni dijetetski preparat sastavljen od visoko protetnih bioaktivnih sastojaka ljekovitog bilja i korijena sa planine Bjelasice i Durmitora, spremljen u svježem stanju sadrži i zvornu ljekovitu snagu prirode.

Preparat pomaže bolesnicima sa teškim malignim oboljenjima u raznim fazama razvoja karcinoma i posjeduje sertifikat za ispravnost

BIOCIL koriste pacijenti širom naše zemlje kao i pacijenti u inostranstvu ( Amerika, Kanada, Južna Afrika i Evropa ). Prihvaćeno je da se postižu izuzetni rezultati primjenom BIOCILA i zračne: citostatske terapije.

Praćen od strane ljekara preparat je pokazao izuzetno dobre rezultate u tretmanu malignih tumora pluća, jetre, bubrega, želuca, debelog crjeva, prostate, mozga, kao i kod ženskih reproduktivnih organa materice, jajnika i dojki.

BIOCIL - VIŠE OD NADE BIOCIL - Bijelo Polje - vl. Cile Žujović 050 473 900 ; 069 052 229


Medicinski prioriteti U organizovanom sistemu zdravstvene zaĹĄtite neophodno je da se jasno odrede koje vidove zdravstvene zaĹĄtite djeca i mladi ostvaruju na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaĹĄtite. bijedi:

Na primarnom nivou za njih treba da se obez-

 t%JKBHOPTUJLB EJKBCFUFTB OB PTOPWV BOB mnestiÄ?kih podataka, kliniÄ?kog pregleda, pregleda glukoze u krvi, pregleda urina na glukozu i aceton,  t1SJKBWBOPWPPULSJWFOJIEJKBCFUJĘŠBSB  t0CF[CKFĂżJWBOKF QPUQVOF [ESBWTUWFOF [BĂ?UJUF djece i omladine oboljele od dijabetesa (vakcinacije, sistematski pregledi, lijeÄ?enje infekcija, stomatoloĹĄka zaĹĄtita),  t1SBʉFOKF QBSBNFUBSB  LPOUSPMF EJKBCFUFTB (mjerenje tjelesne teĹžine i visine sa procjenom rasta i ishranjenosti na osnovu nacionalnih standarda - karti SBTUB QSBʉFOKFHMJLFNJKFJHMJLP[JSBOPHIFNPHMPCJOB )C"D  Ă?FʉFSB  BDFUPOB J CKFMBOĘŠFWJOB V NPLSBʉJ  mjerenje krvnog pritiska),  t1PĘŠFUOVUFSBQJKVIJUOJITUBOKBIJQPHMJLFNJKF  ketoacidoza i adekvatan transport pacijenta do republiÄ?kog centra ili u izuzetnim situacijama do %KFĘŠKFHPEKFMKFOKBOBKCMJäFCPMOJDF Na sekundarnom nivou, u djeÄ?jim odjeljenjima opĹĄtinskih bolnica, djeci oboljeloj od dijabetesa PCF[CKFĂżVKFTF  t)PTQJUBMJ[BDJKB[CPHP[CJMKOJIJOGFLDJKB  t-JKFĘŠFOKF IJQPHMJLFNJKB J LFUPBDJEP[B V TMVĘŠBKFWJNB IJUOPTUJ  LBEB KF POFNPHVʉFO USBOTQPSU ugroĹženog djeteta. Tercijarni nivo zdravstvene zaĹĄtite djece i PNMBEJOFPCF[CKFĂżVKF0EKFMKFOKF[BEJKBCFUFT FOEPLSJOPMPHJKV J CPMFTUJ NFUBCPMJ[NB %KFĘŠKF LMJOJLF V 1PEHPSJDJ  LBP SFGFSFOUOJ DFOUBS [B EKFDV PCPMKFMV PE dijabetesa.  0EKFMKFOKF USFCB EB [B EKFDV J NMBEF EP  godina oboljele od dijabetesa obezbijedi najviĹĄu struÄ?nu, metodoloĹĄku, nastavnu, nauÄ?no-istraĹživaÄ?ku djelatnost u oblasti dijabetesa na teritoriji Crne Gore. U TBTUBWV0EKFMKFOKBOBMB[FTF1PMJLMJOJĘŠLBJ)PTQJUBMOB KFEJOJDBTBQSBUFʉPNWJTPLPPQSFNMKFOPN-BCPSBUPSJjom. Kadrovsku strukturu treba da Ä?ine pedijatri endokrinolozi (dijabetolozi), nastavnici medicinskog fakulteta, edukovani viĹĄi i srednji medicinski radnici, dijetetiÄ?ari, psiholozi, socijalni radnici. U cilju ostvarivanja timske multidisciplinarne obrade bolesnika, u radu uÄ?estvuju i drugi specijalisti (nefrolog, neurolog, kardiolog, oftalmolog, ginekolog, dermatolog, hirurg, fizijatar).



0LWJSOPEBUTBESäBKSBEBOBPWPNOJWPV

 t1SJKBWBOPWPPULSJWFOJIEJKBCFUJĘŠBSBJWPĂżFOKF republiÄ?kog registra za djecu i omladinu oboljelu od dijabetesa,  t%JKBHOPTUJLBEJKBCFUFTBJIPTQJUBMJ[BDJKBEKFDFJ NMBEJIEPHPEJOB  t6WPĂżFOKF J TQSPWPĂżFOKF PQUJNBMOF UFSBQJKF  VWPĂżFOKF JOUFO[JWJSBOF JOTVMJOTLF UFSBQJKF  J[OBMBäFOKF novih naÄ?ina u aplikaciji insulina, primjena implantBCJMOJI  TJTUFNB [B EBWBOKF JOTVMJOB  QSBʉFOKF SBTUB J razvoja, davanje dijetetskih savjeta,  t-JKFĘŠFOKF LPNQMJLPWBOJI PCMJLB EJKBCFUFTB (stanja kada je dijabetes udruĹžen sa oboljenjima drugih organa i poliendokrinopatije)  t-JKFĘŠFOKF TMPäFOJI BLVUOJI LPNQMJLBDJKB dijabetesa (teĹĄke hipoglikemije, ketoacidoze sa i bez depresije svijesti, hiperosmolarne kome),  t1SFWFODJKB EJKBHOPTUJLB JTQJUJWBOKFJMJKFĘŠFOKF hroniÄ?nih komplikacija,  t1SVäBOKF TUSVĘŠOPNFUPEPMPĂ?LF QPNPʉJ djeÄ?jim i ĹĄkolskim dispanzerima i djeÄ?jim odjeljenjima PQĂ?UJOTLJI CPMOJDB V PCF[CKFĂżJWBOKV VTMVHB EJKBCFtesnim bolesnicima,  t/BTUBWOB EKFMBUOPTU [B VĘŠFOJLF J TUVEFOUF  ljekare na specijalizaciji pedijatrije, studente postdiplomske nastave iz endokrinologije i subspecijalizante,  t"OHBäPWBOKF V SKFĂ?BWBOKV TPDJKBMOJI J psiholoĹĄkih problema djece i porodica sa dijabetesom,  t6TWBKBOKFEPLUSJOBSOJITUBWPWBJTQSPWPĂżFOKF mjera dijetetskog reĹžima, kao i prevencija gojaznosti,  t'VOLDJPOBMOP J TUSVĘŠOP QPWF[JWBOKF TB RepubliÄ?kim centrom za dijabetes. (U narednom broju Ä?asopisa: o nadleĹžnostima institucija za sprovoÄ‘enje Nacionalnog programa za dijabetes i etiÄ?kim prioritetima Programa)

73


Ljekarske greške Piše: dr Rajko Šofranac

Sigurnost pacijenata - prioritet zdravstvene zaštite Dostupnost zdravstvene zaštite visokog kvaliteta jedno je od osnovnih ljudskih prava koje su prepoznali Europska unija, njene institucije i građani Evrope. Sigurnost pacijenata za vrijeme pružanja zdravstvene zaštite jedno je od trenutno glavnih pitanja u kreiranju zdravstvene politike, kako Europske unije tako i prekomorskih zemalja. Postupci koji se realizuju u liječenju pacijenata usmjereni su na očuvanje ili poboljšanje njihovog zdravlja, ali mogu dovesti do štetnih posljedica. Zdravstveni sektor je područje visokog rizika, jer štetni događaji, proizilazeći više iz liječenja nego iz bolesti, mogu izazvati smrt, ozbiljna oštećenja, komplikacije i patnje pacijenata. Većina dokaza o neželjenim štetnim događajima dolazi iz bolnica, jer je rizik, s obzirom na složenost procesa, najviši u bolnicama, no rizik nije zanemarljiv ni u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite i poliklinikama. Štetni događaji se mogu dogoditi, i događaju se, s manjim i prolaznim posljedicama, ili trajnim invaliditetom, pa i smrtnim ishodom. Do grešaka dolazi usljed nedovoljne vještine, neispravnog procjenjivanja, zastarjelih podataka, ili predrasuda ljekara - da mora da žuri, da od simptoma ne vidi pacijenta, da ne posmatra dobro ili da ne zna dovoljno. Neželjeni ishodi mogu da se jave i u situacijama kada se donošenje važnih odluka stavlja na teret mladom ljekaru, ljekaru sa nedovoljno iskustva. Svi ovi tipovi grešaka predstavljaju greške sistema i trebalo bi ih ispraviti boljim upravljanjem zdravstvenom ustanovom. Ipak, jasno je da niko ne ide svakog jutra na posao sa namjerom da nekoga ozlijedi, ili da čini greške, ali složena kombinacija procesa, tehnologije i međuljudskih odnosa nesumnjivo predstavlja rizik. U tom smislu, treba konstatovati da svaka ljekarska greška nije posljedica nesavjesnog liječenja koje za sobom povlači ljekarsku odgovornost. Nesavjesno liječenje čine samo one ljekarske greške koje proizilaze iz ljekarskog nesavjesnog rada, dakle, koje

74

su posljedica povrede standardne prakse ili nedostatka potrebnih znanja i vještina. Ljekarske greške su ili tehničke prirode (pogrešna dijagnoza ili tretman), ili se pak sastoje u nepoštovanju prava pacijenata.

Zabrinjavajući podaci o ljekarskim greškama Problem ljekarske greške odavno se izučava. Studije o neželjenim štetnim ishodima liječenja datiraju iz 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka, ali su njihovi izvještaji uglavnom zapostavljani. Harvardsko istraživanje iz 90-ih godina prošlog vijeka pokazalo je da 4% pacijenata u bolnicama pretrpi neku štetu, 70% od tih događaja prolazne je i lakše naravi, ali 14% vodi do smrtnog ishoda. Izvještaj američkog Instituta medicine (Institute of Medicine) procjenjuje da su greške u medicini uzrok 44.000–98.000 smrtnih slučajeva godišnje u bolnicama SAD-a, više nego automobilske nesreće, AIDS ili rak dojke. Stanje u manje razvijenim zemljama još je alarmantnije. Tačni podaci o sigurnosti bolesnika u bolnicama nedostaju, infrastruktura je lošija, upravljanje otpadom i kontrola infekcija na su niskom nivou, a motivacija osoblja problematična. Nedovoljno finansiranje osnovnih troškova realizacije zdravstvene zaštite čini vjerovatnoću pojave štetnih događaja još višom . Godine 1997. u SAD-u je objavljeno da su ljekari na Floridi pacijentu oboljelom od dijabetesa amputirali zdravu nogu. U istoj toj bolnici, medicinski tehničar je, greškom, skinuo pacijenta sa vještačkih pluća. Tvrdi se da se pogrešne dijagnoze ustanove u 40 odsto autopsija. Statistike tvrde da u SAD-u godišnje umre od 120 do 150 hiljada osoba zbog ljekarske greške. Ova “skrivena epidemija” odnosi isto onoliko života kao i kada bi se svakog drugog dana srušio džambo-džet pun putnika. Poređenje medicinske greške s avionskim nesrećama nije slučajno i predstavlja ozbiljan problem za javno zdravstvo. Ako samo uzmemo u obzir da jedna avio-kompanija rukuje prtljagom putnika sa mnogo manjim procentom greške nego što se u razvijenim zemljama postupa pri davanju ljekova pacijentima, onda je medicinska greška - najblaže rečeno - nedopustiva..


Statistički podaci vezani za bezbjednost u aviotransportu povoljniji su nego isti ovi podaci u medicini. U periodu od 1990. do 1994. godine u SAD-u je broj fatalnih udesa u avio-transportu bio 0,27 odsto na milion uzlijetanja, što znači da bi savremeni putnik avionom morao neprekidno da leti 20 hiljada godina da bi dostigao mogućnost od 50 odsto da doživi povredu u avionskoj nesreći. U zdravstvu zemalja razvijenog svijeta situacija je sasvim drukčija nego u oblasti bezbjednosti u aviotransportu: ozbiljna ili potencijalno ozbiljna medicinska greška javlja se u 6,7 na svakih 100 pacijenata. Pregled preko 30 hiljada bolničkih kartona u državi Njujork, obavljen 1999. godine, otkrio je povrede nastale tokom samog liječenja (“neželjeni događaji”) u 3,7 odsto svih pacijenata primljenih u bolnice. To, u odnosu na zdravstveni sistem posmatran u cjelini, znači da svake godine preko 120 hiljada Amerikanaca umire tokom boravka u bolnici usljed medicinskih grešaka koje su se mogle spriječiti.

Kako ljekarske greške svesti na minimum? Civilno vazduhoplovstvo je stvorilo kulturu prijavljivanja grešaka, izbjegnutih i uočenih štetnih događaja. Prikupljaju se i analiziraju podaci, predlažu promjene u sistemu, na bazi iskustva. Niko ne insistira na optuživanju onog ko je pogriješio. Svi pitaju samo „zašto”. Važnije je otkriti propust u sistemu koji omogućava događanje grešaka i ispraviti ga. Ljudi su skloni činjenju grešaka, posebno kada se radi o složenom sistemu s velikim brojem ponavljanja istih radnji. Idealno bi bilo kada bi prijavljivanje identifikovanih grešaka bolnice bilo javno, ali da imena ljekara, sestara i pacijenata ostanu tajna. Proces prilagođavanja zdravstvenog sistema takvom načinu razmišljanja vrlo je spor i kompleksan i odvija se kroz stvaranje svijesti o postojanju problema i izmjenu zakonskih okvira, pa do promjene načina razmišljanja svih koji u sistemu rade. Efikasna redukcija neželjenih štetnih događaja nije moguća bez usklađenog međunarodnog nastojanja i uzajamne saradnje. Iskustva upućuju da, iako se nacionalni zdravstveni sistemi jako razlikuju, izvori grešaka su vrlo slični i zahtijevaju slična rješenja. Upravo zbog sličnih rješenja i nastojanja da se harmonizuju zakonski okviri brojnih država članica EU sigurnost pacijenta je stavljena u prvi plan. Na taj način, prvi korak koji treba uspostaviti jeste “kultura sigurnosti pacijenata”, ostvarena kroz cijeli zdravstveni sistem. Da bi se smanjila učestalost pravljenja grešaka potrebno je imati konstruktivan pristup. Ljekarske greške se moraju analizirati i iz njih se mora učiti. Da bi se ovo postiglo, ljekari se moraju navesti da sami prijavljuju svoje greške. Ovaj kodeks je utkan u medicinsku etiku, ali ga je u praksi teško primijeniti bez fundamentalnih promjena u pravnom sistemu i očekivanjima javnog mnjenja. Analize pokazuju da se u slučajevima kada je kvalitet kartona pacijenata dovoljno dobar mogu bolje identifikovati neželjeni događaji i redukovati medicinske

greške. Idealno je da karton pacijenta ima sljedeći sadržaj:  t6QJUOJLQPQVOKFOPETUSBOFQBDJKFOUBPOKFHPWPN zdravstvenom stanju, hroničnim bolestima, preosjetljivosti na ljekove, porodičnoj anamnezi,  t*[KBWB QBDJKFOUB EB KF VQP[OBU TB QPTUVQLPN J rizicima planiranog zahvata,  t%PLB[JEBKFQSJNJKFOKFOBNFUPEBWFSJĕLPWBOBJ standardizovana,  t3B[SBÿFO JOEJWJEVBMOJ QMBO MJKFʊFOKB  V[ UBʊOF podatke o svim prethodnim tretmanima,  t1PEBDJPQPNPʉOPNPTPCMKV OKJIPWJNTJTUFNBUTkim zdravstvenim pregledima, kvalifikacijama, iskustvu i osposobljenosti, uključujući planove daljeg usavršavanja,  t%PLB[J EB KF LPSJÝʉFOB PQSFNB CJMB V JTQSBWOPN stanju, održavana na propisani način i pregledana u redovnim razmacima od strane ovlašćene nezavisne organizacije,  t%PLB[JEBTVVQPUSFCMKFOJQSFQBSBUJOBCBWMKFOJPE renomiranog proizvođača, nalaze se na listi odobrenih i da im nije istekao rok upotrebe,  t%PLB[JEBTFQSPTUPSJKFPESäBWBKVOB[BIUJKFWBOPN nivou čistoće, možda korišćenjem eksternih dezinfekcionih ustanova, da se otpad skladišti na ekološki prihvatljiv način,  t1PEBDJPNKFSFOKV[BEPWPMKTUWBQBDJKFOUBVTMVHPN  o žalbama pacijenata i sprovedenim korektivnim mjerama, o dostupnosti stručne literature...

75


CENTRI ZA MENTALNO ZDRAVLJE - SADAŠNJOST I BUDUĆNOST

Piše: dr Aleksandar Mačić, spec. psihijatar Poznato je da su tokom reforme primarne zdravstvene zaštite i uvođenja instituta Izabrani doktor formirani prateći centri za podršku, među kojima i centri za mentalno zdravlje. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da se centri za mentalno zdravlje ne razlikuju mnogo od nekadašnjih psihijatrijskih dispanzera koji su decenijama postojali u domovima zdravlja. Neke specifičnosti, kao što su mogućnost da se dolazi na pregled bez ljekarskog uputa, ili mogućnost da psihijatar u centru piše ljekarske recepte, postojale su i u pomenutim dispanzerima. Pod riječju „centar“ u medicini obično podrazumijevamo instituciju koja je stožer u sprovođenju neke aktivnosti, koja ima zaokružen tehnološki sistem (u ovom slučaju trebalo bi da centri pružaju kompletnu zaštitu zdravlja). Klasični ambulantni rad psihijatra, gdjekad i psihologa, nije u stanju da obavlja navedene funkcije, jer je mentalno zdravlje, u stvari, mnogo širi pojam od usko medicinskog značenja. Šta, zapravo, rade centri za mentalno zdravlje? Koja je njihova uloga u zdravstvenim sistemima razvijenih zemalja, kojima i mi želimo da se pridružimo? Ko koristi njihove usluge?

76

Koliko to košta? Savremeni centar za mentalno zdravlje trebalo bi da pruža usluge svojim klijentima po principu vođenja slučaja (engl. Case Menagment), kao i pružanja sveobuhvatne pomoći, koja se sprovodi timski. Pacijent se prati od ulaska u centar sve do rješavanja najznačajnijih problema njegovog zdravlja. Radi se o sistemu brige o mentalnom zdravlju koji je definisan potrebama klijenta. To u našem centru za sada nije moguće ostvariti - kada pacijent zatvori za sobom vrata ordinacije, ne možemo da znamo šta se sa njim događa, a nemoćni smo i da pomognemo kada nam se obrati za pomoć u rješavanju nekog svog životnog problema. Rad u centrima je isključivo timski. Tim obavezno čine: socijalni radnik, psiholog, okupacioni terapeut, medicinske sestre i psihijatar, koji nije najvažnija karika u lancu. Svi učesnici ljekarskog tima podjednako su važni. Naravno, prethodno su obučeni za pružanje usluga po principu vođenja slučaja. Medicinski dio nije postao manje važan. Klijenti se i dalje pregledaju, daje im se terapija, injekciona terapija je obavezan dio


rada, a neki centri imaju i određeni broj kreveta za prijem bolesnika na neke od intervencija. Tim se, zavisno od potreba, proširuje i stručnjacima iz ostalih oblasti. Centar je nezavisan u organizacionom smislu, a poželjno je i da bude finansijski nezavisan. Ne posluje po principu normi i broja pregleda, već prema teritorijalnom principu. U centar se dolazi bez ljekarskog uputa. Čuvaju se privatnost i sigurnost klijenta. On obavezno i intenzivno sarađuje sa porodicama oboljelih, primarnom zdravstvenom zaštitom, bolničkim službama, lokalnom zajednicom, centrima za socijalni rad, sudovima i svim ostalim segmentima društva. Socijalni radnik ima veoma važnu ulogu. On ostvaruje i održava komunikaciju sa lokalnom zajednicom i ima mnogo veće ingerencije nego što je to slučaj u sadašnjoj praksi. Centar se ne bavi radom sa svim klijentima koji imaju probleme sa mentalnim zdravljem ! To je jedna od psiholoških barijera koju svi mi koji se bavimo mentalnim zdravljem, a pogotovu psiholozi, moramo da prevaziđemo. Klijenti centra su samo osobe koje pate od najtežih psihijatrijskih oboljenja. Veći dio lakših psihijatrijskih oboljenja preuzima primarna zdravstvena zaštita. Uz relativno kratku edukaciju, to je i jedna od funkcija izabranog ljekara, ali i raznih savjetovališta, a jednim dijelom i privatne psihijatrije. Nijedan zdravstveni sistem na svijetu nije dovoljno bogat da bi svim svojim osiguranicima obezbijedio psihijatra kad god to požele. Za to nema, niti je ikada bilo, medicinskih indikacija. U suštini, to predstavlja rasipanje novca. Ipak, centar za mentalno zdravlje može da se bavi poremećajima mentalnog zdravlja, ali samo ako to ne ugrožava rad sa oboljelim od teških poremećaja. Postala je uobičajena bojazan profesionalaca da će se otvaranjem centra za mentalno

zdravlje smanjiti potreba za njihovim angažovanjem. Tačno je da se smanjuje uloga psihijatrijskih bolnica i broj zaposlenih u njima, ali se stvaranjem mreže centara za mentalno zdravlje, pratećih dnevnih centara i malih odjeljenja u opštim bolnicama otvara još veći broj mogućnosti za zapošljavanje, kvalitetniji i kreativniji rad svih profila profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja. Takođe, postoji skepsa u vezi sa mogućnošću održavanja opisanog sistema rada. Iskustva velike Britanije, Italije, Njemačke, skandinavskih zemalja, ali i Rumunije, Bugarske, pa i Makedonije, govore suprotno. Najteži bolesnici su dobili mnogo bolju zdravstvenu i socijalnu zaštitu, efikasnije im se štite inače veoma ugrožena prava, a zbog bolje rehabilitacije i uključivanja u svakodnevni život zajednice u kojoj žive, znatno je redukovan uticaj stigme. Zapravo, u postojećem sistemu nema ni govora o rehabilitaciji i socijalizaciji. One zavise jedino od entuzijazma terapeuta i u pojedinim slučajevima od mogućnosti porodice klijenta. Ne treba zanemariti ni mogućnost uštede. Neupućenima sistem djeluje dosta skupo, mada svi proračuni, tzv. Cost Effective analize, govore suprotno. Dugoročno, sistem je mnogo jeftiniji, a humaniji i kvalitetniji od dosadašnjeg. Smanjuje se broj recidiva bolesti, hospitalizacija i bolničkih dana, racionalnije se koriste medikamenti, radno sposobni lakše dolaze do zaposlenja, jedan dio klijenata postaje sposoban da samostalno brine o sebi i da zarađuje za život. Jedanput uveden i uigran sistem djeluje kao dobro podmazana mašina. Naravno, prepreke su velike, a otpor promjenama uvijek postoji. Neophodno je prilagoditi i zakonsku regulativu, ali je potrebno i da nadležni uvide značaj prednosti ovakvog sistema, da se ne rukovodimo kratkoročnim interesima, već da stvaramo efikasan i održiv zdravstveni sistem.

77


Feng šui za vrele dane Opštepoznato je da spas od visokih ljetnjih temperatura tražimo u hladovini drveća, vodi, u bilo kom obliku: kupanju u rijeci, moru, tuširanju ili unošenju u organizam. Razlozi za to imaju korijene u feng šuiju, odnosno, teoriji pet elemenata i njihovom međusobnom odnosu. Pozitivna strana energije Sunca nam je svima dobro poznata, kao i uticaj sunčeve svjetlosti - u tome što osjećamo priliv energije, polet, snagu, poboljšava se raspoloženje... Međutim, u ljetnjim danima, kada Sunce, kao najveći i najjači oblik jang energije, grije svom snagom, stvara se prevlast jang principa. Tada dolazi do disbalansa jin/jang energije. Višak jang energije može da bude uzrok: - Razdražljivosti - Nervoze - Glavobolje - Nesanice

Feng šui zanimljivost Da li ste znali da sladoled zato što sadrži veliki procenat šećera predstavlja pravi izvor jin energije i kao takav služi kao sredstvo rashlađivanja u ljetnjim mjesecima, zbog malog sklada energije koji uspijeva da uspostavi u organizmu pregrijanom jang energijom. S obzirom na to da je poznato da energija sama po sebi teži harmoniji, priroda nam je pružila i druge oblike sa hladnijom, više jin energijom - vodu, rijeke, more, koji doprinose uspostavljanju ravnoteže elemenata. Kada shvatite ovaj koncept miješanja energija, onda se rukovodite tim znanjem prilikom prilagođavanja sebe i svojeg doma energiji koja trenutno preovladava. Da bi postigli balans energije u danima sa prevladavajućim jang principom, okrenite se više jin bojama i oblicima koji će je dovesti u sklad. Napravite malu osvježavajuću oazu od svojeg dvorišta ili čak balkona. Njegujte biljke, zalivajte ih redovno. One rashlađuju i štite prostor od jang energije. Koristite stolice za baštu ili balkon od nekog materijala koji pripada jin energiji - idealne su baštenske stolice od

78

pruća. Alternativa je da stolice presvučete tkaninom od prirodnih materijala, kao što su pamuk i lan, ili se makar potrudite da budu u bojama koje odražavaju jin energiju. Primijenite ovo pravilo i kada je u pitanju izbor odjeće i posteljine. JANG BOJE crvena, narandžasta, žuta

JIN BOJE zelena, plava

Jin energiju emituju i: - Talasasti dezeni - Veliki jastuci - Široki ovalni namještaj - Zelene saksije - Prozirne lagane zavjese Bilo u ovim malim, svakodnevnim primjerima, ili univerzalnim, kao što je vrelina Sunca nasuprot hladnoj morskoj vodi - teorija pet elemenata i ravnoteža jin/jang energije, na kojima je utemeljen feng šui, uporno se provlače i potvrđuju. Maja Pejović, feng šui konsultant


POKLONI ČITAOCIMA 1

Ordinacija Zdravlje, Podgorica 067 881 575 poklanja preglede specijaliste fizijatrakičma i zglobovi

2

Svetozara Markovića br.1 tel. 020 248 914 poklanja: Pregled i preparat za njegu kože iz palete proizvoda po vlastitoj recepturi

3

4

5

6

Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju ul. 8 mart 74 - Podgorica, tel: 020 662 198, 067 835 565 Poklanja: 1.Pregled specijaliste fizijatra 2.Tretman u hidromasažnom bazenu, sauni ili infracrvenoj kabini 3.Masaža

FONTIS *Fontela*

IN SPE, Bar

poklanja: tri poklon paketa organskog proizvoda

poklanja: 5 poklon paketa * Priroda na dohvat ruke od Imleka *

tel: 020 664 589 poklanja: 5 poklon paketa svojih proizvoda

Nagrađeni čitaoci:

Podgorica: Dragana Stojanović, Slavojka Jovović, Radmila Belandžić, Lazar Žarić, Luka Nikolić, Ivana Pejović, Balša Damjanović, Miranda Ostojić, Luka Žarić, Spuž: Dušanka Vukadinović, Nikšić: Ina Pejaković, Jasmina Čolović, Cetinje: Bogoljub Žižić, Budva: Danka Mrkić, Vanja Arsić, Kotor: Dušanka Vukmirović, Herceg Novi: Radivoje Pantović, Igalo: Dejan Vuković, Bar: Milka Popović, Ulcinj: Mirta Pekić, Rožaje: Nedžad Hot, Pljevlja: Spasoje Karadžić

---------------POKLON KUPON ZA ČITAOCE (15)

IME I PREZIME ČITAOCA: ________________________________________ ADRESA: ______________________________________________________________ TELEFON: _____________________________________________________________ UNIJETI REDNI BROJ JEDNOG POKLONA: ____________________

KUPON SLATI NA ADRESU: ul. Mitra Bakića 140, Podgorica ZA MEDICAL CG IMENA NAGRAĐENIH ČITALACA BIĆE OBJAVLJENA U SLEDEĆEM BROJU MEDICAL-A75


MALO SMIJEHA Došao veterinar kod ljekara na pregled. Ljekar kaže: - Dobar dan, gospodine. Šta vas muči? Veterinar odgovara: - Eh, lako je tako sa pacijentima. Sjede Mujo i Haso u čekaonici. Ljekar izlazi iz ordinacije i pita: - Je l’ ima neko H1N1? Mujo odgovara: - Ja, bolan, imam MP3 već pet godina ! Haso se žali Muju kako mu je ljekar rekao da pati od Alchajmerove bolesti. Mujo kaže: - Šta ti je to? Haso odgovara: - Ma, ništa, bolan, kupio Fati krompir na pijaci. Ljekar pita pacijentkinju: Imate li u svojoj porodici neki primjer duševne bolesti ? - Da, imamo, muž umišlja da je glavni u kući. Dva prijatelja piju u birtiji. Jedan pita: - Zašto žmuriš dok piješ? - Rekō mi ljekar da piće ne smijem ni pogledati! Ulazi hipohondar u ordinaciju, a ljekar kaže: - Dobar dan. Dugo vas nisam vidio. - Znam, bio sam nešto bolestan...

mu

Pukne nekakva cijev u hirurgovom stanu i voda mu potopi skupocjeni namještaj. Ovaj zgrabi telefon i zove vodoinstalatera - hitno je, ne pita se za cijenu! Vodoinstalater dođe, sredi stvar i napiše ljekaru dobro mastan ček. Gleda ljekar ček, češe se iza uha, pa će učtivo: - Gospodine, ovo je neka greška? Ja, kao hirurg, ne zarađujem ovoliko novca za pola sata posla ! Vodoinstalater se nasmiješi, pa će još mirnije i učtivije: - Gospodine, ni ja nisam zarađivao toliko ... kad sam bio hirurg. Utrčava čovjek u ordinaciju: - Doktore, pas me je ugrizao za uho! - Jeste li ga dezinfikovali? - Nisam, odmah je pobjegao.

80 80

Dođe čovjek kod psihijatra na razgovor. Psihijatar na tabli nacrta kvadrat. -Na šta vas ovo podsjeća? - Na golu ženu. Ljekar se začudi, pa nacrta trougao. - Na što vas ovo podsjeća? Na golu ženu. Psihijatar nacrta krug. -Na šta vas ovo podsjeća? - Na golu ženu! Psihijatar se zamisli, pa reče: - Čovječe, pa vi ste opsjednuti seksom! Ovaj bijesno skoči sa stolice i vikne: Pa, ko ovdje crta gole žene ?! Ja ili vi ?!! Pacijent se obraća psihijatru: - Gospodine psihijatru, imam jedan veliki problem. Uvijek sanjam isti san. Preda mnom su jedna velika vrata, ja ih guram i nikako da ih otvorim... Ljekar ga pita: - Da li, možda, vidite šta piše na tim vratima? Pacijent odgovara: - Piše VUCI.


MEDICINSKI RJEČNIK

A B

ndropauza, termin koji se koristi za označavanje klimakterijuma muškaraca.

lesavost, demencija, lat. dementia, stečena slaboumnost nastala kao posljedica duševnih oboljenja. Urođena slaboumnost označava se terminom oligofrenija. Jedan oblik ovog poremećaja čini ekspanzivna demencija, duševna bolest kod koje oboljeli uobražava da ga krase osobine savršene ličnosti, te da raspolaže natprirodnim moćima.

C D E

ement, lat. cementum, kalcifikovano vezivno tkivo koje pokriva korijen zuba. Sastoji se od neorganskih materija (uglavnom kalcijum i fosfat), organskih materija (kolagen i mukopolisaharidi) i vode. emarche a petits pas, (fr.), termin označava proces napredovanja bolesti. To je hod sitnim koracima, „sitno hodanje” u razvoju arterioskleroze mozga.

lektrokardiogram, EKG, kriva dobijena registrovanjem akcionih potencijala pomoću aparata elektrokardiografa. Sačinjavaju ga: P-talasi, QRS kompleks i T-talasi. P-talas predstavlja depolarizaciju pretkomora, QRS kompleks depolarizaciju komora, a T-talas repolarizaciju komora. Na osnovu promjena registrovanih EKG-om mogu se donijeti prognostički i dijagnostički zaključci u u vezi sa stanjem srčanog mišića.

F G H

luktuacija, pokretanje tečnosti u šupljinama mekih zidova. Ispitivanje ove pojave vrši se ponavljanim mehaničkim pritiskivanjem različitih lokacija prstima. alopni ritam, srčani ritam “u tri vremena”. Pojava kada se čuju tri tona, umjesto dva. Najčešće je simptom insuficijencije miokarda. epatalgija, bol u jetri.

I K L M N O S

mpaludacija, namjerno izazivanje malarije u cilju liječenja progresivne paralize.

olagen, bjelančevinasta supstancija koja čini organski sastojak koštano-muskuloznog sistema. Njenim kuvanjem dobija se želatin.

eukom, lat. leucoma, gusto bijelo zamućenje u rožnjači. Javlja se kao posljedica povrede ili zapaljenja.

akrodoncija, lat. macrodontia, prekomjerno veliki zubi. Promjena može biti uočljiva u vidu nekompatibilnosti dvaju simetričnih zuba u odnosu na ostale u nizu ili u vidu gigantizma, kada je nepravilnost izražena kod svih zuba. egrijeva tjelašca. Nalaze se u mozgu životinja oboljelih ili uginulih od bjesnila. Identifikacijom ovih tjelašaca dijagnostikuje se bjesnilo.

dontom, lat. odontoma, zubni izraštaj, benigni odontogeni tumor. Jedan njegov oblik predstavlja mješoviti odontom, a to je tumor uočljiv u vidu izmiješanih čvrstih tkiva zuba.

afizam, sapfizam, lat. sapphismus. Homoseksualnost između žena. Naziv je izveden prema imenu grčke pjesnikinje s ostrva Lezbosa, Sapfo, za koju se vezuje nastanak priče o lezbijstvu. Sinonimi: tribadija, lezbijska ljubav.

81 75


Priča o životu Irene Žolio-Kiri dokaz je univerzalnosti ljubavi i njene referentnosti u različitim aspektima života

Kćerka slavnih roditelja Irena Žolio-Kiri (Irène Joliot-Curie), 1897–1956, francuska fizičarka, dobitnica Nobelove nagrade. 1935. godine podijelila je zaslugu za dobijanje ove nagrade sa svojim suprugom Frederikom (Frédéric JoliotCurie). Projekat koji im je donio slavu zasnivao se na sintezi radioaktivnih elemenata i dodijeljen je za naučno dostignuće iz oblasti hemije. Irena je rođena u Parizu. Bila je kćerka slavnih roditelja, Pjera Kiri i Marije Sklodovske-Kiri, koji su svoj rad takođe krunisali dobijanjem Nobelove nagrade. Obrazovala se na univerzitetu u Sevinju, a sorbonske studije prekinuo joj je početak Prvog svjetskog rata. 1918. dovršila je započete studije. Prva priznanja za svoj rad počela je dobijati relativno rano. Već 1925. godine sertifikovan je njen rad na izučavanju alfa-čestica (pozitivne nuklearne čestice sastavljane od dva protona i dva neutrona). 1918. počela je da asistira u radu svojoj majci Mariji Kiri u Institutu za radijum. Tamo se i upoznala sa svojim budućim suprugom Frederikom Žoliom. Udala se 1926. godine. Zanimljivo je da je ovaj naučni par na vjenčanju usvojio zajedničko prezime, pa su se otada oboje prezivali Žolio-Kiri. Radili su kao naučni tim. Njihova istraživanja ticala su se uglavnom polja nuklearne fizike. Najznačajniju naučnu postavku predstavlja otkriće da se radioaktivni elementi mogu vještački stvarati od stabilnih elemenata. Pošlo im je za rukom da svoju tvrdnju dokažu na način što su bombardujući aluminijum i bor alfa-česticama promijenili sastav ovih elemenata dobijajući od aluminijuma radioaktivni

82

fosfor, a od bora radioaktivnu formu nitrogena. Od 1936. Žolio-Kiri je bila redovni profesor francuskog univerziteta. Pored toga, obavljala je i dužnost zamjenice ministra Francuske vlade, za oblast državnih naučnih istraživanja. Bila je članica Francuske komisije za atomsku energiju, a poslije 1947. postala je direktorka Instituta za radijum, sada Institut Kiri. Umrla je 17. marta 1956. godine od posljedica leukemije. Pjer i Marija Kiri, pored Irene, imali su još jednu kćerku, Evu. Ona je napisala biografiju svoje majke (“Madam Kiri”). Irena i Frederik imali su dvoje djece. Anita Radanović


Zamisli želju... - Potrošački krediti - Gotovinski krediti do 20.000€ - Sprint krediti - Krediti za kupovinu automobila - Krediti za penzionere i studente - Krediti za pomorce do 25.000€ - Krediti za adaptaciju i izgradnju

Ovo nije magija, već...

FER KREDITI Vama posvećena


VENDOKSIN KAPI cirkulacija, vene, hemoroidi Kapi ispoljavaju blagotvorno dejstvo kod gotovo svih poznatih poreme}aja u krvnim sudovima. Vendoksin otklanja ose}aj zamora i trnjenja nogu i ruku. Snabdeva tkivo kiseonikom, pobolj{avaju}i protok krvi kroz periferne krvne sudove, smanjuju mogu}nost stvaranja tromba i za{titno deluju kod dubokih venskih tromboza u periodima posebnog rizika (mirovanja u postelji, traume, stanja posle infarkta, mo`danog udara). Povoljno uti~u na otklanjanje simptoma izazvanih infarktom: dezorijentisanost, povi{ena temperatura, ose}aj zamora, glavobolja ... Povoljan uticaj imaju na funkciju jetre, detoksikaciju i metabolizam masti, smanjuju}i koncentraciju triglicerida i holesterola u krvi. Kapi deluju na hemoroide gde uti~u na njihovo zarastanje, epitelizaciju i su{enje. Povoljno uti~u kod povreda u sportu, tupih povreda i nagnje~enja posle preloma. Zbog svog blagotvornog dejstva na prokrvljenost svih organa Vendoksin kapi mogu koristiti i potpuno zdrave osobe.

ZODEKS ^AJ infekcije i kamenci u bubrezima i be{ici ^aj je namenjen ubla`avanju problema nastalih kao posledica infekcije urinarnog trakta i prostate ili prisustva kamena i peska u bubrezima, mokra}noj be{ici ili `u~i. Potpoma`e otapanje kamenca i deluje za{titno kod ponovne pojave kamena i peska. Deluje kroz poja~ano lu~enje mokra}ne kiseline gde dolazi do postupnog ~i{}enja bubrega i uretera od spiranog taloga mulja i peska, ubrzavaju}i proces epitelizacije o{te}enog tkiva. Ubla`ava gr~eve i bolove i uti~e na smanjenje telesne temperature izazvane upalnim procesima tako da ceo proces prolazi prili~no bezbolno. Tako|e treba napomenuti da ~aj ima blagotvoran efekat i na upalne procese mokra}nih kanala i infekcije prostate izazvane kako gram pozitivnim tako i gram negativnim bakterijama. Povoljno uti~e na smanjenje nivoa ureje i kreatinina u krvi i ima povojan efekat kod pojedina~nih cisti bubrega. Zbog svog dejstva na kompletan rad urinarnog trakta, Zodeks ~aj mogu koristiti i potpuno zdrave osobe. Proizvodi preduze}a ALTERNATIVA MEDICA izra|eni su prema principima dobre proizvo|a~ke prakse

Uvoznik za Crnu Goru: “ALTERNATIVA MEDICA MONTENEGRO d.o.o. Herceg Novi Herceg Novi, I Boke{ke brigade 58 Tel/fax: 031/345-773

Mob. 069/929-003, 068/666-791

Proizvodi:

d.o.o. Loznica


medical_cg_15