Page 1

MAJ 2010. - GODINA II - BROJ 13

1.00

INTERVJUI: Prof. dr Božina Radević Dr Nemanja Damjanov Bojana Bojović TEMA BROJA: FIZIČKE AKTIVNOSTI PREDSTAVLJAMO:

ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU

DOM ZDRAVLJA U PODGORICI


tel/fax: 020 228 445


There is something new today........ and something OLD!

Zaštitite vašu kožu LINIJA ZA SUNČANJE

TROSTRUKA ZAŠTITA

VERETTIVA SOLE je vodootporna, antiage, hidrantna, hranljiva linija za zaštitu od sunca za lice i tijelo. Inovativna formula sa mikrokapsuliranim filterima, organskim Aloe Vera gelom i probioticima. UVA UVB

SLOBODNI RADIKALI

VERATTIVA, kozmetička linija iz Italije, sada dostupna i kod nas. Možete je naći u svim bolje snabdjevenim apotekama u Crnoj Gori.

Zastupnik za Crnu Goru OSMI RED-D, DOO tel./fax: 020/647-988; 647-980


SPECIJALNI VIKEND POPUST 30 % U APOTEKAMA MEDITAS

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: MEDITAS d.o.o. Podgorica, O. Revolucije 44 tel: 020 / 625 016, 069 / 327 214, e-mail: kcmeditas@t-com.me


Impresum Izdavač: doo Flaer, Podgorica Osnivač: Dragan Nikolić Izvršni direktor: Slavica Pantelić Glavni i odgovorni urednik: Amer Ramusović UREDNIŠTVO Dr Ana Mrdak, spec.ped. Prof. dr sc med. Aneta Bošković Prim. dr sc med. Asim Dizdarević Doc. dr sc med. Boban Mugoša Prof. dr sc med. Božidar M. Bojović Dr med. sc Božo Vuković Prim. dr sc med. Djurdjica Ostojić Dražen Ljumović Dr Ilija Ašanin, spec.hir. Dr Jelica Stanišić, spec.ped. Dr Majda Šahman Zaimović, spec.pulm. Doc. dr sc med. Marina Mugoša Ratković Doc. dr sc med. Mileta Golubović Dr Milorad Drljević, spec. hir. Prim. dr sc med. Milovan Živković Prim. dr Mensud Grbović mr sc Doc. dr sc med. Miroslav-Braco Radunović Dr Nebojša Kavarić, spec.ped. Ass. prim. dr sc med. Olivera Miljanović Mr ph.Snežana Stanković Prim. dr sc Todor Baković Prim. dr. Veselin Stanišić, mr sc Doc. dr sc med. Vesna Miranović Doc. dr sc med. Zoran Srzentić Dr Zuhra Hadrović, spec. opš. med. STALNI SARADNICI Anita Radanović Spec. fiz. Bojan Kraljević Dr Dušan Nenezić spec. za dječiju reh. Spec. pedag. Dragana Marković Jelena Drobnjak Dr Ljiljana Živadinović Maja Pejović Dr Milana Šoć Prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Miroslav Minić Dr Mišo Pejaković Dr Nadica Zindović Ognjen Savić Dr Olivera Kovačević Mr ph Pavle Jurlina Dr Slobodan V. Radonjić Dr Svetlana Radović-Vučeković Dr Tanja Ševaljević-Bojović Mr ph spec. Zorica Potpara dizajn i tehnički urednik: Petar Nikolić Štampa: AP Print Adresa: Mitra Bakića br.140 81000 Podgorica Tel. redakcije: 067 803 697 E-mail: redakcija@medicalcg.me E-mail: marketing@medicalcg.me Marketing: 067 395 032 ISSN 1800-7708 COBISS.CG-ID 13921296

MAJ 2010. - GODINA II - BROJ 13

1.00

SADRŽAJ

INTERVJUI: Prof. dr Božina Radević Dr Nemanja Damjanov Bojana Bojović TEMA BROJA: FIZIČKE AKTIVNOSTI PREDSTAVLJAMO:

ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU

DOM ZDRAVLJA U PODGORICI

foto: shutterstock FALSIFIKOVANI LIJEKOVI I LIJEKOVI NEODGOVARAJUĆEG KVALITETA 10 - 11 UPOTREBA BOTOKSA U TERAPIJSKE SVRHE 12 - 13 ZAŠTO STARIMO 14 - 15 LASERI U DERMATOLOGIJI 16 - 17 POREMEĆAJU MENSTRUALNOG CIKLUSA 20 ULOGA TNF U APOPTOZI 23 - 25 INTERVJU: PROF. DR BOŽINA RADEVIĆ 26 - 27 STOMAČNI GRČEVI KOD BEBA 28 - 29 CISTIČNA FIBROZA 30 - 31 HIPERTENZIJA KOD DJECE 32 - 33 EPISTAKSIS – KRVARENJE IZ NOSA 34 - 36 OPSTIPACIJA U DJEČIJOJ DOBI 38 HRANA - ZDRAVLJE A I BOLEST 40 PREDSTAVLJAMO: DOM ZDRAVLJA U PODGORICI 42 - 43 PROSTATA 46 - 47 STOMATOLOGIJA I PSIHOLOGIJA 48 STIŽE PROLJEĆE – ČUVAJTE SE KRPELJA 49 - 51 ALERGIJSKI RINITIS 52 - 53 KARCINOM PLUĆA 56 - 57 INTERVJU: DR NEMANJA DAMJANOV 60 - 61 FIZIČKA AKTIVNOST I PRAVILNO VJEŽBANJE 62 - 63 UTICAJ FIZIČKE AKTIVNOSTI NA ZDRAVLJE 64 - 65 ETIČKA PITANJA I NASLEDNE BOLESTI 70 - 71 INTERVJU: BOJANA BOJOVIĆ 72 - 73 KAMENCI MOKRAĆNOG SISTEMA 74 - 75


ZANIMLJIVOSTI Muzika štiti srce

Slušanje omiljene muzike umanjuje rizik od bolesti srca, pokazala je nova studija u kojoj se ističe da slušanje omiljenih tonova pojačava cirkulaciju krvi i čini da se osjećamo dobro kao poslije vježbanja. Doktor Majk Miler, kardiolog Medicinskog centra Univerziteta Merilend u Baltimoru i jedan od autora studije, navodi da izvođenje ili slušanje omiljene muzike izaziva osjećaj blagostanja koji pozitivno utiče na kardiovaskularni sistem. Američki kardiolog je, međutim, upozorio da to važi samo za omiljene ritmove dok muzika koju ne volimo ima sasvim suprotni, negativni efekat. Miler je godinama proučavao efekat sreće ili stvari koje ljude čine srećnim, na rad srca. Počeo je istraživanje sa smehom i ustanovio da on utiče na dilataciju krvnih sudova i time omogućava slobodniju cirkulaciju krvi. Proučavajući uticaj muzike na srce, Miler je ustanovio da je "muzika jedno od najefikasnijih sredstava protiv stresa, bilo da je sviramo ili samo slušamo". "Često slušanje omiljene muzike moglo bi da dovede do smanjenja holesterola i rizika od stvaranja krvnih ugrušaka", objasnio je on. U studiji se navodi da bi "terapija muzikom" mogla da ima važne implikacije u tretiranju problema s krvotokom, holesterolom, upalama i srčanim problemima. Prilikom slušanja omiljene i prijatne muzike luči se nitricni oksid, hemijski endorfin koji je povezan s osjećanjem sreće. U istraživanju, najbolje ocjene dobili su muzičari poput Elvisa Prislija i Šeril Krou,.

Promjena glasa otkriva Parkinsonovu bolest Naučnici iz Izraela i SAD su razradili metodu rane dijagnostike Parkinsonove bolesti, zasnovanu na utvrđivanju najtananijih promjena glasa kod čovjeka. Pravovremena dijagnostika te bolesti može spriječiti uništavanje do 60 odsto nervnih ćelija u mozgu, objavljeno je na sajtu medportal.ru. Do sada su pokušaji rane dijagnostike Parkinsonove bolesti prema promjenama glasa bili neuspješni. Profesor Univerziteta u Haifi Šimon Sapir je, međutim, u tome uspio, primijenivši alternativni pristup analizi glasa i razradivši programsku podršku koja otkriva njegove karakterne promjene. Probna ispitivanja te metode, sprovedena u Izraelu i SAD na 38 oboljelih od "parkinsona" i 14 zdravih dobrovoljaca, potvrdila su njenu efikasnost, Naučnici smatraju da bi se nova metoda mogla koristiti za ispitivanje ljudi s nasljednom predispozicijom za dobijanje te bolesti, kako bi se njihovo liječenje otpočelo u najranijem stadijumu bolesti.

8

Ljekovite morske školjke Posljednja istraživanja pokazuju da bi šećer, koji se može naći u ljušturama morskih školjki i drugih mekušaca, mogao biti rješenje u liječenju kičme kod osoba koje pate od paralize. Naučnici ističu da su testovi sprovedeni na miševima pokazali da šećeri iz ljuštura mogu da povežu oštećene nerve u kičmenoj moždini, a hitin iz njega "krpi" oštećene nerve i uspostavlja vezu sa udovima i mozgom u roku od pola sata. Modifikacija hitina omogućila je istraživačima da uoče kako šećer pronalazi oštećene nervne ćelije, popravlja ih, a potom kroz njih prolazi električni signal koji je važan za pokret i osjetljivost. Eksperimenti, koji su u ranoj fazi, sprovedeni su u Centru za istraživanje paralize u Indijani u Sjedinjenim Američkim Državama.


IZ MEDICINE Hipnozom protiv pušenja

Jedan njemački klinički terapeut za bolesti zavisnosti tvrdi da se pušenje može ostaviti primjenom hipnoze. Istraživanja pokazuju da je ova metoda odvikavanja bila uspješna u 83 odsto slučajeva. Jirgen Zelce u svojoj ordinaciji u Visbadenu svojom metodom koriguje predstave i osjećaje koje pušači imaju o pušenju, a to je da je cigareta izvor sreće i da ne mogu da žive bez pušenja. "Pušenje je zavisnost, a zavisnost živi od straha – straha od prestanka. Ljudi se boje da im život više neće biti lijep ako ostave cigarete. Prvi korak je dolazak na terapiju, a drugi korak je pregurati prva tri dana bez duvana. Pacijenti uglavnom kažu da im to nije palo toliko teško koliko su oni zamišljali", kaže Zelcer. Seansa se održava u toku jednog dana, traje sedam sati i završava se tako što pacijent pali svoju posljednju cigaretu. Potom dobija uputstva za naredne dane i ima mogućnost da još dva puta ponovi istu seansu po istoj cijeni. Ako ni poslije tri mjeseca pacijent ne ostavi cigarete, novac (270 eura) mu se vraća.Z elcer radi sa oko 60 pacijenata mjesečno. Istraživanja pokazuju da oni koji se podvrgnu odvikavanju od pušenja kroz hipnozu, uspješno ostave cigarete u 83 odsto slučajeva. Trenutno je 30 odsto Njemaca zavisno od nikotina, ali taj broj je sve manji.

Opasna ljubomora Ljubomora može da utiče na sposobnost žena da jasno sagledavaju stvari, tvrdi tim psihologa u studiji objavljenoj u časopisu "Emoušn", koji izdaje Američko psihološko udruženje. Žene kod kojih je podstaknuta ljubomora postaju tako rastrzane neprijatnim emocionalnim slikama da nijesu u stanju da uoče ono što se od njih traži. Istraživači navode da rezultati do kojih su došli ukazuju na postojanje duboke veze između društvenih odnosa i percepcije. Poznato je da emocije u društvenom opštenju utiču na naše mentalno i fizičko zdravlje, ali je sada

utvrđeno da emocije mogu bukvalno da iskrive sliku onog što vidimo. Profesori psihologije Stiven Most i Žan-Filip Lorenso sa Univerziteta u Delaveru, izveli su zajedno sa kolegama laboratorijski eksperiment sa heteroseksualnim parovima. Partneri su sjedeli jedan pored drugog ispred zasebnih kompjutera. Ženama je dat zadatak da uoče slike pejzaža među mnoštvom raznih fotografija koje su se velikom brzinom smenjivale na ekranu, a među kojima je bilo i veoma neprijatnih prizora. Muškarcima je prvo rečeno da pejzaže koji su se pojavljivali na ekranu rangiraju po ljepoti, a zatim da to isto učine sa ženama. Na kraju su žene zamoljene da opišu kako su se osjećale dok su njihovi partneri ocjenjivali privlačnost drugih žena. Što su bile ljubomornije, to su neprijatne slike sa ekrana više pogađale žene, do te mere da nijesu bile u stanju da uoče zadate slike. Eksperiment je sproveden samo na ženama, pa istraživači još ne znaju kako ljubomora u istim uslovima utiče na muškarce.

Jabuka na dan, doktor nije potreban Britaniji je poznata izreka "Jabuka na dan, doktor nije potreban". Izreka je nedavno dobila i medicinsku potvrdu. Naime, redovno konzumiranje jabuka smanjuje mogućnost oboljevanja od raka debelog crijeva, prenosi list "Dejli mejl". Istraživači iz poljskog grada Krakova proučavali su 592 pacijenta kojima je dijagnostikovan rak debelog crijeva i 765 njih koji nijesu imali ovu dijagnozu ali su ležali u istoj bolnici. Zaključak ispitivanja je bio da se kod osoba koji su jeli jednu jabuku dnevno smanjuje opasnost od oboljevanja. S druge strane, konzumiranje više od jedne jabuke dnevno umanjuje ove izglede za 50 odsto. Pretpostavka je da je za ovu zaštitnu ulogu jabuka zadužena visoka koncentracija flavonoida iz kore jabuka, koji onemogućuju slobodnim radikalima da oštećuju ljudsko tkivo. Ovim se sprečava nastanak raka. Otkriveno je, takođe, da flavonoida ima više u kori, i to deset puta više nego u mesu jabuke. Stoga se preporučuje da se jabuke dobro operu ali da se ne ljušte.

9


FALSIFIKOVANI LIJEKOVI I LIJEKOVI NEODGOVARAJUĆEG KVALITETA Piše: dr Majda Šahman Zaimović, spec. pulmolog Prema definiciji SZO-a, lažni, falsifikovani lijek jeste onaj lijek koji je, sa namjerom da se obmane javnost, pogrešno označen kada je riječ o identifikaciji i /ili o proizvođaču. Falsifikovani lijekovi mogu da imaju ispravne ili pogrešne sastojke, da budu bez aktivnih supstanci ili u lažnom pakovanju. Falsifikuju se i originalni i generički lijekovi. Falsifikovanje lijekova je možda staro koliko i proizvodnja lijekova. O pojavi lažnih lijekova na međunarodnom tržištu prvi put se diskutovalo na konferenciji Svjetske zdravstvene organizacije 1985. godine. Od tada je u svijetu porasla svijest o problemima koje sa ovom vrstom kriminala imaju i razvijene i nerazvijene zemlje. Svjetska zdravstvena organizacija i više od 20 međunarodnih partnera pokrenuli su globalnu akciju za borbu protiv falsifikovanih medicinskih proizvoda, jer, kako se navodi, falsifikovani lijekovi predstavljaju rastuću prijetnju po zdravlje i dobrobit stanovništva svuda u svijetu. U razvijenim zemljama procenat falsifikovanih lijekova je 5 do 10 posto, dok je u nerazvijenim znatno veći, oko 40, a negdje čak i 90 posto ukupnog broja lijekova. Falsifikovani lijekovi, kako procjenjuje SZO, obuhvataju 10 posto svjetskog farmaceutskog tržišta u vrijednosti od 45 milijardi evra. Falsifikatori su sve bolje organizovani, i sada usmjeravaju svoje ilegalne radnje na sve lijekove i počinju prodor na tržište bogatih zemalja. UN-ova Agencija za kontrolu lijekova nedavno je upozorila na činjenicu da je trgovina falsifikovanim lijekovima sve unosnija i prerasta u veliki međunarodni biznis. Broj falsifikovanih lijekova zaplijenjenih na granici EU povećao se za 51 posto u 2007. godini, poslije naglog rasta sa više od 400 procenata tokom 2006. godine. Zbog svega toga Agencija UN-a zahtijeva od svjetskih vlada da poboljšaju nadgledanja i regulativu lijekova, jer, kako se navodi u njenom izvještaju, 60 posto zemalja nema sisteme

10

koji bi to omogućili. Potrošači kupuju lažne lijekove i koriste ih iz raznih razloga: jer su jeftiniji, do njih je lakše doći, a ponekad su kopije tako dobre da je nemoguće procijeniti koji su lijekovi pravi, a koji lažni. Lažna pakovanja, upozoravaju stručnjaci, prikrivaju opasne, a nekad i smrtonosne sadržaje. Dio lijekova koji se ilegalno prodaje jesu pravi medikamenti koji su ukradeni. Međutim, većina njih su falsifikati. Falsifikati predstavljaju dio jednog šireg fenomena lijekova koji su pravljeni ispod dozvoljenog standarda kvaliteta i stoga predstavljaju opasnost po pacijenta i njegovo zdravlje, a takođe su i neefikasni u liječenju bolesti. Oni mogu biti uvezeni, švercovani ili lokalno proizvedeni u malim, često lošim fabrikama. Neki tipovi falsifikovanja lijekova su: proizvodi koji ne sadrže neku od specificiranih aktivnih komponenti, bez obzira na deklaraciju na etiketi, proizvodi koji sadrže drugačije aktivne komponente od onih koje su specificirane na etiketi, proizvodi koji sadrže tačnu jačinu aktivne komponente ali čiji proizvođač je različit od onog koji je deklarisan, proizvodi koji sadrže specificirane aktivne komponente, ali u jačinama različitim od onih koje su deklarisane. Takođe, oni mogu da sadrže različite količine nečistoća. Lažiraju se sve vrste lijekova, od antibiotika, lijekova za sniženje holesterola u krvi, za regulisanje hipertenzije, hormona, steroida, do običnih lijekova protiv bolova, a posebno su zastupljeni skupi lijekovi. U zemljama u razvoju, međutim, problem predstavljaju lijekovi za hronične bolesti, kao što su TBC i EIDS, jer njihova redovna upotreba može stvoriti kod pacijenta otpornost na lijek odnosno rezistenciju na pravi lijek. Ima mnogo razloga zbog kojih je falsifikovanje lijekova tako rasprostranjeno. Potražnja za lijekovima je beskonačna. Proces lažiranja nije skup, sastojci su jeftini, ako ih uopšte ima u lijeku, i nije potrebna velika i skupa infrastruktura. SZO upozorava da 50 posto ilegalne prodaje


lijekova putem interneta otpada na falsifikate. Pored toga, jedan od ozbiljnih problema, kad su u pitanju lažni lijekovi, jeste i uključivanje organizovanog kriminala u njihovu distribuciju. Falsifikovati lijekove moguće je zahvaljujući tome što svaki lijek prolazi kroz tri faze. Prva, inovacijska, podrazumijeva najveća ulaganja farmaceutske industrije, jer se u njoj lijek tek stvara. Procjenjuje se da početni trošak otkrivanja nekog lijeka iznosi od 60 do 80 miliona dolara, pa ta faza nije zanimljiva organizovanom kriminalu. U drugoj fazi, koju farmaceuti nazivaju inovativnom, otvara se prostor za krađu. Ona traje od sedam do 25 godina, lijek se tada pod zaštićenim imenom nalazi na tržištu i u to vrijeme proizvođač ostvaruje profit. Lijek se, nakon ulaganja velikih početnih sredstava, u principu proizvodi relativno jeftino, pa može zaraditi i falsifikator. Najzanimljiviji su skupi lijekovi, koji se dobro prodaju, jer se kriminalcu onda isplati ulagati i u laboratoriju u kojoj će proizvoditi »lažni lijek«. Problem falsifikovanja sastoji se od četiri elementa: nekompetentne proizvodnje, nedovoljne kontrole od strane vlade države, loše efikasnosti u primjeni zakona postojećih kontrola, kao i staro ljudsko raspoloženje za pohlepom i korupcijom. Brojni su faktori koji doprinose pojavi falsifikovanja lijekova. Oni moraju biti jasno diferencirani, kako bi se vladi omogućilo da detektuje probleme falsifikovanja i prepozna efektivne programe u iskorjenjivanju falsifikovanih lijekova u državnim kanalima distribucije. Faktori su nedostatak legislative, neprimjenjivanje postojeće legislative, blage krivične sankcije, korupcija i sukobi interesa, transakcije koje uključuju mnogo posrednika, pojava da potražnja prevazilazi mogućnosti snabdjevača, visoke cijene lijekova, sofisticiranost ilegalne proizvodnje, neefikasna saradnja između zainteresovanih strana, nedostatak regulacije u okviru zemalja izvoznika i unutar zona slobodnog tržišta. Svaka zemlja treba da razvije plan aktivnosti za

borbu protiv falsifikovanih lijekova. Plan treba da bude pragmatičan i da ima realne ciljeve koji se mogu ostvariti raspoloživim ljudskim i finansijskim izvorima. On treba da obuhvati sve zainteresovane: vladu i njene agencije, farmaceutsku industriju, uvoznike lijekova i distributere, zdravstvene radnike i njihova udruženja, potrošače i prateće internacionalne, regionalne i nevladine organizacije. Pacijente, takođe, treba podstaknuti da obavijeste svog farmaceuta ili ljekara o bilo kakvim nuspojavama koje su se javile u toku tretmana (neočekivane nuspojave mogu indicirati da se radi o lijeku koji je falsifikat). Što je zemlja slabije razvijena, to su i potencijali za šverc lijekovima veći. Crnogorsko tržište je malo, pa nije toliko privlačno velikim švercerima i falsifikatorima, što ne znači da ne treba razvijati preporučene sisteme zaštite. Kako se pacijent može zaštititi? Prvenstveno tako da lijek kupuje ili podiže putem ljekarskog recepta u apoteci. Kupovina na bilo kojem drugom mjestu podrazumijeva rizik na vlastitu odgovornost, jer se lijekovi, prema crnogorskom Zakonu o lijekovima, smiju prodavati isključivo u apotekama. Falsifikovani lijekovi nijesu ono što Crnu Goru brine u ovom momentu. Individualni šverc teško se može iskorijeniti. Njega mogu suzbiti, ako već ne iskorijeniti, inspekcijske i policijske službe i zakonom predviđene kazne. Agencija za lijekove i medicinska sredstva planskom sistemskom kontrolom kvaliteta lijekova na tržištu, kao i razmjenom informacija sa drugim agencijama, umnogome smanjuje prostor za ovakve nelegalne aktivnosti. Ukoliko pacijenti posumnjaju u kvalitet određenog lijeka, dužni su da obavijeste Agenciju za lijekove ili Inspekciju Ministarstva zdravlja koje šalju uzorak na analizu kvaliteta. U cilju zaštite stanovništva od upotrebe supstandardnih lijekova, a u skladu sa preporukama SZO-a, Agencija prikuplja prijave ovakvih medikamenata. Prijava se takođe može popuniti na sajtu Agencije za lijekove i medicinska sredstva Crne Gore.

11


UPOTREBA BOTOKSA U TERAPIJSKE SVRHE LIJEČENJE HIPERHIDROZE Piše: prof. dr Borko Đorđević Termin hyperhidrosis koristi se u medicinskom rječniku a označava pretjerano znojenje. Znojenje je prirodan proces koji omogućava termoregulaciju tijela. Međutim, kod nekih pojedinaca (oko 1% populacije) ovaj proces je naglašen više nego što je potrebno. Hiperhidroza se dijeli na primarnu (idiopatsku) i sekundarnu (različiti uzroci). Prema kliničkom posmatranju, dijeli se na lokalnu i generalizovanu. Standardna definicija prekomjernog znojenja još nije postavljena. Kao normalno znojenje definiše se znojenje manje od 1ml/m2 u minuti, tj. manje od 100 mg znoja po pazuhu tokom 5 minuta ili manje od 50 mg/min. Mnogo je učestalije lokalno pretjerano znojenje u

tačno lokalizovanim regijama - pazuha, dlanova, stopala ili lica. Oko 30–40% otpada na prekomjerno znojenje u predjelu pazuha. Poseban oblik pretjeranog znojenja lica jeste gustatorna hiperhidroza, tj. Frejev sindrom, koje nastaje kao posljedica uzimanja jake i začinjene hrane. Sekundarna generalizovana hiperhidroza generalno je povezana sa određenim bolestima i obuhvata cijelo tijelo (šećerna bolest, maligne bolesti, inflamatorne bolesti, hipertireoidizam…). Na tijelu postoji oko 3 miliona znojnih žlijezda. Najbrojnije su u predjelu pazuha, zatim dlanova i tabana. Histološkim studijama je dokazano da se njihov broj NE POVEĆAVA kod osoba koje se pretjerano znoje. Znojne

.


žlijezde su inervisane od simpatičkih nervnih vlakana. Glavni neurotransmiter je acetil-holin. Hiperhidroza se javlja kao posljedica pretjerane simpatičke aktivnosti. Nasljedna komponenta je toliko prisutna da 30–50% pacijenata ima pozitivnu familijarnu anamnezu. Simptomi obično počinju u pubertetu, mada mogu da se jave i ranije. Osobe sa ovim simptomom mogu imati psihičkih problema osjećaju se neprijatno, povlače se u sebe, izbjegavaju socijalne kontakte, smanjuje im se radna produktivnost, čak i ako sam neprijatan zadah nije posljedica prekomjernog znojenja, već je posljedica aktivnosti nekih bakterija koje su prisutne usljed zadržavanja znoja tokom dužeg perioda. Dijagnoza se postavlja testiranjem jodom ili ninhidrinskim testom. Koristi se i gravimetrijska metoda lakmusom (normalne vrijednosti su veće od 100 mg/5min, za muškarce, i veće od 50 mg/min za žene. Liječenje prekomjernog znojenja može biti lokalno, medikamentozno, hirurško i nehirurško. Za lokalni tretman upotrebljava se aluminijumhlorid, 20–25%, što dovodi do mehaničke opstrukcije pora znojnih žlijezda. Sistemski tretman vrši se pomoću benzodijazepana, koji se uzimaju oralno. Jontoforeza - primjenjuje se kod pretjeranog znojenja dlanova i tabana. Hirurški tretman - tamo gdje se hirurškim putem odstranjuje jedan dio znojnih žlijezda, ekscizijom, koretazom, liposukcijom, simpatektomijom.

Nehirurške metode - BOTOKS TRETMAN Mnogobrojne studije su potvrdile efikasnost botoksa u liječenju pretjeranog znojenja. Prednosti ove vrste terapije su: efikasnost, jednostavnost, bezbjednost, bezbolnost. Mehanizam djelovanja sastoji se u blokadi nervnih završetaka koji aktiviraju lučenje znojnih žlijezda. Tretman je jednostavan i kratko traje. Predviđa 10–15 malih uboda u predjelu tretirane regije. Naročito je indikovan za pazusnu regiju. Prethodno se odradi jodni test, radi bolje vizuelizacije tretirane regije. Zatim se vrlo finim iglama aplikuje botoks. Intervencija kratko traje i nije bolna. Dejstvo botoksa ispoljava se za nekoliko dana, a rezultati su vidljivi za 7–10 dana. Podaci “Allergana” pokazuju da je nakon perioda od jedne sedmice poslije tretmana znojenje u prosjeku smanjeno za 83%. Ista studija pokazuje da je kod 95% pacijenata znojenje smanjeno najmanje 50%. Tretman nema trajne rezultate i traje 5–6 mjeseci. Da bi se zadržali efekti, botoks tretman treba ponoviti 2–3 puta godišnje, zavisno od potreba pacijenta. U slučaju da se odluči prekinuti sa terapijom botoksa, prekomjerno znojenje će se postepeno vratiti na prvobitni nivo. Prednosti botoksa su mnogobrojne, a kontraindikacije su sljedeće: alergije, bolesti mišića, ali i nepreporučljivost tretiranja tokom trudnoće i perioda dojenja. U narednom broju - primjena botoksa u liječenju glavobolja, tortikolisa i facijalne asimetrije.

13


Šta treba znati

Da sve naše godine budu najbolje činjenica da čak i na genetsku predispoziciju možemo uticati svjesnim izborom načina života. Piše: mr ph Lejla Kuburović Starost nije tragičan događaj. Svako od nas želi dugo da živi, ali niko ne želi da bude star. Taj paradoks se može prevazići istinom da je čovjek zaista star onoliko koliko se osjeća starim. Činjenica je da jesen života može biti zlatna, a njeni dani vedri i nasmijani.

Zašto starimo Vjekovima se pokušava otkriti tajna ljudske dugovječnosti i shvatiti uzrok starenja. Najnovija istraživanja tvrde da je starenje posljedica produkcije slobodnih radikala koji oštećuju ćeliju uzrokujući oštećenje tkiva i organa, što dovodi do razvoja različitih bolesti i bržeg starenja organizma. Naučnici se slažu da glavni uticaj na brzinu starenja imaju: - genetski faktor i - uticaj okoline i ponašanja. Za nas su naročito važni činioci povezani sa okolinom i ponašanjem, jer se na njih, za razliku od genetskih faktora, može uticati. Starenje je proces koji ne možemo zaustaviti, ali ono što možemo jeste da očuvamo našu funkcionalnu sposobnost da bismo starili na kvalitetan i zdrav način. Bolest nije nužno posljedica starosti, a duhovni kvaliteti, kao što su strpljenje, ljubaznost, istinoljubivost, spokojstvo i ljubav, osobine su koje nikada ne stare.

Tajne dugovječnosti Faktori koji presudno utiču na dužinu i kvalitet života su: -pozitivan stav prema životu, -pravilna ishrana, -fizička aktivnost i -upotreba dijetetskih suplemenata (vitamini, minerali, antioksidansi). „Starim koliko moram, a podmlađujem se koliko mogu”, zapisao je Ivo Andrić. Da je to zaista moguće, potvrđuje

14

Udahnite život godinama Džozef Marfi u svojoj knjizi „Moć podsvijesti” govori o tome kako ostati vječno mlad duhom. On navodi podatak da su ljekari ustanovili da godine, odnosno vrijeme, nisu jedini odgovorni za degenerativne procese na ljudskom tijelu, već da strah od proticanja vremena vrši štetan uticaj na tijelo i duh i prouzrokuje prijevremeno starenje. Čovjek ostari u času kada izgubi zanimanje za život, kada prestane da sanja. Zauvijek mladi ostaćete samo ako otvorite um za nove ideje i nove interese i ukoliko podignete zavjese i dozvolite suncu života da obasja vaš svijet. Umjesto da kažete: „Ostario sam”, recite: „Mudar sam”. Ne dozvolite da vas okolina ubijedi kako ste istrošeni i beskorisni. Takve tvrdnje odbacite, jer su neistinite.

Pravilno se hranite Osnovna pravila zdrave ishrane su: - umjerenost, - raznovrsnost, - ravnoteža. Neophodno je kontrolisati unos hrane koja nema odgovarajuću prehrambenu i energetsku vrijednost, svakodnevno unositi što više različitih namirnica i uskladiti unos i potrošnju energije da se postigne i održi zadovoljavajuća tjelesna težina.

Vježbajte Fizička aktivnost doprinosi boljem fizičkom i mentalnom stanju i pomaže u regulisanju tjelesne težine, krvnog pritiska, dijabetesa, osteoporoze. Osobe koje stalno vježbaju i u odmaklim godinama izgledaju i osjećaju se mlađima, zato neka fizička aktivnost postane vaša svakodnevnica. Sjedenje ispred televizora zamijenite šetnjom. Koristite stepenice umjesto lifta. Pronađite sport ili vježbe koje vam


najviše odgovaraju i neka vam je uvijek na umu da za fizičku aktivnost nikad nije kasno.

Vječna mladost vitamina Savremeni život nas suočava sa fizičkim i psihičkim stresom, prerađenom hranom koja je siromašna neophodnim sastojcima, a svakodnevno smo izloženi štetnim uticajima iz okoline (UV zračenje, dim cigarete, ozon u zagađenom vazduhu...). Sve to pogoduje nastanku slobodnih radikala koji nastaju u organizmu kao posljedica metaboličkih procesa. Neutralizacijom slobodnih radikala sprečava se prerano starenje i odumiranje ćelija. Iako ljudski organizam posjeduje unutrašnje antioksidativne sisteme koji ga štite od štetnih uticaja slobodnih radikala, ishrana bogata antioksidansima od izuzetne je važnosti za usporavanje procesa starenja. Međutim, dešava se da nijedan izvor vitamina ne može osigurati povećane dnevne doze koje naučnici preporučuju kao zaštitne. Kod povećanih potreba, kao zaštita ili dodatak terapiji, u prodaji se nalaze vitamini i minerali, kao dijetetski suplementi od kojih su najvažniji: vitamin E, vitamin C, beta-karoten - provitamin A, koenzim Q-10.

Vitamin E - vitamin vitalnosti Vitamin E se smatra najkorisnijim u prevenciji ateroskleroze, kod visokog krvnog pritiska, oslabljene cirkulacije i za očuvanje zdravlja i mladalačkog izgleda kože. Dobar izvor vitamina E čine biljna ulja, posebno ulje pšeničnih i kukuruznih klica, suncokretovo ulje i sjemenke, bademi, kikiriki i određeni mlječni proizvodi. Osobe starije od 50 godina trebalo bi da ga uzimaju trajno.

Vitamin C

Želite da se oslobodite viška kilograma ?

CITROLINEA Dijetetski suplement

Kapsule sa višestrukim dejstvom:

r olakšavaju sagorijevanje masnih naslaga, r ubrzavaju eliminaciju celulita r pospješuju izbacivanje vode i toksina r ubrzavaju bazalni metabolizam

Vitamin C je važno uzimati zbog jačanja imunološkog sastava. Osim što štiti ćelije od slobodnih radikala, on omogućuje bolje djelovanje vitamina E. Bogati izvori vitamina C su: paprika, šipak, kupus, citrusi, brokoli.

Beta-karoten Beta-karoten predstavlja provitamin vitamina A. Snažan je antioksidans, ima nezaobilaznu ulogu u očuvanju zdravlja kože, posebno kao prevencija i zaštita prilikom izlaganja suncu. Takođe, ima ulogu i u očuvanju vida. Bogati izvori su šargarepa, tamnozeleno lisnato povrće, lubenica, maslac i riba.

Koenzim Q-10 Ovo je antioksidans uključen u proizvodnju energije u organizmu. Sa godinama se smanjuje njegova koncentracija u tijelu, pa hroničan nedostatak koenzima Q-10 dovodi do trajnog umora i iscrpljenosti, nedovoljne koncentracije i metaboličkih poremećaja.

Kuće Rakića bb; 81206 Tuzi; Podgorica, tel/fax : +382 020 870 083; +382 020 870 098, e-mail: deccomonte@t-com.me


Primjena u dermatologiji: IPL i (ili) laser (nastavak)

Dr Olivera Kovačević, spec. dermatovenerolog

PRINCIP RADA LASERA Laseri proizvode sažet snop monohromatične, koherentne svjetlosti. Svjetlost se, kako je ranije objašnjeno, proizvodi kada ekscitirani elektroni otpuste dio viška energije u obliku fotona. “Laseri” zapravo postoje kao laserski medijum sadržan u cijevi između dva ogledala. Elektroni u laserskom medijumu ekscitirani su jakim energetskim izvorom, kao što je npr. električni luk ili bljesak. Stvorena energija reflektuje se natrag i napolje, između ogledala u laserskoj cijevi. Kako se svjetlost obnavljano dodaje od strane ekscitiranih elektrona, emisija svjetlosti postaje dodatno stimulisana i amplifikovana. Jedno od ogledala je polupropuštajuće ili ima otvore tako da jedan dio svjetlosti može prolaziti napolje stvarajući laserski snop. Standardna, unaprijed odabrana fokalna sočiva fokusiraju laserski snop po izlasku iz rezonantne cijevi da bi mogao da se dosegne cilj. Mnogi od laserskih sistema na današnjem tržištu emituju kolimovanu energiju (emitovani zraci su međusobno paralelni i čine uzak snop) podešavanjem razdaljine između tih sočiva. Laseri koriste različite medije koji mogu biti solidni (aleksandrit, rubin, itrijum-aluminijum-garnet (YAG), diodni), gasoviti (argon, CO2) ili tečni. Umjesto optičke rezonantne cijevi koja sprovodi stvorenu svjetlosnu energiju, neki laserski sistemi imaju sprovodni sistem koji može biti u vidu optičkog kabla od fibera ili seriju usaglašenih ogledala. CO2 laser se koristi u klasičnoj hirurgiji, za uklanjanje benignih lezija na koži, kao što su keratoze i bradavice, dermoabraziju, uklanjanje ožiljaka, rinofima i drugih iregularnosti na koži, ali i za “no-touch” uklanjanje tumora, posebno na mozgu i spinalnoj moždini, lasersku hirurgiju hrkanja i mnoge druge indikacije. Naziva se i “laserskim skalpelom”. Apsorbiju ga molekuli vode, kojima su bogata sva meka tkiva u organizmu. Argon laser je jedan od prvih lasera korišćenih u kliničkoj praksi, kontinualni gasni laser koji emituje talasne

16

dužine od 488 do 514 nm. Apsorbuju ga hemoglobin i melanin, a upotrebljava se u hirurgiji retine i unutrašnjeg uva, spider venusa na licu, junkcionalnih nevusa, čeri hemangioma i sl. YAG laser koristi itrijum-aluminijum-garnet kristal kao laserski medijum u kom su dispergovani atomi rijetkih zemljanih elemenata kao što su neodimijum (Nd), erbijum (Er) ili holmijum (Ho), a koji su odgovorni za različite funkcije ovog lasera. Svi jag-laseri mogu da rade u kontinualnom, pulsnom ili Q-Switched modu. Nd:Yag laser (neodimijum-jag laser) emituje talasne dužine od 1064 do 1320 nm. Zbog svoje duboke penetracije koristi se za direktnu koagulaciju tkiva. (“Long-pulsed”) Nd:Yag laser je veoma efikasan za dugotrajno smanjivanje broja dlačica. Q-switched mod se koristi za uklanjanje tetovaža crnom bojom. Kada neodimijum-jag laserska svjetlost od 1064 nm prođe kroz kristal kalijum-titan-fosfata (KTP), dužina se smanjuje na 532 nm i vrlo efikasno se koristi za tretiranje vaskularne lezije, uključujući vene na licu i nogama. Er:Yag laser (erbijum-jag laser) se koristi za ukljanjanje bora i ablativni je laser. Ruby laser (rubi laser) emituje crvenu svjetlost talasne dužine 694 nm. Laserski medijum je sintetički rubi kristal od aluminijum-oksida i atoma hromijuma. To je prvi laser upotrijebljen u medicini 1960. godine od strane T. H. Maimana. Danas se u dermatologiji koristi za uklanjanje tetovaža, hiperpigmentacija, kao i trajno smanjivanje broja dlačica. Aleksandrit laser emituje talasne dužine od 755 nm i ima slične indikacije kao rubi laser. U pulsnom modu efikasan je za trajno smanjivanje broja dlačica, a u Q-switched modu za uklanjanje tetovaža.


Pulsed Dye laser, sa svojom žutom svjetlošću talasnih dužina 577–585 nm, koincidira sa vrhom apsorpcije hemoglobina u krvi, pa se koristi za tretiranje vaskularnih lezija, posebno kod djece, kao i za tretiranje tankih, crvenih ožiljaka. Cooper Vapor laser (kuper vapor laser) emituje žutu svjetlost od 577 nm i zelenu svjetlost od 511 nm. Za laserski medijum koristi se vaporizovani bakar-bromid, a laser se koristi za tretiranje vaskularnih lezija. Diode (diodni) laser ima sličnu konstrukciju kao LED. Emituje talasne dužine od 800–900 nm. Koristi se za trajno smanjivanje broja dlačica, ali i za periodontalnu hirurgiju. Excimer laser (eksajmer laser) emituje nevidljivu UV svjetlost koja je okidač za fotohemijske reakcije u ciljanom tkivu. Upotrebljava se u mikroskopskoj hirurgiji. U eventualnoj dilemi da li koristiti laser ili IPL sistem u dermatologiji za određena područja indikacija treba naglasiti sljedeće: Neki laseri se koriste samo za specifične indikacije. Neke indikacije mogu se tretirati na više načina, uključujući i mogućnost tretiranja različitim laserima koja je jednako efikasna kao i tretman nelaserskim sitemima kao što je IPL. Cijena ideje i procedure IPL-a slična je onoj koju imaju ostali laseri te namjene! Brzina, svestranost i lakoća

upotrebe često su jednako efektivni kao kod lasera predviđenog za istu namjenu, ali imaju znatno veću svestranost i ekonomičnost. IPL sistemi su jeftiniji za proizvodnju nego laseri. U suštini, sistemi pulsne svjetlosti su pulsni laseri bez skupih laserskih komponenti kao što su laserska cijev, komora za pumpu, optika, dio za prenošenje svjetlosti... Širokospektarno svijetlo ima mogućnost da dostigne mnoge hromofore, uključujući krv i melanin. Mnogi siječenjem oblikovani filteri mogu modifikovati emitovani širokospektarni snop za specifično tretiranje različitih indikacija i tipova kože. Svaki foton koji nije apsorbovan od strane ciljanog hromofora biće apsorbovan od strane drugih hromofora i kasnije će iščeznuti kao toplota. Neki zagovornici ove tehnologije ističu da su te „kolateralne štete“ prednost pulsnih nelaserskih IPL jedinica nad laserima. Pulsne svjetlosne jedinice jeftinije su od lasera jedna „kutija“ u odnosu na više lasera sa različitim indikacijama. U prilog svestranosti IPL sistema govori još i činjenica da IPL jedinice imaju veće veličine „bljeska“ od lasera, pa su upotrebljivije za brzo tretiranje većih površina. One posjeduju i brojne opcije pulseva, što epidermisu omogućava da se ohladi između pulseva. Zbog toga što je apsorbovan cijeli jedan talasni spektar, apsorpcijski maksimum pigmentiranog folikula dlake može se puno bolje iskoristiti kod IPL sistema nego kod lasera. Naša preporuka za upotrebu ovakvih sistema u dermatologiji je npr. kombinacija IPL sistema sa laserom (npr. Nd:Yag laser) na istoj platformi.

/+&("-*$"*5*+&-" 3&(*45307"/*.13&1"3"5*." 107-"45*50+3&$&1563* NAŠ TIM SE SASTOJI OD: mr ph specijalista farmaceutske tehnologije, dipl. farmaceut farmaceutski tehničari kozmetičari

INFO: Svetozara Markovića 1 Podgorica, tel/fax: +382 20 248 914, 248 913, mob: +382 69 015 303 e-mail:fontis@t-com.me, www.fontiscg.com ww

/+&(";%3"7&,0Ç& /+&("130#-&."5*Ǝ/&,0Ç& ,0/46-5"$*+&*4"7+&5*


?

DA LI STE Str kod učnja dje ci su sklo ce pos zaklju to n č tipi ost" k ji "ur ili da ođe čnim a ig na ra za njih čkama ov pol .

Američki istraživači Njujorškog univerziteta su raspršili dugogodišnju zabludu da se ženina privlačnost krije u njenoj idealnoj figuri pješčanog sata i dokazali da tajna zavođenja muškaraca leži u njihanju ženskih kukova.

a lad oko episuje e, č a crn se pr ze jetr . a t a o a ka bog duće d od cir učnja m a bu str ao Kak la bi u oljelim nskih b a g mo lijek o im šp t o ka vio je a obj Pre b bud rojav a e lijek isto nje no t ibu proti ako d včanic pro v o am fen bolov bar a a. ko ože d ao a n da spir e i bo lji ina ili

18

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u svijetu ima najmanje pola milijarde odraslih ljudi koji imaju prekomjernu težinu i više od 700 miliona onih koji se smatraju gojaznim.

, ljem , u ovim bom slin ma, ri ama a m i st a ata plodov im vr g o a im iv b n d e a m i đ e t n st o a re ož Ishr oraša i od ća, m kat pr i su m r e ef ključil ta no ov živi ća i p tivni ite za vo reven lesti, niver z bija. o p s U olum eb K rov čnjaci e m j u a r h t Alc rički s e am


ZNALI ??? ije nac e jen u din le su štaju e j U e e v na m izvj na e ij u iva nov oček ljudi j a e n 1 j a da ivot la za 2 h ž as ina nji duž tu por osljed p e svij inu u dina. o d g go 60

Razna slatka bezalkoholna pića, naročito ona sa mjehurićima, nalaze se na "crnoj listi" svih zagovornika zdrave ishrane, ali jedna studija je pokazala da prije donošenja važnih odluka u životu treba popiti neki sok pun šećera da bi se glava razbistrila.

Žen naj e koje m sed anje pješač mič e dva br z n im o ili h sata mo t gu empo odaju z sma nat m, n no j e mo žda opasn da nog o uda st od ra.

Londonski naučnici su napravili dijagram koji predstavlja raspoloženje tokom života, a liči na latinično slovo U, jer je raspoloženje na visokom nivou u mladosti, u srednjem dobu na niskom, da bi se u starosti linija opet vinula nagore. U prosjeku, čovjek se najlošije osjeća u 48. godina života.

ii esij i r p n de da a jese ti, u j n tlos van kas ero duju je svje eblja j v an ogo kos odn m Upr istvu p ima m u da p svjetlo e. j b im oub ada azu oso sam ima, k nja uk dnevn bilne im az iva a la ran istraž stantn alna z t n a nov sa ko biti fa u g mo

Pet i red na sup ovn ruž ime o n jlov prov ika p istr jera rizn ei a S u č živan MS p va pa aje da r a j o pon sopisu e čiji s ruke, tnerov u aša e nju “Kom rezul pokaza pju ”. tat lo ter i u i objav je ljud l sko jeni m

Istraživanje obavljeno u Britaniji, pokazalo je da muškarci malo znaju o svojoj partnerki. Uključujući i to koje su boje njene oči i kosa, šta joj pokloniti za rođendan.

19


Poremećaji menstrualnog ciklusa (nastavak iz prošlog broja) Piše: dr Milana Šoć spec. ginekologije i akušerstva Oligomenoreja je produženi ciklus. Krvarenje se pojavljuje u intervalima većim od 4 sedmice, to jest svakih 5–6 sedmica, pa i rjeđe. Ovo je u današnje vrijeme vrlo čest problem mladih djevojaka. Uzroke ovakvih, rijetkih menstruacija treba što prije utvrditi, iz razloga što čekanje može dovesti do produbljivanja problema, a i smanjuje eventualnu mogućnost izlječenja. Amenoreja je izostanak menstrualnog krvarenja. Ukoliko menstruacija ne nastupi do 16-e godine života, i kasnije, govori se o primarnoj amenoreji. Ukoliko poslije kraćeg ili dužeg perioda cikličnog menstrualnog krvarenja menstruacija izostane, govorimo o sekundarnoj amenoreji. Amenoreja je normalno stanje tokom trudnoće ili dojenja, u menopauzi, ili prije prve menstruacije (menarhe). Česti su periodi amenoreje tokom prvih dviju godina od prve dobijene menstruacije, i oni se u većini slučajeva ne smatraju patološkim pojavama. Uzroci primarne amenoreje uglavnom su organski, dok kod sekundarne mogu biti i organski i funkcionalni. Amenoreji uvijek treba utvrditi uzrok. Istraživanja treba usmjeriti na otkrivanje sistemske bolesti, poremećaja funkcije endokrinih žlijezda, abnormalnosti centralnog nervnog sistema, hipotalamusa, hipofize. Primarna amenoreja uglavnom je posljedica poremećenog razvoja jajnika ili materice, pa su izgledi za izlječenje slabi. Kod sekundarne amenoreje mogućnost izlječenja je velika, jer se uglavnom radi o manjim hormonskim poremećajima. Anoreksija nervosa je klinički entitet kojeg karakteriše gubitak tjelesne mase i amenoreja. Najčešće se javlja u adolescentnoj dobi. Kod blažih slučajeva, liječenje se može sprovoditi i ambulantno. Osnovni problem je psihosocijalni aspekt. Većina pacijentkinja je ranije bila gojazna, ili je sebe smatrala gojaznom. Većina njih je samoinicijativno počela sprovoditi dijete, radi smanjenja tjelesne mase. Što se tiče bolesnica, one su obično vrlo ambiciozne, pokazuju visoku inteligenciju, sebi postavljaju visoke standarde i često su perfekcioniste. Bolest obično počinje dijetom, a zbog neke uzgredne, uglavnom manje važne traume, pacijent gubi

20

kontrolu i počinje da gladuje, jer je uvijek nezadovoljan izgledom tijela. Treba znati da iako se laiku čini da se kontrola nad zdravljem ovakvih pacijenata može lako uspostaviti kod pacijenata sa verifikovanim dijagnozama postotak smrtnosti iznosi 10–20%, a samoubistava čak do 10%. Moj savjet je da vodite računa o tome ko su uzori vašoj djeci, jer poplava anoreksičnih manekenki i javnih ličnosti koje neprestano govore o >> čudesnim << dijetama, može dovesti mlade ljude u zabludu. Naučite svoju djecu da se pravilno i redovno hrane, da se bave sportom. Tako čuvaju svoje zdravlje i ljepotu, a svaka mladost je na poseban način lijepa. Kilogrami ne znače ništa.


U apotekama

Za izražajne bore

LABOINA - Bore

Laboina za izražajne bore

Bore na licu mogu se predstaviti kao uzrok kožnog starenja, koji je posledica üelijskog starenja, preteranog izlaganja suncu, itd. ili se javlja kao efekat facijalne mimike: stotine pokreta kože koji se svakodnevno ponavljaju. Da bi pomogli u ravnanju izražajnih bora istraživaþi firme Labo usavršili su jedan preparat za topiþku kozmetiþku upotrebu nove koncepcije. Kompleks Laboine se naime zasniva na vezi þetiri molekula (Acetyl Dipeptide-1 Cetyl Ester, Sodium-Potassium, Magnesium Gluconate, Pentapeptideamide4), þije je svojstvo dekontrakcije ispitivano in vitro i koji je uvršten u jedan specifiþni serum koji se nanosi taþno na brazde izražajnih

Test efikasnosti Formula Laboine, veü testirana in vitro po pojedinaþnim komponentima, isprobana je testom samoprocenjivanja na raznim grupama od kojih se svaka grupa sastojala od 45 žena, u uzrastu od 35 do 65 godina. Posle nanošenja Laboine u toku 20 dana na izražajne bore, više od 80% žena primjetilo je vidljivo smanjenje tih istih izražajnih bora. Kliniþka i instrumentalna ispitivanja vršena na 46 osoba s analizom površinskog sloja kože, fotografskom analizom i subjektivnom procjenom, potvrdili su statistiþki znaþajno smanjenje * razliþitih parametara vezanih za bore, kao što su: brojnost, dubljina, dužina i površina izražajnih bora. *Smanjenje ukupnog broja bora kod 77,78% osoba; smanjenje proseþne dubljine bora kod 91,11% osoba; smanjenje ukupne dužine bora kod 86,67% osoba; smanjenje ukupne površine bora kod 84,44% osoba.

Kako se primjenjuje

Aplikacija Laboine u brazde izražajnih bora vrši se putem preciznog aplikatora u vidu šprice s kanilom s tupim vrhom i sa stepenovanim cilindrom za raspodelu taþne koliþine od 1 ml preparata u podruþja lica s izražajnim borama kao što je prikazano na slikama.

Gde seprimenjuje primenjuje Gdese

bora. Koncentracije Laboine su rangirane na razliþita doziranja na osnovu važnosti izražajnih bora.

Poþinje se s aplikacijom na bore þela i glabelarne bore (izmeÿu obrva) nanoseüi u obliku linije ¼ mililitra Laboine precizno na brazde bora. Ponavlja se isti postupak (¼ ml) na oba podruþja oko oþiju (na bore smijalice), na nazolabijalne bore, poþevši od osnove nosa do uglova usta, na levoj i desnoj strani. Zadnju þetvrtinu Laboine

potrebno je rasporediti vrlo preciznim nanošenjem u brazde bora na podruþju oko usana.

Laboina: Švajcarski patent CH 694 954 A5. Meÿunarodni patent PCT WO 2006/069608. Precizni kozmetiþki aplikator s tupim vrhom: Švajcarski patent CH 695 412 A5. Meÿunarodni patent PCT WO 2006/045349.

Distributer za Crnu Goru: NetPharm d.o.o. 81000 Podgorica Ĉoka Miraševiüa, 7 Tel. 00382 (0) 20/267-805

Precizni aplikator

www.labosuisse.com

Labo Cosprophar Suisse U

a p o t e k a m a


Istine i zablude o vegetarijanstvu

Stil života Poput drugih pojava koje su probudile veliku pažnju javnosti, a nijesu potpuno poznate i vegetarijanstvo je okruženo različitim mitovima VEGETARIJANCI NEMAJU URAVNOTEŽENU ISHRANU. NETAČNO: Većina vegetarijanaca hrani se standardno. Najviše koriste žitarice povrće i voće. Mnogi nutricionisti kažu da meso ugrožava ravnotežu u tijelu tako što njegovim unošenjem stvara višak masti, holesterola, pesticida, hormona i antibiotika. Meso, takođe, sprječava normalnu apsorpciju bitnih hranjivih sastojaka, jer vezuje kalcijum iz kostiju i preopterećuje organe za varenje. I POVRĆE I VOĆE TAKOĐE SU ZAGAĐENI PESTICIDIMA. TAČNO: Na nesreću, tako je. Ali dobro je što vegetarijanci mogu trljanjem i pranjem četkom otkloniti barem dio otrovnih supstancija s površine voća i povrća. A mesojedi meso ne mogu oprati od otrovnih sastojaka nikakvim pranjem. GRAĐA LJUDSKOG TIJELA PREDVIĐENA JE DA ČOVJEK BUDE MESOŽDER. NETAČNO: Istina je dijametralno suprotna - malena usta, oblik zubi, pH faktor u ustima, veličina želuca… Dužina crijeva kod ljudi otkriva kako je tijelo čovjeka predviđeno za varenje biljaka, a ne za varenje životinjskog mesa. Struktura našeg tijela ista je strukturi tijela velikih čovjekolikih majmuna koji su vegetarijanci. Zar možete zamisliti čovjeka kako kao lav trči za antilopom, grize je i rastrgne joj meso vlastitim zubima? VEGETARIJANSTVO ZA ODRASLE - DOBRO, ALI NIJE ZA DJECU. Djeci trebaju velike količine bjelančevina, kalcijuma i drugih hranjivih sastojaka za rast. Treba da unose ugljene hidrate za energiju i vitamine. Meso je bogato bjelančevinama i željezom, ali isto tako sadrži zasićene masti i holesterol. Meso, takođe, oduzima kalcijum iz kostiju. Nutricionisti tvrde da djeca mogu dobiti sve potrebne sastojke za svoj rast iz balansirane vegetarijanske prehrane koja sadrži širok spektar žitarica i zrnevlja, povrća i voća. VEGETARIJANSKA KUHINJA JE PREVIŠE SLOŽENA I TREBA MNOGO VREMENA DA SE PRIPREMI HRANA. TAČNO/NETAČNO: Svaka promjena načina života donosi razdoblje u kojem treba više raditi i uložiti više truda, ali pozitivan je ishod vrijedan ulaganja. Prelaz na vegetarijansku kuhinju možda je težak, ali kad se priučite, onda čovjek vidi kako je sve jednostavno. Osim toga, za pripremanje većine vegetarijanskih jela i obroka nije potrebno toliko kuvanja i pranja suđa. NIŠTA NA SVIJETU NE MOŽE NADOKNADITI UKUS MESA. TAČNO/NETAČNO: Mnogobrojni proizvodi od soje imaju ukus i sastav sličan mesu. U prodavnicama se nalaze potpuno biljni proizvodi s ukusom mesa, kobasice, hrenovke, paštete...

22


Uloga TNF-a u apoptozi piše: dr Nada Kovačević Apoptoza je oblik programirane ćelijske smrti koji se javlja u fiziološkim i patološkim procesima u organizmu. Ograničena je na pojedinačne ćelije, u slučajevima kada sama ćelija sprovodi programiranu smrt, tj. izvršava samoubistvo i ne javlja se zapaljenjska reakcija. Apoptoza se sreće kao dio normalnih procesa rasta i razvoja organizma, npr. u toku embrionalnog i fetalnog perioda, organogeneze, kada se uklanjaju tkiva i ćelije koje nisu potrebne a obavile su svoju ulogu. U procesu sazrijevanja T-limfocita u timusu se procesom negativne selekcije uklanjaju autoreaktivni T-limfociti. Takođe, i u zapaljenjskom procesu apoptozom se eleminišu ćelije uključene u ovaj proces, npr. neutrofili u akutnom zapaljenju, limfociti koji su obavili svoju ulogu... Apoptoza je zastupljena u ćelijama i tkivima koja se brzo dijele kao što su enterociti - ćelije crijevnog epitela. U patološkim procesima takođe dolazi do aktiviranja programirane ćelijske smrti. Ćelije koje su inficirane virusom, npr. ćelije jetre - hepatociti inficirani virusom hepatitisa, izvršavaju ćelijsko samoubistvo (apoptozu). Kada se usljed dejstva nekog štetnog faktora, kao što su zračenje, infekcija, hipoksija, tumorska mutacija, ćelija ošteti u tolikoj mjeri da je popravka nemoguća, a ćelija još uvijek živi, pokreće se apoptoza i ovakve ćelije izumiru. To je jedan vid odbrambene reakcije da bi se spriječio nastanak defektnih ćelija koje mogu npr. dovesti do tumora. Uopšte, nemogućnost ćelija da izvrše apoptozu jedan je od bitnijih faktora u nastanku tumora. Apoptoza je aktivan proces, za koji je potrebna sinteza enzima i proteina koji učestvuju u njemu. Programirana ćelijska smrt zapisana je u ćelijskom genomu i može se aktivirati: dejstvom aktivišućih supstanci koje se vezuju za receptore ćelijske membrane ili jedra, odsustvom faktora rasta, citokina, hormona koji su neophodni za preživljavanje ćelija, dejstvom faktora koji izazivaju oštećenje ćelija. Faktori spoljašnje sredine mogu aktiviranjem određenih receptora pokrenuti proces programirane ćelijske smrti. Aktivacijom ovih receptora pokreću se mehanizmi

koji prenose signale od ćelijske membrane do jedra ćelije. Receptori se aktiviraju usljed vezivanja određenih supstanci (ligandi) za određene receptore ćelijske membrane. Najpoznatiji membranski receptori za apoptozu jesu receptori za faktore nekroze tumora (TNF). TNF je glavni medijator akutne inflamacije pri odgovoru na gram negativne bakterije i druge infektivne mikroorganizme. On je odgovoran i za mnoge sistemske komplikacije teških infekcija. Glavni izvor TNF-a jesu aktivisani makrofagi, iako i antigen stimulisani T-limfociti, NK ćelije i mastociti mogu da sekretuju ovaj protein. Najjači stimulus za sintezu TNF-a od strane makrofaga jeste LPS. IFN-g koji produkuju T i NK ćelije pojačava sintezu TNF-a, od strane makrofaga stimulisanih LPS-om. TNF u vidu homotrimera može biti u formi membranskog ili solubilnog proteina. TNF se vezuje za dva različita tipa receptora TNF RI i TNF RII, koji su prisutni na skoro svim ćelijama koje su ispitivane. Vezivanje citokina za TNF RII dovodi do vezivanja TRAF (TNF receptor asociranih faktora) za citoplazmatske domene receptora, kao i do aktivacije transkripcionih faktora NF-kB i AP-1. Vezivanje citokina za TNF RI dovodi do vezivanja adaptornih proteina koji aktiviraju kaspaze i dovode do apoptoze, međutim moguća je i aktivacija transkripcionih faktora preko ovog tipa receptora. Mehanizam koji određuje da li će doći do apoptoze ili aktivacije nije poznat! BIOLOŠKA DEJSTVA: Osnovna fiziološka funkcija TNF-a jeste da stimuliše migraciju neutrofila i monocita na mjesto infekcije i da ih aktivira da uklone mikroorganizme. TNF indukuje ekspresiju adhezionih molekula (selektina i liganda za integrine leukocita) na endotelnim ćelijama i time omogućuje adheziju prvo neutrofila, a zatim i monocita i limfocita. TNF potom stimuliše endotelne ćelije i makrofage da sekretuju hemokine koji indukuju hemotaksu i nakupljanje leukocita. Pod dejstvom TNF-a mononukleusni fagociti sekretuju IL-1, a TNF indukuje apoptozu nekih vrsta ćelija. Opisani efekti se dešavaju

23


lokalno, tokom inflamatornog odgovora na mikroorganizme. U teškim infekcijama TNF se produkuje u velikim količinama i dovodi do sistemskih kliničkih i patoloških poremećaja (produkovani TNF ulazi u krvotok i djeluje na udaljenim mjestima u organizmu kao endokrini faktor). Dejstvom TNF-a na hipotalamus povećava se temperatura (endogeni pirogen, za razliku od LPS-a koji je egzogen). Povećana temperatura je posljedica sinteze prostaglandina od strane ćelija hipotalamusa. Dejstvom na hepatocite povećava se sinteza određenih proteina seruma (proteini akutne faze). Produžena produkcija TNF-a dovodi do gubitka mišićne mase i masnih ćelija (kaheksija). Koncentracije TNF-a od 10-7 M i više inhibiraju kontrakcije miokarda i tonus glatkih mišića krvnih sudova, tako da dolazi do pada krvnog pritiska i soka. TNF izaziva intravaskularne tromboze, uglavnom kao rezultat gubitka normalnih antikoagulantnih svojstava endotela. Sposobnost ovog citokina da vrši nekrozu tumora, po čemu je i dobio ime, rezultat je tromboze krvnih sudova tumora. Visoke koncentracije TNF-a u cirkulaciji dovode i do brojnih metaboličkih poremećaja (pad konc. glukoze koji može dovesti i do smrti). Komplikacija teških gram negativnih bakterijskih sepsi, sindrom je poznat kao septički šok. On se karakteriše vaskularnim kolapsom, diseminovanom intravaskularnom koagulacijom i metaboličkim poremećajima. Ovaj sindrom je posljedica oslobađanja TNF-a, IL-12, IFN-g i IL-1, pod dejstvom LPS-a. Kod eksperimentalnih životinja anti TNF antitijela ili solubilni TNF receptori mogu da spriječe mortalitet, ali kod ljudi nije dobijen isti efekat. PUTEVI APOPTOZE: Kod sisara su opisana dva glavna puta programirane ćelijske smrti - unutrašnji i spoljašnji - a oba zahtijevaju aktiviranje određenih kaspaza. Apoptoza pokrenuta putem receptora smrti obično se naziva spoljašnjim putem, za razliku od unutrašnjeg koji zavisi od opšteg stanja ćelijskog metabolizma i odvija se signalima prenošenim kroz mitohondrije. Postoji komunikacija između spoljašnjeg i unutrašnjeg puta apoptoze u obliku cijepanja proteina Bid, proapoptotičkog člana porodice Bcl-2. Apoptoza može nastati zbog slabljenja ili izostanka (pozitivnih) signala potrebnih za preživljavanje ćelija, ili zbog primanja (negativnih) signala. Većini ćelija je potrebno da ih stalno stimulišu druge ćelije, ili pak stalna adhezija s površinom na kojoj rastu. Posebno je važna uloga

24

citokina, faktora rasta i nekih hormona. Tako je poznata povezanost trombocitnog faktora rasta s glija-ćelijama, IL 2 sa T-limfocitima, IL 5 sa eozinofilima, hematopo eritropoetina i IL 3 sa hematopoetskim ćelijama, polnih hormona (estrogen, progesproges teron) sa tkivom mliječne žlijezde, androgena sa prostatom itd. Stimulatore koji podstiču ćeliju na apoptozu nazivamo apogenima. Oštećenja DNK pokreću apoptozu iz same ćelije, pa stoga niz faktora s takvim učinkom, uključujući jonska zračenja (UV, X-zrake), hemoterapeutike, ljekove poput analoga nukleozida, neke mikotoksine (okratoksin A, fumonizine, gliotoksin itd.) i druge DNK reaktivne toksine, ubrajamo u pokretače apoptoze. Različiti štetni faktori, ljekovi i toksini mogu izazvati stres ćelije i uzrokovati apoptotski odgovor posrednim djelovanjem na ćelijski samoubilački mehanizam. Reaktivni oblici kiseonika koji nastaju kao produkti aerobnog metabolizma u ljudskim ćelijama mogu aktivirati apoptozu djelujući na promjenu permeabiliteta membrane mitohondrija i otpuštanje citokroma C. Posebno mjesto zauzimaju molekuli (ligandi) koji se vezu na komplementarnim površinskim receptorima ćelija, a nazivamo ih receptorima smrti. Od poznatijih možemo izdvojiti: Fas ligand (FasL ili CD95 Ligand), tumor necrosis factor α (TNFα), limfotoksin (TNFβ) i TNFrelated apoptosis inducing ligand (TRAIL). Pokretanje apoptoze putem receptora smrti Receptori smrti spadaju u porodicu receptora za faktor nekroze tumora (TNFR), a glavna karakteristika im je posjedovanje citoplazmatskih domena smrti (DD, engl. death domain). U njih se ubrajaju receptor za Fas (CD95, Apo1), receptori za ligand, koji povezan s TNF-om indukuje apoptozu (TRAIL-R1 i TRAIL-R2, engl. TNF-related apoptosis inducing ligand receptor 1 i 2) i receptor za sam faktor nekroze tumora (TNFR-1). Vezivanjem liganda (FasL/CD95L, TNF, TRAIL) na pripadajući receptor smrti, dolazi do trimerizacije receptora i regrutacije adapterskih proteina, kao i stvaranja signalnog kompleksa koji indukuje smrt (DISC, engl. death inducing signaling complex). Adapterski proteini koji učestvuju u ovom procesu su: domen smrti povezan s Fas-om (FADD, engl. Fas associated death domain) i domen smrti povezan s TNF-om R-1, TRADD (engl. TNF R-1 - associated DD containing protein). Pozicioniranjem prokaspaze 8 i/ili 10 proksimalno u DISC-u putem efektorskog domena smrti (DED, engl. death effector domain) dolazi do aktivacije kaspaza. Nivo aktivacije kaspaze 8 upravlja daljim slijedom događaja.


Ukoliko je nivo dovoljan, dolazi do automatske aktivacije kaspaze 3 i posljedične smrti ćelije. U slučaju nedovoljne količine inaktivirane kaspaze 8, apoptoza se nastavlja amplifikacijom kroz mitohondrije i to putem aktivacije proteina Bid. Fas/FasL sistem igra veliku ulogu u imunom sistemu jer je od esencijalne važnosti za normalni razvoj T i B limfocita. Osim što ima ključnu ulogu u regulaciji klonske ekspanzije T-limfocita, koja se odvija posredovanjem u uklanjanju aktivisanih T-limfocita na periferiji, odgovoran je i za eliminaciju onih T-limfocita koji nisu primili drugi signal putem kostimulatornih molekula. Fas igra ključnu ulogu i u pozitivnoj i negativnoj selekciji tokom razvoja B-limfocita i od presudne je važnosti za održavanje imunološke tolerancije. Fas/FasL sistem čini bitan mehanizam odstranjivanja virusom zaraženih i zloćudno promijenjenih ćelija putem FasL pozitivnih citotoksičnih T-limfocita. Stoga ne iznenađuje činjenica da su virusi koji napadaju ćelije imunološkog sistema, a posebno oni koji vode ka zloćudnoj promjeni ćelija razvili posebne mehanizme za izbjegavanje apoptotičkih signala prenošenih putem Fas/FasL sistema. Iako su normalne fiziološke funkcije TRAIL-a još uvijek aktivna tema istraživanja, zna se da T-limfociti i NK ćelije koriste TRAIL da bi pokrenuli apoptozu u virusom inficiranim i tumorskim ćelijama. Poznato je da mnogi virusi modulišu TRAIL put mijenjajući ekspresiju TRAIL i/ili TRAIL receptora ili sintetišu proteine koji ometaju

normalan put signalizacije, pa se nameće zaključak da TRAIL put igra važnu ulogu u borbi protiv virusnih infekcija. Uticaj virusa na receptore smrti: S obzirom na važnu ulogu apoptoze u djelovanju imunog sistema, virusi su razvili mnogobrojne mehanizme kojima ometaju kako spoljašnje tako i unutrašnje apoptotske kaskade i time osiguravaju uspješnost za razmnožavanje i širenje. Biološka raspoloživost liganada za receptore iz TNF porodice može se regulisati proizvodnjom topivih receptora - mamaca koji nastaju cijepanjem i odvajanjem vanćelijskog dijela receptora od njegovog unutarćelijskog signalnog domena ili pak proteinima sa sposobnošću vezivanja na isto vezno mjesto. Mnogi virusi iz porodice poksvirusa sadrže različite TNF R-2 koji vežu TNF i time sprečavaju ćelijsku smrt. Adenovirusi pak koriste drugu strategiju — smanjuju prisutnost samih receptora za FasL i TRAIL na površini inficirane ćelije. Pored opisanih strategija prve linije odbrane usmjerenih na inhibiranje međudjelovanja liganda i receptora, virusi su razvili nekoliko mehanizama blokiranja prenosa signala nakon vezivanja liganda na receptor smrti. Sve u svemu, čini se da je regrutacija citoplazmatskih adapterskih proteina, kako bi se modulirala signalizacija putem receptora smrti, uspješna strategija koju koristi većina virusa.

Jedinstvena dermatokozmetička linija koja stimuliše ćelijsku aktivnost Otkrijte obnavljajuću moć ORGANSKOG AKTIVNOG ĆELIJSKOG REGENERATIVNOG KOMPLEKSA - ACR (patentirano) koji sadrži: - DERMOPLACENTU 100 % biljnog porijekla, poznatu po snažnom učinku podmlađivanja i regeneracije, - Bioaktivne komponente: ENZIMI, VITAMINI, PROTEINI I AMINOKISELINE.

100 % BEZ:

- KONZERVANSA - BOJA - MIRISA - DERIVATA ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA

MEDITAS d.o.o. EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 020 625 016, 020 623 002 mob: 069 39 99 05

POSLIJE SAMO 11 DANA ĆELIJSKO UMNOŽAVANJE SE POVEĆAVA ZA 26

%


Za MEDICAL govori prof. dr Božina Radević, opšti, vaskularni i transplantacioni hirurg, prvi ljekar sa prostora Balkana koji je presadio jetru, u Beogradu 1995. godine.

KADA BIH PONOVO BIRAO, OPET BIH BIO HIRURG U noći između 11. i 12. jula 1995-e, za 10 sati, na Institutu u Dedinju urađena prva transplantacija jetre u državama bivše Jugoslavije... Taj datum označava istorijski rez, i kako mnogi tvrde, biće upisan zlatnim slovima u istoriju medicine ovih prostora. Pacijent, Nikola Vučićević, danas uspješan privrednik, ovog jula obilježava, kako kaže, petnaesti rođendan. Profesor doktor Božina Radević potvrđeno je ime u opštoj, vaskularnoj i transplantacionoj hirurgiji zemalja bivše Jugoslavije, pa i šire. Profesore Radeviću, zašto baš hirurgija? Još kao dječak u rodnoj Budimlji, kraj Berana, opredijelio sam se za medicinu, a neko iskustvo koje sam sticao tokom studija otvorilo mi je put ka hirurgiji. Hirurgija nije opsesija sječenja, rezati i šiti. Hirurgija je jedno ogromno znanje iz medicine koje je još uljepšano umjetničkim prof. dr Božina Radević postupcima, uz nastojanje da bolesne organe i tkiva vratimo opet u normalan izgled, sa normalnom funkcijom. Prema tome, hirurgija je jedna kompleksna medicina, jedan dio umjetnosti u oblikovanju organa ili tkiva, kako bi mogli ponovo da nastave život i funkciju. Kako u zavičajnim Beranama šezdesetih godina prošlog vijeka nije bilo razumijevanja za Vaš odabir specijalizacije, zaputili ste se u Novi Sad, pa u Tuzlu. Klinički centar u Tuzli isfinansirao je Vašu specijalizaciju opšte hirurgije na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu. Kako je dalje išla Vaša putanja u hirurgiji? Nakon dvije godine rada u Tuzli, tamošnja klinička

26

bolnica finansirala je moju subspecijalizaciju iz kardiovaskularne hirurgije u Pragu, gdje sam radio eksperimentalnu kliničku studiju za doktorsku disertaciju. Proveo sam tamo dvije i po godine, uspješno savladao poslove vaskularnog hirurga i dobio zvanje subspecijaliste kod čuvenog evropskog kardiohirurga, prof. dr Libora Hejhela. Nakon završene subspecijalizacije u Pragu vratio sam se u Tuzlu i osnovao Odjeljenje vaskularne hirurgije, odbranio doktorsku disertaciju i nastavio poslove opšteg i vaskularnog hirurga. S obzirom na to da je u Tuzli osnovan Medicinski fakultet, sredinom osamdesetih izabran sam za redovnog profesora hirurgije, a Klinički centar je po jednu školsku godinu finansirao moje usavršavanje u Oksfordu 1988. i u Hjustonu 1990-te. Rat me je zatekao na mjestu dekana Medicinskog fakulteta u Tuzli. U ratnim okolnostima proveo sam jedanaest mjeseci liječeći ranjenike i civile. Kada ste napustili Tuzlu? Kako je moja porodica pred sam rat napustila Bosnu, ja sam nakon 11 mjeseci, podrškom vojnog i političkog rukovodstva Tuzle i Međunarodne organizacije Crvenog krsta, dakle 8. aprila 1993, stigao u Beograd, pa u Crnu Goru. I Podgorička bolnica i ustanove u Beogradu odmah su mi ponudile posao, međutim odlučio sam se za Institut za kardiovaskularne bolesti na Dedinju, zbog toga što sam tu kuću i prije znao, a i kadrovski je bila opremljena da mogu da radim poslove vaskularnog hirurga, pa čak da idem dalje i da ulazim u neke nove programe kao što je transplantacija organa. Odmah smo napravili protokole i tim za teorijsku edukaciju za transplantaciju organa. Uporedo, radili smo eksperimentalne transplantacije organa na životinjama, na VMA. Potom, 15-ak ljudi pošlo je u Hanover na kliničku edukaciju, vratili se, i odmah radili prve transplantacije. Tako je u noći između 11. i 12. jula 1995. na Institutu - Dedinje urađena prva transplantacija jetre u državama bivše Jugoslavije. Taj datum označava istorijski rez, i kako mnogi tvrde, biće upisan zlatnim slovima u


istoriju medicine ovih prostora. Pacijent, Nikola Vučićević, danas uspješan privrednik, ovog jula obilježava, kako kaže, petnaesti rođendan. Uradio sam 22-ije transplantacije jetre, kod 18 pacijenata presadio sam cijele jetre, od kadaveričnih davalaca, a kod četvoro djece po dio jetre njihovih roditelja. Smatram da je transplantacija jetre izuzetno uspješna metoda liječenja, da daje odlične rezultate i trebalo bi je maksimalno podržati. I pored brojnih obaveza, uvijek ste imali vremena da podržite mlađe kolege, da im nesebično prenesete svoje znanje i iskustvo stečeno u hirurškoj sali? Mislim da ni u jednoj profesiji, pa ni u ovoj, ne smije biti tajni. Nema sebičluka i surevnjivosti. U sali, dakle u timu, morate raditi otvoreno, svaki pogled preko puta vas nešto vam govori. Pa evo i ovdje, u Kliničkom centru, mi se uzajamno poštujemo, uvažavamo i dijelimo naše sudbine sa sudbinama naših pacijenata. Dogodilo nam se da smo u jednom danu prije dvije godine radili do ponoći i odradili čak 14 vrlo složenih i zahtjevnih operativnih zahvata. Hirurg u sali mora sarađivati sa svima u timu, posebno sa anesteziolozima. Dr Radević nesebično je pomagao kolege iz zavičajnih Berana. Mogli su da ga zovu i u ponoć, da ga pitaju i konsultuju oko dilema za određene postupke i zahvate, dok je pacijent još na hirurškom stolu. Nesebično je pomogao i formiranje Centra za vaskularnu hirurgiju u Kliničkom centru Crne Gore još krajem 80-ih godina, aktivno učestvovao u edukaciji i osposobljavanju mlađih ljekara da metodama u opštoj i vaskularnoj hirurgiji danas suvereno vladaju.

U Tuzli ste proveli 26 godina? To su za mene bile vrlo plodne godine. Imao sam podršku u radu i u tome da se usavršavam. To sam iskoristio kako sam znao i umio. Napravili smo bili dobru školu hirurga, za koju se znalo i u bivšoj državi. Ponosan sam na mnoge od njih koji su danas poznati i potvrđeni stručnjaci u svojim specijalnostima u Evropi i Americi. Zadovoljan sam onim što sam ostvario u životu i radu. Radujem se uspjehu i sreći svakog pacijenta i porodice. Veliko je zadovoljstvo izliječiti nekoga. Veliko zadovoljstvo! Mirnoća i kultura u ophođenju sa pacijentima, sa saradnicima, profesora Radevića čine posebnim, netipičnim zbog posla koji više od četiri decenije obavlja, jer, poznato je da hirurgiju kao radikalnu metodu u medicini takvi epiteti najčešće i ne prate. Doktor Radević, dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade Bosne i Hercegovine, Oktobarske nagrade Tuzle, zlatne i srebrne plakete Univerziteta u Tuzli, a Institut za kardiovaskularne bolesti sa Dedinja nagradio ga je plaketom za životno djelo. Opština Berane dodijelila mu je nagradu 21. juli. Nakon penzionisanja, profesor Radević je angažovan kao konsultant na programu vaskularne hirurgije u Podgorici i Banja Luci. Sada, sa odlučnošću kaže: - Kada bih ponovo birao profesiju, opet bi to bila hirurgija. Amer Ramusović

27


Stomačni grčevi kod beba (infantilne kolike, pupčani bolovi, stomačni gasovi)

Piše: prim. dr Miroslav Femić, specijalista pedijatar Stomačni grčevi kod beba u prvim mjesecima života predstavljaju bezazlenu i prolaznu pojavu. Kod 90% djece najčešće nestaju poslije navršena dva mjeseca života, a kod malog broja djece (oko 10%), prolaze poslije trećeg mjeseca života. Dijete pojavu grčeva ispoljava kroz povremeni plač

28

praćen bolnom grimasom i crvenilom lica, savijanjem nogica uz trup, stenjanjem i blagom napetošću trbuha. Ove tegobe su najizraženije u kasnim popodnevnim i večernjim časovima, najčešće poslije obroka. Javljaju se kod 40% zdravih beba, a izraženije su kod nedonoščadi. Stomačni grčevi se dovode u vezu sa prejedanjem. Nastaju zbog


čestih obroka, kada beba nije uobročena na 3-4 časa, nego stalno sisa, a naročito ako je halapljiva, jer se tada naguta vazduha, što dodatno povećava pojavu gasova i grčeva u stomaku. Hrana i gasovi rastežu želudac i crijeva, što je praćeno bolom i dovodi do pojave stomačnih - crijevnih grčeva (kolika).

Kako se ublažavaju stomačni grčevi? 1.Važna je pravilna ishrana. Bebu treba uobročiti i davati joj obrok na 2–4 časa (prosječno na 3 časa). Poželjno bi bilo ne hraniti je 2 časa ranije, kao ni 4 časa kasnije od posljednjeg hranjenja. Nikako ne davati obroke (podoj, flašicu) na pola časa, na jedan ili 1,5 čas. Često roditelji plač djeteta zbog grčeva i gasova zamjenjuju sa glađu, pa misleći da je ono gladno prečesto mu daju da uzima obroke, što dodatno povećava bolove i grčeve i stvara se začarani krug. 2.Majčino mlijeko ima primarno mjesto u ishrani novorođenčeta i odojčeta. Ukoliko nema majčinog mlijeka, djetetu uzrasta do 6 mjeseci treba dati adaptiranu mlječnu formulu za uzrast od 1-og mjeseca ili formulu za uzrast od 2 mjeseca djetetu u dobi nakon 6 mjeseci. Poslije osmog mjeseca treba koristiti formulu za uzrast od 3 mjeseca. U prvoj godini života nikako ne treba davati kravlje mlijeko.

3.Važna je tehnika hranjenja. Beba se hrani u budnom stanju, sa lako podignutom glavicom. Na kraju podoja (obroka) treba je podići da podrigne i izbaci višak vazduha koji je progutala tokom hranjenja. Ako se hrani pomoću flašice (adaptirana mlječna formula), otvor na cucli ne smije biti ni suviše mali, niti veliki. 4.Poželjni su: blaga masaža stomačića bebe, topla suva obloga na stomaku, stavljanje stomačića bebe na uzdignuto koljeno majke, savijanje nogica, stavljanje toplomjera u čmar, da bi dijete dobilo “vjetrove” i olakšalo tegobe, odvijanje bebe da bi se protegla, davanje čaja od kima i komorača, mirođije i slično. Za olakšanje grčeva u stomaku može da pomogne tzv. “engleski” sirup (Nurse Harvey’s Mixture), koji sadrži ulje kima, mirođije i anisa, zatim dimetikon - simetikon (Espumisan, Sab-simplex), Bimaral i dr. Sve što je navedeno metode su i sredstva da se pomogne novorođenčetu i odojčetu, jer grčevi mogu da budu veoma jaki, izuzetno bolni i da traju satima, sve dok se gasovi iz dugih crijeva ne eliminišu kroz čmar, napolje. Dijagnozu ovog stanja treba da postavi pedijatar i da na osnovu anamneze i kliničkog pregleda procijeni da li se radi o infantilnim kolikama (grčevima), što je na sreću najčešće, ili se možda radi o nekom patološkom stanju (bolesti) bebe, što je opet, na sreću, znatno rjeđe.

ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU

HiPP DJEČIJI KEKS HiPP dječiji keks sadrži odabrane organske sirovine kontrolisanog kvaliteta, namijenjen je djeci od 8. mjeseca. Zahvaljujući čvrstini idealan je za grickanje u toku nicanja prvih zubića, a pogodnog je oblika za malu dječiju ruku. Žvakanje HiPP dječijeg keksa pospješuje razvoj mišića žvakača i mišića vilice. Sve ekološki uzgojene sirovine za ekološku proizvodnju HiPP proizvoda potiču s poljoprivrednih farmi koje se u radu strogo pridržavaju internacionalnih smjernica za ekološki uzgoj. Naša briga koju posvećujemo proizvodnji kao i sve mjere kontrole koje preduzimamo na dobrobit su Vašeg djeteta i prirode u kojoj živimo.

HiPP DJEČIJI KEKS ukusan obrok sa žitaricama iz ekološkog uzgoja

NOVO

Ukoliko želite više informacija – tu smo za Vas! "Gruppo Tessile" d.o.o. Kuće Rakića bb – Podgorica Tel./Fax: 00 382 20 870 061; e-mail: gruppotessile@t-com.me


CISTIČNA FIBROZA

Bolest koja mori mladost Dr Slađana Radulović, mr sci, pedijatar Cistična fibroza (CF) ili mukoviscidoza, bolest opasna po život, najčešća je nasljedna bolest bijelaca. Nasljeđuje se autozomno recesivno. Obolijevaju djeca koja imaju dva gena za cističnu fibrozu, po jedan naslijeđen od svakog roditelja. Osobe koje imaju samo jednu kopiju gena su ,,nosioci CF-a“, i potpuno su zdrave. Procjenjuje se da svaki 625. par ima šansu da dobije dijete sa ovom bolešću. U većini evropskih populacija ova bolest pogađa jedno na 2.500–3.000 novorođene djece, što znači da se od 10.000 novorođenčadi godišnje rodi četvoro sa CF-om. Procjena očekivanog broja novotkrivenih sa CF-om u našoj zemlji iznosi 2–3 oboljela u godini. Zapisi o bolesti potiču još od XVI vijeka. Gen za CF otkriven je 1989. godine, što omogućava prenatalnu potvrdu bolesti, ali se, ako nije bilo rađanja djeteta sa navedenom bolešću u porodici, ne može predvidjeti u kojoj će se trudnoći pojaviti oboljeli i kod koje žene. Djeca rođena 1930. godine oboljela od CF-a umirala su prije prvog rođendana, 1960. godine prosječno preživljavanje bilo je oko deceniju. Prosječno preživljavanje u Velikoj Britaniji krajem prošlog vijeka bilo je oko 40 godina. 1990. godine samo oko 30 odsto oboljelih od CF-a bilo je starije od 18 godina, a 2008. godine više od 46 odsto. Ovaj broj je u stalnom porastu. Većina odraslih ima normalan aktivni život i ima svoju djecu. 1980. godine bilo je vrlo rizično za ženu oboljelu od CF-a da iznese trudnoću. U SAD-u je 2008. godine 240 takvih žena bilo u drugom stanju. Ova bolest je posljedica promjena u radu žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Zahvata više organskih sistema, a najviše problema izaziva u plućima, crijevima, jetri i pankreasu. Karakteriše je stvaranje gustog sekreta u plućima i pankreasu, što dovodi do zapušenja malih disajnih puteva (bronhiola) i kanala pankreasa. Česta su zapaljenja i insuficijencije (poremećaj funkcionisanja) ovih organa. Oko 90 odsto oboljelih ima problema sa plućima. Sporo oštećenje pluća dovodi do poremećaja gasne razmjene i smanjenog dotoka kiseonika u tijelu. Problemi u sistemu za varenje onemogućavaju pravilnu iskoristivost hrane, čime je otežan normalan rast i postizanje normalne tjelesne težine. CF ne utiče na inteligenciju djeteta. Simptomi i težina bolesti znatno variraju kod bolesnika sa CF-om. KADA SUMNJAMO NA CF? -Česta pojava kašlja i stvaranje gustog ispljuvka;

30

-Česte infekcije pluća koje liče na zapaljenje pluća; -Nenapredovanje ili gubitak u tjelesnoj masi, uprkos normalnom ili povećanom apetitu; -Stomačni problemi, česte, obilne stolice specifičnog mirisa koje sadrže kapljice ulja; -Brz gubitak tečnosti, naročito u ljetnjim mjesecima ili pri povišenoj tjelesnoj temperaturi; -Zastoj u crijevima kod novorođenčadi; -Slani znoj. Prvi opisi bolesti navode da majka opisuje da joj je dijete „slano“ kada ga poljubi. POSTAVLJANJE DIJAGNOZE Najvažnije je postaviti sumnju na CF, a zatim se jednostavnom analizom, određivanjem hlora u znoju, postavlja dijagnoza koja se potvrđuje genetskim testiranjem. U razvijenim zemljama je u velikom procentu moguće postavljanje dijagnoze CF-a u toku prvih mjeseci života, što omogućava rano započinjanje liječenja. LIJEČENJE Nakon postavljanja dijagnoze, odmah treba započeti liječenje koje je svakodnevno tokom cijelog života. Liječenjem se podrazumijeva: 1. Redovna primjena enzima pankreasa uz svaki obrok, koji treba da je visokokalorijski (ishrana je dio liječenja), uz svakodnevnu nadoknadu vitamina A, K, D, E. Pravilna ishrana je važna za normalan rast i razvoj, pomaže u borbi protiv infekcija. 2. Redovna fizikalna terapija disajnih organa; naučiti dijete da kašlje. Kašalj pomaže u liječenju CF-a i čisti disajne puteve. Bavljenje sportom je korisno za oboljele od CF-a (plivanje, vožnja bicikla, trčanje). Djeca sa CF-om mogu se baviti sportom kojim žele. Za vrijeme vježbanja treba uzimati više tečnosti i soli, zbog pojačanog znojenja. 3. Inhalatorna terapija. Ona je svakodnevna kod djece sa CF-om. Na ovaj način postiže se maksimalan lokalni efekat lijekova, a ostali organi su minimalno opterećeni lijekom, a omogućena je i maksimalna koncentracija lijeka u plućima. Na ovaj način se daju brojni lijekovi: - bronhodilatatori, koji šire bronhije i olakšavaju disanje, - mukolitici, koji omekšavaju sluz omogućavajući da se lakše iskašlje (Pulmozyme), - antibiotici (Tobramycilin) za liječenje najtvr-


ni ako dijete izgleda zdravo.

TERET PITANJA Kako da se priviknem na činjenicu da mi dijete boluje od cistične fibroze? Kako da imam svoj život i budem svjesna da je svaki novi dan djetinjstva mog djeteta poklon? Kako da ne želim djetinjstvo svom djetetu onakvo kakvo ima većina djeca, pa makar živjelo još dvije, tri, pet ili deset godina? Kako da brinem o djetetu koje nije opasno po drugove u školi, ali kome svako može da prenese bilo koju infekciju koja može biti fatalna? Kako s radošću da gledam svoje dijete koja se ne razlikuju od vršnjaka a mora da živi sa inhalacijom, tabletama, kontrolama i nalazima? Kako da čekam svaki naredni dan u kojem organi mog djeteta sve više propadaju? Kako da održavam kuću bez prašine, sterilnu za igru djeteta? Kako da budem kraj djeteta i zaradim dovoljno novca za njegovu terapiju i ishranu? Kako da pročitam članak u novinama koji počinje naslovom „Dani se kupuju novcem“? Kako da napravimo udruženje oboljelih od cistične fibroze ako nam niko ne može reći ništa novo i utješno? Kako da čekamo da još djece oboli od cistične fibroze, da ih bude 25 po evropskim pravilima, kako bi umjesto kod svakog doktora pojedinačno išli u jedan centar posvećen toj bolesti? Kako da imamo svoj život kada smo mi roditelji često puta glavni ljekari naše djece, kada mi znamo o cističnoj fibrozi više od mnogih ljekara? Kako... Novinar časopisa Medical posjetio je L.K, majku jedanaestogodišnje V.K. koja boluje od cistične fibroze. U njenom stanu sjedjela je i S.T, majka petnaestogodišnjeg P.T. koji, takođe, boluje od cistične fibroze. Pored njih, još dvanaestoro djece, i roditelja, u Crnoj Gori bori se sa cističnom fibrozom, i istim pitanjima. O.S. dokornijeg uzročnika infekcija kod CF-a, Pseudomonas aeruginosa, i - protivupalni lijekovi. 4. Neophodno je redovno liječenje respiratornih infekcija. Nekada dijete mora često i dugo da dobija antibiotike. Zbog gustog sekreta u disajnim putevima česte se infekcije bakterijama i drugim mikroorganizmima. Antibiotici se primjenjuju per os (gutanjem), venski, a posljednjih godina i inhalatorno. Inhalatorni antibiotici su značajno uticali na poboljšanje kontrole infekcije uzrokovane Pseudomonas aeruginos bakterijom. 5. Potrebne su redovne vakcinacije. 6. Izbjegavanje izloženosti duvanskom dimu (zabrana pušenja u kući, u automobilu, u blizini djeteta i članova porodice, u školi, vrtićima, restoranima i drugim ustanovama). Fizikalnu terapiju i enzime pankreasa ne treba prekidati čak

Ciljevi liječenja: 1.Poboljšati stanje uhranjenosti; 2.Zadržati što bolju plućnu funkciju kontrolom plućnih infekcija i poboljšanom evakuacijom sluzi; 3.Poboljšanje kvaliteta života; 4.Omogućiti normalan rast i razvoj; 5.Kada dijete odraste, osposobiti ga da samo preuzme brigu o svojoj bolesti. U razvijenim zemljama, npr. SAD-u i brojnim zemljama u okruženju, tokom posljednjih godina uveden je skrining program, odnosno program otkrivanja bolesti prije njenog ispoljavanja kod tek rođene djece. Ustanovljeno je da rano započinjanje liječenja, osim uticaja na kvalitet i produženje života oboljelih, ima i ekonomski značaj. Njime se smanjuju troškovi liječenja oboljelih, kao i broj djece rođene sa ovom bolešću. Pokretanje programa skrininga za otkrivanje CF-a omogućava rano otkrivanje nedostataka i započinjanje prevencije i liječenja prije ispoljavanja bolesti, čime se produžava i poboljšava kvalitet života oboljelih. Kao i svaka hronična bolest, CF je teret djetetu i roditeljima. Vrlo često se suočavamo sa problemom nepridržavanja savjeta o liječenju, odbijanjem liječenja, ignorisanjem bolesti, što dovodi do pogoršanja bolesti i javljanja potrebe za intenzivnim bolničkim liječenjem. Osim cjelokupnog tereta bolesti i brige o djetetu, roditelji nose i teret finansijskog opterećenja, zbog kupovine posebnih preparata, hrane i opreme, svakodnevne primjene lijekova i višečasovnog angažovanja. Bolest zahvata više organa i organskih sistema, te je za praćenje ovih bolesnika potreban timski rad ljekara različitih specijalnosti: pulmolog, gastroenterolog, nutricionista, endokrinolog, fizijatar, psiholog. Potrebne su redovne kontrole koje se vrše nekoliko puta godišnje, kao i izrada presjeka zdravstvenog stanja koja se obavlja jednom godišnje u centrima za cističnu fibrozu, u kojima se liječi više od 50 oboljelih pacijenata. U Crnoj Gori trenutno je dijagnostikovana bolest kod četrnaestoro djece koja se kontrolišu i liječe u Institutu za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore. Liječenje ove bolesti nije jeftino, iako su posljednjih godina i djeci iz Crne Gore dostupni mnogi lijekovi koji se nalaze na tržištu, a neki od njih se nalaze i na pozitivnoj listi. Većinu troškova oko liječenja ipak snose sami roditelji. Informisanje i senzibilisanje javnosti o djeci koja boluju od CF-a moglo bi da doprinese obezbjeđivanju boljih uslova za liječenje. Formiranje udruženja za podršku i pomoć oboljelima od CF-a u Crnoj Gori omogućilo bi unapređenje socijalne, zdravstvene, pravne i druge zaštite djece oboljele od CF-a i, najvažnije, poboljšanje kvaliteta njihovog života. Računa se da djeca koja se sada rode, ako se na vrijeme otkrije bolest, uz savremenu terapiju mogu imati skoro normalan život, što je u bliskoj prošlosti bilo nezamislivo.

31


Žvale (lat. Cheilitis angularis) Angulus irtectiosis - perleche Piše: dr Liljana Đurašković Ovim nazivom imenuju se patološke promjene koje se odvijaju u uglovima usana. One su veoma sličnog izgleda a potpuno različite etiologije. Angularni stomatitis, u narodu poznat kao žvale, izrazito je multikauzalno oboljenje. Uzročnici su: -Vitaminski deficit: B-2, B-12, PP faktor, folne kisjeline; -Anemija; -Gubitak vertikalne dimenzije; -Gubitak mišićnog tonusa i atrofija vilice usljed starosti; -Povrede usana pri intervencijama ili kod osoba koje nose zubne proteze i često ih vade iz usta; -Hipersalivacija - pojačano lučenje pljuvačke; -Dijabet i drugi endokrini poremećaji; -Oštećenja nastala usljed uticaja kreča ili cementa; -Sušenje usta kod logoroičnih osoba koje potom uzrokuje često vlaženje usana jezikom; -Infekcije kandidom albikans i drugim gljivicama; -Infekcije streptokokama i stafilokokama. jela.

Prenosi se zajedničkim priborom za konzumiranje

Oboljenje se javlja obostrano, rijetko samo na jednoj strani usana. Počinje crvenilom na uglovima usana koje se širi bočno prema koži lica. Crvenilo se naročito uočava pri otvaranju usta. Zahvata područje opsega 1–2 cm. Pacijent ima osjećaj peckanja i lijepljenja u uglovima usana i instinktivno vlaži jezikom zahvaćenu površinu, čime samo pogoršava stanje. Sušenje usana prstima ili maramicom dovodi do sekundarne infekcije. Javljaju se pukotine (ragade) radijalnog smjera. One pri otvaranju usana pucaju i krvare. Vremenom se na tom mjestu formira krasta, kao i tamnija pigmentacija. Opšta terapija: 1. Ukloniti citološke faktore-uzročnike; 2. Primijeniti blage dezificijente, antibiotske masti, antimikotične masti, kao i kreme na bazi cink-oksida.

32


HIPERTENZIJA KOD DJECE

Piše: prim. dr Marija Joksimović, spec. pedijatar Roditelji već znaju da kada dovedu svoje dijete na pregled, ljekar će mu slušati srce i pluća, pogledati gušu i opipati stomak. Mjerenje krvnog pritiska ne očekuju. Oni se uglavnom iznenade ako se djetetu mjeri pritisak, što je uobičajena praksa za pregled odraslih. Povišen krvni pritisak i ateroskleroza su, uglavnom, bile bolesti odraslih ljudi. Ipak, nauka govori drugačije. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, povišen krvni pritisak javlja se kod najmlađih u 2% slučajeva, dok je u pubertetu i adolescenciji njegova učestalost izražena čak i do 18%. Šta uslovljava pojavu da dijete ima povišen krvni pritisak? Najčešći uzroci povišenog krvnog pritiska kod djece, za razliku od odraslih, jesu oboljenja urogenitalnog sistema (oboljenja bubrega i krvnih sudova bubrega), a zatim i oboljenja krvnih sudova srca - koarktacija aorte. Na trećem mjestu po učestalosti nalaze se razne infekcije, tumori i uzimanje nekih ljekova. Kod novorođenčadi i odojčadi uzroci mogu biti oštećenja unutrašnjeg sloja krvnog suda (endotel). Pravi uzrok oštećenja endotela, koji je ujedno i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, nije u potpunosti jasan, ali se zna da majke koje tokom trudnoće puše mogu da rode djecu sa povišenim krvnim pritiskom, koji ostaje povišen u prvoj godini života, a nekada i duže.

Ispitivanje trudnica koje su pušile više od 20 cigareta, obavljeno u Americi, pokazuje veću učestalost rađanja djece sa povišenim krvnim pritiskom. Normalne vrijednosti krvnog pritiska, kod djece bilo kog uzrasta, ne smiju da pređu 120/60 mmHg. Djeca uzrasta do godinu dana imaju krvni pritisak prosječne vrijednosti 80–90/50–60 mmHg. Kod odraslih, ove vrijednosti iznose 120–140/80–90 mmHg. U početku bolesti, djeca najčešće nemaju izražene simptome, ali se kasnije javlja slabije napredovanje, gubitak apetita, razdražljivost i glavobolja. Pošto se pritisak kod djece često ne mjeri, ovi simptomi mogu biti zanemareni i bolest se otkrije tek kada je uznapredovala. Mjerenje krvnog pritiska treba da bude obavezna procedura pri svim sistematskim pregledima djece. Reformom zdravstvenog sistema Crne Gore uvedeno je obavezno mjerenje krvnog pritiska prilikom sistematskog odnosno preventivnog pregleda u 4-oj godini, kao i određivanje vrijednosti glikemije i holesterola. Nađenu povišenu vrijednost krvnog pritiska potrebno je provjeriti kod dječjeg kardiologa, koji će na osnovu kliničkog pregleda, osnovnih laboratorijskih analiza, elektrokardiograma, ultrazvuka srca, monitoringa krvnog pritiska holterom ili ultrazvuka bubrega pronaći uzroke povišenog krvnog pritiska. Ako je konstatovana pojava povišenog pritiska, treba dati predlog za liječenje. Liječenje zavisi od visine pritiska i uzroka, a može se sastojati od primjene higijensko-dijetetskog režima, smanjenja tjelesne mase, uzimanja ljekova, primjeni interventne balon dilatacije ili hirurškog liječenja. Takođe, treba istaći i da vrijednosti krvnog pritiska mogu biti povišene i usljed neadekvatnog mjerenja (širina manžetne, loš aparat, uznemireno dijete i dr.).

KOMPLETNO RJEŠENJE ZA ATOPIJSKI DERMATITIS D E R MO – P E D IJAT R IJ A

fo rmulis ano pod kont r ol om der m at ol oga i ef i k a s n o s t potv r đe na u pedi j at r i j ski m or di naci j am a

STELATOPIA

ZA B OLJI K VA LITE T ŽIV OTA D JE TE TA I NJEG O VE P OR OD IC E

Svakodnevno

NO

VO

os je k ran a p l Za je i ti

e

St el at opi a kr em ast i si ndet : Pr os ječ no 6 nedjelja pr im jene

R

Stelatopia K re ma : Prosječno 6 nedjelja primjene 2 puta dnev no

HIP OA L E RG E NA F O RMUL A

Stelatopia ml i j e č n o uljna kupka: Prosječno 6 nedjelja primjene

U ra z d o bljim a pogor š a nja

Kupk a u tr aj anj u

St e la t opia krema: Pr o sj e čn o 6 nedjelja primjene

od 10 m i nuta

2 puta dnevno u

2- 3 puta nedj el j no

k o mb i n a c i j i s a

( ne i s pi r a s e)

lijekom

Bez m i r i sa, konze rv a n s a p a ra b e n a i b e z v j e š t a č k i h b o j a . Pr i l agođeno z a a t o p i j s k i d e rma t i t i s i o s e t l j i v u k o ž u .

EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 069 39 99 05


Epistaksis - krvarenje iz nosa Krvarenje iz nosa kod djece

Piše: dr Jevrem Nedić Krvarenje iz nosa predstavlja jedno od urgentnih stanja u otorinolaringologiji, koje može biti veoma dramatično i dovesti do uplašenosti djeteta i roditelja. Krvarenja mogu ugroziti život pacijenta. Po lokalizaciji, što je za otorinolaringologe najinteresantnije, epistakse mogu biti: prednje, gornje i zadnje. Ovakva podjela uslovljena je vaskularizacijom struktura nosne šupljine. Lokalizacija krvarenja u dječijem uzrastu najčešća je u prednjim partijama nosa, posebno u Kiselbahovom spletu (Kiesselbach) na nosnoj pregradi. To je arteriovenski splet u prednjem donjem dijelu hrskavičave nosne pregrade.

Podjela epistaksi Maršan (franc. Marchand) dijeli epistakse na: spontane (nastale usljed oštećenja u nosu i zbog opštih oboljenja) i provocirane (traumatske i operativne). Montgomeri (engl. Montgomery) naveo je 1971. godine sljedeće faktore u etiologiji epistaksi: 1.Infekcije - opšte i lokalne (grip, šarlah, dječije boginje, mišja groznica, upala sluznice nosa...) 2.Traume (povrede piramide nosa i nosne pregrade) 3.Promjena atmosferskog pritiska - barotrauma (velika nadmorska visina, nizak atmosferski pritisak, suv vazduh) 4.Strana tijela (previđena strana tijela, rinoliti)

34

5.Tumori (benigni i maligni tumori nosa i paranazalnih šupljina, juvenilni angiofibrom u nosnom spratu ždrijela, krvareći polip) 6.Porodična nasljedna teleangiektazija - M. Rendu/Osler/Veber 7.Sistemska oboljenja - hipertenzija, arterioskleroza, anemija, leukemija, deficijencija, ciroza, hronični nefritis 8.Vikarna krvarenja (krvarenje na nos umjesto menstruacije) 9.Koagulopatije (poremećaj zgrušavanja krvi leukemija, hemofilija, anemije, hipovitaminoze K, C i dr., trombopatije. Kod djece se često viđa učestalo, rekurentno (povratno, ponovljeno), pojavljivanje sukrvice u nosnom sekretu, ili krvarenja iz nosa koja potiču iz prednjih partija nosa tj. iz Kiselbahovog spleta, a koja nikada nisu tako jaka da zahtijevaju tamponadu nosa, mada su neugodna kako za djecu tako i za okolinu. Pored izrade iscrpne anamneze u vezi sa pojavom rekurentnih krvarenja iz nosa, valja isključiti sve etiološke faktore koji mogu izazvati krvarenje iz nosa, pogotovu zbog toga što u starijoj dječijoj populaciji koja je bliže pubertetu krvarenje može biti prvi znak početnog stadijuma juvenilnog fibroma. Treba misliti i na ostale etiloške faktore, prvenstveno na koagulopatije, te je potrebno izvršiti ispitivanje u tom pravcu, uzimanjem rutinskih laboratorijskih analiza, utvrđivanjem vrste krvarenja, koagulacije, stanja trombocita, serumskog gvožđa ili primjenom velikog koagulograma. Ukoliko su sve analize u granicama normale, vjerovatno se radi o ponavljajućim krvarenjima iz Kiselbahovog snopa kod djece (engl. Reccurent Epistaxis from Kiesselbach, s Area Syndrome) skraćeno -REKAS. Radi se o nasljednoj slabosti endotela venskih pleksusa u tijelu. Od bolesnika ćemo saznati da među najbližim srodnicima ima onih koji boluju od hemoroida,


proširenih vena, da je neko od starijih imao moždani udar. Pored ove sklonosti postoji i infekcija kože u nosnom predvorju koju najčešće uzrokuje bakterija Staphylococcus pyogenes aureus. Ovo je slučaj u više od 95% rekurentnih epistaksi. Kod bolesnika sa REKAS-om nalazimo prednju deformaciju nosne pregrade. Ovaj deformitet bitno utiče na kvalitet vazdušne struje koja tuda prolazi i može napraviti promjenu respiratornog epitela u višeslojni pločasti epitel, a u području nosnog predvorja, koji je prekriven kožom, isušuje se površni sloj kože koji zato postaje ranjiv te omogućava širenje infekcije. Deformitet nosne pregrade utiče na rastezanje krvnih sudova u predjelu Kiselbahovog pleksusa i štetno utiče na njene zidove, te nastaju njihova proširenja, a venski crtež postaje jako izražen. Da bi u kliničkoj slici ponavljajućih krvarenja iz Kiselbahovog pleksusa mogli govoriti o REKAS-u bitna su tri uslova: nasljednost, deformacija prednjih segmenata nosne pregrade i infekcija kože nosnog predvorja.

Klinička slika Klinička slika krvarenja iz nosa može biti različita. Krvarenja kod djece mogu biti neznatna (kao kod REKAS-a), a rjeđe mogu biti toliko teška da izazivaju iskrvarenje sa pojavom opštih simptoma - bljedilom, padom krvnog pritiska, ubrzanim pulsom, kolapsom, šokom. S obzirom na to da dio krvi preko nosnog sprata ždrijela odlazi u želudac, dolazi do pojave mučnine, gađenja, povraćanja crnog sadržaja iz želuca. Dijagnoza krvarenja iz nosa postavlja se na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i laboratorijskih analiza. Pregledom šupljina nosa i ždrijela konstatuje se prisustvo svježe krvi koja se iz nosnog predvorja sliva naprijed, ali i niz zadnji zid ždrijela. Diferencijalno, dijagnostički, važno je utvrditi da li krvarenje potiče iz nosa ili je nastalo na drugom mjestu a krv pritom samo izlazi iz nosa. Tumori okolnih struktura, ždrijela, grkljana, varikoziteti jednjaka, krvarenje iz dušnika, bronha, mogu biti propraćeni krvarenjem na nos.

Liječenje Terapija u slučaju krvarenja iz nosa prevashodno ima za cilj da zaustavi krvarenje i nadoknadi izgubljenu krv. Nakon toga, istražuje se uzrok krvarenja.

Istorijat Još od vremena Hipokrata (V vijek p. n. e.) potiču prve metode za zaustavljanje krvarenja iz nosa (pritisak na nosna krila, primjena hladnih obloga, razne vrste tamponada). Ali Ibn Raban Al Taribi primjenjivao je razne

medikamente i uočio da pojedini rastvori zaustavljaju krvarenje. Po ugledu na svog učitelja Valsalva, Morgani je 1769. g. označio mjesto najčešćeg krvarenja na prednjem dijelu nosne pregrade, koje se i danas u italijanskoj literaturi naziva locus Valsalvae. 1879. godine Litl (Little), i Kieselbah godinu dana kasnije, takođe opisuju oblast koja nosi naziv Locus Kiesselbachi, tj. Littleova oblast. Belok (Bellocq) je 1864. god. opisao tehniku zaustavljanja krvarenja kombinacijom prednje i zadnje tamponade nosa. Pilc (Pilltz) 1867. godine vrši podvezivanje zajedničke karotidne arterije. Podvezivanje spoljnje karotidne arterije opisano je nešto kasnije. Gudjir (Goodyear) 1937. g. podvezuje prednju etmoidalnu arteriju. Podvinec 1957. g., i Tim (Timme) 1960. g., predlažu resekciju nosne pregrade pri rješavanju recidivantnih epistaksi. Mejsing (Masing) primjenjuje posebni balon-kateter.

Kako liječiti dokazani REKAS? Posezanje u svim prilikama za kauterizacijom u području Kiselbahovog pleksusa (spaljivanje, prženje krvnog suda) pokazalo se kao pogrešno u praksi. Budući da su sada poznati mehanizmi nastanka krvarenja, jasno je da treba djelovati funkcijski, fiziološki, a ne destruktivno.

Bioaktivni prirodni preparat

BIOCIL

Prirodni dijetetski preparat sastavljen od visoko protetnih bioaktivnih sastojaka ljekovitog bilja i korijena sa planine Bjelasice i Durmitora, spremljen u svježem stanju sadrži i zvornu ljekovitu snagu prirode. BIOCIL koriste pacijenti širom naše zemlje kao i pacijenti u inostranstvu Preparat pomaže Lpočele su da se šire na zabrinjavajući naččku sredinuKanada, i pred ( Amerika, bolesnicima sa teškim Južna Afrika i zdravstveni problem,zaszultati istraživanja malignim oboljenjima u Evropa ). Prihvaćeno raznim fazama razvoja francusko-švedskog tima stručnjaka. je da se postižu karcinoma čiji i posjeduje Istraživanje su rezultati objavljeni u "onlajn" naučnom izuzetni rezultati sertifikat za ispravnost časopisu "PlosVan" sprovedeno je na takozibovima", primjenomveoma BIOCILA i zračne: prisutnim na Mediteranu, koji se mogu smatrati bioindikacitostatske terapije. torima stanja životne sredine.

Sada je, kako su istakli naučnici, primijećeno zabrinjavajuće širenje otpornihje pokazao na antibiotike van Praćenljudskih od stranebakterija ljekara preparat izuzetnoi dobre rezultate u tretmanu tumora bubrega, bolničke sredine, tako malignih da se ljudi njimapluća, mogujetre, zaraziti i na želuca,mjestima, debelog crjeva, mozga, i kod je ženskih drugim znatnoprostate, više nego ranije,kao prenio franreproduktivnih organa materice, jajnika i dojki.

BIOCIL - VIŠE OD NADE BIOCIL - Bijelo Polje - vl. Cile Žujović 050 473 900 ; 069 052 229


Svjedoci smo pojave mnogih oštećenja na nosnoj pregradi. To su tzv. septalne perforacije koje se javljaju kao rezultat nepoštovanja prirode i biologije, te ponovljeno kauterizovanje plemenitog tkiva kakva je respiratorna sluznica dovodi do njenog oštećenja, gubitka tog tkiva i nastanka perforacije septuma. Bolesniku se na rubovima perforacije stvaraju male krustice, a sluznica je na tom mjestu uvijek u fazi zapaljenja i ona kao u začaranom krugu dovodi do novih krvarenja.

tamponadu nosa trebalo bi raditi obostrano, bez obzira na to da li je krvarenje jednostrano. Na taj način se postiže kompresija sa intaktne strane nosa i sigurnija hemostaza (zaustavljanje krvarenja).

REKAS se, dakle, ne rješava sredstvima za kaurterizaciju. Liječenje se obavlja uzročno, tj. onim redosljedom kojim je bolest nastala, a ona nastaje kada se na predilekcionim mjestima (deformacija nosne pregrade, prošireni krvni splet, nasljedno slab zid krvnog suda) pojavi neka infekcija, dovoljno je čak i virulentnom klicom. Primjena antibiotika vrši se lokalno, sa ili bez kortikosteroida (fucidinska kisjelina ili gentamicin), prvenstveno u apikalnom recesusu (vrh nosa, šupljina nosa), a potom i na ostalim mjestima nosnog predvorja. Pritom valja namazati obje nosnice. Antibiotici se mogu davati i peroralno (davanje baktrima i kloksacilina). Krvarenje će kod većine pacijenata prestati poslije desetak dana (u biogramu se najčešće radi o stafilokoknoj infekciji).

Liječenje ostalih krvarenja iz nosa Od pacijenta se traži da energično izduva krvne ugruške, uz naizmjenično zatvaranje nozdrva pritiskom na nosno krilce. Savjetuje mu se da udiše vazduh na nos i ispušta ga na usta. Nekada je to dovoljno da krvarenje stane. Ukoliko se krvarenje nastavi, radi se digitalna kompresija, pritiskom palcem i kažiprstom na nosna krilca u trajanju 6–8 minuta. Treba objasniti da dijete ne smije da zabacuje glavu nazad, već unaprijed. Još jedan način liječenja čini anemizacija sa epimukoznom anestezijom. Obavlja se pomoću smotuljka vate natopljenog epimukoznim anestetikumom kome je dodato nekoliko kapi adrenalina. Anemizacija može biti uvod u hemijsku kauterizaciju sluznice nosne pregrade lapisom, trihlor-sirćetnom kisjelinom, hromnom kisjelinom, elektrokoagulacijom, termo-, krio-, fotokoagulacijom. Potrebno je kauterizovati samo mjesta koja krvare, jer se na taj način čuva plemenita respiratorna sluznica. Ukoliko se krvarenje ne zaustavi primjenom gore navedenih postupaka radi se prednja tamponada nosa. Za tu intervenciju potrebna je ranije pripremljena sterilna štrajfna širine 5–10 mm i dužine do 1.5 m. Ona se natapa fiziološkim rastvorom ili antibiotskom mašću. Instrumentima se slaže u slojevima, od poda nosa prema gore, dok se nosna šupljina čvrsto ne ispuni gazom. Tampon stoji u nosu 2–3 dana, po potrebi i duže, uz obaveznu antibiotsku terapiju da bi se spriječila infekcija sinusa i uva. Prednju

36

Ako krvarenje potiče iz zadnjih partija nosa, a prethodno se nije moglo zaustaviti prednjom tamponadom nosa, radi se zadnja tamponada nosa po Beloku. Uz pomoć katetera provučenog kroz nos u usta, tampon se uvlači kroz usta u nosni sprat ždrijela. Zatim se radi prednja tamponada nosa - obavezno obostrano. Belokov tampon tada čvrsto stoji u nosnom spratu ždrijela. Pacijent se obavezno hospitalizuje, uz antibiotsku, analgetsku terapiju i sedative. Tamponi se vade za 3–7 dana. Kod manjih krvarenja mogu se plasirati i surgice tamponi ili nosni kateteri sa kafom. Liječenjem na opisane načine, krvarenje najčešće staje. Ukoliko se ne zaustavi, radi se operativno liječenje resekcija nosne pregrade ili podvezivanje krvnih sudova. Nakon definitivnog zaustavljanja krvarenja, uvijek se urade laboratorijske analize (krvna slika, hematokrit...), utvrđuje se i liječi osnovno oboljenje, eventualno se daje transfuzija krvi i derivata plazme.


Uloga vitamina i minerala u ishrani trudnice Vitamini i minerali imaju značajno mjesto u očuvanju zdravlja. S obzirom na različite kontroverzne stavove i mišljenja povodom upotrebe preparata koji sadrže ove supstance, obratili smo se za mišljenje stručnjacima iz oblasti perinatologije, prim. dr sci Snežani Raspopović i dr Vojislavu Miketiću, sa Ginekološkoakušerske klinike Kliničkog centra Crne Gore. Što se tiče suplementacije vitaminima kod trudnica, poznata je činjenica da pravilna, raznovrsna ishrana kada je bogata mikroelementima, vitaminima i mineralima, od velikog je značaja ne samo u periodu trudnoće nego i u prekoncepcijskom periodu (nekoliko mjeseci prije trudnoće), kao i u periodu laktacije (dojenja). Najznačajniji period, tj. period kada se formiraju svi organi kod fetusa, jesu prva tri mjeseca trudnoće. Fetus je tada najpodložniji negativnim uticajima sredine, što uključuje i nepravilnu i neizbalansiranu ishranu. S obzirom na to da pojedine žene ulaze u trudnoću sa viškom kilograma, neophodno je na samom početku odrediti dijetu ili precizno određen režim ishrane koji je individualno prilagođen, navodi prim. dr sci S. Raspopović. Potrebe za vitaminima i mineralima rastu uporedo sa rastom trudnoće čak i do 100% u odnosu na potrebe organizma prije trudnoće. Preparat sadrži preporučene doze vitamina, minerala, gvožđa, cinka, folne kisjeline i oligoelemenata za potrebe organizma trudnice tokom čitave trudnoće i perioda dojenja. Važno je takođe da trudnica ne gladuje u prvim sedmicama trudnoće, jer nizak nivo šećera u krvi može oštetiti fetus. Osim adekvatnog unosa pomenutih vitamina i minerala, u ishrani je vrlo bitan dobar međusobni odnos proteina, masti i ugljenih hidrata. Tu, kako ističe dr Miketić, naročito treba istaći potrebe fetusa za proteinima, njegove osnovne gradivne materije. Široj javnosti je poznata uloga folne kisjeline i u prekoncepcijskom periodu, kao prevencija rizika kongenitalnih anomalija defekta neuralne cijevi fetusa. Takođe, vitamini C i E, kao antioksidansi, smanjuju rizik od prerane ćelijske smrti, stvaranja slobodnih radikala, oštećenja krvnih sudova i pojave otoka kod trudnica. Od ostalih antioksidanasa, poseban značaj ima vitamin A koji je neophodan za rast i razvoj ćelije, njenu diferencijaciju, a ima ulogu i u reproduktivnoj funkciji i imunom sistemu.

Prirodni karotenoidi, derivati vitamina A koji se nalaze u preparatu , imaju veoma povoljno dejstvo. Samo prekomjerne doze, preko 10.000 i. j. na dan, mogu ispoljiti teratogeno, štetno dejstvo na plod. Vitamin D ima ulogu u metabolizmu kalcijuma kod majke i fetusa, a takođe i u izgradnji koštanih struktura. Od ostalih mikroelemenata, navodi prim. dr sci Raspopović, potrebno je istaći ulogu cinka, koji ima nezamjenljivu ulogu u formiranju ribonukleinskih kisjelina fetusa, pa su potrebe za njim u trudnoći veće nego prije trudnoće čak i do 40%. U trudnoći, naročito u drugoj polovini trudnoće, potrebe organizma za gvožđem veće su oko 50% nego ranije. Gvožđe je sastavni dio hemoglobina preko koga se kiseonik dostavlja svakoj ćeliji u organizmu, a on je neophodan za život. Neadekvatan metabolizam gvožđa može dovesti do usporavanja rasta i razvoja fetusa, a u ekstremnim slučajevima i ugroziti život majke. Žene su i inače sklone anemiji, tako da određen broj njih ulazi u trudnoću sa neadekvatnim nivoom gvožđa u serumu, što zahtijeva suplementaciju od samog početka trudnoće. Količina gvožđa u -u je optimalna (60 mg) čak i za one trudnice koje nisu opterećene anemijom u trudnoći. Naravno, ne treba zaboraviti na prirodne izvore gvožđa koji se nalaze u mesu i povrću a koji treba da se nalaze na svakodnevnoj trpezi trudnice. Anemija je veoma česta kod blizanačkih trudnoća, kada je suplementacija često neophodna. Što se tiče obroka, idealan unos kod trudnica treba da bude raspoređen u pet obroka dnevno, uz kontrolu da on ne bude u količini „za dvoje“ nego umjeren. Trudnice treba da izbjegavaju hranu sa koncentrovanim ugljenim hidratima i mastima, a ako je unose, potrebno je da se količina ograniči. Realne potrebe u kalorijskom iznosu nešto su veće tek u drugoj polovini trudnoće, za 300 cal dnevno, a malo više od toga, do 500 cal, u puerperijumu, dok traje dojenje. Uzrok povećanih potreba leži u izmijenjenom metabolizmu i porastu bazalnog metabolizma. Za dobar tok i ishod trudnoće jedan od neizostavnih elemenata predstavlja dobra, razvnovrsna i izbalansirana ishrana, uz optimalnu suplementaciju svim pomenutim vitaminima, mineralima i oligoelementima.

SLIJEDITE SVOJ INSTINKT 37


OPSTIPACIJA (ZATVOR) U DJEČIJOJ DOBI Pogrešne navike u ishrani, stečene u djetinjstvu, prenose opstipaciju i u odraslo doba

Piše: dr Sanja Đukić, spec. pedijatar Opstipacija, ili zatvor, simptom je koji podrazumijeva: •Otežano izbacivanje, pražnjenje stolice; •Produženi interval između defekacije; •Stolica je čvrste konzistencije, suva; •Starija djeca često imaju osjećaj nepotpunog pražnjenja stolice. Ako uz navedeno dolazi i do promjena u širini stolice, primjesa krvi, bolova u trbuhu, enkopreze, tj. nevoljnog pražnjenja debelog crijeva, to su ozbiljni razlozi da se roditelj obrati pedijatru da bi se detaljnim uzimanjem anamnestičkih podataka i kliničkim pregledom razmotrile potrebe za daljnjom dijagnostikom, kako bi se utvrdio uzrok opstipacije i isključilo organsko oboljenje probavnog sistema. Frekvencija, tj. broj stolica u toku sedmice, različit je u odnosu na uzrast djeteta i predstavlja individualnu pojavu. U novorođenskom i dojenačkom periodu, može ih biti i više u toku dana, dok je to kod starije djece obično jedanput dnevno. Ako je konzistencija stolice normalna, a dijete defecira (prazni stolicu) na treći dan, to ne znači bolest. Dešava se da dojenčad tokom prehrane majčinim mlijekom nemaju stolicu do sedam dana, bez dodatnih su tegoba, normalno napreduju i nije im potrebna daljnja dijagnostika i terapija. Tada je njihovim roditeljima potrebno savjetovanje kako bi se rasteretili u smislu otklanjanja sumnji na postojanje bolesti probavnog sistema. Kod hronične, produžene opstipacije djece često se javlja fisura (ranica, naprsnuće) anusa, na spoju analne kože i sluznice, i tada se na površini stolice nalaze primjese krvi, što uzrokuje strah i paniku kod roditelja vezanu sa sumnjom da se radi o težem oboljenju. Fisura vjerovatno nastaje kao posljedica pražnjenja obilnije tvrde stolice zbog odlaganja pražnjenja stolice. Djeca sa ragadom imaju jak bol pri pokušaju defekacije, te odlažu taj akt do krajnjih granica, a stolica stajanjem u lumenu debelog crijeva gubi vodu i postaje

38

sve tvrđa, te se ponajprije dijete, a i roditelji, vrte u krug. U liječenju se koriste oralni preparati za razmekšanje stolice, koje preporučuje pedijatar, a za smanjenje bola lokalno se koristi petopostotna anestezinska mast uz, naravno, neophodnu korekciju ishrane. Najšešće su uzroci opstipacije kod djece spoljnji, tj. ishrana i psihogeni uzroci. U drugoj grupi uzroka nalaze se oboljenja probavnog sistema. Navike u ishrani čine dominantan faktor za normalno funkcionisanje peristaltike (pokretljivosti) crijeva. Veoma je bitna dužina ishrane majčinim mlijekom u dojenačkom periodu, kao i podaci o trenutnim navikama u ishrani, u zavisnosti od uzrasta djeteta. Rano uvođenje kravljeg mlijeka u dojenačkom periodu, ne nosi samo rizik od eventualnih alergijskih reakcija, nego je često uzrok opstipacije, kao i njegovo prekomjerno konzumiranje u kasnijem periodu. Usljed procesa fermentacije dolazi do alkalne reakcije u lumenu crijeva koja poboljšava spajanje kalcijuma sa masnim kisjelinama stvarajući kalcijumove sapune koji svojom netopljivošću utiču na čvrstoću konzistencije stolice. Ova reakcija, sem kod pojačanog unosa bjelančevina, dešava se i kod pojačanog unosa masti. Unošenjem hrane bogatom vlaknima stvara se ne samo mehanička stimulacija rada debelog crijeva, nego se zbog upijanja i zadržavanja vode utiče na volumen i čvrstoću stolice, tj. olakšava se njeno pražnjenje. Kod djece je potrebno pridržavati se ritma redovnih obroka i stimulisati pražnjenje stolice nakon obroka koristeći gastrokolični refleks, najpogodnije ujutro, obično 30 minuta nakon obroka. Najbolja stimulacija gastrokoličnog refleksa podstiče se izjutra, davanjem žitarica (musli, mekinje) sa mlijekom ili jogurtom, natašte datim sokovima sa povećanim sadržajem sorbitola (kašasti sok od breskve, kruške, sok od šljive). Ishranu bananama treba izbjegavati do regulacije stolice. Preporučeno je davanje mljevenog sjemena od lana, jedna kafena kašika potopljena u jogurt, ili sok dva puta dnevno. Nakon prve godine potrebno je ograničiti unos mlijeka na 400 ml dnevno, smanjiti unos čvrste hrane, izbjegavati unos masti i namirnica sa rafinisanim šećerom. Korištenje osmotskih ili stimulativnih laksativa ne preporučuje se bez pregleda kod pedijatra, kao ni ,,domaća“ metoda guranja sapuna i toplomjera u čmar, zbog mogućih oštećenja debelog crijeva. Pored svega, djetetu je neohodna podrška i ohrabrenje od strane roditelja naoružanih ogromnim strpljenjem.


ZA ONO NAJVRIJEDNIJE U ŽIVOTU

HIPP KAŠICE OD INTEGRALNIH ŽITARICA I RIŽE SA VOĆEM HiPP H Hi iPP iP PP kašice od integralnih žitarica i riže sa voćem napravljene su od sirovina iz organsko-biološkog uzgoja. Prirodno su slatke, bez dodatnog šećera i konzervansa. Hranljive materije iz integralnog zrnja regulišu dječiju probavu na prirodan način. To su bogati, zdravi obroci. Ne treba ih podgrijavati, pa su zato praktični i na putovanjima. * Integralna riža sa voćem * Jabuka i banana sa dječijim keksom * Integralne žitarice sa voćem Ukoliko želite više informacija – tu smo za Vas! "Gruppo Tessile" d.o.o. Kuće Rakića bb – Podgorica Tel./Fax: 00 382 20 870 061; e-mail: gruppotessile@t-com.me


HRANA ZDRAVLJE A I BOLEST Piše: Svetlana Lazarević, farmaceutski tehničar Zvuči kao horor, ali nije daleko od istine. Zemlja postaje planeta bolesnih! Otprilike 60% stanovništva razvi razvijenih zemalja posjeduje višak kilograma, čime daju dobru podlogu za razvoj bolestî kao što su oboljenja srca i krvnih sudova, dijabetes tipa 2, tumori i još mnogo drugih.

prikazali ružnim, a pritom se i izložili opasnostima od oboliraznih bolesti, dok na drugoj strani imamo one koji oboli jevaju zbog toga što nijesu u mogućnosti da sebi priušte osnovne namirnice da bi podstakli svoj odbrambeni sistem i sačuvali svoje zdravlje. Tempo života je nametnuo brzu ishranu koja ne Da li se oni sa viškom kilograma ikada zapitaju pokriva sve potrebe našeg organizma. Zbog toga ih zbog čega su počeli da ŽIVE DA BI JELI, a ne DA JEDU DA moramo potražiti u obliku multivitaminskih preparata i BI ŽIVJELI. Naravno, treba se zapitati i zašto su svoj izgled tako nadoknaditi propušteno. Hrana sadrži sastojke kojima se borimo protiv bolesti. Teško je i VITAMINI, NJIHOVI RESURSI I DEJSTVA ZBOG NJIHOVOG NEDOSTATKA skoro nemoguće napraviti Naziv vitamina Namirnice Nepovoljna dejstva dnevni meni koji će zadovoljiti sve potrebe našeg organizma, pa Šargarepa, zeleno i žuto Slab vid, očne tegobe, su dodaci prehrani neophodni. VITAMIN A povrće, žuto voće, mlijeko i neotpornost disajnih puteva, Puno svježeg voća i povrća, mliječni proizvodi. slab imunitet. plave ribe, integralnih žitarica, maslina, mahunarki, orašastog VITAMIN B-1 Suvi kvasac, integralna Problemi sa nervima i srcem. voća, svježeg kravljeg sira… pšenica, kikiriki, povrće, mekinje, mlijeko. garancija su za zdravu i normalnu funkciju organizma. VITAMIN B-2 Mlijeko, kvasac, sir, lisnato Loš kvalitet kose, noktiju, loš Bitan je i način pripreme namirpovrće, jaja. vid. nica. Dokazano je da povrće usitnjavanjem i dugotrajnim VITAMIN B-6 Pivski kvasac, mekinje, Anemija, nervni poremećaji, kuvanjem gubi 40% vitamina C, pšenične klice, dinja, kupus, noćno grčenje mišića. (TERMIČKI NESTABILNI) mlijeko, jaja. 15% vitamina B-1, 35% folne kisjeline. Za brokoli je poznato VITAMIN B-12 Jaja, mlijeko, sir. Nervi, slaba koncentracija, da je zaštitnik zdravlja muških poremećaj ravnoteže. polnih organa, ali treba znati da će ako se pripremi u mikrotalasVITAMIN D Jetra ribe. Deformacija kostiju, rahitis. noj peći izgubiti 97% flavonoida, Listovi repe, kelj, kupus, Vitamin koji sprečava kuvanjem u vreloj vodi gubi 66% VITAMIN K teleća džigerica, zelena salata, krvarenje. iste materije, a kuvanjem na pari sir, spanać. samo 11%.

40


Stomačne tegobe i ljeto Ljeto je vrijeme godišnjih odmora i putovanja. Šta čovjeku može da pokvari odmor više nego bolest? Najčešće bolesti putnika na putovanjima su nadutost, grčevi i dijareja. Osnovno pravilo koje na putovanju treba poštovati je: ne smijemo jesti sirovu hranu, ni piti vodu ili druga pića koja nisu flaširana. Uprkos oprezu mogućnost obolijevanja od jedne od crijevnih infekcija prilično je velika. U ljudskim crijevima živi više stotina vrsta različitih bakterija. Većina bakterija živi u harmoniji s organizmom domaćina. U crijevima žive i neke uslovno štetne bakterije. Druge, korisne vrste bakterija nekako nadziru te uslovno štetne vrste. Izlučuju različite materije koje štetnim bakterijama onemogućuju pretjerano ra- zmnožavanje. Kad na putovanju u naš organizam uđe nova vrsta potencijalno štetnih bakterija, naš crijevni imuni sistem još ne umije da ih prepozna i uništi. Štetne bakterije se u crijevima množe, napadaju sluzokožu, izlučuju različite otrove i druge štetne materijale i izazivaju upalu. Posljedica tog procesa je dijareja. Kako mogu da se spriječe i ublaže crijevne tegobe na godišenjem odmoru? Preparati sa korisnim bakterijama Pojavu dijareje na putovanjima možemo da spriječimo jačajući odbrambenu moć naših crijeva na prirodan način. To ćemo postići ako prije putovanja ili godišnjeg odmora, kao i za vrijeme putovanja redovno budemo uzimali kapsule sa korisnim bakterijama. Ovi preparati u obliku kapsula sadrže veliki broj korisnih bakterija. One se naseljavaju u našim crijevima i utiču na sastav crijevne mikroflore mijenjajući je tako da se može suprotstaviti infekcijama izazvanim mikroorganizmima koji bi inače izazvali bolest. Korisne bakterije koje se nalaze u kapsulama izazivaju sopstvenim antibakterijskim djelovanjem, a prije svega aktiviranjem crijevnog imunog sistema, propadanje štetnih mikroorganizama koji su ušli u crijeva i na taj način mogu da spriječe ili ublaže dijareju, odnosno, druge ljetnje crijevne tegobe.


PREDSTAVLJAMO: DOM ZDRAVLJA - PODGORICA

Hram zdravlja Podgoričana Dom zdravlja - Podgorica, najveća zdravstvena ustanova na primarnom i druga po veličini na svim nivoima u Crnoj Gori, već 82-ije godine profesionalno i efikasno pruža zdravstvenu zaštitu svim građanima glavnog grada. Kuća zdravlja Podgoričana, traje i razvija se decenijama, uprkos teškoćama, ratovima, prirodnim katastrofama i drugim nedaćama, zahvaljujući vrsnim ljekarima, zaljubljenicima u medicinu i pravim poslenicima Hipokrata. Generacije i generacije pregalaca utkale su svoj život, rad i znanje u dobrobit razvoja ove zdravstvene ustanove, a time i u dobrobit cjelokupnog crnogorskog zdravstvenog sistema.

dr Nebojša Kavarić Kroz sve ove godine, Dom zdravlja u Podgorici uvijek je bio rasadnik blistavih kadrova i mjesto iz kojeg su se regrutovali zdravstveni radnici za crnogorske bolničke i kliničke kapacitete. Rastao je sa svojim gradom, tokom protekle 82-ije godine, i bio sa njim u svim njegovim teškoćama, nesrećama, bolestima, nadama, tugama, uspjesima i radostima. Ova ustanova je napokon izrasla u giganta, impo-

42

zantnu zdravstvenu ustanovu i pravi hram zdravlja. Zauzimajući značajno mjesto u sistemu primarne zdravstvene zaštite u Crnoj Gori, Dom zdravlja - Podgorica postao je pravi čuvar zdravlja našeg stanovništva i dragocjeni čuvar ulaska u crnogorski zdravstveni sistem. Posebno je tokom posljednjih nekoliko godina urađeno mnogo na prostornom osavremenjavanju, kadrovskom usavršavanju i uopšte na stvaranju modernog zdravstvenog centra koji prati evropske standarde i primjenjuje najsavremenije medicinske doktrine. O projektima koji su uspješno realizovani, kao i planovima za naredni period, razgovarali smo sa dr Nebojšom Kavarićem, direktorom Doma zdravlja u Podgorici. - Naša ustanova radi na 42 lokacije, od kojih su u samom gradu četiri velika punkta: Blok pet, Nova varoš, Stara varoš, Konik, kao i Hitna medicinska pomoć, dok su dva punkta u većim naseljima, u Golubovcima i Tuzima. Osim toga, imamo zdravstvene objekte u prigradskim naseljima Masline, Zagorič, Donja Gorica, Zabjelo i Tološi, a ostale lokacije čini mreža seoskih ambulanti, koja prekriva ruralni dio opštine. Takođe, u Izbjegličkom naselju na Vrelima ribničkim svakodnevno rade ambulante za djecu i odrasle, navodi dr Kavarić. U Domu zdravlja - Podgorica ukupno je registrovano skoro 200.000 građana, što je gotovo trećina crnogorskog stanovništva, a od toga preko 115.000 odraslih, 41.000 djece, dok je oko 30.000 žena izabralo svog ginekologa. - Dnevno našu pomoć zatraži prosječno oko pet hiljada pacijenata. Obavi se veliki broj rendgenskih i ultrazvučnih snimanja, od čega 80 odsto u Centru za dijagnostiku na Starom aerodromu, a ostalo u drugim zdravstvenim punktovima. Takođe, dnevno se obavi značajan broj mamografskih pregleda, na najsavremenijem mamografu, a počela je i realizacija projekta preventivnih mamografskih pregleda, za šta naše sugrađanke starije od 40 godina, sa područja podgoričke opštine, dobijaju opšti poziv. Osim toga, dnevno se obave i brojne usluge u Službi hitne medicinske pomoći, kućne posjete Jedinice za patronažu, fizikalnu terapiju primarnog nivoa i sanitetski prevoz, kao i


Centra za mentalno zdravlje, Centra za prevenciju, Centra za plućne bolesti i TBC, Centra za laboratorijsku dijagnostiku, te savjetovalištâ za dijabetes, mlade i trudnice i Jedinice za specifičnu zdravstvenu zaštitu, navodi dr Kavarić, dodajući da već pet godina uspješno radi Metadonski centar i da je realizovano više projekata Vlade i Agencije UN-a. On ističe da je velika pomoć u ovom obimnom poslu to što je sistem postao informatički umrežen, tako da se prate sve dnevne fluktuacije, opterećenost ljekara, dnevni problemi sa kojima se suočavaju, zatim broj izdatih uputa, recepata, kao i učinak i rad zaposlenih. Dom zdravlja - Podgorica, kao prva akreditovana ustanova primarne zdravstvene zaštite, kroz brojne projekte i aktivnosti teži dostizanju i praćenju evropskih standarda za zaposlene i pacijente, a u svemu tome ne izostaje nesebična pomoć i podrška Ministarstva zdravlja Crne Gore, kao krovne institucije zdravstvenog sistema. - Iz godine u godinu značajno smo napredovali i kadrovski i kada je oprema u pitanju, što se i odrazilo na kvalitet pružanja zdravstvenih usluga. Raspolažemo modernom opremom, čime su višestruko uvećane mogućnosti blagovremene dijagnostike i uspješnog liječenja, pa samim tim i organizovanosti i efikasnosti u radu. U mogućnosti smo da tehnološki i kadrovski u cjelosti odgovorimo standardnim zahtjevima u biohemiji, hematologiji, hemostazi, zahvaljujući savremenoj laboratorijskoj opremi. Vrsta i opseg analiza koje se obavljaju u Centru za laboratorijsku dijagnostiku, u sklopu centara za podršku Doma zdravlja, definisani su laboratorijskim standardom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Centar za laboratorijsku dijagnostiku Doma zdravlja - Podgorica dnevno primi preko 400 pacije-

nata, na deset lokacija u gradu, prigradskim opštinama i stanovima bolesnika. - Dnevno se obradi 1.400 raznih uzoraka i uradi preko četiri hiljade analiza i usluga, što na godišnjem nivou iznosi gotovo milion analiza i usluga, ističe dr Kavarić. - U proteklom periodu uradili smo puno i na osavremenjavanju naših objekata. Ranije je završena rekonstrukcija i izgradnja objekata u Bloku pet, na Starom aerodromu i Koniku, završena je rekonstrukcija objekata u Golubovcima i Tuzima, a pri kraju je adaptacija i rekonstrukcija objekata u Staroj varoši i Novoj varoši, koji će tokom maja biti u funkciji pružanja usluga građanima. Uskoro će u svim našim objektima biti značajno bolji uslovi za rad zaposlenih i mnogo komfornije i prijatnije za pacijente, ističe dr Kavarić. Osnovna misija Doma zdravlja - Podgorica, prema riječima direktora Kavarića jeste da adekvatna primarna zdravstvena zaštita za oko 200.000 klijenata, u svakom trenutku, na svakom mjestu, bude dostupna i uspješna. Tome su težili do sada, a to im je prioritetni zadatak i ubuduće. - Zadovoljan pacijent, kojem je uz adekvatan medicinski tretman pružena i velika pažnja i ljubaznost, osnovna je težnja menadžmenta i zaposlenih u Domu zdravlja, koji je po tome decenijama poznat. Sasvim sam siguran da ćemo nastaviti da kao i do sada profesionalno i stručno obavljamo svoj posao za dobrobit i bolje zdravlje naših građana, poručuje dr Kavarić. B. T.

43


MAKSIMALNA POSVEĆENOST PROIZVODNJI KVALITETA

PHILIPS AVENT BEBI PROGRAM Piše: dr Jevto Eraković Velika konkurencija proizvođača na tržištu opreme za bebe zaista djeluje ohrabrujuće na roditelje. Osvrnemo li se na ogroman broj proizvoda koji su svakodnevno predstavljeni u medijima, izloženi na prodajnim mjestima, dalo bi se zaključiti da je na tom polju ostvarena raznovrsna i kvalitetna ponuda proizvoda namijenjenih najmlađima. S obzirom na to da je usmjerena na zadovoljavanje potreba najsuptilnijeg dijela populacije, bilo bi za očekivati i da je taj sektor pokriven najkvalitetnijom i najbezbjednijom opremom. Postoji, međutim, jedno hemijsko jedinjenje koje unosi izvjesnu sumnju u potrebnu obezbijeđenost i neškodljivost upotrebe proizvoda za bebe. Riječ je o bisfenolu A (4 hidroksifenil-propan — BPA). Njegova primjena je vrlo razuđena u svim aspektima proizvodnje, a od 1960. godine redovno ulazi i u sastav proizvoda prvenstveno namijenjenih za ishranu beba, kao i za proizvodnju ostalih pomagala: varalica, čaša, pumpica za dojenje i sl. Tek odnedavno, tačnije od 2009. godine, intenzivirana su klinička istraživanja koja su imala za cilj ispitivanje i utvrđivanje efekata bisfenola A. Razlozi za zabrinutost javnosti pojavili su se nakon izrade studija koje su pokazale negativne efekte BPA na životinjske jedinke u razvoju. Pokazalo se da postoji: velika rasprostranjenost BPA u robi široke potrošnje, da je omogućen svakodnevni kontakt sa ovim supstancama, identifikovano je i postojanje BPA u urinu i krvi većine ispitivanog stanovništva. Pored svega, ocijenjeno je da je realna i zabrinutost roditelja za zdravlje i psihomotorni razvoj djece koja koriste produkte sa ovim sastojkom. Zaključci NTP-a (National Toxicity Program, Department for Health and Human Services, USA) i FDA / USA ( Food and Drug Administration) o uticaju bisfenola A na ljudski organizam upozoravaju na to da postoji određena zabrinutost i nedoumica oko potencijalnog efekta na mozak, ponašanje i prostatu kod fetusa, novorođenčadi i male djece, minimalna zabrinutost u vezi sa efektom na mliječne žlijezde i ranu fazu puberteta kod osoba ženskog pola. U vezi sa izlaganjem trudnica i opasnošću od eventualnog pobačaja, smrti ili kongenitalnih malformacija ploda, smanjene TV i TT novorođenčeta i otežanog rasta u kasnijem periodu života, kao i sumnjom da BPA izaziva reproduktivne poteškoće kod široke populacije (korisnika) realno je procijenjena minimalna

mogućnost za postojanje zabrinutosti. FDA je u januaru 2010. ukazala na namjeru da će istražiti opcije koje bi izmijenile regulativu u vezi sa polikarbonatnom plastikom koja sadrži tragove bisfenola A kako bi isključila njegovu upotrebu u proizvodnji flašica za bebe. Zbog činjenice da su standardni testovi toksičnosti pokazali bezbjednost ljudskog izlaganja malim dozama BPA i želje da se drastično ne utiče na promjenu uvriježenog načina ishrane, FDA se odlučila da pristupi testiraju suptilnih efekata BPA kako bi se odgovorilo na ključna pitanja i riješile sve nedoumice vezane za rizik od upotrebe BPA. U tom smislu, ova institucija je dala preporuke za upotrebu flašica i šolja koje sadrže BPA, a koriste se za ishranu beba. Dobro je napomenuti da flašice koje sadrže BPA obično na dnu imaju oznaku #7. Naravno da roditeljima nikada neće postati dosadno da sprovode preporučene mjere održavanja, što podrazumijeva zamjenu upotrebljavanih flašica novima prilikom svakog primjetnog oštećenja (ogrebotina, zamućenje); vođenje računa o temperaturi sadržaja flašice ne iznad 40°C, ali, svakako, vrlo je bitno upoznati ih i sa činjenicom da se povodom predstavljenih rezultata najnovijih istraživanja tehnologija dizajniranja ovog dijela asortimana sada već preusmjerava prema novim trendo-


različitih zdravstvenih agencija širom svijeta, uključujući i European Food Safety Authority (EFSA) i United States Food and Drug Administration (FDA). Preko trideset godina kompanija AVENT, sada Philips AVENT, prisutna je na svjetskom tržištu kao jedan od vodećih proizvođača u kategoriji opreme za majke i bebe. Philips AVENT je vodeći svjetski brend prepoznatljiv po visoko inovativnim i jedinstvenim proizvodima sa klinički dokazanim rezultatima o kvalitetu.

Mogu sa zadovoljstvom da kazem da smo se supruga i ja odlucili da koristimo Avent program u trenutku kada se ukazala potreba da obezbijedimo flasice za bebu i odgovarajuce cucle. Konsultovali smo se sa nasim kolegama pedijatrima, culi misljenje farmaceuta i upoznali se sa preporukama svjetski priznatih strucnjaka. Nakon toga logican i cini mi se racionalno jedini moguc izbor bio je – Avent. Sve sto smo culi i prihvatili kao sugestiju pokazalo se opravdanim, a nakon naseg iskustva i odredjene vremenske distance mozemo sa zadovoljstvom da konstatujemo da smo koriscenjem Avent programa dobili sjajnu potporu u pravilnom razvoju i odrastanju naseg djeteta. Od tada svima preporucujemo Avent program sledstveno nasem dobrom iskustvu a svakako ne zaboravljamo da je nasa obaveza, kao doktorima medicine, da preporucujemo samo ono najbolje za bebe. vima proizvodnje koji isključuju upotrebu BPA. Jedan od prvih koji su prihvatili kurs ovih promjena jeste renomirani proizvođač ove vrste opreme Philips AVENT. Philips AVENT proizvodi u potpunosti podliježu, pa čak i premašuju standarde postavljene od strane

Spektar svjetski poznatih proizvoda ove kuće čine: •Philips AVENT flašice za bebe; •Standardne Avent Airflex cucle; •Philips AVENT ISIS ručna pumpica za grudi; •Philips AVENT IQ električna pumpica za grudi; •Philips AVENTOV „Magic program“: Magične šolje zapremine 200 ml / 7 oz i 260 ml/ 9 oz; Magična sport šolja zapremine 340 ml / 12 oz. •Silikonska ortodontska varalica; •AVENT VIA set posuda za čuvanje mlijeka i hrane. Pored činjenice da su svi materijali koji se koriste u izradi Philips AVENT proizvoda odobreni od strane FDA i priznati kao „bezbjedni za upotrebu i kontakt sa hranom“, Philips AVENT se opredijelio i za samoinicijativno podvrgavanje svojih proizvoda dodatnom testiranju kako bi njihovim sertifikovanjem potvrdio epitet nespornog i garantovanog kvaliteta i, naravno, pratio najnovije standarde bezbjednosti proizvoda. Potvrda o sertifikovanju proizvoda jasno je predočena na svim proizvodima ove firme. U skladu sa visokopostavljenim standardima i njegovanjem dobre prakse i društvene odgovornosti prema svojim potrošačima, kompanija Philips AVENT je u svoj asortiman proizvoda za ishranu beba i djece uvrstila i proizvode koji ne sadrže BPA: nove višekratne flašice za bebe, varalice i pumpice za grudi. Posebne prednosti novog „SUPER PREMIUM“ asortimana PHILIPS AVENT flašica bez bisfenola čine: •Kinički dokazano ublažavanje kolika zahvaljujući namjen ski dizajniranim anti-colic cuclama (M. S. Fewtrell, K Ken nedy, R Nicholl i dr.); •Ublažavanje uznemirenosti djeteta u toku noći; •Jednostavnost kombinovanja dojenja i hranjenja iz bočice; •Nepostojanje BPA sadržaja. Osnovna preporuka za koriscenje PHILIPS AVENT proizvoda zasnovana je na cinjenici da je ovo brend koji se,osim od strane zadovoljnih potrosaca,preporucuje i od strane priznatih medicinskih strucnjaka sirom svijeta. Ponudom trajnih, izdržljivih proizvoda privlačnog izgleda, izdvojenih između ostalog i po multifunkcionalnom kvalitetu, Philips AVENT je obezbijedio dostojnost povjerenja i omiljenost medju roditeljima. Ovo je izuzetno jak brend koji zadovoljne majke preporučuju jedne drugima u preko 70 zemalja širom svijeta, brend koji prijatelji jedni drugima interno preporučuju.


Izvodi iz knjige

Prostata nije tabu Autor: doc. dr Bogdan Pajovć U narodu se govori, po malo u šali, a u stvari je istina, da prostata pokazuje godine muškarca. Počne li da se oglašava raznim tegobama u vidu učestalog mokrenja i eventualno, bolom popraćenog pražnjenja mokraćne bešike, starost je na pragu. Samo starenje, kao neminovnost, odražava se kako na spoljni izgled tako i na opšte zdrastveno stanje. Kod muškarca ovaj proces obično se prvo "okomi" na prostatu. Bolesti prostate su veoma česte i zato, ne bez razloga, za prostatu se kaže da je "Ahilova peta" muškarca. Ova knjiga sadrži osnovne informacije o prostati, njenoj funkciji i oboljenjima i treba da pomogne da se na najbolji način prevaziđe problem u saradnji sa urologom.

Prostata

Osnova prostate formira se u toku razvoja fetusa čovjeka. Od rođenja do puberteta prostata lagano raste, a definitivnu veličinu od 20g (+-6), postiže između 20 i 30 godine života. Iako je prostata po svojoj dimenziji (5 cm X 4cm X 2,5cm) i težini, mali organ, ona je sjedište čestih i značajnih oboljenja. Prostata je po građi djelimično mišićni, a djelimično žljezdani organ. Nalazi se neposredno ispod mokraćne bešike, na mjestu gdje se iz nje izdvaja uretra – kanal koji izvodi mokraću iz bešike (slika 2). Njen gornji, širi dio, nalazi se neposredno iza stidne kosti, a prema dolje sužava se tako da se iz njenog vrha nastavlja uretra i sjemenovodi. Uvećana prostata nalazi se na putu oticanja mokraće u spoljnju sredinu, zbog toga se sve teže prazni mokraćna bešika kako se prostata sa godinama uvećava.

Funkcija prostate

Prostata je žlijezda, koja proizvodi tečnost (fluid) koja služi za prenošenje sperme i to je njena glavna funkcija. Čovjek bi bez tog fluida bio sterilan (slika br.3). Prostata proizvodi tečnost koja izlazi sa spermom kada se prazne sjemene kesice. Ona je prije svega od primarnog značaja za fertilitet, a ne za potenciju. Tečnost, koju proizvodi prostata, održava spermatozoide u životu dok krče put do jajne ćelije. Spermatozoidi se stvaraju u testisima, dok hormoni regu-lišu: rast prostate, formiranje tečnosti prostate i produkciju sperme. Dnevno se luči oko 2ml sekreta prostate. Sekret ima alkalnu (baznu) reakciju, a njegov glavni sastojak je voda. U njoj su rastvorene razne mineralne i organske materije.

46

Prostata je glavni izvor limunske kiseline u sjemenoj tečnosti. Cink se nalazi u velikim količinama u prostati i njenom sekretu djeluje kao antibakterijski faktor, koji je važan za metabolizam (razmjenu materija) spermatozoida. Od organskih materija treba pomenuti lipide (masne materije). U sekretu prostatae otkriveno je više fermenata. Kisela fostafaza prostate je ferment koji učestvuje u razlaganju spojeva fosforne kiseline. Alkalna reakcija sekreta prostate je veoma važna jer neutrališe kiselost vaginalnog sekreta i tako stvara povoljne uslove za kretanje i druge funkcije spermatozoida. Prostata i sjemene kesice spadaju u polne žlijezde sa "spoljnim lučenjem". Nema dokaza da ova žlijezda luči hormone. Sekret prostate služi kao tečna sredina u kojoj spermatozoidi nalaze hranljive materije, ili se oslobađaju izvjesni produkti metabolizma. Ćelije žljezdanih mješkova i izvodnih kanalića prostate stvaraju i Specifični Prostatični Antigen (PSA), ferment koji učestvuje u razgradnji ugrušaka sperme. Normalne vrijednosti PSA u krvi iznose do 4 ng/ml. Nivo ovog fermenta povećan je u krvi poslije masaže ili biopsije prostate, kod zapaljenja i tumora prostate.

Koji su uzročnici zapaljenja prostate

U posljednjih nekoliko decenija akutna zapaljenja prostate su po pravilu ne-gonorojičnog porijekla. Kod mnogih bolesnika prostatitis je pratilac kalkuloze (kamena) ili adenoma prostate. Uzročnici su kolibacili i slične bakterije iz crijeva ili mokraćnih puteva. Stafilokoke obično dolaze iz gnojnih ognjišta u koži (čirevi), a streptokoke iz guše, ždrijela, polnih i drugih organa. Zapaljenje prostate može biti izazvano i nekim virusima (grip, parotitis, mononukleoza) i gljivicama (candida albicaris). Trichomonas je često prisutan u ženskim polnim organima, odatle može preći u mokraćno-polni sistem muškarca. Isto važi i za zapaljenje izazvano mikroorganizmom Chlomydia, koji se takođe prenosi seksualnim

Kako mikroorganizmi dospijevaju do prostate

Izazivači zapaljenja mogu doći do prostate na više načina. Krvnim putem (hematogena infekcija) dolaze uzročnici u prostatu kod raznih bakterijskih i virusnih infekcija. Primarno ognjište može biti u koži, disajnim putevima, krajnicima i želudačno crijevnom aparatu. Urinarnim putem infekcija se širi iz uretre (mokraćne


cijevi) u prostatu, kroz izvodne kanale prostatičnih UROLOGIJA žlijezda. Infekcija bubrega i mokraćnih puteva često se prenosi na ovaj način. Zapaljenje crijeva omogućuje prodor klica iz okoline, naročito kod zapaljenja hemoroida perianalne fistule kada širenje infekcije oko bešike i uretre nastupa linfnim putem.

gubitak apetita, gađenje, pa i povraćanje, uz jezu, drhtavicu, daju utisak opšte infekcije. Od lokalnih simptoma izraženi su bolovi u predjelu međice i čmara. Bolesnik ima osjećaj punoće i stranog tijela u rektumu. Bolovi mogu biti vrlo jaki, naročito pri defekaciji (vršenju stolice). U slučaju zastoja mokraće neophodno je plasirati kateter (specijalna gumena cijev koja se stavlja kroz mokraćni kanal u bešiku). Evolucija akutne upale prostate pri dobroj terapiji ide ka porazgovara o ovom problemu tek kada su na korak od izliječenju ali je moguće samo ublažavanje akutnih simpoperacije. Ovo čekanje poslednjeg trenutka može da izazove toma i prelazak u subakutnu i hroničnu formu. i dodatne komplikacije kao što su infekcija bešike i mokraćnih kanala, ili upala bešike i pelvičnog zida. U 5 do Hronični bakteriski 10% slučajeva ovi simtomi ukazuju naprostatit rak prostate.

UVEĆANA PROSTATA

Koji faktori doprinose razvoju zapaljenja Značajan procenat muške populacije, posebno u zrelijim prostate

godinama, suočava se sarazvija slabom bešikom i drugim Žlijezdano tkivo prostate se u punoj mjeri u toku urinarnim Ovakvo stanje može prouzrokovati puberteta problemima. i to objašnjava što prostatita praktično nema iprije socijalnu izolaciju, jer muškarci sa povećanom urinarnom puberteta. frekvencijom često odbijaju da putuju, nastanak izlaze u šetnje ili Predisponirajući faktori koji podspješuju akutnog posjećuju prostatitisaprijatelje su dugoi porodicu. sjedenje, prekomjerno uzimanje alkohola, jahanje, zamor. Najčešći učestalog i nekontrolisanog mokrenja je Zapaljenjeuzrok prostate se često razvija kao komplikacija uvećana koja puteva se javljaiposle 45. organa godine života, zbog infekcijeprostata, mokraćnih polnih (zapaljenje promjena hormonskoj regulaciji. Tegobe na koje se sjemenika iusjemenih kesica). muškarci najčešće traume žale su učestalo uriniranje cistoskopija, tokom noći, Instrumentalne (kateterizacija, učestalije uriniranje danju (ali jako male količine), bužiranje) oštećenjem sluzokože uretre i razvojem ispuštanje kapljica olakšava urina posle uriniranja, ili urinarna uretralne infekcije pojavu prostatitisa. Nošenje inkontinencija. stalnog katetera neminovno je praćeno razvojem infekcije koja može da zahvati i prostatu. Ljekar opšte prakse može prepisati i lijekove, ali jedino u slučaju ako suAkutna simtomiupala dosta prostate ozbiljni. Kao poslednje riješenje, kada bolest uzme maha, preduzima se temperaoperacija Bolest počinje naglo, sa opštim znacima infekcije, prostate. Nažalost, većina390C. muškaraca se malaksalost, odluči da tura je visoka, često i preko Glavobolja,

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: Lamex Commerce d.o.o. ul. skoj-a 51, Podgorica tel./fax. 020/280-477

Hronični bakterijski prostatit može biti posljedica akutnog Muškarci pateuprkos od urinarnih problema da koriste zapaljenja,koji koje liječenju dobijamogu subakutni i TENA for men. Velika prednost je to što su Tena forkaramen hroničan tok. Ponekad proces od samog početka ima ulošci jednako mekani i diskretni normalan donji veš, kter hroničnog zapaljenja, bez kao prethodne akutne faze.a imaju dovoljnu moć upijanja urina da se možete osjećati Najčešći izazivači hroničnog zapaljenja, su kolariformne slobodno i sigurno cijelogai Pseudomonas. dana ili noći.Danas Korisniku će klice, pretežno sojevi E-coli se misli povećati samopouzdanje i povjerenje. da streptococe i stefilococe nemaju značajnu ulogu u

razvoju hroničnog bakterijskog prostatitisa, a daje se sve Tena i dalje ostaje svjetski lider ui razvoju novih ui kvalitetnih veći značaj infekciji hlamidije mikoplazme nastanku proizvoda za zaštitu inkontinencije kod muškaraca. hroničnog bakterijskog prostatitisa. Raspitajte kodpotpomažu svog farmaceuta ljekara opšte prakse o U faktore sekoji razvojili hroničnog zapaljenja ovim proizvodima za zaštitu kod slabosti bešike. Učinite prostate spadaju hronične urinarne infekcije posebno život lakšm i ljepšim onome koga znate da ima problem infekcije uretre i suženje vrata mokraćne bešike. slabe bešike. Nastaviće se...


Stomatologija i psihologija

Bol opominje Istraživanja pokazuju da su neke bolesti u usnoj duplji u bliskoj vezi sa emocionalnim stanjem ličnosti Piše: prim. mr sci dr Slobodan V. Radonjić spec. za oralnu hirurgiju Drevna latinska sentencija: „Dolorem sedare divinum opus est” - Ublažavanje bola božansko je djelo ukazuje na neizmjeran značaj i ulogu bola s kojim se čovjek susreće i bori od svog postanka. Pouzdani podaci govore o tome da su veoma stari narodi Asirci i Vavilonci (1.700 godina prije nove ere) upotrebljavali razna sredstva za smirivanje bola u predjelu usta i zuba, a drevni Egipćani su na tzv. Ebersovom papirusu, dokumentu koji je pisan negdje od 3.700, a završen oko 1.550 godine prije nove ere, na, s današnje distance, zadivljujućoj dužini od 20,23 metra, i ukupno 110 strana, zapisali poglavlja o bolu, posebno glavobolji (migreni, neuralgiji i dr.). Na istom papirusu, pored više stotina recepata, našao se i opijum, lijek protiv bola. Iako neprijatan osjećaj, bol je saveznik čovjeku, jer kao upozoravajući, odbrambeni i zaštitni mehanizam, prati mnoga oboljenja ukazujući na to da se u organizmu događa nešto što zahtijeva preduzimanje određenih medicinskih procedura. „Bol je pas čuvar zdravlja”, izreka je drevnih Grka. Svi djelovi čovječijeg tijela nijesu podjednako osjetljivi na bol. Predio lica i vilica, s mnoštvom senzitivnih nervnih završetaka, sigurno je jedna od najosjetljivijih regija kod ljudi. Početak primjene anestezije službeno datira od 1844. godine, kada je američki zubni ljekar Horas Vels (Horace Wels) izvadio pokvareni zub pacijentu primijenivši opštu, kratkotrajnu anesteziju azotoksidulom („veseli gas”). Mnoge stomatološke bolesti, praćene bolom i strahom, u manjoj ili većoj mjeri mogu dovesti do poremećaja nekih fizioloških funkcija (san, uzimanje hrane i sl.), kao i do promjena u ponašanju, naravno u zavisnosti od psiho-emocionalnih karakteristika ličnosti, kao i od toga o kakvoj se bolesti radi, dužini njenog trajanja i mogućem ozdravljenju sa ili bez posljedica. Razlozi koji dovode do izmijenjenog ponašanja pacijenta čija je simptomatologija vezana za određena patološka stanja u usnoj duplji izazivajući moguća psihosomatska oboljenja, uslovili su da se od 1962. godine uvede promoviše naziv „psihostomatologija”, što je naročito

48

povećalo interesovanje za psihijatrijski, odnosno psihosomatski aspekt određenih oboljenja u usnoj duplji. Kako je pisao J. Manhold, zubi i ostale strukture usne duplje, kao sastavni djelovi ljudskog tijela, podliježu istim mogućnostima nastanka psihosomatskih oboljenja. Od mogućih psihosomatskih bolesti u stomatologiji, pomenimo neke: bruksizam (stridor dentium), nevoljno škripanje, škrgutanje i stezanje zubima. Javlja se u snu, ali i u budnom stanju osobe. Smatra se da je ova pojava u vezi sa emocionalnim stresovima, strahom ili zamorom, kao i izraz napetosti i povećanja agresivnosti, koji su kao simptomi začeti još u djetinjstvu, kada su stroge vaspitne mjere djetetu uskraćivale izražavanje određenih emocija (npr. ljutnju). Pretpostavka je da ova manifestacija nastaje i lišavanjem djeteta majčine ljubavi u najranijem životnom dobu. Bolan jezik sa jakim osjećajem pečenja (glosodinija i glosopiroza) i usne duplje (stomatodinija i stomatopiroza) češće se susreću kod žena, posebno srednjeg i starijeg doba. Pored somatskih razloga za ove neprijatne tegobe (hormonski poremećaji, alergija, nedostatak gvožđa, vitamina B-12, dispepsija) kao mogući razlog pojave ovog oboljenja smatra se i depresivno stanje. Nepodnošljivost estetske nadoknade, mobilne ili fiksne (proteze, krunice, mostovi) jeste još jedan vid izražavanja orofacijalnog bola. Najvjerovatnije je da se radi o osobama koje nemaju dovoljno samokontrole, koje su preosjetljive, plašljive, sa posebnom sklonošću ka samoposmatranju, kao i o depresivnim ličnostima. Pojave ulceracija, ranica (grizlica) u usnoj duplji, katkad nepoznatog porijekla, javljaju se kod neurotičnih osoba i osoba sa akutnim stresnim stanjem. Bol u viličnom zglobu takođe može predstavljati psihosomatsku bolest. „Fantomski zub” je primjer ispoljavanja psihogenog orofacijalnog bola koji se karakteriše neprihvatanjem gubitka zuba, zbog čega osoba ima gotovo stalnu potrebu da provjerava da li je zub stvarno izvađen ili je i dalje prisutan, posmatrajući se u ogledalu i obilazeći jednog ili više stomatologa. S obzirom na značaj i ulogu bola, već dugo godina u mnogim zemljama postoje i otvaraju se klinike za bol specijalizovane ustanove za terapiju bola. U njima radi tim stručnjaka: anesteziolog, klinički farmakolog, psihijatar, i više drugih specijalista - saradnika. Oni zajedno učestvuju u liječenju bola čineći tako „božansko djelo”.


Stiže proljeće, čuvajte se od krpelja ŠTA SU KRPELJI? Piše: dr.sci.med. Milovan Živković Dolazak proljeća, visoke temperature i veća količina sunčeve svjetlosti, dovodi do buđenja žive prirode. Biljke počinju sa vegetacijom, a životinje izlaze iz zimskog sna. Ljudi sve više vremena provode van kuće. Poljoprivredni radnici, radnici u šumarstvu, berači šumskih plodova, ali i kamperi i šetači najveći dio vremena provode u prirodi. Ove aktivnosti, često nose i određene rizike. Biljke i životinje, često mogu da budu uzročnici ili prenosioci velikog broja infektivnih bolesti. S toga bi bilo neophodno navesti najčešće bolesti koje vrebaju stanovništvo, kao i način kako da se od njih zaštitimo, kako ih prepoznamo i na kraju liječimo.

KOJE SU NAJČEŠĆE BOLESTI KOJE SE PRENOSE NA OVAJ NAČIN?

Svi se uglavnom zgražavamo i pri samoj pomisli na ovu sitnu i potencijalno veoma opasnu, parazitski orijentisanu životinjicu. Krpelji nastanjuju gotovo identičan prostor kao i njihovi toplokrvni [nešto ređe i hladnokrvni] "domaćini". Za početak treba reći da su krpelji beskičmenjaci iz podreda Ixodida reda Parasitiformes iz podklase Acari. Postoje tri familije krpelja: tzv." meki" krpelji [Argasidae], i Nuttalliellidae i Ixodidae tj. tvrdi krpelji. Vizuelno se mogu razlikovati po tome što se kod "tvrdih" rilice na glavi mogu videti sa gornje strane dok su kod mekih ti organi nalaze sa donje strane tela. Familiju Nuttalliellidae čini samo jedna veoma retka vrsta koja živi u Africi, a raste i do 3cm u dužinu. Svi krpelji su paraziti koji piju krv svog domaćina i mogu se naći u svim krajevima sveta. Predstavljaju veoma opasne prenosnike zaraznih bolesti od kojih neke mogu imati i fatalan ishod. Njihova staništa su najčešće šume, visoke trave i predeli pokriveni žbunastom vegetacijom koja im je neophodna kako bi mogli da "skaču" (zapravo padaju ili se kače) na životinje i ljude koji prolaze .

Od životinja koje su izvor infekcije ili prenosičlac, u ovo doba godine, najčešće su: muve i drugi insekti, koji su česti prenosioci bakterija i virusa na hranu, što u ljetnjim mjesecima dovodi do češćeg javljanja različitih crijevnih infekcija )alimentarnih intoksikacija i alimentarnih toksiinfekcija. Komaci su prenosiocijedne teške, na sreću kod nas rijetke bolesti malarije, ali i Papatači groznice , lajšmanije i mnogih drugih, posebno tropskih oboljenja. Na ovim prostorima miševi su prenosioci jedne endemske bolesti posebno česte na sjevertu Crne Gore u narodu poznate kao mišija groznica. Od biljaka biće govora o trovanju gljivama, koje ne rijetko zna da bude i fatalno za berače i konzumente pečurki. U ovom broju biće riječi o krpeljima i lajmskoj bolesti, ili bolje reći lajmskom sindromu koju krpelji izazivaju, kako se ona dobija, kako se prepoznaje, kada treba započeti terapiju i koliko dugo se liječiti.

49


Lajmska bolest U Evropi je, od zaraza koje prenose krpelji, za ljude najopasnija lajmska bolest koju najčešće prenose jelenski krpelji (red Ixodes),a izaziva bakterija Borrelia burgdorferi. Bolest koja ova bakterija izaziva prolazi bez ikakvih posledica ukoliko se liječi u ranom stadijumu. Nažalost, zbog prirode bolesti veoma je teško dati sigurnu dijagnozu u tom početnom stadijumu. Sam ubod krpelja je uglavnom bezbolan, jer krpelji posjeduju, anestezine, supstance koje često onemoguće, da pacijent osjeti bol na mjestu uboda. Krpelj se hrani čovječijem krvlju, a vremenom i regurgitira krv i na taj način prenosi bakterije koje se nalaze u samom krpelju.Da li će i koju količinu bakterija krpelj izlučiti u čovječiji organizam, zavisi prije svega, od toga da li je sam krpelj inficiran i koliko je dugo bio zakačen i parazitirao na čovjeku. Što je to vrijeme duže, veća je mogućnost da će do infekcije doći. Nije svaki krpelj infektivan, a na našim prostorima , na osnovu nekih ispitivanja u regionu Ovčare kod Vukovara i okolini Vojno medicinske akademije u Beogradu inficirano je oko 1/3 ulovljenih krpelja. Svakako osoba koju je krpelj ubo to na licu mjesta ne može znati. Zato je neophodno naučiti ljude kako da se ponašaju. Šta treba znati nakon ujeda krpelja Ukoliko primijetimo da je na našoj koži ili koži djeteta prisutan krpelj, neophodno ga je odmah odstraniti. Ukoliko nismo mogli sami to da uradimo, potrebno je da to uradi stručno lice. Pogrešno je mišljenje da neka hemijska sredstva(Aceton, alkohol ulje I slično), treba stavljati na još neodstranjenu životinju, kako bi se lakše odstranila. Upravo tada može doći do regurgitacije (povraćana) sadržaja iz samog krpelja u krv čovjeka. Nakon odstranjenja krpelja, koliko je moguće savjetovati osobu da što manje češanjem iritira kožu, jer na mjestu uboda osjećaj svraba nakon odstranjenja krpelja se intenzivira. Ovo je veoma bitno, jer od toga kako će izgledati koža na mjestu uboda i okolini u narednih mjesec dana, zavise i mjere koje treba preduzimati. Ono što svi naši čitaoci treba da znaju, jeste da nijedan ujed krpelja nije bezazlen.Rizik da obolite od

50

glava jelenskog krpelja uvećana mikroskopom [500x] Lajmske bolesti je dakle oko 33%.Zato najbolje ne oklijevati i javiti se ljekaru prilikom svakog ujeda. Da li će vas ljekar odmah početi liječiti antibioticima, zavisi od samog ljekara. Naime i među eminentnim stručnjacima koji se bave ovom bolešću postoji podijeljeno mišljenje. Jedni su mišljenja da preventivno svaki ujed krpelja treba liječiti antibioticima, dok drugi prije jasnih simptoma infekcije to ne preporučuju. Ovaj stav pravdaju, da dok je bakterija u fazi mirovanja i dok osoba ne pokazuje znake infekcije (stacionarna faza) dejstvo antibiotika na bakterije je minimalno. Pored toga u tom stadijumu bakterija je često u ćelijama odbrambenog sistema čovjeka, gdje antibiotik ne može da prodre. Ono što svi potencijalni pacijenti treba da znaju, je da bez obzira da li je ljekar dao ili nije dao antibiotik, jeste da ako se u periodu između trećeg i trideset trećeg dana od ujeda krpelja, na koži pojavi crvenilo prečnika većeg od 2 cantimetra, na mjestu uboda pacijent se obavezno ponovo javi ljekaru. To je siguran znak da je došlo do infekcije te da treba započeti liječenje antibioticima. Postoji test koji prema uzorku krvi može prepoznati prisustvo ove bakterije međutim njegova slaba efikasnost u ranom stadijumu često primorava ljekare da primijene antibiotike i bez konkretnog dokaza kako bi spriječili mnogo teže posledice. Protiv ove bolesti postoji i vakcina mada je ona potrebna samo ljudima koji često borave u "rizičnim"zonama. Kao što je već rečeno, pisanog pravcila


da li primijeniti ili ne antibiotike, nema, ali većina autora se slaže, da antibiotike trebe, obavezno dati kada je više od dva krpelja, istovremeno ujelo jednu osobu i kada se na mjestu ujeda pojavi crvenilo poznato kao eritema migrans. Koji su još simptomi lajmske bolestiu? Kao što je već rečeno, ujed krpelja najčešće prođe ne zapažen. Prvi simptomi infekcije su upravo crvenilo kože na mjestu ujeda, okruglog oblika, poznato kao eritema migrans. Ovo crvenilo može i da izostane, ali istina rijetko, mogu i da mu predhode blago povišena temperatura ili groznica. Opisani su i slučajevi, posebno kod djece, kada migratornom eritemu predhodi zapaljenje moždanih ovojnica. Ukoliko se pacijent javi ljekaru tek nakon pojave opisanog crvenila, još uvijek nije kasno. Terapija u ovoj fazi infekcije je uspješna i traje od 15 do 30 dana. Najčešće je izlečenje kompletno, ali nije rijetko da se antibiotska terapija treba ponoviti. Ukoliko se pacijent ni u ovoj fazi ne javi ljekaru ili ne isprima dovoljno dugo antibiotsku terapiju, infekcija se i spontano povuče i pacijent jedan period nema nikakvih simptoma i znakova bolesti. Nakon ovog perioda latencije, nastupa druga faza bolesti, koja je dosta ozbiljnija, ali i teža za liječenje. U ovoj fazi zahvaćeni su skoro svi organi, pa sa pravom govorimo o multisistemskoj infekciji. U zavisnosti od sistema i organa, koji je najviše zahvaćen, govori se o kardioboreliozi, kada je zahvaćeno srce, neuroboreliozi,

kada je zahvaćen centralni nervni sistem, zatim reumatološkim manifestacijama kada se javljaju simptomi od strane kosti i zglobova. Oštećenje pluća, uvećana jetra i slezina, bolovi u mišićima, samo su najčešće manifestacije ove faze bolesti. Bilo liječenjem ili spontano i u ovoj fazi dolazi do poboljšanja, ali nakon prosječno 6 mjeseci dolazi do novih recidiva. Ova treća faza bolesti je najteža za lčiječenje. Neurološki ispadi, psihijatrijske smetnje atrofijske promjene na koži, degenerativna oboljenja kičme samo su najčešći simptomi i znaci hronične Lajmske bolesti. Umjesto zaključka •Lajmska bolest je sistemska infektivna bolest koju prenose krpelji •Svaki ujed krpelja ne mora da znači da će nastati ova bolest •Ako vas istovremeno ujedu dva ili više krpelja, obavezno započeti liječenje. •Nakon vađenja krpelja, obratiti pažnju na promjene po koži. Crvenilo u periodu opd mjesec dana svakom pacijentu koga je ujeo krpelj treba da bude neka vrsta alarma. •Poremećaji srčanog ritma, pareze facijalisa, atrofije kože, bolovi u zglobovima i mišićima, psihijatrijske smetnje i oboljenja kičme razlog su da se uradi dijagnostičko ispitivanje krvi na lajmsku bolest.,


ALERGIJSKI RINITIS Piše: mr ph. Mehridžana Derviši-Lazorja Alergijski rinitis se definiše kao simptomatski poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija. Kod nekih pacijenata se alergijski rinitis javlja samo sezonski, tj. samo u periodu kada se u vazduhu nalaze alergeni, pa tada govorimo o sezonskom alergijskom rinitisu (ili polennoj hunjavici). Kod drugih se, pak, alergijska reakcija javlja u toku cijele godine, pa se govori o cjelogodišnjem alergijskom rinitisu. Najčešći uzrok cjelogodišnjeg alergijskog rinitisa jesu alergeni grinja kućne prašine, rjeđe alergeni krznenih kućnih životinja ili plijesni. Važno je znati da koncentracija alergena grinja kućne prašine nije u direktnoj vezi sa količinom prašine. Prašina u vlažnim (osam- desetoprocentna vlažnost), toplim (25°C) i neprovjetravanim prostorima, bogatija je grinjama. Grinje rado preživljavaju u madracima, tepisima i tapaciranom namještaju. Smatra se da je alergija na grinje najvažniji pojedinačni faktor rizika za nastanak alergijskih bolesti. Za razliku od cjelogodišnjeg, sezonski alergijski rinitis ima svoj kalendar pojavljivanja simptoma alergije u odnosu na kalendar cvjetanja pojedinih biljnih vrsta. Za Crnu Goru važi podatak da cvjetanje stabala počinje u rano proljeće, a kulminira u aprilu i maju, trave cvjetaju od maja do jula, a korovi od avgusta do septembra. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 20–25 % stanovništva u svijetu boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa. Takođe se smatra da oko 40% oboljelih od alergijskog rinitisa ima i astmu, a da čak 90% oboljelih od astme ima i alergijski rinitis, pa se on smatra upravo ključnim faktorom rizika za razvoj astme. Znakovi alergijskog rinitisa su: svrbež, osjećaj punoće i neprohodnosti nosa, kijanje, šmrcanje, obilniji vodenasti sekret iz nosa, te smanjenje ili čak nestanak njuha. Simptomi su obično uporniji, teži i dugotrajniji, a često je neprohodnost nosa naročito istaknut simptom. Navodi se da se mogu razlikovati tri oblika bolesti: u jednom dominira kijanje, u drugom svrbež, a u trećem otok i tamnija pigmentacija donjih vjeđa. Kod tih bolesnika česta je pojava nosne polipoze ili hroničnog sinusitisa, što ponekad može navesti na pogrešnu kliničku sliku. Zbog sličnosti simptoma, pacijenti koji pate od alergijskog rinitisa često misle da je u pitanju infekcija, pa u apoteci traže lijekove protiv prehlade i gripa, a često i antibiotike koji mogu samo pogoršati stanje. Zbog toga je uloga

52

farmaceuta u tome da pacijentu ukaže na činjenicu da ovi simptomi mogu biti prouzrokovani i alergijskom reakcijom, što je sve češća pojava, te da u tom slučaju traženi lijekovi neće pomoći. Cilj liječenja je da se ublaže simptomi tako da ne remete svakodnevne aktivnosti i opšte stanje pacijenata a da se pri tome održi normalna funkcija nosne sluznice. Postizanje cilja zavisi od alergena koji uzrokuje alergijski rinitis, kao i od toga kakvi su simptomi i koji je stepen njihove težine. Terapijsku strategiju dijelimo na onu nemedikamentoznu i medikamentoznu. Nemedikamentozna terapija predstavlja izbjegavanje alergena. Najbolji način sprečavanja alergijskog napada jeste izbjegavanje alergena iz neposredne okoline. To je ponekad dovoljna mjera zaštite, naročito ako je poznat alergen. Kuću treba temeljno očistiti od prašine, ukloniti tepihe, zavjese, tapacirani namještaj, pokrivače od perja ili deke. Kada je vazduh jako zagađen, bolje je ostati u kući i zatvoriti prozore i vrata. Ako imate kućnog ljubimca na kojeg ste alergični, trebalo bi da mu nađete drugi dom. Neka prostor u kojem stanujete bude što čišći. Koncentracija polena veća je ujutro, za vrijeme sunčanih i vjetrovitih dana. U tim uslovima suvi i lagani polen može biti raznesen vjetrom na veliku udaljenost. Suprotno tome, na početku i na kraju sezone cvjetanja, te za vrijeme vlažnog i kišovitog vremena, koncentracija polena u vazduhu znatno je niža. Mjere izbjegavanja efektivnije su kod pacijenata sa rinitisom, nego kod pacijenata s astmom. Medikamentozna terapija. Od lijekova za liječenje rinitisa na raspolaganju imamo različite vrste farmakoloških preparata koji djeluju na različite medijatore alergijske upale - odnosno simptomatske lijekove. Kao prva linija terapije, naročito u slučaju rinitisa sa dominantno sekretornim simptomima gdje je histamin glavni inicijator upale, daju se antihistaminici. Mogu se davati sistemski i lokalno. Oni djeluju brzo, smirujući kijanje, sekreciju i svrbež, ali su manje djelotvorni protiv kongestije. Antihistaminici novijih generacija za sistemsku primjenu (loratadin, cetirizin, desloratadin) nemaju tako izraženo djelovanje na CNS kao oni ranijih generacija. Prednost antihistaminika jeste doziranje samo jednom dnevno, što u kombinaciji sa kalcijumom kao stabilizatorom membrane daje dobre rezultate kod srednje teških stanja. Simpatomimetici (fenilefedrin, ksilometazolin,


nafazolin, oksimetazolin) djeluju vazokonstriktorno, sprečavaju prekomjerno lučenje nosnog sekreta, smanjuju edem sluznice nosa i olakšavaju prohodnost gornjih disajnih puteva. Djelovanje nastupa brzo ali kratkotrajno, a nakon dugotrajne primjene stvara se tolerancija. Koriste se u obliku kapî ili spreja, više puta dnevno, ali u kurama ne duže od 7 do 10 dana, da ne bi došlo da ponovne reaktivne kongestije. Simpatomimetici se mogu davati lokalno ili peroralno, a danas je na tržištu dostupno više kombinovanih pre- parata s antihistaminikom koji daju dobre rezultate ako je u pitanju sezonski rinitis prolaznog karaktera. Antiholinergici (ipatropijum u obliku soli bromida za nazalnu upotrebu) djelotvorni su prvenstveno za simptom rinoreje. Kortikosteroidi (flutikonazon- furoat, mometazonfuroat) protivupalni su lijekovi i propisuju se u slučajevima kada primjena antihistaminika nije u potpunosti uklonila tegobe, dakle u težim oblicima bolesti, i to samostalno ili u kombinaciji sa antihistaminicima. Primjenjuju se u obliku spreja za nos, a samo u vrlo teškim oblicima bolesti i u tabletama. Upotreba nazalnog spreja trebalo bi da počne 4 sedmice prije početka izlaganja alergenu, prema kalendaru, kod sezonskog alergijskog rinitisa. Liječenje cjelogodišnjeg alergijskog rinitisa treba započeti visokim dozama, koje potom treba smanjiti na najnižu moguću dozu koja daje zadovoljavajuće rezultate. Lijek treba koristiti kontinuirano, jednom ili dva puta dnevno tokom dužeg vremenskog perioda, nezavisno od promjene kliničke slike, sve do postizanja željenog rezultata.

Lijekovi koji djeluju kao stabilizatori mastocita, ćelija u sluznici nosa koje su odgovorne za oslobađanje upalnih medijatora, jesu hromoni. Hromoglicinska kisjelina, u obliku njene soli natrijum-hromoglikata, aplicira se lokalno, ima visoku djelotvornost, jako malo neželjenih djelovanja, a loša strana je to što se mora aplicirati i do šest puta dnevno radi kratkog poluvremena eliminacije. U kasnijoj fazi upale, kada su dominantni medijatori leukotrieni i citokini, primjenjuju se antagonisti leukotriena (montelukast i zafirlukast), čije je djelovanje naročito poželjno kada pacijent ima i astmu, budući da leukotrieni igraju glavnu ulogu i u astmatskoj upali. Pretežno se koriste kao dodatna terapija, kada se standardnom terapijom nije uspjeo postići zadovoljavajući efekat. Imunoterapija. Prema dosadašnjim istraživanjima dokazano je da imunoterapija daje najbolje rezultate, naročito kod pacijenata preosjetljivih na polenske alergene, kod kojih standardna terapija nije dala djelotvorne rezultate. Ona se temelji na koncepciji da toleranciju mogu inducirati visoke koncentracije alergena koje se daju tokom dužeg vremenskog razdoblja. Modifikovanim alergenima alergoidima, moguće je nakon nekoliko aplikacija postići terapijski učinak. Terapija se kod djece primjenjuje nakon 5. godine i traje kontinuirano najmanje tri godine. Alergenske vakcine najčešće se primjenjuju u obliku subkutane injekcije, a moguća je i lokalna (oralna, sublingvalna, rijetko nazalna i bronhijalna) primjena.

GE132 najjači prirodni antioksodant MEHANIZMI DEJSTVA GE132:

- Stimulacija imunog sistema - Visoko povećanje nivoa kiseonika u ćelijama

International Health d.o.o. Podgorica, Kralja Nikole 122 tel.: + 382 20 64 78 23 mob.: + 382 67 612 611 www.internationalhealth.biz

SASTAV: Organski germanium 100mg Matični mliječ 130mg Dupli ajkulin protein 30mg Zeleni čaj 80mg Ekstrakt koščice crvenog groždja 80mg Ekstrakt latice ruže 80mg


SARKOIDOZA Piše: dr Mira Obradović, radiolog Sarkoidoza je bolest koja ima dugačku i potvrđenu medicinsku istoriju. Prije oko 150 godina, u Londonu, Dž. Hačinson (J. Hutchinson), hirurg i dermatolog, prvi je dijagnostikovao sarkoidozu. Od 1950. godine postignut je veliki napredak u razumijevanju kliničkih, radioloških, biohemijskih i imunoloških aspekata ovog procesa. Sarkoidoza je multisistemsko oboljenje koje najčešće zahvata pluća. Bolest se javlja u cijelom svijetu, pogađa oba pola, kao i sve rase i sve starosne kategorije. Postoje različite teorije o mehanizmu njenog nastanka, ali ni jedna nije u potpunosti dokazana kao siguran uzrok. Od najčešćih uzročnika pominje se stres, kao osnovni pokretač procesa. Ostali faktori koji imaju značaja svrstavaju se u nekoliko grupa, kao što su različiti infektivni agensi, zatim hemijske supstance (berilijum, fenil-butazon) i grupa alergena, sa naglaskom na iglicama i polenu bora. Teorija genetske uslovljenosti povezuje javljanje sarkoidoze kod jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca. Osnovni simptom koji se javlja kod pacijenata sa sarkoidozom jeste hronični umor, koji je još uvijek potcijenjen u kliničkoj praksi, naročito u slučaju kada su laboratorijski, funkcionalni i radiološki rezultati u granicama fiziološkog. Takođe, mogu se javiti bolovi u grudnom košu, bolovi u mišićima, povišena temperatura, kao i dugotrajan i uporan neproduktivni kašalj. Važna je činjenica da ova bolest ima podmukao tok, te iz tog razloga često nije prepoznata na vrijeme. Sarkoidoza može zahvatiti bilo koji organ, ali najčešće zahvata pluća. Klinički tok je heterogen, 30–60% pacijenata je bez simptoma, sa slučajnim nalazima na radiografijama pluća. Često dolazi do spontanog povlačenja bolesti, dok 10–30% ulazi u hronični tok. Hronični tok bolesti dovodi do teških respiratornih poremećaja. Sarkoidoza može da ima: -Asimptomatski oblik, kada se promjene otkriju slučajno; -Akutni oblik sa kliničkim manifestacijama. Javlja se dugotrajno povišena temperatura, bolovi u grudnom košu, bolovi u mišićima, umor, neproduktivni kašalj i uvećanje limfnih čvorova unutar grudnog koša ili van njega.

54

Često se javlja lokalizovani otok i crvenilo na donjim ekstremitetima (eritema nodozum), što traje jednu do šest sedmica; -Hronični oblik je praćen podmuklim tokom, blagim simptomima i čestim reaktivacijama bolesti. Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu kliničke slike, radiografije pluća, CT pregledom zahvaćenog sitema organa, laboratorijskih analiza, kao i patohistološkom potvrdom sarkoidnog tkiva. Pri konačnoj dijagnozi neophodno je isključiti postojanje drugih bolesti. Kako je sarkoidoza multiorganska bolest, pristup liječenju je multidisciplinaran, u zavisnosti od simptoma. Pacijenta može liječiti pulmolog, oftalmolog, dermatolog ili reumatolog, dok posebno mjesto u postavljanju dijagnoze pripada radiologu. Prognoza bolesti je različita u zavisnosti od zahvaćenog organa, njene rasprostranjenosti i udruženosti sa drugim bolestima. Dugoročnu prognozu određuje i tok bolesti u periodu do dvije godine, kao i reakcija organizma na primijenjenu terapiju.


Savremena magija ozdravljenja Ljekovite biljke i miomirisne trave odvajkada su pomagale ljudima da povrate ravnotežu narušenu bolestima i da očuvaju zdravlje. Sve tradicionalne medicine, kako velikih civilizacija tako i malih naroda, počivale su na ljekovitosti bilja i vjeri u izlječenje. Istorija biljaka čiji ekstrakti obogaćuju savremene preparate seže u daleku prošlost. Tako je, na primer, brusnica u Evropu stigla početkom 19. veka, dok je u Sjevernoj Americi istorija upotrebe brusnice u iscijeljenju starija od pisane istorije tog kontinenta. Za sjevernoameričke starosjedeoce ona je bila simbol mira i harmonije. U nekim indijanskim plemenima šamani su se zvali „Pakimintzen“ ili „oni koji jedu brusnice“, a na zajedničkim plemenskim svjetkovimana brusnica je služena kako bi mir i harmonija što duže trajali. Pored brusnice, pažljivo su brali i konzervirali i borovnice. Zvali su ih „zvezdane bobice“ i smatrali su da ih Veliki Duh uvijek šalje djeci da utole glad u vrijeme oskudice. U Evropi su stari narodi koristili maslačak, koprivu, matičnjak, glog, kamilicu. Stari Sloveni su takođe veoma dobro poznavali blagotvorno dejstvo biljaka koje su pažljivo prenosili na svoje

potomke, o čemu svjedoče stari srednjovjekovni terapijski zbornici kao što su Hodoški zbornik iz 1390. godine i Hilandarski medicinski kodeks u kom je opisano 100 biljnih vrsta i lijekova biljnog porijekla. Narodna vjerovanja u biljke i njihovu ljekovitost, od kojih su neka i sujeverje a neka potvrđena znanja, opjevana su u mnogim narodnim pjesmama. Najčešće pominjane biljke su odoljen (valerijana), kamilica, matičnjak i iva, čija je ljekovitost osnažena i načinima na koje su ubirane, lijevom ili desnom rukom, u ponoć određenog dan, uz obredne pjesme ili u tišini. Dugu tradiciju upotrebe ljekovitog bilja u našem narodu potvrđuju i „ljekaruše“ nastale u periodu turske vladavine. Naročito se u manastirima razvijala i njegovala vještina spravljanja lijekova na bazi bilja, koje su monasi sami uzgajali. Nezaobilazne biljke u srednjevjekovnim melenima bile su ljiljan, žalfija, ruža, morač, nana, grčko sjeme, čubar, rutvica vratič... Mudrosti, znanja, vještine i umjenja predaka njeguju se i danas.


Karcinom pluća Histološka klasifikacija

Piše: prim. dr Gani Karamanaga, spec. pulmolog Karcinom bronha u pulmologiji predstavlja jedan od najaktuelnijih problema, ne samo u smislu porasta broja oboljelih nego i zbog infaustne prognoze. Zajedno sa karcinomom dojke i prostate, ovo je jedna od tri najčešće maligne bolesti kod oba pola. Od sve tri maligne bolesti, što se tiče smrtnosti, nalazi se na prvom mjestu. Približno oko 80% svih malignih tumora respiratornih organa prouzrokovano je uticajem kancerogenih materija iz spoljašnjeg ambijenta. DUVAN predstavlja veoma značajan faktor. Duvanski dim sadrži preko 4.000 hemijskih jednjenja, od kojih je 40 kancerogenih (hidrokarbonati, amini, benzeni, akril-nitriti, asen, acetil-aldehid i dr.). Najznačajniji među njima je polonijum 210. Pulmotropni kancerogeni: azbest, hromati, asen, haloeter i dr. uzimaju učešća od 8% kao uzročnici u etiologiji bronhogenog karcinoma, dok aerozagađenje ima učešće od 5%. Genetska predispozicija ima solidnu naučnu osnovu u etiologiji karcinoma pluća. Sadašnja i buduća istraživanja na nivou mikromolekularne biologije daće odgovore i na ova pitanja. Takođe se registruju promjene u procesu metabolizma i nastaju mutacione promjene u suprimiranim tumoralnim genima. Faktori rizika: češće se javljaju kod najbliže rodbine, kod bolesnika koji su ranije bolovali od tuberkuloze pluća, silikoze i hronične opstruktivne bolesti pluća. Tabela: Relativni rizik od karcinoma pluća kod muškaraca zavisno od broja popušenih cigareta Broj cigareta Nepušači

56

Relativni rizik 1

Pušači do 20 cigareta

14,0

Pušači preko 20 cigareta

25,1

Histološka klasifikacija je druga klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), iz 1982. godine. Prema njoj razlikujemo sljedeće tipove oboljenja: 1. Carcinoma planoepitheliale - planocellulare (eng. carcinoma epidermal) -epidermoidni karcinomi 2.Carcinoma mikrocellulare (eng. small cell carcinoma, oat cell typ, typ intermediar, oat cell - kombinovani) - mikrocelularni karcinomi 3. Adenocarcinoma (azynare, papillare, mucoproducti) adenokarcinomi 4. Carcinoma makrocellulare (eng. giant cell, clear cell carcinoma) - makrocelularni karcinomi 5. Adenoskavamozni karcinomi 6. Karcinoidi - carcinoid tumour Karcinomi bronhijalnih žlijezda, carcinoma adenoidum cysticum, carcinoma mucoepidermoidale 7. Ostalo Epidermoidni karcinom je najčešći maligni tumor pluća kod muškaraca. Javlja se u 35–50% slučajeva. Mnogi superior sulcus tumori (pancoast tumor) epidermoidni su karcinomi. Karakteristike: nekroza, kavitacije. Adenokarcinom se javlja u 25% slučajeva. Češći je kod žena. Pušenje ne igra veliku ulogu. U grupu adenokarcinoma spada bronhoalveolarni karcinom. Javlja se samo u 5% slučajeva i to u formi nodusa i infiltrata. Uglavnom su periferni i nemaju dodira sa bronhusom. Mikrocelularni karcinom pojavljuje se u 15–20% slučajeva. U 90% slučajeva on je centralno lokalizovan i ima tendenciju direktnog širenja na okolne organe i tkiva i metastaziranje u limfne žlijezde, metastaze hematogenim putem (udaljene metastaze Mo). Endokrinološki je jako aktivan (bombezin, ACTH, kalcitonin, serotonin, insulin, neuron spec., enolaza, gastrointestinalni peptidi). Karcinoidi su relativno rijetki neuro-endokrinološki tumori. Pojavljuju se u 5% slučajeva. Češći su kod žena i nisu direktno vezani za uticaj pušenja.

Staging international (Stejdžing internešnal) TNM klasifikacija (Clifton - F. Mountain, 1986) TNM je veoma popularna medicinska metoda koja omogućava pouzdano opisivanje stanja oboljelosti pacijenta. Značenje osnovnih parametara može se prikazati sljedećim pregledom:


T - primarni tumor Tx - tumor, prisustvo malignih ćelija u bronho-pulmonalnom sekretu, ali se to ne prikazuje ni bronhoskopski ni radiološki. To - nema evidencije o primarnom tumoru. Tis - Carcinoma in situ. T1: veličina tumora do 3 cm bez bronhoskopske evidencije za invaziju u lobarni bronhus. T2: tumor veći od 3 cm, ili sa različitom veličinom, koji infiltrira visceralnu pleuru, ili je praćen atelektazom ili pneumonijom i dopire do hilusa. Bronhoskopski se prikazuje u proksimalnom dijelu lobarnog bronhusa i udaljen je 2 cm od karine. T3: tumor bilo koje veličine, sa širenjem - ekspanzijom u okolne organe: •Torakalni zid - ovdje se podrazumijeva i superior sulcus tumor, dijafragma, medijastinalna pleura i perikard. Nema širenja - ekspanzije na sljedeće strukture i organe: srce, veliki krvni sudovi, ezofagus, cervikalna kičma ili •Tumor ispod glavnog bronhusa, a u udaljenosti od 2 cm glavne karine, ali bez infiltracije karine. T4: tumor različite veličine sa invazijom u sljedeće organe: medijastinum, srce i veliki krvni sudovi, traheja, ezofagus, cervikalna kičma. Bronhoskopski postoji infiltracija glavne karine, kao i prisustvo malignih ćelija u pleuralnom izlivu. N - zahvaćenost regionalnih limfnih žlijezda No: nema znakova metastaze u limfnim žlijezdama. N1: evidentiraju se metastaze u peribronhijalnim limfnim žlijezdama, ili hilarno-ipsilateralno, kao i u peribronhijalnim limfnim žlijezdama. Tu se podrazumijeva i direktan razvoj limfnih žlijezda u tumor. N2: evidentiraju se metastaze u medijastinalnim limfnim žlijezdama ipsilateralne, kao i u subkarinarne limfne žlijezde. N3: metastaze u medijastinalne limfne žlijezde kontralateralne, hilarne, ipsilateralne, skalenske ili supraklavikularne. M - metastaze Mo: nema evidencije o udaljenim metastazama. M1: evidencija o udaljenim metastazama, pulmo: PUL, kosti - skelet: OSS, jetra: HEP, mozak: BRA, limfne žlijezde: LYM, koštana srž: MAR, pleura: PLE, koža: SKI, oči: EYE, ostalo: OTH. Bazirajući se na trima gore navedenim elementima za razvoj tumora (T; rasprostranjenosti tumora u limfnim žlijezdama - N; kao i udaljenim metastazama - M) urađen je pregled po stadijumima, prema TNM klasifikaciji, na osnovu čega se i predlaže odgovarajući tretman bolesnika.

Rani simptomi bolesti: suvi kašalj, hemoptizije (60%), bolovi u prsima, tromboflebitisi (posebno za muškarce), pneumonije. Kasni simptomi bolesti: gubitak tjelesne težine, dispneja, sindrom VCS, promuklost. SIMPTOMI PRIMARNOG TUMORA: kašalj, hemoptozije (prisutne i kod drugih bolesti pluća). Karcinom bronha je u 20 % slučajeva uzročnik sviju hemoptizija, a kod ovoga oboljenja u 60 % slučajeva prisutne su: dispneja - eng. whezing, stridor, bolovi u prsima.

Dijagnostika Rana dijagnostika je često nemoguća jer je potrebno dosta vremena do pojavljivanja prvih simptoma bolesti. Međutim, uvijek treba insistirati na ranoj dijagnostici bolesti. Dijagnostički postupci i metode su: 1.Sagledavanje opšteg stanja bolesnika, 2.Lokalizacija oboljenja, histološka diferencijacija, mogućnost određivanja u vezi sa metastazama, 3. Funkcionalno ispitivanje respiratorne funkcije, 4. Ispitivanje stanja kardio-vaskularnog sistema, 5. Planiranje eventualne moguće hirurške intervencije. Klinički aspekti Pored određivanja opšteg stanja bolesnika neophodna je dijagnostička procedura koja po Dringsiju (1990) podrazumijeva: fizički pregled, anamnezu i klinički pregled bolesnika, RTG dijagnostiku, laboratorijske pretrage, bronhoskopiju. Dalji dijagnostički postupak sačinjavaju: kompjuterizovana tomografija - CT, perfuziona pulmonarna scintigrafija, medijastinoskopija, torakoskopija, dijagnostička torakotomija, dijagnostika radi određivanja postojanja udaljenih metastaza.

Terapija Hirurška terapija - do stadijuma IIIa (TNM klasifikacija): lobektomija, pulmenektomija, perikardiektomija, hirurško odstranjenje rebara, hirurški zahvat odstranjenja medijastinalnih limfnih žlijezda. Polihemioterapija - Adrimamycin, Cisplatin, Vipezid, Oncovin. Ova terapija traje 3–5 dana i sprovodi se jedanput mjesečno. Palijativna terapija - zračenje pojedinih metastaza, laser-terapija — endobronhijalna, endoluminalno zračenje, postavljanje stenta, pleurodeza - kod malignog pleuritisa, koktel protivu bolova. TRAXEL (traksel) terapija sa zračenje - traje 3–5 dana i ponavlja se još dva puta, i to nakon intervala od mjesec dana. Aduvantna terapija (postoperativna polihemoterapija i postoperativno zračenje).

57


Simpozijum farmaceuta i ljekara U saradnji sa Ljekarskom komorom Crne Gore, jedna od vodećih evropskih farmaceutskih kompanija Sanofi Aventis organizovala je mini simpozijum u prostorijama hotela “Podgorica” u glavnom gradu Crne Gore. Simpozijum je održan 28.4.2010. Njegova realizacija imala je za cilj promovisanje najnovijih farmaceutskihih proizvoda namijenjenih za liječenje kašlja i regulaciju crijevne flore. Koordinator projekta bila je mr ph. Irena Jevremović, menadžerka firme Sanofi Aventis. Predavanja su koncipirana kao projekti integrisanog multimedijalnog prezentacijskog sadržaja. U cilju predstavljanja dvaju programskih aspekata simpozijuma održana su dva predavanja. U okviru prezentacijskog projekta “Kako i kada liječiti kašalj uz pomoć prirode”, čiji predavač je bila dr Edita Bašović, posjetioci su imali priliku da saznaju koje su specifičnosti pojave kašlja, kakva je to pojava, kao i globalne statističke podatke vezane za nju. Dr Edita Bašović iznijela je, između ostalog, i podatak o tome da prosječni broj dana u godini tokom kojeg se javlja kašalj kod predškolske djece iznosi 50 dana. Tu ubrajamo 5–8 prehlada u trajanju od po 7–9 dana. Budući da kašalj nije pojava koja se, kako se to često dešava, vezuje za pojam prehlade, te da treba razlikovati pojavu akutnog i hroničnog kašlja, jasno je zašto se pri njegovom liječenju mora konsultovati mišljenje ljekara. To daje razrešenje odgovora na pitanje koje je naslovljeno ovim predavanjem, na kom su posebnim segmentom predočene i medikamentne karakteristike biljki koje su najzastupljenije u liječenju: timijana i jagorčevine. S ciljem da se predstavi optimalan farmakološki odgovor na potrebe liječenja kašlja preparatima prirodnog biljnog sastava, posjetioci su upoznati sa specifičnostima triju proizvoda ove namjene. U pitanju je linija preparata BRONHICUM, proizvoda kompanije Sanofi Aventis, prirodnog biljnog porijekla. Ova linija proizvoda na tržištu je prisutna u vidu sirupa, eliksira i pastila. Riječ je o tečnom ekstraktu timijana; tečnom ekstraktu timijana i jagorčevine i etarskom ulju timijana, namijenjenim za liječenje kašlja. Svi oni koji su se pitali da li je uopšte prihvatljiva preporuka za liječenje probioticima i koji su u bilo kom drugom smislu izrazili znatiželju prema ovom pitanju, imali su prilike da na predavanju “Probiotici - korisni, moderni ili nepotrebni preparati?”, koje je održala mr sc med. Olivera Sekulić, gastroenterohepatolog Kliničkog centra

58

Crne Gore, dobiju obuhvatnu predstavu o tom pitanju. Regulacija metaboličkih procesa dejstvom mikroorganizama, principi uspostavljanja ravnoteže između različitih bakterijskih vrsta, kao i između bakterija i domaćina, specifičnosti najznačajnijih probiotskih vrsta i načini njihovog djelovanja, bile su teme ovog iscrpnog prezentacijskog projekta. Naravno, posjetioci su upoznati i sa činjenicama vezanim za istorijat ovog načina poboljšanja zdravlja čiji su pionirski koraci realizovani početkom 20. vijeka kada je nobelovac Ilja Ilič Mečnikov sugerisao da je dug život bugarskih seljaka rezultat redovnog uzimanja fermentisanih mliječnih proizvoda (kefira). Jedna od važnih poruka predavanja dr Sekulić bila je i afirmativna ocjena upotrebe živih organizama koji nakon peroralne ingestije, primjenom u određenoj količini, dovode do blagotvornih efekata po zdravlje ljudi i na taj način prevazilaze efekte bazične ishrane. U tom smislu, predstavljen je i jedan od farmakoloških proizvoda ove namjene čiji je proizvođač kompanija Sanofi Aventis. Riječ je o preparatu ErcéFlora duo. U njegov sastav ulazi Saccharomyces boulardii, koja u sinergiji sa laktobacilima pomaže u varenju hrane i sintezi vitamina B grupe, te na taj način poboljšava fukciju crijeva. Erceflora duo je dodatak ishrani baziran na prirodnim supstancama, a bezbjedna je za upotrebu u svim starosnim grupama. Za upotrebu ovog prirodnog probiotika važno je pridržavati se preporuka i ne pribjegavati pretjeranom doziranju. Njegovo dejstvo potvrdilo se kao veoma uspješno ne samo u regulaciji i jačanju imunološkog odgovora organizma, nego i kao sredstvo za uspješno nadilaženje procesa koje starost sa sobom nužno nosi. Francuska kompanija Sanofi Aventis poznata je na svjetskom farmaceutskom tržištu po preparatima koji se koriste u onkologiji,insulinima vrhunskog kvaliteta, kardiovaskularnim ljekovima, a lider je u proizvodnji vakcina. Nije potrebno posebno naglašavati njenu programsku orijentisanost ka unapređivanju života građana i rad na omogućavanju dostupnosti proizvoda svakom korisniku, ako se zna da ova firma, između ostalog, intenzivno radi i na osposobljavanju kadra organizujući edukativne projekte na brojnim svjetskim lokacijama. Njeno uspješno poslovanje potvrđuje veliki broj zadovoljnih korisnika. Anita Radanović


Intervju: dr Nemanja Damjanov, direktor Instituta za reumatologiju u Beogradu

Reumatoidni artritis Bolest koja postaje tragična za porodicu i društvo Naizgled mali procenat oboljelosti koji obuhvata do 0.5 % svjetske populacije lako može da zavara kada je u pitanju ocjenjivanje značaja liječenja ove bolesti. Reumatoidni artritis je jedna od one vrste oboljenja koja donose najveći procenat invalidnosti, ukoliko se pravovremeno i na adekvatan način ne tretiraju. Stoga ne čudi podatak da se ulaže dosta truda u pronalaženju lijeka koji bi mogao makar zaustaviti ovo teško hronično stanje kod oboljelih. Jedan od vodećih stručnjaka reumatologije na ovim prostorima, dr Nemanja Damjanov, objašnjava da ovo stanje nastaje kao posljedica djelovanja citokina, molekula koji specifičnim načinom vezivanja za membrane ćelija i slobodne modr Nemanja Damjanov lekule signaliziraju ćelijama autodegenerativna dejstva koja podstiču organizam na produkovanje stalnih upala i ostalih razarajućih postupaka. Biološki lijekovi, koji sada predstavljaju apsolutni vrhunac u farmakoterapiji ove bolesti, kako saznajemo od dr Damjanova, smanjuju aktivnost bolesti čak 4 puta više u odnosu na ranije primjenjivane hemijske lijekove, a čak 15 puta više približavaju pacijenta remisiji, tj. stanju kada se ne može reći da je bolest sasvim izliječena, ali upalni procesi bivaju eliminisani. Prvu generaciju bioloških lijekova činili su lijekovi grupe TNF inhibitora. Uočavanjem posebnog dejstva jednog specifičnog citokina - interlokina 6, koji je odgovoran za veoma širok spektar autodegenerativnih hroničnih promjena organizma, došlo se na ideju da se proizvede lijek kojim će se spriječiti njegovo dejstvo. Utvrđeno je da se poslije 53 sedmice upotrebe biološkog lijeka postiže remisija ove hronične bolesti, što je slučaj čak i kod najtežih bolesnika. artritis?

Šta biste mogli izdvojiti kao bitno za reumatoidni

Reumatoidni artritis je hronično, dugotrajno zapaljenje zglobova koje se najčešće javlja u srednjem životnom dobu i to znatno češće kod žena nego kod muškaraca. Žene obolijevaju otprilike četiri puta češće od

60

muškaraca. Računa se da u Crnoj Gori ima oko 3.000 oboljelih od ove bolesti. Ona je veliki lični i društveni problem, najviše zato što se upala ne zaustavlja, nego jača i oštećuje zglobove, pa ako se ne liječi na vrijeme, i dovoljno dobro ne liječi, već poslije 5 godina polovina oboljelih izgubi sposobnost za rad jer se jako oštete šake, stopala i drugi djelovi tijela. Za 10 godina više od 80 % oboljelih izgubi sposobnost za rad, a mnogi od njih značajno slabije mogu da obavljaju najneophodnije poslove svakodnevnog života: da se češljaju, koriste WC, penju se / silaze niz stepenište, pravilno se služe priborom za jelo, ulaze i izlaze iz automobila i sl. Bolest tako postaje tragedija za porodicu i društvo. Kada kažemo „hronična bolest“, uvijek se pomisli da to ima veze sa genetikom. Šta izaziva nastanak ove bolesti? Nažalost, još uvijek tačno ne znamo zašto neko oboli, a neko ne oboli. Izvjesna sklonost, nasljednost ka obolijevanju postoji, ali je ona slaba. To znači da neko ko oboli nikako ne treba da se plaši da će njegova djeca i unuci oboljeti. Nikako. Sa sklonošću ka oboljevanju mora da se sastavi još nekoliko neophodnih činilaca da bi se bolest dobila. Ti činioci su: teška opterećenja organizma, npr. teške infekcije, naglo nastali ili dugotrajni stresovi, psihološki i fizički, teška opterećenost radom. Sve ovo zajedno, najčešće bude okidač za početak bolesti. Kako prepoznati bolest? Šta su prvi simptomi? Nažalost, bolest često počinje postepeno, blago. Tegobe tek kasnije napreduju. Međutim, nije teško posumnjati na ovu bolest. Dovoljno je da neko ima bolove u većini zglobova šaka, a istovremeno i u djelovima stopala, laktovima i drugim zglobovima, da osjeća da su mu zglobovi ukočeni, naročito ujutru, u trajanju oko ½ sata nakon buđenja, da ima otok triju ili više zglobova, može i malih zglobova šaka. To je dovoljno da takva osoba mora da se javi ljekaru, a da ljekar, kada prepozna znake, pošalje takvu osobu reumatologu. Kod oboljelih osoba razvijaće se trajna, hronična, višedecenijska upala zglobova. Ono što je bitno za tu upalu, osim što poslije 5–10 godina gotovo sve gube radnu sposobnost, ako se, naravno, na vrijeme ne liječe, jeste da taj gubitak radne sposobnosti, ta invalidnost, različito raste. Oboljelost traje više decenija, dok se ne razvije u srednjoj životnoj dobi. To znači da čovjek koji nije odgovarajuće liječen, nažalost u srednjoj životnoj dobi biva osuđen da bude invalid i ima loš


Danas je prevaziđeno liječenje koje podrazumijeva primjenu sistema reumatološke piramide: nesteroidni lijekovi, soli zlata, pa tek onda primjena jačih lijekova među kojima je najpopularniji metotreksat. Jednu od bitnih razlika u doziranju hemijskih i bioloških lijekova čini i način kombinovanja. Naime, za tretman hemijskim lijekovima bitno je stalno liječiti istovremenom upotrebom različitih lijekova (metotreksat + kortikosteroidi), pri čemu se mora voditi računa o tome da se pojedini od njih moraju isključivati nakon izvjesnog perioda primjene. Biološki lijekovi, međutim, pokazuju se dovoljno efikasnim, i čak višestruko efikasnijim i u monoterapijskoj upotrebi u odnosu na hemijske lijekove. Oni se, naravno, mogu koristiti i u kombinaciji sa drugim lijekovima. kvalitet života, da pati, da bude zarobljenik svoje bolesti, njen rob. Šta je ključno za zaustavljanje ove bolesti? Bitne su dvije stvari. Prva je da se bolest na vrijeme otkrije - prije nego što su oštećeni zglobovi i da tada počnemo sa liječenjem. Druga stvar je da imamo na raspolaganju dovoljno dobre lijekove. Danas, nažalost, nismo dovoljno dobri. Razlozi su višestruki. Jedan je da ljekari ne terenu (privatna zdravstvena zaštita, izabrani ljekari, porodični ljekari) ne znaju baš u detalje koje su to pojedinosti potrebne da potvrdite sumnju da neko razvija hroničnu bolest. Moramo shvatiti da je medicina ogromna, pa nije ni moguće znati sve. Dužnost je nas reumatologa da stalno podsjećamo ljekare privatne zdravstvene zaštite, da ih upućujemo kako se to otkriva. Mi smo to u Srbiji regulisali na način što smo napravili „Vodič za reumatizam“. Podijelili smo materijal svim ljekarima u domovima zdravlja, ali znamo da to nije dovoljno, jer su oni opterećeni velikim brojem bolesnika sa različitim bolestima. Zato mislimo da tim ljudima treba stalno da se „ide na noge“, da stručnjaci dolaze, drže predavanja o tome kako se otkriva hronični artritis, da se osnivaju ljekarski timovi koji bi pratili stanje na terenu i sl. Da bi se otkrila bolest, nije dovoljna samo dobra volja. Mora da postoji određena finansijska podrška koju može da ostvari jedino zdravstveni sistem, ne pojedinac. To je profesionalni posao u kojem država treba da uzme učešća. Kakvo je trenutno stanje kada su u pitanju lijekovi? U svijetu postoje odlični lijekovi. Najbolji su biološki lijekovi. Međutim, oni su skupi. Stoga je neophodna pomoć države. Ukoliko se država opredijeli da podrži uvođenje bioloških lijekova, onda je to dobro iz najmanje dva razloga. 1.Spriječiće se invaliditet. Mnogi koji bi mogli postati invalidi, biće radno sposobni, korisni za sebe, porodicu i državu. 2.Država će uštedjeti mnogo više novca kupujući biološke lijekove, nego trošeći ga na višedecenijsko liječenje. Koliko god bi se to željelo umanjiti, država neminovno ulaže određena finansijska sredstva u liječenje. Ona to vrši na indirektan ili direktan način: isplatom invalidskih dohodaka, ali i ulaganjem u izradu invalidskih proteza, liječenje

infekcija, kojima su ovi bolesnici naročito skloni, i sl. Da li je ovo bolest koja se liječi, pa se izliječi, ili bolest koja se liječi, pa se zaliječi? Ovo drugo. Danas na postoji lijek koji može da se uzima u nekom kratkom periodu, primjera radu sedmicu dana, pa da bolesnik prestane sa korišćenjem i izliječi se. Mali je broj ljudi koji tako mogu da se liječe, između 10 % i 12 %. To je nedovoljno. Velika većina bolesnika mora dugotrajno da prima lijekove, ali je ipak i to mnogo bolje za državu, nego da se oni kasnije liječe i imaju posljedice. Inače, za ovu bolest, nažalost, nema pravog sprečavanja. Niko ne zna, bar ne u naučnom svijetu, kako može da se spriječi njen nastanak. Čak i da se to zna negdje van naučnog svijeta, brzo bi se pročulo. Da li se ovdje radi o padu imuniteta? Nije to pad imuniteta, nego poremećaj imuniteta. To je stanje kada imunski sistem napada sopstveni organizam. Nastaje mali rat imunskog sistema u organizmu, pa on napada svoje zglobove, svoje organe... Gubitak, pad imuniteta, nije pravi naziv za to. To je, u stvari loš, pojačan rad imuniteta koji napada sopstveni organizam. Ovo ne kažem samo zato da bismo pravilno definisali šta se dešava, nego i zato što u svim zemljama postoje neka sredstva koja navodno jačaju imunitet. To nije dokazano, i ne zna se da li oni uopšte vrijede. Nema nikakvog lijeka koji jača imunitet, a da je to zaista stručno i naučno provjereno. To je jedna stvar. Druga stvar je da u ovim bolestima nije potrebno jačati, već, naprotiv, smanjivati rad imunskog sistema. Podaci dobijeni internet istraživanjem vezanim za registraciju i utvrđivanje problema koji prate reumatoidni artritis, a sprovedeno je 2008. godine putem Registra oboljelih od ove bolesti u Srbiji, pokazuju poražavajući podatak koji govori da je vrijeme koje je proteklo od pojave prvih simptoma i upala, kada su se pacijenti prijavili za liječenje, do dijagnostikovanja bolesti trajalo prosječno dvije godine. Ovdje je riječ o problemu sistema zdravstva koji bi se morao što prije prevazići, jer takav rad ne može biti efikasan u liječenju bolesti za koju je najbitnije zaustaviti je, prije nego što ona zaustavi bolesnika. Koliki je stepen razvijenosti kvaliteta liječenja ove bolesti kod nas? Reumatolozi u Crnoj Gori su, skoro svi, školovani na našem institutu. Mogu sa zadovoljstvom da kažem da su vrlo srtručni ljekari, kao i da imamo visok stepen međusobne saradnje. Oni odlično znaju svoj posao i poznaju reumatologiju. Pitanje je samo da li imaju dovoljno uslova da svoj posao rade na najbolji mogući način. Naravno, da se razumijemo, niko nema idealne uslove za rad, ali, s druge strane, uvijek postoji mogućnost da se nešto što je dobro unaprijedi. Ovdje se prije svega misli na nabavku lijekova, ali o tome treba pitati ljekare koji jako dobro znaju šta je potrebno uraditi. A.R.

61


FIZIČKA AKTIVNO VJEŽBANJE VRLO SUV Piše: dr Dušan Nenezić, fizijatar - akupunkturolog - kiropraktičar, spec. za dječiju rehabilitaciju

Samo jedna trećina evropskog stanovništva kreće se koliko treba. U Crnoj Gori je, takođe, fizička kultura na vrlo niskom nivou. Ovakvo ponašanje prema sebi i kvalitetu života uvodi nas u jedan negativan, đavolji krug - radna sposobnost se smanjuje, postojanje hroničnih bolesti se povećava. Napominjem da se stanje zglobova, mišića i nerava mora održavati, jer je ljudska priroda takva da se sa godinama sposobnosti smanjuju. Pravila takozvanih stubova kojima ljudi grade svoju fizičku i radnu sposobnost jesu: pokretljivost, snaga izdržljivosti, koordinacija i brzina. Ako se iz bilo kojih razloga uzdržava, čovjek gubi svoj potencijal. Jedni zbog straha od bolova, ali većina iz čistog komformiteta. Sve to stvara podlogu zbog koje može doći do dekondicionog sindroma. Bez konsekventnog održavanja tjelesnog aparata, dolazi do opterećenja i kod sjedjenja ili stajanja, a to dovodi do pojave bolova, i na taj način tijelo postaje sve osjetljivije. Dobro je što je sve to moguće ponovo pokrenuti i vratiti u pozitivan krug, jer je ljudsko tijelo u stvari vrlo izdržljivo i elastično. Za početak se pregledom ljekara ustanovi da li postoje znakovi oboljenja, pa se nakon toga, shodno nalazima, preporučuju vježbe, u pravo vrijeme, pod kontrolom individualnog terapeuta. Prisutnost bolova ne znači da vam je zabranjeno vježbanje, ali to stanje mora biti kontrolisano. Kada su bolovi u pitanju, cilj je da svaki pacijent ima trening koji obavlja samostalno i dugoročno. Pošto bolovi zaustavljaju muskulaturu, obavezan je tretman bolova u isto vrijeme. Stručni nadzor i savjeti obavezni su u fazama tokom kojih postoje bolovi.

62

Prisustvo težih bolesti ne isključuje vježbanje blažeg tipa, naprotiv, vrlo je korisno. Kako se istezati? Zauzmite položaj za istezanje. Polako mijenjajte poziciju u pravcu strelice, time se pojačava istezanje. Izbjegavajte leđna pokretanja - nema njihanja. Održite položaj 10 do 20 sekundi. Dišite umjereno i mirno. Ponovite vježbu dva puta na obje strane. Vježba 1: Glavu nasloniti na suprotnu stranu. Ruku vući nadolje i izdahnuti.

Vježba 2: Petu povući u pravcu sjedala, koljeno polako pokrenuti prema pozadi.


NOST I PRAVILNO VAŽNI U LIJEČENJU Vježba 6:

Vježba 3: Tijelo sa ispruženom kičmom nagnuti naprijed.

Ispružene noge neizmjenično podizati u sekundarnom ritmu. Vježba 7:

Vježba 4:

Koljeno i laktove naizmjenično dijagonalno skupljati.

Fiksacija butine kod savijanja kuka, aktivno ispružanje koljena. Vježba 8: Vježba 5: Vježba za ravnotežu na rolovanoj asuri. U početku sa otvorenim očima, kasnije i sa zatvorenim očima.

Ruku i nogu uzajamno podizati. Vježba 9: Karlicu sa strane podizati i spuštati.

Trening izdržljivosti: Izaberite vrste sportova koji vam odgovaraju: trčanje, statična vožnja biciklom, aktivna vožnja biciklom, nordič šetnja, penjanje na brdo, plivanje, džogiranje u vodi, dugo skijanje, klizanje na ledu. Opteretite se najmanje 30 do 45 minuta. Intenzitet treninga je optimalan, posebno ako možete tokom vježbanja da govorite i da se dobro osjećate. Možete da upravite intenzitet treninga prema frekvenciji srca: puls treninga 170, minus polovina životne dobi (na biciklu i u vodi 10 otkucaja manje). Trenirajte 2 do 3 puta sedmično.

Vježba 10: Karlicu podizati i spuštati.

Kako ojačati? Zauzmite položaj istezanja. Sprovodite pokrete polako i sa stalno istom brzinom. Mijenjajte pravac pokretanja bez zastajkivanja. Ponovite tok kretanja najmanje 20 do 30 puta. Apsolvirajte dvije serije sa pauzama od jednog do dva minuta.

Rizik: ukoliko bi kod ovih fizičkih opterećenja došlo do pojave bolova u grudima ili osjećaja vrtoglavice, u tom slučaju treba da vas pregleda ljekar i da vas posavjetuje.

63


Aktivirajte se i osjetite prednosti zdravog stila života Piše: Bojan Kraljević, spec. primijenjene fizioterapije (BApp, spec. App)

UTICAJ AKTIVNOSTI NA FIZIČKO ZDRAVLJE Aktivan (zdrav) stil života jeste skup navika koje, posmatrano zasebno, ne djeluju kao značajne za zdravlje. Međutim, ako pomenute navike posmatramo kao jednu cjelinu, dolazimo do zaključka da aktivan životni stil u stvari predstavlja vodič na putovanju ka zdravlju. Sa zdravim stilom života treba početi rano. Mnogi „aktivan stil života“ definišu kao put kojim se rjeđe ide. Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) naglašava podatak da na godišnjem nivou, na teritoriji Amerike, život izgubi oko 250.000 stanovnika, što je posljedica nedostatka umjerene fizičke aktivnosti odnosno vođenja sedentarnog načina života. Nedostatak fizičke aktivnosti predstavlja faktor rizika za nastanak oboljenja srca i krvnih sudova. Po učestalosti, nedostatak fizičke aktivnosti izjednačio se sa prisustvom ostalih riziko faktora kao što su: visok nivo holesterola, pušenje, hipertenzija (visok krvni pritisak) i sl. Redovno sprovođenje fizičke aktivnosti pozitivno utiče na druge faktore rizika, kao što su: dijabetes, gojaznost, visok krvni pritisak, nivo holesterola i sl. Za stvaranje aktivnog životnog stila nije dovoljno samo uključiti redovnu fizičku aktivnost, već i korigovati do tada štetne životne navike, kao što su: pušenje, prekomjerno korišćenje alkohola i konzumiranje droga. Prilikom aktivnosti dolazi do aktiviranja skeletne muskulature koja sagorijeva masti, te na taj način dolazi do regulisanja tjelesne težine, značajno se smanjuje mogućnost nastanka dijabetesa, srčanih i malignih oboljenja. Naravno,

64

fizička aktivnost će značajno uticati da se osjećate i izgledate bolje, smanjiti zamorenost, a povećate vitalnost organizma. Međutim, promjena životnog stila ne podrazumijeva preduzimanje pojedinačnih, nepovezanih mjera, već se radi o odluci o pristupu međusobno povezanim postupcima koji kao takvi postaju vrijedniji nego ako se izvode zasebno ili u kombinaciji sa nekim lošim navikama. Godinama se mislilo da fizička aktivnost, odnosno trening, mora biti izuzetno intenzivna/-an da bi se moglo računati na rezultate. Ako govorimo o takmičarima i onima koji žele da posjeduju visok nivo kondicione spreme, takva teorija još uvijek stoji. Međutim, ako govorimo o ljudima koji žele da sprovode fizičku aktivnost u cilju održavanja stanja zdravlja, onda je, na osnovu naučnih istraživanja sprovedenih u Americi, dovoljno sprovođenje gotovo svakodnevne fizičke aktivnosti u trajanju od 30 do 60 minuta. Ovdje govorimo o fizičkoj aktivnosti umjerenog intenziteta. Kod izbora fizičke aktivnosti preporučuju se različite vrste fizičkih aktivnosti kao što su: pješačenje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje i sl. Među pomenutim preporukama, ispunjavanje pomenutih standarda može se ostvariti i brzim hodom na 3,2 km. Kada govorimo o onima koji još nijesu počeli sa sprovođenjem fizičke aktivnosti, onda treba naglasiti da ona treba da bude u trajanju od nekoliko minuta dnevno, pa da se vrijeme obavljanja fizičke aktivnosti postepeno povećava (dok se ne dostigne poželjni nivo od 30 minuta). Ovo, prije svega, treba da bude u skladu sa svojim mogućnostima, a onda i sa ličnim ciljevima (Pate i sar., 1995). Poželjna je i konsultacija sa izabranim ljekarom. Redovna fizička aktivnost smanjuje mogućnost nastanka malignih, koronarnih i drugih bolesti „modernog doba“, povećava snagu, bori se protiv ireverzibilnih posljedica i skraćuje bolest.

UTICAJ FIZIČKE AKTIVNOSTI NA MENTALNO ZDRAVLJE Ubrzan način života izlaže čovjeka savremenog doba svakodnevnim rizicima od stresnih situacija. Fizička


aktivnost ne utiče samo na poboljšanje fizičkog, već i na poboljšanje mentalnog zdravlja. „Snažan um u snažnom tijelu, kratak je, ali potpun opis zadovoljstva u ovom svijetu“ - Džon Lok (John Locke). Svako od nas sigurno se sreo sa terminom „psihosomatske bolesti“, koji objašnjava prisustvo lošeg fizičkog stanja koje je izazvano ili pogoršano lošim psihičkim stanjem. Međutim, nešto rjeđe se srećemo sa terminom „somatopsihičke bolesti“, koji objašnjava uticaj fizičkog stanja organizma na mentalno zdravlje osobe. Iako su istraživanja na ovu temu još uvijek u toku, već i sada možemo govoriti o uticaju fizičke aktivnosti na mentalno zdravlje pojedinca. Naime, fizička aktivnost značajno utiče na smanjenje depresije (koju karakterišu tuga, osjećaj beznađa, pesimizam, razdražljivost, povlačenje u sebe, pad samopouzdanja i sl.). Ona utiče i na smanjenje anksioznosti, stresa. Danas se sa određenom dozom sigurnosti vjeruje da stres izuzetno negativno utiče na pojavu određenih zdravstvenih problema: loš uticaj na srce, povećava krvni pritisak, dovodi do pada imuniteta, značajan je faktor koji doprinosi razvoju dijabetesa kod osoba koje imaju predisponirajući faktor za nastanak ove bolesti i sl. Određeni događaji kojima smo izloženi svakodnevno, bilo da se radi o onim pozitivnim, ili negativnim, mogu se definisati kao stres. Redovna fizička aktivnost umjerenog intenziteta, posljedice stresa svodi na minimum. Redovna fizička aktivnost dovodi do smanjenog lučenja adrenalina i kortizola, smanjuje krvni pritisak, usporava koagulaciju (zgrušavanje) krvi, poboljšava funkciju imunološkog sistema. Međutim, previsok intenzitet fizičke aktivnosti (iscrpljujuća aktivnost) može djelovati imunosupresivno, tj. dovesti do stanja kada ona negativno djeluje na imunološki sistem, odnosno smanjuje njegovu funkciju. Povremeni treninzi većeg intenziteta mogu imati povoljne efekte samo ako ste utrenirani i psiho-kondiciono spremni. Ono što je od izuzetne važnosti, i što sa posebnom važnošću ističem, jeste da se u literaturi navodi da redovna fizička aktivnost stvara „borbeni mehanizam“ kojim se značajno povećava tolerancija na psihološki stres. Svaku vrijednost pomaka pomenute tolerancije naglašavam kao važnu. Rezultat koji prelazi vrijednost od 300 tumači se kao onaj koji može dovesti do ozbiljnih oboljenja u periodu od naredne dvije godine. Konzumiranje i zloupotreba nekih elemenata kao što su alkohol, nikotin, ljekovi, i sl., sa aspekta medicinskog liječenja, rehabilitacije, izgleda nevjerovatno „skupo“. U knjizi „Positive Addiction“, dr Vilijem Gloser (William Glosser) govori o pozitivnim i negativnim vrstama zavis-

nosti. Gore pomenute aktivnosti spadaju u grupu negativnih. Fizička aktivnost predstavlja pozitivni tip zavisnosti koji dovodi do povećavanja stepena psihološke snage, kreativnosti i sl. Sada možete postaviti pitanje: Koliko je dovoljno baviti se, i kojom fizičkom aktivnošću, da bismo stekli nivo pozitivne zavisnosti? Vrsta fizičke aktivnosti nije toliko bitna, ali ono što ide u prilog odgovoru na postavljeno pitanje svakako su sljedeći elementi: -Aktivnost ne smije biti zasnovana na samokritičnom stavu; -Upornost vodi ka ostvarenju ciljeva i pojavi rezultata; -Aktivnost treba da ima pozitivan efekat na mentalno, fizičko i duhovno zdravlje individue koja je upražnjava; -Prilikom izvođenja aktivnosti ne smijete biti zavisni od drugog, bez obzira na to da li se fizičkom aktivnošću bavite samostalno ili u društvu; -Fizička aktivnost ne smije imati takmičarske karakteristike; -Vrijeme i intenzitet izvođenja aktivnosti prilagoditi strogo individualnim mogućnostima diktiranim godinama, zdravstvenim stanjem, polom i sl. (poželjno je od 30 do 60 minuta); -Aktivnost ne treba da bude komplikovana i ne smije zahtijevati veći mentalni napor. Smatra se da je trčanje najteži, ali ujedno i najsigurniji put koji vodi ka stanju ispunjenosti sobom. Trčanje u toku jednog časa, koje ne dovodi do pojave bolova i tjeskoba, skoro sigurno će dovesti do razvoja pozitivne zavisnosti u periodu od godinu dana. Ovaj dio priče o pozitivnim efektima bavljenja fizičkom aktivnošću zaključiću pitanjem koje, pretpostavljam, većina od vas trenutno ima u glavi, a to je: Da li je moguće pretjerati sa treningom, odnosno fizičkom aktivnošću i na taj način steći neki vid negativne zavisnosti? Istraživanja govore o postojanju i te mogućnosti u smislu zapostavljanja porodice ili posla. Neka istraživanja su povezivala takav problem i sa razvojem anoreksije (med. anorexia nervosa), dok druga istraživanja negiraju tu pojavu i govore o „normalnom“ obliku ponašanja bez prisustva anoreksije. U svakom slučaju, stepen fizičke aktivnosti treba odrediti individualno i u skladu sa ostalim elementima koji su direktno ili indirektno povezani sa njom. Ono što je sigurno, jeste da adekvatno dozirana fizička aktivnost može imati samo pozitivne efekte, kako na tijelo tako i na duh. Literatura: Brian J. Sharkey; Steven E. Gaskill- Fitness and Health

65


30 minuta za bolje zdravlje u 2010. Dodavanje 30 minuta svakodnevne fizičke aktivnosti treba da bude na vrhu popisa novogodišnje odluke za zdraviji život u 2010, rekao je Peter Brubaker, profesor nauke o zdravlju i vježbama na Univerzitetu “Vejk forest”. - Redovna dnevna vježba je najvažniji korak prema zdravijem načinu života, kaže Brubaker.

ite lično. Koristiti stepenice umjesto lifta. Dodajte neki korak kada obavljate svakodnevne “kućne” poslove. Nađite razloga da se stalno krećete.

Ljudi ne shvataju da mogu dobiti ogromne koristi od redovne fizičke aktivnosti, čak i ako nikada ne izgube ni pola kilograma, kaže on. Koristi od povećane fizičke aktivnosti uključuju smanjeni rizik za pojavu bolesti srca, moždani udar, dijabetes, rak debelog crijeva, rak dojke, kostiju, zglobova i smanjen rizik za pojavu apneje za vrijeme spavanja. Brubaker, koji je direktor Programa zdravih vježbi i životnih stilova (Healthy exercise and lifestyle programs - HELPS) na Vejk forest univerzitetu, nudi nekoliko savjeta kako povećati dnevne fizičke aktivnosti:

Nađite način da prekontrolišete da li ste uradili sve što ste isplanirali po pitanju povećanja fizičke aktivnosti.

1. Postavite cilj 30 minuta tjelesne aktivnosti dnevno

7. Pronađite aktivnosti u kojima ćete uživati i osjećati se dobro

10 minuta ujutru, 10 poslije ručka, 10 poslije spavanja. Vrijeme, jednostavno, možete i da rasporedite kako vama najviše odgovara. 2. Šetnja

6.Ne brinite previše o mršavljenju Budite svjesni činjenice da ako ste redovno aktivni možete dobiti značajne zdravstvene beneficije, čak i ako nikada nećete izgubiti ni pola kilograma. Svi koji planiraju i da smršaju, moraju dnevno odvojiti još 60 minuta za fizičku aktivnost.

Pokušajte niz aktivnosti. Raznolikost je dobra za tijelo i um. 8. Dobiti podršku prijatelja i porodice

Za većinu ljudi najlakša i najproduktivnija djelatnost jeste hodanje.

Izazovite ih sa 30 minuta fizičke aktivnosti dodatih na njihove svakodnevne rutine i možete podržavati jedni druge.

3. Nosite spravu za mjerenje koraka

9. Postavite realna očekivanja

Nedavno vršene studije su pokazale da ljudi koji nose spravu za mjerenje koraka povećavaju svoje aktivnosti za 25 posto.

Najveća prepreka za uspješnu promjenu stila života jesu iščekivanja. Ljudi su nerealni o tome šta mogu postići i koliko brzo to mogu ostvariti.

4. Neka aktivnost postane vaša svakodnevna rutina Umjesto mejlom, poruku kolegi u kancelariji do vas odnes-

66

5. Self-monitoring

Svako vrijeme je dobro vrijeme da donesete odluku o promjeni životnog stila.


Dosadne i bolne zanoktice Svi smo bar jednom imali problem sa zanokticama. Čuli smo i razne priče kako nastaju zanoktice, ali moramo biti obazrivi sa njima. Zanoktica je upalni proces na korijenu nokta, a nastaje pucanjem uskog dijela kože koji pokriva korijen nokta. Nastaju zbog toga što nokat raste mnogo brže nego kožica oko nokta, zbog čega dolazi do njenog razvlačenja i pucanja te stvaranja ranica. Kožica oko nokta ubrzo natekne i jako se zacrveni, uz jake bolove popraćene pucanjem. Ako se upala pravovremeno ne liječi, ona se širi pod sam nokat, što još više pojačava bolove. Osim toga, zanoktice se mogu inficirati, a tada nastaje gnojna upala koja može dovesti do gubitka nokta. Najčešći uzrok nastanka zanoktica je suva koža. Međutim, zanoktice mogu uzrokovati i nepravilno manikiranje, razne hemikalije, kao agresivna sredstva za čišćenje, pa čak i nedostatak nekih vitamina i minerala u organizmu, a najčešće kalcijuma i željeza. Kako bi se spriječio nastanak zanoktica, predio oko noktiju treba svakodnevno mazati hranjivom kremom, kožicu oko nokta lagano potiskivati prema korijenu nokta, a kožu ruku uvijek zaštititi kod grubih radova rukama. Ako se zanoktice ipak pojave, treba ih omekšati u toploj vodi i pažljivo podrezati. Ako zanoktice krvare, mjesta koja krvare treba dezinfikovati jodom. U narodu se zanoktice liječe biljnim preparatima, ali kod gnojnih zanoktica dobro je potražiti pomoć stručnjaka.

Problemi sa noktima? MAVALA IMA RJEŠENJE Meki, slabi nokti? MAVALA SCIENTIFIQUE - očvršćuje nokte i sprečavа rascjepljivanje i listanje.

Suvi, krti nokti? NAILACTAN CREAM - MAVALA HRANLJIVI KREM ZA NJEGU hranljivi krem koji stimuliše njihov rast, suzbija suvoću i vraća noktima elastičnost.

Tanki, slabi, osjetljivi nokti? NAIL SHELD - ZAŠTITA NOKTA / Učvršćivač noktiju dvo-fazni sistem koji ojačava i štiti nokte, sprečava lomljenje.

Nokti sa flekama? Napukli nokti koji se listaju? MAVALA 002 - osnovni sloj sa dvostrukim dejstvom štiti površinu nokta i poboljšava prijanjanje laka za nokte.

Ispucao lak za nokte bez sjaja? MAVALA COLORFIX - Mavala sredstvo za fiksiranje boje.

Previše narasla pokožica, zanoktice? CITICLE REMOVER - MAVALA SREDSTVO ZA UKLANJANJE POKOŽICE

Tvrde, izbrazdane pokožice? CUTICLE CREAM - MAVALA KREM ZA POKOŽICE sprečava da se pokožica suši i puca ili raste preko noktiju.

Izbrazdani nokti? RIDGE FILLER - MAVALA SREDSTVO ZA ISPUNAVANJE BRAZDI - stvara ravnomjernu površinu radi glatkog manikira.

Brže sušenje laka? MAVADRY - suši se na dodir u sekundi.

Izgriženi nokti? MAVALA STOP - bezopasna a ipak efikasna tečnost koja se nanosi četkicom i pomaže odraslima i djeci da prekinu svoju naviku grickanja noktiju.

Skidanje laka za nokte? MAVALA SREDSTVO ZA SKIDANJE LAKA ZA NOKTE ekstra blago sredstvo za skidanje laka je bez acetona i posebno je pogodan za korišćenje na lomljivim noktima.

Zgusnut lak za nokte? THINNER - MAVALA SREDSTVO ZA RAZREĐIVANJE LAKA

SAVRŠENI MAVALA NOKAT

Može se postići korišćenjem jednog ili više ovih proizvoda u zavisnosti od vašeg specifičnog problema sa noktima.

MEDITAS d.o.o. EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU tel: 020 625 016, 020 623 002 mob: 069 39 99 05


Uspješne i prevarene Sandra Bulok Čini se da je varanje oduvijek bilo u modi. Svakodnevno čujemo kako je neko prevario svoju suprugu... I ne dešava se to samo običnim ženama, već i najljepšim na svijetu. Ipak, uvijek nas iznenadi vijest kad su prevarene žene poznate pjevačice i glumice. Da su muškarci veoma slični kada su u pitanju prevare govore i najnoviji tekstovi na temu nevjernog Džesi Džejmsa. Kao u slučaju golfera Tajgera Vudsa, niko nije mogao ni da pretpostavi da je suprug Sandre Bulok, Džesi Džejms, varao uspješnu glumicu.

Sijena Miler Prelijepa Britanka Sijena Miler često je prekidala i mirila se s Džudom Louom nebrojeno puta. Par se upoznao 2004. godine na snimanju zajedničkog filma "Alfi", ali veza je "pukla" godinu i po dana kasnije, kada su tabloidi otkrili da je Džud imao aferu sa dadiljom svoje djece sa glumicom Sejdi Frost. Uslijedio je neuspješan pokušaj pomirenja nekoliko mjeseci kasnije, ali je Sijena definitivno otpisala nevjernog britanskog ljepotana 2006. godine.

Sandra Bulok Sandra Bulok doživjela je vrlo ružan raskid braka nakon najvećeg uspjeha u karijeri - osvojenog Oskara. Ona je i otkazala dolazak na britansku premijeru filma „Mrtav ugao”, što se podudarilo sa informacijom da ju je varao suprug Džesi Džejms. Mediji su javili i da se glumica iselila iz svog bračnog gnijezda u južnoj Kaliforniji, samo nekoliko dana prije nego što je vijest o prevari dospjela u novine. Džesi Džejms bio je sav u suzama dok je njegova poznata supruga držala govor na dodjeli „Okara” i zahvaljivala mu se na podršci. Ali, sudeći po navodima američkog časopisa „People” i britanskog „Daily Mail”, Džejms joj je uzvratio zahvalnost 11-mjesečnom vezom sa Mišel Makgi.

68

Sijena Miler


Elin Nordegren Prelijepa švedska manekenka Elin Nordegren je svakako jedna od najprevarenijih žena. Ljepotica je do sad bila poznata samo kao supruga Tajgera Vudsa. Nakon skandala tokom kojeg su otkrivene Vudsove brojne ljubavnice, Elin ga je zbog toga, navodno, izlupala golf palicama. Kad je Tajger izašao iz klinike gdje se odvikavao od seksa i javno se izvinio, Elin ga je primila nazad u zajednički dom i sve mu oprostila. Denis Ričards

Denis Ričards Iako je njen bivši suprug, Čarli Šin i prije braka bio na glasu kao problematičan, Denis se nije na to previše obazirala. U medijima je izjavljivala da je srećna, vaspitavala je njihovu zajedničku djecu i glumila uzornu ženu, da bi na kraju taj brak ipak puknuo. Denis je medijima priznala da je Čarli redovno odlazio prostitutkama, drogirao se i kockao, verbalno je zlostavljao.... Elin Nordegren

Hale Beri I prelijepa oskarovka Hale Beri bila je prevarena. Muzičar Erik Benet je često varao seksi glumicu, a ona mu je opraštala. Nekoliko mjeseci nakon izlaska iz klinike za odvikavanje, Hale je ipak prekinula s Erikom, a on je nakon toga priznao da nije zapravo bio ovisan o seksu, već je napravio nekoliko "glupih grešaka".

Riz Viterspun Oskarovka Riz Viterspun nakon sedam godina braka, razvela se od kolege Rajana Filipa, sa kojim ima dvoje djece. Oskarom nagrađena Riz danas potražuje pet miliona dolara po filmu i spada među najtraženije glumice mlađe generacije, dok njen bivši suprug uspijeva da se izbori tek za neke sporedne uloge. Iako su bil jedan od najljepših holivudskih parova, Rajan je oskarovku varao s koleginicom Ebi Korniš.

Riz Viterspun

Dženifer Aniston Za bivšu suprugu Breda Pita i dalje važi imidž prevarene i napuštene žene, iako je od njihovog razvoda prošlo već nekoliko godina. Od kad ju je Bred napustio da bi bio s Anđelinom, Dženifer je imala nekoliko veza, ali niti jedna nije potrajala.

Hale Beri

Dženifer Aniston

69


Etička pitanja u vezi sa nasljednim bolestima Piše: prim. dr sc. Asim Dizdarević Nakon epohalnog dešifrovanja humanog genoma u globalnoj incidenci patoloških promjena kod čovjeka sve više je naučnih dokaza da je preko polovine individualnih patoloških promjena direktna posljedica različitih strukturnih ili funkcionalnih poremećaja nasljeđa. Savremena genetika je dokazala da DNK predstavlja osnovu života. Ova činjenica pobuđuje i zaoštrava vječitu dilemu čovjeka: šta je zapravo život? Nije li život kontinuitet bez početka i kraja? Prema naučnim stavovima, život je sposobnost specifično organizovane materije da djeluje autonomno, autoregulativno i autoreproduktivno. Otuda i tvrdnje da gameti i zigoti čovjeka, a i svih živih bića, već znače život. Ipak, najveći broj naučnika „magičnim trenutkom“ početka života smatra određenu tačku u razvoju fetusa kada se javljaju vitalni znaci kao što su: osjetljivost, oživljavanje ili sposobnost održanja u životu (viabilitet). U tom trenutku fetus iznenada, i po etičkom i po juridičkom pitanju, prelazi iz statusa u kome nema skoro nikakvog prava na život u status u kojem ima isto, ili skoro isto pravo na život kao odrastao čovjek. Etička obaveza svakog čovjeka, a ljekara posebno, jeste da se u okviru svih svojih sposobnosti bori za unapređenje zdravlja čovjeka. U novijem svijetlu, prema Povelji iz Otave, to znači punu aktivnost na promociji zdravlja čovjeka, odnosno podsticanje procesa osposobljavanja ljudi da povećaju kontrolu nad svojim zdravljem i da ga unaprijede, da bi se postiglo kompletno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje. Ljekari svih specijalnosti, a pedijatri posebno, svakodnevno se sreću sa bolestima koje su nastale kao posljedica izmjene genetskog materijala. Zastupljenost genetskih bolesti i kongenitalnih malformacija do 25. godine života kreće se oko 7,9 ‰ živorođene djece. Karakteristike nasljednih oboljenja i kongenitalnih malformacija u osnovi se sastoje iz činjenice da se javljaju već na rođenju i produžavaju se u odraslo doba, sa

70

različitim stepenom ekspresije i narušavanja kvaliteta života pojedine osobe, porodice i društva u cjelini. Pošto se u principu radi o trajnom defektu i hroničnom toku oboljenja, ovi pacijenti se u toku života više puta hospitalizuju. Kongenitalne malformacije, koje su u većini slučajeva genetski uzrokovane, vodeći su uzrok dojenačkog mortaliteta u razvijenim zemljama. Još u prastara vremena sudbina djece sa nasljednim oboljenjima, posebno sa određenim fizičkim nedostacima i nakaznostima, bila je veoma gorka i nesrećna. U različitim uslovima društvo se surovo obračunavalo sa njima: prepuštanje divljim zvijerima, potapanje u vodu ili usmrćivanje na drugi način. Etička obaveza ljekara jeste bespoštedna borba za očuvanje i unapređenje zdravlja čovjeka. Na današnjem stepenu razvoja savremena medicina ima brojne mogućnosti da kompleksnim mjerama dovede do otklanjanja hendikepa i poboljša kvalitet života djece i odraslih sa nasljednim poremećajima. Epohalno otkriće dvadesetog vijeka u vidu dešifrovanja humanog genoma otkriva neslućene mogućnosti za prepoznavanje defekta u nasljednom materijalu i za njegovu „popravku“, kako bi samo začeće, a i kasniji razvoj, rezultirali rođenjem zdravog djeteta. Tako nastaje i razvija se borba za reproduktivno zdravlje stanovništva, ali se i zaoštrava vječita dilema opravdanosti interventnog djelovanja nauke uopšte, a ljekarske struke posebno, na promjenu prirode nerođenog čovjeka. U pedijatriji i akušerstvu, a posebno u kliničkoj genetici, briga za zdravo dijete počinje daleko prije njegovog začeća. U okviru predbračnog savjetovališta rješava se niz etičko-eugeničko-pravnih problema, što uključuje donošenje odluke o prekidu trudnoće sa dokazano malformisanim plodom ili o rođenju djeteta sa hendikepom koji ozbiljno ugrožava kvalitet njegovog života. Etika u praksi predstavlja nauku o ljudskom djelovanju. Ona sadrži moralna načela koja služe kao osnova cjelokupnog mišljenja i djelovanja. Preovlađuje mišljenje da etika kao nauka mora biti zbir dokazanih istina koje govore o jednoj te istoj formalnoj vrijednosti; u ljekarskom pozivu o dobru kako najvišoj humanoj obavezi djelovanja. U adultnoj medicini, o toku bolesti, proceduri


dijagnostičkog i terapeutskog djelovanja rješenja se donose u trouglu: bolesnik - ljekar - društvo. U pedijatriji sudjeluju još: bolesno dijete, kao subjekt o kome se odlučuje, i roditelj, kao veoma važan činilac u donošenju odluka. U kliničkoj genetici nerođeno dijete, embrio ili fetus, u procesu odlučivanja sudjeluju samo nivoom detektovanog rizika po fizičko ili psihičko zdravlje i pretpostavljenog kvaliteta života na rođenju ili kasnije u toku života. U ovom dijapazonu najčešće se i rješava dilema o sudbini nerođenog djeteta sa nasljednim poremećajem. Uzimajući u obzir da se ukupna medicina trudi da život čovjeka približi idealnom pojmu zdravlja odnosno potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja čovjeka, sa potpunom ozbiljnošću se može postaviti pitanje: da li su postupci kojima se želi unaprijediti zdravlje (preventivni, dijagnostički, intrauterina hirurška ili genska terapija i dr.) u domenu opravdanih ili dozvoljenih. Traumatični doživljaj rađanja hendikepiranog djeteta, sa ozbiljno ugroženim kvalitetom života, roditelji manifestuju ekstremno različito. Za neke porodice rođenje takvog djeteta znači tragediju koja dovodi do odluke o neprihvatanju takvog stanja, rezultira bijegom od stvarnosti i zahtjevom za smještaj u rezidentne institucije sa nedostajućim kvalitetom roditeljske brige, što dalje znači na teret društva. Drugi, iako sa potpunim saznanjem o manjoj vrijednosti, prihvataju da je njihovo dijete dio porodične i lične sudbine, dar od prirode ili od Boga, pa mu se okreću sa potpunom pažnjom, nekada i do nivoa zapostavljanja potreba i interesa drugih članova porodice. Ovi roditelji veoma rado prihvataju sve ponuđene mogućnosti kompleksnog medicinskog djelovanja,

ostvaruju dobru saradnju na planu liječenja i rehabilitacije i tako djetetu omogućuju dobar razvoj preostalih sposobnosti. Upravo trenutak saopštavanja roditeljima o stanju tek rođenog djeteta sa nasljednim opterećenjem i način kako se to čini od strane medicinskog osoblja od velike je važnosti za dalju komunikaciju i saradnju. U dosadašnjoj praksi, moramo priznati, klinička genetika još uvijek djeluje na nivou tzv. negativne (Mc Kussick) odnosno preventivne eugenike (K. Stern), koja se sastoji od prepoznavanja nasljednog defekta, detaljne informacije roditeljima o očekivanom kvalitetu života još nerođenog djeteta i prepuštanja roditeljima da donesu konačnu odluku o rođenju ili prekidu trudnoće. Ovo iz razloga jer je još uvijek veoma mali broj genetski uslovljenih bolesti koje možemo adekvatno liječiti primjenom enzimske terapije, odnosno produktima koji nadoknađuju postojeći deficit. Međutim, dešifrovanje humanog genoma i napredak biogenetskog inženjeringa dozvoljavaju nam da zaključimo da vizija o mogućem pozitivnom (progresivnom) eugeničkom djelovanju postaje veoma bliska stvarnost. Tako registrujemo intervencije na nasljednom materijalu u smislu zamjene abnormalnog gena zdravim, a produkcija enzima i njihova primjena u liječenju metaboličkih poremećaja uzima ozbiljan zamah. Dakle, za razliku od drugih profesija, odgovornost kliničkog genetičara, ali i ginekologa-akušera, ogleda se u sudjelovanju u donošenju odluke o sudbini još nerođenog djeteta. Ovo znači pozitivno-neutralni profesionalni i etički stav, a zahtijeva daleko veći kvantum znanja i potpunu posvećenost onima koji se sa povjerenjem obraćaju za pomoć.

NAJSAVREMENIJI SLUŠNI APARATI U CRNOJ GORI POZNATE KUĆE Herceg Novi, Sava Ilića 46 Igalo tel/fax: 00382 31 332 266 sms: 069 345 926 www.tomicalfa.com; e-mail: tomicalfa@t-com.me

t o m i ć

generalni zastupnik

za crnu goru

epoq

epoq power

dual connect

vigo

vigo power

dual mini

amigo t21

amigo arc

ConnectLine

PC

MUSIC

PHONE

TV

MOBILE

REMOTE

71


Poznati i zdravlje: Bojana Bojović, TV lice

SAMO VEDRIM TONOVIMA OBOJITI DAN Bojana Bojović, TV lice koje ćete skoro svakog jutra ugledati ako se odlučite za gledanje jutarnjeg programa “Boje jutra”, počela je da se bavi novinarstvom na drugoj godini studija. Kako to obično biva sa ovim poslom, novinarstvo je počelo da se “bavi” njenim profesionalnim kursom, tako da ova dvadesetpedogodišnja Nikšićanka sada već može da ukrasi svoj CV raznovrsnim iskustvom koje rad u medijima nudi: novinarka i voditeljka Radija “D”, Radija “D plus”; urednica informativnog programa; urednica zapažene emisije “Ženska vlada”, novinarka Televizije “Vijesti”. Zanimalo nas je njeno mišljenje o temama koje su uglavnom vezane za zdravlje. Poznato je da pored zadovoljstva postignutog radom, koji prevazilazi granice obaveznog i ulazi u sferu umjetničkog, novinarski posao spada u grupu poslova kod kojih ne postoji odrednica „slobodno vrijeme“. Da li se osjećate lišenom ovog značajnog segmenta života i da li uspijevate da se izborite za neko „svoje“ vrijeme? Odavno je već rečeno da novinarstvo nije profesija već način života. I zaista je tako. Da biste se bavili ovim poslom morate da osluškujete sva dešavanja — ne samo ona na političkoj i ekonomskoj sceni, već morate da „opipate puls“ običnog čovjeka, da znate šta bi on to prvo volio da čuje i vidi ujutro kada bunovan uključi televizor, koje su to informacije koje svakoga zanimaju... A da bi se upravo to postiglo - morate živjeti sa ljudima, slušati njihove priče, interesovanja, htjenja, i u skladu sa tim određivati prioritete kada je u pitanju kreiranje medijskog prostora. Da li mislite da mediji posvećuju dovoljno pažnje brizi o zdravlju? Priča o zdravlju i njegovom očuvanju vrlo je bitna. Nikada je ne može biti previše u medijima. Priča o preventivi je jednako bitna, ako ne i bitnija od one o samom liječenju pojedinih bolesti. Jer - kada se neko razboli, neminovno je upućen na ljekare i veće su šanse da sazna prave informacije. Kada ste zdravi, i ne slutite bolest - ne idete kod

72

ljekara po savjete kako da sačuvate svoje dobro zdravlje. Zato je tu bitna uloga medija - da ukažu na opasnosti i da daju preporuke kako se sačuvati od bolesti. No, danas u poplavi raznih reklama i proizvoda treba i te kako voditi računa kako ostati dosljedan pravim vrijednostima kada je medicina u pitanju i ne potpasti pod uticaj raznih lobija. To je, svakako, izazov koji je pred većinom medija. U kolikoj mjeri je programska politika „Bojâ jutra“ naklonjena borbi za očuvanje zdravlja građana? I te kako nam je to bitna tema. U našem studiju često su gosti ljekari različitih specijalnosti, ne samo iz Crne Gore. Razgovaramo o najrazličitijim temama, pomažemo gledaocima da stupe u kontakt sa vrsnim stručnjacima. Posebnu pažnju posvećujemo zdravom životu, pravilima zdrave ishrane, redovnom kretanju i bavljenju sportom, kao veoma važnom vidu prevencije obolijevanja. Pokušavamo da uz pomoć stručnih ljudi objasnimo gledaocima koje su najveće uvriježene zablude o „zdravim namirnicama“, „zdravim sportovima“, „zdravim tretmanima“.... Gledaoci nam uzvraćaju brojnim telefonskim pozivima i mejlovima. Posebnu pažnju posvećujemo mentalnom zdravlju koje nam je, priznaćete, jednako bitno kao i fizičko. Često su u našem studiju gosti i bivši ovisnici o psihoaktivnim supstancama, koji sa gledaocima dijele svoja iskustva i priču o tome kako su se izliječili. Mislim da to nisu preteške teme za jutro. Naprotiv, to su teme sa kojima se mora suočiti čitava porodica, a početak dana je upravo vrijeme kada su svi na okupu. Puno pažnje posvećujemo osobama, a posebno djeci sa smetnjama u razvoju. Oni u našem programu imaju posebno mjesto i na sve načine se trudimo da njima i njihovim roditeljima, ili osobama koje se brinu o njima, damo što više informacija koje će im pomoći da se lakše izbore sa stvarnošću. Na koji način brinete o svom zdravlju? Budim se rano, jedem redovno, puno fizičke aktivnosti i puno smijeha i pjesme. Najvažnije je biti poziti-


van. Sve ostalo onda dolazi samo. Stručnjaci kažu da bavljenje sportom, ili kakvim vidom rekreacije, poslije izvjesnog vremena izaziva neku vrstu zavisnosti, ali one koja se ocjenjuje kao „pozitivna“ i ispunjava čak i duhovne potrebe osobe koja vježba. Kako je odluka o prekidu dugogodišnjeg bavljenja folklorom i prelazak na bavljenje novinarskim poslom uticao na Vaše životne navike? Pa teško… Na početku sam pokušavala da to nekako uskladim, ali nije išlo. Prvenstveno zato što sam igrala u KUD-u “Zahumlje”. Dakle u Nikšiću, a trenutno radim i živim u Podgorici. Bilo je nažalost neizvodljivo. I tako sam prekinula sa folklorom … al’ ne zauvijek ... Vratiću se tome ubrzo, kao i svojim starim životnim navikama. Tokom 2008. godine bio je vrlo aktuelan projekat Ženske vlade Crne Gore. Vi ste imali ulogu medijskog organizatora emisija koje su javnosti predočavale djelatnosti osnivanja ove vlade. Kako je danas pozicionirana ova nevladina institucija i možete li da nam kažete nešto više o njenim projektima uopšte, ali i o onima koji se tiču sektora zdravstva u Crnoj Gori? Projekat Ženska vlada inicirali su Centar za demokratsku tranziciju i Nansen dijalog centar, sa ciljem da se žene promovišu i da participiraju u političkom, socijalnom, ekonomskom i kulturnom životu Crne Gore. Mogu da kažem da smo mi kroz emisije uspjeli u svom cilju. Građane smo informisali o brojnim ženama u Crnoj Gori, ekspertkinjama i profesionalkama, i pokazali da su one spremne da budu na najodgovornijim funkcijama. Pet mjeseci se emitovala emisija “Ženska vlada”, a gledaoci su glasanjem putem SMS-a izabrali najbolje. Projekat je pokazao rezultate. Sada imamo više žena u Parlamentu, naravno to nije dovoljno, al’ za početak je dobro. Naglašavam da je većina tih žena iz Ženske vlade. Moram napomenuti i da je na dodjeli nagrada za filantropiju specijalno priznanje za humanost i solidarnost dobila Lidija Leovac, ministarka bez portfelja u Ženskoj vladi. Sve članice Ženske vlade, njih 18, zaista su divne i prvenstveno sposobne žene, tako da ne sumnjam da će ova nevladina organizacija ubrzo krenuti sa nekim projektima. Svjedoci smo da, pogotovu u poslu javnog obavještavanja, postoje tabui. Da li mislite da društvo čiji smo akteri trenutno ima potencijala za malo „otvaranja“, kako bi se rješavanjem tabuiziranih tema prevazišli problemi koji su prisutni u svakom društvenom sistemu? Za nas nema tabua. Mi smo savremena televizija koja se ne libi da progovori o svemu onome što se dešava čovjeku. I tu tabua nema. Vidite to i po odabiru tema i gostiju. Za sve priče i sve goste kod nas ima mjesta. Jedino što je zabranjeno jesu govor mržnje i dezinformacije. Sve ostalo je dobrodošlo.

Zašto je tabu priznati (samom sebi), recimo, da neko ima višak kilograma? Mogu li mediji uticati da se ta vrsta svijesti promijeni? Na koji način? I te kako mogu. I treba da utiču. Mi, na primjer, u “Bojama jutra” imamo redovnu rubriku u kojoj pričamo o zdravoj ishrani. Nije tabu imati višak kilograma niti voljeti da jedete. Zašto bi bio? Nije dobro ako jedete nezdravo, i mi smo tu da vam, kroz jutarnje priloge i razgovore sa gostima, ujutro, dok otvarate frižider, damo ideju za čim da posegnete u frižideru kada ste gladni, a da se to odmah ne zalijepi. Imate li poruku za čitaoce MEDICALA? Naravno. Da gledaju “Boje jutra”, jer ćemo vam samo vedrim tonovima obojiti dan. Anita Radanović

73


Kamenci mokraćnog sistema Piše: dr Žana Blagojević Ova grupa oboljenja predstavlja pojavu kamenaca u određenim djelovima mokraćnog sistema. To je jedno od najbolnijih stanja koja pogađaju čovjeka. Urolitijaza je stručni medicinski izraz kojim se opisuju kamenci u urinarnom traktu. Prema daljem smještaju kamenca nazivaju se: nefrolitijaza - u bubregu, ureterolitijaza - u mokraćovodu. Učestalost: Kamenci su jedno od najčešćih oboljenja mokraćnog sistema. Učestalost u populaciji procjenjuje se između 60–70%. Način nastanka: Kamenci se stvaraju iz kristala mokraće koji se talože i nakupljaju u mokraćnom sistemu. Faktori rizika imaju bitnog uticaja u načinu nastanka kamenca. Ovi faktori mogu biti opšti: pol, uzrast, nasljedni činioci, način ishrane, zanimanje, geografsko područje i klimatski uslovi. Iako se češće pojavljuju kod muškaraca, broj žena koje obolijevaju povećava se tokom posljednjih 10 godina, zbog čega se ovaj odnos mijenja. Kamenci u dječijem dobu nijesu rijetka pojava. 50% takvih slučajeva sreće se kod oboljelih prije četvrte godine, a što je dijete mlađe to je češća obostrana pojava kamenaca. Pojava kamenaca učestalija je kod osoba koje imaju jednoličnu ishranu vegetabilnog tipa, u suvim i toplim krajevima, zbog povećanog gubitka vode iz organizma, kao i kod osoba koje su nedovoljno fizički aktivne. Ostali faktori su posebni i obuhvataju vanbubrežne i bubrežne promjene. Hronični poremećaji, kao i poremećaji koji dovode do promjena u sastavu mokraće, obuhvataju procese u samim bubrezima i mokraćnim putevima (npr. zastoj mokraće, defekti bubrega i mokraćnih puteva, strana tijela, a posebno infekcije), poremećaji u crijevima, parotidnim žlijezdama, štitnoj žlijezdi, kao i urični artritis. Procesi kao što je pretjerani gubitak vode iz organizma i hronični prolivi, takođe mogu uzrokovati pojavu kamenaca.

74

Bubrežni kamenci se razlikuju po materijama od kojih su nastali. Postoji ih više vrsta. Najčešći su oni sastavljeni od kalcijumovih soli. Treba napomenuti da se pored kamenaca u mokraćnom sistemu može pojaviti tzv. pijesak, koji je sačinjen od kristala istih soli od kojih se stvaraju i kamenci.

Simptomi: -Pojava kamenca može proći bez simptoma ukoliko su kamenci manji pa se bez problema eliminišu mokraćom. -Bol u predjelu bubrega (bubrežna kolika) najkarakterističnija je manifestacija, a nastaje kada se


kamenac počne pomicati u mokraćnom traktu. Napad bolova javlja se iznenada, ali može biti izazvan i udarcem, potresom tijela ili fizičkim naporom. Bolovi su jaki, polaze od slabinskih predjela i šire se prema donjem dijelu trbuha, preponama i spoljnim polnim organima (u zavisnosti od smještaja kamenca). Ako se kamenac spušta niz mokraćnu cijev, a bliže bešici, može postojati intenzivan nadražaj na često mokrenje i pečenje prilikom istog. - Muka, gađenje, povraćanje i nadutost trbuha. - Može biti prisutna krv u mokraći. -Bolesnik je uznemiren, blijed i obliven hladnim znojem. -Ukoliko ove simptome prati povećana temperatura i groznica, može biti prisutna infekcija. U tom slučaju se odmah treba obratiti ljekaru koji pacijenta upućuje urologu. Bol traje od nekoliko časova do nekoliko dana, a prestaje kada se kamen izmokri.

Otkrivanje: -Klinička slika. -Pregled mokraće i krvi. -Rendgenski pregled mokraćnog sistema. -Ultrazvuk. -Infracrvena spektroskopija (sofisticirana metoda određivanja molekularne strukture kamenca). Ultrazvuk je, nakon laboratorijskih ispitivanja, prvi pregled kod sumnje na bolesti mokraćnog sistema.

postupak nazvan perkutana nefrolitotomija, naročito kada je kamenac veliki i prisutan na mjestu koje ne dozvoljava upotrebu ESWL-a. Neadekvatno liječenje ili zanemarivanje liječenja može dovesti do teških komplikacija.

Prevencija:

Prognoza: -Kamenci mogu da prođu bez simptoma i da se izmokre spontano (,,tihi kamenci”). Često, međutim, može doći do njihove ponovne pojave, posebno ako njihov uzrok nije pronađen i liječen. -Kamenci mogu izazvati začepljenje mokraćnih puteva i zastoj mokraće. Ovaj zastoj stvara dobru podlogu za nastanak infekcije koja opet pogoduje nastanku kamenaca. Tako se stvara jedan začarani krug koji vodi oštećenju i smanjenju funkcije bubrega.

Liječenje: -Ljekovi za olakšavanje bolova (samo uz konsultaciju sa ljekarom!). -Povećan unos tečnosti u organizam. -Većina kamenaca može se liječiti bez operacije. Ukoliko kamenac izazove opstrukciju mokraćnih puteva, nesnosne bolove ili krvarenje, mora biti hirurški uklonjen. -Danas se u odstranjivanju kamenaca koristi metoda mrvljenja kamenaca sa vantjelesnim ultrazvučnim udarnim talasima tzv. razbijanje kamenca (engl. extracorporal shock wave lithotripsy - ESWL). Ovi šok-talasi putuju kroz kožu i tjelesna tkiva sve dok ne udare u guste kamence. Kamenci se pretvaraju u pijesak i mokraćom lako izlaze van. -Ponekad se za uklanjanje kamenca preporučuje

-Kod osoba kod kojih postoji više od jednog kamenca vjerovatno je da će ih se stvoriti još i zbog toga je važno utvrditi uzrok. -Jednostavna i najvažnija promjena u načinu ishrane, a u cilju sprečavanja nastanka kamenaca, jeste unos veće količine vode (2–3 litra dnevno), ograničen unos soli i, u zavisnosti od sastava kamenaca, odgovarajuća dijeta. Kod kalcijumovih kamenaca bolesnici treba da izbjegavaju mlijeko i mlječne proizvode, jaja, celer, banane, voće, a prednost treba dati namirnicama bogatim magnezijumom, kao što su zobene pahuljice, grašak, integralni hljeb. Pacijenti sa oksalatnim kamencima treba da izbjegavaju spanać, kupus, peršun i luk, a prednost se takođe daje namirnicama koje sadrže dosta magnezijuma. Ukoliko su kamenci oksalatni, treba se potpuno odreći iznutrica, ribe, dimljenog mesa, gljiva i oraha. -Preporučuje se umjerena fizička aktivnost, shodno dobu i stanju pacijenta. -Kod svih bolesnika treba uporno liječiti i kontrolisati infekcije mokraćnih puteva. Literatura: Klinička rendgenologija urinarnog sistema, B. Goldner; Radiologija, A. Hebrang; http/www.emedicine.com.

75


Feng šui u spavaćoj sobi

Či energija spavaće sobe utiče na zdravlje, kao i na ljubavne odnose Spavaća soba je prostorija u kojoj bi morao vladati harmoničan raspored. Energija spavaće sobe odražava se na zdravlje osoba koje je koriste. Pored toga, ona utiče i na emotivne odnose, pa joj treba posvetiti pažnju, posebno ako ste u braku. Postoji nekoliko “zabrana” kada je u pitanju uređenje spavaće sobe.

Biljke i cvijeće

Iako cvijeće izgleda vrlo dekorativno, ipak ne bi trebalo da se nalazi u spavaćoj sobi. Jang energija rastućih biljaka (saksije) mogla bi remetiti vaš san i odmor.

Voda

Voda je element koji ima veliku moć i široku primjenu. Nemojte je unositi u prostoriju koja služi prvenstveno za odmor. Izuzetno je nepovoljno staviti u spavaću sobu akvarijume, fontane…

Pravilan izbor kreveta

Najvažniji komad namještaja u spavaćoj sobi jeste krevet. Osim odgovarajuće veličine, prilikom odabira bračnog kreveta obratite pažnju i na uzglavlje. Po feng šuiju, pravilno odabrano uzglavlje pruža osjećaj stabilnosti, pa najbolji izbor čini drveni krevet sa uzglavljem pravilnog, „punog“ oblika. Ne postavljajte slike iznad uzglavlja kreveta, posebno ne one sa vodenim motivima. Osim toga, vrlo je važno postaviti krevet na ispravan način (spavajte u nekom od vama povoljnih pravaca). Ako koristite lampe, neka budu sa obije strane kreveta.

Posteljina za miran san Materijali Koristite posteljinu od prirodnih materijala, kao što su pamuk i svila, koji omogućavaju protok zdrave, pozi-

76

tivne energije. Svila je naročito prijatna, a istovremeno podstiče i senzualnost. Boje

Boja posteljine može uticati na energiju u sobi. Najbolje je izabrati neku od nijansi koja pripada vašem elementu. Ne preporučuju se jake jang boje, kao što je crvena (osim detalja). Njena energija je prejaka za spavaću sobu, gdje bi trebalo da bude zastupljena smirujuća jin energija. Takvu energiju pruža posteljina pastelnih tonova, sa zelenim ili plavim detaljima, koja umiruje i istovremeno osvježava. Da bi se uskladio tok či energije, boju za vašu spavaću sobu je najbolje odrediti u zavisnosti od toga kojem sektoru pripada. Za istok koristite plavu i zelenu, kao i nijanse i kombinacije istih. Za sjeverozapad odaberite neku od nijansi sive, bijele ili roze boje. Feng šui konsultant Maja Pejović


PHARMACIA

GALEN

Jedini u Crnoj Gori sa vrlo uspješnim rezultatima proizvodimo i liječimo: - Mast za dekubite - Mast za njegu kože – prevencija dekubita - Lijek protiv E.COLI u vaginalnom sekretu djevojčica, žena i trudnica - na prirodnoj bazi - Ulje za liječenje HERPES ZOSTERA - Tonik za liječenje oštećenih kapilara i mikrokapilara

ORDINACIJA

ZDRAVLJE Dr Dušan Nenezić

fizijatar - akupunkturolog - kiropraktičar, spec. za dječiju rehabilitaciju

Osim toga vrlo uspiješno liječimo sa sledećim preparatima: - Gel za sve vrste problema vezanih za vene - Mast i losion protiv gljivica - Suspenzija i ulje za želučane tegobe (kolitisi,čir,hipersekrecija želučane kiseline) - Losion protiv akni Od sada naše proizvode možete kupiti i u sledećim apotekama: apoteka PRIMA PHARM, Stari aerodrom, VOLI centar, 020 650 130 Apoteka REMEDIA Tuzi, 020 875 083 Apoteka BIOFAR , Blok VI, 020 266 546

Kotor, Škaljari bb Tel: 032 304 212, mob.tel: 067 268 690 e-mail: galen@t-com.me

Tel: 067 881 575

Pored uobičajenih, radimo i specifične tretmane: Dubinska hidratacija kože tijela (dovoljno dva tretmana- aparaturno) Dubinska detoksikacija kože (dovoljno dva tretmana- aparaturno) Reoblikovanje tijela- KAVITACIJA (promjena obima pojedinih regija 2- 6cm) Reformisanje, brisanje bora (2- 8 tretmana- aparaturno) Do 90% sužavanje postojećih strija (2- 8 tretmana- aparaturno) Zatezanje nogu, podizanje gluteusa (1- 4 tretmana- aparaturno) Trajno uklanjanje dlačica svih boja (bezbolan, nježan i 100% bezbjedan način rješavanja ovog problema u bilo kom dijelu lica i tijela, istovremeno hraneći i njegujući tretiranu regiju na više načina) Analiza kože lica uz pomoć savršenog “Skin control” aparata, gdje sa 100% sigurnosti dobijate, za 5 minuta, sve bitne podatke o stanju kože u dubini, površinskom stanju i tipu kože, na osnovu kojih primjenjujete ciljano kućnu ili njegu u našem Centru Brzo i nježno otklanjanje grubih slojeva kože, ožiljaka od akni, minimalizovanje hiperpigmentacije kože, dubinsko odmašćivanje kože pomoću ultrazvučne sonde Jedinstvena masaža lica “Aerobik lica” (podizanje tonusa mišića za 10 minuta) Relax masaža leđa i cijelog tijela (NOVO) Kinesiotaping (rješavanje problema bola u vratnom i slabinskom dijelu kičme, kod bolnog ramena i sličnih stanja uz pomoć Kinesiotaping traka) (NOVO) Tretmani za njegu, liječenje i oblikovanje kose Bulevar Džordža Vašingtona b.b., kod Hrama Telefon za zakazivanje i informacije: 067/867 894; 067/440 300 Kozmetički centar ima uspješan rad uz stalno napredovanje već deset godina!


POKLONI ČITAOCIMA 1

Ordinacija Zdravlje,

Podgorica 067 881 575 poklanja preglede specijaliste fizijatrakičma i zglobovi

3 5

D.o.o. KLIKOVAC

2

FONTIS *Fontela*

Svetozara Markovića br.1 tel. 020 248 914 poklanja: Pregled i preparat za njegu kože iz palete proizvoda po vlastitoj recepturi

daruje 5 poklon paketa

4 IN SPE, Bar

Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju ul. 8 mart 74 – Podgorica, tel: 020 662 198, 067 835 565 Poklanja: 1.Pregled specijaliste fizijatra 2.Tretman u hidromasažnom bazenu, sauni ili infracrvenoj kabini 3.Masaža

poklanja: tri poklon paketa organskog proizvoda

---------------POKLON KUPON ZA ČITAOCE (13)

IME I PREZIME ČITAOCA: ________________________________________ ADRESA: ______________________________________________________________ TELEFON: _____________________________________________________________ UNIJETI REDNI BROJ JEDNOG POKLONA: ____________________

KUPON SLATI NA ADRESU: ul. Mitra Bakića 140, Podgorica ZA MEDICAL CG IMENA NAGRAĐENIH ČITALACA BIĆE OBJAVLJENA U SLEDEĆEM BROJU MEDICAL-A


6

poklanja: 5 poklon paketa * Priroda na dohvat ruke od Imleka *

BIOPROTEKTOR

7 8

poklanja: zaštitu od zračenja . *Bioprotektor za mobilni telefon* - 2 kom tel: 067 309 307

tel: 020 664 589 poklanja: 5 poklon paketa svojih proizvoda

Nagrađeni čitaoci: Podgorica: Bojan Jovović, Maja Piper, Darinka Labus, Milena Drobnjak, Ivana Živković, Svetlana Korać, Danilovgrad: Danica Pavićević, Nikšić: Stanislavka Stojanović, Nevenka Perotić, Jovana Pejaković, Verica Todorović, Rijeka Crnojevića: Balša Stijepović, Virpazar: Dejan Milošević, Bijelo Polje: Magdalena Gajević, Rožaje: Merima Demić, Zineta Pilica, Bar: Danica Karanikić, Vesko Joketić, Budva: Ana Tomanović, Sanela Gregović, Tivat: Dragica Matijašević, Kotor: Petar Matić, Herceg Novi: Jana Đurović, Maša Sekulović, Igalo: Dragoje Krstonijević

79


MALO SMIJEHA

Otišao čovjek kod doktora i vraća se kući sav tužan. Pita ga žena što je bilo, a čovjek će: - Ja došao kod doktora i on me pregledao i dao mi tablete da pijem. Rekao mi da ih moram piti do kraja svog života. Žena ga upita što je tu loše, mora piti tablete, pa što onda, a čovjek će: - Pa dao mi je samo tri tablet. Doktor kaže pacijentu: Imam dvije vijesti, lošu i još lošiju. Koja je loša? Prema laboratorijskim nalazima, ostalo vam je samo 24 sata života. A još gora? Od juče pokušavam da vas dobijem na telefon. Dođe čovjek kod doktora pa mu kaže: - Dragi doktore imam jedan problem. Ne sjećam se što je juče bilo. Doktor: - Pa dobro. Otkad imate taj problem ? Pacijent: - Koji problem? Gospodine doktore, samo mi nemojte reći kako sam predebela - kuka mlada žena. - Ma dajte! Ko bi vam to kazao? Vi ste samo pola metra preniski za svoju težinu. Doktor pita pacijenta: - Da li pijete? - Pijem, pijem. A što nudite? Žali se pacijent doktoru: - Doktore, svake noći sanjam svoju taštu kako na lancu vodi neko neobično čudovište. - Zanimljiv simbol! - Da. Zamislite, iskežene zube, zakrvavljene oči, pjena na ustima... - Stvarno zvuči jezivo. - Nije to ništa. Čekajte dok vam opišem čudovište. Doktor kaže pacijentu: - Preporučujem vam da izbjegavate alkohol, jer šteti vidu. - Ne slažem se, gospodine doktor, nakon dvije litre vidim duplo.

Gospdine doktore, moram se pobrinuti za kontracepciju. Ne smijem više zatrudnjeti - kaže ljekaru majka petnaestero djece. - Bez brige, gospođo, vašeg smo muža nedavno

80

sterilisali, zato nema više opasnosti - umiruje ljekar. - E, upravo zato ne smijem više zatrudnjeti. Uzrok vaše nesreće je alkohol. - Hvala vam, doktore, što ne bacate krivicu na mene!! Vidim ja što vas muči - kaže psihijatar pacijentu. - Treba da sve svoje nedaće i nesreće gledate smijući im se u brk i sve će biti u redu. - To je nemoguće doktore... Moja svekrva i moja žena nemaju smisla za humor... A nemaju ni... brkove. Psihijatar: - Potpuno ste izliječeni, možete ići kući i nećete više umišljati da ste miš. Pacijent: - To mi je jasno, doktore, no hoće li to shvatiti i mačke.


MEDICINSKI RJEČNIK

A

drenalin - ili epinefrin, hemijska je supstanca koja se proizvodi u organizmu. Najveći dio adrenalina sintetiše se i oslobađa iz srži nadbubrežnih žlijezda kao hormon. Samo ime adrenalin (lat. ad+renes=na bubregu) ili epinefrin (grč. epi-+nephros=na bubregu) ukazuje na porijeklo ovog hormona. U centralnom nervnom sistemu neki neuroni oslobađaju adrenalin kao neurotransmiter. Adrenalin je jedan od hormona stresa. Usljed stresne reakcije dolazi do lučenja adrenalina iz nadbubrežne žlijezde. Putem krvi dolazi do gotovo svih organa gdje izaziva sljedeće promjene (u zagradi su navedeni glavni receptori preko kojih se postiže dejstvo): ubrzanje rada srca (ß1), povećanje snage srca (β1), suženje krvnih sudova (vazokonstrikcija) (α1) perifernog tkiva, ali proširenje (vazodilatacija) krvnih sudova srca, mozga, nekih mišića (β2) i još nekih bitnih organa, širenje bronhija (bronhodilatacija) (ß2), stvaranje toplote (ß2), razgradnja glikogena i povećanje koncentracije glukoze u krvi (ß2), razgradnja masnog tkiva i povećanje koncentracije slobodnih masnih kiselina u krvi (ß1, proširenje zjenica (midrijaza)... Adrenalin priprema organizam za borbu ili bijeg.

C D F

erebralna paraliza - grupni termin koji obuhvata grupu neprogresivnih, nezaraznih stanja koji izazivaju fizičku invalidnost u razvoju čovjeka.

isleksija - poremećaj sposobnosti čitanja ili razumijevanja pročitanog, uz očuvanu senzornu i opštu sposobnost. Poremećaj vještina čitanja i pisanja, često sa tendencijom da se izokreću slova ili riječi dok se čita ili piše, ili da se ne primjećuju određena slova ili riječi. enotip - skup svih osobina jednog organizma koje su nastale zajedničkim djelovanjem genotipa i uslova sredine u kojima se dati organizam razvija. Pojam fenotipa uveo je Johannsen, 1909. g. Fenotip se osim u širem smislu može posmatrati, slično kao i genotip, i u užem smislu, kao jedna osobina koju određuje neki genotip. Fenotipske osobine se najgrublje mogu podijeliti na: kvalitativne i kvantitativne.

H

erpes - infekcija izazvana Herpes simplex virusima, HSV1 i HSV2. Riječ je o dva oblika jednog istog virusa koji se razlikuju po mjestu manifestacije, ali imaju sličnu kliničku sliku.

Način ulaska u organizam im je različit, pa se tako HSV1 ili labijalni herpes dobija oralnim putem i manifestuje se najčešće u predjelu lica (usta, nos) a HSV2 ili genitalni herpes se dobija polnim putem i stoga spada u polno prenosive bolesti, a manifestuje se u području genitalnih organa. Izvor infekcije je isključivo čovjek. Pri primarnom kontaktu sa ovim virusom nastaje inicijalna infekcija koju karakterišu povišena temperatura, opšta slabost, bolovi u mišićima, uvećanje limfnih čvorova itd, što spada u kategoriju opštih simptoma. Međutim, ima slučajeva kada se ne javi ni jedan od ovih simptoma i infekcija virusom prolazi nezapaženo inaparentna infekcija. Što se tiče lokalnih simptoma javljaju se osjećaj napetosti i svraba na mjestu gdje se nakon nekog vremena pojavljuju plikovi veličine 1-2mm koji su ispunjeni bijelo-žutom tečnošću. Oni ubrzo pucaju i prave kraste koje se suše i ne ostavljaju ožiljak. Kod genitalnog herpesa lokalizovani su na spoljnim genitalijama, grliću materice, izvodnom mokraćnom kanalu, prostata, testis i regiji oko analnog otvora, a ponekad i na preponama. Simptomi herpesa mogu biti veoma različiti od osobe do osobe. Prevencija se zasniva na zaštićenom seksualnom kontaktu (prezervativ), kao i jačanju imunog sistema.

P

ankreas - ili gušterača, veoma je važna žlijezda u sistemu organa za varenje. Dugačka je otprilike 15 cm, duguljastog oblika i pljosnata. Sastoji se od: glave (caput pancreatis) sa produžetkom (processus uncinatus), srednjeg dijela, tijela (corpus pancreatis) i dugačkog, suženog dijela, repa (cauda pancreatis). Težine je između 50 i 150 g. Dobro je zaštićena i smještena duboko u gornjem dijelu stomaka, retroperitonealno, u visini drugog lumbalnog pršljena iza želuca i dvanaestopalačnog crijeva, neposredno ispred kičme.

S

adizam - osjećanje zadovoljstva usljed izazivanja ili zadavanja bola drugima. Kao seksualna devijacija, sadizam je uživanje pri ponižavanju, kažnjavanju i okrutnosti svih vrsta nad nekom osobom, kao i nagon da se na ovaj način dođe do zadovoljstva. U savremenom tumačenju, sadizam ima šire značenje i odnosi se na opšte, a ne isključivo na seksualno zadovoljstvo. Prema Fromu, sadizam je, uz destruktivnost i nekrofiliju, jedan od oblika maligne agresivnosti, seksualnost nije u prvom planu, već je to strast za apsolutnom i neograničenom vlašću nad drugom osobom.

81


Nobelovka Barbara Mek Klintok postala poznata po teoriji da su hromozomi međusobno u interakciji

Tajni život kukuruza Genetika je nauka koja je počela da se razvija kao samostalna naučna disciplina sredinom 19. vijeka, zahvaljujući eksperimentima sveštenika Gregora Mendela iz Brna. On je 1865, ukrštajući razne sorte graška, postavio osnovne zakonitosti u nasljeđivanju osobina. Pretpostavio je da postoje jedinice nasljednosti, koje se prenose iz generacije u generaciju. U isto vrijeme (1869), Belgijanac F.Mišer nesvjesno je izolovao dezoksiribonukleinsku kiselinu radeći eksperimente u kuhinji vlastelinskog dvorca u Tibingenu. Ova dva otkrića, koja su u to vrijeme prošla nezapaženo, postavila su temelje genetike kao moderne nauke u 20. vijeku. Već 1902. Bejtson uvodi naziv »gen« za nasljednu jedinicu koja utiče na pojavljivanje i razvoj osobine organizma. Tridesetak godina kasnije, koristeći vinsku mušicu, Miler otkriva da X-zraci mogu da izazovu promjene u nasljednom materijalu, koje se prenose na potomstvo mutacije. Tokom 1941. Bidl i Tejtum, eksperimentišući sa gljivom Neurospora crassa, doprinose postavljanju teorije “jedan gen - jedan enzim”. Ova teorija, malo modifikovana, važi i danas. Za razvoj genetike zaslužna je i Barbara Mek Klintok. Ona je radeći na kukuruzu, 1950. dokazala postojanje

82

pokretnih nasljednih elemenata, transpozona. Barbara Mek Klintok je genetičarka, rođena u Konektikatu, 1902. godine. Otac joj je bio ljekar i od malena je zavoljela nauku i medicinu. Bila je jako samostalna i to je pokazivala još i u osnovnoj školi. Čak su je smatrali za nemirno dijete jer nije dozvoljavala da je niko sputava. Školu je pohađala u Njujorku, jer su joj roditelji osiromašili pa je morala da živi kod rođaka. Završila je srednju školu u Bruklinu i tu zavoljela nauku. Upisala je Univerzitet Kornel, iako je njena majka bila protiv toga da joj kćerka strudira. Željela je da se Barbara uda. Porodica je i dalje imala finansijskij problema, ali ni to nije spriječilo Barbaru da upiše Univerzitetu Kornel. Kada je prvi put pohađala kurs iz genetike 1921. godine, to još uvijek nije bila prihvaćena naučna disciplina, i pojedini biolozi su odbijali da prihvate koncepte genetike. Na poziv profesora Hačinsona, koji je vodio Odsjek za uzgoj biljaka na Kornelu, počela je da se bavi genetikom. Ubrzo je postala fascinirana citogenetikom, studijama hromozoma i njihovim sadržajem. Odbranila je doktorat 1927. godina i nastavila da radi na Kornelu kako bi proučavala hromozome kukuruza. Barbara Mek Klintok je sve vrijeme istraživala hromozome kukuruza i njihovo ponašanje tokom diobe ćelija. Tokom tih istraživanja razvila je tehnike vizualizacije hromozoma i mikroskopskim analizama demonstrirala mnoge osnove genetičke ideje kao što su genetska rekombinacija, hromozomskim crossoverom, u mejozi. Prva je napravila gensku kartu kukuruza, povezavši regije hromozoma sa fizičkim karakteristikama. Pokazala je i ulogu pojedinih djelova hromozoma, telomera i centromera. Postala je poznata po svojoj teoriji da su hromozomi međusobno u interakciji. Švedska akademija je shvatila veličinu njenih istraživanja pa je ova velika naučnica dobila 1983.godine Nobelovu nagradu za medicinu. Mek Klintok je ovom oblašću nastavila da se bavi do kraja života. Nikad se nije udavala. Primila je mnogo nagrada i počasnih doktorata. Umrla je 1992. godine.


Zamisli želju... - Potrošački krediti - Gotovinski krediti do 20.000€ - Sprint krediti - Krediti za kupovinu automobila - Krediti za penzionere i studente - Krediti za pomorce do 25.000€ - Krediti za adaptaciju i izgradnju

Ovo nije magija, već...

FER KREDITI Vama posvećena


VENDOKSIN KAPI cirkulacija, vene, hemoroidi Kapi ispoljavaju blagotvorno dejstvo kod gotovo svih poznatih poreme}aja u krvnim sudovima. Vendoksin otklanja ose}aj zamora i trnjenja nogu i ruku. Snabdeva tkivo kiseonikom, pobolj{avaju}i protok krvi kroz periferne krvne sudove, smanjuju mogu}nost stvaranja tromba i za{titno deluju kod dubokih venskih tromboza u periodima posebnog rizika (mirovanja u postelji, traume, stanja posle infarkta, mo`danog udara). Povoljno uti~u na otklanjanje simptoma izazvanih infarktom: dezorijentisanost, povi{ena temperatura, ose}aj zamora, glavobolja ... Povoljan uticaj imaju na funkciju jetre, detoksikaciju i metabolizam masti, smanjuju}i koncentraciju triglicerida i holesterola u krvi. Kapi deluju na hemoroide gde uti~u na njihovo zarastanje, epitelizaciju i su{enje. Povoljno uti~u kod povreda u sportu, tupih povreda i nagnje~enja posle preloma. Zbog svog blagotvornog dejstva na prokrvljenost svih organa Vendoksin kapi mogu koristiti i potpuno zdrave osobe.

ZODEKS ^AJ infekcije i kamenci u bubrezima i be{ici ^aj je namenjen ubla`avanju problema nastalih kao posledica infekcije urinarnog trakta i prostate ili prisustva kamena i peska u bubrezima, mokra}noj be{ici ili `u~i. Potpoma`e otapanje kamenca i deluje za{titno kod ponovne pojave kamena i peska. Deluje kroz poja~ano lu~enje mokra}ne kiseline gde dolazi do postupnog ~i{}enja bubrega i uretera od spiranog taloga mulja i peska, ubrzavaju}i proces epitelizacije o{te}enog tkiva. Ubla`ava gr~eve i bolove i uti~e na smanjenje telesne temperature izazvane upalnim procesima tako da ceo proces prolazi prili~no bezbolno. Tako|e treba napomenuti da ~aj ima blagotvoran efekat i na upalne procese mokra}nih kanala i infekcije prostate izazvane kako gram pozitivnim tako i gram negativnim bakterijama. Povoljno uti~e na smanjenje nivoa ureje i kreatinina u krvi i ima povojan efekat kod pojedina~nih cisti bubrega. Zbog svog dejstva na kompletan rad urinarnog trakta, Zodeks ~aj mogu koristiti i potpuno zdrave osobe. Proizvodi preduze}a ALTERNATIVA MEDICA izra|eni su prema principima dobre proizvo|a~ke prakse

Uvoznik za Crnu Goru: â&#x20AC;&#x153;ALTERNATIVA MEDICA MONTENEGRO d.o.o. Herceg Novi Herceg Novi, I Boke{ke brigade 58 Tel/fax: 031/345-773

Mob. 069/929-003, 068/666-791

Proizvodi:

d.o.o. Loznica

medical_cg_13  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you