Naime, vrijeme i život kojim živimo podsticajni su i inspirativni sa više aspekata. Tako je bilo po svoj prilici od vajkada. Čovjek je u prilici da samo jedan jedini put živi i iskusi svoj život, doživljavajući ga čas pozitivno, čas negativno. To je i jedino što imamo, kazao je S. Frojd. I prirodno je da ga treba njegovati i čuvati. To nikada nije bilo jednostavno, pa ni moguće. Čovjek je biološko i spiritualno biće, biće prakse, biće koje se neminovno troši i haba i naravno nestaje u svom promordijalnom obliku, pretvarajući se u prah zemni i kosmički. Zna se da je medicina u cjelosti posvećena pitanjima čovjekovog zdravlja. Podrazumijeva se da psihijatriji po prirodi stvari pripada golemi zadatak u zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja, kroz aktivnosti vezane za profilaksu i tretman mentalno alijeniranih ljudi. Zna se da od kada postoji homo sapiens postoji i duševna bolest, odnosno duševni poremećaj. U naše doba duševna bolest je ubikvitetan fenomen. Zato i ne čudi što su minule dvije dekade od strane SZO-a proglašene dekadom mozga. Poenta tog proglasa je: „Novo razumijevanje i nova nada”. Nadati se da će psihijatrijska nauka i empatija srušiti postojeće realne i subjektivne prepreke zaštite i unapređenje mentalnog zdravlja u svijetu i kod nas. Treba vjerovati u novo razumijevanje koje nudi objektivnu nadu mentalno oboljelim licima. Na Kongresu se poentiralo da su mentalno i fizičko zdravlje povezani i nerazdvojivi, te je istaknuto da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Čule su se brojne teze i argumenti o zabrinjavajućoj plimi mentalnih poremećaja, osobito porastu depresija, koja će ubrzo biti prva bolest na listi svih bolesti. Neki govore da je depresija u naše doba postala stil života. Na svakih 40 sekundi desi se jedno samoubistvo. Postoji veliki porast starog stanovništva, što će se i dalje dešavati, te će mentalni poremećaji kod starog stanovništva ići u korak sa tom činjenicom. Rastu urbane aglomeracije, gdje je alijenacija zakonomjerna pojava, a sa njom usamljenost, suicid i razne forme socijalne patologije i socijalne dezorganizacije. Sve je više brakova bez poroda („sindrom praznog gnijezda”). Bolesti zavisnosti (alkoholizam, narkomanija, kockanje i druge moderne zavisnosti, internet i ostalo) u frapantnom su porastu. Prisutno je nasilje i tortura nad djecom. Zato se u nekim zemljama vodi kampanja za forsiranje porodice i nataliteta. Materijalna i tehnička kultura u nesaglasju su sa duhovnim i mentalnim potrebama ljudi. Govori se o „tehnostresu”. Na našim prostorima i susjedstvu desile su se socijalne turbulencije, čime je urušen prethodni vrijednosni sistem, narušeni tradicionalni nazori života. To je kod mnogih izazvalo zbunjenost i zebnju, praćenu otežanim funkcionisanjem, adaptacijom, zrenjem i građenjem identiteta. Bilo je tema vezanih za fenomen agresije - i njenih vidova ekspresije, kliničke i parakliničke. Konstatovan je porast agresije, manifestne i rafinirane, glupog rivaliteta među ljudima i narodima, nepravde i neslobode, siromaštva, bolesti klasičnih i novih. U više referata istaknuto je da je čovjek socijalno biće, pa shodno tome i njegova socijalna pozicija može pozitivno ili negativno uticati na njegovo ukupno zdravlje i socijalno blagostanje. Svjedoci smo porasta raznih vidova socijalne patologije, koji se bez valjanih razloga prebacuju u atar psihijatrije. U porastu su problemi tipa tedium vitae (egzistencijalni problemi, smisao življenja), te nespremnost i nesposobnost da se preduzme odgo-
U Bečićima je, u Hotelu „Montenegro Beach Rozert” u periodu od 4-7. oktobra 2012. godine, održan I nacionalni kongres Udruženja psihijatara Crne Gore, I kongres Udruženja kognitivno-bihejvioralne terapije Crne Gore i IV kongres Srpskog udruženja bihejvioralno-kognitivnih terapeuta.
vornost za teret života. Sve se glasnije govori o bolesnom društvu, na planetarnom nivou. Pojavio se „mobing sindrom” - psihološki terorizam. Neki zagovaraju hedonizam. Promptno se širi proces ljudske regresije, usporenog socijalnog i mentalnog odrastanja. Neki govore o krizi civilizacije, o apsurdnom vremenu i čovjeku. Srušili su se mnogi tabui. Završeno je sekvencioniranje humanog genoma. Pročitana je „knjiga života”. Stvaraju se modifikovani organizmi (može da se klonira ljudsko biće), što može biti u dubokoj koliziji sa elementarnim etičkim i bioetičkim principima i postulatima. Istaknuto je da postoji bojazan od pojave „zavisnosti od novih tehnologija”. Naš psihijatrijski esnaf dijeli mišljenje većine psihijatrijskih esnafa širom svijeta,da nabrojane probleme ova nauka neće moći riješiti sama, bez pomoći ostalih medicinskih i drugih pribrežnih disciplina, jer kako reče Hajdeger: „Nikada čovjek nije bio toliko veliki problem kao u našoj epohi”. Konstatovano je da je vrijeme i breme koje ono nosi provokativno za ljude raznih vokacija i kvalifikacija. Za psihijatre neizostavno. O vremenu treba govoriti na vrijeme, u protivnom ono će nas pregaziti. Nabrojali smo samo neke od razloga i motiva kojim se naš esnaf rukovodio da se održi ovaj Prvi nacionalni kongres psihijatara Crne Gore. To je bila korisna i uspješna stručna i naučna tribina, koristan oblik intelektualne i stručne katarze, koja je iskorišćena za bolje međusobno upoznavanje, posebno sa kolegama iz regiona, razmjenu iskustava, pouka i poruka koje su odisale empatijom i obostranim respektom, a sve na dobrobit naših pacijenata i nas učesnika, svakako. Pokazalo se da naša psihijatrija prati savremene naučne trendove u ovoj disciplini, rame uz rame sa kolegama iz okruženja i šire.
73