Page 30

u 2010. Godini - 18 slučajeva plus 95 dijagnostifikovanih u ordinacijama opšte/porodične medicine. Neliječen, sífilis ima stopu mortaliteta od 8-58%. Ipak, simptomi sifilisa postaju manje jaki u posljednje vrijeme, zbog široko rasprostranjenog efikasnog terapijskog modaliteta i opadanja virulencije spirohete. Sifilis povećava rizik od HIV transmisije 2-5 puta i koinfekcija je česta (30-60% u urbanim centrima). U 2015. godini, Kuba je postala prva zemlja na svijetu u kojoj je sífilis eradikovan!

KAKO DA ZNAM DA LI IMAM SIFILIS? Oboljeli od sifilisa prolaze kroz odvojene stadijume: Rani ili primarni sifilis Razvija se, po pravilu, jedna (“primarni čankr”) (40% slučajeva) ili više ranica, u vidu bezbolnih čvrstih ulkusa koji i ne svrbe, čistog su dna i oštrih ivica, veličine između 0,3 do 3cm na genitalijama ili u ustima, ili oko usta - na mjestu kontakta i unosa infekcije, 10 do 90 dana (najčešće 21 dan) poslije ekspozicije. I bez terapije zacijeli/e bez ožiljka unutar 6 nedjelja. Promjene su zarazne! Ipak, lezija se može pojaviti u bilo kom obliku. U klasičnoj formi evoluira od makule (flekice) preko papule (čvorića) do erozije (ranice) ili ulkusa (dublje ranice). Multiple (brojne) lezije se javljaju češće kod koinfekcije sa HIV-om. Povremeno, opet mimo pravila, promjene mogu biti bolne i mekane (30%) i mogu se lokalizovati van genitalija (2-7%). Najčešća lokalizacija kod žena je cerviks (grlić maternice, 44%), penis kod heteroseksualnih muškaraca (99%) i anus i rektum kod homoseksualnih muškaraca (34%). Limfne žlijezde su često uvećane (80%) u području infekcije, i mogu se pronaći 7-10 dana nakon formiranja primarnog čankra. Sekundarni stadijum Može trajati jedan do tri mjeseca i počinje unutar 6 nedjelja do 6 mjeseci poslije ekspozicije. Pacijenti tipično imaju ružičasti, kao bakarni novčić difuzni osip tipično na dlanovima ili tabanima, ali i na drugim dijelovima tijela, često imitirajući osip uzrokovan drugim bolestima. Takođe se mogu javiti vlažne bradavice na preponama, bijele plaže na usnoj (oralnoj) sluzokoži, otečene limfne žljezde, groznica i gubitak tjelesne težine, gubitak kose, glavobolja. Promjene se mogu povući bez terapije. Dakle, simptomi se najčešće javljaju na koži, mukoznim membranama i limfnim žlijezdama. Mogu biti u vidu simetričnog, crvenkasto-ružičastog osipa koji ne svrbi, na trupu i ekstremitetima (ruke i noge), koji može postati makulopapulozni ili pustulozni. Osip može imati formu i ravnih, ograničenih bjeličastih, bradavicama sličnih lezija (condylomata lata) na mukoznim membranama. Sve ove promjene sadrže bakterije i zarazne su! Rijetke manifestacije uključuju zapaljenje jetre, bolesti bubrega, zapaljenja zglobova, periostitis, zapaljenje optičkog nerva, uveítis, intersticijalni keratitis. Kod 25% ljudi može biti prisutno vraćanje simptoma sekundarnog sifilisa. Mnogo pacijenata (40-85% žena i 20-65% muškaraca) ne prijavljuje ranije simptome klasičnog primarnog sifilisa.

30

Latentni sifilis Infekcija postaje neaktivna (inaktivna), bez simptoma ili sa minimalnim simptomima. Ovo je stadijum serološkog dokazivanja ove bolesti trenutno bez simptoma. On se nadalje opisuje kao rani (manje od jedne godine poslije sekundarnog sifilisa) ili kasni (više od jedne godine nakon sekundarnog sifilisa) (USA). U Velikoj Britaniji upotrebljava se period od dvije godine za razgraničenje ranog i kasnog latentnog sifilisa. Rani latentni sífilis može pokazati relaps (vraćanje) simptoma. Kasni latentni stadijum je asimptomatski i nije kontagiozan kao rani latentni stadijum. Tercijarni sifilis Ako infekcija nije do sada liječena, može progredirati u stadijum karakterisan “gumama”, ozbiljnim problemima sa srcem, mozgom i nervnim sistemom, koji mogu dovesti do paralize, sljepila, demencije, gluvoće, impotencije i čak i smrti. Tercijarni sífilis se dešava oko 3-15 godina poslije inicijalne infekcije i može se podijeliti u tri različite forme: gumatozni sífilis (15%), kasni neurosifilis (6,5%) i kardiovaskularni sífilis (10%). Bez terapije, trećina inficiranih pacijenata razvije tercijarni stadijum. Pacijenti u ovom stadijumu nisu zarazni. Gumatozni (gumozni) sífilis ili kasni benigni sífilis se obično dešava 1 do 46 godina nakon inicijalnog stadijuma, sa prosjekom od 15 godina. Karakteriše se formiranjem hroničnih “guma”, koje su meke, tumoru slične lopte ili infalamacije koje mogu biti vrlo velike. Tipično zahvataju kožu, kosti, jetru ali se mogu razviti bilo gdje. Neurosifilis je infekcija koja zahvata CNS. Može se desiti rano, kao asimptomatska ili u formi sifilitičnog meningitisa ili kasnije, kao meningovaskularni sífilis, generalna pareza ili tabes dorsalis. Kasni neurosifilis se tipično razvija 4-25 godina poslije inicijalne infekcije. Meningovaskularni sífilis tipično je prezentovan u vidu apatije i oduzimanja, generalne pareze sa demencijom i tabes dorzalisom. Javlja se i znak Argyll Robertsonovih pupila. Kardiovaskularni sífilis se obično dešava 10-30 godina poslije inicijalne infekcije. Najčešća komplikacija je sifilitični aortits koje može rezultirati formiranjem aneurizme. Treba naglasiti da sifilis često zovu “velikim imitatorom” (sir William Osler) zbog često atipičnih prezentacija.

KAKO SIFILIS MOŽE DOBITI TRUDNICA I NJENA BEBA - KONGENITALNI SIFILIS? Zavisno od toga kako dugo je trudnica inficirana uzročnikom sifilisa, ima velike šanse da rodi mrtvorođenu bebu ili bebu koja će umrijeti kratko vrijeme poslije porođaja.Ako se odmah ne liječi, inficirana beba može biti rođena bez simptoma (dvije trećine zaraženih beba), ali ih može razviti vrlo brzo nakon rođenja, za nekoliko nedjelja, eventualno godina. Ovi znaci i simptomi mogu biti vrlo ozbiljni (uvećanje jetre i slezine -70%, osip -70%, groznica -40%, neurosifilis -20% i inflamacija pluća -20%). Neliječene bebe mogu postati ometene u razvoju, dobiti napade, deformaciju dorzuma nosa, Higoumenakis znak, sabljaste cjevanice, Clutton-ove zglobove ili - umrijeti. Nastavak u sljedećem broju

Profile for medical cg

Br 78  

Br 78  

Profile for medicalcg
Advertisement