Page 1

PROSTOR Broj 44 septembar/oktobar 2017. cijena 3,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja

enterijer

Dizajn

arhitektura

Medicinski objekti Pallazzeti kamini

Duh italijanskog stila Vila Laurus

Dašak mediterana u vašem domu

Sou Fujimoto


PROJEKTOVANJE . OPREMANJE . TAPETE . TKANINE . POLIURETAN . PODOVI

MNE: Džordža Vašingtona 26, Podgorica, polydec@t-com.me, +382 (20) 228 438 SRB: Simina 41, Beograd, office@polydec.rs, +381 (11) 3540 650

2

www.polydec.rs


3

tapet tapetARTEARTE-Avalon Avalon


Naslovna strana: Palazzetti u Crnoj Gori

I mpr e s u m Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Dimitrije Labudović Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Milica Miletić – Šerbedžija Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Rašović Bojana Đurović Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com 10


54 Arhitektura 12

Sou Fujimoto Arhitektura nakon arhitekture

59

Medicinski objekti - tema broja

20

Pedijatrijska bolnica Harvi, Rodžers, Arkanzas, Marlon Blackwell Architects (MBA) zdravstvena njega 64

Fondacija Santa Fe de Bogotá Expansion; Bogota, Kolumbija; El Equipo Mazzanti tajna bašta

20

Intervju: Srđan Tadić, dipl.ing.arh. osnivač studia Foka&Bumbar

Spajanje intimnog i minimalnog

Građevina 94

Aerodrom u Pekingu - Zaha Hadid Architect Aerodrom u Pekingu obara sve rekorde

Enterijer 54 Emmeti

Predstavljamo 10 Vijesti 46

Projekat vrtića sa jaslicama u Podgorici /Ing Invest

44

Velike promjene, minimalni radovi/ Knauf

78

Odnos prema spoljašnjem uređenju / Green Factory

84

Vila Laurus / Studio Synthesis

Duh italijanskog stila 78 Doding Od “Frankfurt” do savremene kuhinje kao prostora za okupljanje

Dizajn 106 Vaš potpis u dvorištu Mirta-simbol ljubavi

84 11


vijesti Radionica - škola restauracije/ tvrđavа Mezzaluna/ Herceg Novi

NVO Sinergija je u periodu od 23.09 do 06.10.2017. organizovala radionicu u vidu ljetnje škole restauracije i konzervacije na tvrđavi Mezzaluna. Studija graditeljskog nasljeđa Starog grada

Herceg Novog otpočeta je sa realizacijom jula 2017. , a pored NVO Sinergije i Fondacije Petrović Njegoš koji su inicijatori čitavog projekta u projekat su uključeni uvaženi svjetski stručnjak za

kulturno nasljeđe Benjamin Mouton, glavni arhitekta za istorijske spomenike iz Francuske, kao i arhitekte konzervatori iz uspjesšnog restauratorsko/ konzervatorskog biroa ‘Archipat’ iz Lyon-a, koji su pohađali školu za restauraciju ‘Sajo’ iz Pariza, gdje je Mouton svojevremeno bio direktor. Radionica je imala za cilj istraživanje prostora ostataka tvrđave, dva preostala zida na zapadnoj i istočnoj strani, ali i da konsoliduje ove dvije cjeline čime bi se one stabilizovale od daljeg ubrzanog propadanja pod dejstvom korova, atmosferskih padavina i nebrige. Pored naučnog karaktera, koje je za cilj imalo da se izvrši arhitektonsko istraživanje u hodu sa intervencijom, radionica je takođe podrazumijevala edukaciju učesnika o načinu korišćenja tradicionalnih tehnika i materijala kao i primjenjivanju neophodnih hitnih intervencija kako bi se očuvao određeni dio objekta od daljeg propadanja čime se trajno gube relevantni istorijski podaci.

Konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje objekta Crnogorske akademije nauka i umjetnost Ministarstvo održivog razvoja i turizma raspisalo je konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje objekta Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU). Prijave na konkurs trajale su do 23. septembra, a idejna rješenja se dostavljaju do trećeg novembra.”Potrebno je adaptirati i rekonstruisati postojeći objekat Akademije, a planira se i izgradnja novog objekta. Konkursna rješenja treba da daju odgovor i na tretman postojećeg objekta

12

i da sagledaju mogućnost formiranja jedinstvene funkcionalne cjeline postojećeg i novoplaniranog objekta”, navodi se u konkursu. Navedena lokacija se nalazi na južnoj padini Gorice. Ograničena je Stadionom malih sportova sa sjeverozapadne strane, sa zapadne dvospratnim stambenim zgradama u Beogradskoj ulici. Sa istočne stane je naselje Gorica C, a pristup od Ulice Rista Stijovića koja se priključuje na Bulevar Ivana Cmojevića povezuje lokaciju sa centrom grada.


Međunarodni salon urbanizma Udruženje arhitekata Srbije organizuje XXVI Međunarodi salon urbanizma koji će se održati u periodu od 08.1115.11.2017. god. u Galeriji Oficirskog doma u Nišu. Salon se realizuje kao redovni, sa radovima u okviru sledećih kategorija: Regionalni prostorni planovi i prostorni planovi područja posebne namjene, prostorni planovi gradova i opština, generalni urbanistički planovi, planovi generalne regulacije, planovi detaljne regulacije, urbanistički projekti i realizacije, konkursi, istraživanja i studije iz oblasti prostornog i urbanističkog planiranja, zaštita ambijentalnog i graditeljskog nasleđa kroz studije, istraživanja i projekte, zaštita prirode i životne sredine kroz studije, istraživanja i projekte, pejzažna arhitektura kroz studije, istraživanja i projekte, digitalne tehnike, dizajn i produkcija u urbanizmu i arhitekturi; medijska prezentacija

urbanizma i arhitekture, publikacije i studentski radovi. Za Salon se prijavljuju radovi koji u formi i sadržaju nisu izlagani na prethodnim Salonima. Prijava rada za Salon se podnosi slanjem na odgovarajuću e- adresu. Ona sadrži grafičku ilustraciju rada i tekstualne podatke o radu i autoru/ima, uključujući kratak opis rada na srpskom i engleskom jeziku za Katalog. Rok prijave radova za učešće na Salonu je 2. oktobar 2017. godine, a rok dostavljanja radova je 25. oktobar 2017. godine. Selekciona komisija počinje sa radom 26. oktobra 2017. godine i zaključuje listu radova za učešće na Salonu. Žiri počinje sa

radom 6. novembra 2017. godine. Žiri će uzeti u razmatranje samo radove za koje je Selekciona komisija utvrdila da ispunjavaju uslove za izlaganje. Ukupan broj radova koji se izlažu na Salonu može biti ograničen, s tim što je broj studentskih radova do 10-20% ukupnog broja izloženih radova na Salonu, o čemu vodi računa Selekciona komisija. Preuzimanje radova koji nisu prihvaćeni za izlaganje je moguće po završetku premijerne postavke Salona. Prijavaza učešće se može preuzeti sa linka http://u-a-s.rs/item/193me%C4%91unarodni-salon-urbanizma.

Održan sajam građevinarstva, energetike i vode 2017 Na Jadranskom sajmu u Budvi održan je Sajam građevinarstva, energetike i vode 2017. Sajamska platforma bila je prilika za komercijalizaciju proizvodnih dostignuća i inovativnih rješenja iz svih oblasti građevinske djelatnosti: visokogradnje, niskogradnje, izgradnje i održavanje objekata, okova i bravarije, sanitarne galanterije, inženjeringa i projektovanja, i kroz integrisani pristup nude cjelovita rješenja enterijera i eksterijera za objekte različitih namjena. Sajam građevinarstva u programskom djelu okupio je stručnu javnost, i na taj naćin afirmisao održivi razvoj, podržao kvalitetne projekte i aktivnosti od značaja za širu zajednicu.

Projekat rekonstrukcije Doma revolucije među 40 odabranih u Čikagu Dom revolucije u Nikšiću je jedan od ključnih projekata u okviru postavke Čikaškog arhitektonskog bijenala čija je ovogodišnja tema „Make New History“. Kustosi ovogodišnjeg Bijenala u Čikagu, Mark Li i Šeron Džonston, prepoznali su ovaj projekat kao jedan od 40 ključnih iz svih krajeva svijeta. Projekat

rekonstrukcije Doma revolucije u Nikšiću prezentovan je na Čikaškom arhitektonskom bijenalu kroz veliki crtež koji prikazuje princip rekonstrukcije prema formuli 10+20+70, te kroz video materijal koji prikazuje istoriju tog mjesta - od projekta Marka Mušića, preko nedovršene izgradnje, do projekta

rekonstrukcije. Riječ je o manifestaciji koja, uz Bijenale arhitekture u Veneciji, okuplja najznačajnija svjetska imena u arhitekturi, a među njima će biti i jedno iz Crne Gore – Dijana Vučinić.

13


Sou Fujimoto

„Ja mislim da su arhitektura i dizajn dvije vrlo društvene kategorije, a opet sa druge strane arhitekta je pojedinac. Moje „ja“ stalno nalaže da tragam za nečim novim. Želim da imam inspiraciju iz postojeće situacije i da pronađem nešto sasvim novo, što će me odvesti dalje do novih dostignuća.“

ARHITEKTURA NAKON

ARHITEKTURE Napisala: Tamara Rašović

Sou Fujimoto jedan je od vodećih pripadnika nove generacije japanskih arhitekata čija se istraživanja baziraju na povezivanju empatičnog odnosa prema kontekstualnom i radikalnom preispitivanju konvencija. Neobične protivrječnosti između super - modernih tendencija i svojevrsne „naivnosti“ koje obilježavaju Fujimoto-v rad, nastoje uspostaviti novi odnos između fizičkog prostora i iskustva prostora dematerijalizovanog svijeta. „Ja mislim da su arhitektura i dizajn dvije vrlo društvene kategorije, a opet sa druge strane arhitekta je pojedinac. Moje „ja“ stalno nalaže da tragam za nečim novim. Želim da imam inspiraciju iz postojeće situacije i da pronađem nešto sasvim novo, što će me odvesti dalje do novih dostignuća.“

14


Forma penjanja, razvija se i kroz projekat kuće „Na“ koncipirane kroz seriju lebdećih kubusa i pripadajućih ploča na različitim nivoima. Zahtjev budućih korisnika prostora bio je da žive poput nomada, a opet u sopstvenoj kući. Fujimoto to rješava kroz 21 različit nivo, svaki postavljen na različitu visinu u odnosu na onaj prethodni. Sou Fujimoto je japanski arhitekta koji svojim radom sigurnim koracima osvaja svijet. Rođen u Hokkaidu, 4. avgusta 1971. godine, diplomirao je na odsjeku za arhitekturu 1994. godine na Tehničkom fakultetu univerziteta u Tokiju. Međutim, suprotno očekivanjima okoline, a svojstveno njemu samome, odlučuje raditi samostalno umjesto da bude dio velikog arhitektonskog biroa. Navedeno mu je osiguralo prepoznatljivi stil, kao i posebnost svih njegovih

projekata. Shodno tome, 2000. godine njegov rad i uloženi napori omogućili su mu otvaranje sopstvenog biroa naziva „Sou Fujimoto Architects“. Svakako ne treba zanemariti pozamašan broj poslova kojima se bavio tokom profesionalnog razvoja, a koji su mu uveliko doprinijeli u kasnijoj karijeri . Predavao je na mjestu univerzitetskog

profesora u Tokiju i na Kyoto univerzitetu, bio je vanredni profesor, takođe, na univerzitetu u Tokiju, radio je na Dječjem centru za psihijatrijsku rehabilitaciju, kao i Musashino biblioteci na Umjetničkom univerzitetu. Fujimoto-v kvalitet, privrženost radu i orginalnost stila do danas su prepoznali mnogi. Tome svjedoče brojne nagrade koje je primio, poput: 2. nagrade za Muzej umjetnosti Aomori Perfecture (2000. godine), 1. nagrade na konkursu

15


Paviljon koji liči na oblak stvoren je od niza trodimenzionalnih čeličnih modula veličine 40 cm, koji se prekidaju i propuštaju posjetioce unutar strukture, stvarajući time različite modalitete upotrebe u sebi, okolo i iznad.

za uređenje terena umjetničkog foruma Annaka (2003. godine), nagrada u kategoriji privatnog stanovanja na Svjetskom arhitektonskom festivalu (2008. godine), i Grand Prix japanskog Instituta arhitekture za projekat ranije pomenutog Dječijeg centra za psihijatrijsku rehabilitaciju. Sou Fujimoto jedan je od vodećih pripadnika nove generacije japanskih arhitekata čija se istraživanja baziraju 16

na povezivanju empatičnog odnosa prema kontekstualnom i radikalnom preispitivanju konvencija. Neobične protivrječnosti između super - modernih tendencija i svojevrsne „naivnosti“ koje obilježavaju Fujimoto-v rad, nastoje uspostaviti novi odnos između fizičkog prostora i iskustva prostora dematerijalizovanog svijeta. „Pitao sam se šta je početak arhitekture. Ona je obično sačinjena od funkcija i ja smatram da je to u redu, ali šta je sa funkcijom koja je u interakciji između prostora i tijela? Ja volim da pojednostavim komplikovana razmišljanja i evo primjera. Gnijezdo je pažljiv dizajn za ptice i ljude. Funkcionalna zgrada je neka vrsta funkcionalnog gnijezda, pećina nije prostor koji je projektovan, ona je data od prirode, ona je sklonište, ona je dio pejzaža. Gnijezdo je nastalo intervencijom ptica ili ljudi, dakle ono je posljedica akta kreiranja. Projektovanje prostora zahtijeva sličnu strategiju. To je razlog zašto biram gnijezdo, prije

nego pećinu.“ Bez pretjerano dugog procesa materijalizacije, kao takvog najčešće opterećenog slojevitošću vremenskog, a uz ozbiljno promišljanje trenutnog, Sou Fujimoto oblikuje svoj svijet arhitekture. To je svijet, u okviru koga se formira prostorni obrazac, koji se direktno naslanja, u pluralističkom smislu, na psihološke premise funkcionalnog i funkcionalne karakteristike psihološkog i oblikovnog uz primjenu punih i praznih „modula“ ili „modela“ jedinstvenih prostora. Stvarajući tu posebnu viziju primitivnog Sou, sa svojim timom, koga dosljedno navodi u svim svojim radovima i izlaganjima, 2011. godine razvija model u okviru tokijskog bloka, koji predstavlja niz kuća sa dvovodnim krovovima poslaganim jedna preko druge u formi habitata. Ta njegova „primitivna budućnost“, koja se razvija kroz studije makete, predstavlja zapravo apotezu penjanja u krošnje drveća – penjanja kroz prostor


Kulturno udruženje sela odlučilo je pokrenuti projekat Bus:Stop u svrhu podizanja prepoznatljivosti mjesta i povećanja broja turista koji već posjećuju okolnu Bregenzer šumu zbog svoje scenografije, gostoljubivosti i arhitekture. do habitata. Forma penjanja, razvija se i kroz projekat kuće „Na“ koncipirane kroz seriju lebdećih kubusa i pripadajućih ploča na različitim nivoima. Zahtjev budućih korisnika prostora bio je da žive poput nomada, a opet u

sopstvenoj kući. Fujimoto to rješava kroz 21 različit nivo, svaki postavljen na različitu visinu u odnosu na onaj prethodni. Ovaj prozračni objekat na uglu, a u okviru gradskog bloka, u potpunosti je suprotan svemu onome što je tipičan tokijski blok - u betonu. Kuća je apsolutno „futuristička“ u smjelosti svog formalnog izražaja, organizacije i načina života u njoj. Projektovana je za dvočlanu porodicu, u gusto naseljenoj stambenoj četvrti Tokija, na svega 75,79 m2. Osnovni koncept potekao je od gotovo djetinje jednostavne, ali poetične ideje života u krošnji drveća gdje je svaka grana jedinstveno mjesto, ali uvijek povezana sa svima ostalima. Međutim, ova naoko naivna ideja, rezultovala je izuzetno kompleksnom prostornom strukturom u kojoj su pojedini sadržaji kuće organizovani u različitim nivoima koji više podsjećaju na organizaciju polica ormara nego etaža kuće. I zaista, sobe ne postoje kao zasebne prostorne cjeline, već su stalno međusobno povezane, uzajamno se redefinišući u penjanju kroz njih, baš poput iskustva penjanja po granama u krošnji drveta. Taj osjećaj dodatno pojačava sama materijalizacija kuće – međuspratna konstrukcija izrađena je od tankih

ploča koje počivaju na izrazito vitkoj konstrukciji od čeličnih profila kvadratnog poprečnog presjeka, visine 65 mm za grede i 55 mm za stubove. „Etaže“ tako gotovo lebde u prostoru, svojim različitim visinama diferencirajući pojedine funkcionalne cjeline ili ambijente, dajući uvijek novu sliku i odnose kretanjem korisnika kroz kuću. Kuća NA predstavlja arhitekturu budućnosti, oslobođena od sebe, kompleksna u svojoj krajnjoj jednostavnosti i redukciji. U njoj nije ostalo ništa od arhitekture osim samog doživljaja ili „relacija“. Istovremeno, i upravo zbog toga to je arhitektura koju je nemoguće ne primjetiti, to je arhitektura nakon (ili

17


U svojim „poljima odnosa“, koje Fujimoto ne smatra arhitekturom niti objektom, već omotačem mase zelenog, prirodnog, u formi, koja meandrira, Sou Fujimoto otvara i temu koja se razvija u projektu za beogradsku Beton halu u podnožiju Kalemegdanske tvrđave. prije) arhitekture. Od 2000. godine galerija Serpentine svake godine angažuje neke od najrenomiranijih svjetskih arhitekata za izradu privremenog paviljona koji se postavlja na travnjaku ispred galerije, a koji postaje poprište posebnih programa, prezentacija i razgovora. Između ostalih, 2013. godine za projekat paviljona je bio zadužen Sou Fujimoto. Paviljon koji liči na oblak stvoren je od niza trodimenzionalnih čeličnih modula veličine 40 cm, koji se prekidaju i propuštaju posjetioce unutar strukture, stvarajući time različite modalitete upotrebe u sebi, okolo i iznad. Paviljon koji zauzima površinu od 357 kvadratnih metara, sastavljen je od bijelih cijevi presjeka 2 cm, ima dva ulaza, niz stepenastih terasa sa integrisanim površinama za sjedenje koje podstiču posjetioce na istraživanje i korištenje. Sou Fujimoto je do sada najmlađi arhitekta koji se prihvatio zadatka izrade paviljona, koji je u umjetničko - arhitektonskim krugovima postao jasno prepoznatljiv i brendiran proizvod Serpentine galerije, stvar prestiža i želja svakog arhitekte. Međutim, paviljon možda i nije najizazovniji projekat sa kojim je Fujimoto imao prilike da se uhvati u koštac. Selo Krumbach u okrugu Bregenzerwald - a broji nekih hiljadu stanovnika raštrkanih u kultivisanom pejzažu Austrije. 18

Kulturno udruženje sela odlučilo je pokrenuti projekat Bus:Stop u svrhu podizanja prepoznatljivosti mjesta i povećanja broja turista koji već posjećuju okolnu Bregenzer šumu zbog svoje scenografije, gostoljubivosti i arhitekture. U nadi promocije međunarodnih ideja, udruženje je pozvalo sedam arhitekata – Sou Fujimoto, Wang Shuov Amateur Architecture Studio, norveški studio Rintalaeggertsson Architects, Ensamble Studio iz Španije, Smiljan Radic iz Čilea, de Vylder Vinck Taillieu iz Belgije, kao i ruskog arhitektu Alexander Brodsky – ja, da projektuju autobuske stanice za selo za lokalnu kompaniju za javni prevoz Glatzegg. Sou Fujimoto o svom projektu kaže: „Htjeli smo stvoriti autobusno stajalište koje će biti mjesto okupljanja, uživanja u pogledu i landmark Krumbach - a. I putnici i oni koji ne koriste usluge javnog prevoza mogu koristiti ovo stajalište kao sastajalište. Svako se može penjati po stajalištu u obliku tornja i uživati u panoramskom pogledu na Krumbach. Transparentna šuma stubova može stvoriti zanimljivu scenografiju na mjestu okruženom prirodom“. U svojim „poljima odnosa“, koje Fujimoto ne smatra arhitekturom niti objektom, već omotačem mase zelenog, prirodnog, u formi, koja meandrira, Sou Fujimoto otvara i temu koja se razvija u projektu za beogradsku

Beton halu u podnožju Kalemegdanske tvrđave. Ta tema, predstavlja kontrast, u formalnom smislu i „lebdeći oblak“ u vremenu i prostoru, između Kalemegdana i njegovog podgrađa – Beton hale, prostora druge namjene i prostornog senzibiliteta, prostora koji je opterećen uticajima. Na početku projektovanja Beton hale Fujimoto je razmišljao kako da napravi nivo po kome se kreće saobraćaj i kako da napravi nivo po kome se kreću ljudi, jer će ovaj prostor biti veliko mjesto za okupljanje. Tu se mogu pronaći vidikovci i razna mjesta koja se ukrštaju i vode do centralne tačke u kojoj se sreću ljudi koji su tu stigli iz različitih pravaca. Ova postavka je dovela do pronalaženja odgovarajućeg oblika za objekat. Oblik projekta je izveden


na osnovu izučavanja šeme kretanja. Jednostavan rezultat je nastao iz činjenice da morate da popnete ljude i da ih spustite sa vrha Kalemegdana do rijeke. Nova energija je bila glavna tačka konkursnog rada. Arhitekte su težile da stvore prostor u kom arhitektonski elementi „plešu“ zajedno. Ideja je bila da se stvori neka vrsta parka od betonskih rampi, kako bi ljudi mogli da osjete energiju mjesta. Najvažnija ideja je da ljudi prožive prostor iznova, otkrivajući ga. Iskustvo prostora je glavni motiv koji bi ljudi trebalo da ponesu sa sobom. Strategija koja definiše funkcije je vrlo aktivna, ona pokreće cijelu zonu između stare tvrđave i rijeke. Funkcija je glavna odrednica ovog projekta. Jedno od glavnih pitanja je kako povezati dvije tačke na različitim visinskim kotama, a održati integritetet zgrade na šta je uspješno odgovoreno. Projekat se sastoji od dinamičnih linija, ali nije zamišljeno da se bilo ko izgubi u prostoru, već da učestvuje u doživljaju prostora. Tokom tog iskustva u kome ljudi kruže rampama, otkrivaće se nove i nove tačke i to iskustvo će biti sve intezivnije kako dublje ulazite u zonu objekta. „Tokom projektovanja posebna pažnja je posvećena zaštiti objekta od pregrijavanja. U različitim godišnjim dobima, biće i različit uticaj sunca na djelove objekta. Sijenke će se mijenjati i to će biti vrlo uzbudljivo. Ovo je veliki objekat, koji obuhvata veliku kubaturu. Kroz njega je moguće vidjeti nebo i doživjeti

sunce. Same rampe, koje se nalaze na višem nivou, štite od sunca one koje su na nižem. Na taj način se smanjuje potreba za hlađenjem objekta. Sijenka stvara hladovinu i pruža utočište tokom ljetnjih mjeseci. Položaj sijenki i njihova smjena tokom dana dodatno čini objekat zanimljivim i podsticajnim za istraživanje.“ Musashino biblioteka i muzej u okviru

Musashino biblioteka i muzej u okviru umjetničkog univerziteta u Tokiju, predstavlja integralni plan cjelina u okviru jedinstvene organske šeme u formi funkcionalnog meandra koji na taj način otvara put ka potpuno novom odnosu između korisnika i eksponata – knjiga. umjetničkog univerziteta u Tokiju, predstavlja integralni plan cjelina u okviru jedinstvene organske šeme u formi funkcionalnog meandra koji na taj način otvara put ka potpuno novom odnosu između korisnika i eksponata – knjiga. Objekat predstavlja neku vrstu integracije biblioteke i umjetničke galerije. Čitava biblioteka se zapravo sastoji od polica za knjige koje su postavljene u kontinuumu spirale koja i ovdje kao i kod projekta Beton hale predstavlja osnovni prostorni obrazac. Biblioteka za 200 000 knjiga napravlje-

na je kao divovska spiralna polica za knjige u koju je umotano 6 500 metara kvadratnih biblioteke, na kojoj bi i sam Borges pozavidio. Majstorstvo kojim je taj jednostavan i kristalno jasan koncept materijalizovan, doslovno oduzima dah. Gotovo deset metara visoke police, unutar čije su visine smještene dvije etaže, definišu ne samo unutrašnju organizaciju zgrade i njenih prostora nego i njen vanjski omotač, a

19


20

time i njenu pojavnost unutar kampusa, nepogrešivo dajući do znanja šta se u toj zgradi događa. Svojevrsni efekat fatamorgane, nastao izmještanjem poznatog – u ovom slučaju polica za knjige – u „strano“ i nepoznato, nije samo postignut mjerilom odnosno povećanjem ormara za knjige, nego i brisanjem svih prepoznatljivih elemenata građevine u korist polica za knjige. Konstrukcija je nestala u gotovo beskonačnoj spirali najrazličitijih naslova. „Postoji nekoliko bitnih razloga što smo se odlučili za spiralu. Obično se sistematični nacrt sve više traži za biblioteke, ali mislim da je sam proces „šetanja“ uokolo kao kroz šumu i dolaženje do nekih neočekivanih knjiga isto tako vrlo važan. Pokušavali smo ta dva suprotna aspekta tretirati kao ravnopravna i koristiti ih zajedno. Na kraju smo otkrili taj spiralni oblik koji može imati tu vrstu lijepe koegzistencije - jer ako ste u sredini, vidjećete sve kategorije koje vas okružuju. Istovremeno, oblik spirale zaista je jedan primitivan nacrt lavirinta. Imamo veliki broj otvora, stoga ovo može biti i lavirint za ljude koji nijesu u potrazi za knjigama. U isto sam vrijeme razmišljao kako je biblioteka ogromna, ali kada tako složenu biblioteku napravite od samo jedne police, ona može biti vrlo zabavna stvar ili vrlo lijepa stvar. Svidjela mi se ideja da samo jedna dugačka polica za knjige može sačinjavati jedan zaista

to drugačiji prevod. To nije neki novi oblik, on je vrlo star, ali sa novom interpretacijom, sa novom promjenom u značenju. Spirala nema značenja, to je jedna ekspresija osjećaja.“ „Ja mislim da su arhitektura i dizajn dvije vrlo društvene kategorije, a opet sa druge strane arhitekta je pojedinac. Moje „ja“ stalno nalaže da tragam za nečim novim. Želim da imam inspiraciju iz postojeće situacije i da pronađem nešto sasvim novo, što će me odvesti dalje do novih dostignuća.“ A, to „novo“ je projekat nazvan „Bijelo drvo“ (L’Arbre Blanc) koji se gradi u francuskom gradu Monpeljeu nakon što je na konkursu izabran za najbolje rješenje. Ova nevjerovatna zgrada na 17 spratova, čiji projekat potpisuje Sou Fujimoto, izgleda poput velikog drveta sa krošnjom koju čine terase poput grana. Stanari neće biti zaklonjeni od pogleda jer su sve terase „oivičene“ staklenom ogradom, međutim ovo i nije zgrada u kojoj se treba skrivati. Kako navode projektanti, terase su zamišljene da podstaknu druženje komšija tokom ljetnjih mjeseci. Ideja za projektova-

složen objekat.“ „Koncept spirale raste. To je jedan od najprimitivnijih oblika koji su ljudi crtali; slike i crteži u pećinama sadržavali su takve stvari. Meni se nekako sviđa da iznova prevodimo jednu tako zaista primitivnu stvar. Naravno, Le Corbusier je koristio spiralne oblike za „rastući muzej“, pa je to jedan više sistematičan prevod primitivnijeg oblika, a ovdje je

nje zgrade koja liči na drvo došla je iz navike da ljudi u ovom gradu provode puno vremena napolju, ali i efikasnih karakteristika drveta posmatranih iz arhitektonskog ugla. Koncept primitivne budućnosti (kako je i naziv prve knjige) Fujimoto objašnjava na sljedeći način: „Svaki arhitekta razmišlja o budućnosti, ali ona neće biti neka „futuristička“ budućnost. I u

projekat nazvan „Bijelo drvo“ (L’Arbre Blanc) koji se gradi u francuskom gradu Monpeljeu nakon što je na konkursu izabran za najbolje rješenje.

budućnosti će arhitekturu koristiti ljudi. Dopada mi se da krenem od te elementarne, temeljne postavke. Za mene su ljudi na neki način primitivni jer imamo tijelo i instinkte nalik na životinje. Naravno, mi nijesmo životinje, ali naše ponašanje, odnos između našeg prostora i tijela mogu biti vrlo primitivni. Vraćamo se na tu tačku i postavljamo pitanje: šta je arhitektura; šta je prostor ili šta je mjesto za ljude u kom bi živjeli? To nije kritički stav prema savremenim uslovima, mene zanimaju novi počeci. Mnoge stvari u arhitekturi promijenile su se na početku XX vijeka, ali stotinu godina poslije mislim da je došlo vrijeme za ponovno razmišljanje o temeljima arhitekture. Na početku XX vijeka nijesmo imali nikakav koncept o informatičkoj tehnologiji ili ekologiji. Možemo uklopiti takve nove koncepte i osmisliti jednu novu, ali primitivnu fazu arhitekture.“


Art Antique je prva specijalizovana prodavnica za prodaju proizvoda od kovanog gvožđa u Crnoj Gori. Nalazi se u ulici Ilije Plamenca ( Zabjelo – zgrada u produžetku krivog mosta, preko puta Hemomonta). Lusteri, svijećnjaci, ruže, police, držači za vino, stolovi, stolice, klupe, setovi za kamin, komadni namještaj, kreveti, ograde, rešetke, kapije stepeniša…samo su dio asortimana koji možete pronaći u našem salonu. U našem proizvodnom pogonu gvožđe se zagrijeva do usijanja na kovačkoj vatri, a onda na nakovnju ručno kovačkim čekićima oblikuje, čineći da svaki proizvod bude jedinstven i neponovljiv i da ima svojevrsnu draž i ljepotu a nadasve kvalitet.

------------------------------------------Namještaj od kovanog gvožđa se danas koristi u objektima najrazličitije namjene i jednako dobro se uklapa u tradicionalne, rustične, klasične ili moderne enterijere, a detalji od kovanog gvožđa stvaraju jedinstven ambijent u svakom prostoru.

------------------------------------------------------------------------------------U našem prodajnom salonu možete naći idealne elemente za uređenje domova, kancelarija ili poslovnih prostora, garniture u kombinaciji sa drvetom za uređenje konoba, restorana, dvorišta, bašte, ljetnjikovca. Možete kupiti pojedinačne detalje, povjeriti nam kompletno opremanje enterijera ili izradu ograda i kapija na terasama, stepeništima ili u dvorištu.

------------------------------------------Pored proizvoda koje imamo u salonu i katalogu, možemo na osnovu Vaših crteža ili fotografija uraditi detalj,namještaj,kapiju ili ogradu koju Vi sami odaberete. Pronađite na internetu detalj koji Vam se dopada pa da pokušamo zajedno da ga iskujemo. Art Antique dio je Art Beton porodice i naša ideja bila je da dekorativni kamen, stampani beton i kovano gvožđe jedno drugo dopunjuju čineći jedinstven i nezamjenljiv sklad.

Vi koračate kroz život, mi Vam gradimo staze, a od gvožđa pravimo umjetnost.


INTERVJU • SRĐAN TADIĆ, dipl.ing.arh. osnivač arhitektonskog studia, Foka & Bumbar

spajanje intimnog i minimalnog Srđan Tadić je osnivač arhitektonskog studia Foka & Bumbar u Nikšiću. Brojni su projekti i nagrade iza njega i njegovog tima. Jedan je od rijetkih arhitekata koji se može pohvaliti radom u jednom od svjetski poznatih studia Sanaa architects. Razgovarali smo sa njim o projektima, iskustvima koje je stekao u inostranstvu kao i o arhitektonskoj sceni Crne Gore.

22


23


Interesovala me je integracija zelenila i unutrašnjeg prostora u ulaznom dijelu, brisanje jasne granice spolja i unutra. Arhitektura je apstraktna umjetnost i nije lako, a možda ni umjesno previše pojašnjavati. Razne stvari su me interesovale ali da budu na kraju svedene na najelementarniji izraz. U tom duhu smo se našli ja i stari roker Necko. Želio sam da objekat bude brutalan i nježan u isto vrijeme. Sirov i transparentan.

najbolji drug, kum i tako, član familije. To je “Sunce sa neba”, kako kažu ovdašnje babe. Re:act je njegov i Gogin ofis. To su vrijedni i posvećeni ljudi. Radimo često zajedno.  Iskustva su različita, volio bih da se malo više zabavljamo, da i ja i Deki vježbamo opuštenije pristupe. Jedno vrijeme ste živjeli i radili u Japanu. Možete li nam reći nešto više o tome?

Imate neobičan naziv Studia. Zašto baš Foka&Bumbar? Familijarni nadimak mi je bio foka (rano sam imao brke), a bumbar je majčin nadimak. Između Foke i Bumbar se nalazi to englesko & da ipak bude i malo korporativno :) Bilo mi je to emotivno i zabavno ime.  Kako je biti arhitekta u Nikšiću? Nije lako. Trenutno mi je raspoloženje da mane pretežu prednosti. Razmišljam se da siđem na more. Možda se sa familijom preselim pa se negdje prije penzije vratim u Rastovac. Tu 24

imamo veliko imanje, tu mi stari živi. Da se staro selo sredi za buduće Tadiće:) Priroda je divna i utješna. Dio ste tima Re:act, kakvo je Vaše iskustvo sa ovim timom? Dejan Milanović - Deki je moj najbolji drug, ćutolog.  Kažem moj

Da. Radio sam u ofisu Sanaa. U to vrijeme radili su ubjedljivo najbolju arhitekturu na svijetu. Imao sam sreće. Te godine su dobili Prickera, dok je Sedjima bila kustos Venecijanskog bijenala. Neshvatljiva situacija, a mogu slobodno reći i ludilo u koje sam upao sa neba. Radili su se i razrađivali veliki projekti po cijelom svijetu: Planovi za Samaritaine u Parizu (nažalost Parižani su ispali konzervativni u ovom slučaju), The Louvre-Lens gallery, Lens, France (najluđi zakrivljeni landscape uvezan sa prostorom), Rolex Learning Center, Ecole Polytechnique,


Švajcarska, serpentine Gallery Pavilion, London, Inujima Art galeris, Japan, Vitra capus… Postavlja se pitanje: Da li ima boljih godina i bolje arhitekture? Recite nam kako je došlo do saradnje sa Sanaa Archutects. Možete li podijeliti sa nama stečeno iskustvo? Jednostavno, poslao sam neke svoje radove neočekujući ništa. Međutim oni su me pozvali i tako je sve krenulo… Iskustvo koje može poslužiti čitaocima, mladim arhitektima pa i starima (pretpostavljam da je ovo dominatni časopis iz oblasti arhitekture) je da prave makete, makete, makete... A mi za to nemamo vremena, vremena, vremena :)) Oni stvarno imaju taj poseban “touch”,evo na primjer bukvalno taj dodir kuće sa tlom, terenom, pa to ne zna,čini mi se, niko kao oni. Jednom ću skupiti te primjere samo na tu temu i nešto napisati. Konkretno evo savjetujem mlade kolege da probaju naći vremena da se bave arhitekturom, kroz makete. To su na desetine maketa za

jedan projekat. Pravljenje dobre arhitekture je usko povezano sa procesom “brušenja”, ispitivanja prostora i forme kroz živo modelovanje makete. Postoje i druga iskustva ali ovo je možda najkorisnije, za nekog ko ima volje baviti se arhitekturom, ljudskom djelatnošću na granici zanata - umjetnosti. Koliko je japanska kultura i praksa uticala na Vaš razvoj i rad ?

Nebo je bilo čisto i plavo sa jednim oblačkom i jednom bijelom linijom - mlaznjaka po dijagonali. Uživao sam i rekao svojoj djevojčici da nam takva treba biti arhitektura i formiranje predmeta. To je kao neki zen. Jednostavne kontemplativne slike. Petra (ćerkica) me razumjela i sasvim se složila:) Kako je raditi za jedan svjet-

Uticala je na moj život i rad svakako. Evo baš u zadnje vrijeme često mislim o konceptu spajanja intimnog i minimalnog. Pomažem i u Anjinom (japanolog) projektu, brendu Kokoro (kokoro srce), bavimo se tom temom prenoseći je i na predmete svakodnevne upotrebe. Skoro sam ležao i sunčao se na krupačkoj brani (ovdje kod nas u Nikšiću).

Lapčići su nastali od rijetko pristojne želje investitora za autentičnom arhitekturom iz lokalnih korijena bez banalnog podražavanja i slobode koju su dali arhitekti.

25


Osim same kompleksnosti konkursnog programa, na ovom je projektu bio veliki izazov nositi se i sa specifičnostima korisnika, faznošću gradnje, a posebno sa formama parcela, koje su bile dosta nepovoljne za toliki, većinom prizemni program.

ski poznati biro? To je posebno iskustvo, životno i profesionalno. Cijeli tim radi sinhronizovano kao jedno biće, zajedno kao komuna, čak i hrani se zajedno. Tamo mladi arhitekti, iz ostatka svijeta, koji imaju sreće i upadnu tu raditi (biro nije veliki 30ak zaposlenih svega) rade dan i noć, da im bude “taff” što teže. Rade zbog iskustva i reference kada se vrate kući, to je najčešći cilj. Bio sam primljen poslije tri mjeseca (imalo je zaista puno danonoćnog posla) za stalan posao, ali nijesam ostao. Mislim da je to jedinstven slučaj...Tamo sam otišao sa malom Petrom 3 godine i Anjom. To je poseban tempo, sem mene i sekretarice tamo niko nije imao familiju, sem te u studiju.. na to se ne možete lako navići. Objekat firme Neckom se ističe po svojoj arhitekturi i izazvao je veliku pažnju stručne i laičke javnosti. Koliko je bio zahtijevan u tehnološkom smislu? Hvala za to pažnju, to doživljavam kao kompliment. Nadam se da je to istina. Taj objekat je dobio niz nagrada. 26

Konkretno evo savjetujem mlade kolege da probaju naći vremena da se bave arhitekturom, kroz makete. To su na desetine maketa za jedan projekat. Pravljenje dobre arhitekture je usko povezano sa procesom “brušenja”, ispitivanja prostora i forme kroz živo modelovanje makete. Postoje i druga iskustva ali ovo je možda najkorisnije, za nekog ko ima volje baviti se arhitekturom, ljudskom djelatnošću na granici zanata - umjetnosti. Tehnološki nije bio toliko zahtjevan.  Neckom je firma koja se bavi prodajom građevinskog materijala, trabao im je karakteran objekat koji će imati veliki i čist prodajni prostor i upravu, kancelarije. Kuća jednostavno ima tu prozračnu beton-staklo glavu to je blok gdje su kancelarije i u zadnjem planu je “tijelo” sa prodajnim prostorima. Interesovala me je integracija zelenila i unutrašnjeg prostora u ulaznom dijelu, brisanje jasne granice spolja i unutra. Arhitektura je apstraktna umjetnost i nije lako, a možda ni umjesno previše pojašnja-

vati. Razne stvari su me interesovale ali da budu na kraju svedene na najelementarniji izraz. U tom duhu smo se našli ja i stari roker Necko. Želio sam da objekat bude brutalan i nježan u isto vrijeme. Sirov i transparentan. Vaš tim je osvojio treću nagradu na Konkursu za idejno arhitektonsko rješenje adaptacije i rekonstrukcije Doma Revolucije u Nikšiću… Da. Treća nagrada, a trebala nam je prva. Ne zbog slave već zbog izmaštane lokalne akcije...okupio sam dosta veliku ekipu oko toga. Previše sam se “ložio”, zanosio, idejom revitalizacije jednog objekta i jednog grada... Kada pomislite da sudbina grada može biti usko povezana sa rješenjem Doma, rodi se i velika ambicija. Šta mislite, da li ovaj objekat zaista ima budućnost? Ne znam sada šta će se dešavati. Najnoviji projekat kažu da ima. Pod čudnim okolnostima prvu nagradu su dobili slovenački tim, povezan sa našim ljudima i tržištem. Taj koncept je plug-in kako su ga nazvali, dograd-


nje - dodavanja i oduzimanja, ali bez promišljanja cjeline objekta. Da se uradi 15%... Tema je upakovana u inovativnu misaonu formu i nekako se predstavlja kao genijalna, skoro sam čuo u našim medijima kako ideja osvaja svijet. Možda bi i bilo genijalno da ga primjene u Ljubljani ali kod nas se bojim njene primjene. Pristup plug/in dogradnje poznajemo i previše dobro. To je nažalost naša dominantna građevinska praksa, posebno ovdje u Nikšiću, još iz 80ih, a da ne pričamo o 90im. Šta je bila vaša ideja na ovom Konkursu? Nas su interesovala cjelovita višenamjenska rješenja. Ideja, kratko, je bila napraviti (rastvoriti) taj centralni prostor u veliki Hol, višenamjenski otvoren prostor, kog smo nazvali “Gradski Hol”. On bi morao biti održiv, npr. uopšte ne bi mora biti grijan. Višenamjenski od pozorišta do zelene pijace, od sajamskog do botničkog… Ostali prostori,uz hol, su različiti, promjenljivi sadržaji sem jednog stalnog: na dijelu prostora bi ostao stalan muzej jedne ideje (koja, priznaće mnogi građani i nije bila toliko loša). Dakle, nas je interesovalo 100% , a ne samo 15%, ali naravno da se radi u fazama, makar i najmanjim i najbržim. Evo jedna od ideja je bila da se odmah dovede struja u onu “staklenu glavu” na vrhu, pa to nije skupo (to su Komunisti sa arhitektom zvali “Klub kulturnih radnika”), da se osvijetli ta “plava glava”

Radio sam u ofisu Sanaa. U to vrijeme radili su ubjedljivo najbolju arhitekturu na svijetu. Imao sam sreće. Te godine su dobili Prickera, dok je Sedjima bila kustos Venecijanskog bijenala. ložim, ali radim na tome da budem bezbrižniji po pitanju Nikšića i da bolje razumijem tranzicione fenomene. Sinoć je na trgu bio koncert Ismail Delije sa gostima, izašlo je pola grada. Radili ste i na idejnom rješenju za sportsku halu u Kotoru. Za salu u kotorskim Škaljarima sam radio prvo idejno rješenje i za to isto rješenje u sali SO Kotor iznio stav da lokacija nikako nije primjerena čak i manjem kapacitetu hale. Trebalo je tada da se nađe nova lokacija, ali nije, jer tadašnja lokalna politika je izgurala svoje, zajedno sa ravnodušću fiktivnog koautora, tadašnjeg dekana Arhitektonskog fakulteta u Podgorici. Sad je tu gdje je. Konstrukcija je postavljena, no makar materijalizacija tog velikog objekta (uz pomoć mladih kolega, puno im hvala) je projektovana kao

Sada trenutno, postoji jednako kao scena npr. vlasnika kafića. Hoću reći, ne može biti scene bez univerzalnih ideja i otklona od zaslepljujuće sebičnosti. iznad grada, da sija neprestano, da misli. Eto samo ta slika (ako ste iz Nikšića možete je zamisliti), njeno stalno prisustvo tu gdje vlada mrak godinama bi vjerujem ohrabrilo ljude u smislu da smo počeli misliti o budućnosti, naročito o onoj zaboravljenoj Zajedničkoj budućnosti. To je u srcu grada, a gdje će se duh zajednice bolje probuditi nego iz te “mrakače”, koju nijesmo posmatrali kao manu već kao šansu grada. Tako nešto u centru nema niti jedan grad, ta mana se mora pretvoriti u prednost. Opet odužih… Na ovu temu se posebno

se rashamletišem, kako je čini mi se Stupica govorio za glumca koji poslije postavke Hamleta traži povišicu. Kako je nastalo apartmansko naselje u Lapčićima, na prvi pogled odaje snažan utisak povezanosti sa lokalitetom? Lapčići su nastali od rijetko pristojne želje investitora za autentičnom arhitekturom iz lokalnih korijena bez banalnog podražavanja i slobode koju su dali arhitekti. Poslije se stvar nekako zakomplikovala sa hotelom sa 5*, preprojektovanjima itd, gradnja se razvukla. No jednom će se svakako završiti. Ako bude istrajnosti to će biti nešto super za ove prostore...Ovdje nijesam skroman i to kažem jer mislim da ipak nije kasno za obnovu autentičnog mediteranskog karaktera naših primorskih mjesta. Neka mjesta jesu nepovratno oštećena novom gradnjom. Izgradnja kao potencijalni pokretač razvoja ujedno je i najveći, najdugotrajniji, zagađivač prostora. Svima je valjda jasno da se morala pažljivije regulisati gradnja, na obali posebno. Ali nije kasno, ambicija mi je da ova enklava to pokaže. 

balon sala, porto montenegro

najeteričnija moguća. Planirana fasada je beskonačan niz vertikala, kao neki oblak koji se tu spustio. To može biti dobro. Sada da bi se tako izvelo potrebno je mnogo truda, pažnje i “sekanja”, nadam se da će me konačno pozvati za neki nadzor oko toga. Ovo pitanje nije trebalo doći poslije Doma Revolucije, treba mi ipak vremena da

27


U Podgorici, mi sada imamo situaciju da je ljudima već udobnije u nedizajniranim enterijerima ili ti : “više ćete naći života i karaktera u klubovima penzionera nego u svim restoranima i kafićima”. Kako se razvijala matrica, materijalizacija, da li je upotrebljen lokalni kamen?

peoples, herceg novi

Ne bih to nazvao matrica. To je spoljašnji prostor formiran tako da gradi Mjesto. A inspiraciju za to takvo mjesto sam tražio u paštrovskim selima. Kamen je nikšićki i dobar je, ali nije to najbitnija tema. Mjesto je. To nije lako objasniti, ili ga ima ili nema.  Biće to super. Šta mislite da li Crna Gora ima svoju arhitektonsku scenu? Sada trenutno, postoji jednako kao scena npr. vlasnika kafića. Hoću reći ,ne može biti scene bez univerzalnih ideja i otklona od zaslepljujuće sebičnosti. Mada naravno, ima tu i previše preživljavanja. Oni koji imaju biroe trče za poslovima, oni koji rade od kuće isto. Imamo kolege u državnim i opštinskim organima, na fakultetu, zatim arhitekte koji rade po biroima kao “fizikalci” i dosta nezaposlenih. Dosta je arhitekata i fakultet ih svake godine dodatno. Savez je čini se i dalje korumpiran od glave i nadzora. Da pojasnim korupcija je i bezvoljnost, bezidejnost, kukavičluk, ako ste u važnoj instituciji. Savez je mnogo važna institucija koja je sada nebitna. U Komori možda sada može nešto da se desi, tamo imamo nekih mladih ljudi sa osjećajem javnog dobra. Ali svima bi bilo bolje kada bi se oformila scena (čak i “dvorskim” biroima i biroima “tender mašinama”)

Kakva je njena budućnost? Ne znam. Ja vjerujem da je Budućnost ideja budućnosti. Možda se i pomalja iza brda, a da ja toga nisam svjestan. Ali svakako ona zavisi od razvoja i kultivacije društva kao i od harizmatičnih pojedinaca koji imaju nesebične ideje. Radili ste i na mnogim projektima enterijera i svaki za sebe predstavlja jednu posebnu scenu, kako uspijevate da stvorite tako autentične ambijente? Jesam, prvo sam radio enterijere caffe barova. Prvo u Nikšiću: Buena vista, Cats, NewYork, Žun, Cats 2... U Podgorici, od enterijera da pomenem Francuski kulturni centar, skorije pekaru Bite (ili bolje reći dobar dio te pekare), radio sam i neke visokobudžetne stanove. U Porto Montenegru nešto za jahting klub i takođe u Portu je i “Balon Salon” u parku, to je trebalo biti običan balon za tenis ali sam ga zamislio da može biti i nešto drugo. Pogledajte to uživo, ima

Lokal Žun, u nikšiću u izgradnji

28

nešto, park je divan. Jedan restoran u Đenovićima, Papagaj, tu smo zasadili jedan veliki bor, pinus pinea... Kulturni centar u Kolašinu, toga se sjetih, lijepo iskustvo, najniži budžet mogući, a dobili smo karakter, to smo radili sa koleginicom Jelenom Radovanić. Čudan je taj proces formiranja enterijera , po meni su to “Mjesta”, to nije kataloška stvar niti inspiracija sa Pinteresta. Prije neki dan čitam u časopisu Entexta, tekst u kojoj koleginica kaže da je teško napraviti u sve većoj konkurenciji primamljiv enterijer. .. napravila neki kubansko/kolonijalni vintidž, pa eto strava.. Možda enterijeri ne moraju imati ambiciju primamljivanja. Kako god, urbanizam je srećom živ proces. Grad čine ljudi, sa svojim potrebama koje idu od nasušnih, hedonističkih, sofisticiranijih pa iskrenih ili tako nekako. U Podgorici, mi sada imamo situaciju da je ljudima već udobnije u nedizajniranim enterijerima ili ti: “više ćete naći života i karaktera u klubovima penzionera nego u svim restoranima i kafićima”. Mjera ce neka doći i kroz kvantitet. Pa pomenute kafedžije takođe mogu imati scenu ili ideju budućnosti. Evo mogu napraviti neku turističku ponudu dva puta godišnje. U siti kvartu ima, kažu, preko 80 kafića. Ta bizarna činjenica može biti i neki potencijal, npr. potencijal autentične turističke ponude Podgorice (umjesto dana otvorenih muzeja, Podgorica može imati dane otvorenih kafića). Bez šale, mogu stvarno imati neke čudne dane uvezanih kafića, da ponude neki osmišljen diverzitet, samo da nijesu dosadni. O toj budućnosti pričam.


29


Shelton Marshall Residence / El Dorado

urbani

dom Priredila: Sandra Vahtel

Američki studio El Dorado završio je izgradnju rezidencije u Kanzas sitiju, čija teritorija iznosi 185 m2. Arhitekte su koristile prirodni nagib lokacije kako bi se glavna zapremina smjestila unutar terena. Šelton Maršal rezidencija predstavlja urbani dom za četvoročlanu porodicu. Sagrađena je na zapadnoj strani grada i predstavlja ubjedljiv dokaz kvaliteta nad količinom u kontekstu naselja u centru grada koji teži povećanju urbane vibracije.

30


Džoš Šelton, direktor studija i njegova žena Destini, inžinjer hortikulture, kupili su zemljište 2010. godine kada su se preselili u kuću preko puta doline na istočnoj strani i služila im je kao dvorište, sve do renoviranja 2012. Izgled rezidencije je u obliku slova U. Obuhvata zelene terase i vlažno ulazno dvorište koje se nalazi na istoku i sa verandom čitavom dužinom u hladovini na zapadu. Veliki klizni prozori spajaju kuhinju, trpezariju i dnevnu sobu sa dvorištem i verandom, tako da u cijeloj

kući ima dovoljno svježeg vazduha za uživanje u ljetnjim povjetarcima tokom večeri. Kuća koristi prirodno osvjetljenje kako bi se obezbijedilo 100% dnevnog osvjetljenja i koristi fluorescentne svetiljke i ograničene ugradne halogene svjetiljke za noćno osvjetljenje. Ventilacija je obezbijeđena u svakom krilu kuće. Do dijela kuće sa niskim nagibom dolazi se sa istočne strane. Stanari se spuštaju niz betonske stepenice ukrašene biljkama koje vode do dvorišta 

Jedinstven položaj rezidencije Shelton Marshall čini njegovu unutrašnjost urbanim svetilištem; mjesto mirne domaće refleksije unutar krupne, urbane četvrti.

31


Rezidencija Shelton Marshall je skoro nevidljiva na tlu i uglavnom skrivena s puta ispod.

Skoro savršena privatnost u urbanoj sredini.

32

u centru kuće. Glavni ulaz u kuću je sa ulice što je otprilike ravno s krovom. Krov je velika, naseljena ploča koja podržava sve vrste guste vegetacije. Dvorište je direktno dostupno iz glavnih prostora kuće. Kuhinja u obliku slova L, dnevna soba i trpezarija nalaze se na sjevernoj strani vlažnog spoljašnjeg prostora. Dnevni boravak takođe ima pristup balkonu koji se nalazi preko puta dvorišta. Arhitekte su smjestile tri spavaće sobe na južnoj strani dvorišta. Glavna spavaća soba ima bočna vrata koja pružaju direktan pristup balkonu. Velika spavaća soba i kupatilo napravljeni su upravo za urbanu rezidenciju i otvaraju se ka prednjoj verandi. Dječije sobe su dizajnirane za fleksibilne prepravke i otvorene su jedna prema drugoj. U ručno rađenim krevetima su ugrađene fioke ispod površine kreveta, koje služe za skladištenje garderobe i kućnih potrepština. Dječije spavaće sobe dijele

studijski prostor koji gleda na dvorište sa zasadima. Rezidencija je presvučena recikliranim drvetom, koje je sređeno po veličini i


obojeno da postigne tamnocrnu boju. Unutrašnjost završava uglavnom prirodnim drvenim podovima i jednostavnim bijelim zidovima. Srednjevjekovni moderni komadi namještaja poput stolice Eames, dopunjuju jednostavnost prostora. Obojena drvena obloga je popularan materijal za stambene projekte.

ukrašavaju okolinu, destilirajući zvukove vozova i vjetrova kroz klizne staklene zidove i vatrene zalaske sunca preko susjednih listopadnih stabala. Prilazeći sa obližnje doline, kuća je naizgled nevidljiva, javni prostori se otkrivaju korak po korak, poetično suspendovani između tla ispod i transplantiranog ekosistema na krovu.

Prozirna svojstva eksterijera i enterijera otvorene su velikodušno jedna drugom kroz redove kedra, koji pažljivo

Uzimajući u obzir teren, istočni ulaz se nalazi na uličici u prizemlju. Tu se nalaze garaža i studio uz kuću iznad

Veliki klizni prozori spajaju kuhinju, trpezariju i dnevnu sobu sa dvorištem i verandom, tako da u cijeloj kući ima dovoljno svježeg vazduha za uživanje u ljetnjim povjetarcima tokom večeri.

33


prizemlja, kao i dvorište puno raznog zelenila, koje se nalazi i na krovu kuće. Do prvog sprata se dolazi tako što se ide stepenicama u dvorište u centru kuće u obliku slova U. Oko centralnog dvorišta, velika staklena vrata vode u kuhinju s jedne strane i spavaće sobe s druge strane. S obzirom da se zapadna ivica imovine drastično smanjuje na putu dvadeset metara ispod, veranda izgleda da pluta među gredama drveća koje raste tamo. Rezidencija Shelton Marshal je na kraju rezultat pažljivo proučavane lokacije, s jedne strane smještena čvrsto na mjesto, dok s druge strane pluta bez napora iznad lokacije. Slavi mirnu intimnost porodičnog života tako što doprinosi mirnom, neumoljivom i neočekivanom prisustvu intimnog konteksta njegovog okolnog naselja.

Studio El Dorado je interdisciplinarni dizajn studio osnovan 1996. godine u Kanzasu. Studio je specijalizovan za arhitekturu, javnu umjetnost, urbanizam i infrastrukturna poboljšanja. Praksa se sastoji od arhitekata, umjetnika i industrijskih dizajnera, a koristi se i doslovan pristup praktičnim projektima kroz radionicu u fabrici čelika. U srži El Dorado studio predstavlja zajednički pristup koji efikasno uključuje klijente, zainteresovane strane, opštine, umjetnike, profesionalne konsultante i graditelje. Direktori su David Dowell, Douglas Stockman i Josh Shelton. 34

El Dorado tim svakom novom projektu pristupa sa fazom otkrivanja, slušajući potrebe klijenta i ponavljajući ih nazad, tako da je klijent siguran u ono što želi. “Stalno smo iznenađeni koliko je klijenata u pravu”, kaže Maginn. “Ali mi ćemo se suočiti sa problemima, pokušati da im projektujemo šta je ispravno.” Kada dođe vrijeme za dizajn, projektni tim sastavljen od dva direktora (sa jednim kao voditelj) i timom dizajnera smanjiće kompleks klijenta. Kako kažu, intuicija i intelekt im pomažu u donošenju odluka, ali tema kojoj se u osnovi uvijek teži je jednostavnost. Sada, trinaest godina od osnivanja studio El Dorado je veoma značajan i cijenjen studio u Americi.


od ognjišta do kamina

NApisao: Zlatko Vujotić, ZV Design

Prvobitna arhitektura u našem predajnom graditeljstvu, ognjištu je davala preciznu poziciju. U nevelikim prostorima, činilo je centar doma, a sve okolo svojevrstan kružni tok Neizostavni segment crnogorske kamene kuće je ognjište. Naizgled prost slog oklesanog kamena, ali od nastanka su se znale dimenzije i đe da se postavi. Ne samo zbog građevinskih specifikacija: oko ognjišta i nad njim se mnogo toga značajnog dešavalo. Sa njega se odlazilo, zbog njega dolazilo i vraćalo. Branilo se krvlju. 36

Broj ognjišta značio je i broj domova, porodica, puškonoša, ali i poreskih platiša. U upotrebi su takođe izrazi “dimovi” i “odžaci”. Simbolizovali su život, no i suprotnost se povezivala za izraz, u narodu je dobro poznato šta znači “ugašeno ognjište”. Na našim prostorima tradicija nalaganja, kao osnova obitavanja, potiče od

starosjedjelaca, dok su kult vatre donijeli stari Sloveni. Jedno od obožavanih bića zvao se kres ili kresnik. Rusi za vatru kažu “ogon”, Litvaci “ugnis”, domicilno drevno latinsko stanovništvo “ignis”. Na sanskritu agni znači oganj, ujedno je i bog vatre. Zajednički imenitelj doseljenih indoevropskih naroda sa tada zatečenim na


našem tlu, možemo reći je – ognjište! Prvobitna arhitektura u našem predajnom graditeljstvu, ognjištu je davala preciznu poziciju. U nevelikim prostorima, činilo je centar doma, a sve okolo svojevrstan kružni tok. Domaćica je najveći dio vremena provodila uz njega, podmirujući uglavnom mnogobrojnu porodicu. Domaćin je goste oko te vatre okupljao i uz magične plamenove besjedio, slušao tuđe priče, a sve to mlađi naraštaj ćutke upijao, igrajući se sjenkom po kamenim zido-

Sve važne odluke po porodicu, bratstvo i pleme nerijetko donošene su uz oganj. Vatra je grijala i osvjetljavala, žarila kotlove – hranila vima, jednom od rijetkih zabava. Uz ognjište se guslalo, pjesmom su se pokoljenjima prenosila umna blaga, sa koljena na koljeno. Sve važne odluke po porodicu, bratstvo i pleme nerijetko donošene su uz oganj. Vatra je grijala i osvjetljavala, žarila kotlove – hranila. Iznad je zimi sušeno meso, jer jedino se tako moglo dugo i očuvati. Dim se izvijao ka drvenoj krovnoj konstrukciji, obavijajući je sa čađi, tako je štiteći, a “caklina” od dugog loženja sprečavala požar. Umjesto gusala, uz ognjište se čujalo i novorođenče. Kada bi svi polijegali, pepelom su zatrpavani komadi užarenog drveta. Njima bi se zorom raspirivala vatra. Znala se ta vatra dijeliti po kućama. Pojavom šibica je i taj običaj iščezao. Do tada se vatra palila kresanjem ognjila o kremen kamen, a iskra se usmjeravala na zamotuljak suve trave, mahovine, slame. Ponajbolje na “trud”, vrstu gljive sa bukovog stabla. Donosili bi je zdizanjem sa planina. Pepeo se isto namjenski koristio. Njime se pralo i dezinfikovalo suđe, a ispirali se i – zubi, dok su žene sa procijeđenim pepelom prale kosu. Tadašnji kozmetički preparat zvao se “cijeđ”, a kosa bila veoma sjajna. U pepeo se zagrtale krtole s korom, te vadile pečene, a tek bi se dunulo da se

Još jedna žal postoji danas kod nas, poštovalaca tradicije, čini se sve rjeđih: što malo kome nedostaju iščezla ognjišta i kamene kuće naših predaka

Pica peć pallazzeti Korištenje ognjišta zahtjevalo je opre- dno se mogla koristiti i utabana zemlja. Obično se preko u ognjište stavljala pomu - verige, mašice, sač, demirodžak, veća klada da “drži vatru” tokom dana lopata, puvalica ili mijeh, ražnjevi... smakne pepeo i ovaj specijalitet bio bi spreman za pojesti. Uz komad sira još, hranila su se pokoljenja. Pored ognjišta u uglu kuće, po pravilu postojao je “pepeljak” ili “odžaklija”, uzdignuta udubina u zidu sa ravnom površinom na dnu. Na nju se postavljala crepulja sa zamiješenim hljebom pa tijesto poklapalo sačem, a sač prekrivan žarom. Pekao se tako hljeb na laganoj temperaturi i mirisom golicao čula uvijek gladnih ukućana. Većinom je bio kukuruzni, a u gladnim godinama mljeli su se kočanji. Kada bi se spremio hljeb od bijelog brašna, nazivao bi se “kolač”. Korištenje ognjišta zahtjevalo je opremu: verige, mašice, sač, demirodžak, lopata, puvalica ili mijeh, ražnjevi... Konstruisan je od lijepo isklesanih komada kamena “u kvadrat”. Dno je bilo za pedalj dublje i od kamene ploče otporne na pucanje, a koja se dopremala sa dobro znanih područja. Kao

kad je narod bio za poslom. Nazivana je “prikladnicom”. Promrzli ukućani bi se grabili za mjesto oko nje. Navelo me to i na pitanje; da je li je, možda, riječ prikladno, povezana? Dobio sam potvrdu od etimologa: veliki dio se slaže da je nastala od dvije riječi “pri” i “klada”. Pri čemu je, recimo, ruski “koloda”, poljski “kloda” i grčki “klados” - grana. No, vratimo se našem ognjištu. Pravilno postaviti crnogorsku kamenu kuću, značilo je poznavati lokalne vjetrove. Kako bi dim sa ognjišta mogao izlaziti kroz krov i otvore na listrama. Dimove kuća su brojali i neprijatelji, spremajući strategiju napada. Nerijetko se u ratovima nije ložilo kako se ne bi otkrivali osvajaču. Nasuprot tome, često je putnik namjernik po dimovima imao orijentaciju. Inspiraciju su u ognjištu našli mnogi slikari, pisci, pjevači, a danas sve više arhitekte i dizajneri, koji im dodjeljuju nezaobilazna mjesta u projektima.

37


Kamini danas Početak upotrebe kamina u Crnoj Gori seže od početka 19. vijeka kada ga stidljivo počinju ugrađivati po kućama. Izuzetak su palate po Boki kao i poslanstva na Cetinju. Kamin se izrađivao kao statusni simbol, dok se ognjište zamijenilo različitim vrstama peći. Iskustva kod gradnje kamina preuzimana su od italijanskih, francuskih i austrijskih majstora koji su zbog raznih okolnosti boravili na našim prostorima. Intenzivna međunarodna politika koju je vodio kralj Nikola, dopuštala je i uvoz evropskih iskustava u urbanom životu. Savremena današnjica ne može zamisliti kompletan dom bez segmenta zvanog kamin. Postoje razni oblici, na više vrsta goriva, samostalni i kombinovani, manje i više lijepi, manji i veći potrošači, isključivo za grijanje ili sa mogućnosti spremanja hrane... Uglavnom se većina kamina urađenih po Crnoj Gori nalažu bukovim ili hrastovim komadima drveta, do zadnjih godina kada se sve više pojavljuju kamini na pelet, koje je patentirala upravo firma Palazzetti. Obaveze oko priprema ogrijevnog drveta za zimu i njegovu relativno veliku potrošnju, lagano mijenja jednostavan odlazak u bolje snabdjevenu trgovinu i kupovinu džaka peleta. Takođe aktiviranje kamina putem mobilnog telefona i dolazak u već zagrijan dom, pružaju dodatnu satisfakciju. Još jedna od prednosti kamina na pelet je i promjer dimovoda od samo 8 cm koji olakšava instaliranje. U svakom slučaju, na izbor između tradicionalnog i grijanja na pelet, uticaće iskustva koja se svakodnevno prezentuju u medijima a i korisnici sve češće razmjenjuju informacije. Okupljanje oko kamina, porodice i prijatelja dodatno daje na snazi domu u kome se nalazi. Posebno ako se hedonizam uplete u mogućnosti Palazzetti ložišta, koji za razliku od konkurencije, u pojedinim modelima omogućava paralelno grijanje i spremanje hrane. Veliki broj vlasnika kamina kombinuje podno grijanje sa kotlom i radijatorima, koji objekte kvalitetno zagrijavaju. Jedini nedostatak sistemu na pelet je duži nestanak el. energije, dok se uz klasično ložište to ne može desiti. 38

kaminsko ložište pallazzeti “idro” na drvo

Za arhitekte i dizajnere je oblaganje kamina poseban zadatak kod kompletnog sređivanja enterijera, tako da se nerijetko kupci odlučuju za kupovinu modela koji je prethodno stilizovan i prezentovan. Stoga bih dao savjet budućim vlasnicima kamina da se prvo vode preciznim tehničkim uklapanjem i pravilnim odabirom i postavljanjem dimnjaka u odnosu na krov i smjerove vjetrova, pa tek onda njegovim ”oblačenjem”. Uvijek je mudro stvari prepustiti stručnim licima jer su ispravke obično skupe. Firma PALAZZETTI polaže maksimalnu pažnju na tehničku podršku i odabir profesionalaca na svakom tržištu ponaosob. Zastupništvo je povjereno firmi ZV

DESIGN koja je prvu peć na drva naložila još 1998 u piceriji Kalabrija a iz nje počastila ukusima italijanske pice ne mali broj sladokusaca. Od tada skromna saradnja ne prestaje a prošle godine ozvaničena je ozbiljnija prezentacijom u hotelu CITY, kada je višesatno predavanje održao menadžer prodaje za istočnu Evropu, Koreju, Finsku, Norveška, Kinu i Japan, gos. Gregor Franič. Eto poštovani čitaoci, ukratko smo vas ovim tekstom možda zaintrigirali da i u vašem domu mjesto nađe Palazzetti ložište, koje, reći ću, poziciju luksuza pomjera ka potrebi i čini ga savremenom potrebom stanovanja.

zv design, podgorica, Hercegovačka 58 www.zvdesig.info


FIRMA Palazzetti Lelio S.p.A. danas je jedan od svjetskih lidera na području kućnog grijanja „na drvnu biomasu” (drvo i pelet). Firma je osnovana 1954-te u Porćiji, na sjeveru Italije. Krenula je s proizvodnjom specijalnih cementnih elemenata za završne građevinske radove i unutrašnju opremu kuća. Uskoro je uključila industrijsku obradu

mermera za podove i obloge od kamena. Na početku 70-ih počinje industrijski proizvoditi prefabrikovane kamine i vrtne roštilje, najvišeg estetskog nivoa, besprijekorne funkcionalnosti i jednostavne montaže. Sljedećih godina pokrenuta je izrada peći i ložišta na drvo, kuhinja na drvo, kako samostalnih tako i ugradnih. Konačno 1994-te PALAZZETTI prva u Evropi tržištu predstavlja peć na pelet koja postaje 39


međunarodni hit i početak jedne nove industrije. Inovativni proizvodi, razvijani uz uvažavanje najzahtijevnijih tehničkih standarda širom svijeta uz apsolutno poštovanje ambijenta, testirani i sertifikovani od najprestižnijih evropskih laboratorija i udruženja za zaštitu potrošača i životne sredine. Proizvodi Palazzetti usklađeni su sa najzahtijevnijim Evropskim standardima.

STRATEGIJA Firma PALAZZETTI oduvijek koristi energiju i resurse za proizvode najviših mogućih performansi, s minimalnim uticajem na životnu sredinu, uz kontrolisanu potrošnju energenata/goriva i visoku energetsku efikasnost. Promjene u potražnji potrošača, potrebe sve zahtjevnijih, pažljivijih, i stručnijih kupaca, firma PALAZZETTI uspijeva sagledati i usklađuje ih sa svojim

40

tehnički besprijekornim proizvodima, estetski dotjeranim, uz poštovanje ekoloških standarda, garantujući manje troškove goriva i održavanja.

PROIZVODI Proizvodi PALAZZETTI, bilo da griju toplim vazduhom ili vodom, pravi su izbor sistema za centralno grijanje kompletne kuće. Kupovina proizvoda PALAZZETTI uvijek je, realno, investicija za budućnost. Konkretnije, proizvodi serije „vazduh“ („aria”) pomoću sistema za usmjeravanje specijalnim ventilatorima šire vruć vazduh cijelom kućom ostvarujući komforno i zdravo centralno grijanje. Peći i ložišta serije „voda“ („acqua”), sa druge strane, griju toplu vodu za radijatore, i sanitarnu toplu vodu. Jednostavna je integracija sa tradicionalnim sistemima kao i sa onim posljednje

generacije. Mogu raditi usklađeno sa ostalim uređajima za alternativno grijanje (na primjer termičko - solarno) i smanjuju troškove grijanja. Asortiman PALAZZETTI nudi linije i oblike za gotovo svaki stil: od klasičnih, rustičnih, modernih, do specijalnih dizajnerskih. Nudi rješenja prilagođena svim prostorima ostvarujući san ekskluzivnog kamina. Iskusni projektanti i instalateri garantuju optimalne rezultate i prate kupce poslije prodaje sa svom potrebnom tehničkom podrškom. Prva kontrola pouzdanosti, otpornosti i sigurnosti proizvoda Palazzetti je u laboratorijama firme gdje se testiraju u ekstremnim uslovima na izdržljivost, trajanje i efikasnost. Nakon internih testova proizvodi se sertifikuju i usaglašavaju sa najvažnijim evropskim standardima za garanciju trajnog kvaliteta zaštite kupca i korisnika uređaja PALAZZETTI.


Toplota u centru vašeg doma

Odaberi toplinu, dizajn, i tehnologiju naših kamina. Pravi sistemi grijanja kombinuju ugođaj prirodne topline drveta s tehnologijom sagorijevanja visokih performansi uz atraktivan izgled „Made in Italy“. Odaberi spektakularan trodimenzionalan pogled na plamen okružen pažljivo biranim mermerom, ručno obrađjenim u najboljoj tradiciji italijanskih majstora kamena. Odaberi jedinstven proizvod zahvaljujući usluzi “Palazzetti rađeno po mjeri” i načini svoju kuću veličanstvenom.

41


Uglavnom se većina kamina urađenih po Crnoj Gori nalažu bukovim ili hrastovim komadima drveta, do zadnjih godina kada se sve više pojavljuju kamini na pelet, koje je patentirala upravo firma Palazzetti.

Veliki broj vlasnika kamina kombinuje podno grijanje sa kotlom i radijatorima, koji objekte kvalitetno zagrijavaju. 42


TOPLOTA KAKVU PRIRODA TREBA Ko voli prirodu loži drvo! To nije provokacija, već činjenica. Kada se pravilno loži, drvo je jedina vrsta stvarno obnovljive i ekološki prihvatljive termičke energije. Količina ugljen dioksida emitovana korektnim sagorijevanjem drveta jednaka je količini koju drvo za životnog ciklusa apsorbuje fotosintezom iz vazduha. Konačni bilans takvog ciklusa je znači apsolutna neutralnost uticaja na emisiju ugljen dioksida. Znači apsolutno ne utiče na efekat „staklene bašte“. Šta je korektno loženje drveta? Nekompletno sagorijevanje iskoristi samo dio kalorijskog potencijala i kao posljedicu stvara ugljen monoksid, a sa ekonomske strane značajne gubitke. Zahvaljujući tehnologiji sekundarnog sagorijevanja, koje koriste peći i kamini

PALAZZETTI, iz dimnih gasova primarnog sagorijevanja troši se značajan dio ugljen monoksida, dodatno stvarajući predgrejan svjež vazduh. Takvo sekundarno sagorijevanje garantuje najbolje iskorišćenje, i sniženje emisije, štetnih gasova optimizujući troškove upotrebe.

FIRMA U BROJKAMA Sa prosječnim godišnjim prometom oko 70 miliona eura PALAZZETTI je jedan od svjetskih lidera na području kućnog grijanja drvnom biomasom. Postotak izvoza je skoro 70%, dijeli se na Evropu, Rusiju, Daleki Istok, Bliski istok, Sjevernu i Južnu Ameriku a u posljednje vrijeme razvija se i prodaja u Africi i Australiji. U svijetu je više od 2.000 prodajnih mjesta PALAZZETTI i preko 500 ovlaštenih servisa. Za PALAZZETTI tehnička istraživanja su strategija za ostvarenje ciljeva.

Zbog toga svake godine 5% ostvarene prodaje investira u ta istraživanja i tehničko-tehnološki razvoj.

Okupljanje oko kamina, porodice i prijatelja dodatno daje na snazi domu u kome se nalazi. Posebno ako se hedonizam uplete u mogućnosti Palazzetti ložišta, koji za razliku od konkurencije, u pojedinim modelima omogućava paralelno grijanje i spremanje hrane.

43


Velike promjene, minimalni radovi

Knauf pocket kit

Za moderno uređenje doma potrebno je jednostavno, sigurno i brzo rješenje koje neće dodatno narušiti čistoću prostora prilikom renoviranja. Knauf nudi mnoštvo rješenja za Vaš dom! 44


KNAUF PERFECTWALL Kompletan sistem zidova sa gotovom dekorativnom podlogom. Perfectwall omogućuje uređenje prostora prema vlastitim željama uz manji utrošak novca i vremena. • Dnevni boravak

Knauf Perfectwall može sakriti sve kablove i priključke kako bi kino ugođaj u Vašem domu bio potpun - za kokice se morate dodatno potruditi!

• Radna soba

Konačno možete raditi u miru, a da Vas pritom ništa i niko ne ometa. Odvojeni prostor za kućnu kancelariju pruža Vam brojne mogućnosti. √ Elegantan i originalan način za uštedu raspoloživog prostora √ Sakriven ugradni dio √ Moguća naknadna ugradnja bez većih građevinskih zahvata √ Bešumna jednokrilna i dvokrilna vrata bešumno klize u zidni prostor

• Spavaća soba

Vaš san o prohodnom ormaru može se ostvariti i prije nego što ste mislili. Sistemom Perfectwall u trenu možete stvoriti prostor za novu i atraktivnu garderobu.

• Dječija soba

Djeci je potreban vlastiti prostor što zna biti problem kod malih gradskih stanova. Koristeći Perfectwall zid, od jednog kutka za igru stvarate dva nova.

KNAUF POCKET KIT Kada uređujemo stan, svima nam je dobro poznato da moramo osigurati prazan prostor za otvaranje i zatvaranje vrata. To često zna biti problem, posebno prilikom izražene potrebe za dodatnim prostorom, kao što su kupatila, kuhinje i radne sobe. Zato se rešenje nalazi u sistemu kliznih vrata! Primjena sistema za klizna vrata Pocket Kit u kombinaciji sa Knauf pregradnim zidovima nudi elegantno rešenje za postizanje dodatnog prostora. Knauf je prepoznao potrebu brojnih stambenih i kancelarijskih prostorija i kreirao je sistem za klizna vrata koja se povlače i “nestaju” u zidnom prostoru. 45


KNAUF SUVI ESTRIH Ako mislite da nije važno što je ispod, varate se! Funkcionalnost, ugodnost i efikasnost svih površina Vašeg doma izuzetno je bitna, što uključuje i podove. Jednostavnost montaže i raznolikost u primjeni čine Knauf podove odličnim izborom za sve zahtjeve. Pod predstavlja podlogu za optimalnu zvučnu, toplotnu i protivpožarnu zaštitu, vatrozaštitu i zaštitu od vlage, ali je takođe i preduslov za lako kretanje i čišćenje što osigurava ugodnu klimu stanovanja. Uz Knauf suvi estrih možete čvrsto stajati na zemlji!

√ Idealan je za polaganje PVC i drugih tankih podnih obloga √ Specijalni sistemi koji pružaju podno grijanje i hlađenje √ Instalacioni podovi za izolaciju cijevi i kablova √ Ugodna sobna temperatura i manja potrošnja energije uz podno grijanje

46


KNAUF DIAMANT Nova vremena donose i nova rješenja. I baš kada ste pomislili da znate sve o Knauf pregradnim zidovima, Knauf je predanim pristupom, zahtjevnom recepturom i kroz niz testiranja stvorio DIAMANT - sistemsku komponentu za visokokvalitetnu suvu montažnu gradnju. Uz novi standard u gradnji, Knauf DIAMANT pregradni zid pruža potpunu zaštitu, a što je najvažnije, zadržava sve funkcije klasične gradnje ciglom i pruža dodatnu vrijednost:

√ Zaštita od požara √ Zaštita od buke √ Postojanost na vlagu √ Mehanička otpornost √ Protivprovalna zaštita √ Zaštita od propucavanja √ Svojstva gipsa pogodna za zdravlje √ Jednostavna montaža 47


predstavljanje: ing invest, danilovgrad

novi vrtić u podgorici Pripremila: Aleksandra Zečević Malović

Predstavljamo vam novi vrtić sa jaslicama koji se gradi na Starom aerodromu u Podgorici, a zauzimaće površinu od 3000 m2 na parceli površine 9119 m2. Tim Ing Investa se potrudio da se zadovolje svi potrebni uslovi, kako bi u prostoru najviše uživala djeca a osoblje imalo adekvatne uslove za rad. Vodilo se računa i o tome da objekat bude energetski efikasan, da se unutrašnjost prostora estetski prilagodi njegovim najmlađim korisnicima kao i da spoljašnje dvorište kao izuzetno bitan segment da mnogobrojne mogućnosti za razvoj djece.

48


Dječiji vrtić i jaslice projektovani su kao savremeni i funkcionalan objekat za oko 350 djece. U okviru objekta predviđeni su centralna kuhinja, vešeraj, radne sobe za djecu uzrasta jaslica i uzrasta vrtića, kancelarijski prostor, fiskulturna sala, ekonomske i ostale tehničke prostorije neophodne za funkcionisanje vrtića. Spratnost objekta je prizemlje i sprat ukupne bruto površine 3000 m2 na parceli površine 9119 m2 smještene na Starom aerodromu u Podogorici, a u neposrednoj blizini novog Doma zdravlja. Glavne smjernice tima Ing Investa pri izradi ovog projekta bile su:

.

Inovacije: Stvaranje inovativnih i raznovrsnih prostora za igru i učenje. Stvaranje okvira za uvođenje pristupa u kome je dijete u centru pažnje i koji podstiče veće učenje djece u .procesu vaspitanja i obrazovanja uz razvoj ličnih karakteristika svakog djeteta. Optimizacija: Smanjenje troškova predškolskih ustanova što bi značilo da se više vrtića može graditi u isto vrijeme, a zahvaljujući efikasnoj

upotrebi prostora više djece može biti uključeno u sistem predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Poseban akcenat je dat na kreiranje okruženja koje omogućava osoblju da se fokusira na brigu o djeci. Obezbijeđen je prostor koji podstiče jak i pozitivan odnos između oso-

blja i djece. Tim je nastojao da iz perspektive djeteta sagleda prostor, način na koji će ga oni koristiti, koju vrstu iskustva će doživjeti i na taj način je prostor prilagođen njima.

Dvorište obiluje mobilijarom i spravama za igru što će djeci dodatno uljepšati boravak u vrtiću.

Projekat je već uveliko u fazi igradnje, grubi građevinski radovi su gotovi a uskoro počinje i postavljanje unutrašnjih elektro, vodovodnih i termotehničkih instalacija. Velika pažnja posvećena je energetskoj efikasnosti i principima održivosti prilikom projektovanja, što se ogleda kroz korišćenje izdržljivih i isplativih materijala i detalja a sve u skladu sa lokalnim uslovima, klimom i evropskim standardima u projektovanju. Primijenjen je princip kompaktnog projektovanja i forme kako bi se dobio energetski efikasniji i što jednostavniji objekat za izgradnju a da se pri tome ne izgubi na estetici i funkcionalnom kvalitetu. U dizajnu unutrašnjeg prostora osnovna ideja bila je multifunkcionalnost prostora, ukidanje uskih hodnika i stvaranje otovrenih prostora koji se mogu prilagođavati za različite aktivnosti u zavisnosti od potrebe. Tako se na oba sprata u sredini javljaju višenamjenski prostori koji su okruženi dječijim radnim sobama što omogućava lakši i direktniji pristup i predstavljaju jezgro javnih i grupnih aktivnosti vrtića. U prizemlju je predviđena fiskulturna

sala koja je preko velikih otvora u staklenoj fasadi povezana sa glavnim igralištem u dvorištu pa je na taj način neprekidna nit igre prenešena iz unutrašnjeg u vanjski prostor. Dvorište obiluje mobilijarom i spravama za igru što će djeci dodatno uljepšati boravak u vrtiću. Prilikom prostorne organizacije objekta u okviru parcele jasno su razdvojene linije kretanja i ulaza za djecu u odnosu na kolski pristup, prilaz tehničkim prostorijama i ulazima za zaposlene. Na taj način djeca će biti odvojena od sporednih aktivnosti a pažnja usmjerena na igru i program.

49


50


Dašak Mediterana u vašem domu Ukoliko ste ljubitelji mora i ljeta, kišoviti i hladni jesenji i zimski dani mogu uticati negativno na vaše raspoloženje. Izbjegnite ovu „zamku prirode“ kreiranjem ambijenata u mediteranskom stilu i uživajte u domu dizajniranom u bojama ljeta tokom cijele godine. Dizajniranje doma u mediteranskom stilu odlikuju velike otvorene površine i prozori koje pružaju svjetlost i svježinu. Kombinovanjem zlatnih elemenata u ambijentu, u vidu detalja, inspirisanih sunčevim zracima sa smjelim azurnim, tirkiznim i safirno plavim nijansama Sredozemnog mora kao i toplih, umirujućih

i neutralnih nijansi pijeska i kamena kreirajte vedrinu ljeta u svakom ambijentu. Nova kolekcija Matheria, kreirana od strane dizajnera fabrike Atlas Concorde, inspirisana je upravo daškom Mediterana. Veliki izbor dezena, tekstura i različitih dimenzija keramičkih pločica, u ovoj kolekciji, daje mogućnost dizajniranja svih vrsta enterijera i eksterijera u vašem domu ili poslovnom prostoru. Zamolili smo stručni tim salona keramike CER STYLE, da izdvoji najinteresantnije dekore nove kolekcije Matheria dostupne u njihovom salonu. 51


Mediteranski stil ovog kupatila odiše jednostavnošću, odlikuju ga čiste linije, smjele boje i nevjerovatna igra detalja u kojoj postoji idealan balans rustičnih i modernih elemenata. Centralno postavljene plavo-bijele Matheria zidne pločica Vietri Lucido, inspi

Ukoliko želite da prenesete dašak Mediterana u svoj dom ili poslovni prostor tim profesionalaca CER STYLE salona keramike stoji Vam na raspolaganju u vezi dodatnih savjeta i pomoći u kreiranju ambijenata. Zakažite svoj termin za besplatne konsultacije na 068 834 834 52

risane arapskim Azulejo stilom, uokvirene su morsko – plavi dezenom Oltremare Lucido koji je stavljen u kontrastu sa bež tonovima Avorio Lucido i mozaika kao detalja. Podne pločice Creta, u dezenu prirodnog kamena i teksturom terakote, daje dodatnu toplinu ovom kupatilskom prostoru.

Zidne pločice: Matheria Vietri Lucido 31,5x57 Matheria Oltremare Lucido 31,5x57 Matheria Avorio Lucido 31,5x57 Matheria Avorio Lucido Mosaico 30x30 Podne pločice: Matheria Creta 20x60 rett

Detalj


Zidne pločice: Matheria Cenere Matt 31,5x57 Matheria Avorio Matt 31,5x57 Matheria Chevron 3D Matt 31,5x57 Matheria Cenere Matt Mosaico 30x30

Za one koji vole moderan stil kupatila, osim velikog izbora dezena, na raspolaganju stoje i različiti oblici i teksture. Geometrija i apstrakcija u dezenima boje pjeska se mogu idealno uklopiti u moderan Mediteranski stil kombinovanjem Chevron 3D, pravouganih mozaika i Brush Matt podnih pločica iz kolekcije Matheria od Atlas Concorda.

Podne pločice: Matheria Brush Matt 31,5x57 Matheria Cenere 60x60 rett Revert Arctic 20x60 rett

Živopisni floralni bež dekori na zidovima, inspirisani istočnjačkom umjetnošću Portland Matt, kombinovani sa svijetlim dezenom zidnih pločica Cenere Matt, na kojima je tekstura terakote, i podnim pločicama Revert Tobacco, sa teksturom drveta, kreiraju toplu i prisnu atmosferu kuhinjskog prostora. Uz dekorativni stil koji savršeno balansira više različitih stilskih pravaca, jako je bitno naći balans između namještaja i ostatka enterijera. Zato preporučujemo da kuhinju opremite elementima jednostavnih linija koji su izrađeni od prirodnih materijala. 53


Podne pločice: Matheria Creta 20x60 rett

Dizajniranje prostorije počinje od poda. Topla zemljana nijansa sa teksturom terakote i dezenom Creta daje toplu atmosferu spavaćoj sobi. U kombinaciji sa zidovima bijele boje i drvenim namještajem čini ovaj prostor „mirnom lukom“ za opuštanje poslije radnog dana. Podne pločice: Matheria Cotto 20x60 rett

Ako živite u stanu i imate manjak svjetla, to možete nadoknaditi ubacivanjem svijetlih boja u ambijent. Učinite prostor u potkrovlju prijatnim za boravak kombinujući dominantno bijele zidove, drveni namještaj obojen u bijelo sa zemljanim Cotto dezenom podnih keramičkih pločica koji daje toplinu dnevnom boravku.

Podne pločice: Matheria Avorio 20x60 rett Matheria Avorio 60x60 rett

Mediteranski stil, osim doma, primjenljiv je i na poslovne prostore. Za uređenje kreativnog, prijatnog i opuštenog poslovnog prostora koristite svijetle boje zidova i podova u kombinaciji sa namještajem od prirodnih materijala i detaljima modernih linija. 54


duh italijanskog stila EMMETI doo Podgorica – nastala je kao jedan od ogranaka italijanske firme sa pedesetogodišnjim iskustvom u trgovini namještaja, prisutna preko deset godina u Srbiji a na tržištu Crne Gore već više od dvije godine.

56


EMMETI saloni namještaja u Podgorici i u Radanovićima - nude isključivo namještaj italijanskih proizvođača . Saloni se po svom enterijeru, konceptu izlaganja, odabiru proizvođača i roba… izdvajaju, u smislu da su zaista drugačiji od svega prisutnog na tržištu … Šetajući salonima – pri svakom pogledu i koraku osjeća se duh Italije, koji kupci prenose u svoj dom kupovinom namještaja ovih neprevaziđenih majstora koji brinu o svakom detalju…

ih Koncept poslovanja grupacije litetn ivog a v k i EMMETI, čini ponuda ije tlj nolog prepozna h e namještaja t e j emen namješta renoj savr e Uz spo ala, rađa s lnosti. ij a mater i funkcion a dizajn

57


Ukoliko imate ideje, a pri tome Vam treba pomoć pri realizaciji, na usluzi vam je naša mala grupa entuzijasta koja će Vam savjetima pomoći da odaberete najbolje.

58


miranih italijanskih proizvođača koji su svoj brend strpljivo gradili i opravdavali decenijama i koji su, na svjetskoj sceni, prepoznatljivi po spoju dobrog kvaliteta i orginalnog dizajna. Veliki dio ponude, pored toga što se može pohvaliti oznakom:100% prodoto in Italia, nosi oznaku i da je namještaj ručno rađen, što daje još jednu vrijednost i kvalitet ovom namještaju. Kako ponuda podrazumijeva sve kategorije namještaja – od udobnih sofa, funkcionalnih kuhinja, spavaćih soba, do namještaja za bašte i terase... EMMETI može biti mjesto gdje možete opremiti vaše luksuzne vile, hotele, apartmane… i to u različitim cjenovnim kategorijama. Samo jednom godišnje, saloni organizuju Rasprodaju italijanskog namještaja – tako da treba iskoristiti priliku i doći do odličnih komada namještaja po nevjerovatno prihvatljivoj cijeni… Ista je upravo u toku, pa požurite…

Ako je uređenje enterijera Vaš poziv ili Vaša strast... ako ste od onih koji sa posebnom pažnjom uređuju  svoj životni i radni prostor – za vas je

Podgorica Cetinjski put bb 020 240 666

Kotor Radanovići 032 322 777

www.emmeti.me info@emmeti.me

59


arhitektura, dizajn, uređenje: Skulptura ronioca od staklenih lopti

Arapi prave stadion u obliku kape za Mundijal

Kreativni direktor češke kompanije za osvjetljenje Lasvit kompanije, Maxim Velcovsky, koristio je na hiljade prigušenih staklenih sfera kako bi napravio 17 metara dugu skulpturu ronioca, koja je postavljena u atrijumu najvisočije zgrade u Južnoj Koreji. Skulptura pod nazivon Ronioc, odaje čast tzv.”haenyeo” - ženi koja roni u okean u potrazi za biserima. Tradicija je svojstvena južnokorejskom ostrvu Jeju, a s obzirom na to da ne koriste maske za kiseonik, dokazuje koliko je to ogromna vještina. Velkovsky je želio da pokaže način na koji se baloni skupljaju na koži žene ronioca, kada rone, pa je dizajnirana skulptura cijela napravljena od malih staklenih lopti u obliku balona. Svaka sfera sadrži dim. Ovaj efekat nastao je tokom procesa proizvodnje – dahom u rastopljeno staklo. Skulptura je simbol disanja zarobljenog u staklu. Svaki uzdah i staklena sfera na kraju procesa formiraju sliku nečega, u ovom slučaju figuru ronioca. Loptice vise sa čelične strukture na tankim nitima, stvarajućii oblik ronioca u pokretu i hiljade mjehurića okolo.

Organizatori Svjetskog prvenstva u fudbalu 2022. godine predstavili su planove za šesti od osam stadiona koji će se u Kataru graditi za potrebe prvenstva. Stadion Al Thumama, dizajniran je u obliku tradicionalne muslimanske muške kape. Al Tumama će imati oblik gafije (kufi) kape, dijelom tradicionalne nošnje za muškarce u Kataru. Ova kapa predstavlja prelazak iz momačkog u svijet odraslih ali i ponos i nezavisnost kao osobine države. Al Thumama je sedmi stadion u izgradnji, Kalifa je završena proljetos, a gradi se još pet. Najveći je Lusail koji će imati 83.000 mjesta, dok će neobičan ‘kapa stadion’ imati upola manje. Kapacitet stadiona će dodatno biti smanjen poslije Svjetskog prvenstva, a gornje tribine će tada biti prilagođene za potrebe sportske klinike i hotela. Organizatori su svjesni da svih 40.000 mjesta neće biti potrebno, pa su već spremili plan za poslije Mundijala, kada će biti prepolovljen broj mjesta na 20.000. Stadion će biti jedan od najmodernijih na svijetu, a ogromni uređaji za klimu moći će ohladiti tribine na 18 stepeni kako bi gledaoci što lakše preživjeli strašne vrućine koje se očekuju tokom prvenstva.

PUP Arhitekte grade krovni paviljon prerušen u skladišni vazdušni kanal PUP Arhitekte instalirale su “antidržavni” paviljon u obliku kanala na krovu skladišta u istočnom Londonu kako bi isprovocirali lokalnu vlast da razmotri razvoj tog područja. Zgrada na kojoj je postavljen paviljon predstavlja prototip alternativnog života u gradu. Cilj je da izazovu odluke lokalne kancelarije za planiranje kako bi se omogućila izgradnja luksuznih stambenih blokova duž Regentovog kanala. Paviljon od drveta je pokriven kožom od srebrne šindre napravljene od recikliranog Tetra Pak materijala koji se obično koristi za kutije za piće. Komadi Tetra Pak materijala su preklopljeni na kvadrate kako bi sakrili sirove ivice i prekrili spoljne zidove. Donji ugao svake šindre ostao je slobodan, dozvoljavajući da povjetarac i prirodno svjetlo slobodno cirkulišu kroz paviljon. Unutrašnji zidovi mogu kasnije biti izolovani, gdje se može ugraditi i čajna kuhinja kako bi prostor bio useljiv na duži vremenski period. Spušteno stepenište vodi do drugog sprata, gdje se nalazi umjetnički studio i kroz hodnik vodi do vidikovca na vrhu paviljona, sa kojeg se pruža pogled na obližnje zgrade. “Htjeli smo izazvati razgovor o tome zašto, ako možete graditi ovu vrstu čudne opreme na krovu, zašto ga ne možemo iskoristiti na pozitivan način, živjeti i osloboditi sve te stotine hiljada metara kvadratnih slobodnog prostora na krovu”.


zdravstvena

njega Pripremila: Ana Đurković

Nekada je većina zdravstvenih ustanova odisala nekim ne tako lijepim i srećnim duhom karakterističnim za institucije sistema. Bolnice su više naličile zatvorima nego mjestima gdje se liječi i iscjeljuje. Ipak, mnogo toga se promijenilo. Današnje zgrade u kojima se pružaju zdravstvene usluge prilično su vedra i gostoprimna mjesta - sobe za pacijente i sale osvjetljava prirodno svjetlo, jedro zelenilo i umjetnička djela što pacijentima daje osjećaj slobode i uliva vjeru i samopouzdanje. Neki od poslednjih, sjajnih, primjera su projekti koje vam predstavljamo a koji najbolje govore o važnosti okruženja za ljudsko zdravlje i dobrobit, u ovim primjerima gotovo jednako kao i medicinskog tretmana.

61


Pedijatrijska bolnica Harvi, Rodžers, Arkanzas, Marlon Blackwell Architects (MBA)

simbol zdravlja Fotografija: Timothy Hursley Pripremila: Ana Đurković

Ovaj objekat smješten u predgrađu, dom nekoliko doktorskih ordinacija, postao je uzor za savremeni izgled i ideju progresivne medicinske brige. Od fascinantnih stambenih kuća preko upečatljive školske zgrade, dizajn koji rade u studiju Marlon Blackwell (MBA) je elegantan, sveden i jednostavan i prilično čest širom sjeverozapadnog Arkanzasa. Neki od najljepših primjera tog dizajna su u Fajetvilu, gdje je dizajnirao zgradu, dodatak školi arhitekture Fay Jones ili nekoliko kilometara dalje u Springsdejlu gdje je preuredio metalnu štalu u iznenađujuću pravoslavnu 62

crkvu. A sada, primjer svedenosti koji je lična karta Blackwell arhitekata je i bolnica u Rodžersu koje je prava vizuelizacija fraze manje je više. Pedijatrijska klinika Haervi kombinacija je smjele geometrije i fascinantne palete materijala po kojima su dizajneri MBA prepoznatljivi i zgrada koja se jasno izdvaja iz okolnih kvartova tipičnog američkog predgrađa. Dugački južni zid od rebraste legu-

re aluminijuma i cinka obojen je u jarko crveno što je veoma jak kontrast neutro sivom ostatku zgrade a služi i kao jasan znak raspoznavanja u kvartu. “U predgrađima je sve uvijek tako neutralno i bež”, kaže Blekvel, “mi smo htjeli boju koja bi dodala objektu osjećaj čuda. Zaposleni u bolnici bili su ti koji su glasali za boju i odabrali su ovu mješavinu kajen crvene i zagasito narandžaste.”


Upečatljiva Apstraktni oblik južne fasade obojen je jarko crveno što zgradu jasno izdvaja iz ostatka inače sivog i neupadljivog kraja u kome je smještena. Gornji sprat u kojem se nalazi klinika Harvi, napravljen je od legure cinka i aluminijuma i naslanja se na potpuno zastakljeni donji sprat koji zakupljuju drugi ljekari.

“Eksterijer je neobičan i odlučan, ali ne i prenaglašen”, kaže dr Brajan Harvi koji je i odlučio da MBA arhitekte stave pečat i za dizajn 1,400m2 medicinske ustanove. Dr Harvi bio je fasciniran skorašnjim projektima koje su ove arhitekte radile, između ostalih i savremenom kućom L oblika 63


koju je Blekvel dizajnirao za svoju ženu, suvlasnicu studija i porodicu u Fajetvilu. Dobar dizajnerski brif upotpunjen je i idejom o zgradi koja će biti interesantna i insirativna djeci, malim pacijentima ali i dobar stimulans i lijepo radno okruženje svim zaposlenim. Sama ordinacija dr Hervija koju dijeli sa još nekoliko pedijatara je na gornjem nivou gdje preko 40 zaposlenih svakog dana tretiraju preko 150 pacijenata, od beba do tinejdžera. Zgrada je dizajnirana tako da maksimalno iskoristi dnevno svjetlo kroz velike staklene otvore, prozore, krovne prozore ali i trijemom na drugom spratu, izlaz na vanjske površine i lijepo sređene travnate i popločane bašte koje okružuju bolnicu. Prizemlje koje je potpuno obavijeno fasadom od staklenih površina dato je u najam drugim doktorima i specijalistima pedijatrije sa kojim Harvi sarađuje. Ulazak za pacijente predviđen je sa

64

Arhitekte: Marlon Blackwell Architects: Marlon Blackwell, odgovorna osoba i arhitekta; Meryati Johari Blackwell, suvlasnica i arhitekta; Dizajn tim: Justin Hershberger, Scott McDonald, Stephen Kesel, Spencer Curtis, Stephen Reyenga Konsultanti: Stuart Fulbright (zelene površine) Inženjeri: HP Engineering (m/e/p); Tatum Smith Engineers (strukturalni); Bates & Associates Glavni podizvođač: SSI Klinet: Dr. Bryan Harvey Vlasnik: Pediatric Workplaces Dimenzije: 1,400 m2 Budžet: 2.9 milion dolara Datum završetka: Maj 2016.

prilazne zone na sjevernoj strani, kroz zastakljeni prolaz do ulaza ali je ulazak u zgradu moguć i sa južne strane na kojoj se nalazi parking za goste. Šarena paleta akcentuje izlomljenu dijagonalu stepeništa koje je nalik cipeli u donjem dijelu ili šeširu u gornjem što sve skupa ima jedan prilično apstraktan izgled. Pacijenti klinike Harvi penju se prvim dijelom stepenica do prijavnice i čekaonice dok drugi dio stepeništa koriste zaposleni u bolnici kako bi došli do mirnih prostora koji gledaju na kancelarije iako su dovoljno daleko od njih. “Zgrada se ne oslanja na tipične obrasce, dizajnirana je na principu diskursa prije nego unaprijed određene forme i to u procesu konstantnog rada sa klijentima čiji je pristup medicini jednako nesvakidašnji”, kaže Blekvel. Tokom dugogodišnjeg rada, fokus

Sive bočne strane zgrade uključuju sjevernu fasadu i njenu dugu liniju prozora i nešto kraću zapadnu fasadu na kojoj se nalazi i trijem na gornjem spratu.


Harvijeve prakse se prusmjerio sa tretmana tipičnih dječijih bolesti na praćenje i dobrobit psiho-fizičkog razvoja djeteta. Po vjerovanju doktora Harvija, prava suština je pomoći djetetu da pravilno raste a ne pomoći mu da preživi. Prostorni plan gornjeg nivoa osmišnjen je tako da potpomogne protok i kretanje kroz punu i zauzetu bolnicu, i zapravo pravi krug oko kojeg se pacijenti mogu kretati - početak tog kruga je prijemnica, koja se nastavlja salama za pregled, konsultacije i izlaz. Vrata od poda do plafona naglašavaju taj ritam koji prostor ima u svom više od 3 metra visokom prostoru. Nakon tog kruga, na zapadnoj strani zgrade nalazi se administrativni centar sa kancelarijama i salama za sastanke zaposlenih ili posjete farmaceutskih inspekcija i ovlaštenih iz osiguravajućih kuća. Bijeli zidovi nastavljaju se besprekornim betonskim podovima širom ovog dijela zgrade. Cijeli projekat koštao je nešto ispod 200 dolara po metru kvadratnom što

Krovni prozori stepeništa za pacijente prekriveni su plavičastim filmom što daje suptilnu boju inače besprekorno bijelim zidovima unutrašnjosti.

Šalteri za bolničarke nalaze se u centralnom dijelu i prekriveni su takođe krovnim prozorima.

ga čini veoma ekonomičnim. Međutim, arhitekte ipak nisu ignorisale nijedan detalj i to na sebi svojstven način, koristeći se običnim, serijskim detaljima na inovativan i jedinstven način. Primjer za takav pristup su metalni paneli korišteni na ulaznom trijemu koji su u potpunosti u liniji sa drugim djelovima na fasadi tako da se savršeno uklapaju za gumenim, posebno izrađenim završecima metalne fasade zgrade. Za arhitekte MBA kreativnost i učinkovitost ne moraju neophodno da znače i visoku cijenu.

Čekaonica na gornjem spratu okupana jutarnjim svjetlom koje dolazi kroz velika stakla preko kojih se pružaju atraktivni dugački, vertikalni stubovi.

65


Fondacija Santa Fe de Bogotá Expansion; Bogota, Kolumbija; El Equipo Mazzanti

tajna

bašta Fotografija: Alejandro Arango Pripremila: Ana Đurković

Inovativno proširenje bolnice u podnožju Anda donosi pacijentima prirodu i okolinu grada u sobe Prvo poglavlje poznatog Markezovog romana “O ljubavi i drugim demonima” završava se promućurnom mudrošću. Nakon što doktor pregleda ćerku imućnog uglednika koji se plaši da ona boluje od bjesnila, prepisuje joj terapiju koja se ne sastoji od eliksira već od cvijeća, ptica i zalazaka sunca. “Medicina ne liječi ništa što ne može sreća”, doktorov je savjet. Upravo takva je i filozofija sa ko66

jom se vodio kolumbijski arhitekta Đankarlo Mazanti dok je dizajnirao dodatak bolnici Fondacije Santa Fe u Bogoti u kojoj se bujne bašte u enterijeru pretapaju sa predivnim pogledima na andska brda dajući pacijentima osjećaj slobode i nade. “Kada ste ovdje, više niste samo unutar zgrade, vi ste istovremeno i van nje”, kaže Mazanti stojeći ispred divlje unutrašnje bašte. “Htjeli smo da

uvedemo svijet novih mogućnosti pacijentima i ljudima koji se nađu ovdje.” Priroda je ugrađena u svaki dio misije Fondacije Santa Fe koja je osnovana 1972. godine. Njeni osnivači vodili su se idejom neprofitne medicinske institucije koja bi bila predvodnica istraživanja i novih dostignuća u brizi i njezi pacijenata istovremeno potpuno lomeći šablone dosadašnjih sterilnih bolničkih uslova i okruženja. Glavni


Rupe u zgradi Arhitekte su ogrnule zgradu u vazdušasti ogrtač od cigle. Iza kružnog udubljenja u fasadi smjestili su četvorospratnu baštu. Prolaznici mogu uživati u javnoj plaži do koje se dolazi stepeništem čime je stvoren novi javni prostor u inače natrpanom predgrađu.

arhitekta zgrade bolnice, američki modernista Džordž Nelson, prvobitno je dizajnirao bolnicu kao kolumbijsku baštu zdravlja. Struktura krstastog oblika napravljena od lokalne cigle uključivala je bašte sa drvećem, prozračan atrijum i zelene krovove. Tokom godina, Santa Fe postala je najpoznatija medicinska instituci-

ja Kolumbije, stojeći iz dostignuća kakva su prva transplantacija srca u Kolumbiji i partnerskim odnosima sa institucijama kakve su Universidad de los Andes i univerzitet Johns Hopkins. Ali, posljednih godina, bolnica je bila suočena sa skučenim prostorom i prenatrpanošću a njena zastarjela rješenja kočila su i ograničavala potrebe savremenih medicinskih tehnologija. Štaviše, niz nevizionarskih dodataka zgradi narušili su prvobitnu

Arhitekte: El Equipo Mazzanti — Giancarlo Mazzanti, Sebastián Negret, Fredy Fortich, Alberto Aranda, Felipe Pombo, Rocío Lamprea, César Grisales, Trinidad Guzmán Dizajn enterijera: Solinoff Corporation Konsultanti: CNI Ingenieros, PYP (strukturalni); Groncol (okolina); Carmenza Henao (svjetlo); Diebold Colombia (bezbjednost) Glavni izvođač : Payc Klijent: Fundación Santa Fe de Bogotá Dimenzije: 105,000m2 Datum završetka: Decembar 2016. Nelsonovu viziju a cjelokupan izgled učinili prenatrpanim i mračnim. Pobjednik konkursa, arhitekta Mazanti, predložio je produžetak koji će 67


Odjaviti se Kako bi se komfor doveo do maksimuma, sobe za pacijente su dvostruko većih dimenzija i imaju sistem daljinskog upravljanja svjetlom što eliminiše potrebu za pozivanjem osoblja. Fasada, sistem tankih cigala pričvršćenih za kablove, obezbjeđuju dnevno svijetlo i poglede na Bogotu. Procijepi između vela od cigala i strukture zgrade obezbjeđuju lako održavanje.

naglašavati osjećaj povezanosti sa inicijalnom zgradom, kako u fizičkom, tako i ideološkom smislu, jednako u prirodi i društvu. Ponuđeno rješenje je dvanaestospratni kvadar postavljen na jednospratnom podijumu i zarotiran za 45 stepeni pružajući tako sjeverno uporište kompleksu i novi simbol bogotskog rezidencijalno-komercijalnog predgrađa Usaquen. Smještena duž preopterećene saobraćajnice Carrera 9, pogled na novu zgradu otvara se postepeno iza 68

postojeće Nelsonove modernističke strukture. Iako je ovaj posljednji dodatak monumentalnih razmjera, djeluje vazdušasto i delikatno zahvaljujući inovativnom velu od cigala inspirisanim i karakterističnim za stare građevine Bogote i šireg urbanog kraja. “Sve postojeće napravljeno je od cigala”, objašnjava Mazanti, “i ja sam htio da radim od njih ali na drugačiji način.” Mazantijev tim razvio je ingeniozni sistem tankih, šupljih cigala pričvršćenih na kabl poput perlica na koncu ogrlice,

kojima će zastrijeti čelično-betonsku strukturu i pružiti joj zaštitu od sunca i beskrajno mnogo različitih, uokvirenih pogleda. U nekim djelovima taj lanac cigala nešto je širi, nešto kompaktniji u drugim - dajući strukturi transparentnost i opacitet različitih nivoa. Veliko konkavno udubljenje i trakasti prozori sijeku svaku fasadu pridodajući tako teksturalnost sa sve četiri strane. Arhitekte su imale za cilj da naglase otvorenost, ne samo fasadom, već i javnom površinom plaže koji dopušta stanovnicima da se približe bolnici što je veoma veliki izazov ako se u obzir uzme različit profil pacijenata bolnice, od uglednika visokog profila do zatvorenika i osuđenika. Ipak, arhitekte su uspjele da ubijede upravu da uređena plaža bude povrh podijuma. Do nje se stiže stepeništem koje se izdiže sa trotoara. Ono služi kao predah, malo prekid između gužve puteva 9 i 7, najzagušenijih saobraćajnica u gradu. Isto tako, ova terasa služi kao vizuelna i fizička konekcija sa enterijerom. Kružni otvor prolazi kroz platformu, dovodeći sunčevo svjetlo i zelenilo u glavni lobi. Ovom recepcijom sa plafonom duple visine i čekaonicom do koje se stiže kroz ulaze sa nivoa ulice, tim je uspostavio važnu vezu sa postojećim lobijem koji se nalazi dva sprata iznad, preko mnoštva stepenica. Liftovi vode posjetioce do glavnog medicinskog dijela na kojem se nalaze odjeljenja intenzivne njege, operativne sale, neonatologija, ginekologija i drugo. Neurologija se nalazi na sedmom nivou na kojem su još i auditorijum i zone namijenjene za boravak osoblja. Svaki sprat organizovan je kroz prstenaste strukture: najdalji hodnici vode do soba za pacijente, srednji do


osoblja i najbliži u sredini kriju ono što bi inače trebalo ostati sakriveno put kuhinje i pogona za tretman otpada. Kada je u pitanju dizajn zona za pacijente Mazanti se vodio željom za stvaranjem veze između prirode i grada i osjećajem koji bi pacijentima stvarao sliku da se nalaze u nekom dobrom hotelu a ne u bolnici. Ove ideje realizovane su kroz mnoštvo malih dizajnerskih rješenja. Na primjer, dizajneri su postavili svjetla duž hodnika bočno tako da ona ni u kom slučaju ne smetaju prolaznicima i ne zasljepljuju ih. Zasebne sobe su dva ili tri puta veće od propisane prakse u Kolumbiji, prozori su smješteni u visini kreveta tako da pacijent može imati nesmetan pogled na crvene krovove grada i Ande u daljini. Na šestom spratu dijelu neonatologije, svaka porodica ima sopstvenu staklenu sobu (ukupno ih je 24) umjesto ustaljenih bokseva za bebe sa lancem krevetaca i inkubatora. Po

Zeleni detalji Arhitekte su pustile prirodu u zgradu gdje je god to bilo moguće. Pacijenti mogu doći do unutrašnje bašte smještene iza fasade dok zatvoreno dvorište donosi svjetlo recepciji. Lobi duple visine pruža glavnu vezu sa ulicom i postojećom zgradom.

riječima dr Huana Gabrijela Pinerosa, upravnika ovog odjeljenja, bolnica planira da sprovede studiju kako bi se utvrdilo kako ova nova rješenja utiču na zdravlje mada se pozitivni rezultati vide već sad, što kroz smanjenja broja infekcija, što kroz dobro raspoloženje osoblja. “Ovo je ostvarenje sna,” kaže on “uspjeh projekta je u tome što je ovo projekat prilagođen svima.” Prije nego li su se upustili u proces

dizajniranja, arhitekte su osluškivale potrebe, zamjerke i zahtjeve zaposlenih, od doktora do najnižeg osoblja. Pa tako, pravci između mreže cigala i same zgrade olakšavaju održavanje, prikriveni ormarići obezbjeđuju sigurnije odlaganje otpada i samim tim manje rizika od zaraza i kontaminacije, prostrani kafei i laundž zone za osoblje omogućavaju opuštanje uz spektakularne poglede. “Kada

poboljšate uslove u kojima ljudi rade promijeni se stav zaposlenih, manje su umorni i bezvoljni a više nasmijani i energični”, kaže arhitekta Mazanti. Nigdje ovo nije više uočljivo nego u unutrašnjoj bašti na krovu zgrade koju su arhitekte osmislile kao četvorospratnu džunglu koja se nalazi u otvorima između betonske strukture zgrade i oklopa od cigle. Staza krivuda kroz zasade almi, živica koje vise svuda dok obrisi grada bljeskaju kroz otvore iza bujnog zelenila. Proizvodnja kiseonika i veza sa ovim djelom omogućava pacijentima koji bi inače morali biti zatvoreni u sobi da udahnu svjež vazduh u miru. Dugoročno, svaki pacijent će održavati ovu bujnu baštu. Po riječima arhitekte, svaka porodica će dobiti neku biljku da se o njoj stara tokom boravka u bolnici. Prije povratka kući, oni će se posaditi negdje u solarijumu što je

69


AKUSTIČNI PANELI

U EnTERIJERU -PRIMIJEĆENI DETALJI KOJI PODIŽU NIVO KOMFORA U PROSTORU-

Principi rješavanja problema dobijanja jasnog zvuka u unutrašnjem prostoru stari su stotinama godina. Srednjevjekovne crkve su koristile posude ispunjene pepelom koje su se ugrađivale u zidovima. Potom se razvio princip apsorbujućih ploča koje danas nazivamo akustičnim panelima. Nekada su se akustični paneli radili od konstrukcije koja je bila drvena dok se kasnije koristi fiberglas kao materijal sa mnogo boljim karakteristikama. 70


KAKO FUNKCIONIŠU DEKORATIVNI AKUSTIČNI PANELI Akustični paneli kontrolišu zvuk tako što selektivno apsorbuju zvučne talase i dovode do smanjivanja ehoa koji je glavni problem komfora kada je zvuk u pitanju. Zvučni talasi potom budu uhvaćeni u lavirint vlakana i otvorenih ćelija unutar samog materijala. Prolazeći kroz lavirint zvuk stalno mijenja pravac i tako gubi energiju. Preciznije rečeno, energija zvučnog signala pretvara se u toplotnu. U zavisnosti kolika površina je prekrivena panelima toplota koja se oslobađa može da utiče na izolacijsku vrijednost prostora.

Kako se moderni enterijeri sve više rade u minimalističkom stilu što podrazumijeva i korišćenje više betona i ostalih materijala koji imaju loše zvučne karakteristike tako su dekorativni akustični paneli napravili sebi prostor za veliku popularnost.

Dizajn akustičnih panela je otišao baš daleko i mogućnosti i kombinacije su neograničene. Mnoštvo oblika i boja daju slobodu uklapanja u svaki enterijer. Nijesu to više samo ploče koje se kače na zidovima ili plafonima. Sam namještaj može da ima djelove koji imaju ove karakteristike.

71


U velikim poslovnim zgradama gdje je veliki broj zaposlenih, gdje zvone telefoni, gdje buku prave i drugi uređaji, komfor je narušen jer buka utiče na produktivnost. Iz svih ovih razloga akustični paneli najveću primjenu imaju u „open space“ organizaciji radnih mjesta, u holovima i zonama za odmor kao i u konferencijskim salama. U otvorenim prostorima sa velikim brojem raznih mjesta akustični paneli su obično dio stolova, smješteni sa jedne, dvije ili tri strane stola. U ovim slučajevima oni služe i kao fizička pregrada između dva radna mjesta i stvaraju veću intimnost zaposlenom. U holskim prostorima obično su to sofe koje imaju veoma visoki naslon i bočne strane i vizuelno prave neki vid kupea i posmatra se kao zona gdje se može

72

zaposleni ili posjetilac nesmetano zabaviti dok čeka ili je napravio pauzu. U konferencijskim salama je prijeko potrebno da zvuk bude jasan i razgovjetan. One znaju da broje dosta sjedećih mjesta i akustika treba da bude savršena. Nije potrebno ulagati u ozvučenja i mikrofone kada se akustičnim panelima koje su jeftinije rješenje može riješiti problem neprijatnog eho efekta.

Adresa: Cetinjski put bb Donja Gorica, Podgorica Mail: dr@t-com.me

Tel: +382 20 261 575 +382 20 260 574 Mob: +382 69 031 071


OD „FRANKFURT“ DO SAVREMENE KUHINJE KAO PROSTORA ZA OKUPLJANJE

74


Autor teksta: Ana Pejovic, dipl. Ing. arh, Direktor prodaje

Priča o savremenoj kuhinji počinje projektom „Frankfurt kuhinje“, austrijske arhitektice Margarette SchutteLihotzky.

kuhinja, kao zasebna prostorija dobila važno mjesto u stanu. To više nije bila multifunkcionalna prostorija, koja je nekada služila je za objedovanje, pravljenje hrane, pa čak i za spavanje. Ona je u projektu Margarette Schutte Lihotzky, zaseban, mali prostor, opremljen uređajima, pregradama i ormarićima, odvojen kliznim vratima od dnevnog boravka. Na taj način domaćica je bila dovoljno „izolovana“ i dovoljno „bliska“ sa ostalim ukućanima. Ovaj projekat je bio pod velikim uticajem Tejlorizma, pravca u filozofiji i ekonomiji, koji je bio u razvoju, krajem 19. vijeka i početkom 20. vijeka i propagirao je ekonomski efikasniji rad, uz veću proizvodnu produktivnost. Analizirajući potrebe tadašnje domaćice i insistirajući da je posao domaćice zaista zanimanje, arhitekta SchutteLihotzky, je detaljno pristupila projektovanju, uz razrade teorija efikasnosti, principe o održavanju higijene i sprovela detaljne studije o vremenu i tokovima rada, postavila linije kretanja i donijela zaključke iz mnoštva intervjua, koje je uradila sa domaćicama i raznim ženskim asocijacijama. Tako se izrodio projekat za prvu kuhinju dimenzija 1.9x3.4m, u kojoj se nesmetano održavao kontinuitet u procesu rada. Za nju je posebno bilo važno unapređenje ekonomičnosti kuhinje, kao i racionalizacija pokreta i rada. Ovim projektom Margarette Schutte Lihotzky, htjela je da

Lihotzky je ovim projektom iz 1926. godine napravila prototip prve ugradne kuhinje, stvarajući dizajn koji i danas dominira enterijerom u savremenom svijetu. Industrijalizacija je donijela i eru masovne izgradnje stambenih jedinica, u kojima kuhinja dobija znatno manju površinu, ali pažljivo projektovanu i definisanu kao prostor „laboratorije hrane“. Uvođenjem novih proporcija, detalja, odnosa i materijala, ideja je bila pružiti maksimum komfora i opreme, koristeći minimum prostora. Na ovaj način omogućena je i masovna proizvodnja prefabrikovanih kuhinja u novim stambenim blokovima za radničku klasu Njemačke tridesetih godina. Tako je ova kuhinja postala prekretnica u razvoju savremene kuhinje i ugradnog enterijera uopšte. Njemačka se nakon Prvog svjetskog rata suočila sa velikim nedostatkom stambenog prostora, pa je i masovna gradnja bila logično rješenje ovog problema. Time je i

75


uloži sav napor, kako bi unaprijedila status žene u društvu toga doba. Iako je bila prva žena koja je izašla u javnost kao arhitekta, njen rad se nastavio u kontinuitetu, na raznim projektima u Njemačkoj, Austriji, Turskoj i Sovjetskom Savezu, a sa poznatim bečkim arhitektom Adolfom Losom, radila je na projektu naselja za veterane Prvog svjetskog rata. Razvijajući 3 tipa kuhinje, u osnovnom modelu, insistirala je u prostornom Unikatno dizajniran šporet za smislu na ulazu u kuhinju, potrebe Frankfurt kuhinje na kraćem kraku zida, naspram kojeg je uvijek bio prozor. Na desnom zidu, pored kliznih vrata za dnevni boravak, postavljen je šporet, a dužinom desnog zida ugradni elementi sa sudoperom. Radna površina nastavljala se ispod prozora. U kuhinji nije bilo frižidera, ali je postojala daska za peglanje, okačena na bočnom zidu, koja se po potrebi mogla rasklopiti, kraćom stranom kuhinje. Dizajniran je šporet za potrebe „Frankfurt kuhinje“. Posebno je interesantno do kojih je detalja posvećena pažnja projektovanju unutrašnjosti elemenata i ostalih

Borba žene za ekonomsku nezavisnost i lični prosperitet značili su da je racionalizacija kućnih poslova bila neophodna.

i provjereni materijali: za unutrašnjost je korišten furnir hrasta, dok su krila fioka i elemenata farbani plavom bojom, za koju je po tadašnjim otkrićima naučno dokazano da odbija muve i ostale insekte. Za materijalizaciju radne površine odabrana je bukva, kao simbol tvrdog drveta, otpornog na udare, boje i tragove od noža. Radna stolica, predviđena je okretna barska, koja obezbjeđuje maksimalnu fleksibilnost, kako po visini, tako i po poziciji u prostoru. „Frankfurt kuhinja“, arhitektice Schutte–Lihotzky, ugrađena je u 10.000 stanova i svakako je doživjela veliki komercijalni uspjeh.

detalja, kao što su posebno projektovane aluminijske kutije za odlaganje sastojaka poput brašna, šećera, riže ili fioka sa odlaganjem otpada, koja je bila „potpuno izvlačna“, kako bi se ostaci otpada, mogli sakupljati tokom rada, a kasnije potpuno ukloniti iz fioke. Za materijalizaciju kuhinje korišteni su dobro analizirani

76


Kakav je značaj ova kuhinja imala u domenu primjenjenog dizajna i savremene arhitekture masovne proizvodnje, govori i to da se replike ove kuhinje nalaze danas u najprestižnijim muzejima svijeta, kao što je „Dizajn Muzej“ i „Victoria i Albert Muzej“ u Londonu i Muzej savremene umjetnosti „Moma“ u Njujorku. Iako kritikovana, što od korisnika i proizvođača, a posebno od feministkinja sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka, koje su smatrale da ovako male dimenzije ostavljaju prostora za rad samo jednoj osobi u njoj, a time izoluju ženu od ostalih članova porodice i prostora, ova je kuhinja svakako postala preteča savremenoj ugradnoj kuhinji, po mjeri klijenta. Možda su baš ove kritike postale podstrek za razvoj savremene kuhinje s kraja 20. i početka 21. vijeka i time kuhinju „uvele“ u prostore dnevnog boravka i postale dio istih. Razvoj visoke tehnologije, doveo je i do njene velike primjene u savremenoj kuhinji. Veliki izbor ugradnih uređaja, koji danas u mnogome pomažu u procesu skraćenja rada u kuhinji, omogućavaju maksimalno uklapanje u prostore savremenog dnevnog boravka, gdje se uz vrhunski dizajn i primjenu savremenih materijala postiže prava funkcija.

sa tjemenima u poziciji sudopere, ploče za kuvanje i frižidera, tačke do kojih je sa što manje koraka bitno najbrže obaviti proces rada. Spajajući se sa dnevnim boravkom, moderna kuhinja današnjice u svom sastavu ima sve više skrivenih elemenata, ostava, prostora za odlaganje, elemenata bijele tehnike, koji su danas pokriveni krilima. Na ovaj način daju sliku zatvorenog plakara, kako bi se što lakše uklopili u ambijent.

Koristeći princip „zlatnog trougla“, kao osnovu za dobar projekat kuhinje, današnja kuhinja prima sve više modernih uređaja i funkcija.

Mogućnost primjene savremenih materijala ostavila je projektantima slobodu izbora, kako materijala za spoljašnjost, tako i za unutrašnjost elemenata i

„Zlatni trougao“ je zamišljena linija koja zatvara trougao

radnih površina, koji zaista mogu biti različiti, od prirod-

Princip „zlatnog trougla“

77


nih, kao sto su: drvo, kamen, metal, pa do vještačkih, kao što su univer, medijapan, korian, staklo i dr. Dozvoljena je primjena svih oblika, formi, stila i dizajna, kao i primjena raznih boja i tonaliteta. Savremeni dizajneri sve više pribjegavaju projektovanju kuhinjskog ostrva, kao sponu između prostora za kuvanje i prostora za život, jer u savremenoj kuhinji nije sve rezervisano isključivo za domaćicu, već se ovaj prostor danas doživljava i kao prostor za okupljanje porodice i druge socijalne aktivnosti.

78


79


odnos prema spoljašnjem uređenju

Veliki projekti poput Porto Montenegro i Luštica Bay prate ali i postavljaju nove trendove. Nešto što do sada nije isprobano, detalji kojih se drugi nisu sjetili… Za naše tržište jedna od najvećih novina je odnos prema spoljašnjem uređenju – prema “landscaping-u”. Jednaka pažnja se poklanja onome što je unutra i što je spolja, i to ne zbog neke obaveze na primjer zakonske, već zato što takav pristup daje novu vrijednost objektu – dobija se jedinstven prostor, unutrašnjost koje se pretapa u prostor oko objekta i čini ih jednako upotrebljivima i lijepima.

80


81


Regent Pool Club Residences, Porto Montenegro Da bi se navedene ideje sprovele u djelo, investitori koji razvijaju pomenute projekte ukazali su povjerenje firmi Green Factory specijalizovanoj za pejzažnu arhitekturu i spoljašnje uređenje. Specijalnost firme je upravljanje velikim i komplikovanim projektima sa zahtjevnom sadnjom i zato ih je Adriatic Marinas, (Porto Montenegro), Lustica Bay, Strabag, Lindner, CRBC, Admiral Holding i mnogi drugi iznova angažuju. Oni zaokružuju priču od izrade projekta, nabavke i uvoza dekorativnih biljaka sve do sadnje i profesionalnog održavanja. Prateći trendove, bave se i ozelenjavanjem unutrašnjih prostora, prije svega zelenim zidovima ali i untrašnjim biljkama i pratećim aksesoarom. Trend koji polako dolazi i u Crnu Goru, zeleni krovovi, takođe su dio njihove ponude. Kao i za sva ostala rješenja koja projektuju i izvode, pažljivo biraju dobavljače i partnere – za zelene krovove koje su izveli na F fazi Lustica Bay projekta ko82

Regent Pool Club Residences, Porto Montenegro


Detalj sa kompleksa “Ksenija�, Porto Montenegro

Web: www.greenfactory.me Email: info@greenfactory.me Adresa: Markusevina bb, Tivat Tel: +382 69 363 001

83


zeleni zid u novoj poslovnici Erste Banke u City Mall-u u Podgorici, dizajn i implementacija Green Factory ristili su elemente vodećeg svjetskog proizvođača iz oblasti tehnologije zelenih krovova, ZinCo, čiji su ovlašćeni partneri za Crnu Goru. Distributeri su i za ekskluzivnu liniju vazni od terakote kompanije Poggi Ugo, a u mogućnosti su i ponuditi suncobrane Sun Square i Tucci, kamen Furrer, itd.

84

hotel Sun Stone ***** u Miločeru

Lustica Bay


arhitektura, dizajn, uređenje: Dvorana od bamusovog drveta Chiangmai Life Architects i Construction oblikovali su segmentalni i valoviti krov bambusove sportske dvorane u školi u Chiang Mai u Tajlandu zasnovanu na laticama lotosovog cvijeta. Lokalni stručnjaci za rad sa bambusom Chiangmai Life Architects and Construction projektovali su sportsku dvoranu od bambusa za internacionalnu školu Panyaden, koja edukuje djecu osnovnoškolskog uzrasta na budističkim načelima. U skladu sa školskim “zelenim” pečatom, studio je dizajnirao beskarbonsku sportsku dvoranu, konstruisanu samo upotrebom bambusa. Ogromne daske od bambusovog drveta dužine 17 metara pokrivaju 782m2 terena za košarku, odbojku, badminton i futsal. Intrigantna struktura od bambusa ostaje izložena kroz unutrašnjost i upotrebljena je za kreiranje lučnih otvora oko ivice sala. Troslojni krov dvorane prekriven je šindrom. Lepršave linije krova podsjećaju na lotosov cvijet, simbol čistoće u budizmu. Namjera je bila da se sagradi dvorana u kojoj može da trenira 300 učenika, ali da se i dalje neprekidno integriše sa prethodnim zemaljskim i bambusovim zgradama škole, kao i prirodnim brdskim pejzažom područja.

Škola u Kopenhagenu prekrivena sa 12000 solarnih panela Plave solarne ploče gotovo u potpunosti pokrivaju školu koju je skandinavska kompanija CF Møller završila na obali, pružajući polovinu električne energije koja je potrebna za napajanje zgrade. Hiljade solarnih ploča koje okružuju strukturu školskog nasipa nagnute su u suprotne smjerove da reflektuju svjetlost na različite načine, stvarajući uzorak u obliku piksela na eksterijeru u plavim nijansama koje su uronjene sa vodom ispred. Paneli su dizajnirani da obezbjede 50% električne energije. Solarni paneli pokrivaju ukupnu površinu od 6.048 kvadratnih metara i ovaj projekat predstavlja jednu od najvećih solarnih elektrana u Danskoj. Škola je podijeljena u četiri kule različitih veličina, koje se kreću od pet do sedam spratova. Ispod kula, nalaze se biblioteka i svečane sale, trpezarija i sportska sala sa velim prozorima sa pogledom na luku.

85


predstavljamo: vila laurus/studio synthesis

86


u srcu lovorove

šume U srcu lovorove šume Bokokotorskog zaliva, nova realizacija projektnog tima arhitektonskog biroa Studio Synthesis iz Podgorice nosi naziv Vila Laurus.

Projektni studio: Studio Synthesis Podgorica Projektni tim: Dr Sonja Radovic Jelovac. dia Dr Slavica Vuckovic, dia Mr Marija Knezevic, dia Strucni nadzor: Predrag Babic dipl.ing.gradj. Površina vile: 275m2 Pomoćni objekti: 109 m2 Površina lokacije: 1128 m2 photo credit: relja ivanović

87


Prisutna je promišljena gradacija, kao i kontrast primijenjenih materijala; od kamena na “suvomeđašu”, do staklene ograde na spratu koja suptilno kontrastira fasadi obloženoj lokalnim kamenom pravilnog sloga. 88


KONTEKST & KONCEPT

Vila Laurus se nalazi u srcu Bokokotorskog zaliva, između Kotora i Herceg Novog, u blizini Perasta i Risna. Vila je veličine 275 m2 na parceli površine 1128 m2 i nalazi se u mjestu Strp u Opštini Kotor. Dizajnerski pristup u koncipiranju objekta i uređenja terena predstavlja modernu interpretaciju tradicionalne arhitekture kako kroz principe postavljanja objekata i njihovog uklapanja u postojeći teren i pejzaž, tako i sa aspekta materijalizacije. Lokacija obiluje autohtonim kamenom i biljkama uklopljenim u postojeću lovorovu šumu. Vila posjeduje privatni bazen, uređene bašte i terase na kaskadama sa podzidama “suvomeđašima“. Takođe, u lovorovoj šumi u zaleđu vile su pozicionirana dva pomoćna paviljonska objekta kao dopuna za boravak na otvorenom u različitim periodima dana. Ostvarena je takođe mogućnost korišćenja dvije plaže sa privezištem za barke. Autentična lokacija i arhitektura, dobra kopnena i vodena povezanost, zatim tipično mediteranska atmosfera i panoramski pogled na zaliv čine vilu idealnom za život i odmor.

FUNKCIONALNI ZONING & PROGRAM Vila posjeduje laki pristup glavnoj saobraćajnici sa 4 otvorena i 2 zatvorena parking mjesta formirana uz

saobraćajnicu. Ovaj nivo je za etažu niži od prizemlja objekta. U okviru njega se nalaze i tehničke prostorije i apartman za poslugu. U nivou prizemlja se nalazi ulazni prostor,

89


UDALJENOST OD: Risna: 3.6 km Perasta: 8.6 km Aerodroma u Tivtu : 17.3 km Kotora: 20.6 km Herceg Novog: 23.0 km

prostrani dnevni boravak, trpezarija, kuhinja, predsoblje, toalet, ostava i stepenište. Iz dnevne sobe se pristupa terasi sa bazenom. Iz trpezarije se stepeništem pristupa na pergolom natkriveni prostor ljetnje kuhinje i ostale otvorene terase. Na spratu se nalaze dva apartmana sa pripadajućim kupatilima i graderoberima. Oba apartmana imaju izlaz na terase i pogled na more. U potkrovlju objekta se nalazi još

90

jedan apartman sa kupatilom i garderoberom, koji ima izlaz na otvorenu krovnu terasu. Paviljonski objekti su smješteni u zaleđu vile u bogatoj lovorovoj šumi. Prvi pomoćni paviljonski objekat predstavlja mjesto za rekreaciju i spa. U njemu su smješteni teretana i sauna sa kupatilom. Drugi pomoćni objekat predstavlja posebnu jedinicu za dnevni odmor kao dopuna aktivnostima na otvorenom.


91


pejzaĹžna arhitektura/crna gora

vrt

92

ogledalo prirode po mjeri Ä?ovjeka


Projektovanje vrta podliježe i trendovima koji su obično karakteristični za određeni vremenski period. Istorijski gledano, po stilskim karakteristikama vrta može se pretpostaviti o kom periodu nastanka vrta je riječ. Kao i u drugim umjetnostima, pojedini pejzažni arhitekti su toliko svojstveni samo sebi i svom stilu, da prevazilaze okvire vremenskih stilskih odrednica, i postaju stilovi za sebe koje je nemoguće pratiti a ni kopirati. Današnji trendovi u pejzažnoj arhitekturi nijesu toliko stilski orjentisani, koliko proizilaze iz nekog opšteg životnog stila, trenda, koji podrazumijeva ekološki osvješćen pristup. U domenu vrtne umjetnosti to se odnosi na pomak pejzažnih arhitekata iz zone isključivo dizajnerskog pristupa ka zoni ekološNapisala: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Pejzažni arhitekta u Studiju Synthesis i CAU, centar za arhitekturu i urbanizam,Podgorica

konvencionalni travnjaci koji iziskuju jako veliku količinu održavanja (u pogledu vode, prihrane, košenja i sl), polako se napuštaju, pogotovo u klimatskim zonama u kojima njihovo održavanje nije ekološki, ali ni finansijski prihvatljivo. Njihovo mjesto zauzimaju travnjaci sačinjeni od ukrasnih trava koje se ne kose, ili se to čini izuzetno rijetko- no mow travnjaci.

Oehme van Sweden LA

Profesionalni pristup pejzažnom oblikovanju vrta predstavlja nastavak arhitektonskom oblikovanju objekta o čijoj se neposrednoj okolini radi. Spoljni prostor oko objekta je njegov integralni dio, a ne samo puki pratilac. On treba da je funkcionalno, stilski, koloritno i uopšte suštinski neodvojiv od objekta kome ustvari pripada. Radi se o tijesnoj povezanosti tri elementa: objekat - vrt - neposredna okolina. Uklapanje, usaglašavanje kao i akcentovanje vrta sa svim pomenutim elementima i jeste krajnji cilj svakog pejzažnog arhitekte.

Christiana Ruspa LA

93


Fran&Ray Star Sculpture garden copyright Marion Brenner piet Oudolf

Christiana Ruspa LA

Koriste se vrste trava otpornih na sušu, što u klimatskim zonama koje imaju male količine padavina uveliko snižava potrebe za navodnjavanjem. Njihov prirodni izgled upravo je ono što ih izdvaja u odnosu na konvencionalne travnjake, a njihova ekološka vrijednost je daleko veća. kog pristupa, iz koga dalje proizilazi i dizajn. Upotreba biljnih vrsta koje nijesu svojstvene određenoj klimatskoj ili ekološkoj zoni, ili korišćenje neprirodnih načina oblikovanja biljaka, polako se napušta. Shvatanje vrtova kao sveobuhvatnih ekosistema koji ne podrazumijevaju samo biljke, već i životno

94

stanište za mnoge druge organizme, predstavlja novinu u samom pristupu hortikulturista i pejzažnih arhitekata. Upotreba autohtonih biljnih vrsta, kao i vrsta polinatora, koje privlače insekte, izuzetno je popularan trend u svijetu, koji prvenstveno ima ekološko uporište. Čak i rasadnici reklamiraju svoje proizvode, biljke, sa oznakom lokalnog, autohtonog proizvoda, koji je svojstven području u kome nastaje. U tom smislu, konvencionalni travnjaci koji iziskuju jako veliku količinu održavanja (u pogledu vode, prihrane, košenja i sl), polako se napuštaju, pogotovo u klimatskim zonama u kojima njihovo održavanje nije ekološki, ali ni finansijski prihvatljivo. Njihovo mjesto zauzimaju travnjaci sačinjeni od ukrasnih trava koje se ne kose, ili se to čini izuzetno rijetko- no mow travnjaci. Koriste se vrste trava otpornih na sušu, što u klimatskim zonama koje imaju male količine


Jedan od najpopularnijih hortikulturalista današnjice, Piet Oudolf, započinje svoju karijeru kao vlasnik rasadnika, ali upoznajući biljne vrste kroz takav rad, on uspijeva da iz sopstvene filozofije i poimanja vrta stvori globalni trend, koji je prije svega okrenut formiranju prirodi sličnih biljnih ansambala, koristeći vrste koje će u datim uslovima sredine biti neinvazivne, samodovoljne i kroz različita godišnja doba podjednako interesantne. Njegova filozofija ne zasniva se samo na puko estetskim načelima kojima tako često podliježemo, već je stvaranje pejzaža za njega stvaranje osjećaja, doživljaja u kome vrtne vrste predstavljaju logičnu, ekološki opravdanu cjelinu, veoma sličnu prirodnim sistemima. Podigavši svoje vrtove na jedan takav nivo, teško je ne uočiti načela kojim se rukovodi i u svom stvaralačkom pristupu. padavina uveliko snižava potrebe za navodnjavanjem. Njihov prirodni izgled upravo je ono što ih izdvaja u odnosu na konvencionalne travnjake, a njihova ekološka vrijednost je daleko veća. Jedan od najpopularnijih hortikultura-

Piet Oudolf Lurie-garden Čikago

lista današnjice, Piet Oudolf, započinje svoju karijeru kao vlasnik rasadnika, ali upoznajući billjne vrste kroz takav rad, on uspijeva da iz sopstvene filozofije i poimanja vrta stvori globalni trend, koji je prije svega okrenut formiranju prirodi sličnih biljnih ansambala, koristeći vrste koje će u datim uslovima sredine biti neinvazivne, samodovoljne i kroz različita godišnja doba podjednako interesantne. Njegova filozofija ne zasniva se samo na puko estetskim načelima kojima tako često podliježemo, već je stvaranje pejzaža za njega stvaranje osjećaja, doživljaja u kome vrtne vrste predstavljaju logičnu, ekološki opravdanu cjelinu, veoma sličnu prirodnim sistemima. Podigavši svoje vrtove na jedan takav nivo, teško je ne uočiti načela kojim se rukovodi i u svom stvaralačkom pristupu. Meadow gardens (vrtne livade, prevod autora), koje su njegov zaštitni znak, danas su izuzetno popularne, i predstavljaju praktično novi stilski izraz u vrtnoj arhitekturi, koji prevazilazi samo estetski momenat. Tako on o svom pristupu kaže da on predstavlja kompleksno uklapanje sezonskih promjena na biljnim vrstama, energije, izdržljivosti i nagrade - kako prije, tako i tokom ali i poslije perioda cvjetanja. On upotrebom zaboravljenih vrsta ukrasnih trava i perena, njihovom međusobnom kombinacijom, formira vrtove izuzetnog senzibiliteta, i na taj način uspijeva da provocira kod ljudi nešto

Mike Harvey_Hampton-Court2013-photo Lisa-Cox

što prevazilazi očitu ljepotu tih vrtova. Aktuelni trendovi u oblikovanju vrtova se okreću upravo tom kompleksnom pristupu u kome nije bitan samo estetski doživljaj posmatrača - čovjeka, već i ukupna ekološka vrijednost tog prostora, što bi i za samog posmatrača trebalo da bude satisfakcija - učešće u kreiranju, održavanju i njegovanju jednog sistema u kome svijet nije okrenut samo ka čovjeku, podstiče osjećanje cjeline čovjeka i prirode, što, svakako, predstavlja korak ka samosvesnijem poimanju svijeta oko nas.

Piet Oudolf Barcelona

Piet Oudolf Lurie garden Čikago

95


aerodrom u pekingu - zaha hadid architect

aerodrom u pekingu

obara sve rekorde Pripremila: Sandra Vahtel

Novi putnički terminal po projektu biroa Zaha Hadid Architects za aerodrom u Pekingu, trenutno poznat kao Međunarodni aerodrom Daxing u trci je da postane najveći aerodromski centar na svijetu. Ogromna struktura, definisana kracima koji se šire iz centralnog jezgra, pokriva površinu od 313.000 kvadratnih metara.

96


Grandiozna struktura terminala koja je sama veća od svih pet terminala londonskog aerodroma Hitrou. ski razvoj regiona, uključujući i grad Tianjin i provinciju Hebei sa integrisanim multimodalnim transportnim centrom koji ima direktne veze sa lokalnim i nacionalnim željezničkim uslugama, uključujući i brzu željezničku prugu Gaotie”. Kako Peking iz dana u dan napreduje, potreban je aerodrom koji može da rukuje svojim rastućim stanovništvom, zajedno sa milionima turista koji ga posjećuju godišnje. Srećom, izgradnja je već u toku na aerodromu u Pekingu, a kada bude završeno, to neće biti samo veliki aerodrom ili veći aerodrom, to će biti najveći aerodrom na svijetu. Aerodrom je smješten u oblasti Daxing, južno od Pekinga, a njegov cilj je da smanji opterećenje na aerodromu u prijestonici, koji je smješten u predgrađu na sjeveroistoku grada.  Zaha Hadid je 2015. godine pobijedila na konkursu za ovaj projekat i tada je rekla “Novi aerodrom Daxing će biti ključno središte u rastućoj transportnoj mreži Pekinga i katalizator za ekonom-

Peking je bitno čvorište za avio promet unutar i izvan Kine, a trenutni aerodrom već radi na punom kapacitetu. Po svim međunarodnim pravilima ne smije primiti više niti jedan avion, a ipak vazdušni promet unutar Kine i dalje raste. Očekuje se da će Kina do 2030. imati najviše aviona na svijetu. Biro Zaha Hadid architects i francuska kompanija ADPI, specijalizovana za dizajn aerodroma imali su pred sobom jedan veliki problem kada su dobili zadatak da sagrade ovu giga građevinu – kako sagraditi zgradu koja mora primiti 45 miliona putnika godišnje, a da i dalje bude funkcionalna svim tim putnicima. Za Zahu Hadid i njene dizajnere, odgovor leži u strukturi – obliku aerodroma, krovu i načinu na koji je podijeljen. Zato

su se i odlučili graditi novi aerodrom na jugu Pekinga. “Ovaj je oblik najkompaktniji način da se grupišu avioni oko terminala”, rekao je jednom prilikom za coCreate.com. Cristian Ceccato, jedan od direktora u Zaha Hadid Designs.

Sve se nalazi u jednoj zgradi Novi aerodrom na 46 kilometara od Pekinga najveće je vazduhoplovno čvorište na svijetu sa 7 pista, koji će

Sem što predstavlja jedan od najvećih aerodroma na svijetu, sa projektovanim 13 milijardi dolara, Daxing aerodrom će takođe ući u listu i najskupljih, sa tim novcem će se izgraditi 7 pista, 78 izlaza, kapsula hotel, povezujući lokalni i brzi željeznički prevoz u Peking, Tianjin i Hebei. U centru će biti najveći putnički terminal. 

97


moći da primi 100 miliona putnika godišnje. Gradilište je velikih razmjera sa impresivnom čeličnom konstrukcijom koja kreće od jezgra, a završava se na kracima dugačkim po 600 metara. Terminal je dizajniran da bude što je moguće veći. Centralni prostor je rezerviran za šoping, restorane i sigurnosne provjere, a uski hodnici se protežu prema pistama kako bi se ugurao što veći broj aviona. Umjesto da hodate kroz nekoliko dugih hodnika da bi stigli do idućeg leta, kao što je slučaj kod nekih drugih aerodroma, ovdje se brzo može stići do centra terminala i onda krenuti u neki drugi krak. Zbog 98

Parabolični izrezi u plafonu se prostiru do zemlje i uvode slapove prirodnog svjetla u prostor. Aerodrom će takođe uključiti integrisani transportni centar koji nudi veze sa gradskim centrom Pekinga, lokalnim željezničkim službama i nacionalnom željezničkom mrežom. Aerodrom još uvijek nema službeno ime, ali privremeni naziv je “Peking Daxing Međunarodni aerodrom”. ovakvog načina gradnje ne moraju se upotrebljavati šatl prevozi koji će ljude prebacivati među terminalima, što je uštedjelo milione u troškovima kroz godine. Zato su, između ostalog, i gradili sve unutar jedne zgrade, umjesto nekoliko manjih. Automatizovani vozovi su skupi za izgraditi, a još skuplji za održavati. Jeftinije je i jednostavnije cijeli aerodrom ugurati u

Nova vazdušna luka biće povezana sa gradom putem brze željeznice Gao Tie koja će putnike prevesti do destinacije za manje od 10 minuta. jednu zgradu. Veliki otvoreni prostori mogu izazvati nelagodu kod ljudi. Da bi razbili ogromni prostor centra zgrade, arhitekti su dodali ogromne zakrivljene stubove koji se spuštaju s krova. Prva faza aerodroma biće otvorena 2019. godine sa četiri piste, koje će moći da ugoste oko 45 miliona putnika godišnje. Druga faza podrazumijeva nastavak razvoja, sa kapacitetom do 72 miliona putnika do 2025. godine. Kada se završi cijela konstrukcija 2040. godine, plan je da se kapacitet prijema putnika poveća na 100 miliona.  Prema riječima Jia Zhiguo, asistenta generalnog menadžera građevinske firme, novi aerodrom će oboriti sve rekorde po pitanju veličine, ali da se i dalje brinu da ipak neće uspjeti da odgovori svim potrebama putnika. “Ne brinemo se da li ćemo imati veliki broj putnika, već


da li ćemo moći da udovoljimo svim njihovim zahtjevima”. Dizajn slavi povezanost i dinamiku putovanja u vazduhu, izražen kao niz inspirativnih međusobno povezanih javnih prostora. Lepršave linije na krovu pokrivaju velike prostore i pružaju osjećaj razmjere i orijentacije. Sve staze za putnike sa centralnim atrijumom kreiraju višeslojni građanski prostor - javni trg i javni prostor za putnike iz cijelog svijeta - u samom srcu terminala. Umjesto hodanja duž jednog dugog koridora za prelazak između letova, radijalni dizajn omogućava kraće hodanje do centra aerodroma, zatim presjek preko centralnog atrijuma do sljedeće destinacije. Radijalni raspored značajno poboljšava prilagodljivost i održivost tako što omogućava terminalu da radi u mnogim različitim konfiguracijama koje su najprikladnije za različite vazduhoplovne i putničke saobraćajnice tokom svakog dana. Kompaktan dizajn takođe smanjuje zahtjeve za šatl prevoz, koji su neizbježni na velikim aerodromima. Takođe, samom konstrukcijom i operativnošću aerodroma smanjuje se karbonski otisak, što dalje doprinosi dostizanju visoko postavljenih ciljeva održivosti i menadžmenta. Cjelokupna simetrija dizajna aerodromskog terminala, zajedno sa svojim tekućim, međusobno povezanim oblicima, stvara fluidni sastav koji izaziva harmoniju i ravnotežu, vrlo sličnu u kineskim prirodnim pejzažima, dok su njene boje i materijali izraz vizuelnog jezika u tradicionalnoj kineskoj kul-

99


turi. Dizajn novog terminala odražava bogatu kulturnu istoriju Kine i predstavlja izuzetnu budućnost u središtu svjetske scene. Novi putnički terminal koristiće China Eastern Airlines i China Southern Airlines i to isključivo da dva prevoznika prevoze nešto manje od polovine ukupnog broja putnika u aerodromu. Prema riječima graditelja, razdaljina između krajnje tačke i svakog krila biće manja od 600m, sa svojim dizajnom aerodrom će se umnogome razlikovati od ostalih međunarodnih aerodroma, koji zahtijevaju od putnika da pređu velike distance kroz aerodrom.

Posebni dio za svakodnevne putnike Nisu dizajnirali samo zgradu. Radili su i na check-in sistemu. Dizajniran je tako da ubrza ulazak i izlazak iz aerodroma za ljude koji često putuju. Jedan je sprat posvećen samo lokalnim letovima, s obzirom da puno ljudi na posao u Peking putuje iz Šangaja. Cijeli dio lokalnih letova posvetili su ljudima koji putuju svaki dan ili svake nedjelje, koji već imaju svoju kartu i nemaju prtljag koji treba čekirati. Svaki najmanji detalj podređen je tome da aerodrom, uprkos gigantskoj veličini, bude jednostavniji i brži za korištenje, milionima putnika koji će proći kroz njega.

100


oduvijek simbol, nikada trend Istraživanja pokazuju da se svake 43 sekunde u svijetu prodaju jedne “starke”. Teško da postoji osoba koja barem jednom nije posjedovala legendarne All Star patike. Nastale su davne 1917. godine kao košarkaške patike, a s vremenom su postale zaštitni znak “urbanog trenda”, pa tako ovu vrstu patika danas nose svi. Lako se uklapaju uz sve moguće kombinacije, od opuštenog pa sve do elegantnog stila. priredila: Sandra vahtel

102


Danas se mogu naći u mnogim bojama, poput potpuno crvenih, zelenih, plavih, žutih… Šareni motivi, miješanje boja, pocijepani teksas nude priliku da uživamo u buntovnosti koju nosimo u sebi.

103


Markiz Mils Konvers osnovao je kompaniju 1908. godine i začeo tradiciju koja traje u nepromijenjenom obliku već više od 100 godina. Converse All Stars, legendarne patike od platna sa gumenim đonom nastale su davne 1917. godine kao pokušaj da se kompanija plasira na tržište košarkaške obuće. Bio je to zaista pionirski pokušaj imajući u vidu da je sam košarkaški sport tada bio star 25 godina. Kako je rasla popularnost košarke, Converse korporacija je uvidjela potrebu da proizvede patiku koja može da se nosi za vrijeme igre. Poslije mnogo istraživanja, prva verzija All Star košarkaške patike je proizvedena 1917. godine u jednoj boji, crnoj i to je trebalo da bude prva patika u masovnoj proizvodnji u Sjevernoj Americi. Tada su starke imale veoma debeo gumeni đon i platneni gornji dio. Ali, u prvom momentu, košarkaši nijesu bili naročito impresionirani. Situacija se promijenila tek nekoliko godina kasnije, kad se prodajnim snagama Conversa pridružio Čarls “Čak” Tejlor.

boje - plavu i crvenu na đonu, ovaj legendarni model je bio zvanično prihvaćen kao obuća za pripremu američke vojske tokom Drugog svjetskog rata. Ipak, uspjeh na tržištu doživjeće tek

kada ih, oduševljen njihovom udobnošću, prihvatio košarkaš Čarls H. Nakon što je proizvođač uvažio nekoliko njegovih sugestija o fleksibilnosti, patika je dobila svoje sadašnje ime kao

Kada je 1908. godine tridesetogodišnji Marki Konvers osnovao»Converse Rubber Shoe Company nije ni sanjao da će ući u legendu. On je toliko vjerovao u starke, da se 1921. aktivno uključio u kampanju, kao “Ambasador basketa”. Tejlor je obuo ovu patiku i pretrčao sa njom cijelu Ameriku dolazivši u glavne centre za obuku košarkaških trenera, sve vrijeme promovišući prednosti patika. Gepek njegovog bijelog kadilaka bio je pun Converse starki. Hvalio je gumeni đon i platneni ili kožni gornji dio patike, čiji je prvotbitni model bio braon sa crnim detaljima. Tejlor je toliko uticao na promociju i poboljšanje patike da je 1932. godine Converse promijenio ime patike i nazvao je po njemu. Dodat je njegov potpis sa obje strane ,,All Star“ logoa na aplikaciji koji ojačava unutrašnji zglob patike. Iste godine su dodate i rupice za ventilaciju. 1936. godine Tejlor je dizajnirao bijele Čak Tejlor starke sa kapicom na prstima, zvanične patike američkog tima na prvom olimpijskom šampionatu u košarci održanom na ljetnjim Olimpijskim igrama u Berlinu. Ističući patriotske 104

Američki timi na prvom olimpijskom šampionatu u košarci održanom na ljetnjim Olimpijskim igrama u Berlinu

i prepoznatljiv Tejlorov potpis na našivenoj etiketi. Do 1966. godine Converse je nudio samo crnu i bijelu varijantu, a

Istorijske zanimljivosti: 4. Nasljednik Spaldinga 1. Jači od Nikea

Do 60-ih godina, otprilike 60% fakultetskih i profesionalnih košarkaša nosilo je All Star patike. All Star je tada držao 80% tržišta patika 2. Aktivne u II svjetskom ratu

Kao najpopularnije među mnogim sportskim aktivnostima, američka vojska nosila ih je kao službenu obuću za treninge 3. Rupice za ventilaciju

Ako ih pobliže pogledate, vidjet ćete dvije male rupice za ventilaciju. Converse ih je “izbušio” 1932. godine na prigovore da se noge previše znoje.

Prve i jedine košarkaške patike proizvela je firma Spalding, danas poznata po košarkaškim loptama. Cijena je bila osam dolara. 5. Rolling Stones “starke”

Rolling Stonesi su na svojoj turneji Steel Wheels 1989. godine Converse proglasili službenim patikama svoje turneje. Taj je model dizajniran posebno za njih, s prepoznatljivim Rolling Stones printom i crnom gumom. Iako je prošlo četvrt vijeka od tada, Roling Stonesi, ali i starke, i dalje su veoma popularni među svojom publikom.


onda su nove boje kako patika tako i pertli uvedene da bi odgovarale različitim košarkaškim timovima. Bio je to period kada je ovaj proizvođač činio čak 80 odsto američkog tržišta patika. Ono što je igralo ključnu ulogu u ranoj istoriji Čak Tejlor starki, pored gume koja se ne kliza, jeste drugi glavni faktor, koji će povesti starke u budućnost. Nakon nekoliko promjena u poslovanju, početkom 21. veka brend je, zaokupljen problemima, doživio fijasko i 2001. godine pokrenuo stečajni postupak. U spas se pojavila kompanija Nike koja je preusmjerila Converse sa izveštaja o učinku ka kreativnom izrazu, radeći sa nizom uticajnih saradnika među kojima su i modni brendovi, po-

Krajnje jednostavan dizajn, neponovljiva lakoća, udobnost đona i specifična individualnost koju im daju prepoznatljive boje su glavni aduti popularni “starki”. put Givenchy, Missoni i Maison Martin. Međutim, nova poigravanja umjetnošću uključuju ograničenu seriju “starki” napravljenu od 2 isječena slikarska platna umjetnika Nejta Loumena, od kojih se svaki par prodaje za 25.000 dolara. Ovo rješenje je upalilo, pa je Converse prodajom u 2012. godini zaradio 1,4 milijarde dolara, u odnosu na 2002. godinu, kada je zaradio 205 miliona dolara. Converse je postao izuzetno prilagodljiv. Uspjeva da premosti jaz između sportske obuće i elegantne obuće za

svaki dan, a čak se ušunjao i na neke svečane prilike. Pojedine holivudske glumice, poput Kristen Stjuart, vole da ih nose na crvenom tepihu, a određene “starke” se sada javljaju kao moderan izbor za vjenčanja. Izvršni direktor kompanije Converse, Džim Kalhun jednom prilikom je izjavio im je prioritet da Converse bude brend koji ,,proizvodi za umjetnike i koji je inspirisan umjetnicima”. Kada je Converse kupila kompanija Nike, a proizvodnja potpuno izmještena iz Amerike, dogodile su se izmjene u dizajnu od kojih je najznačajnija da platno na patikama više nije u dva sloja. Uslijediće vrijeme inovacija koje je donijelo modele od novih materijala: kože, džinsa, konoplje ili laka, zatim All Star sa elastičnom trakom umjesto pertli pa sve do ženskih sa štiklom. Krajnje jednostavan dizajn, neponovljiva lakoća, udobnost đona i specifična individualnost koju im daju prepoznatljive boje su glavni aduti popularnih “starki”. Bilo da su rukom bojene, prekrivene blatom, iznošene, sa rupama, svaki Chuck Taylor All Star portret priča duboko ličnu priču o transformaciji od bijele, crne, crvene ili teget starke u izvanredan, nesvakidašnji, umjetnički eksponat. Kako god nošene, prilagođene, modifikovane ili stare, “starke” demonstriraju ogroman potencijal jednog ultimativno praznog platna. Od svog debija 1917. Chuck Taylor All Star model postao je jedan od svjetski najpoznatijih, legendarnih, ikona među patikama. Veza muzike i Converse brenda je oduvijek bila izuzetno jaka. Od najranijih rokera, preko Ramones-a i

Converse i John Varvatos, vodeći dizajner muške odeće, 2006. počinju saradnju i predstavljaju prvu kolekciju muške i ženske sportske odeće, nazvanu “Converse by John Varvatos” “Za mene je Converse jedini brend koji je premostio sve generacije. Kao student, gledao sam kako ovaj brend evoluira od ulične mode do košarkaških terena, u čemu sam našao veliku inspiraciju. Da bi održali pravi duh Converse brenda, spojili smo uticaje svih generacija, pomiješali sa sportom, rock ’n’ roll-om, ulicom i napravili posebnu kreaciju. Ponosan sam što sam dio Converse istorije.” – rekao je John Varvatos.

Converse All Stars glavne kancelarijeu Bostonu

Kancelarije svjetske klase dizajnirane su da oslobađaju kreativnost, kombinujući stare zidine komercijalne zgrade sa novim konceptom otvorenog dizajna koji predstavlja suštinu brenda Converse. Značajne karakteristike uključuju otvoreni atrijum i centralno stepenište koje povezuje svaki sprat kako bi se podstakla saradnja između odjeljenja; instaliranog lustera Chuck

Tailor na ulazu; i spoljašnje palube na drugom i devetom spratu s pogledom na rijeku Čarls. Pored toga, Converse je instalirao 22 umjetnička djela različitih umjetnika za izlaganje kroz zgradu. U 2016. godini, sva umjetnička dela bila su na aukciji u korist umjetničke zajednice, a program će se ažurirati godišnje kako bi se osigurao novi ciklus kreativnih umjetnika i filantropije. 105


Converse s potpisom Oscar Niemeyera

Brend Converse je 2012. godine je na brazilsko tržište lansirao kolekciju Converse x Oscar Niemeyer inspirisanu radom poznatog brazilskog arhitekta Oscar Niemeyera. Kolekcija obuće rezultat je zajedničkog rada Converse i OscarNiemeyer Foundation, kako kažu “rođena iz zajedničke strasti za kreativnim izražavanjem”. Niemeyerov moto „It is not the right angle that

atrtracts me…“ poslužio je kao nadahnuće kolekcije kojom se slavi brazilski arhitekta i linija koju je on sam slavio kroz sva svoja djela. Kroz njegove savremene primjene betona i hrabar pristup dizajnu, Niemeyer nudi novu arhitekturu ističući ljepotu linije, koja je postala njegov potpis, priznat u cijelom svijetu. 1988. godine dodeljena mu je prestižna Prickerova nagrada koja

Sex Pistols-a do Nirvane, Converse je usvojen od strane muzičara kao simbol individualnosti. Iz te veze se izrodio ogroman broj umjetnika i buntovnika svih vrsta. Skejtera, komičara, repera, aktivista, slikara, glumaca, pankera. Ono što je započeto kao prva sportska obuća, postalo je simbol nezavisnosti za ljude koji žele da ostave svoj

originalni i neizbrisiv uticaj na društvo. Kako posmatramo novije doba, vidimo nove načine da se učvrsti veza sa ovim brendom i proširi na svjetske alternativne umjetnike i muziku.

se smatra Nobelovom nagradom za arhitekte. Limitirana kolekcija sastojala se od pet Converse patika dizajniranih u duhu Niemeyerove arhitektonske vizije. Tako je ideja za Chuck Taylor All Star Hi patiku bila poznata pjesma o linijama koja je iskorišćena za print. Crveni jezik patike direktna je asocijacija na dramatični ulaz u Ibirapuera Auditorium u Sao Paulu.

Danas, Converse All Star nose svi. One ne poznaju godine i nema granica kada je odabir dezena u pitanju.

Svaki Chuck Taylor All Star proizvod priča duboko ličnu priču o transformaciji od bijele, crne, crvene ili teget starke u izvanredan, nesvakidašnji, umjetnički eksponat. Ramones

Najveća kolekcija Converse patika na svijetu Penzionisana učiteljica osnovne škole iz Lake Mari u SAD, Penny Gold je nosilac neobičnog svjetskog i Ginisovog rekorda. Ona posjeduje 733 različita para Converse patika time je postavila novi svjetski i Ginisov rekord za najveću kolekciju Converse patika. Inače donedavno Ginisov rekord za najveću kolekciju Converse patika držao je Džošua Miler iz Lakevooda u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova kolekcija je brojala tačno 403 različita para Converse patika. 106


arhitektura, dizajn, uređenje: Digitalna inovacija za putnike Suosnivači kompanije Horizn Studios unijeli su pametne funkcije u svoje proizvode, kao što je zamjenljiva i punjiva baterija koja se može koristiti za punjenje telefona i tablet računara. Korisnici njihovih proizvoda takođe mogu pratiti svoj prtljag koristeći GPS sistem koji je povezan sa aplikacijom u pametnom telefonu. Ova funkcija omogućava izbjegavanje gubitka prtljaga uz pomoć kartice zvane Horizn Guard Card. Za razliku od tradicionalnih proizvođača opreme za prtljag, ovaj brend direktno prodaje svoje proizvode kupcima, što kako kažu suosniovači, daje im mogućnost da svoje visoko kvalitetne proizvode prodaju po pristupačnim cijenama. Najpoznatiji proizvodi su Model H i Model M. Model H je dobio naziv po teškoj polikarbonskoj spoljašnjosti – možete u suštini skočiti na kofer, a on će se kasnije vratiti u prvobitan oblik. Model M sadrži istu tešku školjku, uz dodatak spoljašnjeg džepa napravljenog od kože i presvučen najlonom za brz pristup glavnim putnim potrepštinama.

Polikarbonski “svetionik” osmišljen da podmladi industrijski dio oko rijeke Temze

Soba Sunca od bambusovog drveta Studenti arhitekture sa Univerziteta Hong Kong napravili su drveni zaklon od bambusa za farmere u kineskoj provinciji, kombinujući staru tehniku tkanja sa digitalnom dizajn metodom. Sada je, zbog svoje kompleksnosti i oslanjanja na profesionalnu radnu snagu tkanje od bambusovog drveta u velikom zaostatku. Studenti su radili sa lokalnim zanatlijama i jedinim preostalim tkačem u selu kako bi napravili paviljon Soba Sunca sa ciljem da ožive metod gradnje. Struktura je postavljena na novoj voćnoj plantaži, 2,4km udaljena od centra sela. Koncept skloništa proizašao je od želje da se obnove kuće čaja u blizini, koje su korišćene kao mjesta za odmor farmerima, koji su radili na tom mjestu i okolini, nudeći im zaklon od oluja u kišnim danima ili od sunca u najtoplijem dijelu dana. Strukture koje su tradicionalno napravljene od zemlje i drveta ne služe samo kao skloništa, već i kao mjesta za sastanke, radionice i prodavnice. Fasada paviljona Soba Sunca napravljena je od bambusa, dok borovo drvo služi kao oslonac. Teško je bilo postići nepravilnu formu paviljona, koristeći se samo starom tehnikom tkanja, pa su studenti koristili savremenu tehnologiju – digitalni softver kako bi izmjerili dužinu, poziciju i lokaciju svakog bambusovog štapa.

Londonski studio DK-CM i The Decorators kreirali su polikarbonski prostor za događaje kako bi testirali kod za dugoročno rješenje za kulturne događaje pored Temze. Paviljon je postavljen na obali Erita, grada na periferiji Velikog Londona. Svetionik Erit napravljen je od rozeg i plavog polikarbonata predstavlja mjesto namijenjeno za održavanje događaja u kojem se služi hrana, kako bi privukao ljude da provode vrijeme u ovom dijela grada. “Od svih projekata koje smo predložili tokom studije, ideja da se blizu rijeke sagradi karakteristična struktura sa kuhinjom za različite vrste događaja odmah uz rijeku Temzu pokazala se kao najpopularnija” , izjavio je suosnivač kompanije DK-CM David Knight u intervjuu za Deezen. “Mi smo bili pozvani da dizajniramo i isporučimo paviljon, dok je kompanija The Decorators bila zadužena za očuvanje i programiranje”. U saradnji sa savjetom i vlastima Velikog Londona, kompanije su kreirale prepoznatljivu montažnu strukturu sa ketering kuhinjom i prostorom u kojem se služi hrana, koje se može premještati na razne strane u gradu. Paviljon je otvoren sa sve četiri strane, sa raznobojnim zidovima napravljenim od djelimično providnog polikarbonata, tako da čitava struktura sija tokom noći..

107


Vaš potpis u dvorištu

Mirta

Simbol ljubavi Proljeće obiluje rascvjetalom vegetacijom. Đe god se okreneš, svud milina od rascvjetalog bilja. Jedna biljka se posebno ističe svojom ljepotom, zelenim gustim granama i listovima i krasnim bijelim cvjetovima. To je obična mirta tipična za mediteran, ljepotica mediterana ali gaji se i na našim prostorima. Ljeti u dvorištu ili na terasi/balkonu a zimi je moramo skloniti od hladnog vremena. Mirta je simbol ljubavi i besmrtnosti, poznata je i kao sveta biljka mnogih naroda. napisala: Krstinja Zečević


Mirta (Myrtus Communis) je zimzelena biljka koja potiče iz Južne Evrope i Jugoistočne azije. Gaji se duž čitavog mediterana što znači i na području Afrike. Mnoge vrste se gaje i u Južnoj Americi, Sjevernoj Americi, Australiji. Obična Mirta, raste duž naše crnogorske obale, i možemo zaključiti da je vrlo atraktivna biljka. To je višegodišnji zimzeleni grm koji može da naraste do 5m. Svojom visinom sa ističe između ostalog mediteranskog žbunja. Možete je zamisliti u društvu lavandom, ruzmarinom, lovorom. Naravno gaji se i van svog prirodnog staništa, ko ne bi poželio da je ima u svom dvorištu. Samo je zimi treba zaštititi od vjetra i mraza. Ne voli niže temperature od 8-10 stepeni, ali ne voli ni suv i zagušljiv vazduh. Voli svijetla i prozračna mjesta, izložena suncu. U kući je važno držati zbog dezifekcijskog dejstva. Mirta nije zahtijevna za gajenje. Ipak treba je presađivati svakog proljeća i promijeniti bar površinski dio zemlje. Laka je za presađivanje. Zemlja koja joj odgovara sastoji se od humusa, treseta i pijeska. Prihrana joj treba od marta do oktobra kad inače cvjeta i sva se okiti bijelim cvjetovima, izuzetnog mirisa.

gaji se i van svog prirodnog staništa, ko ne bi poželio da je ima u svom dvorištu 110

Svake druge sedmice prihranjuje sa kvalitetnim đubrivima. Da bi cvijet trajao duže mora se u toku ljeta obilno zalivati dok u toku zime ređe kad se zemlja isuši. Zaliva se mlakom vodom jer je osjetljiva na hladnu

vodu. Povremeno je treba orošavati. Razmnožava se sjemenom koje se nalazi u duguljastoj čauri, ili reznicama koje se zabodu u vlažan pijesak da se ožile. Mirta je inače poznata po vrlo jakom korjenovom sistemu.


Obična Mirta ima kožaste listove koji su veličine od 3-5cm. Listovi su jednostavni, na kratkoj peteljci, naspravni, jajastog oblika, šiljati na vrhu, kožasti, sjajni. Na licu su tamno zeleni a na naličju su svjetliji. Kod ove sitnije vrste listovi su dugi od 1-3cm a široki 0,51cm. Mirta ima guste uspravne grane. Kora je u početku crvenkasta, kasnije postaje siva uzdužno se pomalo ljušti i tankim ljuskama. čitava biljka je dekorativna i bez cvjetova i sa cvjetovima. Pošto dugo cvjeta u toku ljeta sve oko nje miriše, mirisom sličnom pomorandži. Cvjetovi imaju 5 latica i puno prašnika koji joj daju karakterističan izgled. Da bi bolje cvjetala i ljepše izgledala Mirta se može oblikovati po želji. Grane se orezuju odmah poslije cvjetanja da bi se postigao bolji efekat za sledeću godinu. Poznata je i kao medonosna biljka i pčele posebno vole njen cvijet, opojnog mirisa. Ljepoti njenog cvijeta nijesu mogli odoljeti ni antičke boginja. U staroj Grčkoj prelijepa boginja afrodita odabrala je Mirtu kao svoj simbol. I Rimska boginja Venera obožavala je Mirtu i njen lik se često prikazuje sa vjenčićem Mirte na glavi. Još od najstarijih vremena djevojke su svoje vjenčiće i bukete pravile

U mnogim zemljama plodovi služe za proizvodnju likera karakterističnog mirisa od Mirte. Antička Grčka je ovu biljku smatrala svetom i davala joj značaj kao lovoru. Pravili su vijence od Mirte kao poklone pojedincima koji su to zaslužili. Tako je postala simbol mira, mudrosti, razboritosti. Sveta biljka mnogih naroda biljka besmrtnosti. Mirta je poznata ljekovita biljka, od najstarijih vremena, ljekoviti su listovi, cvjetovi, bobice koje sazrijevaju krajem jeseni. Listovi Mirte beru se u proljeće. Od njih se pravi čaj koji pomaže za liječenje disajnih puteva. Kad sazru bobice, beru se, kod nas se čak i rakija pravi od njih. Nova istraživanja govore da su dobre za liječenje dijabetesa. Mirta sadrži mnogo eteričnih ulja, limunsku i jabučnu kisjelinu, šećer, smolu, bogata je vitaminom C. Mirta je poznata kao biljak koja se koristi protiv upala, bolova, prehlada, infekcija disajnih organa. Plodovi sadrže mnogo tanina i služe za liječenje

usta, jezika, grla. U mnogim zemljama plodovi služe za proizvodnju likera karakterističnog mirisa. Listovi Mirte imaju karakterističan miris te se koristi kao začinska biljka i vrlo je cijenjena u kuhinji. U nekim zemljama na pr. u Francuskoj koristi se za proizvodnju parfema. Kao što vidimo Mirta ima širok spektar kvaliteta pa bi bilo poželjno da je nabavite iz nekog rasadnika. U toku proljeća ljeta i dijela jeseni može biti napolju, na sunčanom mjestu. Zimi naravno u zatvorenom prostoru sa čistim vazduhom, jer ne voli zagušljive prostorije. U tom slučaju listovi joj se suše a i grane. Morodica Mirta (Myrtaceae) je raširena po mnogim djelovima svijeta. Postoji mnogo vrsta, sa sitnijim i krupnijim listovima, šareni varijeteti koji služe više kao ukrasna nego ljekovita biljka. Ođe se uglavnom pisalo o našoj mediteranskoj vrsti. 111


*

* Stara škola meksiko tel/fax: +382 (0) 30 34 61 36 mob: +382 (0) 69 33 22 69 mail: angliancentar@t-com.me www.angliancentar.com

*** PO MJERI IZRAĐUJEMO

ZA VAS


GREEN HOUSE

tel./faks: +382(20) 510 368 www.greenhouse.co.me/ fb: Green House insta: green_house_podgorica


Profile for Casopisi Caffe Montenegro i Prostor

Prostor Br 44  

Prostor Br 44  

Advertisement