Page 1

Biblioteka Kako objaviti dobru muzejsku knjigu Knjiga 3.

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar (MDC) Ilica 44, 10 000 Zagreb www.mdc.hr info@mdc.hr Za izdavača: Višnja Zgaga Urednica: Snježana Radovanlija Mileusnić Autori(ce) tekstova: Draženko Celjak (Srce, Zagreb) Denis Bučar (Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb) Tanja Buzina (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb) Adriana Gri-Štorga (Arheološki muzej Istre, Pula) Nino Katić (Srce, Zagreb) mr. sc. Miroslav Milinović (Srce, Zagreb) Kirinčić Marin (Prirodoslovni muzej Rijeka) mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić (MDC, Zagreb) Zoran Svrtan (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb) dr. sc. Maja Šojat-Bikić (Muzej grada Zagreba) Recenzenti: dr. sc. Daniela Živković, dr. sc. Goran Zlodi Lektorica: Zlata Babić Dizajn korica: Boris Ljubičić, Studio International Grafička priprema i tisak: Sveučilišna tiskara, d.o.o., Zagreb Naklada: 500 kom ISBN 978-953-6664-40-5 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000900947. Za stručne podatke i mišljenja odgovaraju autori.


Sadržaj:

Višnja Zgaga, Predgovor

4

I. Snježana Radovanlija Mileusnić Uvod ili kamo smo usmjerili pogled

5

II. Maja Šojat-Bikić Muzejska mrežna stranica kao kiberžanr ili kakva bi trebala biti muzejska mrežna stranica

12

III. Tanja Buzina Hrvatski arhiv weba: objavljivanje na webu i arhiviranje weba

28

IV. Miroslav Milinović, Draženko Celjak, Nino Katić Hrčak: Portal otvorenog pristupa hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima

37

V. Snježana Radovanlija Mileusnić Muzejski časopisi u elektroničkom obliku

46

VI. Adriana Gri-Štorga Digitalni repozitorij Arheološkog muzeja Istre u Puli

67

VII. Marin Kirinčić Muzejska prirodoslovna biblioteka na elektroničkim medijima

83

VIII. Zoran Svrtan Elektroničko izdavaštvo u Muzeju za umjetnost i obrt

97

IX. Denis Bučar Pregled i primjena softvera otvorenog koda

110

Literatura i web izvori

119


PREDGOVOR / Višnja Zgaga

PREDGOVOR Višnja Zgaga ravnateljica Muzejskog dokumentacijskog centra

Iako bismo mogli reći da je izložba temeljni muzejski medij, muzejska komunikacija nezamisliva je i bez raznolikih žanrova i elektroničkih inačica muzejskih publikacija. U posljednjih dvadesetak godina muzejsko je izdavaštvo prošlo složeni put od tiskanog teksta s dvodimenzionalnom fotografijom do izdanja s digitaliziranom slikom, tekstom i zvukom, pa i onih s prikazom virtualne stvarnosti. Primjenom filma, videa ili digitalne simulacije virtualne stvarnosti, elektronično izdavaštvo omogućuje kontekstualizaciju muzejskog predmeta do neslućenih razmjera, što je conditio sine qua non suvremenog pristupa muzejskoj interpretaciji. Mogućnosti brzoga, dostupnog pristupa spoznajama, interpretacijama, izvješćima, mišljenjima i komentarima što ih sadržavaju različita muzejska izdanja te primjenom novih tehnologija proširile su pojam i značenje muzejskog publiciranja. No, što je još važnije, te su mogućnosti promijenile i percepciju muzeja te utjecale na golem broj različitih „čitača“, od kojih mnogi i nisu posjetitelji muzeja. Ova treća knjiga edicije Muzejskoga dokumentacijskog centa, Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, posvećena je temi muzejskih elektroničkih izdanja. O elektroničkim edukativnim publikacijama i elektroničkim katalozima muzejske građe/izložbe bilo je govora u prethodnim publikacijama, pri čemu su upravo ona koja se koriste novim tehnologijama prepoznata kao kvalitetna i kao primjeri dobre prakse. U ovoj se knjizi mogu naći mnoge korisne i važne sadržajne upute i tehničke smjernice za izradu publikacija koje su dostupne u digitalnom obliku. Autori priloga posebnu su pozornost usmjerili na detaljne prikaze izrade muzejskih elektronskih časopisa i muzejskih mrežnih stranica. Širi kontekst u kojemu se u cyber prostoru pojavljuju ti novi kiberžanrovi vidljiv je na portalu hrvatskih znanstvenih časopisa (Hrčak) i u arhivi weba Nacionalne i sveučilišne knjižnice, o kojima se u knjizi također opširnije govori. Apostrofirana je i važnost izrade i razvoja muzejskih digitalnih repozitorija, online mjesta prikupljanja, čuvanja i širenja informacija i znanja muzejskih ustanova. Nadamo se da će se primjenom novih znanja moći bolje iskoristiti mogućnosti koje proizlaze iz činjenice da 87 % hrvatskih muzeja ima pristup internetu, a njih 80 % posjeduje i mrežne stranice. Dodamo li tome i podatak o godišnjoj izdavačkoj produkciji muzeja, koja obuhvaća više od 600 naslova, moguće je očekivati i promjenu orijentacije muzejskog izdavaštva prema inačicama koje su pristupačnije širem krugu zainteresiranih korisnika. 4


I. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić

UVOD ili kamo smo usmjerili pogled Snježana Radovanlija MileusniÊ Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb 1 Arkinson, Rebecca. Museum partnership creates prototype for online catalogues. // Museum practice, 19. studenog 2014. URL:http://www.museumsassociation.org/ museum-practice/new-practice/ 2 Živković, Daniela; Tot, Marko; ŠalamonCindori, Breza. Elektronička knjiga u muzeju. // Muzeologija, 48/49(2011-2012), str. 286. 3 Prema definiciji Daniele Živković, elektronička je knjiga „jedna ili više računalnih datoteka omeđenog sadržaja, koje su dostupne javnosti

Zahtjevno je, ali ne i nemoguće ustanoviti pravu strategiju, preduvjete, publiku i financijski model za muzejsko elektroničko nakladništvo.1

Hrvatska muzejska zajednica ušla je u 21. st. s početničkim iskustvom u elektroničkom nakladništvu. Učinila je to prateći suvremene trendove za objavljivanje specifičnih muzejskih tema i sadržaja te iskoristivši mogućnosti novih medija koji uz tekst nude poveznice na sliku i zvuk, kao i sa srodnim sadržajima i mrežnim stranicama. Iako u skromnom broju, muzeji su se na hrvatskoj nakladničkoj sceni pokazali kao vrlo revolucionarni i napredni mali izdavači. Naime, od ukupno 50 elektroničkih knjiga objavljenih u Hrvatskoj od 1995. do 2001. čak je petnaest objavljeno u izdanju muzeja i galerija.2 No to su ipak bile pretežito elektroničke publikacije objavljene u materijalnom obliku (na CD-u i DVD-u), a samo ih je mali broj objavljen na mreži.3 Među prvima4 je i elektronički vodič kroz 20 hrvatskih muzeja na CD-ROM-u Hrvatski muzeji 1. Muzejskoga dokumentacijskog centra iz 1999.5, koji je objavljen u sklopu projekta predstavljanja hrvatskih muzeja na internetu6.

Hrvatski muzeji 1, MDC-ovo hipermedijsko dvojezično izdanje (hrvatsko-englesko) na CD-ROM-u, predstavlja dvadesetak hrvatskih muzeja s općim podacima, podacima iz povijest muzeja, popisom aktivnosti (izložbenom, izdavačkom, pedagoškom...) te s virtualnom šetnjom kroz njihove stalne postave

5


I. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić

na mreži, ili u materijalnom obliku, na CD-u i DVD-u“. Više vidjeti u: Živković, Daniela. Elektronička knjiga. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), str. 47. 4 Neki od prvih CD-ROM-ova u hrvatskome muzejskom elektroničkom nakladništvu jesu: Braica, Silvio; Duplančić, Arsen. Splitske uspomene. Split: Etnografski muzej Split, 1998.; Antoš, Zvjezdana. Pokućstvo u Hrvatskoj: etnološki pogled na unutrašnje uređenje doma. Zagreb: Etnografski muzej Zagreb, 1998.; Balabanić-Fačini, Marica. Satovi iz fundusa Muzeja: katalog izložbe. Rijeka: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, 1999.; The Croats: Christianity, Culture, Art: Catalogue of the exhibition. Zagreb: Gallery Klovićevi dvori, 1999.; Kolveshi, Željka. Slikana kronika iz Jurjevske ulice: Anka Krizmanić mapa „Zagreb“. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2000.; Maleković, Vladimir. Historicizam u Hrvatskoj. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2000. Više u: Radovanlija Mileusnić, Snježana. CD-ROM-ovi u hrvatskome muzejskom izdavaštvu. // Informatica Museologica, 31, 1-2(2000), str. 54-57. 5 Zvizdić, Edin (ur.); Franulić, Markita (ur.). Hrvatski muzeji 1 = Croatian museums 1. Zagreb: Muzejski dokumentacijski centar, 1999. 6 Više o počecima projekta u: Dražin-Trbuljak, Lada. O projektu Muzeji Hrvatske na Internetu. // Informatica Museologica, 27, 3-4(1996), str. 64-66.; Franulić, M., Zvizdić, E. Umjetnine Hrvatske na Internetu. // Informatica Museologica, 27, 3-4(1996), str. 83. 7 Pintarić, Snježana. ICOM/AVICOM F@IMP: dodjela godišnjih nagrada za audiovizualne projekte u muzejima, Sao Paolo, Brazil. // Informatica Museologica, 34, 1-2(2003), str. 73-74. 8 Kolveshi, Željka; Šojat-Bikić, Maja. Zvonimir Faist: Diktati vremena: Plakati od kasnih 1930ih do ranih 1960-ih godina. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2004. 9 Dodijeljene godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za 2003. // Vijesti muzealaca i konzervatora, 1-4(2004), str. 10-11. 10 Getty Museum omogućio je skidanje čak 250 besplatnih muzejskih publikacija s njihovih mrežnih stranica; dostupno na: http://www. getty.edu/publications/virtuallibrary/index.html. Isto tako i: MoMa, URL:http://www.moma.org/ explore/publications/free_downloads

Hrvatska i međunarodna stručna javnost prepoznala je vrijednost hrvatskih digitalnih proizvoda. Primjerice, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu osvojio je srebrnu medalju na AVICOM-ovu (Međunarodni odbor muzeja za audiovizualne i nove tehnologije slike i zvuka) Festivalu audiovizualnih medija u muzejima u São Paolu 2002. za CD-ROM Exat 51 & New Tendencies.7 Gradski muzej Varaždin također je dobio nagradu AVICOM-a za CD-ROM Kukci na Međunarodnom festivalu za audiovizualnu i multimedijsku prezentaciju muzeja i baštine (Tajvan, 2004.), i to za „bogatstvo dokumentacijskog materijala i originalnost pedagoškog pristupa“. CD-ROM Muzeja grada Zagreba Zvonimir Faist: Diktati vremena: plakati od kasnih 1930-ih do ranih 1960-ih8, koji sadržava katalog izložbe održane u Muzeju grada Zagreba, (listopad – prosinac 2003.) te popratne zvučne snimke i videosnimke, dobio je Godišnju nagradu Hrvatskoga muzejskog društva za 20039. Tako smo počeli, ali kakva je situacija danas, petnaestak godina kasnije, kada veliki svjetski muzeji na svojim mrežnim stranicama nude i elektroničke publikacije koje se mogu čitati online, preuzimati i pohranjivati na računalo ili na tablete i mobilne uređaje (čak uz mogućnost besplatnog pristupa10), bilo da su nova ili starija digitalizirana muzejska izdanja?11 Kao da su hrvatski muzeji nakratko zastali u međuprostoru između tiskanih publikacija i onih na internetu, zadržavši se na objavljivanju na materijalnome mediju, ali i to u sve manjem broju. Izgubila se vodeća uloga malih, ali vrlo aktivnih elektroničkih nakladnika u objavljivanju online publikacija. Naime, na temelju uvida u muzejsko elektroničko nakladništvo na internetu, čini se da hrvatski muzeji još uvijek nisu potpuno iskoristili barem neke prednosti elektroničkog nakladništva. Katie Underwood12 navodi pet osnovnih razloga za muzejsko digitalno nakladništvo: 1. mogućnost brzoga i pravodobnog objavljivanja novih spoznaja (što čini nepotrebnim tiskanje/objavljivanje novih, 6


II. POGLAVLJE / Maja Šojat-Bikić

MUZEJSKA MREŽNA STRANICA KAO KIBERŽANR, ILI: KAKVA BI TREBALA BITI MUZEJSKA MREŽNA STRANICA Maja Šojat-BikiÊ Muzej grada Zagreba

1 Web Growth Summary. Cambridge, MA: Massachusetts Institute of Technology, 1996. Dostupno na: http://www.mit.edu/people/ mkgray/net/web-growth-summary.html (datum pristupa: 14. travnja 2014.) 2 Isto. 3 Sumption, Kevin. Beyond Museum Walls: An Exploration of the Origins and Futures of Web-Based, Museum Education Outreach. // The International Handbook of Virtual Learning Environments / Joel Weiss, Jason Nolan, Jeremy Hunsinger, Peter Trifonas (eds.). Dordrecht: Springer, 2006., str. 919.

Uvod Danas se od muzeja, posve prirodno, očekuje da imaju vlastite mrežne stranice. One su postale primarno sučelje prema stvarnim i potencijalnim posjetiteljima muzeja. Štoviše, one su izlozi kulture neke zemlje te pokazatelji otvorenosti i demokratičnosti muzeja. Muzejske mrežne stranice razvile su se u prepoznatljiv kiberžanr. Naime, logika njihova strukturiranja proizlazi iz tipologije muzejskih funkcija (zbirke, stalni postav, izložbe, nakladništvo, odjeli, istraživanja, akvizicije, vodstva, događanja, marketing, muzejska trgovina, muzejski restoran itd.) te su se već ustalili određeni modeli komunikacije muzeja s posjetiteljima u online prostoru. Na evolucijskom putu od korištenja webom kao sredstvom za promidžbu i marketing (prva generacija muzejskih mrežnih stranica – elektroničkih brošura deriviranih iz tiskanih publikacija) do podrške e-učenju (virtualni muzeji) i razvoju društvene platforme za dvosmjernu komunikaciju s posjetiteljima (muzej 2.0), muzeji su razvijali i kontinuirano razvijaju manje-više konzervativne, a posljednjih desetak godina i inovativne tipove online komunikacije. Iako se ne može ustvrditi kako postoji zadana norma oblikovanja muzejskih mrežnih stranica, one ipak trebaju odražavati organizaciju, poslanje i jedinstvenost muzeja (svaki je muzej jedinstven!). Stoga je moguće predložiti generički model muzejske mrežne stranice, tj. poželjne generičke elemente „idealne“ muzejske mrežne stranice.

Muzeji i web — dva desetljeća veze Budući da se 2014. obilježava 25. obljetnica weba, nije naodmet podsjetiti kako zapravo do lipnja 1993. i do pojave prvog preglednika – Mosaica, mrežne stranice gotovo nisu postojale – bilo ih je samo 130!1 Procjenjuje se da je u siječnju 1997. postojalo 650 000 stranica2, dok je iste godine oko 8000 muzeja u svijetu već imalo svoje mrežne stranice.3 12


4 Svim je mrežnim stranicama posljednji put pristupljeno 12. travnja 2014. 5 Šojat-Bikić, Maja. Hrvatska kulturna baština online: osobna baza podataka, 2011. - 2014. 6 Ambrose, Timothy; Crispin Paine. Museum Basics. 3rd edition. Abingdon, New York: Routledge, 2012., str. 104. 7 Isto, str. 105.

Hrvatski muzeji svoje prve mrežne stranice objavljuju u sklopu projekta Muzeji Hrvatske na internetu, koji je Muzejski dokumentacijski centar pokrenuo 1996., a 1997. pojavljuju se i prve samostalne muzejske stranice. U travnju 2014. broj samostalnih mrežnih stranica hrvatskih muzeja i muzejskih zbirki iznosio je 123.4 Od muzeja koji su registrirani kao pravne osobe njih 83 (74,8%) imaju vlastite stranice, dok ostalih 40 stranica pripada muzejima i dislociranim muzejskim zbirkama u sastavu muzeja, HAZU-a, centara za kulturu, pučkih otvorenih učilišta i udruga te privatnim muzejima.5 Web ima golem potencijal glede uključivanja korisnika u istraživanje muzejskih zbirki radi cjeloživotnog učenja. Pružanje osnovnih informacija (o lokaciji muzeja, radnom vremenu, kulturnom kalendaru i sl.) samo je jedan aspekt muzejskih mrežnih stranica koji danas ne zadovoljava očekivanja korisnika. Stoga se u planiranju mrežne stranice traže odgovori na dva temeljna pitanja: znaju li muzealci što žele prenijeti putem mrežne stranice i poznaju li metode vrednovanja učinkovitosti mrežne stranice.6 Mrežne stranice koje nisu učinkovito oblikovane i održavane, te zbog toga ubrzano zastarijevaju, imaju malu vrijednost i mogu više naštetiti negoli koristiti ugledu muzeja.7 Naime, većina muzeja bilježi veći broj online posjeta nego fizičkih posjetitelja te je i njihova ponuda u online prostoru izloženija kritičkom oku javnosti od, primjerice, neke povremene izložbe koju će posjetiti dvije-tri tisuće ljudi. Web je trenutačno najbolji medij za razmjenu digitalnih baštinskih sadržaja (produkcija CD-ova i DVD-ROM-ova bilježi stalni pad). Web može istodobno posluživati više korisnika nego što ijedan muzej to može činiti u svome fizičkom prostoru. Međutim, dinamika weba nameće svoja pravila. Budući da se tehnološke mogućnosti i stilovi oblikovanja ubrzano mijenjaju, strukturiranje i oblikovanje muzejskih mrežnih stranica zahtijeva kontinuirano ili periodično obnavljanje.

Kiberžanrovi su varijabilni i fluidni te stoga mrežnu stranicu ne smijemo promatrati kao dovršeni digitalni proizvod. 13


III. POGLAVLJE / Tanja Buzina

HRVATSKI ARHIV WEBA: objavljivanje na webu i arhiviranje weba Tanja Buzina Nacionalna i sveuËilišna knjižnica u Zagrebu

1 Skraćeno: WWW, W3 ili samo web. Kao prijevod engl. web-site, u knjižničarskoj se terminologiji ustalio izraz mrežno mjesto. Korisnicima izvan knjižničarske struke bliži su termini web sjedište ili web stranica. 2 Statement on the Implementation of (Statutory and Voluntary) Deposit Schemes for Non-Print Publications / Proposed by CENL/FEP joint committee, 30th May 2012. Dostupno na: http://www.fep-fee.eu/IMG/pdf/cenl_fep_2012_ statement_on_deposit_schemes.pdf (datum pristupa: 6. listopada 2014.) 3 Buzina, Tanja. Mrežna građa i hrvatski nacionalni pravilnik za kataložni opis. // Međunarodni skup u čast 100-te godišnjice rođenja Eve Verona, Zagreb, 17. - 18. studenog 2005.: zbornik radova / ur. Mirna Willer, Ana Barbarić, str. 227-233. 4 Pojam publikacija proširuje se na sadržaje/žanrove koji nemaju ekvivalent u tiskanome mediju (tzv. integrirajuća građa), npr. blogovi, e-novine (newsportal), web stranice gradova, ustanova i sl. „Nakladnički proizvod nije samo knjiga, već su i mrežne stranice … nakladnička aktivnost.“ / Jelušić, Srećko. Ogledi o nakladništvu. Zagreb: Naklada Ljevak, 2012., str. 9. 5 Nacionalna knjižnica Australije prva je uspostavila arhiv weba (PANDORA) 1996. Cijeli internet od 1996. periodički arhivira Internet Archive.

Zašto arhivirati sadržaje s weba World Wide Web1 nastao je na temelju sustava kojega je krajem osamdesetih godina razvio britanski znanstvenik Tim Berners-Lee u CERN-u (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire). Bio je zamišljen kao sustav za povezivanje i razmjenu informacija među znanstvenicima na sveučilištima i u znanstvenim institutima putem hiperteksta. U travnju 1993. World Wide Web postao je softver otvorenog koda, dostupan svima, a već krajem te godine u svijetu je postojalo oko 500 web servera. Ubrzo je World Wide Web postao najpopularniji internetski servis pa ga mnogi poistovjećuju s internetom. Sa stajališta nacionalnih knjižnica, web je rano prepoznat kao važan izvor podataka i novi prostor nakladništva na kojemu se objavljuju sadržaji vrijedni čuvanja kao dio kulturne i znanstvene baštine što su je nacionalne knjižnice pozvane prikupljati.

Na Konferenciji knjižničara europskih nacionalnih knjižnica i Saveza europskih nakladnika (Conference of European National Librarians/Federation of European Publisher, CENL/FEP) prvi je put 2000. godine napisana Izjava o razvoju i uspostavi dobrovoljnog depozita elektroničkih publikacija (Statement on the development and establishment of voluntary deposit schemes for electronic publications), koja je dopunjavana na sljedećim konferencijama 2005. i 2012.2 Zbog specifičnih svojstava weba i mogućnosti objavljivanja kakve prije nisu postojale3, knjižnice su se suočile s izazovom prilagodbe novim okolnostima na različitim razinama svog poslovanja: s redefiniranjem pojma publikacija zbog jedinstvenosti sadržaja koji postoje samo na tome mediju4, s proširenjem obuhvata obveznog primjerka, s novim načinom identifikacije građe i komunikacije s nakladnicima, s novom bibliografskom organizacijom, metodama prikupljanja te načinima korištenja, spremanja i čuvanja publikacija. Neke su nacionalne knjižnice već od sredine 1990-ih5 počele izgrađivati posebne sustave za 28


preuzimanje publikacija s interneta koje su nazvale arhivima weba. Arhivi weba nacionalnih knjiĹžnica zbirke su sadrĹžaja s interneta pohranjene na raÄ?unalnom posluĹžitelju knjiĹžnice ili na nekom drugom za to odreÄ‘enom posluĹžitelju. Za razliku od institucijskih repozitorija, zbirki digitalizirane graÄ‘e i sl., temeljna je zadaća arhiva trajno Ä?uvanje graÄ‘e.

Kronologija arhiviranja weba u nacionalnim knjiĹžnicama

.+)+(+!#&."#2#.)&3  GOOL> HFFJ )0.)0."#2 .20/'#."#23  @1/0.(#C/."#2 

/()/'2 / )#A" ()#."#2B HFFK> GOOM> 0."#2>'A)/'B 1(01..3I="."#2+ 0" 0#+)( #!#0(.#0!+ 0(+)#

#..4+ 3)B  ."#2 ."$2/A 02# GOOO> HFFL> 3()."#2 )/((#/'#.&/0+)2.''+.'#/0+A#))#/" ."#2B HFFF> HFFM> ."#2?."#2/'"+31 ,(0)#."#2).+)#)1)#2.5#00)')&#6)# A B ."# 2) .() HFFG> HFFN> 00.'#20 +.!A."#2 +.34B ."#2/0..#"A."#21/0.#B ."#2"3#5A."#23#05.()B HFFO HFFH> ."#2+(/,*+( #(#+0"-1)0#+)(.)?."#2/ (C )0.)0  HFGF> /0##."##2A/0+)#)."#2B 

Hrvatski arhiv weba

6 MreĹžne stranice hrvatskih muzeja poÄ?ele su se prikupljati od 2005., npr. mreĹžne stranice Etnografskog muzeja Zagreb, Gradskog muzeja KriĹževci. Rezultati pretraĹživanja na upit „muzej“ mogu se vidjeti na portalu Hrvatskog arhiva weba - http://haw.nsk.hr/.

Prve elektroniÄ?ke publikacije s interneta koje su se od 1998. poÄ?ele bibliografski obraÄ‘ivati u Nacionalnoj i sveuÄ?iliĹĄnoj knjiĹžnici bile su serijske publikacije. Uglavnom su to bila online izdanja dnevnih novina (Vjesnik, VeÄ?ernji list, Slobodna Dalmacija te Narodne novine). Od 2002. poÄ?ele su se obraÄ‘ivati i monografske publikacije (knjige) s weba, koje su takoÄ‘er većinom bile PDF inaÄ?ice tiskanih izdanja. Ĺ˝anrovi tipiÄ?ni za internet, primjerice sluĹžbene mreĹžne stranice ustanova6, udruga, e-zini i blogovi, katalogiziraju se od 2003. 29


IV. POGLAVLJE / Miroslav Milinović, Draženko Celjak, Nino Katić

Uvod HRČAK: PORTAL OTVORENOG Hrčak je portal otvorenog pristupa hrvatskim znanstvenim i PRISTUPA HRVATSKIM stručnim časopisima - Hrčak (http://hrcak.srce.hr). Namijenjen je uredništvima časopisa te hrvatskoj i međunarodnoj znanstvenoj i ZNANSTVENIM stručnoj javnosti. I STRUČNIM Portal Hrčak utemeljen je uz potporu Ministarstva znanosti, ČASOPISIMA obrazovanja i sporta, realiziran je u Sveučilišnome računskom

Miroslav MilinoviÊ Draženko Celjak Nino KatiÊ SveuËilište u Zagrebu, SveuËilišni raËunski centar

centru Sveučilišta u Zagrebu (Srcu), a osnovna je ideja potekla iz Hrvatskoga informacijskog i dokumentacijskog društva (HID-a). Javnosti je prvi put predstavljen 7. veljače 2006., kada je i pušten u puni produkcijski rad. Hrčak je rezultat projekta na kojemu je radio multidisciplinarni tim u kojemu su, osim djelatnika Srca, sudjelovali i stručnjaci s područja informacijskih znanosti i knjižničarstva iz knjižnice Instituta Ruđer Bošković (IRB-a) te Hrvatskoga informacijskog društva (HID-a). Projektni je tim samostalno izradio sustav Hrčak koristeći se pri tome raspoloživom programskom podrškom otvorenog koda (open source). U izradi portala iskorištena su iskustva Srca na području istraživanja i primjene web tehnologija. Sustav je modularan i proširiv te jednostavan za uporabu i za uredništva i za krajnje korisnike. Opremljen je i odgovarajućim OAI modulom koji omogućuje razmjenu podataka prema konceptu i standardima Open Archive Initiative (OAI). Hrčak je danas referentni izvor informacija, repozitorij koji, prema podacima iz rujna 2014., putem adrese http://hrcak.srce.hr/ na jednome mjestu okuplja više od 360 časopisa te nudi pristup do više od 9400 brojeva s preko 110 000 radova slobodno dostupnih u punom opsegu.

Idejno rješenje Hrčak je izrađen i pušten u produkciju uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS-a). Nastao je kao rezultat rada na jednogodišnjem projektu primjene informacijske 37


IV. POGLAVLJE / Miroslav Milinović, Draženko Celjak, Nino Katić

tehnologije pod šifrom 2004-133 i nazivom HRČAK – Portal otvorenog pristupa hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima. Nakon završetka projekta Srce je, uz podršku MZOS-a i partnera u projektu, nastavilo voditi brigu o radu i daljnjem razvoju Hrčka. Idejno rješenje sustava Hrčak temelji se na dokumentu pod nazivom PROJEKT Informacijski servis: „Portal znanstvenih časopisa RH“ iz veljače 2004. Dokument je izradila radna grupa Hrvatskoga informacijskog i dokumentacijskog društva (HID-a) u sastavu Mirjana Mihalić, Iva Melinščak Zlodi i Tibor Tóth. Ciljevi projekta Hrčak bili su: • izgraditi sustav kojim će se uredništvima časopisa znatno olakšati postupak elektroničkog objavljivanja, a korisnicima omogućiti pristup, pregled i pretraživanje svakoga pojedinog časopisa ili više njih uz pomoć jedinstvenog sučelja • potaknuti što veći broj hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa da ponude svoj sadržaj besplatno - online (u skladu s globalnim inicijativama za otvoreni pristup znanstvenim informacijama).

Analize koje je prije pokretanja projekta izradila radna skupina HID-a pokazivale su da postoji jasna potreba za takvim sustavom. U vrijeme pokretanja projekta Hrčak više od polovice od ukupno dvjestotinjak domaćih uredništava časopisa još uvijek nije imalo web sjedište. Sustav Hrčak zamišljen je tako: • da uredništvima časopisa ponudi jednostavno, pouzdano, besplatno tehničko rješenje za objavljivanje na webu • da svim potencijalnim korisnicima na jednoj web adresi omogući pronalaženje velikog broja domaćih znanstvenih i stručnih časopisa, što povećava zamijećenost i dostupnost svakoga pojedinog časopisa te ponudi mogućnost zajedničkog predstavljanja javnosti • da osigura veću uočljivost i lakšu dostupnost objavljenih sadržaja, što rezultira većom čitanošću časopisa i članaka u njima te da u konačnici poveća faktor utjecaja pojedinih časopisa

38


V. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić

MUZEJSKI ČASOPISI U ELEKTRONIČKOM OBLIKU Snježana Radovanlija MileusniÊ Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

1 Serijska je publikacija neomeđena građa koja izlazi u uzastopnim zasebnim dijelovima, obično s brojčanim ili kronološkim oznakama, bez predviđenog završetka (npr. periodičke publikacije, elektronički časopisi, godišnji izvještaji, novine). 2 Definitions, and a quick history of e-journals, URL:http://www. harrassowitz.de/top_resources/ ejresguideproviders.html (datum pristupa: 8. prosinca 2014.) 3 Konjević, Sofija. Elektronički časopisi danas. // Automatika: časopis za automatiku, mjerenje, elektroniku, računarstvo i komunikacije 48, 3-4(2007), str. 79., URL:http://hrcak.srce.hr/ automatika (2009-12-17). 4 What is an electronic journal?, URL:https://www.soas.ac.uk/library/ resources/ejournals/about/ (datum pristupa: 5. prosinca 2014.). 5 Cepulkauskaite, I. Creating E-Books and E-Journals // Training of trainers and users in the fields of cultural education. Unesco, 2000.

Uvod Od 1990-ih, kada su se pojavili prvi elektronički časopisi, bilježi se njihov rast, osobito posljednjih godina, ali i njihova sve veća upotreba, što je povezano i s boljom dostupnošću računalne opreme širem krugu korisnika. Danas već svi značajniji svjetski izdavači objavljuju elektroničke časopise i često ih nude kao posebne servise ili baze podataka (npr. ScienceDirect – Elsevier, SpringerLINK – Springer). Među njima se pojavljuju i mali izdavači – muzeji, no njihovi su časopisi još uvijek pretežito elektroničke inačice tiskanih časopisa, a samo su rijetko izvorno nastali u elektroničkom obliku. U tekstu donosimo definicije elektroničkih časopisa, kao i preporuke za njihovu izradu koje je priredila Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Predstavit ćemo izabrane vrsne inozemne primjere te opisati stanje u hrvatskome muzejskom nakladništvu. Primjeri bi trebali pomoći u prepoznavanju uspjeha odnosno propusta, a prilozi će ponuditi dodatne smjernice za budući rad.

Definicije i preporuke: što trebamo znati i o čemu treba voditi brigu U stručnoj se literaturi pojavljuje više definicija elektroničkih časopisa, odnosno e-časopisa (electronic journal, e-journal). Jedinstvena definicija govori da je elektronički časopis serijska publikacija1 dostupna u digitalnom obliku2. Elektronički časopisi dostupni su na CD-ROM-u (kao mjesno dostupna građa) ili na internetu.3 No većina autora smatra kako je uobičajena dostupnost elektroničkih časopisa dostupnost putem interneta.4 Takvi se časopisi u stručnoj literaturi nazivaju i mrežnim serijskim publikacijama. Elektronički časopisi koji su dostupni na internetu mogu biti isporučeni korisnicima putem weba (World Wide Web) ili elektroničkom poštom (e-mailom).5 46


Elektronički časopisi su časopisi dostupni u digitalnome (elektroničkom) obliku, a distribuiraju se na materijalnom nosaču (CD-ROM-u) ili putem weba.

Elektronički časopisi mogu biti: - elektroničke inačice postojećih tiskanih časopisa - isključivo elektroničke publikacije dostupne na internetu (purely electronic). Danas su još uvijek najrasprostranjeniji oblik elektroničke inačice tiskanih časopisa, koje mnogi izdavači priređuju usporedno. Časopisi koji se prvi put pojavljuju u elektroničkom obliku (časopisi digital born) još uvijek čine manji udio. Elektronički se časopisi razlikuju po tome jesu li nastali: - digitalizacijom tiskanih časopisa (digitally reformatted print journals) - ili su izvorno objavljeni u elektroničkom obliku (published in electronic form). E-časopisi mogu biti sadržajem istovjetni svojim tiskanim verzijama ili mogu sadržavati neki dodatni (online-only) materijal, ovisno u kojem su formatu izrađeni. Najčešći formati elektroničkih časopisa koji nude cjelovite tekstove jesu HTML (Hyper Text Markup Languge) i PDF (Portable Document Format). Časopisi u HTML formatu, koji se primjenjuje za kreiranje web stranica, nude mnogo veće mogućnosti od tiskanih časopisa jer omogućuju veze na druge dokumente ili na različite multimedijske sadržaje, no vrlo su nepraktični za ispis. PDF format najčešći je format u kojemu se objavljuju elektronički časopisi. Rad u PDF-u i u tisku je jednak i pogodan je za ispis. No za učitavanje časopisa u takvom formatu na osobnom računalu ili na elektroničkom čitaču (electronic book reader) treba imati program Acrobat Reader. Elektronički se časopisi razlikuju i po tome što je nekima od njih pristup besplatan, a drugi su dostupni samo uz pretplatu. 47


VI. POGLAVLJE / Adriana Gri-Štorga

Uvod DIGITALNI Osim provođenja arheoloških istraživanja, stručne obrade graREPOZITORIJ đe, prikupljanja, čuvanja i izlaganja muzejskih predmeta, zaARHEOLOŠKOG datak Arheološkoga muzeja Istre u Puli (dalje: Muzej) jest i MUZEJA ISTRE U PULI objavljivanje radova i popularizacija muzejske građe. Upravo

Adriana Gri-Štorga Arheološki muzej Istre, Pula

je stoga Muzej posebnu pozornost pridao izdavačkoj djelatnosti. Od prvih izdanja iz 1957. pa do najnovijih iz 2014. objavljena su ukupno 172 sveska različitih muzejskih publikacija, od časopisa i kataloga do monografija. Muzejske su publikacije s vremenom prelazile u tiskana i elektronička izdanja, koja su temelj stvaranja repozitorija bogate muzejske izdavačke djelatnosti. Time je otvoren put ulaska u svijet elektroničke stvarnosti dostupne široj zainteresiranoj javnosti. U članku je prikazano kako je i zašto izrađen digitalni repozitorij Muzeja te je opisan proces njegova nastajanja. Na temelju trenutačnih rezultata postignutih stvaranjem digitalnog repozitorija, navedeni su i daljnji planovi.

Pregled najvažnijih muzejskih tiskanih izdanja Najstariji počeci izdavaštva od ponovnog otvaranja muzeja pod nazivom Arheološki muzej Istre 1947. sežu u 1957. godinu, kada je počela izlaziti serija višejezičnih monografija Kulturno-povijesni spomenici Istre. U njima je na znanstvenopopularan način prikazana kulturna baština i najstariji spomenici Pule i okolice. Od 1957. do 2011. sve su publikacije Muzeja izlazile u isključivo tiskanom obliku. Časopis Histria archaeologica izlazi periodično od 1970. godine. Članci su tematski vezani za arheologiju, povijest i umjetnost s područja Istre. Ukupno su izašla 44 broja, tiskana u 38 svezaka, kao i dva posebna izdanja. Serija Katalozi Arheološkog muzeja Istre od 1979. redovito prati svaku povremenu izložbu našeg Muzeja. Do danas su objavljena ukupno 83 broja u 92 sveska. 67


VI. POGLAVLJE / Adriana Gri-Štorga

U ediciji Kulturno-povijesni spomenici Istre do danas je, u deset različitih tematskih cjelina, tiskano ukupno 61 izdanje. Korice 10. sveska – Histri u Istri: put kroz svijet starih Histra, Pula, 2013., opseg 29 str.

Korice časopisa Histria archaeologica, sv. 44/2013, Pula, 2014., opseg 163 str.

68


VII. POGLAVLJE / Marin Kirinčić

MUZEJSKA PRIRODOSLOVNA BIBLIOTEKA NA ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA Marin KirinËiÊ Prirodoslovni muzej Rijeka

Uvod Razmišljajući o pisanju ovog teksta za potrebe potencijalnih muzejskih izdavača i budućih autora muzejskih elektroničkih edicija, došao sam do zaključka da će ovaj tekst na kraju ipak biti samo retrospektiva i geneza stvaranja muzejskih izdanja Prirodoslovnog muzeja Rijeka (PMR-a). Naime, zbivanja u kojima sudjelujemo ili ih pratimo smjenjuju se nesmiljenom brzinom. Svakodnevne su aktivnosti u kvantitativnome i kvalitativnom smislu sve zahtjevnije. Promjene su postale tako brze da ih više i ne zamjećujemo kao nešto čemu se trebamo prilagoditi već kao konstantu i nazivnik našeg življenja. Tempo rada je ubrzan i čini se da njegova brzina ne jenjava. Taj trend nije zaobišao ni muzejsku djelatnost. To su zasigurno svi osjetili, a ja to spominjem zato što, pišući ovo, nisam siguran da do objavljivanja ovog teksta neke moje informacije već neće biti zastarjele. Evo i primjera: na prije tri godine održanoj prezentaciji u MDC-u (2012.) govorio sam o muzejskoj ediciji Prirodoslovnog muzeja Rijeka na elektroničkim medijima kao o nečemu relativno aktualnome i novome, ali iz današnje perspektive to mi se više ne čini tako. No krenimo redom. Najprije bih se s nekoliko riječi osvrnuo na sam Prirodoslovni muzej Rijeka kao na glavni motiv i polazište u stvaranju nakladništva. Za kustose i ostale djelatnike i suradnike muzeja o kojima ćemo govoriti u nastavku svaki bi muzej, njegovo okruženje, sadržaj i poslanje koje ima kao ustanova trebali biti izvor inspiracije i razlog stvaranja edukativnih sadržaja.

Digitalne tehnologije i stalni postav Kad je riječ o PMR-u, velika krajobrazna raznolikost Primorsko-goranske županije (koja je ujedno i osnivač Muzeja) magnet je koji danas privlači velik broj zaljubljenika u posjet prirodi, a ujedno je i preduvjet bogate biološke raznolikosti koju su znali prepoznati mnogi prirodoslovci. O svemu tome najbolje svjedoči upravo Prirodoslovni muzej Rijeka, koji je danas sredi83


VII. POGLAVLJE / Marin Kirinčić

šte istraživačkog rada, skupljanja, prezentacije i zaštite prirodne baštine u regiji i na širem području, a svojim multimedijskim stalnim postavom, atraktivnim izložbama te edukativnim programom nastoji podići svijest o prirodnim vrijednostima kraja u kojemu se nalazi i o potrebi očuvanja navedenih vrijednosti. Muzej je utemeljen davne 1876., a u sadašnjem prostoru Vile Negroni otvoren je 1946. O vrijednosti Muzeja svjedoči 28 zbirki s približno 90 000 muzejskih predmeta. Posljednjih 15 godina Muzej se opredijelio za suvremenu modularnu koncepciju uređenja stalnog postava uvođenjem novih interaktivnih muzeografskih tehnika koje su izmijenile dotad sveprisutnu „klasiku”. Pod pojmom „klasika” razumijevam postav bez digitalnih i multimedijskih sadržaja što ih je omogućilo uvođenje informatičke opreme u muzejske postave. Usporedno s osuvremenjivanjem postava započeto je i stvaranje digitalnog nakladništva koje je proizašlo spontano, potaknuto mogućnostima što ih je ponudila primjena digitalnih tehnologija. Tijekom 1990-ih godina otvorila se mogućnost pristupačnog korištenja interaktivnih digitalnih sadržaja u muzejskom postavu. Interaktivni digitalni sadržaj može zamijeniti ili dopuniti fizičke legende u stalnom postavu te bez narušavanja estetike postava prenijeti posjetiteljima veću količinu informacija.

Hipertekstom smo postigli pregledniji sadržaj s boljom unutrašnjom povezanošću od do tada samo linearno povezanoga tiskanog teksta. Osim fotografija, slika, crteža i tiskanog teksta, prilozi tekstu u digitalnom sadržaju postaju i zvukovi, videosnimke i animacije te djelo postaje multimedijsko. U interakciji sa sadržajem korisnik sam bira opseg i dubinu znanja te multimedijske elemente s kojima želi biti upoznat. Interaktivni digitalni sadržaj može služiti i za pojačanje ambijentalnog doživljaja prostora odnosno kao scenografija.

84


VIII. POGLAVLJE / Zoran Svrtan

Ponovimo poznato ELEKTRONIČKO IZDAVAŠTVO U MUZEJU Na samom početku teksta ponovit ćemo nekoliko općepoznai prihvaćenih pojmova i činjenica vezanih za elektroničko ZA UMJETNOST I OBRT tih izdavaštvo.

Zoran Svrtan Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

1 Electronic publishing, URL:http://en.wikipedia. org/wiki/Electronic_publishing (datum pristupa: 22. travnja 2014.) 2 Project Gutenberg, URL:http://www.gutenberg. org (datum pristupa: 22. travnja 2014.) 3 Digital rights management, URL:http:// en.wikipedia.org/wiki/Digital_rights_ management (datum pristupa: 22. travnja 2014.)

Elektroničko nakladništvo (engl. electronic publishing, e-publishing, digital publishing, online publishing) pojam je koji označava svaki sadržaj objavljen na nekom elektroničkom mediju (webu, CD-u, DVD-u) ili u nekom elektroničkom formatu (epub-u, HTML-u, PDF-u ... doc-u).1 Projekt Gutenberg, koji je 1971. pokrenuo Michael Hart, prva je i najveća zbirka slobodno dostupnih elektroničkih (digitalnih) knjiga. Trenutačno je u toj zbirci dostupno više od 45 000 knjiga.2 Elektroničko izdavaštvo slijedi tradicionalno izdavaštvo, ali se od njega razlikuje po tome što se publikacija ne otiskuje na papiru nego se objavljuje na digitalnome mediju, a ako je moguće, izbjegava se distribucija fizičkog proizvoda. Također možemo govoriti o mrežnome (web) i nemrežnom izdavaštvu (CD, DVD, pomoćni uređaji). Za korištenje elektroničkim publikacijama nužno je neko pomoćno sredstvo – računalo (bilo koje vrste – osobno, prijenosno, tablet, mobitel) ili čitač e-knjiga (Kindle,...). Korisnik može po želji ili potrebi na vlastitom printeru „otisnuti“ cijelu publikaciju ili samo neki njezin dio (ako je to dopušteno odnosno omogućeno). Vlasnik autorskih prava uz pomoć sustava za upravljanje digitalnim pravima (DRM) 3 određuje što se s e-publikacijom smije činiti, tj. kako je dopušteno koristiti se njome. Elektroničko je izdavaštvo sve češći način razmjene knjiga, časopisa i novina, a postalo je uobičajena praksa u znanstvenom izdavaštvu - elektroničke publikacije sve češće zamjenjuju standardna tiskana izdanja. To je prikladan (čitaj: jeftin i brz) način distribucije knjiga, časopisa, magazina, znanstvenih članaka, reklama, ali i spamova... 97


VIII. POGLAVLJE / Zoran Svrtan

Problematika elektroničkog izdavaštva Bez očekivanja da ovaj članak može riješiti probleme koji se spominju u svakom razgovoru o elektroničkom izdavaštvu, potrebno se osvrnuti na tu problematiku. Pri donošenju odluke da se neka publikacija objavi u digitalnom obliku (pretpostavimo na trenutak da je publikacija spremna u nekom obliku i da je sav sadržaj već pripremljen), nameću nam se ova pitanja: - koji format i standard odabrati - kojim alatima izraditi publikaciju - kako zaštititi autorska prava - kako distribuirati publikaciju - kome je publikacija namijenjena - koliki su troškovi.

U kojem smjeru krenuti Već u uvodnom dijelu spomenuti su različiti formati – PDF, epub, HTML, doc. Iako danas svatko može svoj dokument koji je napisan u nekome od uređivača teksta, pretvoriti u svima čitljivu PDF datoteku, možemo se upitati je li to idealan format za elektroničko izdavaštvo. Uzmemo li u obzir broj osobnih računala i lakoću stvaranja i razmjene PDF datoteka, očito je da bi to mogao biti najrasprostranjeniji i najjednostavniji način elektroničkog izdavaštva. Dodamo li tome i podatak da postoje besplatni programi za konverziju datoteka nastalih u različitim uređivačima teksta u PDF format, to bi mogao biti i najpovoljniji način. Elektroničko izdavaštvo, nažalost (ili srećom), ne bavi se distribucijom naših dopisa, ugovora i raznih drugih poslovnih dokumenata. U elektroničkom izdavaštvu riječ je o publikacijama koje imaju komercijalnu vrijednost, a naša je glavna želja zamijeniti standardni, papirnati medij drugim – digitalnim. Naravno, želimo zaštititi i našu investiciju, pa nam neće biti svejedno 98


IX. POGLAVLJE / Denis Bučar

PREGLED I PRIMJENA SOFTVERA OTVORENOG KODA Denis BuËar Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

Uvodno Svakog se dana na tržištu pojavljuju novi računalni programi i aplikacije. Njihova je primjena široka i raznolika, a odabir adekvatnog softvera prepušten je sve većem broju korisnika različitih struka i interesa. Mnogi su takvi softveri licencirani, uz nužno plaćanje usluga, no danas je u ponudi i znatan broj jednako kvalitetnih programa koji su stavljeni na raspolaganje korisnicima da se njima služe, na jednostavan ih način mijenjaju, i to bez novčane naknade (osim u slučaju daljnje korisničke podrške). Takvi se softveri koriste pristupom izvornom kodu koji dopušta njihovu javnu uporabu i prilagodbu. U tekstu se objašnjava funkcioniranje softvera otvorenog koda u usporedbi s drugim vrstama softvera, navode se prednosti i nedostaci takvih softvera te se donosi pregled najpoznatijih softvera otvorenog koda koji mogu poslužiti za raznovrsne svrhe, primjerice za obradu fotografija, izradu prezentacija i tablica, oblikovanje i prijelom teksta te za uređivanje videosnimaka i 3D animacija.

Izvorni kod i softveri zatvorenoga i otvorenog koda Svaki se računalni softver u svojoj srži, ispod površine koju korisnik vidi i konzumira, sastoji od izvornog koda. Izvornim kodom programer koji ga je osmislio oblikuje način rada softvera. Većina korisnika računala taj dio softvera nikada ne vidi. Dakle, izvorni je kod dostupan isključivo programeru koji ga mijenja ovisno o tome kako želi da određeni softver – program ili aplikacija – radi. Tako programeri s pristupom izvornom kodu mogu poboljšati softver dodavanjem novih mogućnosti ili popravkom dijela koda koji ne radi najbolje. Ovisno o vrsti pristupa izvornom kodu, softveri mogu biti zatvorenog koda (closed source software) ili otvorenog koda (open source software). Dok zatvoreni kod podrazumijeva nepristupačnost i ekskluzivnost, otvoreni označava nešto što je podložno prilagodbi i smije biti promijenjeno te čiji je dizajn do110


stupan javnosti. Softver otvorenog koda jest onaj čiji je izvorni kod javno dostupan svakome tko želi unaprijediti ili poboljšati softver. Iako izvorno stvoren za potrebe razvoja računalnog softvera, termin otvoreni kod danas označava širi set vrijednosti, nešto što se naziva put otvorenog koda. Danas projekti, inicijative i proizvodi otvorenog koda prihvaćaju otvorenu razmjenu, zajedničko sudjelovanje u razvoju i transparentnost.

Razlika između softvera otvorenog koda i drugih tipova softvera Određeni softver sadržava izvorni kod koji smije mijenjati samo osoba, grupa ili organizacija koja ga je razvila i koja zadržava ekskluzivno pravo na nj. Takav tip softvera zakonom je zaštićen (licenciran) i naziva se softverom zatvorenog koda jer je u vlasništvu izvornih autora i samo oni imaju pravo pristupa, kopiranja i mijenjanja izvornog koda. Paketi Microsoft Officea i Adobea primjeri su softvera zatvorenog koda. Kako bi se korisnik mogao služiti softverom, mora prihvatiti licenciju (koja se najčešće pojavljuje pri prvom pokretanju softvera) i njezine uvjete, a oni uglavnom određuju da se korisnik neće koristiti softverom na način koji autori ne dopuštaju. Većina softvera zatvorenog koda prije kupnje licencije ipak dopušta probno razdoblje za upotrebu koje najčešće iznosi 30 dana (tzv. trial softver), tako da se korisnik može upoznati s njihovim mogućnostima prije nego što se opredijeli za njihovu daljnju upotrebu. Softver otvorenog koda drugačiji je. Njegovi autori dopuštaju korištenje izvornog koda svima koji ga žele pregledati, kopirati, učiti iz njega, mijenjati ga ili proslijediti dalje. LibreOffice i GIMP (GNU Image Manipulation Program) primjeri su softvera otvorenog koda. I dalje postoji licencija koju korisnik mora prihvatiti, ali zakonski su okviri bitno drugačiji. Potiče se suradnja i razmjena, što omogućuje drugima da naprave izmjene u kodu 111

PREGLED (Pogled u) muzejsko elektroničko nakladništvo  
PREGLED (Pogled u) muzejsko elektroničko nakladništvo  

(Pogled u) muzejsko elektroničko nakladništvo treća je knjiga iz biblioteke Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, serije priručnika iz muzejs...

Advertisement