Issuu on Google+

glavna otočka prometnica jednostavna imena Route 1, zapravo 1332 kilometra dug cestovni prsten krova nije nam se ukočio ni vrat. Istina, kao smirujući faktor donekle je pomogla i činjenica da smo vozili britanske primjerke posebne ograničene serije „Icon“ s upravljačem na ‘krivoj’, desnoj strani. Nekoliko riječi zavrijedio je i sam Reykjavik, u kojem smo se odmarali nakon cjelodnevne vožnje. Arhitekturom i stilom življenja donekle podsjeća na tipične uzobalne sjevernoeuropske gradove, no već s druge strane njegova zaljeva, tek nekoliko kilometara dalje, naziru se gotovo izvanzemaljske vizure, tako da uistinu imate osjećaj da ste na posljednjoj postaji, zaštićenom komadiću civilizacije poslije kojeg

putopis, island

tisućama kilometara nema ničega. Ovaj puta nije bilo vremena da posjetimo možda i najkarakterističniju islandsku atrakciju - gejzire. Gejzir je, ako niste znali, izvorno islandska riječ. Nismo se vozili ledenjacima u posebno dorađenim terencima s ogromnim kotačima. Nismo stigli ni na jedno od brojnih organiziranih promatranja kitova. Ovdje ih, nažalost, još love, premda u ograničenim kvotama, no čini se da više novca donose turisti koji žele uživo vidjeti te veličanstvene morske sisavce nego sam kitolov, pa ih se u vodama oko Islanda često susreće. I da, barem 80 posto islandske ekonomije okreće se oko ribolova. A more je

ovdje očito vrlo bogato, jer Islanđani dobro žive. Cijene su visoke i za zapadnoeuropske standarde, bilo da je riječ o ručku u nekom od brojnih restorana u centru grada, koji nude uistinu ukusnu hranu (ne samo morskog porijekla!), bilo da želite kupiti neki suvenir. No, turista je svejedno mnogo, barem ljeti. Nakon onoga što smo vidjeli u samo dva dana, to ne treba čuditi, jer se i u nama samo povećala želja da ponovno posjetimo taj čarobni svijet. Nadamo se da će rent-a-car tvrtke u svojim flotama dotad imati i pokoju Mazdu MX-5, jer boljeg partnera za panoramsko razgledavanje ne možemo zamisliti. ←

 21


Mazda magazin 05/2016