Issuu on Google+

Sunce je na ovim zemljopisnim širinama poprilično nisko i ljeti u pola bijela dana

bude pristojna zračna luka. Nauživali smo se sunca, vjetar nije divljao, a temperatura se na trenutke dizala i do 18 stupnjeva. Koliko je ova karavana malih Mazdinih roadstera bila neočekivana i promatračima zabavna pojava na islandskim ponegdje sablasno pustim cestama, slikovito govori podatak da su ondje dosad ukupno prodana tek dva primjerka posljednje generacije MX-5-ice, a ni starije primjerke sigurno nećete često sretati. Ne znaju Islanđani i njihovi gosti što propuštaju, jer naš je krov većinu vremena bio spušten, čak i kada bismo svjesno uletjeli u zavjesu kišnih kapljica iza koje se naziralo sunce. Ne

putopis, island

sjećamo se da smo ikad u istom danu toliko puta vidjeli dugu, bilo kao posljedicu kišnih kapljica ili pak vodene prašine koja nastaje kraj jednog od bezbrojnih vodopada. Kada vidite prvi vodopad, oduševite se, no potom shvatite da pored njega je još jedan, nedaleko je drugi, pa i treći - nakon sat-dva vozite se kraj njih jedva ih primjećujući, a bilo gdje drugdje svaki bi bio glavna lokalna atrakcija. Sunce je na ovim zemljopisnim širinama poprilično nisko i ljeti u pola bijela dana, tako da su uvjeti za stvaranje duge često povoljni, a ta igra šarenog svjetla u snažnom je kontrastu sa sivocrnim vulkanskim šljunkom

i pijeskom koji pokriva većinu otoka. Nama naviklima na bijeli mediteranski vapnenac, ovo djeluje još neobičnije, osobito kada se mjestimice iz tog pejzaža uzdiže stupac vodene pare, a u nosnice vam se zavuče neugodni miris sumporovodika (da, da, to je ono po trulim jajima...), kao podsjetnik da se krećete po mjestu gdje je korica koja vas dijeli od užarene Zemljine unutrašnjosti - najtanja. Islanđani koriste tu energiju gdje god se ukaže prilika, uzimaju od inače škrte prirode ono što im nudi besplatno. Vodila nas je Route 1 podnožjem nekih od najvećih ovdašnjih vulkana, koji su srećom mirovali, premda se tlo

 19


Mazda magazin 05/2016