Page 1

m.m. Spoznaja ...

TG m.m. 15/12/2011


Susret......................................................................................3 Zapravo....................................................................................4 Nestah u kapi vode..................................................................5 Misao.......................................................................................6 Htijenje....................................................................................7 Stojim sam gledam i mislim.....................................................8 Život piše pjesme.....................................................................9 Hej ljeto !...............................................................................10 Saznanje................................................................................11 Kažu mi da sam lud................................................................12 Od izvora do ušća..................................................................13 Kad ptice prestanu pjevati.....................................................14 Umrla je moja draga Neli.......................................................15 Očaj je u meni........................................................................16 Zar od uspomena da živim?...................................................17 Ti si još neispričana priča!......................................................18 Čekaj me ! .............................................................................19 Ej da mi je .............................................................................20 Koliko dana još ima ...............................................................21 Zašto je važno?......................................................................22 Zašto nisi ...............................................................................23 Zaborav..................................................................................24 Želja.......................................................................................25 Život je lijep...........................................................................26 Ti............................................................................................27 Želim ti sreću.........................................................................28 Jednom..................................................................................29 Spoznaja................................................................................30

Str. 27

Sadržaj:


Susret

Str. 27

Jesnje lišće na zemlju pada žuto i krhko pod nogom šušti Plamti i sijeva crvena crta zapada Parkovi pomalo posatju pusti. . Kraj zadnjeg stabla, drvoreda jablana. stojim u sjeni, zanesen u oblacima. A ti trčiš k meni stazom vjetrova. . kako je lijep taj osječaj zbližavanja. Kako te osječam, toplu kraj sebe. kao volim taj zagrljaj iz trčanja. kad češ shvatiti da volim tebe. . Lagani dodir usana u sumrak Lagani stisak nježnih ruku. S tvojom ljubavi napuštam mrak za mene sunce izlazi, iako zalazi.


Zapravo

Str. 27

Ćude mi se redom svi kao nasmijan i uvijek radostan suprostavljam se svijetu. . Prijatelji se ćude, a otac i majka zbog toga me kude. Nitko da dublje ne zamisli se nadamnom. da shvate pravo stanje. Da otkriju da veseo nisam i da takav samo želio bi biti! . Da ne otkriju me i uzmu mi dušu, iza debele maske moram raspoloženje i misao kriti


Nestah u kapi vode

Zapliva moje oko, moja ruka, moje stopalo. Zapliva sve na svoju stranu. Pomiješah se s vodom. Nestah u kapi vode. . Kap moje vode pomiješala se s oceanom.

Str. 27

Sanjah da sam u vodi, do grla, mokre glave. . Voda se počela uvlačiti u me, u meso, u kosti, u nokte. . Voda sam posato cijeli. voda je bila moje oko i usta i zubi. Sve je bilo samo prozirna voda. . Zaplivah ja - voda u onoj velikoj vodi.


Misao Kako mi brzo leti misao? Pojavljuje se, nestaje! . Kako brzo misao mi dotakne cvijet nebo ptice. . Kako brzo misao mi dotakne juÄ?er, sutra, u mislima letimkroz vrijeme. . Kako brzo misao mi dotakne kosu, usne, rike. u mislima sam s tobom. . Kako brzo misao mi dotakne stvari, laste, ljude. . Kako brzo misao mi dotakne Ĺživot smrt

Str. 27

. Moja misao ne moĹže dalje od smrti!


Htijenje

Str. 27

Pun sam htijenja. Ono raste u meni raste od najranijih dana . Pun sam htijenja. Ono cvjeta u meni cvjeta od najranijih dana . Pun sam htijenja. Ono vene u meni, vene i umire . Ja živim, radim a htjenje nestaje. Nestaje? A još ga nisma ni spoznao!


Stojim sam gledam i mislim . Oko mene plavetnilo. Plavo, plavo nebo plavo, plavo ko more plavo ko beskrajna mjeseÄ?ina plava. . Stojim sam gledam i mislim . Ispod mene crno crno, crno- crni mrak crno ko bezdan crni ko nejsana sudbina crna. . Stojim sam. Iznad mene sunce, visoko. probija plavetnilo i crni mrak. Nazirem dolje u tami duboko Ĺživota i smrti cilj. . U sivilu ruĹĄevinatek slika tvoja osta.

Str. 27

Stojim sam gledam i mislim


Život piše pjesme

Str. 27

Život piše pjesme a ja pišem život. . Pjesme pišu život život piše mene. . Pjesme pišu mene, meni prsluk puca ! . . Sve se vrti: od života pa do smrti.


Hej ljeto !

Str. 27

Hej ljeto! Napokon me evo. Ljeto hej, hej ljeto! Dolazim, dolazim! . Riješih se obaveza raznih, glupih diskusija i riječi praznih, svih strašnih knjiga i njihove ljepote, te dobre, dosadne naučne grozote. . Hej, lutalico vječna! Napustih uske puteve strane, vračam se u korita riječna na stare ceste dobro znane. . Prašino divna, putova mojih zamijeni blato poslije kiša Pjesmo nauke godine dana utišaj se budi tiša.


Saznanje

Str. 27

Sjedim u vrtu ograđenom visokim stupovima zgrada. . Gledam u nebo ograđenom visokim stupovima zgrada. . . Proleti nebom ptica proleti brzo poput saznanja.


Kažu mi da sam lud

Str. 27

Kažu mi da sam lud, a tek nešto veseliji od ostalih i bezbrižniji ja sam. . A lud kažu da sam jer drukčije gledam na svijet drugim stavrima se veselim. . Lud da sam, kažu mi jer se osvrčem na stvari na koje nebi smio. . a da takav nisam za sebe samog ja lud bi bio.


Od izvora do ušća

Str. 27

Put se približava života koncu. Na početku tek sam, a već sam sam. Skuhah sam sebe u tom loncu jer htjedoh biti velik i znan. . Rupa u zemlji, to je bila ona i upadoh u nju silinom svom. Zvonio tad sam na sva zvona zanesen silnom ljubavi tom. . Projurio vihor, ruševina tek osta. Udaljuje se života izvor. Prođoh i preko tog mosta!


Teška i sumorna jutra, sve maglovitija, sve kišovitija, sve mračnija, sve hladnija, sve odurnija. Zebnja se uvukla u kosti, zebnja koja razara snove, koja zatvara vidike. Pod teretom tustih i tmastih oblaka, kroz izmaglicu i snježnu mečavu, olujni vjetar šiba i urliče, zavija, mota, probija, udara i razbija sve živo što se zemljom kreče. Snježni vrtlozi zlokobno vrte svoj teški i zlokobni ples. A ne kreče se nitko, sve je zastalo, sve stoji. Tko nemora nije vani, nego negdje u toploj sobi, uz toplu peč ili barem uz vatricu koja grije i tijelo i dušu. Ptice ne pjevaju više, a zvuk koji se čuje to je vjetar. Malo je duša danas sretnih u toplini doma svoga, malo je onih koji se griju na plamenu topline obiteljskih ognjišta, na toplini obiteljskog ili prijateljskog žara. Malo je onih kojima mečave i vjetrovi života nisu zameli tragove svojih domova, svojih obitelji, svojih roditelja ili svojih prijatelja. Malo ih je i sretni su. Oni drugi nesretnici kojima život piše teške pute, nisu sretni, njih vjetar života nemilice šiba, udra, probija, usporava, udaljava od ongo toplog u njihoj duši i u dušama njihovih bližnjih. Vjetar života je nemilosrdan, nedaje predaha, mlati, savija, gura iz dana u dan po našim snenim bespučima. Gura nas prema našim životnim provalijama, prema mračnim ambisima i prema našem paklu. Uspravljamo se, zapinjemo iz petnih žila, al naš vjetar je jači i pomalo nas nadjačava. Možda ptice i pjevaju ali ih mi nečujemo. Okrećemo leđa vjetru, na trenutak, gledamo u beskraj i kroz maglu naziremo i pregršt sretnih dana, nekoliko lijepih događaja, nekoliko uspomena. Samo na trenutak bljesnu lica i događaji koji su ostavili jasne tragove u našim životima. Samo na trenutak se probije njihova toplina u naše zaleđene duše. Samo na tren, bljesne pokoji smješak, pokoje vedro lice, koja lijepa uspomena. A tad čovjek pomisli pa ptice su nekad pjevale.

Str. 27

Kad ptice prestanu pjevati


Umrla je moja draga Neli

Str. 27

Umrla je moja draga Neli u lijepoj svjetloj listopadskoj noći. Zaspala je moja draga Neli, sklopila je vječno svoje crne oči. . Zaspala je moja draga Neli, uspavanku zadnju vjetar joj je pjevao. Nisam znao što to ona želi. Sada mi je žao, žao, jako žao. . Te noći umrla je je moja mala Neli U sobi njenoj ostao je zadah smrti. Zadah smrti nešto meni veli . da se svijet bez veze vrti i da nema dana više, sve su noći i da za njom i ja moram poći!


Očaj je u meni

Str. 27

Sve u meni treperi budećui uspomene. Sve drhti kod spoznaje nemoći i napuštenosti. . U mojoj krvi je očaj Zar ovako? Zar u tren da se sruši što smo tako dugo gradili? . Sve iluzije, more i sanje svu ljubav, odanoast i vjeru spoznaja u tren ruši. . Snovi su razbijeni bol beskrajna u duši . Očaj je u meni


Zar od uspomena da živim?

Str. 27

Kad sjaj u tvojim očima potamni kad suton u njima najavi kraj ostat ću sam. . Bljesak očiju iskra suze negdje u uglu sakrivena ostat će samo. Smijeh iskrivljen bezobličan. . Cvjetovi će mahati pozdrav, mirisati zanosom koji ćemo mi zaboraviti. Cvjetovi će slaviti, a mi, mi ćemo se još uspomena potajno prisječati.. . Zar od uspomena da živim kada prođe jednom sve. Ne i ne. Uspomene ostavljam drugima a tebe nedam.


Ti si još neispričana priča!

Str. 27

ti koja si moj san, ti koja si moja čežnja, ti koja si moja želja, ti koja si mi nedostižna. . Ti još otkrivaš život. ti još otvaraš vrata najljepših i najružnijih snova ti još pamtiš sve svoje lijepe i ružne uspomene ti još želiš želje koje ja više nesmije željeti . ti svoju priču tek započinješ, ti pišeš prve redke svojih uspomena i svog života ti još pamtiš sve svoje ljubavi, sve svoje snove, sve svoje želje tvoje želje su svima prihavtljive, opravdane, svima normalne . tvoja priča ima tek nekoliko rečenica, tvoja priča tek je završila uvod tvoja priča te sada posatje napeta, al ta priča tek je na početku, još nije ispričana


Čekaj me !

Zamršena, zamračena, nejasna i glupa situacija puna čekanja da se čuje riječ banalna i jednostavna ali potreban. . Držimo se za ruke, a tako si strana. Osječam te kao da is kilometrima udlajena, bezbrižna i slobodna, zabavljajući se samnom u okovima. Okovan ljubavlju, sputan razumom, potrebom, navikom, željom i tvojom ljepotom kojom si me opčinila. Opčinila, zasljepila, zaludila i potčinila.. . Očekujem samo jednu riječ koja tebi nikako ne padne napamet, a koju ja tako čeznutljivo očekujem.

Str. 27

Spasio me ti svojim čekanjem, ti si čekati znao kao nitko na svijetu ...


Ej da mi je

Str. 27

Ej da mije sreća bila sklona, bio bi se rodio kasnije a ljubio tebe puno prije pa mi tako ljubav nebi bila bolna. . A da je sreća bila malo veća tebi mala poklonio bi prije svoje snove, svoje lijepe priče al nisam bio takve sreće. . Ljubio bi ruke, vrat tvoj i lice ljubio bi tvoja usta i milovao kosu samo da me htjela takva sreća. . predao bi život svoj na dlanu, najljepše snove, budan sanjao, a vjerujem da bi sanjala i ti sa mnom. ej da mi je, al mi nije ....


Koliko dana još ima ...

Str. 27

Duboko u tamnoj noći još tamnije misli se pletu. Da li ću i sutra moći diviti se ovom svijetu? . Koliko dana još ima što meni ih život pruža? Hoću li se nadimiti dima i crvenih namirisati ruža? . hoću li stići djevojci prići, laži joj pričati masne kradom njenu suknjicu dići i grudi joj milovati krasne. . Da li ću stići oženiti se, dječicu othraniti malu? Il' sve će ovo prkleti život shvatiti kao šali.


Zašto je važno?

Str. 27

Zašto je toliko važno? Zašto je toliko nužno? Da kažem volim te? . Zašto se uvijek pitaš? Zašto me uvijek kušaš da dokažem da volim te? . Zašto me uvijek pitaš zašto te voilm toliko? . Zar je važno tako da kažem: "Volim te jako!"


Zašto nisi ...

Str. 27

Žašto nisi more more plavo, more mirno, more sivo, more olujno. . Žašto nisi kiša blaga proljetna kiša, strašna olujna kiša. . Zašto nisam obala, blaga pjeskovita plaža il strma oštra hrid . Zašto nisi more da blago ispireš pjesak mojih obala, da strahovito razaraš moje strme hridi, da glođeš, rušiš i oplakuješ.


Zaborav

Str. 27

Što vrijedi zaborav kad zaboraviti ne mogu ni san ni želje ni zanos ni pad . što vrijedi zaborav kad zaboraviti ne mogu ni kosu ni oči ni ruke ni podsmjeh . što vrijedi zaborav kad zaboraviti ne mogu ni tebe ni sebe ni nas ni vas


Želja

Str. 27

htio bi stopiti sebe u tebe, da stopljen u me bureš i ti, da stopljeni jedno u drugo pronađemo put životni. . Htio bi tvoje usne cjelivati dugo u noć. Crnu kosu, što razigrani vjetar prepliće, mrsiti i kad budeš: "rekla gle sviće!" I tad da ne moram od tebe poć.


Život je lijep život je lijep ako to neznaš onda si slijep, jer život je lijep i zato što uvijek neko toplo srce kuca uz tvoje, i kad misliš da nije, znaj, uvijek je netko uz tebe uvijek te netko voli više nego sebe, ali baš zato, život je lijep. Ne traži odgovore zašto je tako, ne traži objašnjenja, jer ih nema, nikad nećeš saznati zašto, nikad nečeš saznati kako, al znat ćeš život je lijep jer ti netko nešto znaći, jer nekome pišeš pjesme koje to nisu, jer nekoga kuješ u zvijezde jer si zaljubljen.

Str. 27

Da život je lijep, a kako i nebi bio kad u svojoj sivoj svakodnevici nađeš srodnu dušu, srodno srce koje ne kuca zate, al kuca uz tvoje, i baš zato život je lijep


Ti Izađoh iz kuće na sunce. Modra svježina neba podsjetila me na tvoje oči

u vrtu ruže. na tvoje usne, trava

Str. 27

na haljinun tvoju.


Želim ti sreću

Str. 27

Moj kratki san bliži se kraju, a tvoja sreća tek poćinje rasti, i sve si bliža svom ljubavnom raju, u koji češ sretna uskoro pasti. . Želim ti sreću, želim ti zanos, ovakav kakav imao sam i ja želim ti sreću i lijep život i ljubav njegova neka ti prija. . Dopusti da te privučem uz sebe, još samo danas, još samo tren nek moja ljubav bude uz tebe. Zašto sam siguran i vjerujem sada: uz njegovu ljubav i njegovu pažnju naći češ mir i naći češ sreću.


Jednom

Str. 27

Jednom kada ostanu samo sjećanja, I kako se sve moglo dogoditi Ostat će najljepše uspomene mog života, Pamtiti ćemo samo ono najljepše A lijepih stvari bilo je na pretek Samo ti i ja ćemo znati što nas veže


Spoznaja

Str. 27

Jutros kroz polusan čuh kucanje. . Na prozoru pokisao vrapčić se sščućurio Kroz zavjesu kiše vidjeh Jesen . Kucanje Vrapčić Kiša . Jutros sam spoznao jesen


Spoznaja  

zbirka pjesama Spoznaja

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you