Issuu on Google+

No. 8 // oktobar 2013 // Besplatan primerak

www.textilue.rs


Čitamo trendove “Tema je prerušavanje, svi oko nas se prerušavaju, prerušavaju se ideje, prerušavaju se ljudi zarad vlasti, zarad koristi...” kaze Tanja Mandić Rigonat, rediteljka predstave “Gospođa ministaraka” u pozorištu Boško Buha.

Na pozornicu stupaju nove kombinacije drečavo žute još uvek u trendu, koja raskida vezu sa svojim “sportskim” poreklom, da bi se oprobala u čipci, satenima, voalima. Bledo roze i grafik siva pojačavaju njen sjaj, postavljajući ovu kombinaciju kao lidera u prefinjenosti, mekoći i ženstvenosti. Nasuprot tome, digitalna tehnologija je otvorila novu percepciju raskoši, preterivanja, mahnitosti- sve je dopušteno! Zaboravite sve što je umereno, proporcionalno, svedite se na beskonačno malo i izgubite se u beskrajno velikom motivu! Da li će materijali u narednoj sezoni biti tanji i lakši ili će postati teži i čvršći? Ova dva trenda nastavljaju da koegzistiraju, uprkos tome što su kontradiktorni. Oni jednostavno tkaju snove i beg od stvarnosti. Prozirni voali, svile, šifoni i providne pletenine svojom lakoćom uzdižu do neba, dok čvrsti keperi, lanovi, teksasi i glazirani materijali spuštaju na zemlju, jer ih više osećamo na telu, ovde su i ovde smo. Na narednim stranama smo pripremili mizanscen i pozivamo vas da zajedno iskrojimo kostimografiju “varljivog” srpskog leta 14 ;).

English on page 16

Obavezni odevni predmeti SS14

Obavezni detalji SS14 velika torba za kupovinu i dalje služi svojoj svrsi, samo ovog leta napravljena od luksuznih materijala, i izuzetno jednostavnog dizajna, daje primer elegancije. isheklana kragna kao za male devojčice, ona je nešto između textila i nakita. to je asesoar koji obeležava ovu sezonu. viziri asesoar koji je obeležio osamdesete vratio se na velika vrata! napravljeni od slame, platna, pleksiglasa ili kože, javlja se u svakom mogućem obliku i stilu. soknice neizbežne ove sezone, bez obzira da li nosite sandale sa visokom potpeticom ili lakovane cipele, u svim mogućim bojama. još ako su lamirane ili svetlucave- bingo! “ the slippers” lagane ženske cipele, dragocenije od espadrila, prefinjenije od patika, udobnije od lakovanih cipela. Izuzetno elegantne, ove sezone osvajau gradove!

Jelena Pavlović kreativni direktor

t-shirt haljina sa isecanjima više providnih slojeva, ležerniji krojevi uske pantalone od satena jako izražena ivica, svilenkasti ili satenizirani materijali, dužina do iznad članaka. haljina ravnog kroja sa prozirnim i neprozirnim delovima šavovi okruglog oblika, prate liniju tela i obrazuju konturu, čipka u kombinaciji sa neprovidnim materijalima sa strečom. ultra-tanke t-bluze i džemperi kombinacija različitih polu-providnih materijala i pletenina; šavovi prate konturu tela, neprovidne aplikacije. prozirni setovi polu-providni sakoi + košulje; štepovi koji prate liniju tela; efekti višeslojnosti. prozirni komadi koji se nose preko odeće jednostavni, širi krojevi, dužina tunike ili dužina haljine preko koje se nosi. prozirne jakne, parke kombinacija prozirnih i neprozirnih materijala, sa teksturom. delikatan pulover mešavina tekstura i pletenine čiji rad podseća na čarape; širi kroj, dužina do kukova.

Blog

Newsletter

Facebook

Textil Funzine tim

A kako biste saznali ono što i mi svakodnevno istražujemo posetite naš blog. Saznajte šta rade saradnici kompanije Textil, ili se edukujte o najnovijim modnim trendovima, bilo da su u pitanju boje, materijali, dezeni ili krojevi, vodećih svetskih brendova. textilue.blogspot.com

Mesečna inspiracija iz Textilovih kancelarija direkto u vašem elektronskom ili zemaljskom sandučetu. Ako želite da dobijete naš newsletter na kućnu adresu pišite nam na: office@textilue.rs, ili ga pronađite svakog meseca na adresi: textilue.rs/newsletter.htm

Tim kompanije Textil dnevno pregleda pregršt online destinacija. Kako bismo i vama pokazali ono što je nama zapalo za oko otvorili smo Facebook stranicu. “Lajkujte” nas na adresi: www.facebook.com/TextilUzice ili skenirajte ovaj QR kod.

Trendove za vas lovili: Jelena Pavlović u ulozi kreativnog direktora i vrhovne komande, Textil Design Studio, Marko Stojaković kao koncept direktor, u goste nam došli Jelena Karakaš poznatija kao konevolicipele.com i Vanja Milićević, fashionandstylev.blogspot.com. Direktno iz dvadesetog arondismana u program se uključile Milica Ivić i Jovana Lutovac.

Trebalo bi da pišem o trendovima za SS14, a meni se nekako ta Nušićeva Ministarka vrti kao lajt-motiv dolazećeg leta. Umetnici, kritičari, hronolozi i mnogi drugi dali su ikonični sjaj jednoj Merylin Monroe, a Nušić je našu Ministarku oblikovao kroz odnose celokupnog našeg drustva. Prepustila bih čitaocima da dubinski i suštinski dijagnosticiraju i opserviraju, a ja ću samo dati par smernica o svetskim trendovima kada je reč o tome u koje materijale i boje treba da se upakujemo kako bi naše prerušavanje imalo tako privlačan letnji vizuelni kod. Pošto je leto 13-to već prošlo, modne piste svih metropola su prezentovale kolekcije za naredno 14-to! Više uopšte nije važno koje je godišnje doba, važna je samo sloboda, kažu... Ne žudimo za letom samo zbog toplote i sunčanih dana, već se u tom periodu oslobađamo svih kodova u oblačenju, slobodni smo da se prerušimo, kombinujemo različite sezone, stilove, materijale, stapajući boje u belo, svetlo, sjajno. Obratite pažnju to je HIT SEZONE!

-2-


Pre spring highlights!

Textil Design Studio

Decor Obsession

Caleidoscope

Viskoza prt -

Viskoza prt Košuljar prt -

Mini Dots

Sexy Siren

Košuljar b out Viskoza Muslin -

Šljokice Koža Šljokice -

Stripes

Flowers

Ponte roma Single likra Single likra -

Košuljar Scuba Keper -

-3-


PreCollection SS 2014 / Ladies KEPER STREČ SATEN PRINT KOŽNE ŠLJOKICE SILVER BUKLE KOŠULJAR PRINT JACQUARD SATEN STREČ PRINT ČIPKA KOŠULJAR PRINT

-4-

KOŽNE ŠLJOKICE GOLD KOŽA MUSLIN PRINT

Textil Design Studio


PreCollection SS 2014 / Roses ŠUŠKAVAC ICECLOUD FUTER LIKRA VISKOZNI ŠTOF CREP ČIPKA KEPER FUTER LIKRA NEON PINK VISKOZA LIKRA PRUGA

Photos: Ana Blažić Pavlović

SINGL SLUB PRUGA SINGL LIKRA

-5-


Style Notes

konevolicipele.com / fashionandstylev.blogspot.com Diane Von Furstenberg, Gareth Pugh... J: Nisam sigurna oko metalik nijansi. Ovo je jedan od onih trendova koji savršeno funkcioniše na pisti, a van nje dolazi do raznih modnih zloupotreba. Ukratko: trudite se da ne sijate kao novogodišnja jelka. Ipak pričamo o proleću. V: Ne bih bila tako stroga. Metalik prelaz u nijansama duge donosi dašak glamura. Rekla bih da je maksi haljina, sjajan top ili metalik obuća sjajna (i bukvalno i preneseno) osnova da se ovaj trend isprati. Lično, obožavam metalik cipele, one razbijaju i najdosadnije autfite. Naravno, komad upadljivog metalnog nakita je svakome potreban. Logo-Mania as seen @ Alexander Wang, Dior, DKNY, Ashish, Kenzo, Christopher Kane... J: Bojim se da ovo defnitivno propuštam. Izgleda da ovog proleća igram samo na sigurno. Predugo sam pretrpavala garderober isprobavajući trendove. Ja se vraćam klasici. Ovaj voz propuštam. V: Ma zašto da ne?! Glasam za neku kul majicu sa zanimljivim citatom. Modne devedesete su se bojažljivo promaljale u poslednjih par sezona, ali nam za ovo leto donose pravu logomaniju! Omiljeni citat, stih iz pesme ili nešto sasvim treće, sad je lako izabrati izjavu koju želite da ponesete. Feminine sport as seen @ Prada, Marni, Gucci, Emilio Pucci... V: Ovo je jedan od onih trendova koje obožavam i pridražavam se njegovih smernica. Zapravo za mene to nije trend, već deo mog stila. Rado uklapam patike, pantalone na crtu i sako. Balans je suština ovog pravca. Nastavljam u tom smeru. J: Ovde se moram složiti. Savršen trend za dane kad mi nije do sređivanja, a poslovni bonton nalaže da izgledam pristojno. Elegatno i praktično. Perfektan spoj!

Jelena Karakaš i Vanja Milićević Floral as seen @ Burberry, Carven, Erdem, Galliano, Hermes, House of Holland, Marc Jacobs, Christopher Kane, Marni, Jonathan Saunders, Giamattista Valli... Jelena: Cvetni motiv za proleće? How groundbraking. Može u printu. Reljef mi uvek budi strah da će mi vizuelno proširiti figuru. Vanja: Da, nezaobilazni cvetni motivi sačekaće nas i naredne sezone. Ipak ovoga puta vraćaju se u novom obliku kroz 3D cvetove i motive koje koriste tattoo majstori. Mene podsećaju na

-6-

ono što je nekada nosila moja mama i dalje u ormanu čuva haljine napravljene od reljefnih materijala. Možda ukradem koju. Fondant shades as seen @ Prabal Gurang, Emilia Wickstead, Miu Miu, DKNY, Rochas, Burberry, Lacoste, Christopher Kane, Dior, Sportmax, Jonathan Saunders, Emporio Armani... V: Kada vam dosadi svo to šarenilo, prigrlite boje nekada popularnih minjona a danas omiljenih maca-

Photo: Slava Mićić

ronsa. Pastelne boje jednostavno ne odlaze. Ako ste girly tip, obradovaće vas nijanse, kao i to što svi ženstveni modeli sada dobijaju novu formu. J: Iskreno? Radujem se. Nikad dovoljno pastela uz sav taj grundge koji smo preživeli zimus. I dalje sam pri mišljenju da je ženstvenost neprolazna. Meni spakujte Dior! Shine On as seen @ Marc by Marc Jacobs, Preen, Altuzarra, Lanvin, Jason Wu, Rochas, Thakoon, Christopher Kane, Antonio Berardi,

Rock as seen @ Blumarine, Versace, Emilio Pucci, Balmain... V: I dalje smo na mojoj teritoriji! Mislim da je to trend koga se nikada neću odreći, tako da je svaki novi komad dobrodošao. Zimus sam nabavila odličnu kožnu jaknu, lako ću je uklopiti u nove prolećne tendencije. J: Ne mogu sebe da zamislim pred euforičnom masom sa mikrofonom u ruci, ali lako mogu da vizuelizujem odličan par kožnih pantalona. Nije bit mog stila, ali je sjajan način za razbijanje moje uvek girly priče. Boyfriend as seen @ Hermes, Balenciaga, Saint Laurent, Nina Ricci... J: Više bih volela da smo krenili u pravcu new looka, ali priznajem da je opuštajuće što su u žiži modnih trendova komadi koji garantuju udobnost. Zato kažem: da, moliću! V: Izmeštamo se iz boyfriend jeans zone i prelazimo u deo muškog garderobera sa košuljama. Radujem se! Uklopiću je uz uske pantalone ili ću se praviti da je njegova košulja haljina: podrvrnem rukave i odoh u grad!


Flora Goticcelli & Aleksandar Dimitrijević

Clothed paintings powered by Textil.

-7-


Working with Textil

projektu koji nije komercijalne prirode nego je čisto umetničko istraživanje. Realizacija ideje je zahtevala veliku pripremu koja je integralni deo finalnog proizvoda. Ko su sve bili gosti pomagači u ovom projektu? DK i AD: Veliki broj ljudi je prošao kroz atelje. Uglavnom je pomoć dolazila od prijatelja koji se i sami bave umetnošću. Ovom prilikom želimo svima da se zahvalimo. Kako je izgledao proces izrade pačvork platna? DK i AD: Pačvork platno je u stvari pristup koji smo mi nazvali “Cut the painting”, i koji je imao nekoliko koraka: od restlova tekstila različite vrste koje je Aleksandar odabrao (1), ja sam napravila kolažnu kompoziciju (2), na kojoj je Aleksandar kasnije nastavio da radi bojama i markerima(4). Na kraju njegove intervencije sam ja isekla platno (5) da bih napravila jedan odevni komad (6) koji je dobio formu jednog remodelovanog prsluka. Vaš interaktivni hibrid „Behind the painting“ je direktno povezivanje slikarskog platna i odevnog detalja. Koje ste sve interakcije imali na umu prilikom njegove izvedbe? DK: “Behind the painting” je jedan od istraživačkih principa koje smo sebi postavili kao zadatak. Mislim da ono što je oboma bilo zanimljivo jeste upravo taj momenat igre koji je nastao prišivanjem rukava na slikarsko platno. Ali ono što je meni, kao arhitekti, bilo dragoceno jeste stvaranje specifične prostorne situacije gde se graniče intimni i izložbeni, veštački stvoren prostor, ali i prožimaju na mestu same slike. AD: Interakcija između publike i umetničkog dela je nešto čime se bavim u mom radu, kao i u ovom projektu. Dok sam radio sliku „Behind the painting“ imao sam osećaj stalnog prisustva neke osobe iza slike(zbog rukava). Zbog toga sam je brzo završio i prešao na drugi segment projekta koji smo nazvali “Wear the painting”.

Isecite platno i obucite sliku! Ovaj neobični hibrid, projekat “Clothed paintings”, nastao je u kreativnoj laboratoriji Aleksandra Dimitrijevića i Danice Karaičić. Rezultati postignuti u ovom pre svega istraživačkom procesu predstavljeni su na izložbi otvorenoj 3. oktobra u Gradskom kulturnom centru u Užicu.

-8-

Pratili smo vaš blog clothedpaintings.wordpress.com, na kojem je 19. Jun 2013. godine označen kao prvi dan rada. Kada je zapravo nastala ideja da počnete sa ovim projektom? DK: Ideja je nastala nekoliko dana pre toga, na druženju u ateljeu uz kafu. Oboje smo bili nestrpljivi da počnemo, što se i desilo ubrzo nakon nekoliko razgovora o pristupu radu, temama i pitanjima koji mogu da proisteknu iz celog projekta, terminima završetka rada (o tome smo takođe pričali pre nego što smo počeli sa radom). AD: Ideja jeste nastala uz kafu i neobavezno ćaskanje, ali nakon toga je usledilo opsežno planiranje vremena

Milica Ivić

za realizaciju projekta, raščlanjavanje na faze rada i realizaciju same ideje. Šta je sve obuhvatio proces rada? DK: Bilo je tu i farbanja jednobojnog tekstila (umakanje u boju), lepljenja, pravljenja dijagrama za krojenje... Web prezentacija je takođe jedan deo celog procesa - želeli smo da naš rad do određene mere bude transparentan, da posetioci našeg sajta imaju uvid, ne samo u faze rada, već i u deo rezultata pre nego što taj deo projekta bude gotov. AD: Pre svega odvajanje vremena, odlazak iz svakodnevnog života i razumevanje svih onih ljudi sa kojima živimo da nas podrže u ovakvom

Kada se prate postovi na blogu, dobija se utisak da je proces bio uzbudljiv zbog toga što rezultati nisu bili predvidljivi. Da li je Clothed Paintings zamišljen kao istraživački projekat? DK: Ceo proces je bio vrlo uzbudljiv jer smo mu mi pristupili na način koji nam daje mnogo mogućnosti koje smo usput prepoznavali. Mislim da je upravo naša želja da eksperimentišemo i istražujemo omogućila da nam svaki trenutak, pa čak i same pripreme, bude vrlo zabavan. Tako da da, Clothed Paintings jeste zamišljen kao istraživački projekat koji ne mora da se završi na ovome što smo do sada uradili. AD: Ovaj projekat je otvorio mnoge nove ideje i sigurno se neće završiti ovom izložbom. Možemo da nastavimo da radimo dalje na ovoj temi, ne samo kao tim, već i posebno, svako od nas u svom domenu. U postu od 4. septembra donosite zaključak „It is not necessary that the final result has to be wearable or


practical peace of clothes – it should be a symbol of clothes” (Nije nužno da konačni rezultat bude nosivi ili praktični deo odeće – to bi trebalo da bude simbol odeće). Da li je cilj projekta uopšte bio da se dođe do komada odeće koji mogu da se nose? DK i AD: Ovaj projekat ima dve strane, dva pola: jedno je slika, drugo je odeća. Sam pristup radu, u vidu eksperimenta i istraživačkog rada u praksi, je onemogućio da se postavi takav cilj, da se u startu donese odluka da se teži nosivoj odeći, već je uspostavio jedan konceptualniji pristup čiji je logičan rezultat upravo simbol odeće (iako finalni odevni komadi izgledaju vrlo nosivo i ženstveno :) Kojim postupkom ste dolazili do takvih komada? DK AD: Takvi komadi su nastali kao moja reakcija na Aleksandrovu interpretaciju krojeva na platnima, koja se gradacijski razvijala od čiste i svedene kompozicije prepoznatljivih oblika šnitova do komleksnih i slojevitih predstava boja, linija, deformisanih šnitova. Birala sam one oblike sa Sašinih slika koji donekle liče na postojeće šnitove (pantalona, rukava, haljina…), ali i one koji deluju potpuno besmisleno za šivenje; prenosila ih u realnoj razmeri na takninu, a zatim kroz više pokušaja oblikovanja dolazila do konačne odevne forme. Da li je osnovna veza između slike i odeće ovde zasnovana na materijalu? DK: Ne, već na krojačkim šemama, šnitovima od koji smo i krenuli i koji su na neka vrsta membrane između slike i odeće. Materijal/tkanina je bio medij koji je materijalizovao i naglasio tu vezu. AD: Postoje tri principa (Behind the painting, Cut the painting i Wear the painting) kojima smo se vodili i sva tri direktno ukazuju na vezu između slikarstva i dizajna odeće koja je ostvarena na bazi deformisane krojačke šeme/šnita kroz materijal. Kako ste birali materijale? AD DK: Za “Cut the painting” materijal je odabran tako da da jednu skladnu kompoziciju na platnu, dok je kod “Behind the painting” odabir bio vrlo praktične prirode želeli smo da prišiveni delovi odeće (rukavi) budu prepoznatljivi pa smo zato odabrali

običan i velur sa vezom. DK: Ja sam u delu projekta “Wear the painting” nastavila na neki način ono što volim da radim, da istražujem formu kroz konstrukciju, a za to su nekako najzgodniji materijali crne ili bele boje (kao i nijanse između). Takođe je na taj način i naglašena, banalno, veza između slike koja je poslužila kao osnova za rad i samog odevnog komada (simbola odeće) naspram belog platna stoji bela “haljina”, a naspram crnog crnosiva. Da li slika može da se obuče? AD DK: Apsolutno :) Sada kada je izložba već otvorena (3. oktobra u Gradskom kulturnom centru Užice), da li možete da procenite kakav je odnos publike prema interdisciplinarnosti vašeg projekta? AD: Na samom otvaranju smo dobili dosta pozitivnih komentara - da je naš rad jedno osveženje na umetničkoj sceni. Mislim da je ljudima sama kombinacija bila vrlo provokativna, posebno umetnicima, istoričarima umetnosti i posvećenim pratiocima umetnosti. Ono što je takođe bitno jesu pozitivne reakcije ljudi koji usput pogledaju poneku izložbu, ali ne prate pomno kulturna dešavanja iz vizuelnih umetnosti ili su to, da se nespretno izrazim, “obični” ljudi. Čak i kada im je sam pristup dalek i nejasan, objasne da im prijaju boje, i atmosfera koju je sama postavka stvorila u prostoru kulturnog centra. DK: Kao što je Aleksandar rekao, dobili smo zaista pohvalne komentare, i od stručne javnosti i od posetilaca. Meni je posebno zanimljivo bilo što su devojke i žene govorile da bi rado nosile belu i crnu “haljinu”, kao i komentari mladih ljudi da bi voleli da izložba ostane u Gradskom kulturnom centru jer se sjajno uklapa sa postojećim prostorom. Kao slikar i arhitekta, kako se odnosite prema materijalima? DK: Za mene materijal uvek predstavlja vrlo važan segment kreativnog procesa. Da bi se u arhitekturi najbolje osetio prostor koji se projektuje, važno je da se on materijalizuje u vidu makete ili 3D modela. Tu materijal igra presudnu ulogu. Tako je i kod odeće jedan isti kroj će potpuno drugačije izgledati ako je izrađen od laganog, lepršavog materijala ili od

grube tkanine gustog tkanja. Vrlo često pravim odeću koja nastaje pod direktnim uticajem materijala a ne prethodne skice. AD: Sa velikim poštovanjem, jer je sve oko nas i u nama neka vrsta materijala.

mene. Raduje me ta činjenica da u Srbiji postoji kompanija koja prepoznaje ovakve projekte, projekte koji nisu komercijalne prirode; kompanija koja podržava i shvata značaj umetnosti. Naravno, nisu usamljeni, ali su retki u današnje vreme.

Da li ste već sarađivali sa Textilom? DK: Da u proleće 2011. godine kada sam radila na svojoj mini kolekciji. To je bila jedna klasična modna priča za razliku od Clothed Paintings. Zaista me raduje da u našoj zemlji postoje kompanije koje imaju svest o važnosti kulture i umetnosti; koje uspevaju da svoj moto predstave i na neke drugačije, neklasične načine, i koje su otvorene da podrže mlade kreativne ljude. AD: Ovo je prva moja saradnja sa Textilom i divno novo iskustvo za

Kako svako od vas izgleda u očima svog saradnika? Predstavite se međusobno. DK: Aleksandar je veseli dečak koji uživa u igrama sa kartama i kockicama i koji ume da vas sa lakoćom uvuče u svoj divni svet. AD: Skoro mi je jedna drugarica rekla da je videla da radim sa nekom italijankom Florom Goticcelli. Ona je italijanka srpskog porekla. English on page 16

-9-


News >>>

Working with Textil

Rick Owens ili čemu sve služi modna pista Najveće proslavljanje telesne i rasne raznolikosti na celoj nedelji mode u Parizu ove sezone. Upravo u žaru diskusija o raznovrsnosti na modnim pistama, Ovensova odluka je bila da predstavi timove step plesačica uglavnom manjinskih grupacija umesto manekenki. Pojavljivanje plesačica različitih rasa i to žena vrlo izraženih figura umesto uobičajene veličine nula, bio je siguran način da privuče veliku pažnju.

Vlastimir Sudar Vlastimir Sudar, autor filma u nastajanju Granice, kiše, zanimljivi filmski stvaralac, predavač na prestižnom Univerzitetu umetnosti u Londonu, autor knjige o Aleksandru Petroviću, u pauzama Londonskog filmskog festivala odgovara na pitanja za novi Textil fanzin.

Da i ne pominjemo to što je uveo step ples na internacionalnu pozornicu mode. Kritičari kažu da je retko videti nešto tako iskreno, tako afirmativno na modnoj pisti. I to od Ovensa, Princa Tame! Prognoze govore da će ovaj nastup biti prvi na listi najboljih događaja sezone. The biggest celebration of racial and body diversity in any of the Fashion Week presentations this season. As the discussion about diversity on the runways reaches its peak, Owens’ decision to have, what appears to be, all minority competitive step teams rocking his collection in lieu of models is making a splash. The designer’s use of both racial diversity and real full-figured women, instead of the usual size zero, to showcase his clothing is sure to catch some attention. Not to mention bringing step to the international fashion stage. Critiques say it’s rare to experience something so genuine, so affirmative on a fashion catwalk. And from Owens, the Prince of Darkness! It is estimated that this show will be at top of everyone’s list of highlights of this season.

- 10 -

Vlastimir Sudar je bio jedan od najboljih učenika Prve sarajevske gimnazije, a zatim je u Londonu upisao filmsku režiju. Već od druge godine dobio je državnu stipendiju, a odmah po diplomiranju njegov kratki film Out dobija poziv na selekciju diplomskih filmova iz Evrope, u Centru za savremenu kulturu u Barseloni. To mu je omogućilo da radi u filmskoj industriji, najviše promotivne spotove za modu. Posle dve godine vratio se na svoj fakultet, na mesto asistenta predavača, gde i danas predaje istoriju i teoriju filma. Uporedo se uključio i u stručni tim koji je radio na projektu istraživanja istorije balkanskog filma, finansiranog od strane engleske Vlade. Sudar se opredelio za istraživanje i analizu stvaralačkog opusa režisera Aleksandra Petrovića. Autor je knjige pod naslovom Portret umetnika kao političkog disidenta: život i rad Aleksandra Petrovića. Objavljuje eseje, članke, kritike. Njegov dugometražni prvenac Granice, kiše rezultat je saradnje sa Nikolom Mijovićem, kao i tima iz više zemalja iz regiona. Na koji način su vas životne situacije usmerile ka Londonu i ka filmskoj režiji? Spletom nekih sretnih okolnosti u Londonu sam bio i prije nego sam se tamo preselio, pa sam relativno dobro govorio jezik. Kada sam se preselio, grad mi nije bio stran, a filmskom režijom sam htio da se bavim i ranije. Nakon što sam upisao poznati Central Saint Martins College of

Jovana Lutovac

Art and Design i dobio stipendiju, počeo je moj novi život. Da li je vaš prelazak sa kratke na dugu formu uslovljen ličnom željom, umetničkim sazrevanjem ili nečim trećim? Mislim da je kombinacija razloga uvijek uzrok takvim pomjeranjima, a vi ste, evo, već naveli neke od ključnih. Onaj najvažniji razlog ipak je i onaj najjednostavniji, ili najlogičniji. To je da kroz ovaj projekat, Granice, kiše, želimo da kažemo nešto o ovom prostoru i vremenu, a da ne upadnemo ni u jedan od ovdašnjih klišea ili nekih mentalnih i kulturnih podjela. Ovo je film o našem fragmentiranom prostoru i o selu koje nestaje kao posljedica ekonomskih i kulturnih promjena. Forma jeste dugometražna, ali je slomljena u dva, po tradicionalnim mjerilima, srednjemetražna dijela. Forma je tako opet specifična, kao i ovaj prostor i vrijeme, kao i ova priča o njima. Koji su umetnici uticali na vaš rad i koja je neposredna inspiracija za film? Uticaji na ovaj projekat su veoma raznoliki: od savremenog tajlandskog reditelja Apichatpong Weerasethakul-a, do rumunskog filma iz 1973. godine Kamena svadba dvojice reditelja - Dan Pite i Mirčee Veroija. Slikarstvo Petra Lubarde, pogotovo njegova platna koja opisuju dinarski krš, je možda bilo najjači lokalni uticaj. U svakom slučaju, moj ko-autor i saradnik Nikola Mijović i ja ćemo vjerovatno napraviti nešto što naoko neće odmah podsjetiti na ove uticaje, ali su oni svakako tu. Obojica smo veliki filmofili, tako da što se filmova tiče, imamo baš šaren ukus. Posle evropskog uspeha sledi rad u

regionu. Da li to vašem opusu donosi nešto egzotično iz perspektive zapadnoevropskog oka, ili su pobude lične prirode? Mada sam sada veći dio života proveo na Zapadu nego na ovim prostorima, upravo ovi prostori su mi kulturno veoma bliski, ili su ‘moji’, ako tako mogu da kažem. Moj doktorat u Velikoj Britaniji je bio o velikom jugoslovenskom i srpskom reditelju Aleksandru Saši Petroviću, tako da sam uvjerenja da sam kroz moj rad uvijek približavao te kulture. Ono što isto moram da dodam je da se ovdje, možda čak najviše u Srbiji, stvorilo neko osjećanje da smo daleko od ostalih evropskih zemalja, pogotovo zapadnih. To je naravno rezultat duge dvije decenije krize, konflikta i nadasve izolacije. Medjutim, ja živim u Londonu, gdje svakodnevno susrećem ljude iz raznih dijelova Afrike, koji su tu sasvim odomaćeni. I ljudi sa svih drugih kontinenata su tu i kulturno su prisutni bar kroz svoje restorane i kafane. Neko mi je rekao da je prva kineska četvrt u Engleskoj nastala još u šesnaestom vijeku. Vjerujte mi, iz te perspektive Balkan i nije posebno egzotičan, ili ako jeste, onda je egzotičan koliko i Skandinavija. To je više ono kako mi sebe vidimo unutar Evrope, a ne uvijek kako Evropa vidi nas. S obzirom na vase poreklo i obrazovanje, na koji način ukrajate evropsku i balkansku tradiciju u svoj rad? Važno mi je da ponovim tu misao, da je za mene balkanska kultura podjednako evropska kao i skandinavska, ili je možda bolje da spomenem iberijsku. Mauri su na Iberijsko poluostrvo donijeli orijentalne uticaje kao i Osmanlije na Balkan, pa nikom ne pada na pamet da kaže da Portugal i Španija nisu u Evropi, ili joj


News >>> ne pripadaju. To su neki naši kompleksi koje treba zaboraviti. A da treba da smo bolji, puno bolji, to je tačno, ali to treba da budemo zbog nas samih i zbog naših života ovdje, a ne zbog Evrope ili bilo koga drugog.

film history. Sudar chose to research and analyse Aleksandar Petrović’s oeuvre. He publishes essays, articles, and reviews. His first feature film Granice, kiše, is a result of collaboration with Nikola Mijović, together with a multicultural team from the region.

Sarađujete sa mladim umetnicima sa prostora ex Yu. Možete li da podelite sa nama svoje utiske o tom iskustvu? Na ovim prostorima stvarno ima jako puno talentovanih i obrazovanih ljudi i uvijek je bilo pravo zadovoljstvo upoznati ih, a pogotovo raditi sa njima. Iskreno se nadam da će se ovdje nekako stvoriti uslovi da oni ovdje mogu da rade, i da razviju i pokažu svoj talenat. Rad sa njima je za mene kompliment.

In which way did the events from your life lead you towards London and filmmaking? I was lucky to have visited London before I actually moved there, so I already spoke English language reasonably well. Therefore, when I moved to study, the city was not foreign to me, while filmmaking was something I wanted to do before I arrived to London. After I was offered a place at the famous Central Saint Martin’s College of Art and Design and got the scholarship, my new life began.

Da li mislite da su umetnici i umetnosti zemalja iz regiona otvoreniji za međusobnu saradnju? Da li je tendencija najzad umrežavanje? Mislim da jesu i da je poslije dugih godina nesreće i ludila jasno da je saradnja prosto neminovna i neizbježna. U domenu kulture je to i najočiglednije, jer, koliko god imena dali jeziku koji se ovdje govori, svi ga i dalje perfektno razumiju, a ovo je veoma mali prostor. Jasno je da su upravo pisci i glumci, oni kojima je taj jezik ključ njihovog izražavanja, bili ti koji su ponovo počeli da tretiraju ovaj prostor kao jedinstven. Imate li već i neke nove projekte u planu? Za početak treba da prevedem svoju knjigu o Aleksandru Saši Petroviću, koja je upravo objavljena u Engleskoj, na srpski da bi se pojavila i ovdje. A što se filmova tiče, ideja imam jako puno, samo da bude volje i sredstava. Na žalost, ni ovaj prvi projekat još uvijek nije gotov. I za kraj, možete li nam nešto reći o svojoj saradnji sa Textilom? Prezadovoljan sam saradnjom sa Textilom. Impresioniran sam činjenicom da se radi o ljudima koji imaju viziju, znanje i, iznad svega, vrijedni su. Uz sve to, imaju sluha i strpljenja za nove ideje i to se najbolje vidi u načinu na koji su preuredili svoj radni i poslovni prostor. Takvi ljudi su beskrajno potrebni na ovim prostorima i mogu samo da se nadam da će ih biti sve više i više. Iskreno vam želim sve najbolje. Vlastimir Sudar, co-author of Granice, kiše, a film in the making, is an interesting filmmaker: he lectures at the prestigious University of the Arts London and is the author of a book about Aleksandar Petrović. In between events at the London Film Festival he found time to answer these questions for the new Textil fanzine. Vlastimir Sudar was one of the best pupils at the First Sarajevo High School before he went to study filmmaking in London. After the first year of study he won a state-scholarship, and immediately after graduation his short film Out was invited to the European graduation films selection at the Centre for Contemporary Culture in Barcelona. This led him to work in the film industry, mostly on fashion promovideos. Two years later he went back to his university, first as an assistant tutor, and he now teaches film history and theory there. In the meantime he became part of the expert team working on a research project financed by the British Arts and Humanities Research Council on Balkan

Was your transition from short to featurelength films conditioned by your personal desire, artistic maturity or something else? I think that a combination of reasons always causes such transitions, and you have just named some of the key reasons. The most important reason was, after all, the simplest and the most logical one. We wanted to say something about this – Balkan – space and time, without getting entangled into any of the clichés or divisions, mental or cultural. This movie is about this – our – fragmented space and its villages disappearing as a consequence of economic and cultural changes. It is a feature film, but it consists of two equal parts, medium-length films – in the traditional sense. The form is hence specific, as well as this space and time, and this story about them.

Tod’s fashion? Da li je kompaniji Tod’s zaista potreban ulazak u svet visoke mode? Alessandra Facchinetti je uspela da ubedi mnoge koji bi na prethodno pitanje bez razmišljanja odgovorili: ne! Svoj početak u kompaniji Tod’s obeležila je kolekcijom šarmantne, veoma nosive odeće. Kolekicja je sadržala predimenzionirane kaiševe, torbe od perforirane kože, suknje, pončo i predivne haljine sa jednim ramenom – napravljene od kože u bojama koje variraju od bordo, cimeta i balerina pink.

Does Tods really need a runway show? Alessandra Facchinetti changed the mind of many skeptics. She marked her debut at Tods with a collection of charming, utterly wearable clothes. Oversize belts, perforated leather totes, full skirts, ponchos, and quite gorgeously cool oneshouldered draped dresses - were made in leather, beautifully colored in shades of bordeaux, cinnamon, and shade of ballerina pink.

Textil u pozorištu

Which artists influenced your work and what is the direct inspiration for the movie? Influences on this project are very diverse: from the contemporary Thai director Apichatpong Weerasethakul to Romanian film from 1973, The Stone Wedding, by Dan Pita and Mirche Veroi). Probably the strongest local influence came from Petar Lubarda’s paintings, especially his canvases on rock strewn Dinaric Mountains. Anyway, my co-author and co-director Nikola Mijović and I will probably make something that will not immediately resemble these influences, but they are certainly present. Both of us are big cinephiles and when it comes to films we have a colourful taste. After working in the European context, you came back to work in the region. Does this gives an exotic shade to your work from the western-European point of view, or is it about your personal choice? Although I spent a bigger part of my life in the West than in this region, it is exactly this region that is culturally very close to me, or if I can say, it is ‘mine’. My PhD in Great Britain was about great Yugoslav and Serbian director Aleksandar Saša Petrović, so I believe that I was always bringing the two cultures together through my work. I also have to add that here, maybe mostly in Serbia, a feeling exists that this region is somehow far away from other European countries, especially those in the West. That of course comes as a result of the two decades long crisis, conflict and above all – international isolation. However, I live in London where – for example – I every day meet people from different parts of Africa who are at home here in Britain. Continued on page 16

Prva muška “Gospođa ministarka” je naslov koji se mogao zateći u medijima povodom premijere ove drame Branislava Nušića. Igra opšte travestije u kojoj glumci tumače glavne ženske likove, izvedena je prvi put 8. oktobra 2013. godine u pozorštu Boško Buha u režiji Tatjane Mandić Rigonat. Rediteljka je osmislila scenski prostor, dok je kompozitor Draško Adžić. Kostime iz 30-ih godina prošlog veka kreirale su Ivana Vasić i Ivana Šešlija (studio Konstrukt). U ovoj drami opšteg prerušavanja možemo da zamislimo da kostimi nisu imali malu ulogu. Kompanija Textil je i ovoga puta svojim materijalima doprinela scenskoj autentičnosti jednog pozorišnog komada i omogućila verno otelotvorenje glavne teme predstave kroz preoblačenje.

A first male Mrs. Minister is a title you could have seen in the media, naming the premiere of Branislav Nušić’s theater piece. This game of general travesty with men doing all the female leading roles was first played on October 8th, 2013. in Boško Buha Theatre, under direction of Tatjana Mandić Rigonat. The director designed the scene, and the composer is Draško Adžić. 30’s costumes are created by Ivana Vasić and Ivana Šešlija (Konstrukt studio). For this general disguise piece costumes were very important. Once again Textil company helped in authenticity of a theatre piece and made the realisation possible and plausible.

- 11 -


PreCollection SS 2014 / Gentlemen KOŠULJAR CHECKS KOŠULJAR PRUGA KEPER ENERDŽI RAINCOAT KEPER ENERDŽI KEPER COTTON LUX TEXAS DENIM LOOK

- 12 -

KOŠULJAR CHECKS ROCHY ŠUŠKAVAC ICECLOUD

Textil Design Studio


PreCollection SS 2014 / Brights

News >>>

FUTER LIKRA ŠUŠKAVAC ICECLOUD POLY KNITT ŠUŠKAVAC ICECLOUD FUTER LIKRA KEPER ENERDŽI FUTER LIKRA

Stella & Adidas Stella McCartney je na londonskoj nedelji mode dokazala da je njena sportska kolekcija za sezonu proleće-leto 2014 za Adidas funkcionalna isto koliko i moderna. Umesto manekenki koje bi prošetale pistom, kreatorka je predstavila plivačice, atletičarke i gimnastičarke koje su isprobavale njene modele. U gigantski akvarijum postavljen na scenu su prvo uronile plivačice da izvedu svoje sinhronizovane koreografije u novim modelima. Glamurozni crni kupaći kostimi sa V izrezom, isečeni u struku, napravljeni su tako da izgledaju odlično

za uživanje pored bazena ili na plaži. Atraktivno demonstriranje funkcionalnosti novih modela nastavile su gimnastičarke na svilenim trakama kao i atletičarke na statičnim biciklima. Stela, koja je iste nedelje napunila 42 godine, se na ovom događaju pojavila u haljini sa printom zmije iz svoje kolekcije za proleće 2014. i mirno pozirala ispred akvarijuma dok su se plivačice lako kretale kroz vodu. At the London Fashion Week Stella McCartney’s latest sportswear collection for Adidas is as functional as it is stylish. Rather than simply sending models down a catwalk in her latest creations, the designer enlisted swimmers, athletes and gymnasts to put her clothes to the test. A giant water tank was installed and synchronized swimmers dived in to perform in McCartney’s new swim wear. The glamorous black costumes had a strappy, plunging V-neck and were cut away at the waist - making them a desirable choice for those who want to look chic lounging beside a pool or on the beach. In another section of the airy venue, aerial gymnasts danced with silk ropes, and athletes rode static bicycles. Stella, who celebrated her 42nd birthday this week, attended the event in a snakeskin print dress from her Spring 2014 women’s wear, posed in front of the tank while the model swimmers moved effortlessly behind her, upside-down under the water.

- 13 -


News >>>

Working with Textil

Azzedine Alaïa u Sali Matis u Parizu U Sali Matis u Muzeju moderne umetnosti grada Pariza nedavno je otvorena prva pariska retrospektiva sedamdeset modela kreatora Azzedine Alaïa. Kreator koji opčinjava svoje klijente kreacijama pravljenim po meri, poznat je po tome što je svojim haljinama zaveo i takve lengendarne figure kao što je Greta Garbo. Na istom mestu na kojem je Endi Vorhol imao svoju prvu izložbu u Parizu, do 26. januara 2014. godine biće izložene njegove spektakularne haljine. Izložba, koja povezuje likovne i primenjene umetnosti, postavljena je sa diskretnim kustoskim dodirom Oliviera Saillarda. Izbegavajući prateće video radove ili fotografije, Salliard je ostavio u prostoru samo odeću sa koje ništa ne odvlači pažnju.

Valentina Obradović, o materijalima kao ljubavima Kreatorka Valentina Obradović je od 2004. godine deo renomirane modne kuće Afrodite Mode Collection, za koju kreira sa svojim kolegom Bojanom Božićem. U njihovim kreacijama Textilovi materijali dišu već dosta sezona unazad.

In the Matisse Room at the Musée d’Art moderne de la Ville de Paris, the first Paris retrospective of seventy dresses by designer Azzedine Alaïa has been recently put on display. Designer that seduces his clients by his made-to-measure garments is famous for his clients such as legendary Greta Garbo. On the same spot where Warhol had his first Paris exhibition – Alaïa’s remarkable dresses are on display until 26th of January 2014. The exhibition has been installed with Olivier Saillard’s discrete curating touch. No accompanying videos, no photos, just the clothes that speak for themselves without anything to distract from them. Well, apart from a couple of Matisse murals. -

Više vesti iz sveta mode i dizajna na našoj facebook stranici.

- 14 -

Kako birate materijale za kolekciju? Materijali se biraju iskustvom (poznavanjem osnovnih svojstava materijala: kako diše pamuk, kako greje vuna, kako miluje svila...), informacijom (šta su nove tendencije u svetu, a šta je nama potrebno za građenje nove kolekcije) i kreativnošću (darom da spojimo iskustvo i informaciju). Da li se vaš odnos prema materijalima promenio tokom godina rada i iskustva? Naravno! Sa materijalima vam je kao i sa ljubavima. U početku (u ranim godinama) volite naivno: zaljubljujete se ‘’na prvi pogled’’ (očara vas BOJA nečije kose, očiju; očara vas nečiji DODIR,... i iako su te ljubavi NA KRAĆE STAZE, ostaju u lepim sećanjima, koja greju i kada prođe to kratko leto ljubavi), a sa ljubavima koje dolaze sa godinama se naučite da gledate ‘’na drugi pogled’’ (pa onda u tim ljubavima tražite LJUBAV NA DUGE STAZE, ISTRAJNOST, DA VAS ŠTITI I PO VETRU I PO KIŠI koje život donosi). Tako je i sa materijalima. Kada biram materijale, nastojim da ih (za)volim na drugi pogled.

Nedavno ste u intervjuu za časopis Grazia rekli da čipka daje „onaj momenat mističnosti, koju donose sve kraći dani, a sve duže noći“. Da li i ostali materijali za vas imaju tako razvijenu asocijativnu slikovnost? Pa vi ste divni! Ovo što ste citirali je lep znak da reči ipak ne ostaju (v)etru! Da! Duboko verujem da čipka u mojoj (našoj) najnovijoj kolekciji za AMC daje onaj momenat mističnosti, koju donose sve kraći dani, a sve duže noći! Prilikom kreiranja je veoma važno da kreacije koje se rađaju iz ideje, ideja stavlja na papir,... zažive na pravi način! Ukoliko imate dobar crtež (ma najbolji crtež na svetu!), a on ostane u vašoj glavi, na belom papiru, ništa niste uradili! Tek onda kada vidite da ti modeli zažive kroz savršene konstrukcije (koje savršeno prate konstituciju tela) i savršene materijale (koji istom tom telu daju likovnost, udobnost), tek tada znate da ste, kao kreator, uspešno obavili zadatak! Moda je umetnost primenjena na život! A vaši materijali (čipka o kojoj sam pričala Graciji, je vaša čipka!, volela bih da to i čitaoci znaju) su mi velika pomoć u stvaranju te pokretne umetnosti! Iz kompanije Textil su nam odali tajnu šta ste napisali na Facebook profilu posle posete Užicu. Kakav je utisak na vas ostavio Textil? Ah, da! Facebook je mesto na kome svoje utiske (o svetu u sebi i svetu

oko sebe) nesebično delim sa svojim prijateljima, pa je tako jedan od postova bio utisak nakon posete vašoj kompaniji u Užicu, a čiji je povod bio (naravno) biranje materijala za kolekciju! I pošto smo sada zagolicali temu, možda bih mogla i Vašim čitaocima da prenesem deo tog posta: Danas sam ih sa svojim timom posetila. Birali smo materijale za novu kolekciju. I tamo zatekli: sjajne ljude, prostor kreiran prema potrebama zaposlenih (jeste li čuli? prema potrebama zaposlenih!), mnogo divnih matrijala upakovanih sa osmehom, čist vazduh, dobru pastrmku i vino... I sada sam tu. U Beogradu. Mislim o krpicama (koje smo tamo našli). I mislim o suštini (koju smo tamo ostavili). Nije život rad. Život je RADovanje (vidite li ovu kratku reč koja se krije u dugoj reči?!). E, to!(Idemo dalje.) Kada biste vi bili materijal, koji biste bili? PLIŠ! Kaže Dubravka Dodig za portal style.rs: ‘Kada kažemo pliš, prve asocijacije su luksuz i raskoš, kako zbog činjenice da je kroz istoriju plemstvo rado biralo pliš za svoju odeću, tako i zbog njegove baršunaste teksture koja mami na dodir i obećava raskošan osećaj pod prstima.’ Eto zato bih ja bila pliš! (smeh) Da li je to vaša prva saradnja sa Textilom? Svoje prve autorske kolekcije stvarala sam od Textilovih materijala, pre


Milica Ivic

nego što je izrastao u ovo što jeste danas (vodeću kompaniju materijala, arhitektonsko čudo koje savršeno diše sa svojim zaposlenima i onima koji ih posete). No, trebalo je to (tada, pre čarolije novog ruha) osetiti i prepozanti! Ponosna sam na našu saradnju, koja se nastavila do današnjih dana, kada je Textil tu gde jeste, a ja stvaram za jednu od najvećih i najuspešnijih modnih kuća Srbije (AMC). Da li su to materijali koji su već primenjeni u kolekciji jesen-zima ili čekaju svoje proleće-leto? Textilovi materijali dišu u našim kolekcijama već dosta sezona unazad!!! Naišli su na fantastičan prijem kupaca i zaista smo svi srećni zbog toga! Trenutno pripremamo proleće leto 2014. i jako sam uzbuđena zbog toga (kreativni proces u toku)! Na koji način se odnosite prema trendovima, naročito kada su materijali i boje u pitanju? Moda je ona tanka linija (mera) između snova i realnosti, trenda i stila, estetike i funkcionalnosti. Kada je trend u pitanju, pri odabiru materijala nastojim da ispratim trend, ali da on bude ugrađen uz ostale parametre: podneblje (geografija i istorija su veoma važne prilikom plasiranja i prihvatanja novih trendova), ciljnu grupu kojoj se obraćam(o), funkcionalnost (neki materijal može biti moderan, ali naša žena neće obući dezen koji liči na ceger za pijacu, pa makar to bio i predlog Sajma mode u Parizu, a verujte i da jeste jedan od ponuđenih modnih pravaca za jesen/zimu 2014/15), isplativost (AMC godinama nudi sjajan kvalitet po pristupačnoj ceni, sa željom da se prilagodi ukusu, ali i platežnoj moći naših žena).

kreiraju savremena rešenja predmeta i proizvoda iz oblasti primenjene umetnosti, dizajna, kozmetike i ishrane. Ideja ovog projekta je promocija pojedinca kao kreativnog stvaraoca. Bogatstvo narodne umetnosti kombinovano sa veštinama zanatstva, upotrebnim vrednostima, novim materijalima i modernim idejama karakteristike su ovog projekta. Tema je veoma inspirativna i pruža velike mogućnosti na polju kreiranja, istraživanja, razvijanja niza proizvoda, promocije domaćeg dizajna, pa je izložba Novi Folklor prvi u nizu sličnih događaja koje Kulturni centar Grad planira. Izložba je koncipirana kao putujuća a u planu je da se projekat radi kao internacionalni i na godisnjem nivou. Autor izložbe Ljudmila Stratimirović – umetnički direktor kulturnog centra Grad – Beograd. S’ ponosom naglašavam da sam (svojom modom/kostimima) deo ove priče! Da li je to vaš najaktuelniji projekat? Da! Kulturni centar Grad predstavio je izložbu “Novi Folklor” u Centre culturel de Serbie u Parizu, od 14. do 29. septembra i tako je, posle Beograda, Novog Sada, Sirogojna, Stokholma i Sofije - projekat u koji je uključeno više od 30 domaćih umetnika i dizajnera - predstavljen i publici u Francuskoj! Moj model (beli kaput od Textil materijala!!!) je krasio izlog, a svi moji prijatelji, koji su se tada zatekli u Parizu, su mi slali fotografije sa lica mesta. Bili su ponosni na mene, a ja na naš(!) uspeh u svetu! Idemo dalje! -

Creator Valentina Obradović is part of Afrodite Mode Collection fashion house since 2004, where she works together with Bojan Božić. For seasons Textil’s materials breathe in their creations. How do you choose the materials for a collection? Materials are chosen by experience (by knowing the basic characteristics of different materials: the way cotton breathes, the way wool makes you warm, silk touches you gently…), information (new world tendencies and personal needs) and creativity (the gift of merging experience and information) Did your attitude towards materials change over the years of work and experience? Of course it did! Materials are same as lovers. In the beginning (early years) you are naïve in love: you fall in love at first sight (you are delighted by someone’s hair color, eyes, by someone’s touch… and even though they are short termed, they continue to be a beautiful memory which warms you up even after they’re long gone), and later you learn to look for the “second sight” (you look for permanence, security, for protection from the wind and the rain of life). Not long ago in an interview for the Grazia magazine, you said that lace gives “the moment of mysticism which comes with shorter days and longer nights”. Do you see other materials with as developed visual

associations? You are wonderful! The fact that you quoted this is a sign that words don’t just stay hanging in the air! Yes! I deeply believe that the lace in my (our) new collection for AMC is what gives it the mystical moment which comes with shorter days and longer nights! While creating it is very important that the creations that come from an idea presented on a paper… that they come alive in a right way! If you have a good drawing (even the best drawing in the world) and it just stays in your head or on a piece of paper… you didn’t do anything! It is only when you see them alive on a model as perfect constructions (that follow perfectly the line of the body) and perfect materials (which give that same body its visuality, comfort…), it’s only then you know you did a good job as a creator! Fashion is art applied on life! And your materials (the lace I mentioned in that interview is Textil’s lace, I want the readers to know that) are of immense help in the creation of this movable art. Textil company told us a secret about what you’ve written on your Facebook profile after visiting Užice. What do you think about Textil? Oh, yes! For me, Facebook is the place to share impressions (from interior and exterior world) with friends, so one of the posts was the impression I was under after visiting your company in Uzice and choosing materials for my collection! Continued on page 16

Da li postoje kreatori čiji odnos prema materijalima vam je posebno zanimljiv? Znam neke koji materijale gledaju kroz lupu, pale tkanine, mašinski spoje dve tkanine (kontrastnih boja: crnu i belu ili neku drugu boju), pa ih potapaju u vrućoj vodi i deterdžentu, kako bi videli da li će se boja isprati. Ima (nas) raznih! (...) A sada, iskreno: to i ja ponekad radim!!! (smeh) Znate, kada kreirate i želite da stojite(!) iza kvaliteta, morate upotrebiti razne metode odabira (nije lako doći do pravog izbora, ako razmišljate ‘zrelim srcem’ i tražite ‘zrelu ljubav’: setite se mog odgovora na pitanje da li se promenio moj odnos prema materijalima! (smeh). Jesam li ja čudna? Možda, površnom oku. Sigurno nisam onima koji su u ovom poslu da bi usrećivali druge, a ne da bi živeli na stranama žutih novina. Ovo je bavljenje modom do poslednje krpice (atoma snage). I još nešto (važno): ako i nakon svih ovih tretmana tkanina, iste ne osetite i srcem (vi, a kasnije i kupac) - sva tehnička ispravnost pada u vodu! Rezime: svi smo mi pomalo čudaci, čim smo odabrali bavljenje modom, u vremenima koja su sve, samo ne modna! Šta je Novi folklor? Novi folklor je projekat koji okuplja umetnike i dizajnere koji koristeći bogatstvo kulturne baštine kroz proces proučavanja i u saradnji sa zanatlijama, etnolozima i istoričarima umetnosti

- 15 -


Vlastimir Sudar

Valentina Obradović

Intro

This is in addition to people from all over the world, which are all present in British culture, if nothing else then at least through their bars and restaurants. Someone told me that the first China town in Britain dates from XVI century. Therefore, from that perspective, the Balkans are not especially exotic, or they are as exotic as Scandinavia. I think this speaks more about how people here perceive themselves within Europe, than how Europe actually sees the Balkans. When you consider your origins and your education, how do you combine European and Balkan traditions in your work? It is important for me to repeat what I said, that Balkan culture is as European as Scandinavian culture is, or even better Iberian. The Arabs brought oriental influences to Iberian peninsula, as Ottomans did to the Balkans, and no one considers claiming that Portugal or Spain are not in Europe, or don’t belong there. We need to get over and forget these complexes. The fact is that we could be better, much better, but firstly for our sake and for our own lives here, not because of Europe or anyone else. You are collaborating with young artist from ex Yu. Can you share your impressions of that experience with us? This region has so many talented and educated people that it has always been a pleasure for me to know them, and especially to work with them. I honestly hope that there will soon be suitable conditions for them to work here, to develop further and show their talent. Working with them is a compliment to me. Do you find artist and arts from the region more open for collaborations? Is the tendency finally moving towards making networks within the region? I think that they are more open to collaborations and that it is clear to everyone, after many years of misfortune and madness, that these collaborations are unavoidable and necessary. This is primarily evident in the field of culture, because no matter how many different names we give to the language we all speak, everyone still understands it perfectly well while we all share a very small space. It is clear that writers and actors, those who have this language as their key medium of expression, were the ones who started to treat this space as unified again. Are there some new projects on the way? First I have to translate my book about Aleksandar Saša Petrović to Serbian, after its publication in English. I have lots of ideas for films but I just need to find the will and means. Unfortunately, even this current project is not finished yet. In the end, can you tell us something about your collaboration with Textil? I am very pleased with this collaboration. I am impressed by the fact that they are people with a vision, knowledge and above all diligence. Besides that, they have sense and patience for new ideas and you can see it in the way they reorganised their working space. It is people like them that this region needs, and I can only hope that there will be more and more people like that. I sincerely wish you all the best.

Now that we started this subject, maybe I could share the post with your readers: Textil. I visited them with my team today. We chose materials for the new collection. We found: great people, a space created to meet the needs of the employed (hear that? To meet the needs of the employed!), tons of wonderful materials packed with smiles, clean air, good trout and wine… And now I’m here. In Belgrade. I’m thinking of the clothes (we found there) and the essence (we left behind). Life is not labor. Life is a happiness LABORatory (see the short word hidden in the longer one?!). That! (Let’s go on.) If you could be a material, which one would you be? VELVET! Dubravka Dodig says on portal style.rs: When we say velvet, the first thing that comes to mind is luxury and abundance, on one hand because it was nobility’s clothing material of choice throughout history, and on the other because of its texture which calls for touch and promises a rich feeling under fingertips. That is why I would be velvet! (laughter) Is this the first time you collaborate with Textil? Textile and I go a long way, even before it (and me along) transformed from Cinderella to a princess! The first collections I ever did were made from Textil’s materials, while Textil was still in one of the buildings in Zemun, before it grew up to be what it is today (a leading company for materials, an architectural miracle that breathes perfectly with all its employees and visitors…). It wasn’t an easy job to see the potential (before the magic of the new look)! I am proud of our collaboration, which still continues, even now when Textil is what it is, and I design for one of the biggest and most successful fashion houses in Serbia (AMC). Are those the materials already applied in the autumn/winter collection, or are they waiting for their spring/summer? Textil’s materials breathe in our many of our previous collections!!! The customers love them and we are all very happy about it! At this moment, we are preparing spring/summer 2014 and I am very excited about it (the creative process)! How do you relate to trends, especially when materials and colors are in question? Fashion is that thin line (measure) between dreams and reality, trends and style, esthetics and functionality. When we talk about trends, while choosing a material I try to follow a trend, but also to adapt it to other parameters: climate (geography and history are very important in setting new trends), my target group, functionality (a certain material can be fashionable, but our woman will not wear a design that reminds her of green market shopping bag, even if it were recommended by the Paris Fashion Week, which it actually was this autumn/winter 2014/15), profitability (for years AMC offers great quality for affordable prices, with a desire to adopt to the taste, but also to the financial capability of our costumers).

The theme is disguise, everyone around us is in disguise, ideas are in disguise, people are in disguise in order to get power, benefits...claims Tanja Mandić Rigonat, director of a theatre piece Mrs. Minister, Boško Buha theatre. I should write about trends for the next season, but Mrs. Minister keeps coming back to me as the leitmotif for the next summer. Artists, critics, historians and others gave Merylin Monroe her iconic glow and Nušić modeled the minister through relations of the entire society. I will let the readers observe and diagnose in debth and I will only give some basic directions in world trends in terms of fabrics and colors which would make our summer disguise successful. The 13th summer has already passed and all the major catwalks have presented their collections for the 14th. It is no longer important which season it is, only the freedom is important, they say… we don’t desire summer for the heat and sun, but for braking dressing codes, for the freedom to be in disguise, to combine different seasons, styles, materials, to merge colors in white, light, bright. Pay attention for that is the HIT OF THE SEASON! New combinations of garish yellow are still trendy but it ends the link with its sporty origin and goes to try out lace, satin, voiles. Pale pink and graphic gray enhance its glow making this combination a leader in sophistication, softness and femininity. On the other side, digital technology opened up a new perception of luxury, overstatement, madness – all is allowed! Forget all that is moderate, in proportion, reduce yourself to the basic minimum and get lost in an endlessly big motif. Will the materials for the next season be thinner and lighter or thicker and tougher? These two trends continue to coexist in spite the contradiction. They simply weave dreams and escapism. Transparent voiles, silk, transparent knitwear are so light you feel like in heaven, but hard twill, linen, denim and glazed materials put you back on ground, you feel them more on your body, they are there, we are here. On pages to follow we prepared a mise-en-scène and we invite you to tailor the costumes together for the elusive Serbian summer of 2014.

Do you find some designers’ treatment of materials especially interesting? I know some that use a magnifying glass to look at a material, they burn them, sew two materials together (contrasted: black and white, or another one) and then dip them in warm water and detergent to see if the color would wash off… there are many different people! Honestly, I do it too (laughter)!!! When you design, and you want to vouch for quality, you have to use different methods in choosing (it is not easy to find the right choice if you think with your ‘mature heart’ and search for a ‘mature love’: remember my response on weather my relationship towards the materials has changed (laughter))! Am I strange? Maybe, on a skin deep level, but not to those who are in this business to make other people happy and not for fame. This is fashion until the last breath (clothe). And another important thing: if, after all these fabric treatments, you don’t feel them with your heart (you, and later the customer) - all the technical quality serves to nothing. In short: we are all a bit weird, seen as we chose fashion in times that are all but fashionable. What is New folklore? The New folklore is a project which brings artists and designers together in their desire to use the richness of cultural heritage. The research process also involves artisans, ethnologists, art historians, and the final products they give are contemporary objects from the fields of applied art, design, cosmetics, and alimentation. The idea of this project is promotion of an individual as a creator. The richness of the folk art combined with artisan knowledge, use values, new materials and contemporary ideas, are basic characteristics of this project. This is a very inspirational subject which gives different possibilities in the fields of creation, research, development of various products, promotion of local design, so the exhibition New Folklore is the first in a row of similar events planned by Kulturni centar Grad. The exhibition was created as mobile with a plan to expand the project on both international and annual level. The author of the exhibition is Ljudmila Stratimirović, art director of Kulturni centar Grad in Belgrade. I am proud to say that I contributed with my fashion/my models! Is this your most recent project? Yes! Kulturni centar Grad has presented “New Folklor” exibition in the Centre Culturel de Serbie in Paris, which was opened from 14th until 29th of September. After Belgrade, Novi Sad, Sirogojno, Stocholm and Sofia, the project that includes more than 30 artists was presented to the French audience. The coat I designed (a white coat made of Textil materials) was placed in the front window and all my friends who were in Paris at the time were sending me photos from the spot. They were proud of me, and I was proud on our success in the world! And we go on!

Clothed paintings When exactly did you get the idea to start this project? DK: We thought about it only a couple of days prior to the date on the blog. We had coffee in our studio, we spoke about the approach, subjects and possible questions that could arise from the project, as well as deadlines and dates to end the project; and we were very anxious to begin. AD: Yes, it did happen in a friendly, casual atmosphere, but after that our approach was very serious, precise time planning, work phases and realization of the project. Can you describe the working process? DK: We painted whole-colored fabrics, glued them, made sewing diagrams… Web presentation is also part of the process - we wanted our work to be transparent to a certain degree, we wanted our visitors to be able to see, not only phases, but also some of the results even before the project is done. AD: Before all time - leaving life behind, as well as the understanding of all those people we live with, their support in a non commercial, artistic, project. Big preparations are an integral part of the final product. Who were the helpers in this project? DK i AD: A lot of people passed through our studio… mostly friends, who themselves are artists.

- 16 -

We would like to use this opportunity to thank them. Can you describe the patchwork production process? DK i AD: Patchwork is the approach we called Cut the painting and which had several steps: 1) Aleksandar chooses from remains of different fabrics, 2) I make a collage out of them, 3) he works on it with markers and colors, 4)I cut it out in pieces 5) from which I make a piece of clothing (vest) Your interactive hybrid Behind the painting is a direct connection between a painter’s canvas and clothing. What sort of interaction did you have in mind? DK: Behind the painting is one of the research principles which was our goal from the beginning. What we both found interesting is that moment of game which appeared when we attached the sleeves to the canvas. What I as an architect found precious was the creation of a specific spatial situation where a space of exhibition intertwines with an artificial, intimate one. AD:The interaction between the audience and the art piece is what interests me in my work in general, as well as in this project. While I was working on the painting Behind the painting I had

a feeling of somebody’s constant presence behind the painting (because of the sleeves), so I finished it very quickly and moved on to the second segment we call Wear the painting. When you follow the blog posts you get the impression that the process was very exciting because the results were unpredictable. Did you conceive the Clothed paintings as a research project? DK: The whole process was very exciting because our approach gave us plenty of possibilities we discovered along the way. It was our desire to experiment and research which made every moment, even during preparation, very amusing. So Clothed paintings is in fact a research project which doesn’t necessarily finish with what we did up until now. AD: This project opened up many a new idea and it sure will not end with this exhibition. We can continue working on the subject, not only as a team, but also individually. In the 4th December post you conclude It is not necessary for the final result to be a wearable or practical peace of clothes – it should be a symbol of clothes. Was the goal to find a wearable piece of clothes at all? AD DK: This project has two sides: a painting and

clothes. The approach, experiment and practical research, made this kind of goal impossible from the beginning. The approach was more conceptual and its logical result is the symbol of clothes (although the final pieces look very wearable and feminine :) AD DK: Pieces like this are products of my reaction to Aleksandar’s interpretation of fabric cuts, which is a gradation from a basic composition of recognizable cuts to complex and layered color presentations, lines, distorted cuts. I chose those forms from Saša’s paintings which somewhat remind of the existing cuts (pants, sleeves, dresses…), but also those who look completely ridiculous for sewing. I would then transform them in real size on fabric and then after multiple attempts I would reach the final form of clothes. Is the basic link between the painting and the clothing fabric based? DK: No, it is based on sewing patterns we started with and which are a sort of membrane between the painting and clothes. Fabric is a medium which materialized and stressed the link. AD: There are three principles (Behind the painting, Cut the painting and Wear the painting) we used and they all directly point to the link between the painting and the fashion design based on a deformed sewing pattern and through fabric. Have you already collaborated with Textil? DK: Yes I have in the spring of 2011, when I was working on my mini collection. It was a classical fashion project, unlike Clothed Paintings. It really makes me joyful to know that there are companies in our country aware of the importance of art and culture, which succeed in presenting their motto in non-classical ways and are open to support young creative people. AD: This is my first collaboration with Textil and a wonderful new experince. I like the fact that there is a company in Serbia that recognizes projects like ours, non-commercial; a company that supports and understands importance of art. They are not the only ones, but are among the rare nowdays.


Funzine no 8