Page 1

Tijelo i diskurs Prema iščitavanju “pred”diskursnih momenata


Zašto navodnici? • uvjetna prethodnost tijela u komunikacijskom krugu • t. kao generator i receptor značenja: istovremenost emisije i recepcije • obitavanje tijela u značenjskom prostoru (diskursu): medij koji zaprima efekte vanjskog i prenosi svoja unutrašnja stanja • tijelo utječe na diskurs i podvrgnuto je diskursu


Kartezijansko motrište • «Rasprava o metodi» (1637) Renéa Descartesa – potraga za izvjesnošću, tj. za općom matematičkom metodom univerzalno primjenjivom na znanje • um raspolaže vlastitim reprezentacijima ili idejama; samo znanje se tiče isključivo odnosa među tim idejama • 'metoda' uspostave znanja kao 'univerzalna matematika' (predviđa sve moguće veze između ideja )


Jaz između uma i tijela Kako (u kartezijanskom sustavu) razlučiti vlastite ideje od općih? • znanje kao idealan, božanski konstrukt koji težimo dohvatiti aktivnostima uma, ne i tijela – teološki pogled • jaz između uma, tijela i znanja – na ontološkoj i na epistemološkoj osi • zaključak da tijelo nije povezano s razumom


Reartikulacije kartezijanskog pogleda Immanuel Kant • odbija dokazivost duše / uma neovisno o tijelu; prihvaća kartezijansku distinkciju između mentalnog i tjelesnog • kognitivne sposobnosti: formalnekonceptualne-intelektualne i materijalneperceptivne-osjetilne • 'objektivno' iskustvo – ono koje se ne nadaje osjetilima, već čistome umu


Novije reartikulacije Gottlob Frege • razlikovanje “smisla” i “referencije”; razlikuje objektivne smislove i subjektivne predodžbe ili ideje • subjektivno postoji u sferi uma i nema univerzalnu validnost • Ideje, predodžbe, tjelesni procesi, imaginativni činovi – pripadaju zoni subjektivnog, individualnog uma; irelevantno za specifikaciju značenja i referencije


Objektivistička paradigma... modelativno-teorijska semantika: • apstraktni simboli zadobivaju smisao logikom korespondentnosti sa svijetom • iz matematike preuzima teoretsku strukturu skupova koji sadrže isključivo entitete i skupove izgrađene iz tih entiteta • značenju: rezultat korespondentnosti entiteta prema elementima postavljena matematičkog modela


... objektivistička paradigma situacijska semantika (ističe uvažavanje ljudskog razumijevanja i kognitivnih procesa) • rečenice reflektiraju tipove situacija koje se raslojavaju na bezbroj pojedinačnih situacija • rečenice zadobivaju značenje jer se podvode pod određen tip situacija • značenje se i nadalje smatra isključivo relacijom između rečenica i objektivne stvarnosti


... objektivistička paradigma Donald Davidson • teorija značenja kao teorija istine • teorija istine zasniva se na skupu aksioma iz kojih proizlaze uvjeti po kojima neka rečenica može biti istinitom • kako kompleksnije istine nastaju od manjih dijelova koji se podvrgavaju istinosnim uvjetima


Kognitivizam / konceptualizam • • • •

Mark Johnson tjelesno zasnovana, imaginativna teoriju značenja filozofski poticaj – Kantovo zamagljivanje distinkcije između koncepta i senzacije u kontekstu tumačenja fenomena imaginacije imaginacija kao sposobnosti kombiniranja senzornih impresija u cjelovitu predodžbu koja se može podvesti pod koncept imaginacija: most između formalne i materijalne kognicije u Kantovu sustavu


Tijelo • prostor u kojem obitavamo i kojim smo određeni • genetski determiniran (oznake vrste, rase, spola i neposredno proslijeđenih kromosomskih veza koje konstituiraju jedinstvenost osobe) • prvo utočište identiteta – uspostavljanje primarnoga ja • omogućuje kretanje i socijalnu interakciju • doznačuje ograničenja: ljudska ranjivost, smrtnost, neotpornost na ekstremne eksterne uvjete, prostorna ovisnost


Tijelo i civilizacija • “ekstenzije” – prianjaju uz tijelo ili se na njega, posredstvom prianjajućeg posrednika, nadovezuju • npr. odjeća: otpornost na hladnoću; proširuje sposobnost čovjekova kretanja, spoznavanja, pa i trajanja u hostilnim meteorološkim uvjetima • mehanički posrednici – prekidači, daljinski upravljači, kompjutorske tastature i miševi • virtualno “napuštanje” tijela: suspenzija svijesti o tijelu; zbunjujući efekti (npr. rekonstrukcija identiteta u virtualnom prostoru); tjelesno ishodište


Tijelo i kultura • «prirodni» zahtjevi tijela: npr. izbjegavati bol, težiti ugodi, željeti živjeti • vrijednosni sustavi: izgrađuju se u relaciji spram tih zahtjeva – npr. u tjelesnim reakcijama na bol /u ljudskome strahu od kazne nalaze se uporišta za postuliranje teza koje patnju prevode u vrlinu • srednji vijek: negacija tjelesnoga zaprima formu progona tjelesnih «prijestupnika»; prakse kažnjavanja samoga tijela • kazne i grijeh – tijelo; vrlina i nagrada – duh • slika svijeta: “niža” i “viša” sfera (tijelo i duh) • fabulativnih registri religijskog diskursa


Objektivizam nasuprot realizmu tijela • objektivistička tradicija: perspektiva težnja nadilaženja ljudske limitiranosti kroz univerzalne uvide (“božje oko”) • realizam tijela: uloga tijela u spoznajnome procesu, odnosno u procesima kreiranja značenja • M. Johnson i G. Lakoff (1999) Philosophy in The Flesh: procesa mišljenja neodvojiv od tjelesnih mehanizama • značenje: produkt relacija nas i svega što vidimo, čujemo ili dodirujemo; neodvojivo od boli i ugode, od motorički kondicionirane sposobnosti svladavanja prostora i manipulacije predmetima


Evolucionistička narav razuma • transcendira čovjekovu animalnu prirodu • sposobnost hipotetičkog iskoraka iz uvjeta ograničenih tjelesnim faktorima u «bestjelesne» (spekulativno uspostavljene) • proces apstrahiranja: na crti kontinuuma između uspostavljenih mentalnih prostora i nerijetko nerazvidnih tjelesnih zadanosti


Univerzalna ljudskost razuma • bazira se na istim ili sličnim fizičkim pretpostavkama ljudskih jedinki • u ljudskome svijetu univerzalnost istina metaforički funkcionira na razini njihova poopćavanja u danoj ljudskoj zajednici • metaforička ustrojenost civilizacijske mašinerije • znanost, filozofija, religija, ideologija, dogma… instancije zaokupljene proizvodnjom i/ili održanjem uvjeta u kojima pojedine istine mogu vrijediti • to ne čini istine do kraja arbitrarnima: visoki zahtjevi stvaranja uvjeta za formulaciju novih novih istina


Mentalni iskorak • polazišta: čovjek i njegov aktualni prostor • kreiranje novih mentalnih prostora: spoznajna aktivnost transformativno-imaginativnog karaktera; • naslanja se na postojeća uporišta • vrši prijenos i transformaciju njihova značenja u nov preoznačeni mentalni prostor • djelatna snaga metafore – nedovršen, samoobnavljajući proces


“Prethodnost tijela” • neodvojivost tijela od sviju produkata kognicije – od naprava, međuljudskih relacija, ukusa i stilova, do jezika • učenje i spoznavanje prelamaju se kroz tijelo i s njime sraslu svijest u svim fazama čovjekova razvoja • diskurs – apstrakcija koja počiva na tjelesnom postojanju jedinki koje je formiraju – prethodnost tijela iščitljiva je iz jezika: “pred”diskursni momenti


Tragovi tijela u jeziku • plač djeteta: prvi nerazlučen oblik signifikacije povezan s različitim mogućim uzrocima tjelesne nelagode • razvoj mentalnih i motoričkih sposobnosti – razvoj vokalne i mimičke signifikacije  usmjerava uspostavi jezičnoga koda • predodžbene sheme (modeli ponavljanja): oba aspekta • prevladavanje kaotičnosti primarne percepcije svijeta: pokret  shematizacija  značenje  jezik


Od predodžbene sheme do metafore (veza tijela i jezika) • Shema uspona B ↑ A • “uspjeti u životu”; “ostvariti snove”; “biti na sedmom nebu” • “uspon i pad Rimskog carstva”; uspon na društvenoj ljestvici; Dante “Božanstvena komedija”


Kompresija narativnog potencijala jezika • Predodžbena shema kao zamjena za pamćenje pojedinačnih događaja • narativna zaliha: svi događaji koji prethode uspostavi predodžbene sheme • razvijanje naracije: korijen u predjezičnom, tjelesnom iskustvu • empirijski odsječak – potencijalna priča • predodžbena shema – motor koji se potencijalno razvija u naraciju


Narativna imaginacija • počiva na provučenosti priča kroz stvarne, shematski komprimirane kontekste • značenje: produkt empirijskih (stvarnih, individualnih, tjelesnih), a potencijalno uvijek i narativnih (apstraktnih, metaforiziranih) relacija • “priča” – potencijal, empirijska/ tjelesna osnovica, • priča – narativni konstrukt, ostvaren u jeziku


Priča i diskurs (primjer) Želio se osloboditi misli o događajima prethodnoga dana, pa se zatrčao uskim puteljkom uz more. Trčao je žustro, ne bi li se što više umorio… No najednom, zastao je, prekinut neočekivanim pjevanjem koje je pristizalo iz šumarka.. Popraćena pjesmom, pred njega je najednom doletjela lopta….


Prema diskursu... • veza misli, tijela i ranijih događaja • zagonetna prisutnost nevidljivog drugog • veza spekulativnog i nespekulativne osnovice kao gradbeni element priče • osiguravanje suvislosti – spekulativni moment – odvodi nas u širi prostor diskursa (Tko je bacio loptu? Zašto? Slučajno ili neslučajno? S kojim posljedicama? itd.)


Narativna imaginacija kao sredstvo povezivanja priča unutar diskursa • spekulativno-postulativni moment – izvire iz odnosa tijela i stvarnih i jezičnih podražaja • narativno potencijal – okruženje unutar kojeg egzistira pojmovlje kao i sami narativni ostvaraji • narativna aktualizacija “priče” – nastanak priče – promiče proces prema apstraktnijim razinama


“Pred”diskursni momenti • tiču se tjelesnih zadanosti koje pripadaju zoni kognitivno nesvjesnog • procesi mišljenja vode kroz tijelo, a u jeziku se oznakovljuju • tragovi toga puta utisnuti su u jezik • simptomsko čitanje • svaki “događaj” emitira signale koji nas vraćaju tijelu (povijesna zbilja, objekt u prostoru, knjiga, meditacija...) • apstraktnost diskursa ispisuje se konkretnošću tijela, uronjenih u podsvijest


Od bazične kategorije prema apstraktnome pojmu • povezane s motoričkim pokretima; podliježu oslikovljenju • kontinuum: pokret  bazična kategorija  apstraktni pojam • npr. čekić (pokret za/pribijanja) “pribiti koga na križ” “zabiti gol” “probojna/probitačna osoba”

Tijelo i diskurs  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you