Page 1


Naslov izvornika Romancing Mr Bridgerton

S engleskoga prevela Zrinka Budak

2 Julia Quinn


Zahvala Najljepše zahvaljujem Lisi Kleypas i Stephanie Laurens što su mi ljubazno posudile svoje likove

3 Gospodin Bridgerton


Prolog

Š

estog travnja godine 1812. – točno dva dana prije njezina šesnaestog rođendana – Penelope Featherington se zaljubila.

Bilo je to, jednom riječju, uzbudljivo. Zemlja se zatresla. Njezino srce je poskočilo. Bio je to trenutak koji oduzima dah. Također, uvjerila se s određenim zadovoljstvom da se i muškarac o kojem je riječ – a bio je to Colin Bridgerton – osjećao baš jednako kao i ona. O, ne odnosi se to na onaj dio o zaljubljivanju. On se nikako nije zaljubio u nju 1812. (a nije ni 1813., 1814., 1815. ili... k vragu, ni u godinama od 1816. do 1822., a svakako ne ni 1823., kad je ionako cijelu godinu proveo u inozemstvu.) Ali i njemu se zemlja zatresla, srce mu je poskočilo, a Penelope je bez i najmanje sumnje znala da je i on ostao bez daha. Dobrih deset sekunda. Pad s konja obično baš tako djeluje na čovjeka. Ovako se to dogodilo: Ona je izašla na šetnju Hyde Parkom sa svojom majkom i dvije starije sestre, kad osjeti gromoglasnu tutnjavu pod nogama (vidi gore: ovo je onaj dio o zemlji koja se zatresla). Njezina majka nije previše obraćala pozornost na nju (njezina majka skoro nikad nije obraćala pozornost na nju), pa se Penelope iskrala na trenutak provjeriti što se događa. Ostale Featheringtonice ushićeno su se zadubile u razgovor s vikonticom Bridgerton i njezinom kćeri Daphne, kojoj je ovo bio početak druge sezone u Londonu, pa su se pretvarale da ignoriraju tutnjavu. Bridgertonovi su bili izuzetno značajna obitelj pa se prilika za razgovor s njima nikako nije smjela propustiti. 4 Julia Quinn


Kad je Penelope zaobišla panj jednog posebno debelog stabla, vidjela je dvojicu jahača kako joj dolaze u susret, galopirajući kao sami vrazi, ili kako god ljudi nazivaju budale na konjima koji nimalo ne mare za svoju sigurnost i dobrobit. Penelope je osjetila kako joj srce kuca sve brže (bilo bi teško održati mirno bilo kad svjedočite takvom uzbuđenju, a usput, to joj je dalo priliku da može reći kako joj je srce poskočilo kad se zaljubila). Zatim, u jednom od onih neobjašnjivih hirova sudbine, vjetar je iznenada zapuhao i odnio joj šešir (koji na veliku žalost njezine majke nije propisno zavezala jer ju je njegova vrpca grebla ispod brade), podigavši ga u zrak i pljus! zalijepio ga ravno na lice jednog od jahača. Penelope je zastenjala (to je onaj spomenuti dio kad ona ostaje bez daha!), a dotični čovjek u tom trenutku padne s konja, sletjevši vrlo neprofinjeno u obližnju blatnjavu lokvu. Ona pojuri naprijed, bez imalo razmišljanja, cijukne nešto, čemu je namjera bila raspitati se o njegovoj dobrobiti, ali je posumnjala da je zapravo uspjela ispustiti samo neki grleni vrisak. On će, naravno biti bijesan na nju, jer ga je učinkovito oborila s konja i umazala blatom a to su dvije stvari koje će oneraspoložiti svakog pravog gospodina. No kad se on konačno podigao na noge, otresajući onoliko blata sa svoje odjeće koliko je to bilo moguće u tom trenutku, on nije zarežao na nju. Nije ju zlobno prekorio, nije vikao, nije je čak ni ružno pogledao. On se nasmijao. On se nasmijao. Penelope nije imala previše iskustva s muškim smijehom, a ono malo što je imala, nije bilo ljubazno. Ali oči ovog muškarca - prilično intenzivna nijansa zelene – bile su ispunjene radošću dok je brisao blatnu mrlju koja mu se smjestila na jedno prilično sramotno mjesto na obrazu. Tada je rekao: "Pa, nisam se baš proslavio, zar ne?" I u tom se trenutku Penelope zaljubila. Kad se dovoljno pribrala da mu odgovori (što je, bilo joj je bolno priznati, bilo dobrih tri sekunde kasnije nego što bi se bilo koja iole 5 Gospodin Bridgerton


inteligentna osoba pribrala), rekla je: "O, ne, ja bih se vama trebala ispričati! Šešir mi je odletio s glave i..." Prestala je govoriti shvativši da se on njoj zapravo nije ispričao, pa mu nije imalo smisla proturječiti. "Nema nikakvog problema", rekao je on, iz osmijeha mu se vidjelo da mu je cijela situacija vrlo zabavna. "Ja... o, dobar dan, Daphne! Nisam znao da si i ti u parku." Penelope se okrene i nađe se licem u lice s Daphne Bridgerton koja je stajala kraj njezine majke koja je istog trenutka zasiktala: "Što si to učinila, Penelope Featherington?", a Penelope joj nije mogla uvjerljivo reći Ništa jer, iskreno, ona je u potpunosti bila kriva za tu nezgodu i samo bi napravila budalu od sebe pred nekim tko je – sudeći prema izrazu na licu njezine majke – bio vrlo poželjni neženja. Što ne znači da je njezina majka pomislila kako Penelope ima ikakve šanse kod njega. No nade gospođe Featherington da će dobro udati svoje starije kćeri bile su vrlo velike. I usput, Penelope još nije ni debitirala u društvu. Međutim, ako je gospođa Featherington i namjeravala još koriti svoju kćer, nije to mogla, zato što bi to značilo da će morati skrenuti pozornost s uvaženih Bridgertona u čije se redove, Penelope je brzo shvatila, ubrajao i ovaj muškarac trenutno prekriven blatom. "Nadam se da vaš sin nije ozlijeđen", obrati se gospođa Featherington lady Bridgerton. "Ni najmanje", ubacio se Colin, vješto umaknuvši i gnjavaži koju bi mu priredila lady Bridgerton svojom majčinskom zabrinutošću. Sudionici priče su se službeno upoznali, ali ostatak razgovora bio je posve beznačajan, uglavnom zato što je Colin brzo i s velikom točnošću svrstao gospođu Featherington u majke s provodadžijskim sklonostima. Ali šteta je već bila učinjena. Penelope je upravo upoznala čovjeka koji će joj opsjedati snove. Kasnije te večeri, dok je u mislima po tisućiti put vrtjela film tog događaja, pomislila je kako bi bilo lijepo da je mogla reći da se zaljubila u njega kad joj je poljubio ruku prije jednog plesa, dok su 6 Julia Quinn


mu zelene oči vragolasto treptale, a dlan mu stiskao njezin malo čvršće nego što je to bilo pristojno. Ili možda da se to dogodilo dok je on odvažno jahao po poljima na vjetrometini, dok (prethodno spomenuti) vjetar nije posustajao kako je on (ili, bolje rečeno, njegov konj) galopirao sve bliže, s jedinom namjerom (koju je imao Colin, a ne konj) da što brže stigne do nje. Ali ne, ona se baš morala zaljubiti u Colina Bridgertona u onom trenutku kad je pao s konja i završio na guzici, u blatnjavoj lokvi. Bilo je to krajnje neprikladno, i krajnje neromantično, ali bilo je u tome i određene pjesničke pravde s obzirom na to da se iz toga nikada ništa neće roditi. Zašto trošiti romansu na ljubav koja nikad neće biti uzvraćena. Bolje čuvati susrete u poljima na vjetrometini za ljude s kojima bi možda stvarno mogla imati zajedničku budućnost. Ako je na svijetu postojala jedna jedina stvar u koju je Penelope bila sigurna, čak i tada, u dobi od šesnaest godina minus dva dana, bila je to da njezina budućnost nije uključivala Colina Bridgertona u ulozi njezina muža. Ona jednostavno nije bila vrsta djevojke koja bi privukla muškarca poput njega, a bojala se da to nikada neće ni biti. Deseti travnja godine 1813. – točno dva dana nakon svog sedamnaestog rođendana – Penelope Featherington je debitirala u londonskom visokom društvu. To nije bila njezina želja. Preklinjala je majku da joj dopusti pričekati još jednu godinu. Bila je barem dvanaestak kilograma teža nego što je smjela biti, a lice joj je još uvijek imalo onu grozomornu sklonost mrljama kad god bi bila živčana, što je značilo da su joj na licu uvijek bile mrlje jer nije bilo ničega na svijetu što bi je učinilo toliko nervoznom kao nazočnost na nekom londonskom balu. Pokušavala se podsjetiti da je ljepota površna, ali to joj nije pomoglo kad je sama sebe korila zbog činjenice da nikad ne zna što je prikladno reći tijekom razgovora s ljudima. Na svijetu nije bilo ničeg jadnijeg od ružne djevojke bez imalo osobnosti. A te prve godine na bračnom tržištu, Penelope je bila upravo to. Ružna 7 Gospodin Bridgerton


djevojka bez... hajde, dobro, morala si je ipak bar malo priznati... s vrlo malo osobnosti. Duboko u sebi, ona je znala tko je ona, znala je da je ta osoba bistra i ljubazna, a često čak i duhovita, ali nekako se ta njezina osobnost uvijek izgubila na putu od njezinog srca do njezinih usta, i ona bi se zatekla kako u pogrešno vrijeme govori pogrešne stvari, ili još češće, ne progovara ni riječ. Da bi stvar bila još gora, Penelopina majka nije dopuštala da Penelope sama bira svoju odjeću, i kad nije bila odjevena u obveznu bijelu boju u koju je bila odjevena većina mladih dama (koja, naravno, nimalo nije laskala njezinu tenu), bila je prisiljena odjenuti žuto i crveno i narančasto, a to su bile boje u kojima je izgledala savršeno očajno. Jednom kad je Penelope predložila zelenu, gospođa Featherington je stavila ruke na svoje višenegoizdašne bokove i objavila da je zelena boja previše melankolična. Žuta, objavila je gospođa Featherington, je sretna boja, a sretna će djevojka lako ščepati muža. Penelope je tada shvatila da joj je najbolje prestati se truditi dokučiti kako radi mozak njezine majke. I tako se Penelope našla odjevena u žutu i narančastu i povremeno crvenu boju, iako su je one činile izrazito nesretnom i još su izgledale grozno u kombinaciji s njezinim smeđim očima i kosom koja je imala crvenkasti odsjaj. Kako nije mogla baš ništa učiniti u vezi s tim, odlučila je to podnijeti sa smiješkom, a ako se bude uspjela osmjehnuti, barem se neće rasplakati na javnom mjestu. A to je bilo nešto, s ponosom je primijetila, što ona nikada nije učinila. I kao da to sve nije bilo dovoljno, 1813. bila je godina kad je misteriozna Lady Whistledown počela izdavati svoj Društveni bilten koji je izlazio triput tjedno. Te novine od jednog lista postala su senzacijom doslovno preko noći. Nitko nije znao pravi identitet lady Whistledown, ali činilo se da svatko ima svoju teoriju o tome tko bi ona mogla biti. Tjednima - ne, mjesecima, zapravo... u Londonu se pričalo samo o tome. Novine su prvih dva tjedna izlaženja dostavljane besplatno – dovoljno dugo da pripadnici visokog društva 8 Julia Quinn


postanu ovisni o njima – a zatim, odjednom, novine više nisu dostavljane, prodavali su ih samo dječaci na ulici i to za skandalozno visoku cijenu od pet penija. Ali, do tog trenutka nitko više nije mogao živjeti bez zamalo svakodnevnog obroka trača, i svi su vadili penije iz svojih novčanika. Negdje se neka žena (ili možda, špekuliralo se, neki čovjek) jako, jako bogatila. Ono što je razlikovalo Društveni bilten lady Whistledown od prethodnih tračerskih novina bila je činjenica da je autorica navodila prava imena ljudi o kojima je pisala. Nije bilo skrivanja iza kratica poput lord P. ili lady B. Kad bi lady Whistledown željela o nekome pisati, napisala bi puno ime te osobe. A kad je lady Whistledown poželjela pisati o Penelope Featherington, ona je o njoj i pisala. Penelopino prvo pojavljivanje u Društvenom biltenu lady Whistledown izgledalo je ovako: Nesretna oprava gospođice Penelope Featherington učinila je da nesretna djevojka izgleda poput prezrelog komada citrusnog voća. Prilično bolan udarac, svakako, ali ništa manje istinit. Njezino drugo pojavljivanje u kolumni nije bilo nimalo bolje. Ni riječi nismo čuli od gospođice Penelope Featherington, a nije ni čudno!Jadna je djevojka izgledala kao da se utopila u silnim volančićima koji su joj krasili opravu. Nisu to bile riječi, bojala se Penelope, koje bi pridonijele rastu njezine popularnosti. Ali cijela ta sezona ipak nije bila potpuna katastrofa. Izgledalo je da postoji nekoliko ljudi s kojima je bila sposobna razgovarati. Činilo se da se Penelope sviđa lady Bridgerton, od svih ljudi na svijetu, i otkrila je da s dragom vikonticom može razgovarati o stvarima o kojima se nikada ne bi usudila razgovarati sa svojom majkom. Preko lady Bridgerton upoznala je Eloise Bridgerton, mlađu sestru njezinog voljenog Colina. Eloise je upravo navršila sedamnaest godina, ali njezina majka joj je mudro dopustila odgoditi izlazak u društvo do sljedeće godine, iako je Eloise imala bridgertonovske ljepote i šarma na pretek. 9 Gospodin Bridgerton


I dok je Penelope provodila popodneva u zeleno-bež salonu u kući Bridgerton (ili, znatno učestalije, gore u Eloisinoj sobi gdje su se dvije djevojke smijale i cerekale i raspravljale s velikim žarom o svim mogućim temama), povremeno bi ondje slučajno srela Colina koji se sa svoje dvadeset dvije godine još nije iselio iz obiteljskog doma u momački stan. A ako je Penelope ranije mislila da ga voli, to nije bilo ništa u usporedbi s onim što je osjećala kad ga je doista upoznala. Colin Bridgerton bio je duhovit, bio je zanosan, bio je on opušten i bezbrižan šaljivac kojeg su žene obožavale i padale pred njim u nesvijest, ali prije svega... Colin Bridgerton bio je drag. Drag. Blesave li riječi. Ta je riječ možda zvučala banalno, ali nekako mu je baš savršeno odgovarala. Uvijek je imao nešto lijepo za reći Penelope, a kad je ona konačno skupila hrabrost da mu nešto odgovori (osim osnovnih dobar dan i doviđenja), on ju je uistinu slušao. Pa joj je zbog toga drugi put bilo lakše u njegovom društvu. Do kraja prve Penelopine sezone, Penelope je procijenila da je Colin Bridgerton bio jedini muškarac s kojim je uspjela voditi čitav jedan razgovor. To je bila ljubav. O, to je bila ljubav ljubav ljubav ljubav ljubav ljubav. Glupavo ponavljanje riječi, možda, ali to je bilo upravo ono što je Penelope žvrljala na komadu bezobrazno skupog papira, zajedno s riječima "Gđa Colin Bridgerton", i "Penelope Bridgerton" i "Colin Colin Colin." (Taj bi papir završio u vatri čim je Penelope čula korake u predvorju.) Kako je bilo divno biti zaljubljen – čak i kad je ljubav bila jednostrana – u dragu osobu. To bi svatko smatrao vrlo razumnim. Naravno, nije škodilo to što je Colin bio nevjerojatno zgodan, kao i svi muškarci u obitelji Bridgerton. Imao je čuvenu bridgertonovsku kestenjastu kosu, velika nasmijana usta, široka ramena, visinu od nekoliko centimetara iznad metar osamdeset, i u Colinovu slučaju, najdivnije zelene oči koje su ikada krasile neko ljudsko lice. To su bile oči koje su opsjedale djevojačke snove. 10 Julia Quinn


A Penelope je sanjala i sanjala i sanjala. U travnju 1814. godine Penelope se našla u Londonu na svojoj drugoj sezoni, i iako je privukla jednak broj udvarača kao i prethodne godine (nula), ta sezona, sasvim iskreno, nije bila tako loša. Tome je pripomogla činjenica da je izgubila dvanaestak kilograma i sad se mogla nazivati "ugodno popunjenom", a ne više "odvratno debelom". Nije ona još uvijek bila ni blizu idealu ženske ljepote toga vremena, ali barem se dovoljno promijenila da bi to osiguralo kupnju kompletno nove garderobe. Nažalost, njezina je majka ponovno inzistirala na žutoj i narančastoj boji, povremeno s kojim trakom crvene. A ovoga puta, lady Whistledown je napisala: Gospođica Penelope Featherington (najmanje isprazna od sestara Featherington) odjenula je limunsko žutu opravu koja čovjeku u ustima ostavlja kiseli okus. To je barem impliciralo da je Penelope najinteligentnija članica svoje obitelji, iako taj kompliment ni u kom slučaju nije zvučao kao pohvala. Ali Penelope nije bila jedina koju je izdvojila ta otrovna autorica tračerske kolumne. Tamnokosa Kate Sheffield bila je u svojoj žutoj opravi uspoređena s opjevanim sunovratom, a Kate se na kraju udala za Anthonyja Bridgertona, Colinova starijeg brata i vikonta, glavom i bradom! Tako je Penelope ipak imala neku nadu. Zapravo, ne baš. Znala je ona da se Colin neće oženiti njome, ali barem je plesao s njom na svakom balu i nasmijavao je, a svako toliko je i ona njega uspjela nasmijati, i znala je da će to morati biti dovoljno. I tako je Penelopin život tekao dalje. Stigla je njezina treća sezona, pa zatim i četvrta. Njezine dvije starije sestre, Prudence i Phillippa su konačne našle supruge i odselile se. Gospođa Featherington se još uvijek nadala da bi i Penelope ipak možda mogla pronaći muža, s 11 Gospodin Bridgerton


obzirom na to da je Prudence i Phillippi trebalo pet sezona da ščepaju svoje muževe, ali Penelope je znala da joj je sudbina namijenila da ostane usidjelicom. Ne bi bilo fer udati se za nekoga kad je bila tako očajnički zaljubljena u Colina. I možda, tamo u najdaljim zakutcima njezina mozga – u onom najudaljenijem kutku, zametnuto iza francuskih konjugacija koje nikad nije svladala i aritmetike koju nikad nije rabila – još je čuvala najsitniju iskru nade. Sve do onog dana. Čak i sada, sedam godina kasnije, još uvijek je taj dan nazivala onaj dan. Bila je otišla do Bridgertonovih, kao što je to često činila, na čaj s Eloise i njezinom majkom i sestrama. Bilo je to neposredno prije nego što se Eloisin brat Benedict oženio Sophie, samo on tada nije znao tko je ona zapravo, i,... dobro, to nije važno, važno je samo to da je to možda bila jedina doista značajna tajna u prošlom desetljeću koju lady Whistledown nije uspjela razotkriti. Dakle, hodala je sama glavnim predvorjem, osluškujući svoje korake koji su odjekivali mramornim pločicama, krećući se prema izlazu iz kuće. Upravo si je namještala plašt i spremala se prošetati kratku udaljenosti do vlastite kuće (koja je zapravo bila odmah iza ugla), kad je začula glasove. Muške glasove. Muške bridgertonovske glasove. Bila su to tri starija brata Bridgerton. Anthony, Benedict i Colin. Vodili su jedan od onih razgovora kakve muškarci običavaju voditi, onakve kad puno mrmljaju i jedan drugoga zadirkuju. Penelope je oduvijek uživala gledati kako Bridgertoni komuniciraju na ovaj način; oni su bili tako divna obitelj. Penelope ih je vidjela kroz otvorena vrata, ali nije uspijevala čuti što govore sve dok nije došla do kućnog praga. I tada se dogodilo ono što će ju proganjati čitavog života, taj katastrofalno loš izbor trenutka u kojem je zakoračila kroz vrata. Prvi glas koji je bila čula u tom trenutku bio je Colinov, a riječi nisu bile nimalo ljubazne. "... i zasigurno se neću oženiti Penelopom Featherington!" "Oh", izletjelo joj je prije nego što je uspjela razmisliti, cijuk koji je proparao zrakom poput loše ugođene zviždaljke. 12 Julia Quinn


Trojica Bridgertona okrenula su se prema njoj s jednakim prestravljenim izrazom na licima, i Penelope je znala da je upravo zakoračila u ono što će zasigurno biti pet najgorih minuta njezina života. Neko vrijeme, koje se činilo kao čitava vječnost, nije rekla ništa, a zatim, konačno, s dostojanstvom za koje nije znala da ga ima, pogleda Colina ravno u oči i reče: "Nikad nisam tražila od tebe da se oženiš mnome." Njegovi su obrazi od ružičastih postali crveni. Zinuo je, ali iz usta mu nije izašao ni jedan glas. Bilo je to, pomisli Penelope s kiselim zadovoljstvom, vjerojatno prvi put u njegovu životu da je ostao bez riječi. "I nikad nisam..." Penelope, grčevito proguta slinu. "Nikad nisam nikomu rekla da želim postati tvojom ženom." "Penelope", Colin konačno uspije progovoriti, "jako mi je žao." "Nemaš se zašto ispričavati", reče ona. "Ne , uporno će Colin, "imam. Povrijedio sam tvoje osjećaje i..." "Nisi znao da sam tu." "Ali bez obzira na to..." "Nećeš se oženiti mnome", reče ona glasom koji joj je zazvučao vrlo strano i isprazno. "Nema ništa loše u tome. Ni ja se neću udati za tvoga brata Benedicta." Benedict je očito nastojao ne gledati u njih, no ovo mu je privuklo pozornost. Penelope stisne dlanove u šake na rukama koje su joj visjele uz tijelo. "Njegovi osjećaji neće biti povrijeđeni ako izjavim da se neću udati za njega." Okrene se prema Benedictu i pogleda ga znakovito ravno u oči: "Nije li tako, gospodine Bridgerton?" "Naravno", hitro odgovori Benedict. "Dakle, to smo riješili", reče ona strogo, zapanjena što joj konačno iz usta izlaze baš prave riječi. "Ničiji osjećaji nisu povrijeđeni. A sada me ispričajte, gospodo, trebala bih poći kući."

13 Gospodin Bridgerton


Trojica gospode se istoga trenutka razmaknu kako bi je propustili i ona bi uspjela umaknuti da Colin iznenada ne ispali: "Nisi povela sobaricu sa sobom?" Ona odmahne glavom. "Stanujem odmah iza ugla." "Znam, ali..." "Ja ću vas otpratiti ", uglađeno reče Anthony. "Doista nije potrebno, gospodine lorde." " Učinite mi zadovoljstvo", reče on tonom kojim joj je jasno dao do znanja da ona tu nema nikakvog izbora. Ona kimne i njih dvoje pođu zajedno niz ulicu. Nakon što su prošli otprilike tri kuće, Anthony reče glasom začudo punim poštovanja: "On nije znao da ste vi ondje. " Penelope osjeti kako su joj se kutovi usana stisnuli – ne od ljutnje, već jednostavno od umora i rezigniranosti. "Znam", odgovori mu. "On nije okrutna osoba. Vjerujem da ga vaša majka gnjavi da se oženi." Anthony kimne. Namjere lady Bridgerton da sretno oženi ili uda svako od svoje osmero djece bile su čuvene. "Ja joj se sviđam'', reče Penelope. "Mislim na vašu majku. Bojim se da ona ne vidi dalje od toga. Ali istina je da nije važno hoće li joj se Colinova nevjesta sviđati ili ne." "Pa, nisam baš siguran', zamišljeno će Anthony, ne zvučeći nimalo poput zastrašujućeg i vrlo uglednog vikonta već više kao dobro odgojeni sin. "Ja ne bih volio biti oženjen nekom koja se mojoj majci ne bi sviđala." Odmahnuo je glavom na način iz kojeg se jasno moglo iščitati veliko strahopoštovanje prema majci. "Ona je prirodna sila." "Vaša majka ili vaša žena?" On je otprilike pola sekunde razmišljao o tom pitanju. "Obje." Hodali su nekoliko trenutaka, a zatim Penelope izvali: "Colin bi trebao otići. " 14 Julia Quinn


Anthony je pogleda sa znatiželjom. "Oprostite, molim vas?" "On bi trebao otići. Putovati. On se još nije spreman oženiti, a vaša majka se neće moći obuzdati, stalno će vršiti pritisak na njega. Ona ima dobre namjere…" Penelope se užasnuto ugrize za usnicu. Nadala se da vikont neće pomisliti da ona sada tu kritizira lady Bridgerton. Što se nje ticalo, nije bilo veće dame u cijeloj Engleskoj. "Moja majka uvijek ima dobre namjere", reče Anthony s odobravajućim smiješkom. "No možda vi imate pravo. Možda bi on doista trebao otputovati. Colin uistinu uživa u putovanjima. Iako se upravo vratio iz Walesa." "Uistinu?" promrmlja pristojno Penelope, kao da nije jako dobro znala da je on bio u Walesu." "Evo nas", rekao je kimnuvši joj na odgovor. "Ovo je vaša kuća, zar ne?" "Da. Hvala vam na pratnji." "Bilo mi je zadovoljstvo, uvjeravam vas." Penelope je gledala neko vrijeme za njim dok je odlazio, a zatim ušla u kuću i zaplakala. Sljedećeg se dana u Društvenom biltenu lady Whistledown pojavila sljedeća zabilješka: Ha, kakvog li uzbuđenja jučer na ulaznim stubama rezidencije lady Bridgerton u ulici Bruton! Prvo je Penelope Featherington viđena u društvu ne jednog, ne dvojice, već TROJICE braće Bridgerton, što je za ovu jadnu djevojku, koja je sramotno poznata po nevidljivosti u društvu, bio dosad neviđen podvig. Nažalost (ali vjerojatno očekivano) za gospođicu Featherington, kad je konačno otišla doma, pod ruku je držala vikonta, jedinog oženjenog od trojice. Ako gospođica Featherington nekako uspije odvući jednog od braće Bridgerton do oltara, to bi zacijelo značilo kraj svijeta kakvog 15 Gospodin Bridgerton


poznajemo, a Vaša autorica, koja iskreno priznaje da u takvom svijetu ne bi znala živjeti, bit će prisiljena istoga časa dati otkaz na svom poslu. Činilo se da čak i lady Whistledown razumije uzaludnost Penelopinih osjećaja za Colina.

Godine su letjele, a nekako, ni ne shvaćajući kad i kako se to dogodilo, Penelope više nije bila debitantica i našla se sjedeći u društvu s pratiljama, promatrajući kako njezina mlađa sestra Felicity – zasigurno jedina od sestara Featherington koja je bila blagoslovljena i prirodnom ljepotom i šarmom – uživa u svojim londonskim sezonama. Colinu su se putovanja jako svidjela i počeo je sve više vremena provoditi izvan Londona; činilo se da svakih nekoliko mjeseci kreće na neko novo putovanje. Kad je boravio u gradu, uvijek bi sačuvao jedan ples i jedan osmijeh za Penelope, a ona se nekako uspijevala pretvarati da se ništa nikad nije dogodilo, da on nikada nije javno na ulici objavio kako mu se ona ne sviđa, da njezini snovi nikad nisu bili skršeni. Tijekom njegovih rijetkih boravaka u gradu, uvijek je izgledalo da su se njih dvoje zadovoljili nekim opuštenim, iako ne baš jako dubokim, prijateljstvom. A to je bilo sve čemu se jedna skoro dvadesetosmogodišnja usidjelica mogla nadati, zar ne? Neuzvraćena ljubav nikad nije jednostavna, ali Penelope Featherington se barem navikla na nju.

16 Julia Quinn


1. poglavlje

Majke koje su naumile udati svoje kćeri pršte od radosti - Colin Bridgerton se vratio iz Grčke! Objasnit ću o čemu se radi onim najdražim (i neupućenim) čitateljima koji su ove godine prvi put u gradu. Gospodin Bridgerton je treći od legendarnog niza od osam braće i sestara Bridgerton (otud i ime Colin, koje počinje slovom C; njemu prethode Anthony i Benedict, a nakon njega slijede Daphne, Eloise, Francesca, Gregory i Hyacinth). Iako gospodin Bridgerton nema plemićku titulu i malo je vjerojatno da će ju ikad imati (on je sedmi u redu za titulu vikonta Bridgertona, iza dva sina trenutnog vikonta, svog starijeg brata Benedicta i njegova tri sina), ipak ga se smatra glavnim ulovom ove sezone, zahvaljujući njegovom bogatstvu, njegovom licu, njegovom stasu i, najviše od svega, njegovom šarmu. Međutim, teško je predvidjeti hoće li gospodin Bridgerton ove sezone pokleknuti pred bračnim blaženstvom; on je svakako u dobi pogodnoj za ženidbu (trideset tri), ali nikad nije pokazao odlučno zanimanje za bilo koju damu odgovarajućeg podrijetla, a da stvari budu još kompliciranije, ima nezgodnu sklonost da u trenutku napusti London i odjuri u neku egzotičnu destinaciju. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 2. TRAVNJA 1824.

17 Gospodin Bridgerton


P

ogledajte ovo! cijuknula je Portia Featherington. "Colin Bridgerton se vratio!"

Penelope podigne pogled sa svog veza. Njezina majka je čvrsto držala posljednje izdanje Društvenog biltena lady Whistledown na način na koji bi Penelope, rekli bismo, mogla držati konopac kad bi visjela s neke zgrade. "Znam", promrmljala je. Portia se namršti. Mrzila je kad je netko – bilo tko – saznao za neki trač prije nje. "Kako si ti došla do Whistledowna prije mene? Rekla sam Briarlyju da mi ga spremi i da ga nikome ne da pipnuti…" "Nisam to pročitala u Whistledownu", prekine je Penelope, prije nego što njezina majka ode koriti sirotog batlera koji je ionako živio pod velikim stresom. "Felicity mi je rekla. Sinoć. Hyacinth Bridgerton joj je rekla." "Tvoja sestra provodi jako puno vremena kod Bridgertonovih." "Kao i ja", istakne Penelope, pitajući se kamo ovo vodi. Portia kucne prstom po bradi, kao što je uvijek činila kad bi nešto smišljala ili spletkarila. "Colin Bridgerton je u dobi kad bi trebao tražiti ženu." Penelope je uspjela trepnuti trenutak prije nego što je izbečila oči. "Colin Bridgerton se neće vjenčati s Felicity!" Portia slegne ramenima. "I čudnije su se stvari događale." "Ja se toga ne sjećam", promrmlja Penelope. "Anthony Bridgerton se oženio onom Kate Sheffield, a ona je bila još nepopularnija od tebe." To baš i nije bila istina; Penelope je smatrala da su njih dvije bile jednako nisko na društvenoj ljestvici. Ali nije imalo smisla reći to majci koja je vjerojatno smatrala da je svojoj trećoj kćeri udijelila kompliment rekavši da nije bila najnepopularnija djevojka te sezone. Penelope skupi usnice. "Komplimenti" njezine majke obično su ubadali poput osa. 18 Julia Quinn


"Nemoj misliti da te kritiziram", reče Portia, sva se rastapajući od brižnosti. "Zapravo, meni je drago što si ti ostala usidjelicom. Ja sam sama na ovom svijetu, imam samo svoje kćeri, i utješno je znati da će se jedna od njih brinuti za mene u mojoj starijoj dobi." Penelope je imala viziju te budućnosti - budućnosti koju je njezina majka upravo opisala - i dobila je iznenadni poriv da pobjegne i uda se za dimnjačara. Odavno je prihvatila činjenicu da će zauvijek ostati usidjelicom, ali nekako se uvijek zamišljala u vlastitoj lijepoj maloj kući u nizu ili možda u udobnoj kolibi pokraj mora. Ali u posljednje vrijeme Portia ju je gnjavila razgovorima u kojima je spominjala svoju starost i činjenicu kako je sretna što ima Penelope koja će se brinuti o njoj. Nije se osvrtala na činjenicu da su se i Prudence i Philippa udale za imućne muškarce i da su posjedovale dovoljno sredstava kojima bi omogućile svojoj majci udoban život. Ili na činjenicu da je i sama Portia bila dovoljno imućna; kad je njezina obitelj odvojila novac za njezin miraz, jedna četvrtina pospremljena je na njezin bankovni račun. Ne, kad je Portia govorila o tome da se o njoj treba "brinuti", nije govorila o novcu. Ono što je njoj trebalo bio je rob. Penelope uzdahne. Bila je pregruba prema svojoj majci, iako je to bilo samo u mislima. Prečesto je to radila. Majka ju je voljela. Znala je da je majka voli. A i ona je voljela svoju majku. Stvar je bila samo u tome da joj se ponekad ta njezina majka nije nimalo sviđala. Nadala se da je to ne čini lošom osobom. Ali iskreno, njezina majka bi stavljala na kušnju strpljivost čak i najljubaznije i najnježnije kćeri, a Penelope će prva to priznati, znala je povremeno biti i malo previše sarkastična. "Zašto misliš da se Colin i Felicity ne bi mogli vjenčati?" upita Portia. Penelope je zapanjeno pogleda. Mislila je da je ta tema završena. Kao da nije znala kakva joj je majka. A majka joj je bila jako uporna osoba. 19 Gospodin Bridgerton


"Pa", reče polako Penelope, "prije svega, ona je dvanaest godina mlađa od njega." "Pih", reče Portia, odmahnuvši rukom. "To je ništa i ti to dobro znaš." Penelope se namršti, zatim jaukne jer se slučajno ubola iglom u prst. "Uostalom", nastavi nehajno Portia, "on je..." - pogleda u Whistledown i potraži gdje je napisano koliko mu je točno godina "star točno trideset tri godine! Kako bi on uopće mogao izbjeći dvanaest godina razlike između sebe i svoje žene? Zasigurno ne očekuješ da bi se on mogao oženiti nekom tvoje dobi." Penelope usiše ozlijeđeni prst iako je znala da je to beznadno nepristojno. Ali morala je staviti nešto u usta da ne bi mogla izgovoriti nešto ružno i nešto strašno pakosno. Sve što je njezina majka rekla bila je istina. U velikom broj vjenčanja u visokom društvu – možda čak i u većina njih - sklapali su se brakovi između muškaraca i djevojaka koje su bile dvanaest ili više godina mlađe od njih. Ali nekako se razlika u godinama između Colina i Felicity činila još veća, možda zbog... Penelope nije uspijevala skinuti izraz gađenja s lica. "Ona mu je poput sestre. Poput male sestrice." "Doista, Penelope. Ja ne mislim..." "To je skoro kao incest", promrmlja Penelope. "Što si to rekla? Penelope se ponovno uhvati veza. "Ništa." "Sigurna sam da si nešto rekla." Penelope odmahne glavom. "Nakašljala sam se. Možda si čula..." "Čula sam kako si nešto rekla. Sigurna sam." Penelope zastenje. Predstojao joj je dug i naporan život. "Majko", reče, sa strpljivošću, ako već ne sveca, onda barem vrlo predane opatice, "Felicity je praktički zaručena za gospodina Albansdalea." 20 Julia Quinn


Portia doslovno počne trljati dlanove. "Neće se ona zaručiti njime ako uspije uhvatiti Colina Bridgertona." "Felicity će radije umrijeti nego naganjati Colina." "Naravno da neće. Ona je mudra djevojka. Svima je jasno da je Colin Bridgerton bolji ulov." "Ali Felicity voli gospodina Albansdalea!" Portia se skruši u svojem savršeno tapeciranom stolcu. "To je točno." "Također", doda Penelope strastveno, "gospodin Albansdale je poprilično imućan." Portia krene kuckati kažiprstom po obrazu. "Istina. Nije", reče oštro, "toliko imućan kao Bridgerton, ali vjerujem da njegov imetak nije mačji kašalj." Penelope je znala da je došao trenutak da odustane od daljnjeg razgovora, ali nije se mogla zaustaviti još jednom posljednji put. "Uistinu, majko, on savršeno odgovara Felicity. Mi bismo trebali biti presretni zbog nje." "Znam, znam", gunđala je Portia. "Samo se radi o tome da sam ja tako silno željela da mi se barem jedna kći uda za Bridgertona. Kakav bi to tek uspjeh bio! Tjednima bih bila glavnom temom razgovora u Londonu. Možda i godinama." Penelope zabije iglu u jastuk kraj sebe. Bilo je to prilično budalast način da se ispuše, ali u suprotnom bi skočila na noge i zaurlala A što sa mnom? Portia je izgleda mislila da kad se Felicity jednom uda, sve njezine nade za brak s jednim od Bridgertona bit će zauvijek pokopane. Ali Penelope je još uvijek bila neudana - zar to nije baš ništa značilo? Je li se bilo pretjerano nadati da njezina majka osjeća jednak ponos za nju kao što osjeća za ostale tri kćeri? Penelope je znala da je Colin neće izabrati za svoju nevjestu, ali zar ne bi jedna majka trebala biti barem malo slijepa na mane svoje djece? Penelopi je bilo kristalno jasno da ni Prudence, ni Philippa, a čak ni Felicity nikada nisu imale 21 Gospodin Bridgerton


šanse s nekim od Bridgertona. Zašto je njezina majka mislila da njihov šarm toliko nadilazi Penelopin? Dobro, Penelope je morala priznati da je Felicityna popularnost znatno nadmašivala popularnost sve njezine tri sestre zajedno. Ali Prudence i Philippa nikada nisu bile Neusporedive. One su također lebdjele na rubovima plesnih dvorana, jednako kao i Penelope. Osim, naravno, činjenice da su one sada bile udate. Penelope se ne bi ni pomislila udati ni za jednog od njihovih muževa, ali one su sada barem bile nečije supruge. Srećom, međutim, Portijine misli su se već preselile na zelenije pašnjake. "Moram posjetiti Violet", rekla je. "Colinov povratak zacijelo joj je donio veliko olakšanje." "Sigurna sam da će lady Bridgerton biti presretna što te vidi", reče Penelope. "Jadna ona", reče Portia, uzdahnuvši dramatično. "Ona se tako silno brine za njega, znaš…" "Znam." "Kažem ti, jedna majka to ne bi trebala podnositi. On se potuca naokolo, samo dragi Bog zna gdje, po zemljama koje su potpuno divlje..." "Koliko ja znam, Grci su kršćani", promrmlja Penelope, vrativši pogled na svoj vez. "Ne budi drska, Penelope Anne Featherington, oni su katolici!" Portia zadrhti kad izgovori posljednju riječ. "Oni uopće nisu katolici", odgovori Penelope, odustajući od vezenja koji je odložila sa strane. "Oni su grčki pravoslavci." "Eto vidiš, nisu pripadnici engleske crkve", reče Portia šmrknuvši nosom. "S obzirom na to da su Grci, mislim da ih to nije previše briga."

22 Julia Quinn


Portia ju s neodobravanjem pogleda ispod oka. "A kako ti uopće znaš to o grčkoj religiji, pitam se ja? Ne, nemoj mi reći", reče Portia teatralno odmahnuvši rukom. "Ti si to negdje pročitala." Penelope je samo treptala dok je smišljala odgovarajući odgovor. "Voljela bih da ne čitaš toliko puno", uzdahne Portia. "Vjerojatno sam te mogla odavno udati da si se malo više usredotočila na društvene vještine, a manje na... manje na…" Penelope je morala pitati. "Manje na što?" "Ne znam. Što god ti to radiš zbog čega stalno zuriš u nebo i sanjariš." "Ja to samo razmišljam", reče Penelope tiho. "Nekad jednostavno volim stati i razmišljati." "Stati s čim?" željela je znati Portia. Penelope nije odoljela da se ne nasmiješi. Portijin upit jasno je pokazao po čemu su se sve razlikovale majka i kćeri. "Ni s čim, majko", reče Penelope. "Uistinu." Portia je djelovala kao da želi još nešto reći, ali onda odluči da joj je pametnije šutjeti. Ili je možda samo bila gladna, s obzirom na to da je uzela kolačić s pladnja za čaj i ubacila ga u usta. Penelope je sama posegnula za tim zadnjim kolačićem, ali je odlučila da je bolje da ga pojede njezina majka. Na taj će način barem neko vrijeme šutjeti. Posljednja stvar koju je željela bila je još jedan razgovor o Colinu Bridgertonu.

"Colin se vratio!" Penelope podigne pogled sa svoje knjige – Kratke povijesti Grčke – i ugleda Eloise Bridgerton kako je nahrupila u njezinu sobu. Kao i obično, Eloise nisu najavili. Batler Featherington bio je toliko naviknut vidjeti je ovdje da se prema njoj odnosio kao prema članu obitelji. 23 Gospodin Bridgerton


"Uistinu?" upita Penelope, glumeći (po svom mišljenju) prilično realistično ravnodušnost. Naravno, sklonila je Kratku povijest Grčke iza Mathilde, romana S. R. Fielding koji je prošle godine napravio veliku buru. Svi su imali primjerak Mathilde na noćnom ormariću. A bila je dovoljno velika da zakloni Kratku povijest Grčke. Eloise sjedne na stolac Penelopinog radnog stola. "Kažem ti, jako je preplanuo. Sve to vrijeme provedeno na suncu, pretpostavljam da je to razlog." "Bio je u Grčkoj, zar ne?" Eloise odmahne glavom. "Rekao je da tamo eskalirao rat pa je bilo preopasno. Zato je umjesto u Grčku otišao na Cipar." "Ma nemoj mi reći", reče Penelope sa smiješkom. "Lady Whistledown je ipak u nečemu pogriješila." Eloise se nasmije onim drskim Bridgertonovskim smiješkom i Penelope još jednom pomisli kako je sretna što joj je Eloise najbolja prijateljica. Njih su dvije nerazdvojne još otkad im je bilo sedamnaest godina. Zajedno su proživjele svoje londonske sezone i, zajedno su postale zrele osobe, i, na veliku žalost svojih majki, zajedno su završile kao usidjelice. Eloise je tvrdila da nije pronašla pravu osobu. Penelope, naravno, nitko nije ništa pitao. "Je li mu bilo lijepo na Cipru?" upita Penelope. Eloise uzdahne. "Rekao je da je bilo sjajno. Kako bih ja silno željela putovati. Čini mi se da su svi negdje bili osim mene." "I mene", podsjeti je Penelope. "I tebe", složi se Eloise. "Hvala Bogu na tome." "Eloise!" uzvikne Penelope i mlatne prijateljicu jastukom. Ali i ona je zahvaljivala Bogu na Eloise. Mnogo žena čitavog života ne pronađe tako blisku prijateljicu, a ona je imala nekoga kome je mogla reći sve. Zapravo, skoro sve. Penelope joj nikad nije otkrila svoje osjećaje za Colina, iako je znala da Eloise vjerojatno zna istinu. 24 Julia Quinn


Eloise je bila previše taktična da bi to spominjala, što je samo potvrdilo Penelopino uvjerenje da je Colin nikada neće voljeti. Da je Eloise pomislila, bar samo na trenutak, da Penelope ima ikakvu šansu upecati Colina, ona bi već počela spletkariti, a na provodadžijskoj bi joj strategiji pozavidjeli i pravi generali. Istina je bila da je Eloise voljela petljati u sve i svašta. "... a zatim mi je rekao da je voda bila tako uzburkana da je povraćao preko ograde broda i..." Eloise se namršti. "Ti me uopće ne slušaš. "Ne", prizna Penelope. "Zapravo, da. Slušala sam te djelomično. Ne vjerujem da ti je Colin uistinu rekao kako je povraćao." "Pa, ja sam mu sestra." "Bit će jako ljutit kažeš li mu da si mi to ispričala." Eloise odmahne rukom na to. "Neće mi zamjeriti. A tebe ionako doživljava kao još jednu sestru." Penelope se nasmiješi, ali istovremeno uzdahne. "Majka ga je pitala - naravno - planira li ostati u gradu tijekom sezone", nastavi Eloise, "i – naravno – on je bio strašno neodređen, ali onda sam ga ja odlučila ispitati…" "To je bilo jako mudro od tebe", promrmlja Penelope. Eloise sad baci onaj jastuk na Penelope. "I konačno sam ga natjerala da prizna da hoće, misli da će ostati barem nekoliko mjeseci. Ali onda je on mene natjerao da obećam da to neću otkriti majci." "Čuj, to baš nije..." - Penelope se nakašlje – "previše inteligentno od njega. Bude li vaša majka pomislila da je on ovdje neko ograničeno vrijeme, udvostručit će napore da ga oženi. A ja sam mislila da je upravo to ono što se on silno trudi izbjeći." "I meni se čini da mu je to cilj u životu", složila se Eloise. "Ako je uljuljka da pomisli kako nema žurbe, možda ga neće toliko gnjaviti." 25 Gospodin Bridgerton


"Zanimljiva zamisao", reče Eloise, "ali to je vjerojatno istinitije u teoriji nego u praksi. Moja majka je tako odlučna u namjeri da ga oženi da nema veze hoće li pojačati pritisak. Njezin trenutni pritisak je dovoljan da ga sasvim izludi." "Može li netko dvostruko poludjeti?" zamišljeno će Penelope. Eloise nakrivi glavu. "Ne znam", reče. "I nisam sigurna želim li to saznati." Obje su neko vrijeme šutjele (što je bila vrlo rijetka pojava), a onda Eloise iznenada skoči na noge i reče: "Moram ići." Penelope se nasmiješi. Ljudi koji nisu dobro poznavali Eloise mislili su da ona često mijena temu razgovora (i vrlo naglo), ali Penelope je znala da se istina skriva u nečem drugom. Kad je Eloise nešto odlučila, ona nije bila sposobna odustati od toga. Što je značilo da ako Eloise odjednom želi otići, to je vjerojatno imalo veze s nečim o čemu su razgovarale ranije toga popodneva, i... "Colina očekuju na čaju", objasni Eloise. Penelope se nasmiješi. Obožavala je biti u pravu. "Bilo bi dobro da dođeš i ti", reče Eloise. Penelope odmahne glavom. "On se sigurno zaželio svoje obitelji". "Vjerojatno si u pravu", reče Eloise, lagano kimnuvši. "Onda dobro, moram ići. Strašno mi je žao što sam tako kratko ostala, ali morala sam se uvjeriti da znaš da se Colin vratio doma." "Whistledown", podsjeti je Penelope. "Točno. Otkud toj ženi sve te informacije?" reče Eloise, zatresavši glavom u čuđenju. "Kažem ti, ona toliko zna o mojoj obitelji da se pitam trebam li biti u strahu." "Neće ona to moći unedogled", komentirala je Penelope, ustajući da bi ispratila prijateljicu. "Netko će na kraju otkriti tko je ona, slažeš li se?" "Ne znam." Eloise stavi ruku na kvaku, okrene je i otvori vrata. "To sam ja također mislila. Ali prošlo je već deset godina". 26 Julia Quinn


"Zapravo, i više. Da ju je netko trebao razotkriti, vjerujem da bi je već razotkrio." Penelope isprati Eloise niz stube. "Jednom će i ona pogriješiti. Mora pogriješiti. I ona je samo ljudsko biće." Eloise se nasmije. "A ja sam je svrstala među niža božanstva." Penelope se nesvjesno naceri. Eloise stane i okrene se tako naglo da se Penelope zaletjela ravno u nju pa su se njih dvije skoro survale niz posljednjih nekoliko stuba. "Znaš li što?" upita Eloise. . "Nemam ni najblažeg pojma." Eloise se nije dalo ni namrštiti na ovo. "Kladim se da je ona već napravila neku pogrešku", reče. "Molim?" "Ti si to sama rekla. Ona – ili je to možda on, pretpostavlja – piše tu kolumnu više od desetljeća. Nitko ne može ništa raditi tako dugo bez ijedne pogreške. Znaš li što ja mislim?" Penelope nestrpljivo raširi ruke. "Mislim da je problem u tome što smo mi svi preglupi da bismo primijetili njezine pogreške." Penelope je zurila u nju jedan trenutak, a zatim prasne u smijeh. "O, Eloise", reče, brišući suze s očiju. "Ja te stvarno volim." Eloise se naceri. "I to je baš dobra stvar, s obzirom da sam usidjelica. Trebale bismo osnovati zajedničko kućanstvo kad navršimo trideset godina i kad budemo stare i ružne." Penelope se uhvati za tu zamisao kao za čamac za spašavanje. "Uistinu misliš da bismo to mogle?" uzvikne. A zatim, prigušenim glasom, pogleda krišom uz i niz predvorje. "Majka je počela uznemirujuće često pričati o svojoj starosti." "Što je u tome toliko uznemirujuće?" "Ja sam u svim njezinim vizijama, uvijek pri ruci, dvorim je." 27 Gospodin Bridgerton


"O, Bože." "Ovo je blaža psovka od one koju sam ja imala na pameti". "Penelope! " Ali Eloise se cerila. "Ja volim svoju majku", reče Penelope. "Znam da je voliš", reče Eloise, vrlo umirujućim glasom. "Ne, uistinu je volim." Lijevi ugao Eloisinih usta počeo je titrati. "Znam da je voliš. Uistinu." "Samo je riječ o tome..." Eloise podigne ruku. "Ne moraš mi ništa više reći. Ja te savršeno razumijem. Ja... O! Dobar dan, gospođo Featherington!" "Eloise", reče Portia, užurbano koračajući prema njima. "Nisam znala da si ovdje." "Samozatajna sam kao i uvijek", reče Eloise. "I lukava čak." Portia joj se suosjećajno osmjehne. "Čula sam da ti se brat vratio u grad." "Da, svi smo presretni zbog toga." "Sigurna sam da jeste, pogotovo tvoja majka." "Svakako. Ona je sva izvan sebe od radosti. Vjerujem da već radi popis." Portia sva živne, onako kao bi uvijek živnula kad bi čula nešto što bi se moglo protumačiti kao trač. "Popis? Kakav popis? " "Pa, znate, isti onaj popis koji je napravila za svu svoju odraslu djecu. Poželjni supružnici i tako to." "Pitam se ja", reče Penelope hladno, "što to znači ,i tako to‘." "Ona ponekad u taj popis uključi jednu ili dvije osobe koje su beznadno neprikladne samo da bi naglasila kvalitete pravih mogućnosti."

28 Julia Quinn


Portia se nasmije. "Penelope, možda će onda i tebe staviti na Colinov popis." Penelope se nije smijala. A nije ni Eloise. Portia to izgleda nije primijetila. "Dobro, vrijeme mi je poći", reče Eloise, nakašljavši se kako bi ublažila neugodu dvoje od troje ljudi u tom predvorju. "Colina očekujemo na čaju. Majka želi da čitava obitelj bude nazočna." "Hoćete li svi stati?" upita Penelope. Dom lady Bridgerton bio je prostran, ali ukupan broj djece, njihovih supružnika i unuka u obitelji Bridgerton dosegao je brojku od dvadeset jedan. Bila je to velika obitelj." "Ići ćemo u kuću Bridgerton", objasni Eloise. Njezina majka iselila se iz službene londonske rezidencije obitelji Bridgerton nakon što joj se najstariji sin oženio. Anthony, koji je bio vikont od svoje osamnaeste, rekao je Violet da ne mora ići, ali ona je inzistirala na tome da njemu i njegovoj ženi treba privatnost. I tako su Anthony i Kate živjeli u kući Bridgerton sa svoje troje djece, dok je Violet sa svojom neoženjenom i neudatom djecom (osim Colina koji je imao vlastiti momački stan) živjela nekoliko ulica dalje na adresi Ulica Bruton broj 5. Nakon godinu dana neuspješnih pokušaja da nadjenu ime novom domu lady Bridgerton, obitelj je jednostavno prigrlila naziv Broj pet. "Lijepo se provedi", reče Portia. "Moram sad pronaći Felicity. Kasnimo na sastanak s modisticom." Eloise je promatrala Portiu kako nestaje uz stube, a zatim se obrati Penelope: "Čini mi se da tvoja sestra provodi jako mnogo vremena kod modistice." Penelope slegne ramenima. "Felicity izluđuju sve te probe, ali ona je majčina jedina nada za istinski veličanstvenu udaju. Bojim se da je uvjerena kako će Felicity upecati vojvodu bude li odjenula odgovarajuću opravu." "Zar ona nije praktički zaručena za gospodina Albansdalea?" 29 Gospodin Bridgerton


"Mislim da će je on sljedećeg tjedna službeno zaprositi. Ali dotad, majka smatra da je sve otvoreno." Ona zakoluta očima. "Bilo bi ti bolje da upozoriš brata da se drži podalje." "Gregoryja?" upita Eloise u nevjerici. "On još nije ni završio fakultet." "Colina." "Colina?" Eloise prasne u smijeh. "O, ova ti je dobra." "To sam joj i ja rekla, ali znaš kakva je ona kad si nešto utuvi u glavu." Eloise se zasmijulji. "Slična je meni, pretpostavljam". "Nepokolebljiva do samog kraja." "Nepokolebljivost zna biti jako korisna stvar", podsjeti je Eloise, "u prikladnom trenutku". "Točno", uzvrati joj Penelope uz sarkastični smiješak, "ali u neprikladnom trenutku, to je noćna mora." Eloise se nasmije. "Razvedri se, prijateljice. Barem ti je dopustila riješiti se onih užasnih žutih oprava." Penelope spusti pogled na svoju jutarnju haljinu, koja je, po njezinom mišljenju, bila laskavo plave nijanse. "Prestala mi je birati odjeću kad je konačno shvatila da nemam nikakvih izgleda za udaju. Djevojka koja nema šansi za udaju nije vrijedna vremena i energije koju ona ulaže u modne savjete. Nije me pratila modistici već više od godinu dana. Koja sreća!" Eloise se nasmiješi prijateljici čiji je ten poprimio prelijepu boju breskve kad god je odjenula opravu hladnijih tonova. "Svima je bilo jasno u kojem si trenutku dobila dozvolu sama birati svoju odjeću. Čak je i lady Whistledown to komentirala!" "Sakrila sam tu kolumnu od majke", priznala je Penelope. "Nisam željela da je to povrijedi." Eloise trepne nekoliko puta prije nego što reče: "Penelope, to je bilo jako lijepo od tebe." 30 Julia Quinn


"Imam ja svojih svijetlih trenutaka kad me krasi ljubaznost i milosrđe." "Čovjek bi pomislio", reče Eloise namrštivši se, "da je glavna značajka ljubaznosti i milosrđa ne privlačiti pozornost na te vrline." Penelope napući usne dok je gurala Eloise prema vratima. "Zar ti ne trebaš poći doma?" "Odlazim! Odlazim!" I Eloise ode.

Bilo je, zaključio je Colin Bridgerton dok je ispijao gutljaj uistinu odličnog vinjaka, vrlo lijepo vratiti se u Englesku. Bilo je, zapravo, prilično čudno to što se tako volio vratiti doma, jednako kao što je volio i otputovati. Za nekoliko mjeseci - najviše šest – zasvrbjet će ga da ponovno otputuje, ali zasad, Engleska u travnju činila mu se baš sjajnom. "Dobro je, je li?" Colin podigne pogled. Njegov brat Anthony naslonio se na prednji dio svog masivnog radnog stola od mahagonija, podignuvši svoju čašu vinjaka prema Colinu. Colin kimne. "Nisam shvaćao koliko mi nedostaje dok se nisam vratio. Mastika ima svojih čari, ali ovo" – podigne svoju čašu – "je božanstveno." Anthony se ironično osmjehne. "A koliko dugo planiraš ovoga puta ostati?" Colin odšeta do prozora i odglumi da gleda van. Njegov se brat nije potrudio sakriti svoje nezadovoljstvo Colinovom strasti za putovanjima. Zapravo, Colin ga nije mogao kriviti za to. Povremeno bi mu bilo teško poslati pisma kući pa je pretpostavljao da je ponekad njegova obitelj morala čekati mjesec dana ili čak dva mjeseca na vijesti o njemu. No iako je znao da mu ne bi bilo ugodno da je bio na 31 Gospodin Bridgerton


njihovom mjestu – da nema pojma je li netko koga voli živ ili mrtav, da neprestano čeka kako će mu se na vratima pojaviti glasnik – to nije bilo dovoljno da ga zadrži u Engleskoj na dulje vrijeme. Svako toliko, on je jednostavno morao pobjeći. Nije bilo drugog načina kako bi se to opisalo. Pobjeći daleko do visokog društva koje ga je smatralo šarmantnom bitangom i ničim više, daleko od Engleske koja je poticala mlađe sinove na karijeru u vojsci ili svećenstvu, što uopće nije odgovaralo njegovom temperamentu. Čak i daleko od svoje obitelji, koja ga je bezuvjetno voljela, ali nije imala pojma da ono što on zapravo želi, ono što istinski želi, jest nešto raditi. Njegov brat Anthony bio je vikont, što je značilo beskrajnu odgovornost. Upravljao je posjedima, vodio obiteljske financije, brinuo se o dobrobiti bezbrojnih zakupaca i sluga. Benedict, Colinov četiri godine stariji brat, stekao je slavu kao umjetnik. Počeo je s olovkom i papirom, ali na poticaj svoje žene prešao je na slikanje uljenim bojama. Jedan od njegovih pejzaža sada visi u Nacionalnoj galeriji. Anthony će zauvijek biti zapamćen u obiteljskom stablu kao sedmi vikont Bridgerton. Benedict će živjeti kroz svoje slike dugo nakon što ga više ne bude na svijetu. Ali Colin nije imao ništa. On je upravljao malim imanjem koje mu je darovala njegova obitelj i odlazio je na zabave. Nikad ne bi ni pomislio reći kako se nije dobro zabavljao, ali ponekad je želio raditi i nešto drugo, a ne samo se zabavljati. Želio je svrhu. Želio je svoju ostavštinu. Želio je, ako već ne znati, onda se barem nadati, da će, kad ga više ne bude, biti zapamćen na neki drugi način, a ne samo u Društvenom biltenu lady Whistledown. Uzdahnuo je. Nije ni čudno što je toliko vremena provodio na putovanjima. "Coline?" pozove ga brat. 32 Julia Quinn


Colin se okrene i trepne. Bio je prilično siguran da ga je Anthony nešto pitao, ali negdje tijekom prekapanja po svojim mislima, zaboravio je što je to bilo. "Aha. Točno." Colin se nakašlje. "Bit ću ovdje tijekom sezone, najmanje toliko." Anthony ne reče ništa, ali bilo je teško propustiti zadovoljan izraz na njegovu licu. "Ako ništa drugo", dodao je Colin, nabacivši svoj legendarni iskrivljeni osmijeh, "netko mora razmaziti tvoju djecu. Mislim da Charlotte nema ni približno dovoljno lutaka." "Ima ih samo pedeset", reče Anthony sasvim bezizražajnim glasom. "Jadna djevojčica je strašno zanemarena." "Rođendan joj je krajem ovog mjeseca, zar ne? Mislim da ću je morati još malo zanemarivati." "Što se tiče rođendana", reče Anthony, smjestivši se u veliku fotelju iza svog stola, "sljedeće nedjelje bit će tjedan dana do majčina rođendana." "Što misliš, zašto sam se vratio?" Anthony ga pogleda ispod oka, a Colin je imao dojam da pokušava razabrati je li uistinu požurio doma radi majčina rođendana ili je jednostavno iskoristio priliku pohvaliti se, iako je to bila slučajnost. "Pripremit ćemo joj zabavu", reče Anthony. "Dopustit će vam?" Colin je znao iz iskustva da žene određene dobi ne uživaju u proslavama rođendana. Međutim, iako je njegova majka bila izuzetno lijepa, svakako je bila u godinama. "Bili smo prisiljeni poslužiti se ucjenom", priznao je Anthony. "Pristala je na zabavu jer bismo u protivnom otkrili koliko ima godina." Colin nije trebao u tom trenutku ispiti gutljaj svog vinjaka; zagrcnuo se i jedva je uspio spriječiti da ne poprska vinjak po bratu. "Volio bih da samo to vidio." 33 Gospodin Bridgerton


Anthony mu se samozadovoljno osmjehe. "Sjajno sam to izmanevrirao." Colin ispije ostatak svog pića. "Kolike su po tvom mišljenju šanse da ona neće iskoristiti tu zabavu da mi pronađe ženu?" ž"Vrlo male." "To sam i mislio." Anthony se nasloni u fotelji. "Coline, ti sad imaš trideset tri godine..." Colin je zurio u njega u nevjerici. "Bože dragi na nebesima, nemoj i ti počinjati." "Ne pada mi na pamet. Ja sam ti samo htio sugerirati da ove sezone držiš oči otvorenima. Ne moraš aktivno tražiti ženu, ali neće škoditi da barem budeš otvoren prema toj mogućnosti." Colin pogleda prema vratima, namjeravajući vrlo brzo proći kroz njih. "Uvjeravam te da mi brak kao pojam nije odbojan." "To nisam ni mislio", odgovori mu Anthony. "Ali ne vidim razloga za žurbu." "Nikad nema razloga za žurbu", odvrati Anthony. "Zapravo, rijetko ga ima. Ali daj samo udovolji majci, molim te." Colin nije bio svjestan da još uvijek drži u ruci praznu čašu dok mu nije skliznula kroz prste i završila na podu uz glasan zveket. "Dragi Bože", prošapće, "zar je bolesna?" "Nije!" reče Anthony, iznenađen kako mu je glas zazvučao glasno i snažno. "Sve će nas ona nadživjeti, siguran sam u to." "Onda, o čemu se radi?" Anthony uzdahne. "Samo bi te željela vidjeti sretnog." "Ja jesam sretan." "Uistinu?" "K vragu, pa ja sam najsretniji čovjek u Londonu. Samo čitaj lady Whistledown. Ona to tvrdi." 34 Julia Quinn


Anthony pogleda u komad papira na svom stolu. "Pa, možda ne u ovoj kolumni, ali pročitaj bilo što od prošle godine. Nazvala me šarmantnim više puta nego što je nazvala lady Danbury svojeglavom, a obojica smo svjesni kakav je to podvig." "Šarmantan ne znači nužno i sretan", reče Anthony obzirno. "Nemam ja vremena za ovo", promrmlja Colin. Vrata mu nikad nisu izgledala toliko privlačno kao u ovom trenutku. "Da si uistinu sretan", uporan je bio Anthony, "ne bi stalno odlazio." Colin zastane s rukom na kvaki. "Anthony, ja volim putovati." "Ali baš stalno?" "Čini se da je tako, inače ne bih putovao." "Ako ovo nije izmotavanje, onda ne znam što je." "A ovo" - Colin zabljesne svog brata zločestim smiješkom - "je manevar kojem je cilj izmotavanje." "Coline! " Ali Colin je već izašao iz prostorije.

35 Gospodin Bridgerton


2. poglavlje

Među pripadnicima visokog društva oduvijek je bilo u modi žaliti se na dosadu, ali ovogodišnji urod sudionika zabava od dosade je učinio umjetnost. Ne možete napraviti ni dva koraka na nekom društvenom događaju a da ne čujete frazu "strahovito dosadno", ili "beznadno banalno." Vaša je autorica obaviještena da je Cressida Twombley nedavno primijetila kako je uvjerena da bi mogla poginuti od vječne dosade bude li prisiljena nazočiti još jednom koncertu svirača bez sluha. (Vaša autorica se u ovom slučaju mora složiti s lady Twombley, iako je ovogodišnja selekcija debitantica prilično simpatična gomilica, među njima nema niti jedne pristojne muzičarke.) Međutim, ako postoji na svijetu lijek protiv bolesti dosade, to je zacijelo nedjeljna svečanost u kući Bridgerton. Cijela će se obitelj okupiti, zajedno sa stotinjak najbližih prijatelja kako bi proslavili rođendan udove vikontice. Smatra se nepristojnim spominjati godine jedne dame pa Vaša autorica neće otkriti koji rođendan slavi lady Bridgerton. Ali ne brinite! Vaša autorica to dobro zna! DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 9. TRAVNJA 1824.

U

sidjelištvo je riječ koja obično izaziva ili paniku ili sažaljenje, ali Penelope je polako shvaćala da ima i prednosti u kojima uživaju neudate žene. 36 Julia Quinn


Kao prvo, nitko od usidjelice ne očekuje da pleše na balovima, što je značilo da Penelope više nije prisiljena vrtjeti se na rubovima plesne dvorane, gledajući amo-tamo, pretvarajući se da uistinu ne želi plesati. Sad je mogla sjediti sa strane s ostalim usidjelicama i pratiljama. Ona je još uvijek željela plesati, naravno – prilično je voljela plesati i bila je u tome vrlo vješta, što naravno nitko nije primijetio – ali bilo je znatno lakše glumiti nezainteresiranost što se dalje nalazila od parova koji su plesali valcer. Kao drugo, vrijeme provedeno u dosadnim razgovorima bilo je drastično smanjeno. Gospođa Featherington je službeno odustala od svake nade da bi Penelope ikad mogla uloviti muža i prestala ju je gurati na put svakom trećerazrednom neženji. Portia nikad nije uistinu smatrala da je Penelope imala šansu privući pozornost prvorazrednih ili drugorazrednih neženja, što je vjerojatno bila istina, ali većina trećerazrednih neženja svrstana je u tu kategoriju iz određenog razloga, i nažalost, taj razlog je često bio njihova osobnost, to jest njihov nedostatak bilo kakve osobnosti. Što, kad bi se ta činjenica kombinirala s Penelopinom sramežljivošću pred strancima, nije vodilo prema živahnom i zabavnom razgovoru. I konačno, ponovno je smjela jesti. To je bilo za izludjeti, s obzirom na količinu hrane koja je obično bila servirana na zabavama u visokom društvu, ali žene koje su lovile muževe nisu smjele pokazati da imaju teka više od neke ptičice. To, pomisli Penelope radosno (dok je zagrizla najdivniji išler koji je ispečen izvan Francuske), mora biti jedna od najboljih povlastica u kojima uživaju usidjelice. "Bože na nebesima", zavapila je. Kad bi grijeh imao čvrstu formu, to bi zacijelo bili kolači. Poželjno oni s čokoladom. "Tako je dobar, ha?" Penelope se zagrcne na išler, zatim se nakašlje, ispalivši lijep komad kreme kolača u zrak. "Coline", dahne, grozničavo se moleći da je najveća kuglica kreme promašila njegovo uho. "Penelope", toplo se osmjehne. "Drago mi je vidjeti te." "I meni tebe." 37 Gospodin Bridgerton


On se zanjihao na petama – jednom, dvaput, triput – a zatim reče: "Dobro izgledaš." "I ti", reče ona, previše zaposlena razmišljanjem gdje bi trebala odložiti išler da bi rekla nešto zanimljivije od toga. "Lijepa ti je ova oprava", reče on, pokazavši na njezinu zelenu svilenu haljinu. Ona se skrušeno osmjehne, objasnivši: "Nije žuta." "Vidim da nije." Nacerio se, i led je probijen. Bilo je to čudno, zato što biste pomislili da bi joj jezik bio najčvršće zavezan u nazočnosti čovjeka kojeg voli, ali bilo je nešto u Colinu što je svaku osobu u njegovom društvu lako opustilo. Možda je, pomislila je Penelope više no jednom, jedan od razloga zašto ga je voljela bio taj što je on uvijek na nju djelovao tako da se osjećala ugodno u svojoj koži. "Eloise mi je rekla da si se sjajno proveo na Cipru", reče ona. On se nasmiješi. "Nisam nikako smio propustiti Afroditino rodno mjesto." Penelope shvati da se i ona smiješi. Njegovo dobro raspoloženje bilo je zarazno, čak i u slučaju kad je posljednja stvar koju je željela bila sudjelovati u raspravi o božici ljubavi. "Je li bilo stalno sunčano kao što svi tvrde?" upita. "Ne, zaboravi. Vidim ti na licu da je bilo." "Da, jesam malo preplanuo", reče, kimnuvši. "Moja majka se zamalo onesvijestila kad me vidjela." "Od oduševljenja, sigurna sam", reče Penelope suosjećajno. "Strašno si joj nedostajao kad te nije bilo." On se nagne naprijed. "Daj, nemoj, Penelope, nećeš i ti valjda isto početi? Između moje majke, Anthonyja, Eloise i Daphne, sigurno ću umrijeti od osjećaja krivnje." "A Benedicta ne ubrajaš u njih?" nije mogla odoljeti da ga ne podbode. On je pogleda pomalo nadmeno. "Njega nema u gradu." 38 Julia Quinn


"Aha, dobro, to objašnjava njegovu šutnju." On je pogleda iskosa i taj se pogled savršeno slagao s njegovim stavom. Sad je, naime prekrižio ruke na prsima. "Ti si uvijek bila vrlo drska, znaš li to?" "Da, ali dobro to skrivam", reče ona skromno. "Lako je shvatiti", reče on "zašto ste ti i moja sestra tako dobre prijateljice." "Pretpostavljam da si mi time imao namjeru udijeliti kompliment?" "Prilično sam siguran da bih si ugrozio zdravlje da mi je namjera bila drukčija." Penelope je stajala smišljajući britak odgovor kad začuje čudni, mokri, pljuskavi zvuk. Pogleda dolje i otkrije veliku žućkastu kuglu kreme kolača kako je skliznula s njezinog napola pojedenog išlera i sletjela na savršeno čisti drveni pod. Pogledala je gore i vidjela kako su Colinove o-tako-zelene oči zaplesale od smijeha, iako su mu se usta borila održati ozbiljan izraz. "Joj, ovaj, ovo je sramotno", reče Penelope, odlučivši da je jedini način da izbjegne umiranje od srama tako što će ukazati na ono što je bolno očito. "Predlažem", reče Colin, podigavši jednu obrvu u savršeno nonšalantni luk, "da zbrišemo s mjesta zločina." Penelope pogleda dolje u praznu olupinu kolača u ruci. Colin joj odgovori kimanjem prema obližnjoj biljci u loncu. "Ne!" reče ona, razrogačivši oči. On se nagne bliže. "Izazivam te." Oči su joj skakale od išlera do biljke pa natrag na Colinovo lice. "Ne bih se usudila", reče. "Što se tiče zločestih djela, ovo bi bilo prilično blago", istakne Colin.

39 Gospodin Bridgerton


Bio je to izazov, a Penelope je obično bila imuna na takve djetinjarije, ali Colinovom polusmiješku bilo je teško odoljeti. "Onda dobro", reče ona, uspravi ramena i spusti kolač na zemlju. Odmakne se korak, pregleda svojih ruku djelo, ogleda se oko sebe provjerivši gleda li je još netko osim Colina, nagne se dolje i zaokrene lončanicu tako da je jedna lisnata grana sakrila dokazni materijal. "Nisam očekivao da ćeš to uistinu napraviti", reče Colin. "Kao što si rekao, nije to strašno zločesto." "Nije, ali ovo je najdraža palma moje majke." "Coline!" Penelope se okrene oko sebe, s iskrenom namjerom da spusti ruku u biljku i izvadi išler. "Kako si me mogao pustiti da.... čekaj malo." Uspravila se, pogledavši ga iskosa. "Ovo uopće nije palma!" On je nabacio pogled pravog nevinašca. "Nije?" "Ovo je minijaturno stablo naranče." On trepne. "Uistinu?" Ona se namršti na njega. Ili se barem nadala da se namrštila. Bilo se teško namrštiti na Colina Bridgertona. Čak je i njegova majka jednom izjavila da ga je bilo skoro nemoguće ukoriti. On bi se samo nasmiješio, izgledao bi skrušeno i rekao bi nešto duhovito, pa se jednostavno niste mogli dalje ljutiti na njega. Jednostavno niste mogli. "Pokušavaš izazvati u meni osjećaj krivnje.", reče Penelope. "Svatko može pobrkati palmu sa stablom naranče." Ona se odupre porivu da zakoluta očima. "Osim naranči." On počne žvakati donju usnu, gledajući je promućurno. "Da, hm, čovjek bi pomislio da bi one toga bile svjesne." "Ti si užasan lažljivac, znaš li to?" On se uspravi, lagano si popravivši prsluk dok je podizao bradu. "Zapravo, ja sam odličan lažljivac. Ali ono u čemu sam uistinu dobar 40 Julia Quinn


je to, što savršeno znam odglumiti dražesno nevinašce kad me uhvate u laži." Što, pitala se Penelope, bi sad ona trebala reći na ovo? Zato što je bila istina da nitko nije bio tako dražesno nevin (ili nevino dražestan?) od Colina Bridgertona koji bi skupio ruke na leđima, zvjerao očima po stropu i napućio usne nevino zviždeći. "Kad si bio mali", upita ga Penelope, naglo mijenjajući temu, "jesu li te ikad kažnjavali?" Colin se odmah ispravi i vrati pozornost na nju. "Oprosti, molim te?" "Jesu li te ikad kažnjavali kad si bio mali?" ponovi. "Kažnjava li te sada itko uopće?" Colin je samo zurio u nju, pitajući se ima li ona pojma što ga to pita. Vjerojatno nema. "Ovaj…" reče, najvećim dijelom zato što nije znao što reći na to. Ona pomalo nadmeno uzdahne. "To sam i mislila." Da je on bio manje popustljiv čovjek, i da je bila riječ o bilo kome drugom osim o Penelope Featherington, za koju je znao da u njoj nema ni trunke zlobe, možda bi se uvrijedio. Ali on je bio neobično jednostavan tip, a ovo je bila Penelope Featherington, koja je bila vjerna prijateljica njegove sestre već Bog zna koliko dugo, pa umjesto da je ružno pogleda s puno cinizma (što, morao je priznati, nije bio izraz lica u kojem je bio vješt), on se samo nasmiješio i promrmljao: "Što misliš time reći?" "Nisam mislila kritizirati tvoje roditelje", reče ona s izrazom lica koji je bio istovremeno i nevin i lukav. "Nikad mi ne bi palo na pamet implicirati da si razmažen na bilo koji način." On milostivo kimne. "Samo se radi o tome" - nagnula se naprijed, kao da će mu upravo sada odati neku strašnu tajnu - "da ja mislim da bi se ti mogao izvući i kad bi nekoga ubio."

41 Gospodin Bridgerton


On se nakašlje – ne zato da pročisti grlo, ni zato što se nije osjećao dobro, već zato što je bio vraški iznenađen. Penelope je bila tako smiješan lik. Ne, to nije bilo baš točno. Ona je bila... puna iznenađenja. Da, to je nju najbolje opisivalo. Jako ju je malo ljudi doista poznavalo; ona nikako nije imala ugled blistave sugovornice. Bio je prilično siguran da je često sudjelovala u trosatnim zabavama na kojima nije izrekla dulju riječ od jednosložnih. Međutim, kad je Penelope bila u društvu nekog s kim se osjećala ugodno – a Colin je shvatio da je on vjerojatno imao privilegiju ubrojiti se u tu skupinu - imala je britak um, lukav smiješak, što je u svakom slučaju bio dokaz vrlo visoke inteligencije. Nije bio iznenađen što nikad nije uspjela privući nekog ozbiljnog udvarača; ona nije bila klasična ljepotica, iako, kad ju je bolje promotrio, otkrio je da je bila privlačnija nego što se sjećao da je bila. Njezina smeđa kosa prosijavala je crvenkastom nijansom koja je bila lijepo naglašena na treptavoj svjetlosti svijeća. A i koža joj je bila vrlo lijepa – savršeni baršunasto bijeli ten koje su druge dame postizale trujući se kremama s arsenom. No Penelopina privlačnost nije bila od one vrste koju muškarci obično primijete. A i njezina uobičajena stidljivost i katkada čak i mucanje, nisu baš otkrivali njezinu pravu osobnost. Ipak, bilo mu je žao što nije bila popularna. Ona bi nekom čovjeku mogla biti savršeno dobra žena. "To znači da mi ti predlažeš", reče on zamišljeno, usmjerivši ponovno misli na ono o čemu su razgovarali, "da bih ja trebao razmisliti o životu kriminalca? " "Ništa takvo", odgovori mu ona, skrušeno mu se osmjehnuvši. "Samo sam prilično sigurna da bi se uz pomoć svog jezika uspio izvući baš iz svake situacije." A zatim, neočekivano, ona se uozbilji i tiho doda: "Zavidim ti na tome." Colin je sam sebe iznenadio time što je ispružio ruku i rekao: "Penelope Featherington, mislim da bi ti sad trebala plesati sa mnom." 42 Julia Quinn


A zatim je Penelope iznenadila njega nasmijavši se i rekavši: "To je jako lijepo od tebe, ali ne moraš više plesati sa mnom." Njegov je ponos bio nekako čudno povrijeđen. "Što ti to dovraga znači?" Ona slegne ramenima. "Sada je to službeno. Ja sam usidjelica. Nema više razloga da plešeš sa mnom samo da se ne bih osjećala izostavljenom." "Nisam ja zato plesao s tobom", usprotivio se, ali znao je da je to bio točan razlog. A svakog se drugog puta sjetio plesati s njom samo zato što ga je njegova majka jako potakla – ubovši ga snažno prstom u leđa. Ona ga pogleda s blagim sažaljenjem, što ga je naljutilo jer nikada nije pomislio da će ga Penelope Featherington sažalijevati. "Ako ti sada misliš", reče on, ukočivši kralježnicu, "da ću ti ja dopustiti da se izvučeš od plesanja sa mnom, u velikoj si zabludi." "Ne moraš plesati sa mnom samo zato da mi dokažeš da ti to nije teško", reče ona. "Ja želim plesati s tobom", sad je već zamalo režao. "Onda dobro", reče ona nakon stanke koja je bila smiješno dugačka. "Svakako bi bilo surovo od mene odbiti." "Bilo je vjerojatno surovo od tebe sumnjati u moje namjere", rekao je, uzevši je pod ruku, "ali spreman sam ti oprostiti ako ti sama sebi možeš oprostiti." Ona posrne, a njemu je to bilo smiješno. "Vjerujem da ću uspjeti", zagrcne se. "Odlično." On joj se blagonaklono osmjehne. "Bilo bi mi jako žao kad bi morala živjeti s osjećajem krivnje." Glazba je upravo počela pa ga Penelope primi za ruku i nakloni se da bi počeli plesati menuet. Bilo je teško razgovarati tijekom plesa, a to je dalo Penelopi priliku da dođe do daha i sredi misli.

43 Gospodin Bridgerton


Možda je bila malo pregruba s Colinom. Nije ga trebala prekoriti zato što ju je zamolio za ples, kad je istina bila ta da su ti njihovi plesovi bili njezini najdragocjeniji trenutci u životu. Je li uistinu bilo važno što je on možda plesao s njom iz sažaljenja? Bilo bi još gore da je nikada nije zamolio za ples. Ona se namršti. Još gore, zar to sada znači da bi se trebala ispričati? "Zar nešto nije bilo u redu s tim išlerom?" upita Colin sljedeći put kad su se približili jedno drugom. Prošlo je punih deset sekunda dok se nisu dovoljno približili da bi ga ona mogla upitati: "Oprosti, molim te?" "Izgledaš kao da si progutala nešto grozno", reče on, ovoga puta vrlo glasno, jer je očito izgubio strpljenje čekati da im ples dopusti razgovarati. Nekoliko ljudi ih pogleda, a zatim se diskretno odmaknu, kao da bi se Penelope mogla sad ispovraćati usred plesne dvorane. "Zar si morao vikati da te cijeli svijet čuje?" prosikće Penelope. "Znaš", reče on obzirno, elegantno joj se naklonivši kako je glazba završavala, "ovo je bio najglasniji šapat koji sam ikad čuo." On je bio nemoguć, ali Penelope mu nije kanila to reći, zato što bi tako zvučala kao lik u vrlo lošem romantičnom romanu. Baš je neki dan pročitala jedan takav roman u kojem je junakinja rabila tu riječ (ili neki od sinonima) na svakoj drugoj stranici. "Hvala ti na plesu", reče ona kad su stigli na rub plesne dvorane. Zamalo je dodala Sad možeš reći svojoj majci da si ispunio zadaću, ali istog časa zažali zbog svoje impulzivnosti. Colin nije učinio ništa što bi zaslužilo takav sarkazam. Nije on bio kriv za to što su muškarci s njom plesali samo zato što su ih na to natjerale njihove majke. On se uvijek barem smješkao i smijao dok je ispunjavao svoju dužnost, a to je bilo više nego što bi se moglo reći za ostatak muške populacije. On pristojno kimne i promrmlja svoju zahvalu. Upravo su se spremali razići kad začuju glasan ženski glas kako je zalajao: "Gospodine Bridgerton!" Oboje se smrznu. Bio je to glas koji im je bio jako dobro poznat. Bio je to glas koji je svima bio dobro poznat. 44 Julia Quinn


"Spasi me", zavapi Colin. Penelope pogleda preko ramena i ugleda kako se zloglasna lady Danbury probija kroz gužvu, trznuvši se svaki puta kad bi joj njezin čuveni štap sletio na nogu neke nesretne mlade dame. "Možda ona misli na nekog drugog gospodina Bridgertona?" pokuša ga utješiti Penelope. "Ima vas prilično mnogo, na kraju krajeva, i moguće je..." "Dat ću ti deset funti ako me ne ostaviš samog", ispali Colin. Penelope se zagrcne. "Ne budi blesav, ja..." "Dvadeset." "Dogovoreno! " reče mu sa smiješkom, ne zato što joj je posebno trebao novac, već zato što joj je bilo neobično zabavno iznuđivati ga od Colina. "Lady Danbury! " zazove ju, požurivši joj u susret. "Baš mi je drago što vas vidim." "Nikome nikad nije drago što me vidi", reče oštro lady Danbury, "osim možda mojem nećaku, ali polovicu vremena nisam sigurna ni za njega. Ali ipak vam hvala na laganju." Colin ne reče ništa, ali ona se ipak okrene prema njemu i udari ga štapom po nozi. "Ona vam je dobar izbor plesne partnerice", reče. "Oduvijek mi se sviđala. Ima više pameti od ostalih članova njezine obitelji zajedno." Penelope otvori usta kako bi obranila barem svoju najmlađu sestru, kad lady Danbury zalaje: "Ha!" i nakon ni sekundu stanke, doda: "Primijetila sam da mi nijedno od vas nije proturječilo. "Uvijek mi je veliko zadovoljstvo vidjeti vas, lady Danbury", reče Colin, uputivši joj upravo onakvu vrstu smiješka koji bi uputio nekoj opernoj pjevačici. "Slatkorječiv tip, ovaj ovdje", reče lady Danbury Penelopi. "Morat ćete paziti na njega." "Neću to morati jako često", reče Penelope, "s obzirom na to da on većinu vremena provodi izvan zemlje." 45 Gospodin Bridgerton


"Vidite!" ponovno zakriješti lady Danbury. "Rekla sam vam da je bistra." "Primijetit ćete", proturiječio."

reče

Colin

uglađeno,

"da

vam

nisam

Lady Danbury se osmjehne s odobravanjem. "Uistinu, niste. Što ste stariji, to ste mudriji, gospodine Bridgertone." "Čulo se povremeno da sam posjedovao malu količinu inteligencije i kad sam bio mlad." "Hmm. Najvažnija riječ u ovoj vašoj rečenici je malu, naravno." Colin pogleda Penelope ispod oka. Izgledalo je da će se zagrcnuti od smijeha. "Mi žene moramo paziti jedna na drugu", reče lady Danbury nikom posebno, "s obzirom na činjenicu da nitko drugi to neće učiniti." Colin odluči da je bez sumnje došao trenutak da ode. "Mislim da sam vidio svoju majku." "Bijeg je nemoguć", kriještala je lady Danbury. "Ni ne pokušavajte pobjeći, a usput, sigurna sam da niste vidjeli vašu majku. Ona se upravo bavi nekom budalom bez mozga koja joj je razderala opravu po šavu." Okrene se sada Penelope, koja se silno trudila obuzdati smijeh od kojega su joj se oči zacaklile neprolivenim suzama od smijeha. "Koliko vam je platio da ga ne ostavite samog sa mnom?" Penelope jednostavno prasne. "Oprostite, molim vas", zavapi, prekrivši si dlanom zgrožena usta. "O, ne, samo naprijed", rastegne Colin. "Već si mi silno pomogla." "Ne moraš mi dati dvadeset funti", reče ona. "Nisam ti ih mislila uzeti." "Samo dvadeset funti?" upita lady Danbury. "Hm. Mislila sam da vrijedim barem dvadeset pet." Colin slegne ramenima. "Ja sam treći sin. Vječno u nedostatku sredstava, bojim se." 46 Julia Quinn


"Ha! Džepovi su vam puni kao barem trojici grofova", reče lady Danbury. "Dobro, možda ne grofova", doda, nakon što promisli na trenutak. "Ali nekoliko vikonta i većine baruna, to svakako." Colin se blago nasmiješi. "Zar se ne smatra nedoličnim razgovarati o novcu u mješovitom društvu?" Lady Danbury ispusti neki zvuk koji je bio ili težak uzdah ili hihot – Colin nije bio siguran što od toga – a zatim reče: "Uvijek je nedolično razgovarati o novcu, bez obzira je li društvo mješovito ili ne, ali kad netko zađe u moje godine, tada može raditi skoro sve što ga je volja." "Pitam se", Penelope će zamišljeno, "što osoba ne može raditi u vašim godinama." Lady Danbury se okrene prema njoj. "Oprostite, molim vas?" "Rekli ste da može raditi skoro sve što ga je volja." Lady Danbury zurila je u nju u nevjerici, zatim se osmjehnula. Colin shvati da se i on smješka. "Ona mi se sviđa", reče mu lady Danbury, pokazujući na Penelope kao da je ona neka skulptura na prodaju. "Jesam li vam rekla da mi se sviđa?" "Vjerujem da jeste", promrmlja on. Lady Danbury se okrene prema Penelope i reče, lica smrtno ozbiljna: "Vjerujem da se ne bih izvukla od umorstva, ali vjerujem da je to jedino. " U isto vrijeme, i Penelope i Colin prasnu u smijeh. "Ha?" reče lady Danbury. "Što je tako smiješno?" "Ništa", dahne Penelope. Što se Colina tiče, on nije uspio izreći ni to. "Nije ništa", uporna je bila lady Danbury. "A ja ću lijepo ostati ovdje i gnjaviti vas dok mi ne kažete o čemu se radi. Vjerujte mi kad vam kažem da to nije ono što biste željeli iskusiti." 47 Gospodin Bridgerton


Penelope obriše suzu s oka. "Ja sam mu upravo bila govorila", reče kimnuvši glavom prema Colinu, "da bi se on vjerojatno izvukao i kad bi nekoga ubio." "Ma nemojte mi reći", zamišljeno će lady Danbury, kuckajući lagano štapom o pod onako kako bi netko mogao kuckati po svojoj bradi tijekom dubokog razmišljanja. "Znate li što, mislim da biste mogli biti u pravu. Mislim da London nikad nije vidio šarmantnijeg muškarca." Colin podigne obrvu. "Lady Danbury, zašto se meni čini da mi vi sad niste udijelili kompliment?" "Naravno da sam vam udijelila kompliment, blesane." Colin se okrene Penelopi. "Za razliku od ovoga, što je očito bio kompliment." Lady Danbury je sjala. "Ja izjavljujem", reče (to jest, doslovno izjavi), "da mi cijele sezone nije bilo tako zabavno kao sada." "Sluga pokoran", reče Colin bezbrižno se osmjehnuvši. "Ova sezona je bila posebno dosadna, zar ne mislite?" upita lady Danbury Penelope. Penelope kimne. "Prošla je također bila naporna." "Ali nije bila tako grozna kao ova", uporna je bila lady Danbury. "Ja ne bih znao", reče Colin ljubazno. "Ja sam bio u inozemstvu." "Hm. Pretpostavljam da kanite reći da nam je svima bilo tako dosadno zato što nije bilo vas." "Ne bih ni sanjao reći nešto takvo", reče Colin osmjehnuvši se razoružavajuće. "Ali jasno je, ukoliko je vama ta pomisao pala na pamet, možda u njoj ima i neke istine." "Hm. Što god bilo, meni je dosadno." Colin pogleda prema Penelope, koja je izgledala vrlo ukočeno, vjerojatno se suzdržavala da ponovno ne prasne u smijeh.

48 Julia Quinn


"Haywoode!" iznenada poviče lady Danbury, mahnuvši jednom sredovječnom gospodinu. "Biste li se složili sa mnom?" Blagi izraz panike pojavi se na licu lorda Haywooda, a zatim, kad mu je postalo jasno da ne može uteći, reče: "Trudim se da mi bude pravilo u životu uvijek se slagati s vama." Lady Danbury se okrene prema Penelope i reče: "Jesam li ja to sebi umislila ili muškarci postaju sve razumniji?" Penelopin jedini odgovor bio je suzdržano slijeganje ramenima. Colin zaključi da je ona uistinu mudra djevojka. Haywood se nakašlje dok su mu plave oči ubrzano i ljutito treptale na njegovom prilično mesnatom licu. "Ovaj, s čim sam se ja to točno složio?" "S time da je ova sezona strahovito dosadna", uslužno će Penelope. "Ah, gospođice Featherington", reče Haywood živahno, "nisam vas primijetio." Colin krišom pogleda Penelope tek toliko da vidi kako su joj se usne stisnule u mali, frustrirani smiješak. "Evo me, stojim kraj vas", promrmlja ona. "Istina", reče Haywood veselo, "i da, ova sezona je strahovito dosadna. "Zar je netko rekao da je ova sezona dosadna?" Colin skrene pogled udesno. Još jedan muškarac i dvije dame upravo su se pridružili skupini i uvjerljivo su izražavali svoje slaganje. "Zamorna", jedan od njih promrmlja. "Užasno zamorna." "Nikad nisam nazočila banalnijim zabavama", izjavi jedna od dama afektirano uzdahnuvši. "Morat ću o tome obavijestiti svoju majku", reče Colin ukočeno. On je bio jedan od najdobrodušnijih muškaraca, ali uistinu, preko nekih uvreda jednostavno nije mogao prijeći. 49 Gospodin Bridgerton


"O, ne, nisam mislila na ovaj skup", požuri se dodati ta žena. "Ovaj bal uistinu je jedina svijetla točka u nizu mračnih i turobnih skupova. Čujte, upravo sam govorila..." "Da ste odmah prestali", naredi joj lady Danbury, "prije nego što se još dublje zakopate." Dotična dama naglo ušuti. "Čudno", promrmlja Penelope. "O, gospođice Featherington", reče dama koja je malo ranije trućala o mračnim i turobnim skupovima. "Nisam primijetila da ste i vi ovdje." "Što je čudno?" upita Colin, prije nego što još netko objavi koliko neupečatljivom smatra Penelope. Ona mu udijeli mali, zahvalni smiješak prije nego što objasni što je pritom mislila. "Čudno je kako se pripadnici visokog društva zabavljaju isticanjem koliko im nije zabavno." "Oprostite, molim vas?" reče Haywood koji je izgledao vrlo zbunjeno. Penelope slegne ramenima. "Ja samo mislim da se većina vas dobro zabavlja pričajući o tome koliko vam je dosadno." Njezin komentar dočeka tišina. Lord Haywood i nadalje je izgledao zbunjeno, a jedna od dvije dame vjerojatno je imala neki trun u oku jer je izgleda bila sposobna samo za treptanje. Colin se nije mogao suzdržati da se ne nasmiješi. On nije mislio da je Penelopina izjava baš tako strašno komplicirana misao. "Jedina zanimljiva stvar ove sezone jest čitanje Whistledownice", reče ona dama koja nije treptala, kao da Penelope nije rekla baš ništa. Gospodin kraj nje promrmlja kako se slaže s njom. A tada se lady Danbury počela smješkati. Colin se zabrine. Starica je imala neki pogled u očima, zastrašujući pogled. 50 Julia Quinn


"Imam jednu zamisao", reče. Netko uzdahne. Netko drugi zastenje. "Sjajnu zamisao." "Kao da su vaše zamisli bilo kakve osim sjajne", promrmlja Colin svojim najljubaznijim tonom. Lady Danbury ga ušutka mahnuvši rukom. "Koliko u pravom životu zapravo ima istinskih zagonetki?" Nitko ne odgovori, pa Colin pokuša pogoditi: "Četrdeset dvije." Njoj se nije dalo ni namrštiti na njega. "Ja vam kažem, ovdje i sada..." Svi su se nagnuli prema njoj. Čak i Colin. Bilo je nemoguće ne prepustiti se dramatičnosti trenutka. "Svi ste mi svjedoci..." Colin pomisli da je čuo Penelope kako mrmlja: "Hajde, recite već jednom." "Tisuću funti", reče lady Danbury. Oko njih se okupilo još ljudi. "Tisuću funti", ponovila je glasnije. Uistinu, bila je rođena za pozornicu. "Tisuću funti..." Činilo se da je cijela plesna dvorana odjednom ušutjela. ".. .dobit će osoba koja razotkrije lady Whistledown!"

51 Gospodin Bridgerton


3. poglavlje

Vaša autorica bila bi jako nemarna kad ne bi spomenula da trenutak koji je izazvao najviše bure na sinoćnjem balu u kući Bridgerton nije bila zdravica upućena lady Bridgerton (godine neću otkriti), već prilično drska ponuda lady Danbury od tisuću funti onome tko razotkrije... Mene. Dajte sve od sebe, ne štedite sredstva, dame i gospodo iz visokog društva. Nemate ni najmanju šansu razriješiti tu zagonetku. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 12. TRAVNJA 1824.

B

ile su potrebne točno tri minute da se vijest o nečuvenoj ponudi lady Danbury proširi cijelom plesnom dvoranom. Penelope je znala da je to istina zato što se našla licem u licem s velikim (i, prema Kate Bridgerton, izuzetno preciznim) zidnim satom u trenutku kad je lady Danbury objavila svoju ponudu. Na riječi: "Tisuću funti dobit će osoba koja razotkrije lady Whistledown", na satu je bilo četrdeset četiri minute iza deset sati. Duga kazaljka nije napredovala dalje od četrdeset sedam kad je Nigel Berbrooke naletio na brzorastući krug ljudi koji je okružio lady Danbury i objavio da je njezina posljednja smicalica "štosno zabavna!" Ako je Nigel čuo za to, to znači da su svi čuli za to, s obzirom na činjenicu da Penelopin šogor nije bio poznat po svojoj inteligenciji, rasponu pozornosti ili vještini pažljivog slušanja sugovornika. 52 Julia Quinn


Niti, pomisli Penelope ironično, po svojoj rječitosti. Štosno, ma nemoj. "Što vi mislite tko je lady Whistledown?" upita lady Danbury Nigela. "Nemam ni najblažeg pojma", priznao je. "Nisam ja, to je sve što znam!" "Mislim da to svi znamo", odgovori lady Danbury. "Što ti misliš tko je ona?" upita Penelope Colina. On slegne jednim ramenom. "Predugo sam bio izvan grada da bih se usudio špekulirati." "Ne budi blesav", reče Penelope. "Ukupno si proveo dovoljno vremena na londonskim zabavama i događanjima da moraš imati nekoliko teorija o tome tko bi to mogao biti." Ali on samo odmahne glavom. "Uistinu ne znam." Penelope se zapilji u njega trenutak dulje nego što je bilo potrebno, ili, iskreno, društveno prihvatljivo. Bilo je nečeg čudnog u Colinovom pogledu. Nečeg teško uhvatljivog. Visoko ga je društvo često smatralo tek bezbrižnim šarmerom, ali on je bio znatno inteligentniji nego što je to dopuštao da ljudi vide, a ona bi se kladila životom da je imao nekoliko sumnji tko bi lady Whistledown mogla biti. Ali iz nekog razloga, nije bio voljan podijeliti ih s njom. "A što ti misliš, tko je ona?" upita Colin, izbjegavši njezino pitanje svojim. "Ti se krećeš u društvu skoro jednako dugo kao i lady Whistledown. Sigurno si razmišljala o tome." Penelope se osvrne po plesnoj dvorani, promotrivši malo jednu, malo drugu osobu, prije nego što vrati pozornost na malu skupinu koja ju je okruživala. "Ja mislim da bi to lako mogla biti lady Danbury", odgovori. "Ona bi se baš mogla tako mudro našaliti sa svima."

53 Gospodin Bridgerton


Colin pogleda stariju damu, koja je uživala u svojoj posljednjoj smicalici. Lupala je štapom po tlu, živahno brbljala, i smijala se kao mačka koja je ugrabila kolač, ribu i cijelu pečenu puricu. "Ima to nekog smisla", reče zamišljeno Colin, "na neki prilično perverzan način." Penelope osjeti kako su joj se trznuli kutovi usana. "A nju bi se baš moglo nazvati perverznom." Promatrala je kako je Colin promatrao lady Danbury još nekoliko sekundi, a zatim tiho reče: "Ali ti ne misliš da je to ona." Colin polako okrene glavu prema njoj, podigavši upitno jednu obrvu. "Vidim ti to na licu", objasni Penelope. On se naceri, opuštenim smiješkom koji je često rabio u javnosti. "A ja sam mislio da sam ja nedokučiv." "Bojim se da nisi", odgovori ona. "Barem nisi meni." Colin uzdahne. "Bojim se da mi sudbina nije namijenila da budem mračni, zamišljeni junak." "Lako bi ti mogao biti nečiji junak", prizna mu Penelope. "Ima za tebe još vremena. Ali mračni i zamišljeni?" ona se nasmiješi. "Nije baš izgledno." "Jadan ja", reče on bezbrižno, još jednom joj se osmjehnuvši jednim svojim poznatim osmijehom – ovaj puta iskrivljenim, dječačkim. "Sve žene padaju na mračne, zamišljene tipove." Penelope se diskretno zakašlje, pomalo iznenađena da on razgovara s njom o takvim stvarima, pogotovo uzme li se u obzir činjenica da Colin Bridgerton nikad nije imao problema privući žene. On joj se smješkao, čekao njezin odgovor, a ona je pokušavala odlučiti je li ispravna reakcija pristojni djevojački bijes ili smijeh i hihot koji daje do znanja kako se njih dvoje odlično razumiju, kad Eloise doslovno dokliže i zaustavi se točno ispred njih. "Jeste li čuli novost?" upita Eloise bez daha.

54 Julia Quinn


"Zar si trčala?" uzvrati Penelope. To je bio uistinu vrijedan podvig u tako prepunoj plesnoj dvorani. "Lady Danbury je ponudila tisuću funti osobi koja razotkrije lady Whistledown!" "Znamo", reče Colin blago superiornim glasom koji je bio svojstven njegovoj starijoj braći. Eloise razočarano uzdahne. "Znate?" Colin pokaže na lady Danbury koja je još uvijek stajala tek nekoliko metara od njih. "Bili smo tu u trenutku kad se to dogodilo." Eloise je djelovala krajnje ojađeno, a Penelope je znala što ona točno razmišlja (i što će joj najvjerojatnije ispričati sljedećeg popodneva). Bilo je grozno propustiti važan trenutak. Ali bilo je još puno gore otkriti da ti je brat bio nazočan kad se cijela stvar odvijala. "Dobro, ljudi već pričaju o tome", reče Eloise. "Naveliko, zapravo. Nisam nazočila takvom uzbuđenju već godinama." Colin se okrene prema Penelope i promrmlja: "Evo, zato sam ja tako često odlazio izvan zemlje." Penelope se potrudila obuzdati smiješak. "Znam da pričate o meni i nije me briga", nastavi Eloise, jedva zastavši da uzme dah. "Kažem vam, čitavo društvo je poludjelo. Svi – kažem vam, svi – nagađaju tko je ona, iako oni najgoropadniji ne progovaraju ni riječ. Znate, ne žele otkriti svoja nagađanja da im netko ne preotme nagradu." "Ja mislim", objavi Colin, "da mi ne treba toliko nužno tih tisuću funti da bi mi se dalo zamarati time." "To je mnogo novca", reče Penelope zamišljeno. On se okrene prema njoj u nevjerici. "Nemoj mi reći da se planiraš uključiti u tu smiješnu igru." Ona nagne glavu na stranu, podigavši bradu tako da je, nadala se, izgledala zagonetno – ako ne već zagonetno, onda barem pomalo

55 Gospodin Bridgerton


tajanstveno. "Nisam tako imućna da bih mogla zanemariti ponudu od tisuću funti", reče ona. "Možda kad bismo zajedno pokušale..." predloži Eloise. "Bože me sačuvaj" bio je Colinov odgovor. Eloise ga je ignorirala, obrativši se Penelopi. "Mogle bismo podijeliti novac." Penelope otvori usta kako bi joj odgovorila, ali odjednom joj se u vidokrugu nađe štap lady Danbury kako divljački maše po zraku. Colin se morao brzo odmaknuti jedan korak na stranu kako bi izbjegao udarac u uho. "Gospođice Featherington!" zagrmi lady Danbury. "Niste mi rekli na koga vi sumnjate!" "Ne, Penelope", reče Colin, s poprilično samozadovoljnim smiješkom na licu, "nisi rekla." Penelopin prvi poriv bio je promrmljati nešto ispod glasa u nadi da lady Danbury zbog godina ne čuje više tako dobro na lijevo uho pa će pretpostaviti da nije razumjela ono što Penelope govori zbog svog narušena sluha, a ne načina na koji je to Penelope izgovorila. Međutim, nije morala ni skrenuti pogled da osjeti Colinovu nazočnost i njegov iskrivljeni drski smiješak kako je gurka da odgovori, te se našla kako stoji malo uspravnije, s bradom isturenom malo više nego obično. On je učinio da se ona osjeća sigurnije, odvažnije. On je učinio da ona bude više... ona. Ili barem ona kakvom je željela biti. "Zapravo", reče Penelope, gledajući lady Danbury zamalo ravno u oči, "ja mislim da ste to vi." Oko njih se promoli kolektivni uzdah iznenađenja. I po prvi puta u njezinom životu, Penelope Featherington se našla u samom središtu pozornosti. Lady Danbury je prodorno zurila u nju mudrim procjenjivačkim blijedim plavim očima. A zatim se dogodila nevjerojatna stvar. 56 Julia Quinn


Usnice su joj se u uglovima počele trzati. Zatim su se raširile i Penelope shvati da se ona ne smješka, već joj se doslovno ceri. "Vi mi se sviđate, Penelope Featherington", reče lady Danbury, lupkajući je po desnom nožnom palcu svojim štapom. "Kladim se da polovica plesne dvorane misli isto, ali nitko nije imao hrabrosti reći mi to u lice." "Zapravo, ni ja nemam hrabrosti", prizna Penelope, tiho zastenjavši kad je Colin podbode u rebra. "Očito", reče lady Danbury s čudnim sjajem u očima, "imate." Penelope nije znala što reći na ovo. Pogledala je Colina koji joj se ohrabrujuće smješkao, a zatim vrati pogled na lady Danbury koja je izgledala zamalo... majčinski. A što je bilo najčudnije od svega, Penelope je sumnjala da lady Danbury majčinski gleda i svoju djecu. "Zar nije lijepo", reče starija dama, nagnuvši se toliko da je samo Penelope može čuti, "otkriti da mi nismo onakvi kakvi mislimo da jesmo?" A zatim ode, ostavljajući Penelope s pitanjem nije li možda ona netko drugi nego što je smatrala da jest. Možda – samo možda - bila je i nešto više od toga.

Sljedeći dan bio je ponedjeljak što je značilo da Penelope pije čaj s damama iz obitelji Bridgerton na Broju pet. Nije bila svjesna kad joj je to točno postao običaj, ali tako je bilo već skoro čitavo desetljeće i kad se ne bi ponedjeljkom popodne pojavila kod Bridgertonovih, vjerovala je da bi lady Bridgerton poslala nekoga po nju. Penelope je baš uživala u običaju obitelji Bridgerton da popodne piju čaj i jedu kolačiće. Nije to bio široko rasprostranjen ritual, Penelope nije poznavala nikoga tko se svakoga dana držao tog običaja. Ali lady Bridgerton je inzistirala da ona ne može izdržati od ručka do večere, pogotovo ne sada kada su se držali gradskog rasporeda obroka u kojem se večeralo jako kasno. I tako, svakog 57 Gospodin Bridgerton


popodneva u četiri sata, ona i jedan broj njezine djece (i obično poneka prijateljica) neslužbeno su se sastajali u salonu na katu kako bi nešto prezalogajili. Sipila je kišica i iako je bio prilično topao dan, Penelope ponese crni kišobran i odšeta do obližnjeg Broja pet. Bila je to ruta koju je prošla stotine puta, nekoliko kuća niže do ugla ulica Mount i Davis, duž ruba trga Berkeley u ulicu Bruton. Ali toga je dana bila čudno raspoložena, bila je vesela i možda čak i pomalo djetinjasta, pa je odlučila presjeći do sjevernog ugla trga Berkley samo zato što joj se sviđao podatni zvuk njezinih čizama na mokroj travi. Za to je bila kriva lady Danbury. Morala je biti. Bila je baš razdragana od njihovog sinoćnjeg susreta. "Ne. Što. Sam. Mislila. Da. Jesam", pjevušila si je dok je hodala, izgovarajući po jednu riječ ritmom u kojem su joj potplati čizama uranjali u tlo. "Nešto više. Nešto više." Stigla je do posebno vlažnog dijela na kojem se kretala poput klizača po travi, pjevušeći (tiho, naravno, nije se toliko promijenila od sinoć da bi uistinu željela da je netko čuje kako pjeva na javnom mjestu) "Nešto viiiiiiiše", dok se klizala prema naprijed. Što je bilo, naravno (s obzirom da je bilo prilično dobro poznato – barem njoj – da je ona, u povijesti civilizacije, imala najgori osjećaj za izabrati pravi trenutak) točno u trenutku kad je čula kako je zaziva muški glas. Kližući se zaustavila i grozničavo zahvalila na tome što je uspjela u posljednjem trenutku održati ravnotežu i ne završiti s pozadinom na mokroj i blatnjavoj travi. Bio je to, naravno, on. "Coline! " reče tonom iz kojeg se moglo iščitati da ju je malo sram, ukipjevši se dok je čekala da joj priđe bliže. "Kakvog li iznenađenja." On je izgledao kako da se suzdržava da se ne nasmiješi. "Zar si plesala? " "Plesala?" ponovi ona. 58 Julia Quinn


"Izgledalo je kao da plešeš." "Oh. Ne." Gutne uz osjećaj krivnje, zato što, iako zapravo nije lagala, osjećala se kao da laže. "Naravno da ne." Njegove se oči malo zaoble po rubovima. "Baš šteta. Osjećao bih obvezu ponuditi ti pratnju, a nikad nisam plesao na trgu Berkeley." Da je to rekao samo dva dana ranije, ona bi se nasmijala na njegovu šalu i dopustila mu da on bude onaj duhoviti i šarmantni od njih dvoje. Ali, mora da je čula glas lady Danbury negdje u glavi, zato što je odjednom odlučila da ne želi više biti ista stara Penelope Featherington. Odlučila se i ona zabaviti. Osmjehnula mu se takvim smiješkom koji je iznenadio i nju samu, nije imala pojma da se zna tako osmjehnuti. Bio je to zločesti smiješak i bio je tajanstven, i ona je znala da si to ne umišlja jer je Colin vidljivo razrogačio oči kad je promrmljala: "Baš mi je žao. Bilo bi to vrlo zabavno." "Penelope Featherington", rastegne Colin, "mislio sam da si rekla da nisi plesala." Ona slegne ramenima. "Lagala sam." "U tom slučaju", reče on, "ovo mora biti moj ples." Penelope iznenada preplavi čudan osjećaj u trbuhu. To je bio razlog zašto ne bi smjela slušati šapat lady Danbury u svojoj glavi. Možda uspije u nekom trenutku reći nešto izazovno i šarmantno, ali nije imala pojma kako nastaviti dalje s tim. Za razliku od Colina, očito, koji se vraški cerekao postavivši ruke u savršen položaj za valcer. "Coline", zavapi ona, "mi smo na trgu Berkeley!" "Znam. Upravo sam ti bio rekao da nikad nisam plesao ovdje, zar se ne sjećaš?" "Ali..." 59 Gospodin Bridgerton


Colin prekriži ruke. "No, no. Ne možeš nekoga na nešto izazvati i onda se pokušati izvući. Uostalom, plesanje na trgu Berkeley čini mi se kao nešto što bi svaka osoba trebala učiniti barem jednom u životu, zar ne?" "Netko nas može vidjeti", zabrinuto šapne Penelope. On slegne ramenima, pokušavajući sakriti činjenicu da ga je njezina reakcija prilično zabavljala. "Bas me briga. Tebe jest?" Obrazi joj poprime ružičastu boju, zatim crvenu i činilo se kako joj je potreban velik napor da oblikuje riječi: "Ljudi će misliti da mi se udvaraš." On je pozornije pogleda, ne shvaćajući zašto se uznemirila. Koga briga hoće li ljudi misliti da se on njoj udvara. Glasine će se ubrzo pokazati lažnima, a oni će se dobro nasmijati na račun visokog društva. Frigaš društvo, bilo mu je na vrh jezika, ali ostao je šutjeti. Bilo je nečeg što je vrebalo iz dubina njezinih smeđih očiju, neka emocija koju nije uopće mogao razabrati. Emocija koju on vjerojatno nikada nije osjetio. I tada je shvatio da je povrijediti Penelope Featherington bila posljednja stvar na svijetu koju je želio učiniti. Ona je bila najbolja prijateljica njegove sestre, i prije svega, bila je ona, jednostavno rečeno, jako draga djevojka. Namrštio se. Vjerojatno je više ne bi smio nazivati djevojkom. S dvadeset osam godina ona je bila djevojka ništa više nego što je on s trideset tri bio još dječak. Konačno, s velikom pažnjom za koju se nadao da u njoj ima i dobra mjera razumijevanja, upita je: "Postoji li razlog zašto bismo se trebali brinuti kad bi ljudi mislili da ti se udvaram?" Ona zatvori oči i na trenutak Colin doista pomisli da ona pati. Kad ih je otvorila, pogled joj je bio skoro gorko-sladak. "Bilo bi to vrlo zabavno, zapravo", reče. "Na početku." On ne reče ništa, samo je čekao da ona nastavi.

60 Julia Quinn


"Ali na kraju bi postalo očito da mi se ne udvaraš i to bi..." Ona zastane, proguta slinu i Colin shvati da ona nije toliko pribrana koliko se nadala da djeluje. "Pretpostavili bi", nastavila je, "da si ti taj koji će to prekinuti, jer... ovaj, to bi jednostavno tako bilo." On se nije imao namjeru svađati s njom. Znao je da ona govori istinu. Ona izdahne nekako tužno. "Ne bih si to priuštila. Čak bi i lady Whistledown vjerojatno pisala o tome. Kako i ne bi? Bio bi to previše sočan trač da bi mu odoljela." "Penelope, žao mi je", reče Colin. Nije bio siguran za što se točno ispričava, ali ipak mu se to činilo ispravnim. Ona prihvati njegovu ispriku kratko kimnuvši glavom. "Znam da me ne bi trebalo biti briga što drugi ljudi govore, ali me ipak jest." On se okrene prema njoj dok je razmatrao njezine riječi. Ili je možda razmatrao ton njezina glasa. Ili možda oboje. Uvijek se smatrao osobom koja je iznad društva. Nije smatrao da mu ne pripada, točnije, s obzirom na to da se kretao u društvu i obično se pritom prilično dobro zabavljao. Ali uvijek je mislio da njegova sreća ne ovisi o mišljenju drugih ljudi. No možda sada nije o tome razmišljao. Bilo je lako pretpostaviti da te nije briga za mišljenje drugih ljudi kad je to mišljenje stalno bilo pozitivno. Bi li on tako lako odbacio ostatak društva da su se prema njemu odnosili onako kao što su se odnosili prema Penelope? Ona nikada nije bila izopćena iz društva, nikad nije bila sudionicom nekog skandala. Ona jednostavno nije bila... popularna. O, da, ljudi su bili pristojni, svi su se Birdgertoni s njome sprijateljili, ali Colin se Penelope većinom sjećao kako stoji na rubu plesne dvorane, trudi se gledati posvuda osim u parove koji su plesali, očito se pretvarajući da zapravo ne bi željela plesati. Tada bi on obično uskočio i zamolio je za ples. Ona je uvijek djelovala tako zahvalno, ali također malo i posramljeno jer su oboje zna li da on to čini barem djelomično zato što se sažalio nad njom. 61 Gospodin Bridgerton


Colin se pokušao zamisliti na njezinom mjestu. To nije bilo lako. On je oduvijek bio popularan; njegovi su se prijatelji u školi ugledali u njega, a žene je privlačio kad god bi se pojavio u društvu. No bez obzira na to što je govorio da ga nije briga što ljudi misle o njemu, kad bolje razmisli o tome... Prilično mu se sviđalo to što se sviđa ljudima. Odjednom nije znao što reći. A to je bilo čudno, zato što je on uvijek znao što reći. Zapravo, bio je na neki način slavan po tome što je uvijek znao što treba reći. Bio je to, razmišljao je, vjerojatno jedan od razloga zašto se ljudima toliko sviđao. Ali predosjetio je da Penelopini osjećaji ovise o tome što će on sljedeće kazati, a u nekom trenutku u posljednjih deset minuta, njezini su mu osjećaji postali izuzetno važni. "Imaš pravo", reče on konačno, odlučivši da je uvijek dobra zamisao reći nekome da ima pravo. "To je bilo jako bezosjećajno od mene. Možda bismo trebali početi iz početka?" Ona trepne. "Oprosti, molim te?" On odmahne rukom, kao da taj pokret sve objašnjava. "Početi iznova." Ona je izgledala dražesno zbunjeno, a to je zbunilo njega, s obzirom na to da nikad nije pomislio da Penelope izgleda i najmanje dražesno. "Ali mi se poznajemo već dvanaest godina", reče ona. "Zar uistinu tako dugo?" čeprkao je po mislima, no nije se uspio prisjetiti kad su se prvi put sreli. "Nema to nikakve veze. Mislio sam samo na ovo popodne, šašavice." Ona se nasmiješi, očito unatoč sebi, a on je znao da je to što ju je nazvao šašavicom bio pun pogodak, iako nije imao ni najblažeg pojma zašto. "Idemo", reče polako, rastežući riječ dok je pružao ruku prema njoj. "Ti hodaš preko trga Berkeley i ugledaš me u daljini. Ja te zazovem i ti mi odgovaraš riječima…" 62 Julia Quinn


Penelope uhvati donju usnu zubima, pokušavajući, iz nepoznatog razloga, obuzdati smiješak. Pod kojom je to magičnom zvijezdom Colin rođen da uvijek zna što treba reći u svakom trenutku? On je bio čarobni frulaš koji je za sobom ostavljao samo razdragana srca i nasmiješena lica. Penelope bi se kladila – za mnogo više od tisuću funti, koliko je ponudila lady Danbury – da ona nije bila jedina žena u Londonu koja je bila beznadno zaljubljena u trećeg Bridgertona. Spustio je glavu na stranu, a zatim je ispravio u namjeri da je potakne da već jednom smisli odgovor. "Ja bih odgovorila…" reče Penelope polako. "Ja bih odgovorila…" Colin pričeka dvije sekunde, a zatim reče: "Uistinu, reci bilo što, sve će odgovarati." Penelope je planirala namjestiti vedri smiješak na lice, ali shvati da je smiješak koji joj je već krasio lice vrlo prirodan. "Coline!" reče ona, pokušavajući zazvučati kao da je iznenađena njegovim dolaskom. "Kamo si krenuo?" "Odličan odgovor", reče on. Ona ga prekori zamahnuvši prstom. "Pokvario si svoju ulogu." "Da, da, naravno. Ispričavam se." On zastane, dvaput trepne, zatim reče: "Evo nas. Kako ti ovo zvuči: Istim putem kao i ti, vjerujem. Prema Broju pet na čaj." Penelope se lako uklopila u ritam razgovora. "Zvučiš kao da ideš onamo u posjet. Zar ti ne živiš tamo?" On se namršti. "Nadam se samo još sljedećeg tjedna. Najviše još četrnaest dana. Pokušavam pronaći novi stan u kojem ću živjeti. Morao sam odjaviti najam svog stana kad sam otišao za Cipar, a dosad još nisam našao odgovarajuću zamjenu. Imao sam nekog posla na Piccadillyju pa sam odlučio prošetati natrag." "Po kiši?" On slegne ramenima. "Nije padala kiša kad sam ranije popodne otišao. A i sad samo sipi." 63 Gospodin Bridgerton


Samo sipi, pomisli Penelope. Te sitne kapi kiše hvatale su se na njegove nepristojno duge trepavice, uokvirujući tako savršene zelene oči koje su više od jedne mlade dame potakle na pisanje (užasno loše) poezije. Čak i Penelope, razumna osoba kakvom se voljela smatrati, provela je mnoge noći u krevetu, zureći u strop i ne vidjevši ništa osim tih zelenih očiju. Samo sipi, uistinu. "Penelope?" Ona se prene. "Točno. Da. I ja idem k tvojoj majci na čaj. To činim svakog ponedjeljka, a često i drugim danima", prizna Penelope. "Kad se ništa, ovaj, zanimljivo ne događa u mojoj kući." "Nemaš se potrebe osjećati krivom. Moja majka je divna žena. Ako te ona zove na čaj, onda moraš ići na čaj." Penelope je imala jednu lošu naviku. Kad bi razgovarala s ljudima, pokušavala bi "čitati između redaka", pa je sumnjala da Colin zapravo želi reći da je ne krivi zato što želi s vremena na vrijeme pobjeći od vlastite majke. Što ju je nekako, neobjašnjivo, malo rastužilo. On se nakratko zanjihao na petama, a zatim reče: "Dobro, ne bih te trebao zadržavati tu vani na kiši." Ona se nasmiješila, s obzirom na to da su stajali vani barem petnaest minuta. Ipak, ako je on želio nastaviti s ovom igrarijom, ona će mu se pridružiti. "Od nas dvoje, ja imam kišobran", istakne ona. Njegove se usne lagano nakrive. "Istina. Ali ipak, ja ne bih bio pravi kavalir kad te ne bi usmjerio prema gostoljubivijem okružju. Kad smo već kod toga..." On se namršti ogledavši se oko sebe. "Kad smo već kod čega?" "Kod kavalirštine. Mislim da bismo se mi kavaliri trebali pobrinuti za dobrobit dama." "Što znači?" On prekriži ruke. "Zar ti ne bi trebala biti u pratnji sobarice?"

64 Julia Quinn


"Ja živim odmah tu za uglom", reče ona, pomalo tužna što se on toga ne sjeća. Na kraju krajeva, ona i njezina sestra bile su najbolje prijateljice s dvije njegove sestre. "U ulici Mount", dodala je, kad se njegovo čelo nije prestalo mrštiti. On malo zaškilji, pogleda u smjeru ulice Mount, iako ona nije imala pojma što je želio time postići. "O, za Boga miloga, Coline. To je blizu ugla s ulicom Davis. Nema više od pet minuta hoda do kuće tvoje majke. Četiri, ako mi se posebno žuri. "Samo sam provjeravao ima li nekih mračnih ili uvučenih mjesta." Okrene se prema njoj. "Odakle bi neki kriminalac mogao vrebati." "U Mayfairu?" "U Mayfairu", reče on mrko. "Uistinu mislim da bi te trebala pratiti sobarica na putu ovamo i natrag. Bilo bi mi užasno da ti se nešto dogodi." Ona je bila začudno dirnuta njegovom brigom, iako je znala da bi on bio jednako brižan prema baš svakoj svojoj poznanici. On je jednostavno bio takav čovjek. "Uvjeravam te da poštujem sva pravila doličnosti kad putujem nekamo dalje", reče ona. "Ali doista, ovo je tako blizu. Samo nekoliko ulica. Čak ni moja majka nema ništa protiv." Colinova čeljust odjednom je djelovala vrlo ukočenom. "Da ne spominjem", dodala je Penelope, "da mi je dvadeset osam godina." "Kakve to ima veze bilo s čim? Meni je trideset i tri, ako te zanima." Ona je to naravno znala, s obzirom na to da je znala skoro sve o njemu. "Coline", zacvili, pomalo ljuta na sebe zbog tog tona glasa. "Penelope", odgovori on, istim takvim tonom. Ona duboko uzdahne prije nego što reče: "Ja sam s velikom sigurnošću svrstana među one bez ikakvih izgleda za udaju. Ne 65 Gospodin Bridgerton


moram više brinuti za pravila koja su me opterećivala kad sam imala sedamnaest godina." "Ja nikako ne bih rekao..." Penelopine se ruke same spuste na bokove. "Pitaj svoju sestru, ako meni ne vjeruješ." On je odjednom izgledao ozbiljnije nego što ga je ikad vidjela. "Ja se čvrsto držim toga da ne pitam sestru stvari koje se tiču zdravog razuma." "Coline!" uzvikne Penelope. "Kako to možeš reći, to je grozno!" "Nisam rekao da je ne volim. Nisam čak ni rekao da mi se ne sviđa. Ja obožavam Eloise, kao što ti to dobro znaš. Međutim..." "Svaka rečenica koja počinje s međutim mora biti loša", promrmlja Penelope. "Eloise", reče on nekarakteristično bezobzirno, "bi dosad trebala biti udana." To je sad već stvarno bilo previše, pogotovo tim tonom glasa. "Netko bi mogao reći", odgovori Penelope nadmeno podigavši glavu, "da si ti dosad već trebao biti oženjen." "Ma, daj..." "Ti imaš, kao što si me upravo ponosno obavijestio, trideset tri." Na licu mu se još očitavalo da ga sve ovo donekle zabavlja, ali ipak je primijetila neko malo nezadovoljstvo na njemu koje joj je govorilo da mu uskoro više neće biti zabavno. "Penelope, da se nisi usu..." "Prastar! " zacvrkuće ona. On opsuje ispod glasa, što ju je iznenadilo, jer ga nikad nije čula da to čini u nazočnosti jedne dame. Vjerojatno je to trebala shvatiti kao upozorenje, ali bila je previše uzbuđena za to. Sjetila se one stare izreke da hrabrost iznjedri još hrabrosti.

66 Julia Quinn


Ili je u ovom slučaju nesmotrenost iznjedrila još nesmotrenosti, zato što ga je pogledala s visoka i rekla: "Zar se tvoja starija braća nisu oženila do tridesete? " Na njezino iznenađenje, Colin se samo nasmiješio i prekrižio ruke naslonivši jedno rame na stablo ispod kojeg su stajali. "Moja braća i ja smo jako različiti." Bila je to, Penelope je shvatila, vrlo znakovita izjava, zato što je mnogo pripadnika visokog društva, uključujući i legendarnu lady Whistledown stalno isticalo činjenicu koliko braća Bridgerton nalikuju jedan na drugoga. Neki su išli čak toliko daleko da su tvrdili da ih ne razlikuju. Penelope nije razmišljala o tome da bi bilo kojem od njih to moglo zasmetati, zapravo, pretpostavila je da im usporedba jednog s drugim laska, s obzirom na to koliko su jedan drugom bili dragi. Ali možda je bila u krivu. Ili možda to nikada nije dovoljno detaljno razmotrila. A to je bilo prilično čudno, s obzirom na to da je provela pola svoga života promatrajući Colina Bridgertona. U jednu je stvar, međutim, bila sigurna. Da se Colin znao razbjesniti, on nikad ne bi dopustio da ona to vidi. Zasigurno si je laskala pomislivši da ga je njezina mala dosjetka o tome kako su se njegova braća oženila prije tridesete mogla razljutiti. Ne, njegovo sredstvo napada bio je lijeni osmijeh, dobro tempirana šala. Ako bi Colin ikada izgubio živce... Penelope lagano odmahne glavom, ne mogavši si to ni zamisliti. Colin nikad ne bi izgubio živce. Barem ne pred njom. On bi trebao biti jako, stvarno – ne, strahovito – uznemiren da bi izgubio živce. A takvu bi vrstu bijesa mogao potaknuti samo netko do koga vam je jako, stvarno, strahovito stalo. Colinu se ona prilično sviđala – možda mu se čak i sviđala više nego većina ljudi – ali nije mu bilo stalo. Ne na taj način. "Možda bismo se trebali složiti da se ne slažemo", reče ona konačno. "U vezi s čim?" 67 Gospodin Bridgerton


"Ovaj..." Nije se mogla sjetiti. "Ovaj, u vezi s tim što jedna usidjelica smije, a što ne smije." Izgledalo je da ga njezino oklijevanje zabavlja. "To bi vjerojatno zahtijevalo da se u nekoj mjeri usprotivim mišljenju svoje mlađe sestre, a to bi bilo, siguran sam da to znaš, jako teško." "Ali nije ti teško usprotiviti se mojem mišljenju?" Smiješak mu je bio lijen i zločest. "Nije, ako mi obećaš da nećeš reći nikome." On to nije mislio, naravno. Ona je znala da on zna da to nije mislio. Ali to je bio njegov način. Humor i smiješak mogu izgladiti baš sve. I vrag ga odnio, to mu je uspijevalo, zato što je čula kako je uzdahnula pa se zatim nasmiješila i prije nego što se snašla, rekla je: "Dosta je bilo! Idemo mi sad lijepo k tvojoj majci." Colin se naceri. "Što misliš, hoće li biti kolačića?" Penelope zakoluta očima. "Znam da će biti kolačića." "Odlično", reče on, okrene se i krene naprijed, napola je vukući za sobom. "Ja uistinu volim svoju obitelj, ali posjećujem ih samo zbog hrane."

68 Julia Quinn


4. poglavlje

Teško je zamisliti da postoji neka vijest s bala obitelji Bridgerton osim one o čvrstoj odluci lady Danbury da raskrinka identitet Vaše autorice, ali sljedeće stavke treba uredno navesti: Gospodin Geoffrey Albansdale je viđen kako pleše s gospođicom Felicity Featherington. Gospođica Felicity Featherington je također viđena kako pleše s gospodinom Lucasom Hotchkissom. Gospodin Lucas Hotchkiss je također viđen plesati s gospođicom Hyacinth Bridgerton. Gospođica Hyacinth Bridgerton također je viđena kako pleše s vikontom Burwickom. Vikont Burwick je također viđen kako pleše s gospođicom Jane Hotchkiss. Gospođica Jane Hotchkiss je također viđena kako pleše s gospodinom Colinom Bridgertonom. Gospodin Colin Bridgerton je također viđen kako pleše s gospođicom Penelope Featherington. I da zaokružimo ovaj mali incestuozni ringa-ringa-raja, gospođica Penelope Featherington je viđena kako razgovara s gospodinom Geoffreyem Albansdaleom. (Bilo bi previše savršeno da je još i plesala s njim, zar se ne slažete, najdraži čitatelji?) DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 12. TRAVNJA 1824. 69 Gospodin Bridgerton


K

ad su Penelope i Colin ušli u salon, Eloise i Hyacinth su već pijuckale čaj, zajedno s obje vikontice Bridgerton. Violet, udova vikontica, sjedila je ispred servisa za čaj, a Kate, njezina snaha i žena sadašnjeg vikonta Anthonyja, pokušavala je, bez previše uspjeha, obuzdati njihovu dvogodišnju kćer Charlotte. "Gledajte na koga sam naletio na trgu Berkeley", reče Colin. "Penelope", reče lady Bridgerton toplo joj se osmjehnuvši, "daj sjedi. Čaj je još ukusan i topao, a kuharica nam je pripremila svoje slavne kolačiće s maslacem. Colin krene ravno prema hrani, jedva zastavši da pozdravi svoje sestre. Penelope sjedne na obližnji stolac koji joj je mahnuvši rukom pokazala lady Bridgerton. "Kolačići su ukusni", reče Hyacinth, gurnuvši tanjur u svom smjeru. "Hyacinth", reče lady Bridgerton blago prijekornim tonom, "pokušaj govoriti u potpunim rečenicama." Hyacinth iznenađeno pogleda svoju majku. "Kolačići. Su. Ukusni". Nakrivi glavu. "Imenica. Glagol. Pridjev." "Hyacinth." Penelope je bilo jasno da lady Bridgerton pokušava izgledati strogo dok kori svoju kćer, ali nije joj to baš uspijevalo. "Imenica. Glagol. Pridjev", reče Colin, brišući jednu mrvicu sa svog nasmiješena lica. "Rečenica. Je. Ispravna." "Za one koji su jedva pismeni", uzvrati Kate, posegnuvši za jednim kolačićem. "Uistinu jesu ukusni", reče ona Penelope, zaigrano se osmjehnuvši. "Ovo mi je četvrti." "Coline, volim te", reče Hyacinth, potpuno ignorirajući Kate. "Naravno da me voliš", promrmlja on. 70 Julia Quinn


"Kad ja osobno pišem", reče Eloise odvažno, "obično stavljam članove prije imenica." Hyacinth frkne nosom. "Kad ti pišeš!" ponovi. "Ja pišem mnogo pisama", reče Eloise šmrknuvši. "A pišem i dnevnik, što je, uvjeravam te, vrlo korisna navika." "Održava disciplinu", ubaci se Penelope, uzimajući svoju šalicu i tanjurić iz ispružene ruke lady Bridgerton. "Pišete li i vi dnevnik?" upita Kate, ne pogledavši je zapravo, s obzirom na to da je upravo poskočila sa stolca da uhvati svoju kćer prije no što se dvogodišnjakinja popela na pokrajnji stolić. "Bojim se da ne", reče Penelope odmahnuvši glavom. "Za to treba puno discipline, koju ja nemam." "Ja ne mislim da je uvijek nužno staviti član prije imenice", uporna je bila Hyacinth. Kao i kod svake rasprave, njezina je uvijek morala biti zadnja. Na nesreću ostatka okupljenog društva, Eloise je bila jednako uporna. "Možeš izostaviti član u slučaju opće imenice", reče, napućivši usne prilično oholo, "ali u ovom slučaju, kako si govorila o određenim kolačićima..." Penelope nije bila sasvim sigurna, ali učinilo joj se da čuje kako Lady Bridgerton stenje. ".. .to znači da izričito", reče Eloise pogledavši je ispod oka, "nisi u pravu." Hyacinth se okrene prema Penelope. "Ja sam sasvim sigurna da ona nije ispravno uporabila riječ izričito u toj posljednjoj rečenici." Penelope posegne za još jednim kolačićem. "Odbijam sudjelovati u ovom razgovoru." "Kukavice", promrmlja Colin. "Ne, samo sam gladna." Penelope se okrene prema Kate. "Ovi su dobri." 71 Gospodin Bridgerton


Kate kimne. "Čula sam glasine", reče ona Penelopi, "da će ti se sestra zaručiti." Penelope iznenađeno trepne. Nije znala da je Felicityna veza s gospodinom Albansdaleom opće poznata. "Ovaj, tko vam je to rekao?" "Eloise, naravno", reče Kate ležerno. "Ona uvijek sve zna." "A ono što ja ne znam", reče Eloise simpatično se osmjehnuvši, "obično zna Hyacinth. To je jako praktično." "Jeste li sigurne da nijedna od vas nije lady Whistledown?" našali se Colin. "Coline!" uzvikne lady Bridgerton. "Kako to uopće možeš pomisliti?" On slegne ramenima. "Svakako su obje dovoljno pametne za takav pothvat." Eloise i Hyacinth su blistale od zadovoljstva. Čak ni lady Bridgerton nije mogla zanemariti takav kompliment. "Da, dobro", zamišljeno će, "Hyacinth je znatno premlada, a Eloise. …" Pogleda Eloise koja ju je znatiželjno i veselo promatrala. "Pa, Eloise nije lady Whistledown. Sigurna sam u to." Eloise pogleda Colina. "Ja nisam lady Whistledown." "Baš šteta", odgovori. "Do sad bi već vjerojatno bila smrdljivo bogata." "Znate", reče Penelope promišljeno, "to bi mogao biti dobar način da se otkrije njezin identitet." Pet pari očiju okrenu se u njezinom smjeru. "Ona mora biti netko tko ima više novca nego što bi trebala imati", objasni Penelope. "Mudro zboriš", reče Hyacinth, "osim što ja nemam pojma koliko novca ljudi imaju." "Nemam ni ja, naravno", odgovori Penelope. "Ali svi mi znamo koliko bi to otprilike moglo biti." Hyacinth ju je upitno pogledala pa 72 Julia Quinn


Penelope doda: "Na primjer, kad bi si ja odjednom kupila komplet dijamantnog nakita, to bi bilo jako sumnjivo." Kate gurne Penelope laktom. "Jesi li kupila u posljednje vrijeme kakav komplet dijamantnog nakita, ha? Dobro bi mi došlo tisuću funti." Penelope na trenutak zakoluta očima prije nego što odgovori jer kao trenutna vikontica Bridgerton, Kate ni u kom slučaju nije trebalo tisuću funti. "Uvjeravam te", reče, "da nemam nijedan jedini dijamant. Čak ni prsten s dijamantom." Kate ispusti jedan "uf" hineći nezadovoljstvo. "Onda mi baš nisi od neke pomoći." "Nije stvar toliko u novcu", objavi Hyacinth. "Stvar je u slavi." Lady Bridgerton se zagrcne čajem. "Oprost, Hyacinth", reče, "što si to upravo rekla?" "Pomislite samo na svu slavu koju će dobiti onaj tko konačno razotkrije lady Whistledown", reče Hyacinth. "Bit će to veličanstveno." "Kažeš li ti to", upita Colin, varljivo blagim izrazom lica, "da ne mariš za novac?" "To nikad ne bih rekla", reče Hyacinth osmjehnuvši se samodopadno. Penelope pomisli da su od svih Bridgerton, Hyacinth i Colin najviše nalik jedno drugom. Bilo je vjerojatno dobro što je Colin često izbivao iz zemlje. Kad bi on i Hyacinth uistinu udružili snage, mogli bi zavladati svijetom. "Slušaj, Hyacinth", reče lady Bridgerton odlučno, "ti nećeš pretvoriti potragu za lady Whistledown u svoj životni poziv." "Ali..." "Ne kažem da ne možeš razmišljati o tome i pitati koje pitanje", požurila se dodati lady Bridgerton, podigavši jednu ruku kako bi spriječila da je Hyacinth prekine. "Milostivi Bože, nadam se da 73 Gospodin Bridgerton


nakon skoro pedeset godina majčinstva imam dovoljno pameti da te ne pokušavam spriječiti kad si se ti na nešto namjerila, koliko god to šašavo bilo." Penelope prinese šalicu ustima kako bi prekrila osmijeh. "Samo se radi o tome da je poznato da ti znaš ponekad biti" – lady Bridgerton se diskretno nakašlje – "prilično tvrdoglava..." "Majko!" Lady Bridgerton nastavi kao da Hyacinth nije rekla ni riječ. "...a ja ne želim da zaboraviš kako se ti sada moraš prvenstveno usredotočiti na potragu za suprugom." Hyacinth još jednom izgovori riječ "majko", ali ovoga puta to je više nalikovalo na stenjanje nego na prosvjed. Penelope krišom pogleda Eloise, koja je pogled čvrsto usredotočila na strop, očito se suzdržavajući da se ne počne smijati. Eloise je podnijela godine upornog majčinog truda da joj pronađe muža, pa je izgledalo da joj nimalo ne smeta što je majka odustala i prebacila svoja nastojanja na Hyacinth. Zapravo, Penelope je bila iznenađena što je lady Bridgerton izgleda konačno prihvatila da se Eloise neće udati. Nikad nije skrivala činjenicu da joj je najveći cilj u životu vidjeti sve svoje osmero djece u sretnom braku. A uspjela je kod četvero. Prvo se Daphne udala za Simona i postala vojvotkinjom od Hastingsa. Sljedeće godine Anthony se vjenčao s Kate. Nakon toga je nastupilo malo zatišje, ali zatim su se Benedict i Francesca vjenčali u razdoblju od godinu dana, Benedict se oženio Sophie, a Francesca se udala za škotskog grofa od Kilmartina. Francesca je, nažalost, ostala udovicom dvije godine nakon udaje. Sada je dijelila svoje vrijeme između boravka sa suprugovom obitelji u Škotskoj, i sa vlastitom obitelji u Londonu. Kad je bila u gradu, međutim, inzistirala je na tome da živi u kući Kilmartin umjesto u kući Bridgerton ili na Broju pet. Penelope je smatrala da ima pravo. Da je ona bila udovicom, također bi željela uživati u svojoj neovisnosti. 74 Julia Quinn


Hyacinth je obično majčine provodadžijske sklonosti primala prilično dobrohotno, kao što je bila rekla Penelopi, jednom se ipak mora udati. Neće škoditi da njezina majka obavi sav posao, a ona će lijepo izabrati muža kad joj predstavi onog pravog. I tako je ona veselo ustala, poljubila majku u obraze i poslušno obećala da joj je glavni cilj u životu potraga za mužem - pritom uputivši, odvažan, lukav smiješak svome bratu i sestrama. Još nije ni sjela natrag na svoj stolac kad se obrati svima njima: "Onda, mislite li da će je uhvatiti?" "Zar još uvijek razgovaramo o toj Whistledownici?" zavapi lady Bridgerton. "Zar nisi čula Eloisinu teoriju?" upita Penelope. Svi se okrenu prema Penelope, a zatim prema Eloise. "Ovaj, a koja je to moja teorija?" upita Eloise. "Bilo je to, joj, ne znam, možda prije tjedan dana", reče Penelope. "Razgovarale smo o lady Whistledown i ja sam rekla da ne vidim kako bi ona mogla zauvijek ostati tajnom, da jednom mora napraviti pogrešku. Tada je Eloise rekla da nije baš sigurna u to, da je prošlo deset godina i da je trebala napraviti pogrešku, zar je već ne bi napravila? Ja sam tada rekla ne, ona je ipak samo čovjek. Jednom će se morati okliznuti, zato što nitko ne može vječno biti nepogrešiv, i..." "Joj, sad se sjećam!" ubaci se Eloise. "Bile smo kod tebe, u tvojoj sobi. I ja sam imala sjajnu zamisao! Rekla sam Penelopi da se kladim kako je lady Whistledown već napravila pogrešku, samo smo mi preglupi da bismo to primijetili." "To nam baš nije neki kompliment", promrmlja Colin. "To se odnosilo na cijelo društvo, ne samo na Bridgertonove", usprotivi mu se Eloise. "Dakle", zamišljeno će Hyacinth, "samo trebam prostudirati arhivu njezine kolumne i možda ću raskrinkati lady Whistledown."

75 Gospodin Bridgerton


Oči lady Bridgerton ispune se blagom panikom. "Hyacinth Bridgerton, ne sviđa mi se tvoj izraz lica." Hyacinth se nasmiješi i slegne ramenima. "Baš bih se ludo zabavljala s tisuću funti." "Bože pomozi", bio je odgovor njezine majke. "Penelope", reče odjednom Colin, "nisi nam završila priču o Felicity. Je li istina da će se zaručiti?" Penelope gutne čaj koji je upravo pijuckala. Colin je znao čovjeka gledati usredotočivši svoje zelene oči s takvim žarom da biste se osjećali kao da ste jedino dvoje ljudi u čitavom svemiru. Na nesreću za Penelope, to je također značilo da će se ona tada pretvoriti u mucajućeg imbecila. Kad su bili usred razgovora, ona se obično dobro držala, ali kad bi je tako iznenadio, kad bi svu svoju pozornost usredotočio samo na nju u trenutku kad je ona bila uvjerena da se savršeno stopila s tapetama na zidu, ona bi se sasvim izgubila. "Ovaj, da, to je moguće", reče. "Gospodin Albansdale je aludirao u tom smjeru. Međutim, ako uistinu odluči zaprositi Felicity, pretpostavljam da će morati otputovati u Istočnu Angliu zatražiti mog strica njezinu ruku." "Tvog strica?" upita Kate. "Mog strica Goeffreyja. On živi u blizini Norwicha. On nam je najbliži muški rod, iako ga zapravo ne viđamo vrlo često. No gospodin Albansdale izuzetno drži do tradicije. Ne mislim da bi se osjećao ugodno kad bi morao pitati moju majku." "Nadam se da će pitati i Felicity", reče Eloise. "Ja smatram da je glupo da muškarac mora zatražiti ruku žene od njezinog oca prije nego što nju pita. Nije otac taj koji će morati živjeti s njime." "Ovakvo razmišljanje", reče Colin uz vedri smiješak koji je djelomično sakrio svojom šalicom čaja, "može objasniti zašto si ti još uvijek neudana." Lady Bridgerton prostrijeli sina pogledom i s neodobravanjem izgovori njegovo ime. 76 Julia Quinn


"O, ne, majko", reče Eloise, "meni to ne smeta. Meni je savršeno ugodno biti starom curom." Ona pogleda Colina prilično s visoka. "Radije bih bila usidjelicom nego se udala za nekog dosadnjakovića. Baš kao što bi to", doda znakovito, "radije i Penelope." Trznuvši se kad je Eloisina ruka odjednom počela mahati u njezinom smjeru, Penelope ispravi kralježnicu i reče: "Ovaj, da, naravno." Ali Penelope je imala osjećaj da nije toliko čvrstih uvjerenja kao njezina prijateljica. Za razliku od Eloise, ona nije odbila šest bračnih ponuda. Nije odbila nijednu; nije ni dobila ni jednu jedinu. Sama je sebe uvjeravala da ionako ne bi ni prihvatila bračnu ponudu da ju je dobila s obzirom na to da je njezino srce pripadalo Colinu. No, je li to stvarno bila istina, ili se ona to samo tješila zbog svog neupitnog neuspjeha na bračnom tržištu? Kad bi je netko sutra pitao da se uda za njega - netko savršeno drag i prihvatljiv, netko koga nikada ne bi mogla voljeti, ali bi joj se vjerojatno prilično sviđao - bi li pristala? Vjerojatno. A to ju je rastužilo, zato što je priznajući to sebi, uistinu odustala od Colina. To je značilo da nije odana svojim načelima onoliko koliko se nadala da jest. To je značilo da je bila spremna zadovoljiti se manje savršenim mužem kako bi imala vlastiti dom i obitelj. To nije bilo nešto što stotine žena nije učinilo svake godine, ali to je bilo nešto što nikad nije pomišljala da bi ona mogla učiniti. "Odjednom si se jako uozbiljila", reče joj Colin. Penelope se prene iz razmišljanja. "Ja? O, ne. ne. Samo sam se izgubila u mislima, to je sve." Colin joj na to kimne prije nego što posegne za još jednim kolačićem. "Imamo li nečeg konkretnijeg?" upita, namrštivši nos. "Da sam znala da ćeš doći", reče mu majka ravnodušno, "udvostručila bih količinu hrane." 77 Gospodin Bridgerton


On ustane i krene prema zvonu. "Pozvat ću da nam donesu još." Nakon što je povukao zvono, okrene se i upita. "Jesi li čula Penelopinu teoriju o lady Whistledown?" "Ne, nisam", odgovori lady Bridgerton. "Zapravo je vrlo mudra", reče Colin, zastavši da bi zamolio sluškinju za još sendviča prije no što završi rečenicu. "Ona misli da je to lady Danbury." "Oooo." Hyacinth je bila vidno zadivljena. "Penelope, to ti je jako lukavo." Penelope kimne glavom u zahvalu. "I to je baš nešto što bi lady Danbury učinila", doda Hyacinth. "Pisala kolumnu ili objavila da daje nagradu?" upita Kate, zgrabivši rub Charlottine oprave prije nego što mala djevojčica odluta izvan dohvata ruke. "Oboje." "I još", doda Eloise, "Penelope joj je to rekla. Ravno u lice." Hyacinth razjapi usta, bilo je očito da je Penelope jako narasla u njezinim očima. "Voljela bih da sam to vidjela!" reče lady Bridgerton široko se i ponosno osmjehnuvši. "Iskreno, čudim se da se to nije pojavilo u jutrošnjem izdanju Whistledowna." "Sumnjam da bi lady Whistledown željela komentirati teorije pojedinih ljudi u vezi s njezinim identitetom", reče Penelope. "Zašto ne?" upita Hyacinth. "Bio bi to odličan način da podmetne poneki lažni trag. Na primjer" - ispruži ruku prema sestri na najdramatičniji mogući način – "recimo da ja mislim da je to Eloise" "To nije Eloise!" usprotivi se lady Bridgerton. "Nisam ja", reče Eloise nacerivši se.

78 Julia Quinn


"Ali recimo da ja mislim da jesi", reče Hyacinth napadački. "I da sam to javno izjavila." "Što ti nikada ne bi učinila", reče joj strogo majka. "Što ja nikada ne bih učinila", ponovi Hyacinth kao papiga. "Ali samo za eksperiment, pretvarajmo se da sam to učinila. I ja izjavim da je Eloise uistinu lady Whistledown. Što ona nije", požurila se dodati prije nego što ju je majka uspjela ponovno prekinuti. Lady Bridgerton podigne ruke u znak predaje. "Ima li boljeg načina za obmanu mase", nastavi Hyacinth, "nego da me ismije u svojoj kolumni?" "Naravno, da je lady Whistledown uistinu Eloise..." zamišljeno će Penelope. "Ona nije lady Whistledown", plane lady Bridgerton. Penelope se nije mogla suzdržati od smijeha. "Ali da jest..." "Znate", reče Eloise, "sad mi je baš žao što nisam." "Kako bi se ona samo lijepo našalila sa svima nama", nastavi Penelope. "Naravno, tada u srijedu u svojoj kolumni ne bi mogla ismijavati Hyacinth zato što misli da si ti lady Whistledown jer bi u tom slučaju mi svi znali da si to ti." "Osim ako to nisi ti", nasmije se Kate, gledajući u Penelope. "To bi baš bila nevjerojatno lukava smicalica." "Čekajte da vidim jesam li shvatila", reče Eloise uz smijeh. "Penelope je lady Whistledown i ona će u srijedu u svojoj kolumni ismijavati Hyacinthinu teoriju da sam ja lady Whistledown samo zato da vas navede pomisliti da ja uistinu jesam lady Whistledown zato što je Hyacinth primijetila kako bi to bilo lukavo." "Ja više ništa ne razumijem", reče Colin nikom posebno. "Osim ako Colin nije zapravo lady Whistledown…" reče Hyacinth, a oči joj se vraški zasvjetlucaju. "Prestani" reče lady Bridgerton. "Preklinjem te."

79 Gospodin Bridgerton


Ali sad su se već svi tako glasno smijali da Hyacinth nije ni mogla nastaviti. "Ima beskrajno mnogo mogućnosti", reče Hyacinth, brišući suzu s oka. "Možda bismo svi mi jednostavno trebali pogledati lijevo od sebe", predloži Colin dok je sjedao. "Tko zna, baš ta osoba bi lako mogla biti naša zloglasna lady Whistledown." Svi pogledaju ulijevo, osim Eloise, koja pogleda udesno... točno u Colina. "Zar mi ti pokušavaš nešto reći", upita ga uz smiješak iz kojeg se vidjelo kako je cijela priča dobro zabavlja, "kad si sjeo s desna meni?" "Nipošto", promrmlja on, a zatim zastane kad se sjetio da je prazna. Međutim, kad je to izrekao, nije pogledao Eloise u oči. Ako je itko, osim Penelope, primijetio njegov pokušaj izmotavanja, nisu ga mogli pozvati na red jer su tada stigli sendviči i on je u tom trenutku postao beskoristan za razgovor.

80 Julia Quinn


5. poglavlje

Vašoj je autorici skrenuta pozornost na to da je lady Blackwood ranije ovoga tjedna iskrenula skočni zglob dok je naganjala dostavljača ovih skromnih novina. Tisuću funti u svakom je slučaju velik novac, no lady Blackwood zasigurno nije u novčanoj stisci pa takva situacija djeluje vrlo apsurdno. Stanovnici Londona zasigurno imaju pametnija posla nego naganjati jadne, nesretne dostavljače u beznadnim naporima da otkriju identitet Vaše autorice. Vaša autorica već više od desetljeća bilježi aktivnosti pripadnika visokog društva i zapravo nije naišla na dokaz da uistinu imaju pametnija posla. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 14. TRAVNJA 1824.

D

va dana kasnije Penelope se zatekla kako hoda prečicom preko trga Berkley na putu k Eloise na Broj pet. Ovoga puta, međutim, bilo je kasno popodne, bilo je sunčano i nije putem naletjela na Colina. Penelope nije bila sigurna je li to dobro ili loše. Ona i Eloise su se prošlog tjedna dogovorile da će ići u kupovinu, ali su se odlučile sastati na Broju pet da bi mogle zajedno krenuti bez pratnje svojih sobarica. Dan je bio baš savršen, vrijeme kakvo se 81 Gospodin Bridgerton


prije očekuje u lipnju nego u travnju, pa se Penelope radovala kratkoj šetnji ulicom Oxford. Međutim, kad je stigla u Eloisinu kuću, dočekao ju je zbunjeni izraz na batlerovom licu." "Gospođice Featherington", reče on, trepćući ubrzano nekoliko puta prije no što je smislio što sljedeće reći. "Ne vjerujem da je gospođica Eloise trenutno ovdje." Penelopine se usne razdvoje od iznenađenja. "Kamo je otišla? Mi smo se dogovorile prije više od tjedan dana." Wickhams odmahne glavom. "Ne znam. Ali otišla je sa svojom majkom i gospođicom Hyacinth prije dva sata." "Shvaćam", namršti se Penelope, pokušavajući smisliti što sad. "Mogu li ih pričekati? Možda su se samo negdje zadržale. Ne priliči Eloise zaboraviti na dogovor." Batler ljubazno kimne i uvede je u neslužbeni salon, obećavši da će joj donijeti nešto za okrjepu i uručivši joj posljednje izdanje Whistledowna kako bi prikratila vrijeme. Penelope ga je, naravno, već pročitala; dostavljao se rano ujutro, a i običaj joj je bio pregledati kolumnu tijekom doručka. Kako nije imala nikakvog posla, odšeta do prozora i proviri kroz prozor s kojeg je pucao pogleda na Mayfair. Međutim, nije bilo ničeg novog za vidjeti, bile su to iste zgrade koje je vidjela već tisuću puta, čak su i isti ljudi hodali ulicom. Možda baš zato što je razmišljala o jednoličnosti svoga života, primijeti u svom vidokrugu jedan novi predmet: ukoričena knjiga ležala je otvorena na stolu. I s udaljenosti od više od metra vidjela je da knjiga nije ispunjena tiskanim tekstom već urednim rukopisom. Približila joj se i pogledala ne dodirnuvši joj stranice. Izgledalo je da je to nekakav dnevnik, a na sredini desne strane bilo je zaglavlje odvojeno razmakom iznad i ispod teksta: 22. veljače 1924. Planina Troodos, Cipar

82 Julia Quinn


Dlanom prekrije usta, Colin je to napisao. Baš joj je neki dan rekao da je bio na Cipru, a ne u Grčkoj. Nije imala pojma da je pisao dnevnik. Podigla je jednu nogu da se odmakne, ali tijelo ju nije poslušalo. Ona to ne bi smjela pročitati, govorila je sama sebi. Ovo je Colinov privatni dnevnik. Uistinu bi se trebala maknuti. "Makni se", promrmlja, gledajući u svoju neposlušnu nogu. "Makni se." Stopalo joj se nije pomaklo. No možda nije radila ništa pogrešno. Na kraju krajeva, hoće li uistinu oskvrnuti njegovu privatnost bude li pročitala samo ono što se vidi bez okretanja stranice. On je to ostavio otvorenim na stolu da cijeli svijet to može vidjeti. Ali ipak, Colin je imao dobar razlog smatrati da nitko neće nabasati na njegov dnevnik ako je izletio van samo na nekoliko trenutaka. Vjerojatno je znao da su mu majka i sestre toga jutra izašle. Većinu gostiju bi odveli u službeni salon u prizemlju; koliko je Penelope znala, osim obitelji Bridgerton, samo bi nju i Felicity odmah odveli u neslužbeni salon. A kako je Colin nije očekivao (ili, vjerojatnije, uopće nije ni pomislio na nju), on ne bi pomislio da je opasno ostaviti svoj dnevnik otvorenim dok ode obaviti neki posao. S druge strane, on ga jest ostavio otvorenim. Otvorenim, za Boga miloga! Da je u tom dnevniku bilo nekih vrijednih tajni, sigurno bi se Colin bolje pobrinuo da ga skloni nekamo kad je izašao iz sobe. Na kraju krajeva, on nije bio glup. Penelope se nagne naprijed. Joj, zaboga. Nije mogla čitati s te udaljenosti. Zaglavlje je bilo čitljivo zato što je bilo okruženo s toliko praznog prostora, ali ostatak teksta bio je previše zbijen da bi ga se razabralo s mjesta na kojem je stajala. Nekako je mislila da se neće osjećati toliko krivom ako se ne bude morala približiti knjizi da bi je pročitala. Ništa zato, naravno, što je već bila prešla cijelu sobu da bi stigla na to mjesto. 83 Gospodin Bridgerton


Kucnula je prstima po bradi, po mjestu u blizini uha. Imala je pravo. Prešla je već sobu prije nekoliko trenutaka, što je značilo da je već počinila veći grijeh nego što će vjerojatno počiniti toga dana. Još jedan mali korak bio je beznačajan u usporedbi s cijelom dužinom sobe. Približila se nekoliko centimetara, zaključivši da se to broji kao pola koraka, zatim se približila još malo i pogledala dolje, počevši čitati usred jedne rečenice. u Engleskoj. Ovdje pijesak prosijava između boje kože i bijelog, a tako je sitan da klizi preko golih stopala poput šapta svile. More je plave boje, nezamislive u Engleskoj, akvamarin s bljeskom sunca, tamne boje kobalta kad oblaci prekriju nebo. I toplo je – iznenađujuće, zapanjujuće toplo, poput kupke koja je zagrijana prije otprilike pola sata. Valovi su blagi, oplakuju obalu nježnim naletima pjene, škakljaju kožu i pretvaraju taj savršeni pijesak u podatan užitak koji se prevrće i klizi duž nožnih prstiju dok ne stigne sljedeći val, koji će počistiti nered. Nije teško shvatiti zašto se smatra da je ovo Afroditino rodno mjesto. Sa svakim korakom koji napravim, kao da očekujem vidjeti je onakvu kakvu ju je naslikao Botticelli, kako se diže iz mora, stoji u savršenoj ravnoteži na ogromnoj školjci, a njezina duga crvenkasta kosa vijori oko njezine glave. Ako se na svijetu rodila savršena žena, ovo joj je rodno mjesto. Ja sam u raju. A ipak... A ipak, sa svakim toplim povjetarcem i vedrim nebom, podsjetim se da ovo nije moj dom, da sam rođen kako bih živio negdje drugdje. To ne zatomljuje želju - ne, prisilu! - da putujem, da gledam, da upoznajem. Ali to ipak hrani neobičnu čežnju da dodirem rosom navlažen travnjak, ili da osjetim hladan dodir magle na svom licu ili čak da se prisjetim radosti savršenog dana nakon tjedan dana kiše. Ljudi koji ovdje žive ne poznaju tu radost. Njihovi su dani uvijek savršeni. Može li čovjek cijeniti savršenost kad je ona u njegovom životu stalna? 22. veljače 1924. Planina Troodos, Cipar 84 Julia Quinn


Nevjerojatno je da mi je hladno. Veljača je, naravno, i ja, kao Englez, prilično sam navikao na hladnoću u veljači (kao i u svim mjesecima osim onima od svibnja do kolovoza), no ne nalazim se sada u Engleskoj. Ja sam na Cipru, u srcu Sredozemlja, a prije samo dva dana bio sam u Paphosu, na jugoistočnoj obali otoka gdje je sunce jako, a more slano i toplo. Odavde se može vidjeti planina Olimp, čiji su vrhovi još okupani snijegom, tako bijelim da vas privremeno zaslijepi kad ga sunce zabljesne. Uspon na tu visinu bio je podmukao, opasnost je vrebala iza više od jednog ugla. Cesta je loša, a tijekom puta upoznali smo Penelope tiho zastenje iz protesta kad shvati da je stranica završila usred rečenice. Koga je to upoznao? Što se dogodilo? Kakva opasnost? Zurila je u dnevnik, umirući od želje da okrene stranicu i pogleda što se dalje dogodilo. Ali kad je počela čitati, uspjela se opravdati uvjeravajući se da ona sada ne narušava njegovu privatnost; da je on, na kraju krajeva, ostavio knjigu otvorenom. Ona je samo gledala u ono što je on ostavio izloženim. Okretanje stranice, međutim, bila je posve druga priča. Ispružila je ruku, zatim je brzo povukla. To nije bilo u redu. Ne smije čitati njegov dnevnik. Dobro, ne više od toga što je već pročitala. S druge strane, bilo je jasno da su ove riječi vrijedne čitanja. Bio je zločin to što ih je Colin čuvao za sebe. Riječi treba slaviti, njih treba dijeliti. One ne smiju biti... "O, za Boga miloga", promrmlja sebi u bradu. Ispružila je ruku i dotakla rub stranice. "Što ti to radiš?" Penelope se okrene. "Coline!" "Da, baš ja", obrecne se on. 85 Gospodin Bridgerton


Penelope brzo ustukne. Nikad ga nije čula govoriti takvim tonom. Nije nikad ni pomišljala da je on sposoban govoriti takvim tonom. On prijeđe prostoriju, zgrabi svoj dnevnik i naglo ga zatvori. "Što ti ovdje radiš?" zahtijevao je čuti. "Čekam Eloise", uspjela je prozboriti, usta su joj se odjednom osušila. "U gornjem salonu? " "Wickham me uvijek uvede ovamo. Tvoja majka mu je rekla da se prema meni treba odnositi kao prema članu obitelji. Ja... uh... on... ovaj..." Shvatila je da krši ruke i natjerala se da to prestane raditi. "Isto je i s mojom sestrom Felicity. Zato što su ona i Hyacinth tako dobre prijateljice. Ža-žao mi je. Mislila sam da to znaš." On nehajno baci knjigu ukoričenu u kožu na obližnji stolac i prekriži ruke. "A običaj ti je čitati osobna pisma drugih ljudi?" "Ne, naravno da nije. Ali knjiga je bila otvorena i..." Ona gutne, shvaćajući koliko užasno zvuči njezina isprika čim ju je izgovorila. "Ovo je javna soba", promrmlja, imajući neki dojam da bi trebala završiti sa svojom obranom. "Možda si je trebao ponijeti sa sobom." "Tamo kamo sam ja išao", procijedi, još uvijek očito bijesan na nju, "ljudi obično ne nose knjige." "Ali nije jako velika", reče ona, pitajući se zašto, zašto, zašto još uvijek govori kad je toliko jasno da je sagriješila. "Za ljubav Božju", eksplodirao je Colin. "Zar želiš da izgovorim riječ noćna posuda u tvojoj nazočnosti?" Penelope osjeti kako joj obrazi poprimaju tamnocrvenu boju. "Bolje da pođem", reče ona. "Molim te, reci Eloise..." "Ja idem", Colin gotovo zareži. "Ja se ionako danas popodne iseljavam. Mogu onda i odmah otići, s obzirom na to da si ti očito preuzela kuću." Penelope nikad nije pomislila da riječi mogu izazvati tjelesnu bol, ali upravo sada bi se zaklela da joj je zario nož u srce. Nije tog 86 Julia Quinn


trenutka shvaćala koliko joj znači to što joj je lady Bridgerton otvorila svoj dom. Ili koliko će je boljeti spoznaja da Colin prezire njezinu nazočnost. "Zašto mi moraš toliko otežavati ispriku?" planula je, dok je on hodao za njom na drugi kraj prostorije kako bi pokupio ostatak svojih stvari. "A zašto bih ti ja to, molim te lijepo, trebao olakšati?" uzvrati joj. Nije je pogledao u oči kad je to izgovorio, nije čak ni zastao. "Zato što bi to bilo lijepo od tebe", procijedi ona. Ovo je privuklo njegovu pozornost. Okrenuo se, prostrijelio bijesno Penelope pogledom od čega ona ustukne jedan korak. Colin je bio draga osoba, ugodan tip. On nije bio od onih koji bi se samo tako razbjesnili. Do sada. "Zato što bi to bilo lijepo od mene?" grmio je. "Zar si ti to mislila kad si čitala moj dnevnik? Da bi bilo lijepo od tebe čitati nečije privatne zapise?" "Ne, Coline,ja..." "Ništa te ne može opravdati..." reče on, bodući je u rame kažiprstom." "Coline! Ti…" On se okrene pokupiti svoje stvari, nepristojno joj okrenuvši leđa dok je govorio. "Ničim se ne možeš opravdati." "Ne, naravno da ne mogu, ali…" "Jao!" Penelope osjeti kako joj je krv nestala s lica. Colin je jauknuo jer ga je nešto jako zaboljelo. Paničnim šaptom izgovori njegovo ime i pojuri k njemu. "Što je... O, nebesa!" Krv mu je liptala iz rane na dlanu. Kako nikad nije bila previše rječita u kriznoj situaciji, Penelope uspije izgovoriti: "Joj! Joj! Sag!" prije nego što je skočila naprijed s 87 Gospodin Bridgerton


komadom papira koji je ležao na obližnjem stolu i gurnula ga ispod njegova dlana da uhvati krv prije no što uništi skupocjeni sag. "Prava pažljiva bolničarka", reče Colin drhtavim glasom. "Pa, ti nećeš sad tu umrijeti", objasni ona, "a sag…" "Sve je u redu", uvjeravao ju je. "Pokušavao sam se našaliti." Penelope ga pogleda. Oko usana su mu se pojavile napete bijele bore, a i činio se jako blijedim. "Mislim da bi bilo bolje da sjedneš" , reče ona. On turobno kimne i klone na stolac. Penelopin želudac se zgrči, postalo joj je mučno. Nikad nije podnosila krv. "Možda bi bilo bolje da i ja sjednem", promrmlja, spustivši se na niski stolić nasuprot njemu. "Jesi li dobro?" upita on. Ona kimne, progutavši blagi nalet mučnine. "Moramo pronaći nešto čime ćemo ti ovo zaviti", reče, namrštivši se kad pogleda dolje u papazjaniju koju je napravila. Onaj papir nije upijao krv pa je ona opasno klizila po njegovoj površini, a Penelope se očajnički trudila zadržati je da ne počne kapati po podu. "Imam rupčić u džepu", reče on. Ona pažljivo odloži papir i izvuče rupčić iz njegova gornjeg džepa, trudeći se ne primijetiti tople otkucaje njegova srca dok su joj prsti petljali po snježnobijeloj tkanini rupčića. "Boli te?" upita dok mu je zamatala ruku. "Ne, nemoj mi odgovoriti. Naravno da te boli." On se uspije drhtavo osmjehnuti. "Boli." Ona virne u ranu, natjeravši se pogledati dovoljno izbliza, mada joj je u želucu bilo mučno od krvi. "Mislim da neće trebati šivati." "Imaš iskustva s ranama? " Ona odmahne glavom. "Nemam. Ali ne izgleda strašno. Osim... joj, te silne krvi." "Boli me gore nego što izgleda", našalio se. 88 Julia Quinn


Pogled joj prestravljeno jurne na njegovo lice. "Ponovno se šalim", ohrabri je. "Zapravo, ne baš. Boli me gore nego što izgleda, ali uvjeravam te da je podnošljivo." "Jako mi je žao", reče ona, pojačavši pritisak na ranu da zaustavi krvarenje. "To sam sve ja kriva." "Zato što sam si ja razrezao dlan?" "Da se nisi tako naljutio..." On samo odmahne glavom, nakratko zatvorivši oči jer ga je zaboljelo. "Penelope, ne budi šašava. Da se nisam naljutio na tebe, naljutio bih se na nekog drugog u nekom drugom trenutku." "I naravno da bi imao nož za otvaranje pisama pri ruci kad bi se to dogodilo", promrmlja ona, gledajući ga kroz trepavice dok se saginjala nad njegovu ruku. Kad su im se pogledi sreli, njegove su oči bile ispunjene smijehom i možda čak i tračkom divljenja. I nečeg drugog što nikad nije pomislila da će vidjeti – ranjivošću, oklijevanjem, čak i nesigurnošću. On nije imao pojma kako je dobar pisac, shvati ona zapanjeno. On nije imao pojma o tome i zapravo ga je bilo sram što je ona pročitala nešto što je napisao. "Coline", reče Penelope, instinktivno jače stisnuvši njegovu ranu kad se naginjala prema njemu, "moram ti nešto reći. Ti..." Ušutjela je kad je čula žustri, ujednačeni zvuk koraka koji je dolazio iz hodnika. "To bi trebao biti Wickham", reče ona pogledavši prema vratima. "On je inzistirao da mi donese nešto malo za prigristi. Možeš li ti sad stisnuti ranu?" Colin kimne. "Ne želim da vidi da sam se ozlijedio. On će to onda reći majci, a ona me onda neće prestati gnjaviti. "Onda ćemo ovako." Ona ustane i dobaci mu njegov dnevnik. "Pretvaraj se da čitaš ovo." Colin je jedva imao vremena otvoriti ga i prekriti njime ozlijeđenu ruku kad se pojavi batler noseći veliki pladanj.

89 Gospodin Bridgerton


"Wickhame!" reče Penelope, skočivši na noge i okrenuvši mu se licem kao da već nije znala da on dolazi. "Kako i obično, donijeli ste mnogo više hrane nego što je ja mogu pojesti. Srećom, gospodin Bridgerton mi je pravio društvo. Sigurna sam da ću uz njegovu pomoć savladati to što ste nam donijeli." Wickham kimne i makne poklopce s posuda. Bila je to hladna zakuska – komadi mesa, sir i voće, a za piće, pun vrč limunade. Penelope se vedro nasmiješi. "Nadam se da niste mislili da bih ja to sve sama mogla pojesti." "Očekujemo da će lady Bridgerton i njezine kćeri brzo stići. Pomislio sam da bi i one mogle biti gladne." "Neće im ništa ostati kad se ja uhvatim hrane", reče Colin veselo se osmjehnuvši. Wickham se kratko nakloni u njegovom smjeru. "Da sam znao da ste vi ovdje, gospodine Bridgertone, utrostručio bih porciju. Želite li da vam donesem tanjur? " "Ne, ne", reče Colin, mahnuvši neozlijeđenom rukom. "Sam ću, čim završim... ovaj, čim pročitam ovo poglavlje." Batler reče: "Samo me pozovite budem li vam još potreban", i izađe iz sobe. "Aaaaaaaa", zastenje Colin čim je čuo kako se Wickhamovi koraci udaljavaju niz predvorje. "Do vraga... mislim, vrapca mu – kako to boli." Penelope izvuče jedan ubrus s pladnja. "Daj da zamijenimo onaj rupčić." Pažljivo ga odlijepi s njegove kože, pokušavajući gledati u komad tkanine, a ne u ranu. Iz nekog razloga više joj nije bilo mučno od toga. "Bojim se da ti je rupčić uništen." Colin zatvori oči i odmahne glavom. Penelope je bila dovoljno mudra da tu gestu protumači kao Nije me briga. A bila je dovoljno razumna da ništa dalje ne komentira. Ništa nije bilo gore od žene koja brblja unedogled ni o čemu.

90 Julia Quinn


Njemu se Penelope oduvijek sviđala, ali kako to da do sad nije primijetio koliko je ona inteligentna? O, da, pretpostavljao je kako kad bi ga netko pitao, on sigurno rekao da je bistra, ali zapravo nikada o tome nije razmišljao. Bilo mu je sve jasnije, međutim, da je ona uistinu vrlo inteligentna. A sjetio se da mu je sestra jednom rekla da Penelope jako puno čita. Vjerojatno i pomno bira ono što će pročitati. "Mislim da se krvarenje usporilo", rekla je dok mu je omatala čisti ubrus oko dlana. "Zapravo, sigurna sam u to, barem zato što mi nije odmah zlo čim pogledam ranu." On je želio da ona nije čitala njegov dnevnik, ali sad kad jest... "Čuj, Penelope", započne, zapanjen oklijevanjem u svojem glasu. Ona pogleda gore. "Oprosti, zar prejako pritišćem?" Na jedan trenutak Colin zastane i samo trepne. Kako je to moguće da nikad ranije nije primijetio kako su joj velike oči? Znao je da su smeđe, naravno, i... Sad kad razmisli, želi li biti iskren prema sebi, morao bi priznati kako u slučaju da ga je netko to pitao ranije toga jutra, ne bi se mogao sjetiti koje su joj boje oči. Ali nekako je znao da sada to više neće zaboraviti. Ona popusti pritisak. "Je li sad u redu?" On kimne. "Hvala ti. Ja bih to sam sebi učinio, ali to mi je desna ruka, a…" "Ne moraš mi ništa reći. To je najmanje što mogu učiniti, nakon... nakon..." Pogled joj sklizne malo sa strane i on je znao da se ona ponovno sprema ispričati. "Penelope", započne on opet. "Ne, čekaj!" poviče ona, a tamne su joj oči zabljesnule nečim... je li moguće da je to bila strast? Sigurno ne ona vrsta strasti s kojom je bio dobro upoznat. Ali bilo je i drugih vrsta strasti, zar ne? Strast za učenjem. Strast za... književnošću?

91 Gospodin Bridgerton


"Moram ti to reći", reče ona pomalo panično. "Znam da je od mene bilo neoprostivo nametljivo čitati tvoj dnevnik. Bilo mi je samo.... dosadno... i čekala sam... i nisam imala što raditi, a zatim sam ugledala tu knjigu i bila sam znatiželjna." On otvori usta kako bi je prekinuo, rekao joj što je učinjeno, učinjeno je, ali riječi su joj letjele s usta, i on je na neki čudan način bio prisiljen slušati. "Trebala sam se maknuti čim sam shvatila o čemu se radi", nastavila je, "ali čim sam pročitala jednu rečenicu, morala sam pročitati i sljedeću! Coline, to je bilo divno! Kao da sam se nalazila baš ondje. Osjetila sam to more – znala sam točno njegovu temperaturu. Ti si to tako pametno opisao. Svi točno znaju kakva je temperatura kupke pola sata nakon što se kada napuni." Jedan časak Colin nije mogao ništa osim zuriti u nju. Nikad nije vidio Penelope tako živahnu, i to je bilo čudno i... dobro, zapravo, to što se tako uzbudila oko njegovog dnevnika. "Tebi... tebi se svidjelo?" konačno upita. "Svidjelo? Coline, uživala sam" Ja…" "Jao." U svom tom uzbuđenju, počela mu je stiskati dlan malo prejako. "Oprosti" reče nehajno. "Coline, ja moram znati što je dalje bilo. O kakvoj se opasnosti radilo? Ne možeš me ostaviti da visim." "Nije bilo ništa posebno", reče on skromno. "Ta stranica koju si pročitala uopće nije opisivala ništa uzbudljivo." "Ne, to su bili većinom opisi", složila se, "ali ti su opisi bili jako uvjerljivi i maštoviti. Jako sam se uživjela. Ali nije bilo... joj, kako da to objasnim?" Colin otkrije da s velikim nestrpljenjem čeka da ona smisli što će reći. "Ponekad ", konačno nastavi Penelope, "kad netko čita odlomak s opisima, to zna biti prilično... joj, ne znam... distancirano. Možda čak i hladno. Ali ti si taj otok oživio za mene. Netko drugi bi to more 92 Julia Quinn


nazvao toplim, ali ti si to usporedio s nečim što svi mi znamo i razumijemo. Imala sam osjećaj kao da sam i ja ondje, kao da i ja umačem nožni prst u more zajedno s tobom." Colin se nasmiješi, nije mogao vjerovati koliko mu je drago zbog njezine pohvale. "O! I ne smijem zaboraviti... bila je još jedna sjajna stvar koju moram spomenuti." Sad je znao da se cerekao kao neki idiot. Sjajna sjajna sjajna. Kako dobra riječ. Penelope se lagano nagne i reče: "Ti si također pokazao čitatelju kako se osjećaš prema tom prizoru i kako on utječe na tebe. Tako to postaje više od opisa zato što vidimo kako ti reagiraš na njega." Colin je znao da će time pokazati kako je željan komplimenata, ali nije ga bilo briga pa je upitao: "Kako to misliš?" "Pa, ako pogledaš... Smijem li zaviriti u dnevnik da se podsjetim?" "Naravno", promrmlja on, dodajući joj ga. "Čekaj, daj da ti pronađem tu stranicu." Kad ju je pronašao, ona pogledom preleti po redcima dok ne pronađe rečenicu koju je tražila. "Evo je. Pogledaj ovaj dio kad pišeš o tome kako si se prisjetio da je Engleska tvoj dom." "Zgodno je kako te putovanja ponukaju na takvo razmišljanje." "Kakvo razmišljanje?" upita ona, očiju punih znatiželje. "Na to koliko cijeniš svoj dom", reče on tiho. Pogledi su im se sreli, a njegove su oči bile ozbiljne, znatiželjne. "Ali ipak voliš otputovati daleko od njega." On kimne. "Ne mogu si pomoći. To je kao bolest." Ona se nasmije, a smijeh joj je zazvučao neočekivano melodiozno. "Ne budi smiješan", reče ona. "Bolest je štetna, a jasno je da tebi putovanja hrane dušu."

93 Gospodin Bridgerton


Penelope pogleda dolje u njegov dlan i pažljivo skine ubrus da pregleda ranu. "Čini se da je skoro dobro", reče ona. "Skoro", složi se Colin. Zapravo, imao je dojam da je krvarenje sasvim prestalo, ali nije želio da razgovor završi. A znao je da kad s njegom njegove rane bude gotovo, ona će otići. Nije mislio da ona želi otići, ali nekako je znao da hoće. Ona će pomisliti da je to ono što je ispravno, a vjerojatno će također pomisliti da on to želi. A ništa, iznenađeno je shvatio, nije bilo dalje od istine. I ništa ga nije plašilo više od toga.

94 Julia Quinn


6. poglavlje

Svi imaju tajne. A pogotovo ja. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 14. TRAVNJA 1824.

B

ilo bi mi drago da sam znala da si pisao dnevnik, reče Penelope ponovno mu stisnuvši ranu na dlanu.

"Zašto?" "Ne znam točno", reče, slegnuvši ramenima. "Uvijek je zanimljivo otkriti da u nekom ima više od onoga što je vidljivo na površini, slažeš li se?" Colin nije ništa rekao nekoliko trenutaka, a zatim, vrlo iznenadno, ispali: "Stvarno ti se svidio?" Vidjelo se da joj je sve to zabavno. On je bio užasnut. Evo ga tu, njega, kojeg smatraju jednim od najpopularnijih i najsofisticiranijih muškaraca u visokom društvu, svedenog na stidljivog školarca, kako se drži za svaku riječ Penelope Featherington, kako želi izmusti još malo pohvale. Penelope Featherington, za Boga miloga.

95 Gospodin Bridgerton


Što ne znači da nešto nije bilo u redu s Penelope, naravno, požurio je podsjetiti se. Bila je samo riječ o tome da je ona bila... ovaj... Penelope. "Naravno da mi se svidio", reče ona, blago se osmjehnuvši. "Upravo sam ti to rekla." "Što si prvo primijetila dok si čitala?" upita on, odlučivši da može napraviti potpunu budalu od sebe kad je već bio na pola puta od toga. Ona se zločesto nasmiješi. "Zapravo, prva stvar koju sam primijetila jest ta da ti je rukopis prilično uredniji nego što bih pretpostavila." Colin se namršti. "Što ti to znači?" "Teško mi te zamisliti pognutog nad radnim stolom kako vježbaš krasopis", odgovori mu, skupivši usne u kutovima da se ne nasmiješi. Ako je ikad bio pravi trenutak za gnjev pravednika, to je bio ovaj. "Moraš znati da sam proveo mnoge sate u učionici, pognut nad radnim stolom, baš kao što si ti to nježno primijetila." "Sigurna sam da jesi", promrmlja Penelope. "Hmmm." Ona pogleda dolje, očito suzdržavajući smijeh. "Krasopis mi jako dobro ide", dodao je. Ovo je sad bila samo igra, ali nekako mu je bilo prilično zabavno igrati ulogu nestašnog školarca. "Vidi se", odgovori ona. "Posebno su mi se svidjeli živahni zavijutci na slovu H. Jako su lijepi. To je baš... živahno od tebe." "Svakako." Njezin izraz lica bio je savršena preslika njegova ozbiljnog lica. "Svakako." Njegov pogled skrene s njezinih očiju i on se na trenutak osjećao neobjašnjivo stidljivo. "Drago mi je da ti se svidio moj dnevnik", reče. 96 Julia Quinn


"Divan je", reče ona nježnim, odsutnim glasom. "Divan je uistinu, i…" Ona skrene pogled i zacrveni se. "Mislit ćeš da sam šašava." "Nikako", obeća on. "Mislim da je jedan od razloga zašto sam toliko uživala u njemu taj što sam nekako osjećala da si ti uživao dok si ga pisao. Colin je jedan trenutak šutio. Nikad mu nije palo na pamet da on zapravo uživa u pisanju; to je jednostavno bilo nešto što je radio. Radio je to zato što nije mogao zamisliti da to ne radi. Kako bi mogao putovati u strane zemlje i ne bilježiti ono što vidi, što doživljava i, možda najvažnije, ono što osjeća? Ali kad se malo prisjeti, shvatio je da je osjećao izuzetno zadovoljstvo kad god bi napisao frazu koja je bila baš kako treba, rečenicu koja je bila baš prava. Posebno se sjetio onog trenutka kad je napisao retke koje je Penelope pročitala. Tada je sjedio na plaži u sumrak, sunce mu je još grijalo kožu, a pijesak je bio istovremeno i grub i gladak pod njegovim golim stopalima. Bio je to nebeski trenutak – pun te topline, lijenog osjećaja koji čovjek može istinski osjetiti samo na samom kraju ljeta (ili na savršenim plažama Sredozemlja), a on se pokušavao dosjetiti baš pravog načina na koji bi opisao more. Sjedio je ondje jako dugo – zasigurno barem punih sat i pol – držeći pero iznad papira, čekajući inspiraciju. A onda je odjednom shvatio da je temperatura bila točno one temperature pomalo odstajale kupke, a na licu mu se pojavio širok oduševljeni osmijeh. Da, on je uživao u pisanju. Baš čudno kako to dosad nije primijetio. "Lijepo je imati takvo nešto u svom životu", reče Penelope tiho. "Nešto što ti pruža zadovoljstvo, nešto što će ti sate ispuniti svrhom." Prekrižila je ruke u krilu i pogledala dolje, činilo se da se udubila u proučavanje prstiju na ruci. "Nikad nisam shvaćala koji bi to navodno trebao biti užitak u lijenosti." Colin joj je želio prstima dodirnuti bradu, vidjeti joj oči dok je pita: A što to ti radiš? Što tvoje sate ispunjava svrhom? Ali nije. Bilo bi to previše smjelo i to bi značilo da si priznaje koliko ga silno zanima njezin odgovor. 97 Gospodin Bridgerton


Pa ju je to pitao, ali ruke nije pomaknuo. "Ništa, zapravo", odgovori ona, još uvijek proučavajući svoje nokte. Zatim nakon stanke, iznenada podigne pogled, toliko brzo je podigla bradu da mu se zamalo zavrtjelo u glavi. "Ja volim čitati", reče ona. "Zapravo jako puno čitam. Povremeno i vezem, ali to mi baš ne ide najbolje. Rado bih da mogu reći nešto više, ali, ovaj..." "Što?", znatiželjno će Colin. Penelope odmahne glavom. "Ništa. Trebao bi biti zahvalan na svojim putovanjima. Ja ti prilično zavidim na njima." Nastupila je duga tišina, ne neugodna, ali ipak čudna, kad Colin konačno reče: "To nije dovoljno." Ton glasa bio mu je nekako neprimjeren razgovoru koji su vodili pa Penelope nije mogla ništa drugo nego zuriti u njega. "Što ti to znači?" konačno ga upita. On bezbrižno slegne ramenima. "Čovjek ne može vječno putovati, kad bi stalno putovao, izgubila bi se sva draž." Ona se nasmije, a zatim ga pogleda i shvati da on to ozbiljno misli. "Žao mi je", reče. "Nisam željela biti gruba." "Nisi bila gruba", reče on, ispivši gutljaj limunade. Prolilo se malo kad je vratio čašu na stol; očito nije bio vičan raditi bilo što lijevom rukom. "Dvije najbolje stvari kod putovanja", reče, brišući usta jednim od čistih ubrusa, "su odlazak i vraćanje doma, a uostalom, previše mi nedostaje moja obitelj da bih unedogled nekamo putovao." Penelope nije imala odgovor na ovo – bar ne neki koji ne bi zvučao kao prazna fraza, pa je samo pričekala da on nastavi. Jedan trenutak on nije rekao ništa, a zatim je vrlo glasno zaklopio svoj dnevnik. "Ovo se ne broji. To je samo za mene." "Ne mora biti tako", reče ona tiho.

98 Julia Quinn


Međutim, ako ju je on i čuo, nije joj to dao do znanja. "Divno je i krasno pisati dnevnik dok putuješ", nastavio je, "ali kad se vratim doma, opet nema ništa za raditi." "Meni je u to teško povjerovati." On ne reče ništa, samo posegne za komadom sira s pladnja. Ona ga je promatrala dok je jeo, i dok je ispijao još limunade, pa primijeti da mu se držanje promijenilo. Činio se budnijim, živčanijim kad ju je pitao: "Jesi li u posljednje vrijeme čitala Whistledown?" Penelope trepne, iznenađena iznenadnom promjenom teme razgovora. "Da, naravno, zašto? Zar ne čitaju svi Whistledown?" On rukom odmahne na njezino pitanje. "Jesi li primijetila kako me opisuje?" "Pa, ovaj, zar ne piše uvijek pozitivno o tebi? On ponovno počne odmahivati rukom – prilično prezirno, po njezinom mišljenju. "Da, da, ali to nije važno", reče on odsutnim glasom. "Možda bi ti bilo važno", odgovori Penelope nervozno, "da su te ikad povezivali s prezrelim citrusnim voćem." On se trzne, a zatim otvori i zatvori dvaput usta prije nego što konačno reče: "Ako ti to pomaže, ja se uopće ne sjećam da te tako nazvala." On zastane, promisli jedan časak, a zatim doda: "Uistinu, ni sad se ne mogu sjetiti da te tako nazvala." "U redu je", reče ona, nabacivši izraz lica kojim je jasno dala do znanja da nikom ništa ne zamjera. "Uvjeravam te, prebrodila sam to odavno. A i oduvijek volim naranče i limune." On se spremao nešto reći, zatim je zastao i pogledao je prilično izravno i rekao: "Nadam se da ono što namjeravam reći nije strašno bešćutno ili uvredljivo, s obzirom na to da se, u odnosu na sve što je izrečeno i učinjeno, nemam razloga previše žaliti." Ovo je impliciralo, Penelope pomisli, da se ona možda ima razloga žaliti. 99 Gospodin Bridgerton


"Ali kažem ti to", nastavio je, jasnih i iskrenih očiju, "zato što mislim da bi ti to mogla razumjeti." Ovo je bio kompliment. Čudan i neobičan, ali ipak kompliment. Penelope je imala silnu želju samo staviti svoj dlan na njegov, ali naravno, to nije smjela pa je samo kimnula i rekla: "Coline, meni možeš sve reći." "Moja braća...", započne. "Oni su..." On zastane, prazno se zapiljivši u prozor prije nego što se konačno okrenuo prema njoj i rekao: "Oni su vrlo uspješni. Anthony je vikont, a sam Bog zna da ja ne bih htio takvu odgovornost, ali on ima svrhu u životu. Naša cijela baština je u njegovim rukama." "I više od toga, rekla bih", reče tiho Penelope. On je upitno pogleda. "Mislim da tvoj brat osjeća golemu odgovornost za cijelu obitelj", reče ona. "Vjerujem da je to teško breme." Colin je pokušao održati lice bezizražajnim, ali nikad nije bio baš vješt stoik, pa mu se očaj vjerojatno vidio na licu jer je Penelope praktički skočila sa stolca i požurila dodati: "Što ne znači da to njemu nije drago! To je dio njega." "Točno!" uzvikne Colin, kao da je upravo otkrio nešto jako bitno. Za razliku od ove... ove... prilično besmislene rasprave o njegovom životu. On se nije imao ni na što žaliti. On je znao da se nema ni na što žaliti, ali ipak... "Znaš li da Benedict slika?" zatekao se kako je pita. "Naravno", odgovori ona. "Svi znaju da on slika. Jedna njegova slika visi u Nacionalnoj galeriji. A koliko sam čula, još će jednu izložiti. Još jedan pejzaž." "Uistinu?" Ona kimne. "Eloise mi je rekla." On se ponovno usuče. "Onda je to istina. Ne mogu vjerovati da mi to nitko nije rekao." 100 Julia Quinn


"Nije te bilo", podsjeti ga ona. "Ono što ti ja pokušavam reći", nastavio je, "da njih obojica imaju neku svrhu u životu. Ja nemam ništa." "To ne može biti istina", reče ona. "Mislim da sam ja taj koji bi to trebao znati." Penelope sjedne natrag, iznenađena oštrim tonom njegova glasa. "Znam ja što ljudi misle o meni", započne, i iako je Penelope sama sebi rekla da će šutjeti, da će ga pustiti da do kraja kaže što mu je na srcu, nije si mogla pomoći da ga ne prekine." "Tebe svi vole", požurila se reći. "Obožavaju te" "Znam", zastenje Colin, izgledajući istovremeno i tjeskobno i budalasto. "Ali..." Provuče prste kroz kosu. "Bože, kako da to kažem, a da ne ispadnem kompletna budala?" Penelope ga pogleda razrogačenim očima. "Zlo mi je od toga da me smatraju praznoglavim šarmerom", konačno izusti. "Ne budi lud", reče ona još brže od istog časa, ako je to uopće bilo moguće. "Penelope…" "Nitko ne misli da si glup", reče ona. "Kako bi…" "Zato što sam ja zapela ovdje u Londonu dulje nego što bi to bilo tko trebao", reče ona oštro. "Ja možda nisam najpopularnija žena u gradu, ali nakon deset godina, čula sam više nego veliku količinu tračeva i laži i glupih mišljenja, a nikad - nijednom - nisam čula da netko za tebe kaže da si glup." On je jedan časak zurio u nju, prilično zapanjen s koliko ga je ona strasti branila. "Nisam mislio baš točno na to da netko misli da sam glup", reče on tihim glasom za koji se nadao da zvuči dovoljno

101 Gospodin Bridgerton


skromno. "Više sam mislio... na to da sam prazan. Čak me i lady Whistledown uvijek naziva samo šarmerom." "A što je tu loše?" "Ništa", reče on uzrujano, "kad to ne bi radila svakog drugog dana." "Ona izdaje svoje novine svakog drugog dana." "To sam htio i reći", uzvrati joj. "Kad bi ona mislila da ja imam neku drugu kvalitetu osim svog navodnog čuvenog šarma, zar ne misliš da bi to dosad već spomenula? " Penelope je dugo šutjela, a zatim reče: "Zar je uistinu bitno što misli lady Whistledown?" On se nagne naprijed, udari dlanovima po koljenima, a zatim jaukne od boli jer se (prekasno) sjetio svoje povrede. "Nisi me shvatila", reče on, trznuvši se kad je ponovno stisnuo ozlijeđeni dlan. "Nimalo me nije briga za lady Whistledown. No, sviđalo se to nama ili ne, ona predstavlja ostatak društva." "Ja mislim da ima priličan broj ljudi koji se ne bi složili s tom tvojom tvrdnjom." On podigne jednu obrvu. "Uključujući i tebe?" "Zapravo, ja mislim da je lady Whistledown vrlo oštroumna", reče ona, sklopivši ukočeno ruke u krilu. "Ta te žena nazvala prezrelom dinjom!" Dvije mrlje crvene boje pojave joj se na obrazima. "Prezrelim citrusom", procijedi ona. "Uvjeravam te da postoji velika razlika među to dvoje." Colin pomisli ondje i tada da je ženski mozak čudan i neobjašnjiv organ – organ koji nijedan muškarac ne bi trebao ni pokušati razumjeti. Ne postoji žena na svijetu koje može prijeći udaljenost od A do B, a da ne zastane na C, D, X i 12 tijekom puta.

102 Julia Quinn


"Penelope", reče on konačno, zureći u nju u nevjerici, "ta te žena uvrijedila. Kako je možeš braniti?" "Nije ona rekla ništa što nije istina", odgovori ona, prekriživši ruke na prstima. "Zapravo, otkad mi majka dopušta da sama biram svoju odjeću, prilično je ljubazna prema meni." Colin zastenje. "Mislim da smo razgovarali o nečem drugom. Nemoj mi reći da smo namjeravali razglabati o tvojoj odjeći." Penelope ga pogleda ispod oka. "Vjerujem da smo razgovarali o tvom nezadovoljstvu životom najpopularnijeg muškarca u Londonu." Glas joj se povisio na posljednje četiri riječi i Colin shvati da je upravo prekoren. Jako. Što mu je bilo izuzetno iritantno. "Uistinu ne znam zašto sam pomislio da ćeš ti to shvatiti", procijedi, mrzeći djetinjasti ton svoga glasa koji nikako nije mogao spriječiti. "Žao mi je", reče ona, "ali malo mi je teško sjediti ovdje i slušati te kako se žališ da ti je život besmislen." "Ja to nisam rekao." "Baš si to rekao!" "Rekao sam da nemam ništa", ispravi je, trudeći se ostati miran kad je shvatio koliko to glupo zvuči. "Imaš više nego bilo tko koga poznajem", reče ona, gurnuvši ga u rame. "Ali ako ti to ne shvaćaš, tada si možda u pravu – tvoj život je ništa." "To je preteško objasniti", reče on sebi u bradu. "Ako želiš neki novi smjer u životu", reče ona, "onda, za Boga miloga, jednostavno izaberi nešto i radi to. Svijet ti je na dlanu, Coline. Ti si mlad, imućan i muškarac si." Penelopin glas postao je gorak, povrijeđen. "Ti možeš što god želiš." On se namrštio, a nju to nije iznenadilo. Kad su ljudi uvjereni da imaju problema, zadnja stvar koju žele čuti je jednostavno, jasno rješenje. 103 Gospodin Bridgerton


"Nije to tako jednostavno", reče Colin. "To je baš tako jednostavno". Zurila je u njega neko vrijeme, pitajući se, vjerojatno po prvi put u životu, tko je on zapravo. Mislila je da zna sve o njemu, ali nije znala da piše dnevnik. Nije znala da on može lako planuti. Nije znala da nije bio zadovoljan svojim životom. A zasigurno nije znala da je bio toliko naprasit i razmažen da je mogao biti nezadovoljan, kad je jasno kao dan da to nikako nije smio biti. Kako si on to uzima za pravo biti nezadovoljan svojim životom? Kako se usuđuje žaliti, pogotovo njoj? Penelope ustane, zagladi svoje suknje nekim nezgrapnim, rezigniranim pokretom. "Sljedeći put kad se budeš poželio žaliti na kušnje i nevolje općeg obožavanja, pokušaj bar na jedan dan biti u koži usidjelice koja nema izgleda za udaju. Probaj vidjeti kako bi se tada osjećao i onda me obavijesti o čemu se želiš žaliti." A zatim, dok je Colin još bio zavaljen u sofu, zureći u nju kao da je ona neko bizarno biće s tri ruke, dvanaest prstiju i repom, ona izađe iz sobe. Bio je to, pomislila je dok se spuštala vanjskim stubama prema ulici Bruton, najveličanstveniji odlazak u njezinom životu. Što je bilo šteta, jer čovjek kojeg je napuštala bio je jedini čovjek na svijetu u čijem je društvu željela ostati.

Colin se cijelog tog dana osjećao užasno. Ruka ga je boljela kao sam vrag, unatoč konjaku kojeg je nalio i na kožu i u usta. Posrednik koji mu je sređivao najam ugodne male dvojne kuće koju je pronašao u Bloomsburyju obavijestio ga je da prethodni zakupac ima nekih problema pa se Colin neće moći useliti danas kao što je planirano – pristaje li se useliti sljedećeg tjedna? 104 Julia Quinn


I još povrh svega, imao je dojam da je možda nanio nepopravljivu štetu svojem prijateljstvu s Penelope. A to mu je bilo najstrašnije od svega, s obzirom na to (A) puno je držao do svog prijateljstva s Penelope, (B) nije uopće shvaćao koliko drži do svog prijateljstva s Penelope, što ga je (C) pomalo uspaničilo. Penelope je bila konstanta u njegovom životu. Prijateljica njegove sestre – ona koja se uvijek držala po strani na zabavama, u blizini, ali zapravo ne sudjelujući. Ali činilo se da se svijet mijenja. On se vratio u Englesku prije samo dva tjedna, a Penelope se već promijenila. Ili se možda on promijenio. Ili se možda ona nije promijenila, već se promijenio njegov pogled na nju. Ona mu je bila važna. Nije znao kako to drukčije reći. A nakon deset dana što je ona samo bila... ondje, bilo je prilično čudno da mu je toliko važna. Nije mu bilo drago što su se toga popodneva razišli tako neugodno. Nije se mogao sjetiti da se ikad osjećao neugodno u Penelopinom društvu. Nije nikad – ali ne, to nije bila istina. Onaj jedan put... dragi Bože, kad je to ono bilo. Prije šest godina? Sedam? Njegova majka ga je gnjavila da se oženi, što nije bilo ništa nova, osim što je ovoga puta predložila Penelope kao moguću nevjestu, što je bilo novo, a Colin jednostavno nije bio raspoložen za majčino nametljivo bračno posredovanje i nije ju, kao što bi to obično učinio, krenuo zadirkivati zbog toga. A ona nikako da prestane. Cijele je dane govorila samo o Penelope, činilo se da neće prestati sve dok Colin konačno nije pobjegao iz zemlje. Nije to bio neki drastični bijeg – samo kratki izlet u Wales. Ali uistinu, što je spopalo njegovu majku? Kad se vratio iz Walesa, majka je željela razgovarati s njim, naravno – ali ovaj put je to bilo zato što je njegova sestra Daphne ponovno bila trudna i željela je to objaviti obitelji. Ali kako je to on mogao znati? I tako se nije nimalo radovao posjetu jer je bio siguran da će mu svi nesuptilno nabacivati aluzije na ženidbu. A onda je naletio na svoju braću i oni su ga počeli gnjaviti u vezi s istom tom 105 Gospodin Bridgerton


stvari, onako kako to samo braća znaju, i nije se ni snašao, a već je objavio, jako glasno, da se neće oženiti Penelopom Featherington! Međutim, iz nekog je razloga Penelope bila stajala na vratima, prekrila dlanom usta, razrogačila oči od bola i stida i vjerojatno od još desetak drugih neugodnih emocija o kojima je njega bilo previše sram razmišljati. Bio je to jedan od najgorih trenutaka u njegovom životu. Trenutak kojeg se, zapravo, silno potrudio zaboraviti. Nije mislio da se on Penelopi ikada sviđao - barem ne više nego što se sviđao drugim damama - ali on ju je osramotio. Time što je baš nju izdvojio objavivši takvo nešto... To je bilo neoprostivo. On se, naravno ispričao, a ona je prihvatila ispriku, međutim, on sam sebi nikad nije do kraja oprostio. A sad ju je ponovno uvrijedio. Ne na izravan način, naravno, ali trebao je malo bolje promisliti prije nego što se krenuo žaliti na svoj život. K vragu, kako je to zvučalo glupo, čak i njemu. Na što se to on ima žaliti? Ni na što. A ipak, bila je tu ta stalno prisutna zanovijetajuća praznina. Neka čežnja, zapravo, nešto što nije znao definirati. Bio je ljubomoran na svoju braću, za Boga miloga, na to što su otkrili svoju strast, na njihovo naslijeđe. Jedini trag koji će Colin ostaviti na svijetu bit će onaj na stranicama Društvenog biltena lady Whistledown. Kakve li smiješne ironije. Ali sve na svijetu je relativno, nije li tako? U usporedbi s Penelope, on se imao na malo što žaliti. Što je vjerojatno značilo da je trebao svoje misli držati za sebe. Nije on razmišljao o njoj kao o vječnoj usidjelici, ali pretpostavljao je da je ona točno to. A to nije bio položaj koji se cijenio u britanskom društvu. Zapravo, to je bila situacija na koju bi se većina ljudi žalila. Gorko. 106 Julia Quinn


Penelope je to podnosila stoički – možda nije bila zadovoljna svojim položajem, ali barem ga je prihvatila. A tko zna? Možda je Penelope imala nade i snove iznad onih koje je dijelila sa svojom majkom i sestrom u njihovu malom domu u ulici Mount. Možda je imala planove i ciljeve, ali ih je držala za sebe, pod velom dostojanstva i humora. Možda je u njoj bilo više od onoga što se vidjelo na prvi pogled. Možda, pomisli on uzdahnuvši, ona zaslužuje ispriku. Nije bio siguran za što bi se točno trebao ispričati; nije bio siguran da postoji nešto što je zahtijevalo ispriku. Međutim, cijela je situacija zahtijevala nešto. A, k vragu. Sad će morati ići na večerašnji koncert SmytheSmithovih. Bio je to bolan, disonantan, godišnji koncert; baš kad biste se ponadali da su sve kćeri obitelji Smythe-Smith odrasle, pojavile bi se neke nove rođakinje koje bi zauzele njihovo mjesto, a svaka bi imala manje sluha od prethodne. Ali to je bilo mjesto gdje će Penelope ove večeri biti, a to je značilo da će i Colin biti ondje.

107 Gospodin Bridgerton


7. poglavlje

Oko Colina Bridgertona sjatilo se poprilično jato mladih dama na koncertu Smythe-Smithovih u srijedu navečer. Sve su izrazile veliku brigu za njegovu ozlijeđenu ruku. Vaša autorica ne zna kako je došlo do ozlijede, a gospodin Bridgerton je bio prilično iritantno šutljiv u vezi s tim. Kad već spominjem riječ iritantno, moram dodati da se činilo kako čovjeka o kojem je ovdje riječ jako iritira sva ta pažnja. Zapravo, uistinu ga je iritirala jer je Vaša autorica načula kako govori svom bratu Anthonyju da mu je žao što nije ostavio (riječ koju je nepristojno ponoviti) zavoj kod kuće. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 16. TRAVNJA 1824.

Z

ašto, o zašto, zašto si to radi?

Godinu za godinom glasnik je donosio pozivnice, i godinu za godinom Penelope se zaklinjala da nikad više, Bog joj je svjedok, neće ići na koncert obitelji Smythe-Smith. A ipak, godinu za godinom, našla se kako sjedi u koncertnoj dvorani Smythe-Smithovih, očajnički se trudeći da joj se na licu ne vidi zgražanje dok je posljednji naraštaj djevojaka iz obitelji SmytheSmith masakrirao jadnog gospodina Mozarta.

108 Julia Quinn


Bilo je to bolno. Strašno, užasno, odvratno bolno. Uistinu, to se nije moglo drukčije opisati. Još je užasnija bila činjenica da je Penelope uvijek završila u prvom redu, ili blizu prvog reda, što je bilo pravo mučenje. Ne samo za uši. Svakih nekoliko godina, pojavila bi se jedna djevojka iz obitelji Smythe-Smith koja se činila svjesnom da sudjeluje u onome što bi se trebalo nazvati zločinom protiv zakona sluha. Dok su druge djevojke napadale svoje violine i klavire nesvjesnom živahnošću, ova jedna bi svirala s bolnim izrazom lica - izrazom koji je Penelopi bio jako dobro poznat. Bio je to izraz lica koji bi imali oni koji bi željeli biti bilo gdje drugdje osim na mjestu na kojem su se nalazili. Pokušali bi to sakriti, ali to se uvijek vidjelo na kutovima usana koje su bile napete i ukočene. I na očima, naravno, koje su lebdjele ili iznad ili ispod vidnog polja ostalih. Koliko je samo puta Penelopino lice bilo obilježeno istim tim izrazom. Možda je to bio razlog zašto nije uspjela ostati doma onih večeri kad se održavao koncert Smythe-Smithovih. Netko se morao ohrabrujuće smješkati i pretvarati se da uživa u njihovoj glazbi. Uostalom, ionako se taj koncert održavao samo jednom godišnje. Ipak, nije si mogla pomoći da ne pomisli kako bi netko tko bi proizvodio diskretne čepove za uši mogao zaraditi pravo bogatstvo. Kvartet djevojaka se zagrijavao - bila je to strašna buka neusklađenih tonova i ljestvica koje su obećavale još veći užas kad uistinu počnu svirati. Penelope je sjela u sredinu drugog reda, na zaprepaštenje svoje sestre Felicity. "Bila su dva savršeno dobra mjesta u stražnjem redu", siktala joj je Felicity na uho. "Sad je prekasno", uzvrati Penelope, smještajući se na tapecirani stolac. "Bože, pomozi", zastenje Featherington. Penelope uzme program i krene ga listati. "Ako mi ne zauzmemo ova mjesta, zauzet će ih netko drugi ", reče. 109 Gospodin Bridgerton


"Točno to sam i željela!" Penelope se nagne tako da je samo njezina sestra može čuti i promrmlja: "Na nas se može osloniti da ćemo se smješkati i biti pristojne. Zamisli da tu sjedne netko poput Cresside Twombley i ne prestane se cerekati tijekom cijelog koncerta." Felicity se ogleda oko sebe. "Ja mislim da se Cressida Twombley ne bi ovdje pojavila ni mrtva." Penelope odluči ignorirati sestrinu izjavu. "Zadnja stvar koja im treba jest da tu sjedne netko tko voli neljubazno dobacivati. Ove jadne djevojke bi bile užasnute." "Bit će one ionako užasnute", progunđa Felicity. "Ne, neće", reče Penelope. "Barem ne ova, ova ili ova", reče, pokazujući one dvije na violinama i onu na klaviru. Ali ova" – pokaže diskretno na djevojku koja je sjedila s violončelom između koljena – "se već tako jadno osjeća. Barem možemo spriječiti da se osjeća još gore tako što nećemo dati da tu sjedne netko brbljav i okrutan." "Nju će samo kasnije ovoga tjedna uništiti lady Whistledown", promrmlja Felicity. Penelope otvori usta da bi još nešto rekla, ali u tom trenutku shvati da je stolac kraj njezine druge strane zaposjela Eloise. "Eloise", reče Penelope primjetnom radošću. "Mislila sam da si planirala ostati doma." Eloise se namršti, a koža joj poprimi izrazito zelenu boju. "Ne mogu to objasniti, ali jednostavno sam morala doći. To je kao prometna nesreća. Jednostavno ne možeš skrenuti pogled." "Ili začepiti uši", reče Felicity, "kao u ovom slučaju." Penelope se nasmije. Nije si mogla pomoći. "Jesam li dobro čula da ste razgovarale o lady Whistledown kad sam stigla?" upita Eloise.

110 Julia Quinn


"Ja sam rekla Penelopi", odgovori Felicity, nagnuvši se prilično neprofinjeno preko svoje sestre da bi je Eloise čula, "da će ih lady Whistledown uništiti sljedećeg tjedna u svojoj kolumni." "Ne znam", reče Eloise obzirno. "Te djevojke joj nisu na tapeti baš svake godine. Nisam sigurna zašto je to tako." "Ja znam zašto je to tako", zasmijulji se glas iz pozadine. Eloise, Penelope i Felicity se okrenu na sjedalima, zatim se odmaknu kad je štap lady Danbury došao preblizu njihovim licima. "Lady Danbury", reče Penelope, glasno gutnuvši. Nije mogla odoljeti da ne pipne svoj nos - samo da se uvjeri je li još uvijek na svome mjestu. "Ja sam prozrela tu lady Whistledown", reče lady Danbury. "Uistinu? " upita Felicity. "Ona je meka srca", nastavi stara dama. "Vidite ovu ovdje" – štapom pokaže na violončelisticu, zamalo otkinuvši Eloisino uho "baš ovu tu?" "Da", reče Eloise, protrljavši si uho, "iako mislim da je neću moći čuti." "To je vjerojatno pravi blagoslov", reče lady Danbury prije nego što se vrati na temu razgovora. "Možete mi slobodno kasnije zahvaliti." "Rekli ste nešto o violončelistici?" upita Penelope žustro, prije nego što je Eloise rekla nešto sasvim neprikladno. "Naravno da jesam. Pogledajte je", reče lady Danbury. "Ona je sva jadna. A tako treba i biti. Ona je očito jedina koja ima nekog pojma koliko su grozne. Ostale tri imaju smisla za glazbu koliko i vinske mušice." Penelope prilično samozadovoljno pogleda svoju mlađu sestru. "Pazite što vam kažem", reče lady Danbury. "Lady Whistledown neće reći ni riječ o ovom koncertu. Ona neće željeti povrijediti njihove osjećaje. A što se ostalih tiče..." 111 Gospodin Bridgerton


Felicity, Penelope i Eloise istovremeno se odmaknu kad lady Danbury zamahne štapom. "Pa. Za ostale ju nije uopće briga." "Ovo je baš zanimljiva teorija", reče Penelope. Lady Danbury zadovoljno sjedne na svoj stolac. "Jest, zanimljiva je, zar ne?" Penelope kimne. "Mislim da imate pravo." "Hmm. Ja obično imam pravo." Penelope se prvo okrene prema Felicity, zatim prema Eloise i reče: "Ja iz istog tog razloga svake godine dolazim na ove stravične koncerte." "Kako bi srela lady Danbury?" upita Eloise, trepćući zbunjeno. "Ne. Zbog djevojaka poput nje." Penelope pokaže violončelisticu. "Zato što točno znam kako se ona osjeća."

na

"Penelope, ne budi luda", reče Felicity. "Ti nikad nisi svirala klavir u javnosti, a čak i da jesi, ti si vrlo vješta pijanistica." Penelope pogleda sestru. "Felicity, ne radi se o glazbi." A tada se nešto jako čudno dogodilo s lady Danbury. Čitavo joj se lice promijenilo. Potpuno, do kraja, nevjerojatno se promijenilo. Oči su joj postale vlažne, čeznutljive. A njezine usne, koje su bile obično malo stegnute i djelovale sarkastično, odjednom su se smekšale. "Ja sam bila ta djevojka, gospođice Featherington", reče, tako tiho da su se Eloise i Felicity morale nagnuti naprijed. Eloise tada reče: "Oprostite, molim vas?", a Felicity znatno nepristojnije: "Što? Ali lady Danbury gledala je samo u Penelope. "To je razlog zašto ja dolazim svake godine", reče starija dama. "Baš kao i vi." Na trenutak Penelope osjeti neku vrlo čudnu povezanost sa starom damom. Što je bila ludost, s obzirom na to da nisu imale baš ništa zajedničko osim spola – ni dob, ni položaj u društvu, ništa. Ali ipak, činilo se kao da je grofica nekako nju izabrala – ali za što ju je 112 Julia Quinn


izabrala, Penelope nije nikako uspijevala pogoditi. Međutim, činilo se da je odlučila potpaliti vatru u Penelopinom dobro organiziranom i često dosadnom životu. A Penelope si nije mogla pomoći da ne pomisli da joj to nekako uspijeva. Zar nije lijepo otkriti da nismo onakvi kakvi mislimo da jesmo? Riječi lady Danbury koje joj je uputila one večeri još uvijek su odjekivale u Penelopinoj glavi. Skoro kao molitva. Skoro kao izazov. "Znate li vi što ja mislim, gospođice Featherington?" upita lady Danbury, varljivo nježnim tonom. "Nemam ni najblažeg pojma", reče Penelope sasvim iskreno, s velikim poštovanjem u glasu. "Ja mislim da biste vi mogli biti lady Whistledown." Felicity i Eloise zabezeknuto ostanu bez daha. Penelopine se usne razdvoje od iznenađenja. Nitko je dosad nije ni pomislio optužiti za to. Bilo je to nevjerojatno... nezamislivo... i... Zapravo, prilično laskavo. Penelopine se usne namjeste u lukav smiješak i ona se nagne, kao da se sprema otkriti neku strahovito važnu vijest. Lady Danbury se nagne naprijed. Felicity i Eloise se nagnu naprijed. "Znate li vi što ja mislim, lady Danbury?" upita Penelope dojmljivo nježnim tonom. "Pa", reče lady Danbury s nestašnim sjajem u očima, "rekla bih vam da sam ostala bez daha od iščekivanja, ali vi ste mi već jednom rekli da mislite da sam ja lady Whistledown." "Jeste li?" Lady Danbury se lukavo nasmiješi. "Možda jesam." 113 Gospodin Bridgerton


Felicity i Eloise ponovno zastenju, ovaj puta glasnije. Penelope se stisne želudac. "Zar vi to priznajete?" prošapće Eloise. "Naravno da ne priznajem", zareži lady Danbury, ispravivši kralježnicu i lupajući štapom po podu tako žestoko da je istog trenutka prekinula četiri amaterske glazbenice u njihovom zagrijavanju. "Čak i da je to istina - a ja ne kažem je li ili nije - zar bih bila tako luda i to priznala?" "A zašto ste onda rekli..." "Zato što, budalice jedna, pokušavam nešto dokazati." Zatim je ušutjela dok Penelope nije bila natjerana upitati: "A što to?" Lady Danbury ih pogleda izuzetno ogorčeno. "To da bilo tko može biti lady Whistledown", uzvikne, udarajući štapom u pod novim žarom. "Baš bilo tko." "Osim mene", doda Felicity. "Ja sam sasvim sigurna da to nisam ja." Lady Danbury se nije udostojala ni pogledati Felicity. "Da vam ja nešto kažem", reče. "Kao da bi vas netko mogao zaustaviti", reče Penelope tako slatkim glasom da je to zazvučalo kao kompliment. Zapravo, to je i bio kompliment. Ona se divila lady Danbury. Ona se divila svakom tko je jasno i glasno u javnosti iznosio svoje stavove. Lady Danbury se zasmijulji. "Ima u vama puno više nego što se vidi na prvi pogled, Penelope Featherington." "To je istina", reče Felicity osmjehnuvši se. "Ona zna biti prilično okrutna, na primjer. To nitko ne bi povjerovao, ali kad smo bile male..." Penelope je laktom podbode u rebra. "Vidite?" reče Felicity. 114 Julia Quinn


"Ono što sam htjela reći", nastavi lady Danbury, "jest to da je visoko društvo sasvim pogrešno shvatilo moj izazov. "A što vi predlažete, što bismo trebali učiniti?" upita Eloise. Lady Danbury s prezirom odmahne rukom Eloise u lice. "Prvo moram objasniti što ljudi rade pogrešno", reče. "Oni stalno sumnjiče one najočitije. Ljude poput vaše majke", reče, okrenuvši se prema Penelope i Felicity. "Majke?" obje upitaju uglas. "Dajte, molim vas", naruga im se lady Danbury. "Većeg zabadala ovaj grad nije vidio. Ona je baš tip osobe na koju svi sumnjaju." Penelope nije imala pojma što reći na ovo. Njezina majka bila je zloglasna tračerica, ali bilo je teško zamisliti je kao lady Whistledown. "I baš je to razlog", nastavi lady Danbury, pronicljivo ih pogledavši, "zašto to ne može biti ona." "Da, to je razlog", reče Penelope pomalo sarkastično, "uz činjenicu da vam Felicity i ja možemo zajamčiti da to nije ona." "Pih. Da je vaša majka lady Whistledown, ona bi smislila način kako da vas dvije to ne saznate." "Moja majka", reče Felicity sumnjičavo. "Nisam baš sigurna." "Ono što ja pokušavam reći", procijedi lady Danbury, "prije svih ovih bezobraznih upadica..." Penelope pomisli kako je čula da Eloise frkće nosom. "... jest to, da ako bi lady Whistledown bila netko tako očigledan, netko bi je već davno razotkrio, zar nije tako?" Nastupi tišina sve dok nije postalo jasno da se zahtijeva nekakav odgovor pa sve tri kimnu jednakom obzirnošću i žustrinom. "Ona mora biti netko u koga nitko ne sumnja", reče lady Danbury. "Mora biti." Penelope shvati da ponovno kima. Lady Danbury logično je razmišljala, iako je to njezino razmišljanje bilo pomalo čudno. 115 Gospodin Bridgerton


"I to je razlog", nastavi pobjedonosno starija dama, "zašto ja nisam izgledni kandidat! " Penelope trepne, ne shvaćajući točno logiku takvog razmišljanja. "Oprostite, molim vas?" "Dajte, nemojte'. Lady Danbury je pogleda s visoka. "Zar mislite da ste vi prva osoba koja je mene osumnjičila?" Penelope samo odmahne glavom. "Ali ja ipak mislim da ste to vi." To joj je priskrbilo određenu dozu poštovanja. Lady Danbury s odobravanjem kimne i doda: "Vi ste bezobrazniji nego što izgledate." Felicity se nagne naprijed i reče prilično zavjereničkim glasom: "To je istina." Penelope lupne sestru po ruci. "Felicity!" "Mislim da koncert počinje", reče Eloise. "Bože, pomozi nam", objavi lady Danbury. "Ne znam zašto sam... Gospodine Bridgertone!" Penelope je gledala prema maloj pozornici, ali se žustro okrene kako bi vidjela Colina koji se probijao kroz redove do praznog sjedišta kraj lady Danbury, dobroćudno se ispričavajući dok je udarao o tuđa koljena. Njegove je isprike, naravno, pratio jedan od njegovih ubojitih osmijeha pa se nekolicina dama od njega rastapalo na sjedištima. Penelope se namršti. To je bilo odvratno. "Penelope", šapne Felicity. "Zar si ti upravo zarežala?" "Coline", reče Eloise. "Nisam znala da ćeš i ti doći." On slegne ramenima, a lice mu obasja nestašni smiješak. "U zadnji čas sam promijenio mišljenje. Na kraju krajeva, oduvijek jako volim glazbu." "Što bi objasnilo tvoju nazočnost ovdje", reče Eloise posebno bezizražajnim tonom. Colin pokaže da ju je čuo samo podizanjem jedne obrve prije nego što se okrene prema Penelope i reče: "Dobra 116 Julia Quinn


večer, gospođice Featherington." Zatim kimne Felicity i još jednom ponovi: "Gospođice Featherington." Penelopi je trebalo neko vrijeme da dođe do glasa. Tog su se popodneva rastali na vrlo neugodan način, a sad joj se on tu prijateljski smješkao. "Dobra večer, gospodine Bridgertone", konačno uspije izustiti. "Zna li netko što je večeras na programu?" upita on, djelujući vrlo zainteresirano. Penelope se tome morala diviti. Colin je sugovornika znao gledati tako kao da ništa na svijetu nije važnije od sugovornikove sljedeće rečenice. To je bio veliki dar. Pogotovo sada, kad su svi znali da ga ni u kom slučaju ne može biti briga što su djevojke iz obitelji Smythe-Smith ove večeri odabrale svirati. "Mislim da je Mozart", reče Felicity. "One najčešće sviraju Mozarta." "Divno", odgovori Colin, naslonivši se na svoj stolac kao da je upravo završio s odličnim obrokom. "Ja sam veliki obožavatelj gospodina Mozarta." "U tom slučaju", zasmijulji se lady Danbury, gurkajući ga laktom u rebra, "možda ćete poželjeti pobjeći dok je to još moguće." "Nemojte se šaliti", reče on. "Siguran sam da će djevojke dati sve od sebe." "O, nema sumnje da će dati sve od sebe", reče zlokobno Eloise. "Pssst", reče Penelope. "Mislim da su spremne početi." Što ne znači da je, morala si je to priznati, bila posebno željna slušati Malu noćnu muziku u izvedbi Smythe-Smithovih. No osjećala se izuzetno neugodno u Colinovom društvu. Nije znala što bi mu trebala reći – osim ono što mu nikako ne bi smjela reći u društvu Eloise, Felicity, a pogotovo lady Danbury. Batler se pojavio i ugasio nekoliko svijeća kako bi dao znak da su djevojke spremne. Penelope se pripremi, gutne slinu kako bi

117 Gospodin Bridgerton


pokušala začepiti unutrašnje ušne kanale (nije joj uspjelo) i mučenje započne. I trajalo je... i trajalo... i trajalo. Penelope nije bila sigurna što je gore mučenje – glazba ili spoznaja da Colin sjedi točno iza nje. Koža joj se na vratu naježila od te spoznaje i počela se vrpoljiti kao luđakinja, kuckajući nemirno prstima po tamnoplavom baršunu svoje oprave. Kad je kvartet Smythe-Smith konačno završio, tri djevojke su sjale tijekom pristojnog pljeska, a četvrta – violončelistica – izgledala je kao da se želi zavući pod stol. Penelope uzdahne. Ona barem, tijekom svih svojih neuspješnih sezona, nikad nije bila prisiljena paradirati svojim nedostatcima pred čitavim visokim društvom poput ovih djevojaka. Uvijek joj je bilo dopušteno stopiti se sa sjenama, lebdjeti tiho na rubovima plesnih dvorana, gledati ostale djevojke kako se izmjenjuju na plesnom podiju. O, da, vukla je nju majka posvuda, pokušala je gurnuti pred pokojeg prikladnog gospodina, ali to je bilo ništa – ništa! - u usporedbi s onim što su morale trpjeti djevojke iz obitelji SmytheSmith. Iako, iskreno, tri od četiri djelovale su kao da žive u blaženom neznanju koliko su loše u muziciranju. Penelope se samo smješkala i pljeskala. Ona zasigurno neće biti ta koja će ih spustiti na zemlju. Također, ako je teorija lady Danbury točna, lady Whistledown neće napisati ni riječi o ovom koncertu. Pljesak je utihnuo prilično brzo i uskoro su se svi raštrkali naokolo, pristojno razgovarajući sa svojim susjedima, pogledavajući prema oskudnom stolu s hranom i pićima u stražnjem djelu dvorane. "Limunada", promrmlja si Penelope u bradu. Savršeno. Bilo joj je užasno vruće – uistinu, što joj je došlo da je odjenula baršun tako tople večeri? – a hladno piće je baš ono što joj sada treba. Da ne spominje da je lady Danbury zarobila Colina i nije ga puštala pa je to bio savršen trenutak za bijeg.

118 Julia Quinn


Ali čim je Penelope uzela čašu u ruku, čula je Colinov bolno poznati glas iza sebe kako je promrmljao njezino ime. Okrenula se i prije nego što je imala pojma što radi, reče: "Žao mi je." "Uistinu? " "Da", uvjeravala ga je. "Barem mislim da mi je žao." Oči su mu se malo nabrale u kutovima. "Ovaj razgovor postaje sve zanimljiviji." "Coline..." On ispruži ruku. "Prošetaj malo sa mnom naokolo, hoćeš li?" "Ja mislim da nije..." On joj približi ruku – samo dva-tri centimetra, ali poruka je bila jasna. "Molim te", reče. Ona kimne i odloži limunadu. "Onda dobro." Hodali su i šutjeli skoro čitavu minutu, a onda Colin reče: "Ja bih se želio tebi ispričati." "Ja sam bila ta koja je izletjela iz sobe", istakne Penelope. On lagano nagne glavu i ona primijeti veseli osmijeh na njegovim usnama. "Ne bih baš rekao da si izletjela", reče on. Penelope se namršti. Ona vjerojatno nije trebala teatralno izletjeti van, ali kako jest, sad je bila nekako čudno ponosna na to. Ne rade to žene poput nje tako dramatično svakoga dana. "Ja nisam smjela biti tako gruba", promrmlja ona, ali to nije uistinu mislila. On je pogleda ispod oka, a zatim očito odluči da nema smisla nastavljati raspravu o tome. "Ja bih se želio ispričati", reče, "zato što sam bio takvo cmizdravo derište." Penelope se uistinu spotaknula.

119 Gospodin Bridgerton


On joj pomogne uspostaviti ravnotežu i zatim reče: "Svjestan sam da ima mnogo, mnogo toga u mome životu na čemu bih trebao biti zahvalan. I ja sam na tome zahvalan", ispravi se, ovoga puta se nije baš smješkao već je djelovao pomalo skrušeno. "Bilo je neoprostivo nepristojno od mene žaliti ti se." "Nije", reče ona, "cijele sam večeri razmišljala o tome što si rekao, i dok sam..." Ona glasno gutne, zatim lizne usne koje su joj se prilično osušile. Cijeli se dan pokušavala domisliti pravih riječi i mislila je da ih je pronašla, ali sada kad je on bio ovdje, kraj nje, nije se više mogla sjetiti nijedne vražje riječi. "Treba li ti još jedna čaša limunade?" upita Colin pristojno. Ona odmahne glavom. "Ti imaš sva prava na svoje osjećaje", ispali ona. "To možda nije ono kako bih se ja osjećala da sam na tvom mjestu, ali ti imaš sva prava na njih. Ali..." Ona zastane, a Colin primijeti kako očajnički želi znati što je ona kanila reći. "Ali što, Penelope?" požuri je. "Ma, ništa." "Ja ne mislim da nije ništa." Stisnuo ju je nježno za ruku dajući joj do znanja da ozbiljno misli ono što je rekao. Dugo vremena nije imao dojam da će ona uistinu odgovoriti, a onda, upravo u trenutku kad će mu lice obasjati osmijeh koji je pažljivo čuvao na usnama – bili su na javnom mjestu, na kraju krajeva, i ne bi bilo pametno izazivati komentare i špekulacije time što bi djelovao uznemireno i nervozno – ona uzdahne. Bio je to dražestan zvuk, čudno utješan, mekan i mudar. Natjerao ga je da poželi pogledati bolje, u njezin um, čuti ritam njezine duše. "Coline", reče Penelope tiho, "ako te frustrira tvoja trenutna situacija, trebao bi nešto učiniti da je promijeniš. To je stvarno baš tako jednostavno." "To je baš ono što činim", reče on bezbrižno slegnuvši ramenima. "Majka me optužuje da se iz hira pokupim i otputujem iz zemlje, ali istina je..." 120 Julia Quinn


"Da to činiš kad se osjećaš frustrirano", završi ona njegovu misao. On kimne. Ona ga je razumjela. On nije bio siguran kako se to dogodilo, i ima li to uopće ikakvog smisla, ali Penelope Featherington ga je razumjela. "Ja mislim da bi ti trebao objaviti svoje dnevnike", reče ona. "Ne mogu." "Zašto ne?" On se prene od iznenađenja, makne ruku s njezine. Zapravo nije imao spreman odgovor, osim što mu je srce počelo nekako čudno udarati. "Tko bi to uopće čitao?" konačno upita. "Ja bih", reče ona iskreno. "Eloise, Felicity..." dodala je nabrajajući na prste. "Tvoja majka, lady Whistledown, u to sam sigurna", dodala je vragolasto se osmjehnuvši. "Ona jako puno piše o tebi." Njezino dobro raspoloženje bilo je zarazno i Colin nije uspio obuzdati smiješak. "Penelope, to se ne računa. Nema vajde ako će knjigu kupiti samo ljudi koje poznajem." "Zašto ne?" Usne su joj se trznule. "Ti poznaješ mnogo ljudi. Zamisli, pobrojiš li samo Bridgertonove..." On je zgrabi za ruku. Nije znao zašto to čini, ali zgrabio ju je za ruku. "Penelope, prestani." Ona se samo nasmije. "Mislim da mi je Eloise rekla da imaš more i more bratića i..." "Dosta je bilo", upozori je. Ali cerekao se dok je to rekao. Penelope je zurila u svoje ruke, a zatim reče: "Mnogo bi ljudi željelo čitati o tvojim putovanjima. Možda isprva samo zato što si ti jako poznat lik u Londonu, ali ne bi trebalo dugo da svi shvate koliko si dobar pisac. A tada bi zahtijevali još." "Ja ne želim uspjeti zato što se prezivam Bridgerton", reče on. Ona spusti ruke i stavi ih na bokove. "Jesi li ti mene uopće slušao? Upravo sam ti rekla.. 121 Gospodin Bridgerton


"O čemu vas dvoje razgovarate?" Eloise je izgledala je vrlo, vrlo znatiželjno. "Ni o čemu", oboje promrmljaju istovremeno. Eloise frkne nosom. "Nemojte me vrijeđati. To nije istina. Penelope izgleda kao da će svakog časa početi rigati vatru." "Tvoj brat si ništa ne da dokazati", reče Penelope. "Hm, to nije ništa nova", reče Eloise. "Čekaj malo!" uzvikne Colin. "Ali što", znatiželjna je bila Eloise, potpuno ignorirajući svoga brata, "si to on ne da dokazati?" "To je privatna stvar", procijedi Colin. "Sad me još više zanima", reče Eloise. Pogleda Penelope s očekivanjem. "Žao mi je", reče Penelope. "Ne smijem ti reći." "Ovo je nevjerojatno!" zavapi Eloise. "Ti mi nećeš reći." "Ne", odgovori Penelope, samozadovoljstva, "neću."

s

nekim

čudnim

osjećajem

"To je nevjerojatno", ponovi Eloise, okrećući se bratu. "Ja to ne mogu vjerovati." Njegove se usne trznu u savršen osmijeh. "Vjeruj." "Vi nešto tajite od mene." On podigne obrve. "Zar si ti mislila da ti ja sve govorim?" "Naravno da ne", namršti se Eloise. "Ali mislila sam da mi Penelope sve govori." "Ali to nije moja tajna, pa ti je ja ni ne smijem reći", reče Penelope. "Colinova je."

122 Julia Quinn


"Ja mislim da je naš planet upravo iskočio iz svoje osi", zagunđa Eloise. "Ili se možda Engleska sudarila s Francuskom. Samo znam da ovo više nije isti onaj svijet u kojem sam živjela jutros." Penelope si nije mogla pomoći. Zahihotala je. "I još mi se smiješ!" doda Eloise. "Ne, ne smijem se", reče Penelope, smijući se. "Stvarno, ne smijem ti se." "Znaš li ti što tebi treba?" upita Colin. "Meni?" upita Eloise. On kimne. "Muž." "Grozan si kao i majka!" "Znam ja biti puno gori od nje ako se potrudim." "U to ne sumnjam", uzvrati mu Eloise. "Prestanite, prestanite!" reče Penelope, sad se već glasno smijući. Oboje je pogledaju s očekivanjem, da žele reći, I što sad? "Tako mi je drago da sam večeras došla na ovaj koncert", nije se mogla suzdržati Penelope. "Ne sjećam se kad sam se tako dobro provela. Zaista se ne sjećam." Nekoliko sati kasnije, dok je Colin ležao u krevetu i zurio u strop svoje spavaće sobe u svom novom stanu u Bloomsburyju, shvatio je da se i on osjećao baš isto tako.

123 Gospodin Bridgerton


8. poglavlje

Colin Bridgerton i Penelope Featherington viđeni su kako razgovaraju na koncertu obitelji Smythe-Smith, iako se čini da nitko ne zna o čemu su točno raspravljali. Vaša autorica bi se usudila pretpostaviti da se razgovor vodio u vezi s identitetom Vaše autorice, s obzirom na to da se čini kako su svi ostali razgovarali o toj temi prije, nakon i (prilično nepristojno, prema uvaženom mišljenju Vaše autorice) tijekom nastupa. Što se tiče ostalih vijesti, violina Honorie Smythe-Smith je uništena kad ju je lady Danbury mašući svojim štapom slučajno srušila sa stola. Lady Danbury je inzistirala na tome da će kupiti instrument, a zatim je objavila da ona ima naviku kupovati samo najbolje pa će Honoria dobiti violinu Ruggieri, uvezenu iz Cremone u Italiji. Vaša autorica je saznala da će, zbrojivši vrijeme izrade i isporuke, zajedno s dugačkom listom čekanja, biti potrebno šest mjeseci da violina Ruggieri stigne u našu zemlju. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 16. TRAVNJA 1824.

P

ostoji trenutak u životu žene kad joj srce poskoči u grudima, kad joj se svijet odjednom čini neuobičajeno ružičastim i savršenim, kad čak i u zvonjavi zvona na ulaznim vratima čuje simfoniju. 124 Julia Quinn


Penelope Featherington doživjela je baš takav trenutak dva dana nakon koncerta obitelji Smythe-Smith. Sve što je trebalo za to bilo je kucanje na vratima njezine spavaće sobe praćeno batlerovim glasom koji ju obavještava: "Gospodin Colin Bridgerton vam je došao u posjet." Penelope se stropošta s kreveta na pod. Briarly, čovjek koji je bio batler u obitelji Featherington dovoljno dugo da nije čak ni zatreptao na Penelopinu nespretnost, promrmlja: "Hoću li ga obavijestiti da niste doma?" "Ne!" Penelope zamalo vrisne, dižući se brzo na noge. "Htjela sam reći da ne", dodala je razumnijim glasom. "Ali trebat će mi deset minuta da se spremim." Pogledala je u zrcalo i zgrozila se svoje raskuštrane pojave. "Petnaest." "Svakako, gospođice Penelope." "I svakako pripremite pladanj s hranom. Gospodin Bridgerton će sigurno biti gladan. On je uvijek gladan." Batler ponovno kimne. Penelope je stajala kao ukopana dok Briarly nije nestao van, a zatim, ne mogavši se nikako suzdržati, počne cupkati i ispuštati neki čudan cvileći zvuk – zvuk za koji je bila uvjerena - ili se barem nadala - da nikad nije prevalila preko usana. Međutim, nije se mogla sjetiti kad joj je zadnji put u posjet došao gospodin, a pogotovo onaj u kojeg je bila očajnički zaljubljena skoro polovicu svoga života. "Sredi se", reče, raširivši prste i ispruživši dlanove onako kako bi to vjerojatno radila kad bi pokušala smiriti malu neukrotivu publiku. "Moraš ostati mirna. Mirna", ponovila je, kao da će to djelovati. "Mirna." No, duboko unutra, srce joj je plesalo. Nekoliko puta duboko udahne, priđe svojem toaletnom stoliću i uzme četku za kosu. Trebat će samo nekoliko minuta da sredi kosu ukosnicama; Colin sigurno neće pobjeći bude li ga nakratko ostavila čekati. On zasigurno očekuje da se ona uredi, zar ne?

125 Gospodin Bridgerton


No, na kraju je sredila kosu u rekordnom vremenu i do trenutka kad je ušla kroz vrata svoje dnevne sobe, prošlo je tek pet minuta od batlerove najave. "Ovoje bilo brzo", reče Colin znatiželjno se osmjehnuvši. Stajao je kraj prozora i virio na ulicu Mount. "Uistinu?" reče Penelope, nadajući se da se vrućina koju je osjećala na koži ne pretvara u crvenilo na licu. Žena bi trebala pustiti da je kavalir čeka, ali ne predugo. Ipak nije imalo smisla držati se tih šašavih pravila s Colinom, od svih ljudi na svijetu. On nikada neće biti zainteresiran za nju na romantični način, a uostalom, oni su bili prijatelji. Prijatelji. Bio je to vrlo čudan pojam, ali ipak, oni su bili baš to. Oduvijek su bili srdačni poznanici, ali otkad se on vratio s Cipra, postali su pravi prijatelji. To je bilo čarobno. Čak i ako je on nikada neće voljeti – a bila je uvjerena da neće – to je bio napredak. "Čemu dugujem ovo zadovoljstvo?" upita ona, sjedajući na majčinu lagano izblijedjelu žutu sofu od damasta. Colin sjedne nasuprot nje na prilično neudobni stolac s ravnim naslonom. On se nagne naprijed, stavi dlanove na koljena i Penelope je istog časa znala da nešto nije u redu. To jednostavno nije bio stav koji bi kavalir zauzeo tijekom običnog posjeta. Izgledao je uzrujano, previše napeto. "Radi se o nečem prilično ozbiljnom", reče on mrka lica. Penelope zamalo ustane. "Zar se nešto dogodilo? Netko se razbolio? " "Ne, ne, ništa takva." On zastane, duboko udahne, a zatim provuče prste kroz svoju već raštrkanu kosu. "Radi se o Eloise." "O čemu je riječ?" "Ne znam kako to reći. Ja... Imaš li nešto za jelo?" 126 Julia Quinn


Penelope mu je bila sprema zaokrenuti vratom. "Za Boga miloga, Coline!" "Oprosti", promrmlja on. "Nisam cijeloga dana ništa jeo." "Svakako", reče Penelope nestrpljivo. "Već sam rekla Briarlyju da ti složi pladanj hrane. A sad, hoćeš li mi reći što se dogodilo ili kaniš čekati dok ne umrem od nestrpljenja?" "Ja mislim da je ona lady Whistledown", izlane on. Penelope zine od iznenađenja. Nije bila sigurna što je očekivala da će joj on reći, ali ovo nikako nije bilo to. "Penelope, jesi li me čula?" "Eloise?" upita, iako je točno znala o kome on govori. On kimne. "To je nemoguće." On ustane i počne koračati po sobi. Bio je previše nervozan da bi mirno sjedio. "A zašto ne?" "Zato... zato…" Zato zašto? "Zato što nema šanse da ona to radi deset godina, a ja da to ne znam." Izraz lica mu se od uznemirenog pretvori u trenutku u prezirni. "Ne bih baš rekao da ti znaš sve što Eloise radi." "Naravno da ne", odgovori Penelope, pogledavši ga prilično ljutito, "ali jamčim ti da nema šanse da bi Eloise mogla više od deset godina čuvati tako veliku tajnu od mene. Ona jednostavno nije za to sposobna." "Penelope, ona je najveće zabadalo koje poznajem." "Pa, to je istina", složi se Penelope. "Osim, pretpostavljam, moje majke. Ali to nije dovoljno da je osudimo." Colin prestane koračati po sobi i stavi ruke na bokove. "Ona stalno nešto zapisuje." "Otkud ti to?"

127 Gospodin Bridgerton


On podigne ruku i počne palcem žustro trljati vrhove prstiju. "Mrlje od tinte. Cijelo vrijeme." "Mnogo ljudi rabi pero i tintu." Penelope pokaže rukom na Colina. "Ti pišeš dnevnike. Sigurna sam da i ti često imaš mrlje od tinte na prstima "Da, ali ja ne nestanem kad pišem svoje dnevnike." Penelopino srce počne ubrzano kucati. "Kako to misliš?" upita. U glasu joj se čulo da ostaje bez daha. "Mislim na to kako se ona satima zaključava u svoju sobu, a nakon toga uvijek su joj prsti umrljani tintom." Penelope nije rekla ništa toliko dugo da je to bilo mučno. Colinov "dokaz" je inkriminirao, pogotovo u kombinaciji s Eloisinim opće poznatom i zabilježenom sklonošću zabadanju u tuđe poslove i probleme. Ali ona nije lady Whistledown. Ne može biti. Penelope bi se kladila u to životom. Konačno Penelope prekriži ruke i glasom koji bi bio primjereniji izuzetno tvrdoglavom šestogodišnjem djetetu reče: "Nije ona. Nije." Colin sjedne natrag na svoj stolac, izgledao je poraženo. "Volio bih sam u to uvjeren koliko i ti." "Coline, ti moraš..." "Gdje je, dovraga, ta hrana?" zagunđa. Ona je trebala biti šokirana, ali nekako ju je njegova nepristojnost zabavljala. "Sigurna sam da će Briarly vrlo brzo doći s hranom." On se ispruži na stolcu. "Gladan sam." "Da", reče Penelope trznuvši usnama, "to sam shvatila." On uzdahne, umorno i zabrinuto. "Ako je ona lady Whistledown, to će biti katastrofa. Prava pravcata katastrofa." "Neće valjda", reče oprezno Penelope. "Što ne znači da ja mislim da je ona lady Whistledown, jer ja to ne mislim! Ali iskreno, ako jest,

128 Julia Quinn


zašto bi to bilo toliko strašno? Meni se prilično sviđa lady Whistledown." "Da, Penelope", reče Colin prilično oštro, "to bi bilo užasno. Ona bi bila upropaštena." "Ja ne mislim da bi bila upropaštena…" "Naravno da bi bila upropaštena. Imaš li ti uopće pojma koliko je ljudi ona tijekom svih ovih godina uvrijedila?" "Nisam imala dojam da ti toliko mrziš lady Whistledown", reče Penelope. "Ja ju ne mrzim", reče Colin nestrpljivo. "Nema veze mrzim li je ja ili ne. Svi ostali je mrze." "Ja mislim da to nije istina. Svi kupuju njezine novine." "Naravno da kupuju njezine novine! Svi kupuju njezine vražje novine." "Coline!" "Oprosti", promrmlja on, ali nije djelovao iskreno. Penelope kimne dajući do znanja da prihvaća ispriku. "Tko god da je ta lady Whistledown", reče Colin, mašući prstom prema njoj takvom silinom da je bila natjerana nagnuti se natrag, "kad je razotkriju, neće se smjeti pojaviti u Londonu." Penelope se diskretno nakašlje."Nisam znala da ti je toliko stalo do toga što društvo misli." "Nije mi stalo", odgovori on. "Zapravo, nije mi previše stalo. Tko god ti kaže da mu nije nimalo stalo je lažljivac i licemjer." Penelope je pomislila kako on ima pravo, ali iznenadilo ju je to što je to priznao. Činilo se da se muškarci vole pretvarati da su sami sebi dovoljni, da ih hirovi i mišljenje društva nimalo ne diraju. Colin se nagne naprijed, zelene su mu oči izgarale od intenziteta. "Penelope, ne radi se o meni. Radi se o Eloise. Bude li ona prognana

129 Gospodin Bridgerton


iz društva, slomit će se." On sjedne natrag, cijelo mu je tijelo zračilo napetošću. "Da ne spominjem što bi to učinilo mojoj majci." Penelope duboko uzdahne. "Ja uistinu mislim da se ti uzrujavaš bez razloga", reče ona. "Nadam se da si u pravu", reče on, zatvorivši oči. Nije bio siguran u to kad je točno počeo sumnjati da bi njegova sestra mogla biti lady Whistledown. Vjerojatno nakon što je lady Danbury objavila svoj čuveni izazov. Za razliku od većine Londona, Colina nikada nije užasno zanimalo koji je pravi identitet lady Whistledown. Njezina je kolumna bila zabavna, i on ju je čitao kao i svi drugi, ali njemu je lady Whistledown bila jednostavno... lady Whistledown i to je bilo sve što je trebala biti. Ali izazov lady Danbury ga je potakao na razmišljanje i kao što je to slučaj i s ostalim Bridgertonima, kad se uhvatio za neku zamisao, nikako ju nije mogao pustiti. Nekako mu je sinulo da Eloise ima savršeni temperament i vještinu za pisanje takve kolumne, a zatim, prije nego što se uspio uvjeriti da je lud, vidio je mrlje od tinte na njezinim prstima. Od toga je skoro poludio, nije mogao razmišljati ni o čemu osim o mogućnosti da Eloise vodi dvostruki život. Nije znao što ga više ljuti - to što je Eloise možda lady Whistledown ili to što je uspjela to držati u tajnosti od njega više od desetljeća. Kako je to bilo grozno, da te tako prevesla vlastita sestra. Smatrao je da je premudar da se takvo nešto dogodi. Ali sad se morao usredotočiti na sadašnjost. Jer, ako su njegove sumnje točne, kako će se, za ime svijeta, Bridgertoni obraniti od skandala kad je otkriju? A otkrit će je. Cijeli je London žudio za nagradom od tisuću funti, što je značilo da lady Whistledown nema ni najmanje šanse da ju ne otkriju. "Coline! Coline!" On otvori oči, pitajući se koliko ga dugo Penelope već zaziva. "Uistinu mislim da se moraš prestati brinuti za Eloise", reče. "U Londonu živi toliko mnogo ljudi. Lady Whistledown može biti bilo 130 Julia Quinn


tko od njih. Bože, s tvojim okom za detalje" – mahnula je prstima da ga podsjeti na Eloisine tintom umrljane prste - "i ti bi mogao biti lady Whistledown." On je pogleda s visoka. "Osim sitne pojedinosti da sam izbivao iz zemlje polovicu vremena." Penelope odluči ignorirati njegov sarkazam. "Ali svakako si dovoljno dobar pisac da to izvedeš." Colin je namjeravao reći nešto duhovito i pomalo grubo, odbaciti njezine prilično slabe argumente, ali istina je bila da je u sebi bio toliko oduševljen njezinim komplimentom kako je dobar pisac da nije bio sposoban ni za što drugo osim ostati sjediti s nekim iskrivljenim smiješkom na licu. "Jesi li dobro?" upita ga Penelope. "Savršeno sam", odgovori, pribravši se i pokušavši djelovati malo trezvenije. "Zašto pitaš?" "Zato što mi odjednom djeluješ bolesno. Zapravo, izgledaš kao da ti se vrti u glavi." "Dobro sam", ponovi on, malo glasnije nego što je to bilo potrebno. "Samo razmišljam o tom skandalu." Ona glasno, bolno uzdahne, što mu je išlo na živce zato što nije shvaćao zašto je tako nestrpljiva s njim. "Kakvom skandalu?" upita ona. "Skandalu koji će izbiti kad je otkriju", procijedi on. "Ona nije lady Whistledown!" uporna je bila Penelope. Colin se odjednom ispravi u stolcu, a oči mu se zacakle od nove zamisli. "Znaš li ti", reče on prilično napetim glasom, "da ja ne mislim da je važno je li ona lady Whistledown ili ne." Penelope je blijedo zurila u njega dobre tri sekunde prije no što se ogledala po prostoriji i promrmljala: "Gdje je ta hrana? Mora da mi se vrti u glavi. Zar ti nisi posljednjih deset minuta ludio zbog mogućnosti da ona jest lady Whistledown?" 131 Gospodin Bridgerton


Kao da ga je netko u ovom trenutku pozvao, Briarly uđe u sobu noseći prepuni pladanj hrane. Penelope i Colin promatrali su šutke kako batler servira hranu. "Želite li da vam serviram na tanjur?" upitao je. "Ne, hvala vam", žustro doda Penelope, "sami ćemo se snaći." Briarly kimne i čim je natočio dvije čaše limunade, izađe iz prostorije. "Slušaj me", reče Colin, skočivši na noge i krećući prema vratima. Stao je pred vrata skoro se naslonivši na okvir vrata (no ostavio je vrata dovoljno odškrinutim tako da ih nitko ne može pozvati na red zbog nepoštivanja pravila doličnog ponašanja). "Zar nećeš jesti?" upita Penelope, držeći u ruci tanjur koji je ispunila različitim sitnim zalogajčićima. On zgrabi komad sira, pojede ga u dva prilično nedelikatna zalogaja, a zatim nastavi: "Čak i da Eloise nije lady Whistledown – a kažem ti, ja još uvijek mislim da jest – to nije važno. Zato što ako sam ja posumnjao da ona jest lady Whistledown, sigurno će i još netko u to posumnjati." "Što time želiš reći?" Colin krene rukama naprijed, a zatim se zaustavi prije nego što ih je ispružio i prodrmao ju za ramena. "To nije važno? Zar ne shvaćaš? Bude li netko uperio prst u nju, ona je upropaštena." "Ali ne", reče Penelope, pokušavajući se s velikom mukom suzdržati da ne zaškrguće zubima, "ako ona nije lady Whistledown!" "Kako to može dokazati?" uzvrati Colin, skočivši na noge. "Jednom kad krenu glasine, šteta je već napravljena. One same idu dalje svojim tokom." "Coline, već pet minuta nisi rekao ništa što ima ikakva smisla." "Ne, saslušaj me." Okrene se da bije pogledao u oči i obuzme ga tako silovit osjećaj da ne bi mogao skinuti pogled s nje čak i da se kuća oko njih krenula urušavati. "Pretpostavimo da sam ja svima objavio da sam te zaveo." 132 Julia Quinn


Penelope se umiri, ukipi se. "Ti bi bila zauvijek upropaštena", nastavio je, čučnuvši kraj ruba sofe da im oči budu u istoj razini. "Ne bi bilo važno što se mi nikad nismo ni poljubili. To ti je, draga moja Penelope, snaga izgovorene riječi." Ona je izgledala nekako čudno ukočeno. A u isti trenutak se zarumenila. "Ja... ja ne znam što reći na ovo", mucala je. A tada se dogodilo nešto najbizarnije. Shvatio je da ni on ne zna što dalje reći. Zato što je zaboravio na glasine i snagu izgovorene riječi i sve te budalaštine i jedina stvar koje se mogao domisliti bio je onaj dio o ljubljenju, i... I... I... Dragi Bože na nebesima, on je želio poljubiti Penelope Featherington. Penelope Featherington! Osim što je – pogledao ju je krišom, izgledala neobično privlačno i on se pitao kako to ranije toga popodneva nije primijetio – ona nije bila njegova sestra. Ona nikako nije bila njegova sestra. "Coline?" Njegovo ime izgovorila je šaptom, oči su joj sasvim dražesno treptale i djelovale zbunjeno, i kako to da dosad nikad nije primijetio kako su bile tako zanimljive nijanse smeđe boje? Pri zjenici skoro zlatne. Nikad nije to primijetio, a vidio ju je dosad barem stotinu puta. Ustao je, iznenada, nesigurno kao da je pijan. Bolje da nisu na istoj visini. Odozgo joj je bilo teže vidjeti oči. Ona također ustane. K vragu.

133 Gospodin Bridgerton


"Coline?" upita ga, jedva čujnim glasom. "Mogu li te zamoliti za jednu uslugu?" Nazovite to muškom intuicijom, nazovite to ludošću, ali jedan vrlo uporni glasić u glavi vrištao mu je da što god ona želi od njega, to mora biti jako loša zamisao. On je, međutim, bio idiot. Morao je biti, jer je osjetio kako mu se usne razdvajaju a zatim je začuo glas koji mu je jako zvučao kao njegov: "Naravno." Ona napući usne i on je na trenutak pomislio da ga misli poljubiti, ali zatim shvati da ih ona samo skuplja da bi oblikovala riječ. "Bi li…" Samo običnu riječ. Ništa drugo osim riječ koja počinje na B. Slovo B mu je uvijek izgledalo kao poljubac. "Bi li me poljubio?"

134 Julia Quinn


9. poglavlje

Svakog tjedna pojavi se jedna pozivnica koja zasjeni sve druge, a ovotjednu nagradu svakako osvaja grofica od Macclesfielda koja će u ponedjeljak navečer biti domaćicom grandioznog bala. Lady Macclesfield u Londonu često ne organizira balove, ali ona je vrlo popularna, kao i njezin muž pa se očekuje nazočnost mnogih poželjnih neženja uključujući gospodina Colina Bridgertona (pod pretpostavkom da nije klonuo od umora nakon četiri dana provedena u društvu desetoro unučadi obitelji Bridgerton), vikonta Burwicka i gospodina Michaela Anstruther- Wetherbyja. Vaša autorica očekuje da će na bal doći veliki broj neudatih dama nakon što pročitaju ovu kolumnu. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 16. TRAVNJA 1824.

Ž

ivot kakav je poznavao bio je završen. "Što?" upitao je, svjestan da mahnito trepće očima.

Lice joj je poprimilo tamnoljubičastu nijansu kakvu nije vjerovao da može poprimiti lice nekog ljudskog bića i ona se okrene od njega. "Nema veze", promrmlja. "Zaboravi da sam bilo što rekla." Colin je pomislio da je to vrlo dobra zamisao. Ali tada, upravo u trenutku kad je pomislio da će sve krenuti uobičajenim tokom (ili barem da će se on moći pretvarati da je tako), 135 Gospodin Bridgerton


ona se okrene natrag prema njemu s očima obasjanim strašću koja ga je zaprepastila. "Ne, neću zaboraviti!", povikala je. "Cijelog svog života zaboravljam, cijeli život propuštam nešto reći, nikad ne kažem ono što uistinu želim." Colin pokuša nešto reći, ali bilo mu je jasno da mu se grlo počelo stezati. Još koja minuta, i bit će mrtav. Bio je siguran u to. "To neće ništa značiti", reče ona. "Obećavam ti, neće ništa značiti i ja neću ništa očekivati od tebe zbog toga, jer sutra mogu umrijeti, a..." "Molim?" Oči su joj izgledale ogromne, rastapajući smeđe i molećive i... On osjeti kako mu odlučnost polako nestaje. "Ja imam dvadeset osam godina", reče ona, tihim tužnim glasom. "Ja sam stara cura, a nitko me nikad nije poljubio." "Gah... gah... gah…" Znao je da zna govoriti; bio je prilično siguran da je bio savršeno rječit prije samo nekoliko minuta. Ali sad nije bio sposoban izgovoriti ni riječ. A Penelope je nastavila pričati, obraza dražesno rumenih, a usne su joj se tako brzo pomicale da si nije mogao pomoći a da se ne upita kakav bi bio osjećaj tih usana na njegovoj koži. Na njegovom vratu, na ramenima, na... drugim mjestima. "Ja ću biti stara cura s dvadeset devet", reče ona, "i bit ću stara cura s trideset. Sutra bih mogla umrijeti i..." "Nećeš sutra umrijeti!" nekako je uspio izustiti. "Ali mogla bih! Mogla bih i to bi me ubilo zato što…" "Ali već bi bila mrtva", reče on, pomislivši kako mu glas zvuči čudno i odsutno.

136 Julia Quinn


"Ne želim umrijeti a da me nitko nikad nije poljubio", konačno završi. Colin se mogao domisliti stotinu razloga zašto je ljubljenje Penelope Featherington vrlo loša zamisao, a prva na popisu bila je ta da ju je on zapravo želio poljubiti. On otvori usta, nadajući se da će iz njih izaći neki zvuk koji bi se mogao nazvati razumljivim govorom, ali ne izađe ništa, samo se čuo zvuk daha na njegovim usnama. A zatim Penelope učini jednu stvar koja ga je odmah mogla razoružati. Pogledala ga je duboko u oči i izgovorila. "Molim te." On je bio izgubljen. Način na koji ga je gledala oduzimao mu je dah, kao da bi mogla umrijeti ako ju on ne poljubi. Ne od slomljena srca, ne od stida – bilo je to kao da ga ona treba kao hranu, da joj nahrani dušu, da joj ispuni srce. A Colin se nije mogao sjetiti da ga je itko u životu trebao s takvim žarom. To ga je ponizilo. Zbog toga je osjećao takvu silnu želju za njom da su mu koljena počela klecati. Pogledao ju je, i nekako nije vidio onu istu ženu koju je toliko puta već vidio. Bila je drukčija. Sjajila je. Ona je bila sirena, božica i on se pitao kako, za ime svijeta, nitko to ranije nije primijetio. "Coline?" šapne ona. On joj priđe korak bliže – zapravo pola koraka, ali to je bilo dovoljno da su joj usne, kad joj je dodirnuo bradu i podigao je, bile tek nekoliko centimetara od njegovih. Dah im se pomiješao, a zrak je postao vruć i težak. Penelope je drhtala – osjećao je to pod prstima – a nije bio siguran da i on ne drhti. Pretpostavio je da će reći nešto zgodno i šaljivo, u svom bezbrižnom stilu nemarnog veseljaka kakvim su ga smatrali. Sve za tebe, ili možda, Svaka žena zaslužuje bar jedan poljubac. Ali kad joj

137 Gospodin Bridgerton


se sasvim približio, shvatio je da nema riječi koje bi mogle opisati snagu tog trenutka. Nema riječi kojim bi se opisala ta strast. Nema riječi kojima bi se opisala ta žudnja. Nema riječi kojima bi se opisalo čisto blaženstvo tog trenutka. I tako, u inače ni po čemu zanimljivo popodne jednoga petka, u srcu Mayfaira, u jednoj tihoj dnevnoj sobi u ulici Mount, Colin Bridgerton poljubio je Penelope Featherington. I bilo je veličanstveno. Usne su mu dotakle njezine isprva nježno, ne zato što se trudio biti nježan, iako, da je bio priseban razmišljati o tim stvarima, vjerojatno bi mu sinulo da je to njezin prvi poljubac i da mora biti pun poštovanja i predivan i baš onakav o kakvom djevojke sanjaju kad noću leže u svojim krevetima. Ali iskreno, ni o čemu od toga Colin nije razmišljao. Zapravo, nije uopće razmišljao. Njegov je poljubac bio mek i nježan zato što je on još bio silno iznenađen time što je ljubi. Poznavao ju je godinama, i nikad nije ni pomislio da bi njegove usne mogle dodirnuti njezine. A sad je nije mogao pustiti ni da ga proganjaju svi vrazi iz pakla. Jedva je mogao vjerovati da radi to što radi - ili da to toliko silno želi. Nije to bila ona vrsta poljupca koju netko potakne zato što ga je preplavila strast ili osjećaji ili ljutnja, ili žudnja. Bio je to spori poljubac, poljubac iz kojeg se nešto trebalo naučiti - i tako je bilo i Colinu i Penelopi. A on je učio da je sve što je mislio da je znao o ljubljenju obična besmislica. Sve dosad uključivalo je samo usne i jezik i tiho mrmljanje besmislenih riječi. Ovo je bio poljubac. Bilo je nečeg u trenju, u tome što ju je čuo kako diše. U načinu na koji je stajala sasvim mirna, a ipak je osjetio kroz kožu kako joj srce udara. Bilo je nečeg u činjenici što je znao da je to ona. 138 Julia Quinn


Colin pomakne usne malo ulijevo, dok joj nije lickao kut usana, nježno škakljajući točno ono mjesto gdje su im se usne spojile. Jezik mu je uranjao i slijedio obrise usta, učeći ih, kušajući njezinu slatkoslanu bit. Ovo je bilo više od poljupca. Njegove ruke, koje su bile lagano raširene po njezinim leđima, ukoče se, postajući sve napetije dok je njima pritiskao tkaninu njezine oprave. Osjetio je njezinu toplinu pod vršcima prstiju, kako prolazi kroz muslin, kovitlajući se u delikatnim mišićima njezinih leđa. Povukao ju je k sebi, bliže, bliže, sve dok im tijela nisu bila pritisnuta jedno uz drugo. Osjećao ju je, njezinu cijelu dužinu i to ga je zapalilo. Ukrutio mu se i on ju je želio - dragi Bože, kako ju je silno želio. Usta su mu postala upornija, a jezik mu je jurnuo naprijed, gurkajući ju dok joj se usne nisu razdvojile. Progutao je njezin tihi uzdah pristanka, a zatim gurnuo dalje kako bi je kušao. Bila je slatka od pite od jabuka i limunade, a očito je bila opojna poput finog konjaka, jer je Colin počeo sumnjati u svoju sposobnost da se održi na nogama. Pomaknuo je ruke duž nje - polako, da je ne uplaši. Bila je meka, obla i zanosna, baš kao što je smatrao da žena treba biti. Bokovi su joj bili raskošni, stražnjica savršena, a njezine grudi... dragi Bože, kako je bio divan osjećaj tih grudi pritisnutih o njegova prsa. Dlanovi su ga svrbjeli da ih obuhvati, ali natjerao je svoje ruke ostati tamo gdje jesu (vrlo ugodno na njezinoj pozadini, što nije bila velika žrtva.) Osim činjenice da uistinu nije smio hvatati jednu damu iz pristojne obitelji za grudi usred njezine dnevne sobe, bolno je sumnjao u to da bi se sasvim izgubio kad bi ih dotakao. "Penelope, Penelope", mrmljao je, pitajući se zašto njezino ime tako divno zvuči na njegovim usnama. Bio je gladan nje, opijen i omamljen strašću, i očajnički je želio da se i ona osjeća isto. Bilo je savršeno držati je u rukama, ali dosad, ona nije pokazala nikakvu reakciju. O, da, njihala se u njegovim rukama, otvorila je usta i dopustila mu njegovu slatku invaziju, ali osim toga, nije učinila ništa. 139 Gospodin Bridgerton


A ipak, iz njezina plitkog disanja i udaraca njezina srca, znao je da je i nju obuzela strast. Odmaknuo se, samo nekoliko centimetara da joj može dodirnuti bradu i okrenuti joj lice k sebi. Oči su joj se uz treptaj otvorile, otkrivajući oči koje su bile omamljene strašću koja je savršeno odgovarala njezinim usnama koje su bile lagano razmaknute, savršeno meke i dobrano natekle od njegovih poljubaca. Bila je prekrasna. Do krajnjih granica, u potpunosti, toliko prekrasna da ti duša zapjeva. Nije imao pojma kako to nije primijetio svih ovih godina. Zar je svijet bio napučen slijepcima ili samo glupanima? "I ti mene možeš poljubiti", šapne joj, priljubivši čelo nježno na njezino. Ona ne reče ništa, samo trepne. "Poljubac", promrmljao je, spuštajući svoje usne ponovno na njezine, iako samo na trenutak, "je čin dvoje ljudi." Njezina se ruka provrpolji na njegovim leđima. "Što moram raditi?" šapne ona. "Što god želiš." Polako, oprezno, podigla je jednu ruku i stavila mu na obraz. Prsti su joj lagano klizili po njegovom licu, prelazili po liniji njegove brade dok nisu nestali. "Hvala ti", šapne. Hvala ti? On se ukipi. Nije mogla reći ništa gore od toga. Nije želio da mu bude zahvalna na poljupcu. Zbog toga se osjećao krivim. I ispraznim.

140 Julia Quinn


Kao da je to učinio iz sažaljenja. A najgore od svega bilo je to što je bio siguran u to da bi, u slučaju da se ovo dogodilo prije nekoliko mjeseci, to uistinu učinio iz sažaljenja. Što je to, do vraga, govorilo o njemu? "Nemoj mi zahvaljivati", reče joj osorno, odmaknuvši se toliko da se više nisu dodirivali. "Ali…" "Rekao sam nemoj", ponovio je oštro, okrećući se kao da je više ne može podnijeti gledati, kad je istina bila da nije mogao podnijeti sam sebe. A najgore je bilo to što - nije bio siguran zašto. Ovaj očajni, neugodni osjećaj - je li to bila krivnja? Zato što je nije smio poljubiti? Zato što mu se to nije smjelo dopasti?" "Coline", reče ona, "nemoj se ljutiti na sebe." "Ne ljutim se na sebe", obrecne se on. "Ja sam te zamolila da me poljubiš. Ja sam te praktički prisilila..." E, nakon ovakve se rečenice čovjek baš osjeća muževno. "Ti me nisi prisilila", odsječe on. "Ne, ali..." "Za ljubav Božju, Penelope, prestani!" Ona se povuče, pogleda ga raširenih očiju. "Oprosti", prošapće. On pogleda dolje u svoje ruke. Drhtale su. Zatvori oči u agoniji. Zašto, zašto, zašto je bio takva svinja? "Penelope..." započne. "Ne, sve je u redu", reče ona užurbano. "Ne moraš ništa reći." "Ne, moram." "Ja bih uistinu radije da ne."

141 Gospodin Bridgerton


A sada je izgledala tako dostojanstveno. A on se zbog toga još gore osjećao. Ona je tu stajala, pristojno sklopivši ruke pred sobom, pogleda usmjerenog dolje – ne baš na pod, ali ne na njegovo lice. Ona je mislila da je on nju poljubio iz samilosti. A on je bio gad jer je mali dio njega želio da ona baš to pomisli. Zato što kad bi to mislila, tada bi se on možda mogao uvjeriti da je to istina, da je to bilo samo iz samilosti, da to nikako ne može biti ništa više. "Morao bih poći", reče on, tiho, a ipak preglasno u tišini sobe. Ona ga nije pokušala zaustaviti. On pokaže rukom prema vratima. "Moram ići", reče ponovno, iako su mu stopala odbila krenuti. Ona kimne. "Ja nisam…" započne, ali tada, zgrožen riječima koje su zamalo izašle iz njegovih usta, uistinu pođe prema vratima. Ali Penelope ga zazove – naravno da ga je zazvala – "Ti nisi što"? A on nije znao što reći jer ono što je započeo govoriti bilo je Nisam te poljubio iz samilosti. Ako je želio da ona to čuje, ako je želio sebe u to uvjeriti, to je samo značilo da silno žudi za njezinim dobrim mišljenjem o njemu, što samo znači da... "Moram ići", izlane, sada već očajan, kao da bi odlazak iz ove sobe mogao biti jedini način kojim će spriječiti svoje misli da krenu opasnim putem. Prešao je ostatak udaljenosti do vrata čekajući da ona nešto kaže, da ga zazove. Ali ona to nije učinila. I on je otišao. I nikada u životu nije sebe više mrzio nego u tom trenutku.

142 Julia Quinn


Colin je bio izrazito loše raspoložen prije nego što se lakaj pojavio na vratima i obavijestio ga da ga majka želi vidjeti. Nakon toga, bio je još gore raspoložen, ako je to ikako moguće. Prokletstvo. Sad će ga opet početi gnjaviti unedogled s pričom kako se mora oženiti. A on uistinu sada nije bio raspoložen za to. Ali ona je bila njegova majka. I on ju je volio. A to je značilo da je ne može ignorirati. Pa je tako uz priličnu dozu gunđanja i popriličnu dozu psovanja, navukao čizme i kaput i uputio se prema vratima. Živio je u Bloomsburyju, ne baš najprestižnijem dijelu grada za pripadnika aristokracije, iako je trg Bedford, gdje je unajmio malu ali elegantnu dvojnu kuću, bio vrlo ugledna adresa. Colinu se prilično sviđalo živjeti u Bloomsburyju gdje su mu susjedi bili liječnici, odvjetnici i znanstvenici i ljudi koji su zapravo radili nešto u životu osim posjećivanja zabave za zabavom. Nije on bio spreman mijenjati svoju baštinu za profesiju, na kraju krajeva – bila je prilično dobra stvar biti jedan Bridgerton – ali i poticajno promatrati učene ljudi koji odlaze svakog dana na posao, odvjetnike koji su se uputili na istok prema Inns of the Court, i liječnike koji su se uputili na sjeverozapad prema Portland Placeu. Bilo bi mu lako provozati kočiju kroz grad, dovezao ju je u konjušnicu prije samo jedan sat vrativši se od Featheringtonovih. Ali trebalo mu je malo svježeg zraka, da se ne spominje perverzna želja da najsporijim mogućim putem krene u Broj pet. Ako njegova majka planira održati još jednu od svojih lekcija o vrlinama bračnog života, praćenu dugačkim disertacijama o atributima baš svake prikladne gospođice u Londonu, može ga dovraga i pričekati. Colin zatvori oči i zastenje. Raspoloženje mu je bilo još gore nego što je mislio kad ga je pomisao na vlastitu majku tjerala na psovanje, a nju je (a zapravo i sve ostale Bridgertone) jako volio i poštovao. Penelope je bila kriva za to. Ne, Eloise je bila kriva, pomisli, škrgućući zubima. Najbolje je okriviti brata ili sestru. Ne - zavalio se u stolac, stenjući - on je sam 143 Gospodin Bridgerton


bio kriv za to. Ako je bio loše raspoložen, ako je bio spreman nekom odrubiti glavu golim rukama, to je bila njegova i samo njegova krivnja. Nije smio poljubiti Penelope. Ne znači ništa što ju je želio poljubiti, iako to nije uopće shvaćao sve do trenutak prije nego što je ona to spomenula. Bez obzira na sve, nije ju smio poljubiti. Iako, kad bolje promisli, nije bio siguran zašto ju nije smio poljubiti. Ustao je, zatim se odvukao do prozora da pritisne čelo na staklo. Trg Bedford bio je tih, samo je nekoliko ljudi hodalo pločnikom. Radnici, tako su izgledali, vjerojatno su radili na novom muzeju koji se upravo gradio s istočne strane. (Iz tog je razloga Colin odabrao kuću na zapadnoj strani trga; građevinski radovi znali su biti jako bučni.) Pogled mu skrene na sjever, na skulpturu Charlesa Jamesa Foxa. Eto, to je bio čovjek koji je imao svrhu. Bio je na čelu Whigovaca dugo godina. Nije baš bio omiljen, ako se moglo vjerovati nekim starijim članovima visokog društva, ali Colin je počinjao misliti da je biti omiljen bilo precijenjeno. Svi su znali da nitko nije omiljeniji od njega, a pogledajte ga sad, frustriranog i zlovoljnog, otresitog i spremnog iskaliti se na svakoga tko mu se nađe na putu. Uzdahnuo je, stavio jednu ruku na okvir prozora i odgurnuo se u uspravni položaj. Bolje mu je da pođe, pogotovo planira li hodati sve do Mayfaira. Iako, zapravo, to nije bilo baš tako daleko. Vjerojatno ne više od trideset minuta žustrog hoda (a tako je uvijek hodao), još i manje ako pločnik ne bude zakrčen sporim ljudima. To je bilo dulje nego što je većina pripadnika visokog društva u Londonu voljela boraviti na zraku, osim kad bi išli u kupovinu ili na šetnju parkom, ali Colin je trebao razbistriti glavu. A, iako zrak u Londonu nije bio previše svjež, morat će ipak poslužiti. A kako mu je toga dana sreća okrenula leđa, naravno, do trenutka kad je stigao na raskrižje ulica Oxford i Regent, prve kapi kiše zaplesale su mu na licu. Kad je zašao za ugao trga Hanover u ulicu St. George, kiša je već lijevala. A bio je već sasvim blizu ulice 144 Julia Quinn


Bruton pa bi bilo smiješno da sada pozove kočiju da ga odveze ostatak puta. Pa je tako nastavio pješice. Međutim, nakon što se prvu minutu živcirao zbog kiše, ona mu je nekako čudno postala ugodna. Bilo je dovoljno toplo da se nije smrzavao do kosti, a njezine debele, bockave kapi osjećao je kao neku vrstu pokore. Pomislio je da možda baš to zaslužuje. Vrata majčine kuće otvorila su se prije nego što je Colinovo stopalo dodirnulo vrh stuba; Wickham ga je, izgleda, čekao. "Smijem li vam dodati ručnik?" upita batler, dodajući mu veliku, bijelu tkaninu. Colin je uzme, pitajući se kako je, za ime svijeta, Wickham imao vremena otići po ručnik. Nije mogao znati da će Colin biti tako lud da će hodati po kiši. Nije to bilo prvi put da je pomislio kako batleri moraju posjedovati neke čudne magične moći. Možda je to bilo u opisu posla. Colin osuši kosu ručnikom i time zapanji Wickhama, koji je nevjerojatno držao do pravila pristojnosti pa je zasigurno očekivao da će se Colin povući u privatnu sobu barem na pola sata kako bi se dotjerao. "Gdje je moja majka?" upita Colin. Wickhamove se usne stisnu. Pogledao je znakovito u Colinova stopala koja su stvarala male lokvice. "Ona je u svojoj radnoj sobi", odgovori, "ali upravo razgovara s vašom sestrom." "Kojom sestrom?" upita Colin, vedro se osmjehnuvši samo da iživcira Wickhama koji je sigurno pokušavao iživcirati njega time što je izostavio sestrino ime. Kao da se može reći samo "vaša sestra" nekom Bridgertonu i očekivati da će on ili ona znati o kome govorite. "Francescom". 145 Gospodin Bridgerton


"Aha, da. Ona se uskoro vraća u Škotsku, zar ne?" "Sutra." Colin uruči ručnik Wickhamu koji je gledao taj ručnik onako kako bi gledao nekog velikog kukca. "Onda im neću smetati. Samo joj recite da sam ovdje kad završi s Francescom." Wickham kimne. "Biste li se željeli možda presvući, gospodine Bridgertone? Vjerujem da imamo neku odjeću vašeg brata Gregoryja gore u njegovoj sobi." Colin se nasmiješi. Gregory je završavao posljednju godinu na Cambridgeu. Bio je jedanaest godina mlađi od Colina i bilo je teško povjerovati da bi mogli dijeliti odjeću, ali vjerojatno je došlo vrijeme da prihvati da mu je mali brat konačno odrastao. "To je odlična zamisao", reče Colin. Žalosno pogleda svoj mokri rukav. "Ostavit ću ovu odjeću ovdje da se očisti i doći ću po nju kasnije." Wickham ponovno kimne, promrmlja: "Kako želite", i nestane dolje niz hodnik, u nepoznate dijelove kuće. Colin krene uza stube prema obiteljskim odajama preskačući svaku drugu stepenicu. I dok je tako mokar išao hodnikom, začuje zvuk otvaranja vrata. Okrene se i ugleda Eloise. To nije bila osoba koju je želio vidjeti. Ona mu je odmah pobudila sjećanja na njegovo popodne s Penelope. Na njihov razgovor. Na poljubac. Posebno na poljubac. Posebno na poljubac. A što je još gore, na osjećaj krivnje koji je uslijedio nakon njega. Na osjećaj krivnje koji je još bio tu. "Coline", reče vedro Eloise, "nisam znala da si ti... zar si došao pješice?" On slegne ramenima. "Volim kišu."

146 Julia Quinn


Ona ga znatiželjno promotri, nakrivi glavu onako kako bi je uvijek nakrivila kad joj se nešto činilo zagonetnim. "Ti si mi danas baš nekako čudno raspoložen." "Eloise, mokar sam do kože." "Ne moraš vikati na mene", reče ona, uzdahnuvši. "Nisam te ja po kiši natjerala na šetnju preko cijelog grada." "Nije padalo kad sam pošao", bio je nekako prisiljen reći. Bilo je nešto u braći i sestrama što čovjeka pretvori u osmogodišnje dijete. "Sigurna sam da je nebo bilo sivo", uzvrati ona. Očito, i ona je imala ponešto od osmogodišnjeg djeteta u sebi. "Možemo li nastaviti ovu raspravu kad se osušim?" upita, namjerno nestrpljivim glasom. "Naravno, samo naprijed", reče ona ljubazno, hineći uslužnost. "Čekam te ovdje." Colinu se nije žurilo dok se presvlačio u Gregoryjevu odjeću, više je vremena posvetio vezanju kravate nego što je to učinio godinama. Konačno, kad je bio uvjeren da je Eloise već luda od nestrpljenja, izađe na hodnik. "Čula sam da si danas posjetio Penelope", reče ona bez okolišanja. Ovo je bila pogrešna rečenica. "Gdje si to čula?" upita je pažljivo. Znao je da su njegova sestra i Penelope bliske, ali sigurno Penelope to nije rekla Eloise. "Felicity je rekla Hyacinth." "A Hyacinth je rekla tebi." "Naravno." "Nešto", promrmlja Colin, "se mora učiniti s tim tračanjem u ovom gradu." "Ja mislim, Coline, da se ovo ne može smatrati tračem", reče Eloise. "Ne radi se tu o tome da se ti zanimaš za Penelope."

147 Gospodin Bridgerton


Da se radilo o bilo kojoj drugoj ženi, Colin bi očekivao da će ga ona sada pogledati ispod oka i lukavo mu dobaciti - ili se možda zanimaš? Ali to je bila Penelope i iako je Eloise bila njezina najbolja prijateljica i njezino najdraže društvo, nije mogla ni zamisliti da bi se čovjek Colinova ugleda i popularnosti zanimao za ženu Penelopina ugleda i (nedostatka) popularnosti. Colinovo se raspoloženje promijenilo od lošeg u užasno. "Zapravo", nastavi Eloise, sasvim nesvjesna oluje koja je bjesnila u njezinom obično vedrom i veselom bratu, "Felicity je rekla Hyacinth da joj je Briarly rekao da si je posjetio. Baš sam se pitala o čemu se tu radi." "Što to tebe briga", reče Colin oštro, nadajući se da će ostati na tome, ali ne vjerujući baš da hoće. On ipak krene prema stubama, vječni optimist. "Radi se o mom rođendanu, je li?" nagađala je Eloise, skočivši pred njega tako iznenada da ju je on nagazio po papuči. Ona se trzne od boli, ali Colin nije imao previše suosjećanja za nju. "Ne, ne radi se o tvom rođendanu", zareži. "Tvoj rođendan je tek…" On zastane. Joj, k vragu. "Sljedećeg tjedna", progunđa. Ona se lukavo nasmiješi. Tada, kao da je njezin mozak upravo shvatio da je krenuo u pogrešnom smjeru, usne joj se razdvoje od zaprepaštenja i ona ga zaustavi i usmjeri u drugom pravcu. "Onda", nastavila je, krećući se tako da mu što učinkovitije zapriječi put, "ako nisi išao k njoj zbog mog rođendana – a sada mi ne možeš reći ništa što bi me uvjerilo da jesi - zašto si išao posjetiti Penelope?" "Zar ništa na ovom svijetu nije privatna stvar?" "Ne u ovoj obitelji." Colin odluči da je najbolje da odglumi svoje uobičajeno vedro raspoloženje iako se nije osjećao nimalo milostivo prema sestri u ovom trenutku, pa nabaci najljepši i najbezbrižniji od 148 Julia Quinn


svojih osmijeha, nagne glavu u stranu i upita: "Jesam li dobro čuo da me majka zove?" "Ja nisam ništa čula", reče Eloise otresito, "i što nije u redu s tobom? Djeluješ jako čudno." "Sve je u redu." "Ne, nije u redu. Izgledaš kao da si upravo došao od zubara." Glas mu se stišao do mrmljanja. "Uvijek mi je drago primati komplimente od obitelji." "Ako ne možeš vjerovati svojoj obitelji da ti iskreno nešto govori", dobaci mu, "kome možeš vjerovati?" On se nasloni polako na zid i prekriži ruke. "Meni se laskanje sviđa više od iskrenosti." "Ne, ne sviđa ti se." Dragi Bože, želio ju je tresnuti. Nije to učinio od svoje dvanaeste godine. I za to je dobio remenom. To je bio jedini put da je njegov otac digao ruku na njega. "Ono što ja želim", uzvrati Colin pogledavši je prijekorno, "jest trenutni prestanak ovog razgovora." "Ono što ti želiš", rekla je Eloise, "jest da te ja prestanem ispitivati zašto si išao posjetiti Penelope Featherington, ali mislim da oboje znamo da za to nema šanse." I to je bio trenutak kad je bio siguran. Bio je siguran, sto posto siguran, osjećao je to dušom i srcem, da je njegova sestra lady Whistledown. Sve se poklapalo. Nije bilo nikog tvrdoglavijeg i upornijeg od nje, nitko nije poput nje mogao – ili htio – posvetiti toliko vremena kako bi istražio baš svaki trač i baš svaku aluziju. Kad je Eloise nešto željela, ona nije prestajala dok se toga ne bi dočepala. Nije se radilo o novcu ili pohlepi ili materijalnim dobrima. Kod nje se radilo samo o tome da je morala sve znati. Voljela je znati baš sve i pilila bi i pilila sve dok joj ne biste rekli točno ono što je željela čuti. 149 Gospodin Bridgerton


Bilo je pravo čudo da je nitko već dosad nije razotkrio. Iznenada, on reče: "Moram razgovarati s tobom." Zgrabio ju je za ruku i ugurao u najbližu sobu, koja je slučajno bila njezina. "Coline!" vrisnula je, pokušavajući ga se neuspješno otresti. "Što to radiš?" On zalupi vratima, pusti je, prekriži ruke, raširi noge i pogleda je mrko. "Coline?" ponovi ona, ovaj put sumnjičavim glasom. "Znam što radiš." "Što radim…" A zatim se ona, vražja bila, počne smijati. "Eloise!" zagrmio je. "Govorim ti nešto!" "Očito", jedva je uspjela izgovoriti. On se nije smeo, zurio je u nju. Ona skrene pogled i skoro se zgrči od smijeha. Konačno ga upita: "Što ti to..." Ali tada ga je ponovno pogledala i iako se silom pokušavala suzdržati, ponovno prasnula u smijeh. Da je nešto pila, pomisli Colin s tračkom humora, sad bi joj piće izašlo na nos. "Koji je tebi vrag?" zareži na nju. To joj konačno privuče pozornost. Nije znao je li bila riječ o tonu njegova glasa ili psovki, ali u trenu se pribrala. "Za ime svijeta", reče tiho, "ti to ozbiljno." "Zar ti izgledam kao da se šalim?" "Ne", reče Eloise, "iako sam isprva mislila da se šališ. Žao mi je, Coline, ali tebi ne priliči gledati me prijekorno i vikati i sve to. Izgledao si baš kao Anthony." "Ti…" 150 Julia Quinn


"Zapravo", reče ona, pogledavši ga ni približno s onolikim oprezom s kolikim je trebala, "više si izgledao kao ti koji pokušava oponašati Anthonyja." Ubit će je. Baš ovdje u ovoj sobi, u kući njegove majke, počinit će sestricid. "Coline?" upita ona s oklijevanjem, kao da je konačno primijetila da je odavno prestao biti samo ljutit i da je sada već bijesan. "Sjedni. Dolje." Trzne glavom prema stolcu. "Sada." "Jesi li dobro?" "SJEDI DOLJE!" zagrmio je. I ona sjedne. Žustro. "Ne sjećam se kad si ti zadnji put povisio glas." šapne Eloise. "Ja se ne sjećam kad sam zadnji put imao razlog za to." "Što nije u redu?" On odluči da mu je najbolje da odmah prijeđe na stvar. "Coline?" "Ja znam da si ti lady Whistledown." "Štooooooo?" "Nema vajde od poricanja. Vidio sam..." Eloise skoči na noge. "Osim što to nije istina." Odjednom se nije osjećao toliko silno ljutito. Umjesto toga, osjećao se umorno, staro. "Eloise, vidio sam dokaz." "Kakav dokaz?" upita ona, podižući glas u nevjerici. "Kako može postojati dokaz za nešto što nije istina?" On je zgrabi za ruku. "Pogledaj svoje prste." Ona ih pogleda. "I što s njima?" "Mrlje od tinte." 151 Gospodin Bridgerton


Ona zine. "Iz toga si ti zaključio da sam ja lady Whistledown?" "Zašto bi inače imala mrlje od tinte?" "Zar ti nikada ne rabiš pero i tintu?" "Eloise…" glas mu je bio izrazito prijeteći. "Ne moram ti govoriti zašto imam mrlje od tinte na prstima." On ponovno izgovori njezino ime. "Nemoj", usprotivi mu se. "Ja ti ne dugujem... Ah, dobro, u redu." Ona buntovnički prekriži ruke. "Ja pišem pisma." On je pogleda tako da je bilo jasno da joj ništa ne vjeruje." "Pišem pisma! " protestirala je. "Svaki dan. Ponekad i dva dnevno kad Francesca nije u Londonu. Vrlo sam odana kad je riječ o pisanju pisama. Ti bi to morao znati. Napisala sam dovoljno pisama s tvojim imenom na omotnici, iako sumnjam da je polovica tih pisama došla do tebe." "Pisama?" upita on, glasom punim sumnje... i podsmijeha. "Za Boga miloga, Eloise, zar ti uistinu misliš da će ti to proći? Kome ti to do vraga pišeš tolika pisma?" Ona se zacrveni. Uistinu se jako zacrvenjela. "Što te briga." Njega bi njezina reakcija zaintrigirala da još uvijek nije bio toliko siguran da ona laže tvrdeći da nije lady Whistledown. "Za Boga miloga, Eloise", procijedi, "tko će ti povjerovati da pišeš pisma svaki dan. Ja nikako neću." Ona je zurila u njega, tamne su joj oči bijesno treptale. "Baš me briga što ti misliš", reče vrlo tiho. "Ne, to nije istina. Užasno sam ljuta na tebe zato što mi ne vjeruješ." "Ne daješ mi razloga da ti povjerujem", reče on umorno. Ona ustane, priđe mu i bocne ga prstom u prsa. Snažno. "Ti si mi brat", poviče. "Ti bi mi trebao vjerovati bez pitanja. Voljeti me bezuvjetno. Tako se članovi obitelji odnose jedni prema drugima!" "Eloise", reče on, a njezino je ime iz njegovih usta zazvučalo tek kao uzdah. 152 Julia Quinn


"Nemoj sad smišljati nikakvu ispriku/' "Ni nisam." "To je još gore!" Ona priđe vratima. "Trebao bi pasti na koljena i preklinjati me da ti oprostim." Nije pomišljao da se ima snage nasmijati, ali nekako se baš to dogodilo. "Čuj, to bi bilo u velikoj suprotnosti s mojim karakterom, zar ne?" Ona otvori usta da nešto kaže, ali ono što je iz njih izašlo nije bio engleski jezik. Sve što je uspjela izreći zvučalo je kao "oooooo", izuzetno ljutitim glasom, a zatim je izletjela van, glasno zalupivši vratima za sobom. Colin se stropošta na stolac, pitajući se je li ona svjesna da ga je ostavila samog u njezinoj spavaćoj sobi. Ta ironija je bila, pomislio je, vjerojatno jedina svijetla točka u inače groznom danu.

153 Gospodin Bridgerton


10. poglavlje

Dragi čitatelji, Iznenađena sam s koliko sentimentalnosti pišem ove riječi. Nakon jedanaest godina bilježenja vremena i događaja iz londonskog visokog društva, pero Vaše autorice odlazi u mirovinu. Iako je za takav potez presudna odluka donesena nakon izazova lady Danbury, krivnja se nikako ne može (u cijelosti) svaliti na grofičina leđa. Kolumna je u posljednje vrijeme postala zamorna, mene pisanje kolumne više toliko ne ispunjava, a vjerojatno više nije ni toliko zabavna za čitanje. Vaša autorica treba promjenu. Jedanaest godina je dugo razdoblje. Također, moram priznati da me ova nedavna obnova zanimanja za pravi identitet Vaše autorice počela uznemiravati. Prijatelji se okreću protiv prijatelja, braća protiv sestara. Sve se to događa u uzaludnom pokušaju rješavanja jedne nerješive tajne. Nadalje, njuškanje pripadnika visokog društva postalo je i opasno. Prošlog tjedna radilo se o uganutoj nozi lady Blackwood, ovotjedna ozljeda pripada Hyacinth Bridgerton koja se malo ozlijedila u subotnjem domjenku održanom u londonskom domu lorda i lady Riverdale. (Pažnji Vaše autorice nije promakla činjenica da je lord Riverdale nećak lady Danbury.) Gospođica Hyacinth mora da je sumnjala u nekog od gostiju s obzirom na to da je svoju ozljedu zaradila padom u knjižnicu nakon što su se vrata otvorila dok je njezino uho bilo pritisnuto o njih. 154 Julia Quinn


Prisluškivanje na vratima, naganjanje dječaka koji dostavljaju moje novine – to su samo sitnice koje su stigle do ušiju Vaše autorice! U što se to pretvorilo londonsko društvo? Vaša Vas autorica uvjerava, najdraži čitatelji, da ona u svih jedanaest godina svoje karijere ni jednom nije prisluškivala na vratima. Svi tračevi u mojoj kolumni došli su do mene poštenim putem, bez smicalica i trikova, samo uz pomoć radoznalih očiju i ušiju. I tako, au revoir, Londone! Bilo mi je zadovoljstvo služiti vam. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 19. TRAVNJA 1824.

B

ila je to, nimalo iznenađujuće, glavna tema razgovora na balu Macclesfieldovih.

"Lady Whistledown je otišla u mirovinu! " "Možete li vi to vjerovati?" "Što ću ja sad čitati za doručkom?" "Kako ću znati što se dogodilo na zabavi koju propustim?" "Sad nikada nećemo otkriti tko je ona!" "Lady Whistledown je otišla u mirovinu!" Jedna se žena onesvijestila, skoro si razbivši glavu o stolić kad se nimalo graciozno stropoštala na pod. Očito nije pročitala jutarnju kolumnu pa je prvi put čula vijest baš ovdje na balu Macclesfieldovih. Doveli su je k svijesti pomoću mirišljave soli, ali ubrzo se opet onesvijestila. "Ona glumi", promrmlja Hyacinth Bridgerton svojoj prijateljici Felicity Featherington dok su stajale u maloj skupini s udovom lady Bridgerton i Penelope. Penelope je imala službenu zadaću služiti kao Felicityna pratilja s obzirom na to da im je majka odlučila ostati doma zbog probavnih smetnji. "Prvi put se uistinu onesvijestila", objasni Hyacinth. "To je svima jasno jer je nespretno pala. Ali ovo..." Rukom s gađenjem pokaže na 155 Gospodin Bridgerton


damu na podu. "Nitko ne pada u nesvijest poput balerine. Čak ni prave balerine." Penelope je čula cijeli razgovor jer joj je Hyacinth stajala točno s desne strane pa promrmlja: "Jesi li se ti ikad onesvijestila?" ne skidajući pogled s nesretne žene koja se sad polako budila delikatno trepćući očima dok je mirisala sol koju su joj ponovno gurnuli pod nos. "Naravno da nisam!" odgovori Hyacinth izuzetno ponosno. "U nesvijest padaju budalasti ljudi i oni meka srca", dodala je. "A kad bi lady Whistledown još pisala, zapamti što ti kažem, ona bi baš te iste riječi napisala u sljedećoj kolumni." "Nažalost, više neće biti riječi koje će napisati", odgovori Felicity tužno uzdahnuvši. Lady Bridgerton se složi. "To je kraj jedne ere", reče. "Teško će mi to pasti." "Pa tek smo osamnaest sati bez nje", Penelope je imala potrebu istaknuti. "Jutros smo dobili novine. Zašto bi nam već sad bilo teško?" "Radi se o principu", reče lady Bridgerton uzdahnuvši. "Da je ovo jedan običan ponedjeljak, ja bih znala da ću sljedeće izvješće dobiti u srijedu. Ali sada..." Felicity doista šmrcne. "Sad smo izgubljeni", reče. Penelope se okrene prema sestri u nevjerici. "Malo si previše melodramatična." Felicity slegne ramenima tako teatralno kao da joj je mjesto na pozornici. "Uistinu? Uistinu?" Hyacinth je suosjećajno potapša po leđima. "Ja mislim da nisi. I ja se baš tako osjećam." "To je samo obična tračerska kolumna", reče Penelope, potraživši među svojim društvom barem jedan tračak zdravog razuma. Sigurno

156 Julia Quinn


ne misle da svijet srlja u propast samo zato što je lady Whistledown odlučila završiti karijeru. "Naravno, imaš pravo", reče lady Bridgerton, isturivši bradu i napućivši usne na način koji je trebao dati do znanja da ona praktično razmišlja. "Hvala ti na tome što si glas razuma u ovoj našoj maloj skupini." Ali zatim se malo usukala i rekla: "Ali moram priznati, baš sam se navikla na nju. Tko god ona bila." Penelope odluči da je došlo krajnje vrijeme za promjenu teme razgovora. "Gdje je Eloise, nisam je vidjela večeras?" "Bojim se da je bolesna. Ima glavobolju", reče lady Bridgerton, a male joj se bore od brige pojave na njezinom inače glatkom licu. "Već se tjedan dana loše osjeća. To me već pomalo brine." Penelope je odsutno zurila u jedan svijećnjak na zidu, ali istog časa opet skrene pozornost na lady Bridgerton. "Nadam se da nije ništa ozbiljno?" "Nije ništa ozbiljno", odgovori Hyacinth prije nego što joj je majka uspjela otvoriti usta. "Eloise nikad nije bolesna." "Baš se zato i brinem", reče lady Bridgerton. "Ne jede baš dobro u posljednje vrijeme." "To nije istina", reče Hyacinth. "Baš joj je danas popodne Wickham odnio prepun pladanj. Peciva i jaja i mislim da sam namirisala kuhanu šunku." Ozbiljno pogleda okupljene. "A kad je Eloise ostavila pladanj u predvorju, bio je prazan." Hyacinth Bridgerton, pomisli Penelope, ima iznenađujuće dobro oko za detalje. "Loše je raspoložena", nastavi Hyacinth "otkad se posvađala s Colinom." "Posvađala se s Colinom?" upita Penelope, a nešto joj se stisne u želucu. "Kada?" "Jedan dan prošlog tjedna", reče Hyacinth.

157 Gospodin Bridgerton


KADA? poželjela je vrisnuti Penelope, ali zasigurno bi svima bilo čudno kad bi zahtijevala da joj točno kaže dan. Je li to bilo u petak? Je li? Penelope će se uvijek sjećati da se prvi put, a najvjerojatnije i jedini, poljubila u petak. Bila je čudna što se toga tiče. Uvijek je pamtila dane u tjednu. Upoznala je Colina u ponedjeljak. Poljubila ga je u petak. Dvanaest godina kasnije. Penelope uzdahne. To je bilo baš jadno. "Penelope, zar nešto nije u redu?" upita lady Bridgerton. Penelope pogleda Eloisinu majku. Njezine su plave oči bile ispunjene brigom, a bilo je nečeg u načinu na koji je nagnula glavu zbog čega je Penelope zamalo briznula u plač. "Sve je u redu", reče, nadajući se da joj osmijeh djeluje iskreno. "Samo sam zabrinuta za Eloise." Hyacinth šmrkne nosom. Penelope odluči da bi trebala pobjeći. Svi ti Bridgertoni - dobro, dvije od njih – podsjećali su je na Colina. A to je bilo ono što je radila skoro svake minute posljednja tri dana. Ali barem je to bilo kad je bila sama i mogla je uzdisati i stenjati i gunđati koliko joj srce želi. Ali ovo je izgleda bio njezin sretan dan jer je upravo čula lady Danbury kako je zove oštrim glasom. (Na što joj se to život sveo kad se smatrala sretnom što ju je zarobio najopakiji jezik u Londonu?) Ali lady Danbury će joj pružiti savršen izgovor da napusti trenutni kvartet dama, a uostalom, polako je shvaćala, da joj se na neki jako čudan način, lady Danbury prilično sviđala. "Gospođice Featherington! Gospođice Featherington!" 158 Julia Quinn


Felicity istog časa ustukne jedan korak. "Nadam se da misli na tebe", prošapće panično. "Naravno da misli na mene", reče Penelope pomalo s visoka. "Ja smatram lady Danbury dragom prijateljicom." Felicity izbeči oči. "Uistinu?" "Gospođice Featherington!" reče lady Danbury, lupkajući svojim štapom samo centimetar od Penelopine noge. "Ne vi", reče ona Felicity, iako ona nije učinila ništa drugo nego se pristojno nasmiješila kad je grofica prišla. "Vi", reče ona Penelopi. "Ovaj, dobra večer, lady Danbury", reče Penelope, smatrajući to zavidno izdašnom rečenicom pod ovim uvjetima. "Tražim vas čitave večeri", objavi lady Danbury. Penelope to malo iznenadi. "Doista?" "Da. Želim razgovarati Whistledownice."

s

vama

o

zadnjoj

kolumni

te

"Sa mnom?" "Da, s vama", progunđa lady Danbury." Rado bih razgovarala s nekim drugim pronađete li mi tijelo s više od pola mozga." Penelope priguši smijeh i kimne u smjeru svojih prijateljica. "Ovaj, ja vas uvjeravam da lady Bridgerton..." Lady Bridgerton je mahnito odmahivala glavom. "Ona ime previše posla sa svojim prebrojnim potomstvom koje mora poženiti", objavi lady Danbury. "Od nje se ovih dana ne može očekivati da je sposobna voziti pristojan razgovor." Penelope uzrujano pogleda lady Bridgerton da provjeri je li se uvrijedila - na kraju krajeva, ona već više od desetljeća pokušava poženiti svoje prebrojno potomstvo. Međutim, lady Bridgerton nije izgledala nimalo povrijeđeno. Zapravo, činilo se da se suzdržava da ne prasne u smijeh.

159 Gospodin Bridgerton


Suzdržava se da ne prasne u smijeh i odmiče se polako, vodeći sa sobom Hyacinth i Felicity. Podle male izdajice. Ah, dobro, Penelope se nema na što žaliti. Ionako je željela pobjeći od Bridgertona, zar ne? Ali nije baš previše uživala u tome što će Felicity i Hyacinth sad misliti da su joj smjestile. "Otišle su", zasmijulji se lady Danbury, "a to je odlično. Te dvije cure zajedno nemaju nijednu pametnu za reći". "O, čekajte, to nije istina", Penelope je osjećala potrebu usprotiviti se. "I Felicity i Hyacinth su vrlo bistre." "Ja nisam rekla da one nisu pametne", reče lady Danbury kiselo, "samo da nemaju što pametno za reći. Ali ne brinite", dodala je, potapšavši ohrabrujuće – ohrabrujuće? Tko je ikad čuo da lady Danbury nekoga ohrabruje? – Penelope po ramenu. "Nisu one krive što su im razgovori beskorisni. Odrast će one, pa neće više biti tako. Ljudi su kao dobro vino. Ako su kvalitetni, s godinama su samo bolji." Penelope je zapravo krišom gledala desno od lica lady Danbury, virila joj preko ramena u čovjeka za kojeg je pomislila da bi mogao biti Colin (ali nije), ali ovo je vratilo njezinu pozornost onamo kamo je grofica to željela. "Dobro vino?" ponovi Penelope. "Hm. A ja sam mislila da me ne slušate." "Naravno da vas slušam." Penelope osjeti kako joj se usne trzaju u nešto što nije bio baš osmijeh. "Samo mi je nešto... odvuklo pažnju." "Gledate gdje je taj mali Bridgerton, zacijelo." Penelope iznenađeno dahne. "O, nemojte izgledati tako šokirano. To vam se lijepo vidi na licu. Samo me iznenađuje to što on to nije primijetio." "Pretpostavljam da jest", promrmlja Penelope. 160 Julia Quinn


"Uistinu? Hm." Lady Danbury se namršti, rubovi usta su joj se razlijevali u duge okomite bore sa svake strane brade. "Ne služi mu na čast što nije ništa učinio u vezi s tim." Penelope srce zaboli. Bilo je nešto čudno dražesno u vjeri stare dame u nju, kao da se ljudi poput Colina redovito zaljubljuju u žene poput Penelope. Penelope ga je morala preklinjati da je poljubi, za Boga miloga. I vidite kako je to završilo. Izašao je iz kuće bijesan kao ris i otad nisu već tri dana razgovarali. "No, ne brinite zbog njega", reče lady Danbury sasvim iznenada. "Naći ćemo mi vama nekog drugog." Penelope se diskretno nakašlje. "Lady Danbury, zar ste vi od mene napravili projekt?" Stara dama je sjala, smiješak joj je obasjao naborano lice. "Naravno! Iznenađena sam što vam je trebalo tako dugo da to shvatite." "Ali zašto?" upita Penelope, iskreno to ne mogavši pojmiti. Lady Danbury uzdahne. Zvuk koji je ispustila nije bio tužan – više sjetan. "Imate li nešto protiv da sjednemo na trenutak. Ove stare kosti nisu više kao što su nekad bile." "Svakako", reče Penelope brzo, osjećajući se užasno što nikad nije pomislila na dob lady Danbury dok su stajale u zagušljivoj plesnoj dvorani. Ali grofica je bila tako živahna; bilo je teško zamisliti je bolesnom ili slabom. "Evo nas", reče Penelope, primajući je pod ruku i vodeći je prema obližnjem stolcu. Kad se lady Danbury smjestila, Penelope sjedne kraj nje. "Je li vam sad udobnije? Želite li nešto za piće?" Lady Danbury kimne zahvalno, a Penelope da znak jednom lakaju da im donese dvije čaše limunade jer nije željela ostaviti groficu samom dok izgleda tako blijedo. "Nisam više u cvijetu mladosti", reče lady Danbury kad je lakaj krenuo prema stolu s pićima.

161 Gospodin Bridgerton


"Nitko od nas nije", odgovori Penelope. To je možda bio nepristojan komentar, ali izgovoren je s toplinom i Penelope je nekako znala da joj lady Danbury neće zamjeriti. Imala je pravo. Lady Danbury se zasmijulji i zahvalno pogleda Penelope prije nego što reče: "Što sam starija, sve više shvaćam da su većina ljudi na svijetu budale." "Vi ste to tek sad shvatili?" upita Penelope, ne kako bi je zadirkivala, već je s obzirom na uobičajeno ponašanje lady Danbury, bilo teško shvatiti da odavno nije došla do tog zaključka. Lady Danbury se od srca nasmije. "Ne, ponekad mislim da sam to znala i prije rođenja. Ono što sam sad shvatila jest to da je vrijeme da se nešto učini u vezi s tim." "Kako to mislite?" "Mene nije nimalo briga što će se dogoditi svim tim budalama na svijetu, ali ljudima poput vas" - kako nije imala rupčić, obriše oči prstima – "eto, željela bih da se vi skrasite." Nekoliko sekundi Penelope nije rekla ništa, samo je buljila u nju. "Lady Danbury", reče oprezno, "ja izuzetno cijenim tu vašu gestu... i vaše osjećaje... ali vi morate znati da niste odgovorni za mene." "Naravno da ja to znam", prijekorno će lady Danbury. "Ne brinite se, ne osjećam ja nikakvu odgovornost za vas. Da je tako, ne bi mi bilo ni upola toliko zabavno." Penelope je znala da zvuči kao najveća budala, ali uspjela je samo reći: "Ne razumijem." Lady Danbury je šutjela neko vrijeme jer se lakaj vratio s limunadom, a zatim, popivši nekoliko malih gutljaja, počne govoriti. "Sviđate mi se, gospođice Featherington. A meni se ne sviđa mnogo ljudi. To vam je baš tako jednostavno. I rado bih vas vidjela sretnom." "Ali ja jesam sretna", reče Penelope spontano. Lady Danbury je arogantno pogleda ispod oka – bio je to izraz koji je uvježbala do savršenstva. "Jeste li, uistinu?" promrmlja. 162 Julia Quinn


Je li uistinu bila sretna? Što je zapravo značilo to što je morala stati i razmisliti o odgovoru. Nije bila nesretna, u to je bila sigurna. Imala je divne prijateljice, svoju sestru Felicity smatrala je osobom od velikog povjerenja, a bez obzira na to što svoju majku i starije sestre ne bi izabrala za prijateljice, ipak ih je voljela. I znala je da one vole nju. Njezina obitelj nije bila tako loša. Život joj je bio lišen drame i uzbuđenja, no bila je zadovoljna. Ali zadovoljstvo nije ista stvar kao i sreća, pa osjeti oštru, probadajuću bol u grudima kad shvati da ne može potvrdno odgovoriti na obzirno pitanje lady Danbury. "Ja sam podigla svoju obitelj", reče lady Danbury. "Četvero djece i svi su se dobro udali ili oženili. Čak sam našla i nevjestu svome nećaku koji, da budem iskrena" - nagne se naprijed i šapne zadnje tri riječi tako da je Penelope imala dojam da će joj sad otkriti neku veliku tajnu – "mi se više sviđa od vlastite djece." Penelope si nije mogla pomoći da se ne nasmije. Lady Danbury je izgledala tako tajnovito, tako zločesto. Bilo je to zapravo vrlo dražesno. "Možda će vas iznenaditi", nastavi lady Danbury, "ali ja sam po prirodi pomalo nametljiva." Penelope svjesno održi ozbiljan izraz lica. "I sad nemam ništa za raditi", reče lady Danbury, dižući ruke kao da se predaje. "Željela bih vidjeti još jednu, zadnju osobu sretno udatu." "Nemojte tako, lady Danbury", reče Penelope, spontano stavivši dlan na ruku starije dame. Malo joj stisne ruku. "Vi ćete nas sve nadživjeti, sigurna sam u to." "Pih, ne budite ludi." Ton lady Danbury bio je preziran, ali nije pomaknula ruku iz Penelopina stiska. "Nisam depresivna", dodala je. "Samo sam realistična. Prošla sam sedamdesetu i neću vam reći prije koliko godina je to bilo. Nije mi na ovom svijetu ostalo još mnogo, ali to me nimalo ne dira."

163 Gospodin Bridgerton


Penelope se nadala da će se s jednakom smirenošću znati suočiti i s vlastitom smrtnošću. "Ali vi mi se viđate, gospođice Featherington. Podsjećate me na mene. Ne bojite se reći ono što mislite." Penelope ju je mogla samo gledati u šoku. Ona je provela posljednjih deset godina ne govoreći nikad točno ono što misli. S ljudima koje dobro poznaje bila je otvorena i iskrena i katkad čak i pomalo duhovita, ali u društvu nepoznatih ljudi, jezik bi joj se zavezao. Sjetila se jednog krabuljnog plesa na koji je jednom otišla. Zapravo je sudjelovala je na mnogim balovima pod maskama, ali ovaj je bio poseban zato što joj se uistinu sviđao njezin kostim - nije to bilo ništa posebno, obična oprava iz sedamnaestog stoljeća - u kojoj je uistinu osjećala da joj je identitet skriven. Vjerojatno je bila riječ o maski. Bila je prevelika i prekrivala joj je gotovo čitavo lice. Osjećala se transformirano. Odjednom slobodna od tereta Penelope Featherington, do izražaja je počela dolaziti njezina nova osobnost. Nije se radilo o tome da je nešto glumila; već je bila sličnija svojoj biti - onoj koju nije znala pokazati nikome koga nije dobro poznavala – i konačno se oslobodila. Smijala se, šalila se. Čak je i koketirala. Zaklela se da će se sljedeće noći, kad pospremi kostim i kad ponovno bude odjenula svoju najbolju večernju haljinu, sjetiti kako biti ono što jest. No to se nije dogodilo. Stigla je na bal i kimala je i smješkala se pristojno, ali ponovno se našla na rubu plesne dvorane, doslovno nevidljiva. Činilo se da biti Penelope Featherington nešto znači. Odavno su je smjestili u ladicu, tijekom one prve užasne sezone kad je njezina majka inzistirala da mora debitirati, iako ju je Penelope preklinjala da to odgode za sljedeću sezonu. Ona debela djevojka. Ona čudna djevojka. Ona koja uvijek nosi boje koje joj ne pristaju. Nije bilo važno što je smršavjela, lijepo izrasla i konačno bacila sve svoje žute 164 Julia Quinn


oprave. U ovom svijetu - svijetu londonskog visokog društva - ona će uvijek biti ista stara Penelope Featherington. Bila je to i njezina krivnja, jednako kao i bilo čija. Zapravo, radilo se o začaranom krugu. Svaki put kad je Penelope ušla u plesnu dvoranu i vidjela sve te ljude koji su je godinama poznavali, osjetila je kako se uvlači u sebe, kako se pretvara u stidljivu, čudnu djevojku iz prošlih vremena, umjesto u samouvjerenu ženu kakvom se smatrala – barem u svome srcu. "Gospođice Featherington?" začuo se tihi - i iznenađujuće nježni – glas lady Danbury. "Nešto nije u redu?" Penelope je znala da joj je trebalo dulje da odgovori nego što se očekivalo, ali nekako joj je trebalo nekoliko sekundi da se sabere. "Ja ne mislim da znam otvoreno govoriti", konačno reče, okrećući se da pogleda lady Danbury tek kad je izgovorila posljednju riječ u rečenici. "Ja nikad ne znam što ljudima treba reći." "Meni znate." "Vi ste drukčiji." Lady Danbury zabaci glavu i nasmije se. "Ovo se može nazvati najblaže rečenom rečenicom na svijetu... Joj, Penelope - nadam se da nemaš ništa protiv da ti govorim ti - ako si sa mnom otvorena, možeš biti otvorena sa svakim. Polovica odraslih muškaraca pobjegne u kut čim me vide." "To je samo zato što vas ne poznaju", reče Penelope, potapšavši staru damu po ruci. "Ne poznaju ni tebe", odgovori lady Danbury znakovito. "Ne", reče Penelope, blago rezignirano, "ne poznaju me." "Rekla bih da je to šteta za njih, ali to bi bilo previše kavalirski od mene", reče lady Danbury. "Ne prema njima, već prema tebi, jer iako ih često nazivam budalama - a dobro znaš da to često radim - neki od njih su zapravo prilično pristojni ljudi, i zločin je što te nisu uspjeli upoznati. Ja... hmmm... pitam se što se to zbiva."

165 Gospodin Bridgerton


Penelope se nesvjesno malo uspravi u stolcu pa upita lady Danbury: "Kako to mislite?" ali bilo je jasno da nešto nije u redu. Ljudi su šaptali i pokazivali na mali podij na kojem su sjedili glazbenici. "Vi tamo!" reče lady Danbury, bockajući jednog obližnjeg gospodina u bok svojim štapom. "Što se to zbiva?" "Cressida Twombley želi nešto objaviti", reče on i brzo se odmakne, vjerojatno kako bi izbjegao daljnji razgovor s lady Danbury i njezinim štapom. "Mrzim Cressidu Twombley", promrmlja Penelope. Lady Danbury se zagrcne suzbijajući smijeh. "A kažeš da ne znaš otvoreno razgovarati. Ne drži me u napetosti. Zašto je tako prezireš?" Penelope slegne ramenima. "Uvijek se jako ružno ponašala prema meni." Lady Danbury kimne s razumijevanjem. "Svi nasilnici imaju najdražu žrtvu." "Sada više nije tako strašno", reče Penelope. "Ali kad smo obje debitirale – kad je ona još bila Cressida Cowper - nije propuštala priliku da me muči. A ljudi... ovaj..." Ona odmahne glavom. "Ma, ništa." "Ne, molim te", reče lady Danbury, "nastavi." Penelope uzdahne. "Nije ništa, uistinu. Samo sam primijetila da ljudi ne trče u obranu drugih ljudi. Cressida je bila popularna – barem u određenom društvu – a ostalim djevojkama naše dobi bila je prilično zastrašujuća. Nitko joj se nije usudio usprotiviti. Dobro, skoro nitko." Ovo privuče pozornost lady Danbury i ona se nasmiješi. "Tko je bio tvoj junak, Penelope?" "Junaci, zapravo", odgovori Penelope. "Bridgertonovi su mi uvijek skakali u pomoć. Anthony Bridgerton je jednom pred svima otpilio Cressidu i odveo me na večeru, a" - glas joj se povisio kad se prisjetila svog tog uzbuđenja – "on to doista nije morao učiniti. Bila 166 Julia Quinn


je to službena večera i trebao je otpratiti neku markizu, mislim." Penelope uzdahne, razdragano se sjetivši tog divnog događaja. "Bilo je to krasno." "Taj Anthony Bridgerton je dobar čovjek." Penelope kimne. "Njegova žena mi je rekla da je to bio dan kad se zaljubila u njega. Kad je vidjela kako je odigrao ulogu mog junaka." Lady Danbury se nasmiješi. "A je li ti mlađi gospodin Bridgerton ikad priskočio u pomoć?" "Mislite na Colina?" Penelope nije ni pričekala da lady Danbury kimne prije nego što nastavi: "Naravno, ali nikad ne tako dramatično. Ali moram reći, bez obzira na to što je jako lijepo da me Bridgertonovi tako podržavaju..." "O čemu se radi, Penelope?" upita lady Danbury. Penelope ponovno uzdahne. Činilo se da je ovo večer uzdaha. "Ja bih samo željela da me ne moraju tako često braniti. Čovjek bi pomislio da bih se trebala sama znati obraniti. Ili barem se tako ponašati da me ne treba braniti." Lady Danbury je potapša po ruci. "Ja mislim da tebi ide puno bolje nego što misliš. A što se tiče Cresside Twombley ..." lice lady Danbury se zgrči od gađenja. "Ona je dobila ono što je zaslužila, ako se mene pita. Iako", doda oštro, "ljudi mene ne pitaju onoliko često koliko bi trebali." Penelope se nije uspjela suzdržati da se tiho ne nasmije. "Pogledaj je sada", reče lady Danbury oštro. "Udovica je, a nema ni bogatstva koje bi svima naturala na nos. Udala se za onog starog pohotnog Horacea Twombleyja, a taj je uspio sve preveslati da pomisle kako ima novca. Ona sad nema ništa osim zgodne vanjštine, koja polako blijedi." Iskrenost natjera Penelope reći: "Ona je još uvijek vrlo privlačna." "Hm. Ako volite jeftine žene". Lady Danbury zaškilji. "Ima nešto previše očito u toj ženi." 167 Gospodin Bridgerton


Penelope pogleda prema pozornici gdje je Cressida čekala, stojeći ondje zapanjujuće strpljivo i čekajući da se gosti utišaju. "Pitam se što to ona planira reći." "Ništa što bi mene moglo zanimati", uzvrati lady Danbury. "Ja... o." Zastala je, a usne su joj se iskrivile u najčudniji izraz, pomalo mrštenje, pomalo smiješak. "Što je?" upita Penelope. Izvije vrat pokušavši vidjeti ono što vidi lady Danbury, ali jedan prilično krupan gospodin zaklanjao joj je vidik. "Dolazi vaš gospodin Bridgerton", reče lady Danbury uz osmijeh koji je pobijedio mrštenje. "I izgleda vrlo odlučno." Penelope istog trenutka okrene glavu. "Za ljubav Božju, djevojko! Nemojte ga gledati!" Uzvikne lady Danbury, gurnuvši laktom Penelope u ruku. "Znat će da se zanimate za njega." "Mislim da su šanse da to već nije shvatio vrlo male", promrmlja Penelope. I evo njega, stajao je veličanstveno pred njom, izgledajući poput nekog prelijepog božanstva koje se udostojalo počastiti zemlju svojom nazočnošću. "Lady Danbury", reče, naklonivši se elegantno. "Gospođice Featherington." "Gospodine Bridgertone", reče lady Danbury, "kako mi je drago vidjeti vas." Colin pogleda Penelope. "Gospodine Bridgertone", promrmlja ona, ne znajući što drugo reći. Što reći čovjeku kojeg ste nedavno poljubili? Penelope u svakom slučaju nije imala nikakvo iskustvo u nečem takvom. Da se ne spominje dodatna komplikacija s njegovim bijegom iz kuće kad je sve bilo gotovo.

168 Julia Quinn


"Nadao sam se..." započne Colin, zatim zastane i namršti se gledajući prema pozornici. "Što to svi gledaju?" "Cressida Twombley želi nešto objaviti", reče lady Danbury. Colinovo se lice blago namršti. "Ne mogu zamisliti što to ona ima za reći, a da bih ja to želio čuti", promrmlja. Penelope si nije mogla pomoći da se ne naceri. Cressida Twombley smatrana je glavnom u društvu, barem je tako bilo dok je bila mlada i neudata, ali Bridgertonovima se nikad nije sviđala i zbog toga je Penelope nekako uvijek bilo malo lakše. Upravo u tom trenutku zatrubi truba i prostorija se utiša te su svi usmjerili pozornost na grofa od Macclesfielda koji je stajao na podiju kraj Cresside, izgledajući kao da mu je pomalo neugodno zbog sve te pažnje. Penelope se nasmiješi. Pričali su joj da je grof nekad bio strašan razvratnik, ali sada je to bio ugledan, učeni čovjek odan svojoj obitelji. Ali ipak je još uvijek bio dovoljno zgodan za razvratnika. Skoro tako zgodan kao Colin. Ali samo skoro. Penelope je znala da je pristrana, no uistinu je bilo teško zamisliti da bi netko mogao biti tako nevjerojatno zgodan i privlačan kao Colin kad bi se smiješio. "Dobra večer", reče grof glasno. "Dobra večer i vama!" začuo se pijani povik s kraja dvorane. Grof dobrohotno kimne. Na ustima mu je zaigrao tolerantni poluosmijeh. "Moja, ovaj, cijenjena gošća ovdje" - pokaže na Cressidu – "bi htjela nešto izjaviti. Molim vas, dajte punu pozornost dami koja stoji kraj mene. Izvolite, lady Twombley." Tihi žamor se proširi prostorijom dok je Cressida iskoračila naprijed, dostojanstveno kimnuvši okupljenom društvu. Čekala je da nastupi potpuna tišina, a zatim je rekla: "Dame i gospodo, zahvaljujem vam što ste nakratko prekinuli zabavu i ukazali mi pozornost."

169 Gospodin Bridgerton


"Daj već jednom!" poviče netko, vjerojatno ista osoba koja je viknula dobra večer grofu. Cressida se nije obazirala na prekid. "Došla sam do zaključka da više ne mogu nastaviti varku koja je posljednjih jedanaest godina obilježila moj život." Plesna dvorana tresla se od tihog žamora. Svi su znali što ona kani reći, ali nitko nije mogao vjerovati da je to stvarno istina." "Zato", nastavi Cressida podižući glas, "odlučila sam otkriti svoju tajnu." "Dame i gospodo, ja sam lady Whistledown."

170 Julia Quinn


11. poglavlje

C

olin se nije mogao sjetiti kad je posljednji put ušao u neku plesnu dvoranu s toliko straha.

Posljednjih nekoliko dana nije bilo među najboljima u njegovu životu. Bio je loše volje, a to je još pogoršavala činjenica da je bio prilično čuven po svojoj vedrini, što je značilo da se svatko osjećao pozvanim komentirati njegovo loše raspoloženje. Nema ničeg goreg za zlovoljnu osobu od stalnog ispitivanja: "Zašto si tako loše volje?" Njegova ga je obitelj prestala to ispitivati nakon što je zarežao – zarežao! – na Hyacinth nakon što ga je zamolila da ide s njom sljedećeg tjedna u kazalište. Colin nije bio svjestan da uopće zna režati. Morat će se ispričati Hyacinth, što će biti muka, s obzirom na to da Hyacinth nikad nije dostojanstveno primala isprike – barem ne onda kad bi joj se ispričao netko od njezinih Bridgertona. Ali Hyacinth mu je bila najmanji problem. Colin glasno zastenje. Njegova sestra nije bila jedina osoba koja je zaslužila ispriku. I zato mu je, kad je ušao u plesnu dvoranu obitelji Macclesfieled, srce lupalo ovom neobičnom, živčanom brzinom koja mu dosad nije bila poznata. Penelope će biti ovdje. U to je bio siguran zato što je ona uvijek dolazila na glavne balove, iako u posljednje vrijeme većinom u ulozi pratilje svoje sestre. 171 Gospodin Bridgerton


Bilo je nešto što ga je ispunjavalo poniznošću u toj nervozi što će vidjeti Penelope. Penelope je bila... Penelope. Činilo se kao da je ona oduvijek tu, smješka se pristojno na rubu plesne dvorane. Uvijek ju je uzimao zdravo za gotovo, na neki način. Neke se stvari nikad ne mijenjaju, a Penelope je bila jedna od njih. Osim što se ona jest promijenila. Colin nije znao kad se to dogodilo i je li to primijetio još netko osim njega, ali Penelope Featherington nije bila ista žena koju je on poznavao. Ili je možda ona bila ista, a on se promijenio. A zbog toga se osjećao još gore, jer ako je to slučaj, to znači da je Penelope bila zanimljiva i dražesna i vrijedna poljubaca već odavno, a on nije bio dovoljno zreo da to primijeti. Ne, bolje je misliti da se Penelope promijenila. Colin nikad nije bio veliki poklonik samobičevanja. Što god bilo, morat će se ispričati, i to brzo. Morat će se ispričati za poljubac, zato što je ona bila dama, a on je bio (barem većinu vremena) pravi kavalir. I morat će se ispričati za to što se ponašao kao živčani idiot nakon toga, zato što je to jednostavno bilo ispravno učiniti. Sam bog zna što Penelope misli da on sada o njoj misli. Nije ju bilo teško pronaći kad je konačno ušao u plesnu dvoranu. Nije ni pokušao tražiti je među plesnim parovima (što ga je naljutilo – zašto je drugi muškarci nisu pozivali na ples?). Umjesto toga, usredotočio se na zidove, i eto, bila je tu, sjedila je na dugačkoj klupi kraj – o, Bože – lady Danbury. Dobro, što sad može nego ravno do njih. Način na koji su se Penelope i staro zabadalo držale za ruke nije obećavao da će lady Danbury brzo nestati. Kad je stigao do te dvije dame, prvo se okrenuo prema lady Danbury i elegantno se naklonio. "Lady Danbury", rekao je, prije nego što je usmjerio pozornost na Penelope. "Gospođice Featherington." 172 Julia Quinn


"Gospodine Bridgerton", rekla je lady Danbury iznenađujuće bez oštrine u glasu, "kako mi je drago vidjeti vas." On kimne, zatim pogleda Penelope, pitajući se o čemu ona sad razmišlja i hoće li to moći otkriti u njezinim očima. Ali o čemu god je razmišljala – ili što god je osjećala - to je bilo skriveno ispod prilično debelog sloja nervoze. Ili je nervoza bila jedino što je osjećala. Nije ju mogao kriviti za to. Zbog načina na koji je bez objašnjenja izjurio iz njezine dnevne sobe ... morala se osjećati zbunjeno. A iz iskustva je znao da zbunjenost uvijek vodi do trenutka kad ti sve postane jasno. "Gospodine Bridgertone", konačno je promrmljala. Cijelo joj je držanje bilo besprijekorno pristojno. On se nakašlje. Kako je izbaviti iz kandži lady Danbury? Uistinu se ne bi želio poniziti pred znatiželjnom, starom groficom. "Nadao sam se..." započe je, namjeravajući reći da se nadao nasamo razgovarati s Penelope. Lady Danbury će biti strahovito znatiželjna, ali nije bilo drugog načina, a vjerojatno će joj koristiti da bar jednom ne sazna baš sve. No upravo u trenutku kad su mu usne oblikovale pitanje, shvatio je da se nešto čudno događa u plesnoj dvorani Macclesfieldovih. Ljudi su šaptali i pokazivali prema malom orkestru čiji su članovi upravo odložili svoje instrumente. Nadalje, ni Penelope ni lady Danbury nisu uopće obraćale pažnju na njega. "Što to svi gledaju?" upitao je Colin. Lady Danbury nije se udostojala ni pogledati ga dok mu je odgovarala: "Cressida Twombley želi nešto objaviti." Kakve li gnjavaže. Cressida mu se nikad nije sviđala. Bila je zla i sitničava još kad je bila Cressida Cowper, a postala je još gora i sitničavija kao Cressida Twombley. Ali bila je jako lijepa i bila je inteligentna, na neki prilično okrutan način, i još uvijek su je u nekim društvenim krugovima smatrali glavnom. "Ne mogu zamisliti što to ona ima za reći, a da bih ja to želio čuti", promrmljao je Colin. 173 Gospodin Bridgerton


Primijetio je kako se Penelope trudi prigušiti smiješak i on ju je zabljesnuo svojim pogledom koji je govorio da ju je uhvatio. Ali bio je to također pogled koji je govorio da se slaže s njom. "Dobra večer! " začuo se glasan pozdrav grofa od Macclesfielda. "Dobra večer i vama!" odgovorila je jedna pijana budala iz pozadine. Colin se okrene vidjeti tko je to bio, ali bila je prevelika gužva da bi uspio u tome. Grof je još nešto govorio, a zatim je Cressida otvorila usta i Colin ju je u tom trenutku prestao pratiti. Što god Cressida ima za reći, to mu neće pomoći riješiti glavni problem: smisliti kako se točno treba ispričati Penelope. Pokušao je vježbati govor u mislima, ali riječi mu nijednom nisu zazvučale baš kako treba, pa se nadao da će ga njegov čuveni, brzi jezik odvesti u pravom smjeru kad dođe vrijeme. Ona će zasigurno shvatiti... "Whistledown!" Colin je uhvatio samo zadnju riječ Cressidina monologa, ali nije bilo šanse da propusti glasni uzdah iznenađenja koji se prolomio plesnom dvoranom. Uslijedio je glasni, panični žamor, onakav koji se čuje samo kad je netko uhvaćen u vrlo neugodnom, javnom, vrlo kompromitirajućem položaju. "Što?" izlanuo je, okrećući se prema Penelope, koja je problijedila kao krpa. "Što je rekla?" Ali Penelope je ostala bez riječi. Pogledao je lady Danbury, ali stara je dama držala ruku na ustima i izgledala je kao da će ovoga časa pasti u nesvijest. A to je bilo vrlo uznemirujuće, jer bi se Colin kladio u velik novac da se lady Danbury nikada u svojih sedamdeset godina nije onesvijestila. "Što?" ponovno je zahtijevao, nadajući se da će se barem jedna prenuti iz mrtvila. "To ne može biti istina", konačno je prošaptala 174 Julia Quinn


lady Danbury, usta su joj bila razjapljena, čak dok je izgovarala te riječi. "Ja to ne vjerujem." "Što?" Ona pokaže na Cressidu. Ispruženi joj je kažiprst drhtao na treperavoj svjetlosti svijeća. "Ta dama nije lady Whistledown." Colinova glava se naglo okrene naprijed, pa nazad. Na Cressidu. Na lady Danbury Na Penelope. "Ona je lady Whistledown?" konačno je izustio. "Tako ona kaže", odgovori lady Danbury kojoj se na cijelom licu jasno vidjela velika sumnja. Colin je bio sklon složiti se s njom. Cressida Twombley je bila posljednja osoba za koju bi pomislio da je lady Whistledown. Ona je bila pametna, u to nije bilo sumnje. Ali nije bila mudra i nije bila previše duhovita, osim kad nije ismijavala nekog. Lady Whistledown je imala prilično oštar smisao za humor, ali uz iznimku njezinih zloglasnih komentara o modi, nikad se nije okomila na manje popularne članove društva. Nakon svega što je rečeno, Colin je morao primijetiti da je lady Whistledown imala prilično dobar ukus za ljude. "Ja to ne mogu vjerovati", reče lady Danbury s gađenjem, glasno zastenjavši. "Da sam pomislila da bi se ovo moglo dogoditi, nikad ne bih objavila taj svoj grozni izazov." "Ovo je strašno", prošaptala je Penelope. Glas joj je drhtao i Colinu je zbog toga bilo grozno. "Jeste li dobro?" upita je. Ona odmahne glavom. "Ne, mislim da nisam. Zapravo, prilično mi je mučno." "Želite li otići odavde?" Penelope ponovno odmahne glavom. "Ali ostat ću sjediti ovdje, ako nemate ništa protiv."

175 Gospodin Bridgerton


"Naravno", reče on, gledajući je zabrinuto. Još uvijek je bila strašno blijeda. "O, za ljubav…" bogohulila je lady Danbury, što je iznenadilo Colina, ali zatim je uistinu opsovala, a to je, pomislio je, lako moglo izbaciti ovaj planet iz osi. "Lady Danbury?" upita je, zureći u nju. "Ona ide prema nama", promrmljala je, trznuvši glavom udesno. "Trebala sam znati da to neću moći izbjeći." Colin pogleda ulijevo. Cressida se pokušavala probiti kroz gužvu, vjerojatno se željela suočiti s lady Danbury i pokupiti svoju nagradu. Nju su, naravno, čitavo to vrijeme presretali drugi gosti sa zabave. Činilo se da uživa u pozornosti – to nije bilo veliko iznenađenje; Cressida je uvijek uživala u pozornosti – ali činilo se da je ipak prilično odlučna u namjeri da što prije dođe do lady Danbury. "Bojim se da nema načina da je izbjegnete", Colin reče lady Danbury: "Znam", progunđala je. "Pokušavam je godinama izbjeći i nikad mi to nije uspjelo. Mislila sam da sam tako silno pametna." Ona pogleda Colina, s gađenjem odmahujući glavom. "Mislila sam da će biti tako zabavno istjerati lady Whistledown iz jazbine." "Pa, ovaj, bilo je zabavno", reče Colin, ali nije to uistinu mislio. Lady Danbury ga ubode štapom u nogu. "Nije ni najmanje zabavno, ti budalasti dječače. Gledaj što sad moram učiniti!" Ona zamahne štapom prema Cressidi koja se već jako približila. "Nisam ni sanjala da ću se morati gnjaviti s takvima poput nje." "Lady Danbury", reče Cressida, zaustavivši se ravno ispred nje. "Kako mi je drago vidjeti vas." Lady Danbury nikad nije bila poznata po uljudnosti prema svojim sugovornicima, ali sada je nadmašila samu sebe odlučivši preskočiti bilo kakav pozdrav. "Pretpostavljam da ste došli po svoj novac." Cressida nagne glavu u stranu na vrlo ljubak, vrlo izvježban način. "Vi ste rekli da ćete dati tisuću funti onome tko razotkrije lady 176 Julia Quinn


Whistledown." Slegne ramenima, podižući ruke u zrak, a zatim profinjenim pokretom okrene dlanove prema gore hineći skromnost. "Niste uvjetovali da ne mogu razotkriti samu sebe." Lady Danbury ustane, pogleda je ispod oka i reče: "Ne vjerujem vam." Colin se smatrao uglađenim i mirnim čovjekom, ali čak je i on šokirano uzdahnuo na ovo. Cressidine su plave oči bljesnule od bijesa, ali ubrzo se pribrala i rekla: "Bila bih šokirana da niste izrazili određenu skepsu, lady Danbury. Na kraju krajeva, ne priliči vam biti puni povjerenja i nježnosti." Lady Danbury se nasmiješi. Dobro, možda se nije baš nasmiješila, ali usne su joj se pomaknule. "Ovo ću smatrati komplimentom", reče, "i dopustit ću vam da mi kažete da vam je to bila i namjera." Colin je sa zanimanjem promatrao pat poziciju – ali i sa sve većom zebnjom – kad se lady Danbury iznenada okrene prema Penelope koja se ustala nekoliko sekundi nakon starije dame. "Što vi mislite, gospođice Featherington?" upita lady Danbury. Penelope je bila vidljivo iznenađena, cijelo joj se tijelo lagano trznulo kad promuca: "Oprostite... molim... vas?" "Što vi mislite?" uporna je bila lady Danbury. "Je li lady Twombley lady Whistledown?" "Ja... ja to nikako ne bih mogla znati." "Dajte, nemojte, gospođice Featherington." Lady Danbury stavi dlanove na bokove i pogleda Penelope s izrazom lica koji je bio na granici ogorčenosti. "Sigurno imate nekakvo mišljenje o tome." Colin nesvjesno iskorači jedan korak. Lady Danbury nije imala pravo na ovaj način razgovarati s Penelope. I još, nije mu se sviđao izraz na Penelopinom licu. Izgledala je nemoćno, poput lisice ulovljene u zamku, a u očima joj se vidjela panika kakvu još dosad nije nikad vidio. 177 Gospodin Bridgerton


Vidio je Penelope kad joj je bilo neugodno, vidio ju je kad joj je bilo teško, ali nikad je nije vidio u pravoj panici. I onda mu je sinulo – ona je mrzila biti u središtu pažnje. Može se ona šaliti na račun svog statusa nevidljive usidjelice i možda bi joj godilo malo više pozornosti društva, ali ovakva vrsta pozornosti... kad svi zure u nju i čekaju što će sljedeće reći. Ona je bila strahovito nesretna. "Gospođice Featherington", reče Colin uglađeno, približivši joj se, "izgledate kao da vam nije dobro. Želite li otići odavde?" "Da", reče ona, ali zatim se dogodi nešto čudno. Ona se promijenila. On nije znao kako bi to drukčije opisao. Jednostavno se promijenila. Upravo ovdje, u plesnoj dvorani obitelji Macclesfield, stojeći kraj njega, Penelope Featherington je postala netko drugi. Kralježnica joj se ukočila i on se mogao zakleti da joj se toplina tijela povećala, a zatim ona reče: "Ne. Ne, moram nešto reći." Lady Danbury se osmjehne. Penelope pogleda staru groficu ravno u oči i reče: "Ja ne mislim da je ona lady Whistledown. Mislim da laže." Colin instinktivno povuče Penelope bliže sebi. Cressida je izgledala kako da će joj skočiti za vrat. "Meni se lady Whistledown oduvijek sviđala", reče Penelope, podižući bradu tako da se zamalo držala poput neke kraljice. Pogleda Cressidu, pogledi im se sretnu i doda: "I srce bi mi se slomilo kad bi ona bila netko poput lady Twombley." Colin je primi za ruku i stisne je. Nije si mogao pomoći. "Odlično ste to rekli, gospođice Featherington!" uzvikne lady Danbury, plješćući oduševljeno. "To je točno ono što sam ja mislila, ali nisam to znala tako lijepo reći." Okrene se Colinu uz smiješak. "Ona vam je jako pametna."

178 Julia Quinn


"Znam", odgovori on, nekako čudno zasjavši od nekog novog ponosa. "Većina ljudi to ne primjećuje", reče lady Danbury okrećući se tako da su njezine riječi bile upućene Colinu, i vjerojatno ih je on jedini i čuo. "Znam", promrmlja on, "ali ja primjećujem." Morao se nasmijati na ponašanje lady Danbury za koje je bio siguran da je djelomično bilo takvo samo da bi vraški uzrujalo Cressidu, koja je uvijek željela biti u središtu pozornosti. "Neće mene vrijeđati ova... ova., nitko i ništa!" bjesnila je Cressida. Okrene se prema Penelope strijeljajući je pogledom i prosikće: "Zahtijevam ispriku." Penelope samo polako kimne i reče: "To je vaše pravo." A zatim ne reče ništa više. Colin je morao fizički obrisati osmijeh sa lica. Cressida je očito htjela još nešto reći (i počiniti nasilje kad je već tu), ali suzdržala se jer je bilo jasno da je Penelope okružena prijateljima. Ona je uvijek bila poznata po svom besprijekornom držanju pa Colina nije iznenadilo što se brzo pribrala, okrenula prema lady Danbury i rekla: "Što planirate učiniti u vezi s tih tisuću funti?" Lady Danbury ju je gledala puno duže nego što je Colin dosad morao otrpjeti, a zatim se okrene prema njemu - dragi Bože, posljednja stvar na svijetu koja mu je trebala jest biti uvučen u ovu katastrofu – i upita ga: "A što vi mislite, gospodine Bridgerton? Govori li naša lady Twombley istinu?" Colin je zabljesne uvježbanim smiješkom. "Mora da ste poludjeli ako mislite da ću ja izreći bilo kakvo mišljenje." "Vi ste iznenađujuće mudar čovjek, gospodine Bridgerton", reče lady Danbury s odobravanjem. On skromno kimne, a onda pokvari dojam rekavši: "Ponosim se time." Ali, baš ga briga - lady Danbury ne naziva svakog dana nekog mudrim. Većina njezinih pridjeva bila je izrazito negativna. 179 Gospodin Bridgerton


Cressida se nije udostojala ni zatreptati očima u njegovom smjeru; kako je Colin već pomislio, ona nije bila glupa, samo je bila zla, a nakon dvanaestak godina u društvu, morala je znati da mu se ona baš ne sviđa i da ga nikako neće moći šarmirati. Umjesto toga, pogleda ozbiljno lady Danbury i uravnoteženim glasom upita: "Što ćemo sada, draga grofice?" Lady Danbury stisne usnice tako da je izgledalo kao da ih uopće nema i reče: "Trebam dokaz." Cressida trepne. "Oprostite, molim vas?" "Dokaz!" štap lady Danbury udari o pod zavidnom snagom. "Koje slovo ove riječi niste razumjeli. Ja neću predati kraljevsku otkupninu bez dokaza." "Tisuću funti se baš ne bi moglo nazvati kraljevskom otkupninom", reče Cressida. Sad je već izgledala prilično mrzovoljno. Lady Danbury zaškilji na nju. "Zašto vam je onda toliko stalo da je dobijete?" Cressida je neko vrijeme šutjela, a sve se na njoj stisnulo. Njezino držanje, stav, brada. Svi su znali da ju je muž ostavio u financijskim problemima, ali ovo je bilo prvi put da joj je to netko posredno rekao u lice. "Dajte mi dokaz", reče lady Danbury, "i dobit ćete novac." "Zar vi to kažete", reče Cressida (a iako ju je prezirao, Colin je morao priznati da se divi njezinoj sposobnosti da održi glas mirnim) "da moja riječ nije dovoljno dobra?" "Ja kažem baš to", zareži lady Danbury. "Dragi Bože, djevojko, u mojim mi je godinama dopušteno vrijeđati koga me volja." Colin pomisli da je čuo kako se Penelope zagrcnula, ali kad ju je pogledao, ona je stajala kraj njega i s velikim zanimanjem promatrala razgovor. Smeđe su joj oči bile ogromne i obasjavale joj lice, a skoro je povratila i boju koju je izgubila kad je Cressida izrekla svoju neočekivanu objavu. Zapravo, Penelope je sada izgledala živo zainteresirana za ono što se zbivalo oko nje. 180 Julia Quinn


"Dobro", reče Cressida tihim prijetećim glasom. "Donijet ću dokaz u roku od četrnaest dana." "Kakav dokaz?" upita Colin, a zatim prekori sam sebe zato što je uopće nešto rekao. Zadnja stvar koja mu je sad trebala bila je petljanje u ovu zbrku, ali znatiželja je bila jača od njega. Cressida se okrene prema njemu, iznimno mirna lica s obzirom na uvredu koju je pred bezbrojnim svjedocima pretrpjela od lady Danbury. "Znat ćete kad ga isporučim", reče mu osorno. Zatim ispruži ruku, čekajući da je jedan od njezinih podanika uzme pod ruku i odvede je. A to je bilo uistinu zadivljujuće, zato što se jedan mladić (zaljubljena budala, tako se činilo) materijalizirao kraj nje kao da ga je prizvala pukim trzajem ruke. Trenutak kasnije, više ih nije bilo. "Dobro", reče lady Danbury, kad su svi ostali zamišljeno – ili možda zapanjeno – ostali stajati u tišini skoro čitavu minutu. "Ovo je bilo neugodno." "Nikad mi se nije sviđala", reče Colin nikom posebno. Oko njih se okupila mala grupica ljudi pa ga nisu čule samo Penelope i lady Danbury, ali nije ga bilo briga. "Coline! " Okrene se i ugleda Hyacinth kako se probija prema njemu kroz gužvu, vukući za sobom Felicity Featherington. "Što je rekla?" upita Hyacinth koja je od uzbuđenja ostala bez daha. "Pokušale smo doći ranije, ali nismo mogle od gužve." "Rekla je točno ono što bi se očekivalo od nje", odgovori joj Colin. Hyacinth se namršti. "Muškarci ne znaju tračati. Reci mi točne riječi." "Jako je zanimljivo", reče Penelope odjednom. Nešto je u njezinom zamišljenom tonu glasa zahtijevalo pozornost i u sekundi se cijela skupina utiša. "Govorite", uputi je lady Danbury. "Slušamo vas svi." 181 Gospodin Bridgerton


Colin je očekivao da će Penelopi zbog ovakvog zahtjeva biti neugodno, ali koju god da je nevidljivu injekciju samopouzdanja primila prije nekoliko minuta, ona je još uvijek djelovala zato što je stajala ravno i ponosno rekavši: "Zašto bi se lady Whistledown sama otkrila?" "Radi novca, naravno", reče Hyacinth. Penelope odmahne glavom. "Da, ali zar ne biste pomislili da bi lady Whistledown dosad već trebala biti prilično imućna. Svi mi već godinama plaćamo njezine novine." "Zaboga, ona ima pravo!" uzvikne lady Danbury. "Možda je Cressida samo željna pažnje", predloži Colin. To nije bila tako nevjerojatna pretpostavka; otkad je odrasla, Cressida se veći dio svog života trudila biti u središtu pozornosti. "Razmišljala sam i o tome", reče Penelope, "ali želi li ona uistinu ovakvu vrstu pozornosti. Lady Whistledown je tijekom godina uvrijedila mnoge." "Nikoga tko meni nešto znači", našali se Colin. Zatim, kad je postalo očito da njegovo društvo zahtijeva objašnjenje ove rečenice, doda: "Zar niste primijetili da lady Whistledown vrijeđa samo one ljude koje treba vrijeđati?" Penelope se diskretno nakašlje. "Mene je nazvala prezrelim citrusnim voćem." On na to odmahne rukom. "Osim kad govori o modi, naravno." Penelope je vjerojatno odlučila da ne treba dalje nastaviti o toj temi zato što je samo pogledala Colina, zapiljivši se procjenjivački u njega dugo, prije nego što se ponovno okrenula prema lady Danbury i rekla: "Lady Whistledown nema motiva da sama sebe razotkrije. Cressida očito ima." Lady Danbury je sjala, a zatim joj se cijelo lice zgrči. "Mislim da joj moram dati četrnaest dana da donese taj svoj 'dokaz'. Da mi ne prigovaraju da nisam fer.

182 Julia Quinn


"Mene bi u svakom slučaju jako zanimalo što će ona isporučiti kao dokaz", doda Hyacinth. Obrati se zatim Penelope: "Moram ti reći da si vrlo pametna, znaš li ti to?" Penelope se skromno zacrveni, zatim reče svojoj sestri: "Felicity, moramo ići." "Tako rano?" upita Felicity, a na svoj užas, Colin shvati da se on spremao izreći baš iste te riječi. "Majka želi da rano dođemo doma", reče Penelope. Felicity je djelovala iskreno zbunjeno. "Uistinu?" "Da", reče Penelope empatično. "A osim toga, ja se ne osjećam dobro." Felicity turobno kimne. "Idem reći lakaju da naredi da nam se doveze naša kočija." "Ne, ostani ti ovdje", reče Penelope, stavivši dlan sestri na ruku. "Ja ću se pobrinuti za to." "Ja ću se pobrinuti za to", objavi Colin. Uistinu, koja korist od kavalira kad su dame inzistirale da se same brinu za sebe. A zatim, prije nego što je shvatio što radi, pomogao je Penelope otići i ona je otišla, a da se on njoj uopće nije ispričao. Vjerojatno je trebao ovu večer proglasiti neuspješnom samo zbog toga, ali iskreno, nije se uspio natjerati na to. Na kraju krajeva, ipak je proveo dobrih pet minuta držeći je za ruku.

183 Gospodin Bridgerton


12. poglavlje

T

ek je sljedećeg jutra kad se probudio Colin shvatio da se još uvijek nije ispričao Penelopi. Strogo govoreći, vjerojatno joj se više nije bilo nužno ispričati. Tako su sinoć jedva razmijenili nekoliko riječi na balu Macclesfieldovih, činilo se da su sklopili nekakvo prešutno primirje. Ipak, Colin je znao da mu neće biti ugodno u vlastitoj koži sve dok ne izgovori riječi: "Žao mi je." To je bilo ispravno. On je ipak bio kavalir. A usput, baš je imao želju vidjeti je tog jutra. Otišao je na Broj pet na doručak sa svojom obitelji, ali želio je ići ravno doma nakon što vidi Penelope pa se svojom kočijom odvezao do doma obitelji Featherington u ulici Mount, iako je udaljenost bila tako kratka da se osjećao kao prava ljenčina jer ne ide pješice. Smješkao se zadovoljno zavaljen na sjedište, gledajući kroz prozor dražestan proljetni dan. Bio je to jedan od onih savršenih dana kad se sve činilo baš kako treba. Sunce je sjalo, on je imao nevjerojatno mnogo energije, doručak je bio odličan... Život je bio lijep da ne može biti ljepši. I još je išao u posjet Penelopi. Colin nije želio analizirati zašto mu je toliko stalo da je vidi; o takvim stvarima neoženjeni muškarci stari trideset tri godine ne vole razmišljati. Umjesto toga, jednostavno je uživao u danu - u suncu, u zraku, čak i u tri lijepe gradske kuće u ulici Mount pokraj kojih je prošao prije nego što je ugledao ulazna vrata Penelopina doma. Nisu 184 Julia Quinn


te kuće bile ni po čemu različite od drugih, nije u njima bilo ništa originalno, ali bilo je tako savršeno jutro da su mu se činile neobično dražesnima ovako naslagane jedna do druge, visoke i uske, otmjene, ponosno obložene sivim portlandskim kamenom. Bio je to divan dan, topao i vedar, sunčan i spokojan... Osim što je, upravo u trenutku kad se podizao sa sjedišta, neko gibanje s druge strane ulice zaokupilo njegovu pozornost. Penelope. Stajala je na uglu ulica Mount i Penter - na onom daljem uglu, onome koji ne bi bio vidljiv nekome tko bi gledao kroz prozor iz kuće Featherington. I ona se penjala u unajmljenu kočiju. Zanimljivo. Colin se namršti, u mislima se udarivši u čelo. To nije bilo zanimljivo. Koji mu je bio vrag? To nimalo nije bilo zanimljivo. To bi moglo biti zanimljivo da je ona bila, recimo, muškarac. Ili bi moglo biti zanimljivo da je vozilo u koje se upravo popela bilo jedno od vozila iz voznog parka obitelji Featherington, a ne neka otrcana unajmljena kočija. Ali ne, ovo je bila Penelope, koja nikako nije bila muškarac, i ona se penjala u kočiju sama, vjerojatno uputivši se na neku sasvim neprimjerenu lokaciju, jer da je radila nešto ispravno i normalno, ušla bi u kočiju obitelji Featherington. Ili još bolje, bila bi u pratnji jedne od svojih sestara ili sluškinje ili bilo koga, ne ovako, k vragu, sama samcata. Ovo nije bilo zanimljivo, ovo je bilo glupo. "Luda žena", promrmlja on, iskačući iz svoje kočije s iskrenom namjerom da pojuri za onom kočijom, otvori vrata i izvuče je van. Ali baš u trenutku kad mu je desna noga sišla s kočije, uhvatilo ga je isto ono ludilo koje ga je tjeralo da tumara po svijetu. Znatiželja. U bradu si je sasuo nekoliko psovki. Nije si mogao pomoći. Uopće nije priličilo Penelope da sama nekamo ide u unajmljenoj kočiji, i on je morao znati kamo je krenula. 185 Gospodin Bridgerton


I tako, umjesto da je zgrabi, strese i na silu dovede pameti, on vikne svom kočijašu neka prati njezinu kočiju pa su krenuli na sjever, u gužvu, prema Oxford Streetu, kamo se ona zasigurno uputila u kupovinu. Bilo je stotinu mogućih razloga zašto se nije uputila obiteljskom kočijom. Možda je bila oštećena, ili se jedan od njihovih konja razbolio, ili je možda Penelope nekome kupovala neki dar za koji je željela da ostane tajnom. Ne, to nije bilo točno. Penelope nikad ne bi krenula u kupovinu sama. Povela bi jednu sluškinju ili jednu od svojih sestara ili čak jednu od njegovih sestara. Osoba koja sama šeće ulicom Oxford izaziva tračeve. Žena koja sama šeće ulicom Oxford bez sumnje bi završila u Whistledowničinoj kolumni. Zapravo, nekad bi bila završila. Bilo se teško naviknuti na život bez Whistledowna. Nije shvaćao koliko se navikao vidjeti je za doručkom kad god je bio u gradu. A što se tiče Lady Whistledown, bio je još sigurniji u to da je to nitko drugi do njegova sestra Eloise. Otišao je na Broj pet na doručak s izričitom namjerom da je ispita, ali obavijestili su ga da se ona još uvijek osjeća loše i da se jutros neće pridružiti obitelji. Colin, međutim, nije propustio primijetiti da je prilično obilni pladanj s hranom poslan gore u Eloisinu sobu. Što god da je mučilo njegovu sestru, nije utjecalo na njezin tek. Svoje sumnje nije podijelio ni s kim za stolom; uistinu nije vidio razloga da uzruja majku koju bi ta pomisao zacijelo prestravila. Bilo je teško povjerovati, međutim, da će Eloise – čiju je ljubav za tračanjem nadjačavao samo užitak u otkrivanju tračeva - propustiti priliku sudjelovati u tračevima o sinoćnjem otkriću Cresside Twombley. Osim ako Eloise nije bila lady Whistledown, a u tom bi slučaju bila u svojoj sobi, smišljala svoj sljedeći potez. Svi su se dijelovi slagalice uklapali. Bilo bi to jako depresivno da se Colin nije osjećao nekako čudno ushićenim što ju je razotkrio. Nakon što su se vozili još nekoliko minuta, Colin proviri glavu kroz prozor kočije kako bi se uvjerio da njegov kočijaš nije izgubio 186 Julia Quinn


Penelopinu kočiju. Evo je, točno ispred njega. Ili je barem mislio da je to ona. Većina unajmljenih kočija izgledala je isto pa će morati imati vjere i nade da prati onu u kojoj je Penelope. Ali kad je pogledao kroz prozor, shvatio je da su se odvezli dalje na istok nego što je to pretpostavio. Zapravo, upravo su prolazili kraj ulice Soho, što je značilo da su bili blizu Tottehnham Court Roada, što je značilo... Dragi Bože, zar je Penelope unajmila kočiju da je odveze k njemu? Trg Bedford bio je praktički za uglom. Žmarci oduševljenja jurnu mu uz kralježnicu zato što nije mogao zamisliti što bi ona radila u ovom dijelu grada osim pošla njemu u posjet; koga bi drugoga žena poput Penelope poznavala u Boomsburyju? Majka joj zacijelo nije dozvoljavala družiti se s ljudima koji su radili za život, a Colinovi susjedi, iako zasigurno iz dobrih obitelji, nisu bili pripadnici aristokracije, čak ni nižeg plemstva. Svi su oni svakoga dana kretali na posao, bili su to liječnici, advokati ili... Colin se namršti. Jako se namršti. Upravo su prošli kraj Tottenham Court Roada. Koga vraga ona radi tako daleko na istoku? Pretpostavljao je da njezin kočijaš vjerojatno ne zna dobro ovaj dio grada pa je valjda zato krenuo ulicom Bloomsbury do trga Bedford, iako je to bilo malo previše zaobilazno, ali... Čuo je neki vrlo čudan zvuk, no shvati da je to samo zvuk njegovih zuba kako škrguću. Upravo su prošli ulicu Bloomsbury i trenutno su se vozili High Holbornom. Dovraga, skoro su bili u Cityju. Što je za ime Božje Penelope namjeravala u Cityju? Ženi ondje nije bilo mjesto. K vragu, pa on sam je rijetko išao tamo. Svijet visokog društva bio je daleko zapadnije u ponosnim građevinama St. Jamesa i Mayfaira. Ne ovdje u Cityju, sa svojim uskim, zavijenim, srednjevjekovnim cestama i vrlo opasnom blizinom East Enda. Colin zine od iznenađenja, razjapivši usta sve jače kako su se vozili... i vozili... i vozili... dok nije shvatio da skreću u Shoe Lane. Gurne glavu kroz prozor. On je ovdje bio samo jednom kad mu je bilo devet godina. Njegov tutor je odveo ovamo njega i Benedicta da 187 Gospodin Bridgerton


im pokaže mjesto na kojem je počeo veliki londonski požar 1666. Colin se sjećao da je bio blago razočaran kad je saznao da je krivac za požar bio obični pekar koji nije dobro očistio pepeo u svojoj peći. Takav požar morao bi imati u svom začetku nekog palikuću ili barem kakvu intrigu. Takav požar nije bio ništa u usporedbi s osjećajem koji mu je vrio u grudima. Penelopi bi bilo bolje da ima vraški dobar razlog za to što je došla ovamo sama. Ona ne bi smjela ići nikamo bez pratnje, a pogotovo ne u City. A tada, kad je Colin već bio uvjeren da će Penelope nastaviti sve do obale Dovera, kočije su prešle ulicu Fleet i stale. Colin se ukipio, čekajući vidjeti što to Penelope smjera, iako je svaka stanica njegovog bića urlala neka iskoči iz kočije i suoči se s njom tu na licu mjesta, baš tu na ovom pločniku. Nazovite to intuicijom, nazovite to ludošću, ali nekako je znao da ako odmah zaskoči Penelope, nikad neće saznati pravi razlog zašto je odlučila doći ovamo, u blizinu ulice Fleet. Kad se dovoljno udaljila da se mogao neopažen spustiti, skočio je iz kočije i krenuo za njom južno prema jednoj crkvi koja je izgledala poput svadbene torte. "Za Boga miloga", promrmlja Colin, sasvim nesvjestan bogohuljenja ili igre riječi, "Penelope, sad si našla vrijeme biti religiozna." Ona je nestala u crkvi, a njegova su stopala proždirala pločnik za njom, usporivši tek kad je stigao pred vrata. Nije je želio prebrzo iznenaditi. Ne prije nego što otkrije što točno ona radi ovdje. Bez obzira na njegove prethodne riječi, ni na jedan trenutak nije pomislio da je Penelope odjednom poželjela odlaziti u crkvu i usred tjedna. Tiho se ušuljao unutra, trudeći se hodati što nečujnije. Penelope je hodala niz središnji prolaz između klupa, lijevom rukom je potapšala svaku klupu, skoro kao da... Broji?

188 Julia Quinn


Colin se namršti kad ona izabere klupu. Zatim se uvukla u sredinu reda. Sjedila je sasvim mirno jedan trenutak, zatim otvorila svoju torbicu i iz nje izvukla jednu omotnicu. Glava joj se malkice pomakla ulijevo, zatim udesno i Colin je lako mogao zamisliti njezino lice, njezine tamne oči kako se pomiču lijevo-desno i provjeravaju ima li još koga u crkvi. Njega nije mogla vidjeti jer je stajao otraga, daleko u sjeni, stisnut uza zid. A uostalom, izgledalo je kao da ima namjeru biti tiha i mirna dok se ogledavala oko sebe; sigurno neće toliko okrenuti glavu da vidi njega koji je bio iza nje. Biblije i molitvenici virili su iz malih džepova na stražnjem dijelu klupa i Colin je vidio kako Penelope potajice spušta svoju omotnicu u jedan od njih. Zatim je ustala i krenula prema središnjem prolazu. A tada je Colin krenuo u akciju. Izašao je iz sjene i krenuo smjelo prema njoj. Bio mu je velik užitak, mada ipak nekako sumoran, vidjeti izraz strave na njezinom licu. "Col... Col..." dahnula je. "Ime mi je Colin", razvuče, hvatajući je za ruku točno iznad lakta. Dodir mu je bio lak, ali čvrsto ju je uhvatio i nije bilo načina da ona pomisli da bi mogla pobjeći. Naravno, kao prava pametna djevojka, nije to ni pokušala. Ali kao prava pametna djevojka, pokušala je igrati ulogu nevinašca. "Coline!" konačno uspije izustiti. "Koje... koje..." "Iznenađenje?" Ona glasno gutne. "Da." "Siguran sam da jest." Oči joj jurnu prema vratima, prema oltaru, svugdje samo ne prema mjestu gdje je sakrila onu omotnicu. "Ni... nikad te nisam ovdje vidjela." "Nikad prije nisam ni bio ovdje." 189 Gospodin Bridgerton


Penelopina su se usta nekoliko puta pomakla prije nego što je iz njih izašla sljedeća rečenica. "Zapravo je baš prikladno, ovaj, da si ti ovdje, zapravo, jer, ovaj... znaš li ti priču o St. Brides?" On podigne jednu obrvu. "Zar smo mi zato ovdje?" Penelope se očito pokušavala osmjehnuti, ali uspjelo joj je samo idiotski otvoriti usta. U normalnim bi ga okolnostima ovo zabavljalo, ali on je još uvijek bio ljut na nju što se sama uputila ovamo, ne brinući se za svoju sigurnost i dobrobit. Ali najviše od svega, bio je bijesan na nju zato što je imala tajnu. Ne toliko zato što je čuvala tajnu. Tajne treba čuvati i za to je ne može kriviti. Koliko god to bilo iracionalno, on nikako nije mogao tolerirati činjenicu da je ona imala tajnu. Ona je bila Penelope. Ona je trebala biti otvorena knjiga. On ju je poznavao. Oduvijek ju je poznavao. A sad se činilo da ju uopće nije poznavao. "Da", konačno odgovori ona, piskutavim glasom. "To je jedna od Wrenovih crkava, zapravo, znaš, onih koje je on izgradio nakon Velikog požara, ima ih po cijelom gradu, a ova mi je zapravo najdraža. Silno mi se sviđa njezin zvonik. Zar ne misliš da nalikuje na svadbenu tortu?" Ona je brbljala nepovezano. To nikad nije bio dobar znak. To je obično značilo da osoba koja tako brblja nešto krije. Bilo je već očito da Penelope pokušava na sve načine sakriti svoju tajnu, ali nekarakteristična brzina njezinih riječi otkrivala mu je da je njezina tajna izuzetno velika. Zurio je u nju dugo, samo da bi je mučio, a zatim konačno upita: "Zato ti misliš da je prikladno što sam ovdje?" Ona problijedi. "Svadbena torta…" podsjeti je. "O!" cijukne ona, a koža joj se zacrveni tamnocrvenom bojom koja se viđa na osobama koje znaju da su nešto krive. "Ne! Nipošto! Samo se radi o tome - ja sam željela reći da je ovo crkva pisaca. I nakladnika. Mislim. Radi se, ovaj, o nakladnicima." 190 Julia Quinn


Srljala je u propast i to je dobro znala. Vidio joj je to u očima, na licu, po načinu na koji je kršila ruke dok je govorila. Ali nije odustajala, pokušala je nastaviti ovu farsu, pa je on samo sarkastično zurio u nju dok je ona nastavila: "Ali sigurna sam za pisce." A zatim, s naglaskom koji je mogao biti pobjedonosan da ga nije pokvarila nervoznim gutanjem: "A ti si pisac!" "Ti, dakle, kažeš da je ovo moja crkva?" "Ovaj..." Oči joj skrenu ulijevo. "Da." "Odlično." Ona glasno gutne. "Uistinu?" "O, da", reče on, s ležernošću koja je imala namjeru prestraviti je. Pogled joj ponovno jurne ulijevo... prema klupi gdje je sakrila svoje pismo. Dosad je bila tako vješta u odvraćanju pažnje s inkriminirajućeg dokaza. Skoro je bio ponosan na nju zbog toga. "Moja crkva", ponovi on. "Baš dražesno." Pogled joj je bio sve više ispunjen stravom. "Bojim se da ne shvaćam." On kucne prstima po bradi, zatim pažljivo ispruži ruku. "Mislim da mi molitva postaje sve draža." "Molitva?" slabašno ponovi Penelope. "Tebi?" "A da." "Ja... ovaj....ja... ja..." "Da?" upita on, počinjući uživati u svemu ovome na neki prilično bolestan način. On nikad nije bio tip koji se ljutio ili durio. Očito, nije znao što propušta. Bilo je nešto prilično zadovoljavajuće u načinu na koji ju natjerao da se počne meškoljiti od neugode. "Penelope?" nastavio je. "Željela si nešto reći." Ona gutne. "Nisam." "Dobro." Blago joj se osmjehne. "U tom slučaju bih trebao nekoliko trenutaka za sebe." 191 Gospodin Bridgerton


"Oprosti?" On iskorači udesno. "Nalazim se u crkvi. Mislim da bih se želio pomoliti." Ona se pomakne ulijevo. "Oprosti, molim te?" On nagne malo glavu u skladu s odgovorom. "Rekao sam ti da se želim pomoliti. To nije baš tako teško shvatiti." Vidio je da se ona silno trudi ne uhvatiti na njegov mamac. Pokušala se osmjehnuti, ali brada joj je bila napeta i on bi se mogao kladiti da je toliko škrgutala zubima da će joj se oni uskoro pretvoriti u prah. "Nisam znala da si posebno religiozna osoba", reče ona. "Nisam." Pričekao da je da ona reagira na to, pa doda: "Namjeravam se moliti za tebe." Ona nekontrolirano gutne. "Za mene?" zacvili. "Zato što", započne, ne mogavši obuzdati glas da se ne povisi, "kad ja završim s tobom, molitva će biti jedino što će te spasiti" Izrekavši to, Colin se očeše o nju i krene prema mjestu gdje je sakrila omotnicu. "Coline!" povikala je i panično potrčala za njim. "Nemoj!" On izvuče omotnicu iza jednog molitvenika, ali ne pogleda što je u njoj. "Hoćeš li mi reći što je ovo?" zahtijevao je. "Prije no što sam pogledam, želiš li mi sama reći?" "Ne", reče ona, a glas joj se slamao. A njemu se slamalo srce od njezinog pogleda. "Molim te", preklinjala ga je. "Molim te, daj mi omotnicu." A zatim, kad on nije učinio ništa osim ljutito zurio u nju, ona prošapće: "To je moje. To je tajna." "Tajna vrijedna tvoje sigurnosti?" zamalo je režao. "Vrijedna tvoga života?" "Što ti to govoriš?" 192 Julia Quinn


"Imaš li ti uopće pojma kako je opasno za jednu ženu da sama šeće Cityjem? Da sama šeće bilo kuda?" A ona je samo rekla: "Coline, molim te". Ona posegne za omotnicom, ali on ju je držao izvan njezina dohvata. I odjednom nije znao što radi. Ovo nije bio on. Ovaj mahniti bijes, ova ljutnja – to nije moglo biti njegovo. A ipak je bilo. Ali najviše ga je uznemirilo... to što ga je Penelope na to natjerala. A što je to ona zapravo učinila? Vozila se sama po Londonu? Prilično ga je živciralo to što nije brinula za svoju sigurnost, ali to nije bilo ništa u odnosu na bijes koji je osjećao zato što je ona imala tajne. Njegova ljutnja bila je u cijelosti neopravdana. Nije imao nikakvo pravo očekivati da bi Penelope s njim podijelila svoje tajne. Oni jedno drugo nisu ni na što obvezali, oni su dijelili samo prilično ugodno prijateljstvo i jedan, iako vrlo uznemirujući, poljubac. On sigurno njoj ne bi pokazao svoje dnevnike da sama nije nabasala na njih. "Coline", prošaptala je. "Molim te... nemoj." Ona je vidjela ono što je on pisao u tajnosti. Zašto on ne bi onda vidio ono što je ona pisala? Zar je imala ljubavnika? Zar su one budalaštine da je nitko nikad nije poljubio bile baš to - budalaštine?" Dragi Bože, zar je ova vatra koja mu je gorjela u trbuhu... ljubomora? "Coline", reče ona ponovno, sada već strahovito bolnim glasom. Stavila je dlan na njegov, pokušavajući ga spriječiti da otvori omotnicu. Ne svojom snagom, jer se ona ne može mjeriti s njegovom, već samom svojom nazočnošću. Ali nije bilo šanse... nije bilo šanse da se u ovom trenutku zaustavi. Prije bi umro nego joj predao tu omotnicu neotvorenu. Razderao ju je. Penelope ispusti zatomljeni krik i izleti iz crkve. 193 Gospodin Bridgerton


Colin pročita riječi. I potone na klupu, blijed, bez daha. "O, moj Bože", šapnuo je. "O, moj Bože."

Do trenutka kad je Penelope stigla na vanjske stube crkve St. Brides, već je bila histerična. Ili barem histeričnija nego ikad u životu. Disala je plitko, hvatajući se za zrak, suze su joj nadirale na oči, a srce joj je... Naime, srce joj se osjećalo kao da se želi ispovraćati, ako je tako nešto uopće moguće. Kako je mogao to učiniti? On ju je pratio. Pratio! Zašto bi je Colin pratio? Kakvu on ima korist od toga? Zašto bi on... Odjednom se osvrne oko sebe. "O, k, vragu!" zacvili, ne brinući se čuje li je itko. Kočija je otišla. Izričito je rekla kočijašu da je pričeka, da je neće biti samo minutu, ali kočije nije bilo nigdje na vidiku. I za to je mogla optužiti Colina. Zadržao ju je u crkvi i sad je kočija otišla, a ona je zapela ovdje na stubama crkve St. Bride's, usred Cityja, toliko daleko od njezina doma na Mayfairu da se jednako tako mogla nalaziti i u Francuskoj. Ljudi su zurili u nju i uskoro će je netko presresti, jer tko je ikad vidio damu iz visokog društva kako sama šeće Cityjem, pogotovo jednu koja je očito bila na rubu živčanog sloma? Zašto, zašto, zašto je bila tako glupa da je mislila kako je on savršen muškarac? Pola života obožavala je nekoga tko uopće nije bio stvaran. Zato što Colin kojeg je ona poznavala – ne, Colin kojeg je ona mislila da poznaje – očito nije postojao. A tko god ovaj čovjek bio, nije bila sigurna da joj se on sviđa. Čovjek kojeg je godinama vjerno voljela ne bi se nikad ponašao ovako. Ne bi je pratio – o, dobro, pratio bi je, ali samo da se uvjeri da je sigurna. Ali ne bi bio ovako okrutan i nikako ne bio otvorio njezino privatno pismo. 194 Julia Quinn


Ona je pročitala dvije stranice njegova dnevnika, to je bila istina, ali taj dnevnik nije bio u zapečaćenoj omotnici! Potonula je na stube i sjela. Kamen je bio hladan čak i kroz višestruku tkaninu njezine oprave. Nije mogla ništa drugo nego sjediti ovdje i čekati Colina. Samo bi se budala uputila sama pješice tako daleko od doma. Pretpostavljala je da bi mogla zaustaviti kočiju na ulici Fleet, ali što ako su sve zauzete? I uostalom, je li imalo uopće smisla bježati od Colina? On je znao gdje ona stanuje i osim ako ne odluči pobjeći na otočje Orkney, nije bilo šanse da izbjegne suočavanje s njim. Ona uzdahne. Colin bi ju vjerojatno pronašao i na Orkneyju, s obzirom na to kako je bio iskusan putnik. A ona uopće nije željela ići na Orkney. Penelope zatomi plač. Zašto je sad razmišljala o potpunim besmislicama? Kakve veze s bilo čime ima otočje Orkney? A zatim se začuo Colinov glas iza nje, odrješit i tako strašno hladan. "Ustaj", bilo je sve što je rekao. Ona je ustala, ne zato što joj je on to naredio (barem se tako tješila) i ne zato što ju je bilo strah njega, već zato što nije dovijeka mogla sjediti na stubama St Brides, a i iako joj je najveća želja bila sakriti se od Colina sljedećih šest mjeseci, u ovom je trenutku on bio jedino sredstvo da dođe doma. On trzne glavom prema ulici. "U kočiju." Ona ode do kočije, penjala se u nju kad je čula kako Colin da je uputu svom kočijašu da krene "duljim putem." O, Bože. Vozili su se dobrih trideset sekunda prije nego što joj je uručio onaj jedan list papira koji je bio presavijen u omotnici koju je ostavila u crkvi. "Vjerujem da je ovo tvoje", rekao je. Ona glasno gutne i pogleda dolje, mada nije trebala. Zapamtila je dobro sve te riječi. Napisala ih je sinoć, pa ih ponovno napisala toliko puta da ih sigurno neće nikad zaboraviti. 195 Gospodin Bridgerton


Ništa na svijetu ne prezirem više od one gospode koja smatraju da je zabavno nadmeno potapšati damu po ruci i promrmljati: "U ženskoj je prirodi da često mijenja mišljenje." I baš zato što mislim da svaka osoba mora popratiti svoje riječi djelima, trudim se postojano razmišljati i donositi dosljedne odluke. Iz tog sam razloga, najdraži čitatelji, pišući svoju kolumnu 19. travnja uistinu imala namjeru završiti svoju karijeru. Međutim, događaji izvan moje kontrole (i koje naravno ne odobravam) natjerali su me da još jednom, posljednji put uzmem pero u ruke. Dame i gospodo, Vaša autorica NIJE lady Cressida Twombley. Lady Twombley je obična spletkarica i prevarantica i srce bi mi se slomilo kad bi godine moga teškog rada bile pripisane takvoj osobi. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 21. TRAVNJA 1824. Penelope s izuzetnom pažnjom presavije papir, iskorištavajući to vrijeme kako bi se pribrala i smislila što bi, u ime svijeta, trebalo reći u ovakvom jednom trenutku. Konačno, pokuša se osmjehnuti i pogleda ga, ali ne baš u oči, i pokuša se našaliti: "Jesi li pogodio?" On nije rekao ništa pa ga je ipak bila prisiljena pogledati u oči. Istog trenutka to zažali. Colin uopće nije izgledao kao da je pri sebi. Ležerni osmijeh koji mu je uvijek titrao na usnama, humor koji mu je vječno vrebao iz očiju – toga više nije bilo. Zamijenilo ih je ozbiljno lice i hladan pogled, leden. Čovjek kojega je poznavala, čovjek kojega je toliko dugo voljela... ona više nije znala tko je on zapravo. "Shvatit ću to kao ne", reče drhtavim glasom. "Znaš li ti što ja upravo pokušavam učiniti?" upita je, iznenadivši je glasnoćom svog govora koji je nadjačavao ritmičko kloparanje konjskih kopita. 196 Julia Quinn


Penelope otvori usta da kaže ne, ali jedan pogled na njegovo lice bio joj je dovoljan da shvati da on ne očekuje odgovor na to pitanje, pa ostane šutjeti. "Pokušavam shvatiti na što sam točno najviše ljut u vezi s tobom", reče on. "Zato što ima toliko stvari... toliko mnogo stvari... i meni se strahovito teško usredotočiti samo na jednu." Penelopi je bilo na vrh jezika da predloži nešto – njezina varka bila je najprimjerenija za početak – ali kad je bolje razmislila, sad je bio odličan trenutak da svoje misli zadrži za sebe. "Kao prvo", reče on, užasno jednoličnim tonom glasa koji je sugerirao da se on silno trudi ostati miran (a to je, samo po sebi, bilo prilično uznemirujuće jer ona uopće nije bila svjesna da bi Colin uopće mogao izgubiti živce), "Ja ne vjerujem da si mogla biti tako glupa da bi se sama uputila u City, i to ni više ni manje nego u unajmljenoj kočiji!" "Pa nisam mogla ići sama u jednoj od naših obiteljskih kočija", izlane Penelope prije no što se podsjeti da je odlučila šutjeti. Njegova se glava pomakne oko dva centimetra ulijevo. Ona nije znala što to znači, ali to nikako nije djelovalo kao dobra stvar pogotovo s obzirom na to da se činilo da mu se vrat grči dok ga je okretao. "Oprosti, molim te?" upitao je, još uvijek istim onim užasnim baršunasto-čeličnim glasom. Ali sad mu je morala odgovoriti, zar ne? "Ovaj, nije ništa", reče, nadajući se da će njezino okolišanje oslabiti njegovu pozornost na ostatak odgovora. "Ja samo ne smijem izlaziti van sama." "Ja to znam", odreže je on. "I za to postoji vraški dobar razlog." "Pa ako sam željela nekamo ići sama", nastavila je, svjesno ignorirajući drugi dio njegova odgovora, "nikako nisam mogla ići jednom od naših kočija. Nijedan od naših kočijaša me ne bi pristao odvesti ovamo." "Vaši kočijaši", zarežao je, "su očito besprijekorno mudri i razumni." 197 Gospodin Bridgerton


Penelope ne reče ništa. "Imaš li ti ikakvog pojma što ti se moglo dogoditi?" zahtijevao je, a njegova maska savršene kontrole počela je pucati. "Ovaj, ne baš, zapravo", reče ona, zagrcnuvši se. "Ja sam ranije dolazila ovamo i..." "Molim?" Silovito je stavio ruku na njezinu nadlakticu i pregrubo je stisnuo. "Što si ti to sad rekla?" Ponoviti to što je rekla činilo joj se opasnim za zdravlje pa je samo zurila u njega nadajući se da bi možda mogla prodrijeti kroz taj njegov divlji bijes u očima i pronaći čovjeka kojega je poznavala i tako silno voljela. "Samo kad sam morala ostaviti hitnu poruku za svog nakladnika", objasnila je. "Poslala bih mu šifriranu poruku, pa bi on znao da ga ovdje čeka moje pismo." "Kad smo već kod toga", reče Colin grubo, zgrabivši presavijen papir iz njezinih ruku, "koji je ovo vrag?" Penelope se zbunjeno zabulji u njega. "Mislila sam da je to jasno. Ja sam..." "Da, naravno, ti si vražja lady Whistledown i vjerojatno mi se već tjednima smiješ iza leđa zato što sam inzistirao na tome da je to Eloise." Lice mu se grčilo dok je to govorio, a njoj se slamalo srce. "Ne!" povikala je. "Ne, Coline, nikada. Nikad ti se ne bih smijala!" Ali na licu mu se jasno vidjelo da joj ne vjeruje. U njegovim smaragdnim očima vidjelo se poniženje, a to je bilo nešto što u njima nikad nije vidjela, nešto što nikad nije očekivala vidjeti. On je bio Bridgerton. Ona je bio popularan, siguran u sebe, samouvjeren. Ništa njega ne može posramiti. Nitko njega ne može poniziti. Osim, izgleda, nje. "Nisam ti smjela reći", šapnula je, očajnički se trudeći otjerati taj užasan pogled iz njegovih očiju. "Sigurno si svjestan toga da ti nisam smjela reći." 198 Julia Quinn


On je dugo šutio, bio je to za nju trenutak čiste agonije, a zatim, kao da ona nije baš ništa rekla, kao da se nije pokušala opravdati, on podigne inkriminirajući komad papira i zatrese ga, u potpunosti zanemarivši njezin strastveni protest. "Ovo je čista glupost", reče. "Zar si ti sasvim poludjela?" "Ne razumijem što to govoriš." "Imala si savršeno dobar izlaz iz situacije, samo te čekao. Cressida Twombley je bila spremna preuzeti tvoju krivnju na sebe." I odjednom, njegovi su se dlanovi našli na njezinim ramenima i on ju je držao tako čvrsto da je jedva mogla disati. "Penelope, zašto to jednostavno nisi pustila da umre?" Glas mu je bio paničan, iz očiju mu je sijevalo. Nikad ga nije vidjela tako prepunog emocija, i srce joj se slamalo zato što je to bilo upućeno njoj uz ljutnju. I uz stid. "Nisam joj to mogla dopustiti.", šapnula je. "Nisam joj mogla dopustiti da bude ja."

199 Gospodin Bridgerton


13. poglavlje

A

zašto, dovraga, ne?

Penelope nije mogla ništa osim zuriti nekoliko sekundi. "Zato što... zato što..." zamuckivala je, pitajući se kako bi uopće mogla to objasniti. Srce joj se slamalo, njezina najstrašnija – i najuzbudljivija – tajna bila je razbijena, a on je mislio da je ona dovoljno pribrana da bi se mogla opravdati?" "Ja shvaćam da je ona vjerojatno najveća kučka..." Penelope zgroženo dahne. "...koju je Engleska proizvela, barem u ovoj generaciji, ali, za Boga miloga, Penelope" – provukao je prste kroz kosu, a zatim se prodornim pogledom zapiljio u nju – "ona bi preuzela krivnju..." "Zaslugu", prekine ga Penelope osorno. "Krivnju", nastavio je on. "Imaš li ti ikakvog pojma što će ti se dogoditi ako ljudi saznaju tko si ti zapravo?" Kutevi njezinih usana stisnu se od nestrpljivosti... i ljutnje što joj je tako očito solio pamet. "Imala sam više od desetljeća za razmišljanje o toj mogućnosti." On je pogleda ispod oka. "Zar si ti to sarkastična?" "Nipošto", uzvrati mu. "Zar ti uistinu misliš da ja nisam provela velik dio vremena u posljednjih deset godina svoga života razmišljajući što će se dogoditi ako me razotkriju? Bila bih slijepi idiot da nisam." 200 Julia Quinn


On je zgrabi za ramena, čvrsto je držeći čak i dok je kočija poskakivala po neravnom kamenu na cesti. "Bit ćeš upropaštena, Penelope. Upropaštena! Razumiješ li ti što ti ja govorim?" "Da nisam razumjela ranije", odgovori mu, "uvjeravam te da bih razumjela nakon tvog iscrpnog razlaganja o tome kad si optužio Eloise da je lady Whistledown." On se namršti, očito ga je jako zasmetalo što mu trlja nos njegovim pogreškama. "Ljudi će prestati razgovarati s tobom", nastavio je. "Oni će te srezati... "Ljudi ionako nikad nisu razgovarali sa mnom", obrecnula se. "Polovicu vremena nisu ni znali da sam ondje. Kako misliš da sam uspjela tako dugo održavati svoju varku? Coline, ja sam bila nevidljiva. Nitko me nije vidio, nitko nije sa mnom razgovarao. Ja sam samo stajala i slušala, a nitko nije ništa primjećivao." "To nije istina." Ali skrenuo je pogled. "O, istina je, istina, i ti to znaš. Ti to samo niječeš", reče ona, bocnuvši ga u ruku, "zato što se osjećaš krivim." "To nije istina!" "Daj, nemoj, molim te", podrugljivo će Penelope, "sve što si radio, radio si iz osjećaja krivnje." "Pen…" "Barem ono što se mene tiče", ispravi se. Dah joj je jurio kroz grlo, a koža ju je peckala od topline jer sad joj je, napokon, duša gorjela. "Zar ti misliš da ja ne znam da me tvoja obitelj sažalijeva? Zar misliš da ja nisam primijetila da svaki put kad se ti ili tvoja braća nađete na istom balu na kojem sam i ja, ti me zamoliš za ples?" "Mi smo pristojni", procijedi on, "i draga si nam." "I sažalijevate me. I Felicity ti je draga, ali nisam primijetila da plešeš s njom svaki put kad se sretnete." On je iznenada pusti i prekriži ruke. "Dobro, ali ona mi nije mi draga onoliko koliko ti." 201 Gospodin Bridgerton


Ona zatrepće, prilično ju je vješto ostavio bez teksta. Baš je njemu priličilo da joj uputi kompliment usred svađe. Ništa je nije moglo lakše razoružati. "Nadalje", nastavio je podignuvši nadmeno bradu, "nisi ništa rekla o mom najvažnijem zaključku." "Koji je to?" "Da će te lady Whistledown uništiti!" "Za Boga miloga", promrmlja ona, "ti o njoj govoriš kao da je to neka druga osoba." "Oprosti, molim te, ali meni je još uvijek teško povezati ženu preda mnom s tom vješticom koja piše onu kolumnu." "Coline! " "Zar sam te uvrijedio?" zadirkivao ju je. "Da! Ja sam uložila velik trud u tu kolumnu." Ona stisne u šaku komad tanke tkanine svoje zelene jutarnje oprave, ne primjećujući kako je pritom gužva. Morala je učiniti nešto s rukama ili će najvjerojatnije eksplodirati od živčanosti i bijesa koji joj je kolao venama. Jedina druga mogućnost bila je da prekriži ruke, ali nije željela biti tako očito drska. Uostalom, on je držao ruke prekriženima, a jedno od njih se moralo ponašati zrelije od nekog šestogodišnjaka. "Ne bih ni sanjao ocrnjivati ono što si radila", reče joj s visoka. "Naravno da bi", prekine ga ona. "Ne, ne bih." "A što ti to onda upravo radiš?" "Ponašam se zrelo!" odgovori on, glasom koji je bio sve glasniji i nestrpljiviji. "Jedno od nas to mora." "Da se nisi usudio govoriti mi o zrelom ponašanju!" prasne ona. "Ti, koji bježiš od svake naznake odgovornosti." "Koji ti vrag sad to znači?" procijedi Colin. 202 Julia Quinn


"Mislila sam da je to prilično jasno." On ustukne. "Ne mogu vjerovati kako razgovaraš sa mnom." "Ti ne vjeruješ da ja tako razgovaram s tobom", izazivala ga je, "ili da imam hrabrosti tako razgovarati s tobom?" On je samo zurio u nju, očito iznenađen njezinim pitanjem. "Ima u meni više nego što ti misliš, Coline", reče ona. A zatim doda tišim glasom: "Ima u meni više nego što sam ja nekad mislila." On nekoliko trenutaka nije rekao ništa, a zatim, kao da se ne može oduprijeti temi, upita, zapravo procijedi kroz zube: "Što ti je značilo to da ja bježim od odgovornosti?" Ona napući usne, zatim se opusti kad ispusti ono što je smatrala smirujućim uzdahom. "Što misliš, zašto ti toliko putuješ?" "Zato što mi se sviđa", odgovori on odrješito. "I zato što ti je ovdje u Engleskoj strahovito dosadno." "I ja sam zato djetinjast?" "Djetinjast si zato što ne želiš odrasti i učiniti nešto što bi te zadržalo na jednom mjestu." "A što bi to bilo?" Ona podigne ruke na način koji je dao do znanja da bi to trebalo biti jasno. "Na primjer, oženiti se." "Zar ti to mene prosiš?" narugao joj se, a jedan mu se kut usna podigao u prilično drzak osmijeh. Ona osjeti kako su joj se obrazi zažarili od crvenila, ali se natjera nastaviti. "Ti dobro znaš da ja to ne radim i ne pokušavaj promijeniti temu time što si namjerno okrutan prema meni." Čekala je da nešto kaže, da joj se možda ispriča. Njegova šutnja bila je uvredljiva, pa ona samo uzdahne i reče: "Za Boga miloga, Coline, ti imaš trideset tri godine." "A ti imaš dvadeset osam", istakne on, ne baš posebno ljubaznim glasom. 203 Gospodin Bridgerton


Tom rečenicom kao da ju je udario šakom u trbuh, ali bila je previše uzrujana da bi se zatvorila u svoju poznatu školjku. "Za razliku od tebe", reče ona tiho, s velikom preciznošću: "Ja nemam taj luksuz da mogu nekoga zaprositi. I za razliku od tebe", dodala je s jedinim ciljem da u njemu izazove osjećaj krivnje za koji ga je optužila prije samo nekoliko minuta, "ja nemam ogroman broj mogućih udvarača, pa nijednom nisam imala ni taj luksuz da nekog odbijem." Njegove se usne zategnu. "I ti misliš da će ti to što ćeš otkriti da si lady Whistledown donijeti veći broj udvarača?" "Zar ti to mene sad pokušavaš uvrijediti?" procijedi ona. "Ja pokušavam biti realističan! A to je nešto što si ti izgleda sasvim izgubila iz vida." "Ja nikad nisam rekla da planiram otkriti da sam ja lady Whistledown" On zgrabi omotnicu sa zadnjom kolumnom podižući se s tapecirane klupe. "A o čemu se onda tu radi?" Ona mu je zgrabi iz ruke, vadeći papir iz omotnice. "Oprosti, molim te", reče ona, sarkastično naglašavajući svaki slog. "Izgleda da sam propustila onu rečenicu u kojoj objavljujem svoj identitet." "Ti misliš da će ovaj tvoj labuđi pjev na neki način smanjiti mahnito zanimanje društva za identitet lady Whistledown? O, ispričavam se" - stavi drsko jednu ruku na srce - "možda sam trebao reći za tvoj identitet. Na kraju krajeva, ne želim ti umanjiti zasluge." "Sad si postao bezobrazan", reče ona, a mali glasić negdje u zakutku njezina mozga pitao se kako je moguće da se dosad već nije rasplakala. Ovo je bio Colin i ona ga voli do smrti, a on se ponašao kao da je mrzi. Zar je na svijetu bilo ičega vrjednijeg suza? Ili se možda uopće nije radilo o tome. Možda je ta tuga koja je rasla u njoj bila smrt jednog sna. Sna o njemu. Ona je sagradila u svojem umu savršenu sliku njega, a sa svakom svojom riječju, on joj je pljunuo u lice i postajalo je sve očitije da je njezin san jednostavno bio pogrešan. 204 Julia Quinn


"Ja ti želim nešto dokazati", reče on, istrgnuvši joj papir iz ruke. "Pogledaj ovo. To je zapravo poziv na daljnju istragu. Ti se rugaš društvu, izazivaš ih da te raskrinkaju." "To uopće nije ono što ja radim!" "To ti možda nije namjera, ali svakako će biti krajnji rezultat." Vjerojatno je tu sad donekle imao pravo, ali bilo joj je užasno to priznati. "To je rizik koji ću morati prihvatiti", odgovori, prekriživši ruke i znakovito skrenuvši pogled s njega. "Jedanaest godina me nisu otkrili. Ne vidim zašto bih se sad trebala posebno brinuti da hoće." On je ostao bez daha od ozlojeđenosti. "Zar ti imaš uopće pojma o novcu? Imaš li ikakvog pojma koliko bi se ljudi željelo dočepati tih tisuću funti koje nudi lady Danbury?" "Imam više pojma o novcu od tebe", odgovori mu, uvrijedivši se. "A uostalom, moja tajna nije nimalo ugroženija zbog nagrade lady Danbury." "Ali zbog nje su svi znatno odlučniji da te razotkriju, a time si ti ugroženija. Da ne spominjemo", doda on kiselo, napućivši usne, "kao što je to istakla moja sestra, da je tu riječ i o slavi." "Hyacinth?" upita ona. On turobno kimne, spustivši list papira kraj sebe na klupu. "A ako Hyacinth misli da će osoba koja te razotkrije postati slavna, ja te uvjeravam da još mnogo ljudi isto to misli. To je možda pravi razlog koji je Cressidu ponukao na njezinu glupu prijevaru." "Cressida to radi zato što joj treba novac", progunđa Penelope. "U to sam sigurna." "Dobro. Nema veze zašto ona to radi. Ono što je važno jest to da nakon što ju ti razotkriješ iz vlastitog idiotizma" – tresne rukom po listu papira, a Penelope se trzne od zvuka koji je proparao zrak "jest da će netko drugi napraviti isto što i ona." "To ja sve već dobro znam", reče ona, najviše zato što nije mogla podnijeti da njegova bude zadnja. 205 Gospodin Bridgerton


"Onda, za ljubav Božju, ženo", prasne Colin, "pusti Cressidu, neka joj prođe njezina smicalica. Ona je odgovor na tvoje molitve." Ona ga na ovo naglo pogleda u oči. "Ti ne znaš ništa o mojim molitvama." Nešto je u tonu njezina glasa udarilo Colina ravno u prsa. Ona nije promijenila mišljenje, nije ga ni najmanje promijenila. Činilo mu se da više ne pronalazi prave riječi. Pogledao ju je, zatim je pogledao kroz prozor, usredotočivši se odsutno na kupolu katedrale svetog Pavla. "Uistinu idemo duljim putem kući", promrmljao je. Ona ne reče ništa. Nije joj zamjerao. Bila je to glupa rečenica, samo riječi koje su trebale ispuniti tišinu i ništa više. "Ako dopustiš Cressidi..." započeo je. "Prestani", reče mu molećivo. "Molim te, nemoj više. Ne mogu joj to dopustiti." "Jesi li uistinu dobro promislila o tome što ćeš time dobiti?" Ona ga oštro pogleda. "Zar ti misliš da sam ja ovih posljednjih dana bila sposobna razmišljati o bilo čemu drugom? On pokuša s drukčijom taktikom. "Zar ti je uistinu važno da ljudi znaju da si ti lady Whistledown? Ti znaš da si bila pametna i da si nas sve preveslala. Zar ti to nije dovoljno?" "Ti mene uopće ne slušaš!" Usta su joj ostala otvorena, u obliku nekog čudnog ovala, u nevjerici, kao da nije mogla povjerovati da on ne shvaća što ona govori. "Meni nije važno da ljudi znaju da sam to ja. Samo mi je važno da znaju da to nije ona." "Ali očito ti nije važno misle li da je netko drugi lady Whistledown", uporan je bio Colin. "Na kraju krajeva, ti si tjednima optuživala lady Danbury da je to ona." "Morala sam nekoga optužiti", objasni ona. "Lady Danbury me otvoreno pitala što mislim tko je to, a nisam joj valjda mogla reći da sam to ja. Uostalom, ne bi bilo tako strašno da ljudi misle da je to lady Danbury. Meni se ona barem sviđa." 206 Julia Quinn


"Penelope..." "Kako bi se ti osjećao da se tvoji dnevnici objave pod imenom Nigela Berbrookea kao autora?" zahtijevala je Penelope. "Nigel Berbrooke ne zna sastaviti ni dvije rečenice", reče on podrugljivo se nasmijavši. "Sumnjam da bi itko povjerovao da bi on mogao napisati moje dnevnike". Nakon toga, malo joj kimne u ispriku, s obzirom na činjenicu da je Berbrooke ipak bio oženjen njezinom sestrom. "Pokušaj to zamisliti", procijedi ona, "ili zamisli nekog drugog umjesto njega, nekoga koga smatraš sličnim Cressidi." "Penelope", uzdahne Colin. "Ja nisam ti. Ne možeš to dvoje uspoređivati. Uostalom, kad bih ja objavio svoje dnevnike, ja u očima društva ne bih bio upropašten." Ona se skruši u sjedištu, glasno uzdahne, a on je znao da je ova njegova rečenica pogodila cilj. "Dobro", objavi on, "tada je odlučeno. Ovo ćemo poderati..." posegne za listom papira. "Ne!" poviče ona, praktički skočivši sa sjedišta. "Nemoj!" "Ali upravo si rekla..." "Nisam ja ništa rekla!" zakriješti ona. "Samo sam uzdahnula." "Joj, za Boga miloga, Penelope", reče on s velikim nestrpljenjem, "očito si se složila." Ona ga zgroženo pogleda, užasnuta zbog njegove drskosti. "Kad sam ti ja to dala dozvolu da tumačiš moje uzdahe?" On pogleda inkriminirajući papir koji je još uvijek držao u ruci i upita se što bi, za ime svijeta, u ovom trenutku trebao učiniti s njim. "A usput", nastavi ona dok su joj oči strastveno sijevale od bijesa što ju je učinilo skoro prelijepom, "kao da ja to nisam zapamtila do posljednje riječi. Možeš ti slobodno uništiti ovaj papir, ali ne možeš uništiti mene. 207 Gospodin Bridgerton


"To bih rado", promrmlja on. "Što si to rekao?" "Whistledownicu", procijedi on. "Želio bih Whistledownicu. Tebe bih rado ostavio ovakvu kakva jesi."

uništiti

"Ali ja jesam Whistledownica." "Bože, pomozi nam." A zatim se u njoj nešto jednostavno prolomi. Sav njezin bijes, sva njezina frustracija, svaki negativni osjećaj koji je čuvala u sebi tih silnih godina provali iz nje, i to na Colina koji je, od svih pripadnika visokog društva, vjerojatno to najmanje zaslužio. "Zašto si ti tako ljut na mene?" planula je. "Što sam ja to učinila da je tako odbojno? Bila sam mudrija od tebe? Sačuvala jednu tajnu? Dobro se nasmijala na račun društva?" "Penelope, ti..." "Ne , reče ona žestoko. "Ti sad šuti. Sad je na mene red da govorim." On zine zureći u nju, šok i nevjerica vidjeli su mu se na očima. "Ja sam ponosna na ono što sam učinila", uspjela je izustiti dok joj je glas drhtao do emocija. "Nije me briga što ti kažeš. Nije me briga što bilo tko kaže. Nitko mi to ne može oduzeti." "Ja ti ne pokušavam..." "Nije meni važno da ljudi saznaju istinu", reče ona, prekinuvši njegov loše tempiran prosvjed. "Ali neka me vrag odnese ako dopustim Cressidi Twombley, baš onoj koja... koja..." Sad joj se već treslo cijelo tijelo, dok joj je naviralo sjećanje za sjećanjem od kojih su baš sva bila loša. Cressida, poznata po svom dostojanstvenom držanju kako se spotiče i prolijeva punč po Penelopinoj opravi one prve godine - one jedine koju joj je majka dopustila kupiti, a nije bila žuta ili narančasta.

208 Julia Quinn


Cressida koja slatko preklinje mladiće da zamole Penelope za ples, i to tako glasno i s takvim žarom da je Penelopi od toga moglo samo biti mučno. Cressida, koja pred svima govori kako je zabrinuta za Penelopin izgled. "Jednostavno nije zdravo u tvojoj dobi težiti više od 63 kilograma", gugutala je. Penelope nikad nije saznala je li Cressida uspjela prikriti samozadovoljni smiješak nakon te ubojite rečenice jer je Penelope izletjela iz prostorije, zaslijepljena suzama, ne mogavši ne primijetiti kako joj se bokovi njišu dok je trčala. Cressida je oduvijek znala gdje točno ubosti, oduvijek je znala kako zaokrenuti bajunetom. Ništa nije značilo što je Eloise uvijek podržavala Penelope i smatrala je najboljom prijateljicom ili što je lady Bridgerton uvijek pokušavala osnažiti njezino samopouzdanje. Penelope je toliko puta zaspala u suzama, uvijek zbog neke savršeno tempirane Cressidine uvrede. Pustila je Cressidu da se nekažnjeno izvuče od toliko groznih stvari koje joj je priredila u prošlosti, samo zato što nije imala hrabrosti zauzeti se za sebe. Ali ovo joj ne može dati. Neće joj dati svoj tajni život, neće joj dati onaj mali djelić svoje duše koji je bio snažan i ponosan i sasvim neustrašiv. Penelope se možda nije znala braniti, ali tako joj Boga, lady Whistledown je to znala. "Penelope?" upita Colin oprezno. Ona ga pogleda praznim pogledom, trebalo joj je nekoliko sekundi da se prisjeti da je sad 1824. godina, a ne 1814., i da se nalazi u kočiji s Colinom Bridgertonom, a ne šćućurena u kutu plesne dvorane pokušavajući se sakriti od Cresside Cowper. "Jesi li dobro?" upita je. Ona kimne. Ili je barem pokušala kimnuti.

209 Gospodin Bridgerton


On otvori usta da nešto kaže, zatim zastane. Usta su mu nekoliko sekundi ostala otvorena. Konačno, jednostavno stavi dlan na njezin i reče: "Možemo li kasnije razgovarati o ovome?" Ovog puta ona uspije kratko kimnuti. A iskreno, samo je željela da ovo užasno popodne završi, ali postojala je samo još jedna stvar koju nikako nije mogla pustiti." "Cressida nije bila upropaštena", reče ona tiho. On se okrene prema njoj, a na očima mu se vidio blagi veo zbunjenosti. "Oprosti, molim te?" Ona reče malo glasnije: "Cressida je rekla da je ona lady Whistledown i nije bila upropaštena." "To je zato što joj nitko nije povjerovao", odgovori Colin. "A usput", reče on bez razmišljanja, "ona je... drukčija." Ona se polako okrene prema njemu. Vrlo polako, gledajući ga s očekivanjem. "Kako je to drukčija?" Nešto slično panici počelo je udarati Colinu u grudima. Znao je da je pogriješio čim je to izrekao. Kako može jedna mala rečenica, jedna mala riječ, biti tako strašno pogrešna? Ona je drukčija. Oboje su znali što to znači. Cressida je bila popularna, Cressida je bila ljepotica, Cressida bi to mogla izvesti s velikim samopouzdanjem. Penelope, s druge strane... Ona je bila Penelope. Penelope Featherington. I nije imala ni utjecaj ni veze koji bi je spasili od uništenja. Bridgertonovi bi mogli stati iza nje i dati joj podršku, ali čak ni oni je ne bi mogli spasiti od propasti. Svaki drugi skandal bi se mogao podnijeti, ali lady Whistledown je u nekom trenutku uvrijedila skoro svaku osobu od nekog značaja na britanskom otočju. Jednom kad ljudi prevladaju iznenađenje, počet će dolaziti neljubazne primjedbe.

210 Julia Quinn


Penelope neće hvaliti kako je mudra ili duhovita ili odvažna. Nazvat će je zlom, sitničavom i ljubomornom. Colin je dobro poznavao visoko društvo. Znao je kako se njegovi kolege ponašaju. Aristokracija je bila sposobna za pojedinačnu velikodušnost, ali kao skupina, bili su skloni potonuti na najniži zajednički nazivnik. A to bi bilo vrlo nisko. "Shvaćam", reče Penelope prekinuvši tišinu. "Ne", reče on brzo, "ne shvaćaš. Ja…" "Nemoj, Coline", reče, zvučeći zamalo bolno mudro, "shvaćam ja. Ali vjerojatno sam se oduvijek nadala da si ti drukčiji." On je pogleda u oči i nekako su mu se dlanovi našli na njezinim ramenima, stišćući je tako snažno da nikako nije mogla skrenuti pogled. On nije rekao ništa, puštao je svoje oči da postave pitanje umjesto njega. "Mislila sam da ti vjeruješ u mene", reče ona, "da vidiš u meni nešto više od ružnog pačeta." Njezino mu je lice bilo tako poznato, vidio ga je tisuću puta ranije, ali ipak sve do ovih posljednjih nekoliko tjedana nije mogao reći da je uistinu poznaje. Bi li se sjetio da ona ima malu znamenku kraj lijeve uške? Je li ikad primijetio kao joj koža toplo sjaji? Ili da joj smeđe oči imaju mrlje zlatne boje točno kraj zjenice? Kako je bilo moguće da je toliko puta plesao s njom, a nije primijetio da su joj usta široka i stvorena za ljubljenje? Ona bi oblizala usne kad je bila nervozna. Vidio je baš neki dan kako to radi. Sigurno je to učinila bar jednom u ovih dvanaest godina njihova poznanstva, a ipak tek se sada od samog pogleda na njezin jezik njegovo tijelo zgrčilo od žudnje. "Ti nisi ružna", reče joj, tihim paničnim glasom. Ona razrogači oči. I on šapne: "Ti si prelijepa." 211 Gospodin Bridgerton


"Nisam", reče ona, glasom jedva čujnijim od daha. "Nemoj mi govoriti ono što ne misliš." Njegovi se prsti ukopaju u njezina ramena. "Ti si prelijepa", ponovio je. "I ja ne znam kako... ne znam kada..." On joj dodirne usne, osjećajući njezin topli dah na vršcima prstiju. "Ali jesi", šapne. Nagnuo se naprijed i poljubio je, polako, pobožno, ne više toliko iznenađen što se to događa, što je tako silno želi. Šok je nestao, zamijenila ga je jednostavna, primitivna želja da je se dočepa, da je označi svojom, da je učini svojom. Svojom? Odmakne se i pogleda ju jedan trenutak, zvjerajući očima po njezinom licu. Zašto ne? "Što je?" šapne ona. "Ti jesi prelijepa", reče on, tresući zbunjeno glavom. "Ja ne znam zašto to nitko drugi ne vidi." Nešto toplo i divno počelo se širiti Penelopinim grudima. Nije to mogla sasvim objasniti; bilo je to kao da joj je netko zagrijao krv. Počelo je u njezinom srcu, a zatim joj se polako širilo kroz ruke, kroz trbuh, sve do vrška nožnih prstiju. Od toga joj se zavrtjelo u glavi. Od toga ju je preplavilo zadovoljstvo. Učinio ju je cjelovitom. Ona nije bila prelijepa. Znala je da nije prelijepa, znala je da nikad neće biti ništa više nego relativno privlačna, i to u onim boljim danima. Ali on je mislio da je ona prelijepa, i kad ju je pogledao... Ona se osjećala prelijepom. A nikada se u život nije tako osjećala. On ju je ponovno poljubio, ovaj put usne su mu bile gladnije, grickao ju je, milovao, budio njezino tijelo, budio njezinu dušu. Žmarci su joj krenuli niz trbuh, a koža joj je bila vruća i željna na

212 Julia Quinn


mjestima gdje su je kroz tanku zelenu tkaninu oprave dodirnule njegove ruke. I nijednom nije pomislila Ovo je pogrešno. Taj poljubac bio je sve čime su je plašili tijekom odrastanja i govorili joj da ga mora izbjeći, ali ona je znala - znala je to tijelom, umom i dušom – da ništa u njezinom životu nikad nije bilo ovako ispravno. Ona je bila rođena za ovog čovjeka, a provela je tolike silne godine pokušavajući prihvatiti činjenicu da je on rođen za nekog drugog. Dokazati da je bila u krivu bio je najdivniji užitak na svijetu. Ona ga je željela, ona je željela ovo, ona je željela ovo kako on čini da se osjeća. Ona je željela biti prelijepa, čak i u slučaju da je prelijepa u očima samo jednog čovjeka. To su bile, pomislila je sanjivo dok ju je spuštao na debeli jastuk klupe, jedine oči koje su bile važne. Ona ga je voljela. Oduvijek ga je voljela. Čak i sada, kad je bio toliko ljutit na nju da ga je jedva mogla prepoznati, kad je bio tako ljutit na nju da nije bila sigurna da joj se on uopće sviđa, ona ga je voljela. I željela je biti njegovom. Prvi put kad ju je poljubio, prihvatila je njegove poljupce oduševljenom pasivnošću, ali ovoga puta odlučila je biti aktivni partner. Još uvijek nije mogla vjerovati da je ovdje, s njim, i sigurno si neće dopustiti sanjati da bi on nju ikada mogao redovito ljubiti. Ovo se možda nikada više neće ponoviti. Možda više nikada neće osjetiti njegovu divnu težinu pritisnutu o nju, ili skandalozno škakljanje njegovog jezika o njezin. Imala je jednu šansu. Jednu šansu da od ovoga napravi sjećanje koje će joj morati potrajati za čitav život. Šansu da posegne za divotom.

213 Gospodin Bridgerton


Sutrašnji dan bit će grozan. Bit će užasno spoznaja da će on naći neku drugu ženu s kojoj će se smijati i šaliti i možda se čak oženiti njome, ali danas... Danas je bio njezin. I tako mu Boga, učinit će ona ovaj poljubac poljupcem za pamćenjem. Podigla je ruku i dodirnula mu kosu. Isprva s oklijevanjem – samo zato što je odlučila biti aktivni, voljni partner, to nije značilo da ima pojma što radi. Njegove su je usne polako lišavale sve mudrosti i inteligencije, ali ipak, nije mogla ne primijetiti kako mu je kosa pod njezinim prstima baš poput Eloisine, čiju je kosu četkala bezbroj puta tijekom godina njihova prijateljstva. A neka joj Bog pomogne. Zasmijulji se. To mu zaokupi pozornost i on podigne glavu. Usne mu je dodirnuo zaigrani smiješak. "Oprosti, molim te?" upita je. Ona odmahne glavom pokušavajući otjerati smiješak, ali znajući da je izgubila tu bitku. "O, ne, moraš", bio je uporan. "Ne mogu nikako nastaviti ne znajući koji je razlog ovom smijuljenju." Ona osjeti kako joj obrazi gore, što joj se učini kao nebulozno pogrešno u ovakvom trenutku. Evo je ovdje, ponaša se tu u kočiji baš onako kako ne bi smjela, i sad je bila toliko čedna da se zacrvenila? "Reci mi", mrmljao je, grickajući joj uho. Ona odmahne glavom. Njegove usne pronađu točno ono mjesto gdje joj se na grlu osjećao puls. "Reci mi." Sve što je učinila - sve što je mogla učiniti - bilo je stenjanje uz svijanje vrata da mu omogući bolji pristup. Njezina haljina, a uopće nije shvaćala da je djelomično otkopčana, skliznula je dolje dok joj ključna kost nije bila otkrivena, i ona je gledala razdragano kako on ustima prelazi po njoj, sve dok mu se cijelo lice nije našlo opasno blizu njezinim grudima. 214 Julia Quinn


"Hoćeš li mi reći?" šapne, prelazeći joj zubima po koži. "Što ti trebam reći?" dahne ona. Usne su mu bile zločeste, kretale su se niže, a zatim još niže. "Zašto si se nasmijala?" Nekoliko sekundi Penelope se nije mogla uopće sjetiti o čemu on govori. Rukom obuhvati njezinu dojku kroz opravu. "Mučit ću te dok mi ne kažeš", zaprijeti joj. Penelope odgovori izvijanjem leđa, smještajući svoju dojku još čvršće u njegov stisak. Sviđalo joj se ovo njegovo mučenje. "Shvaćam", promrmlja on, istovremeno spuštajući joj prsluk niže dolje i pomičući dlan tako da joj je okrznuo bradavicu. "Onda ću možda... – zaustavi ruku, pa je podigne - "stati." "Nemoj", stenjala je ona. "Onda mi reci." Penelope je zurila u svoju dojku, očarana prizorom svoje gole dojke izložene njegovom pogledu. "Reci mi", šapnuo je i puhnuo nježno tako da ju je pomilovao njegov dah. Nešto se stisne u Penelope, duboko u njoj, na mjestima koje se nikad nisu spominjala. "Coline, molim te", preklinjala ga je. On se nasmiješi, sporo i lijeno, zadovoljan, ali ipak nekako gladan. "Što me to moliš?" upita. "Dodirni me", šapnula je. Njegov kažiprst sklizne duž njezino rame. "Ovdje?" Ona mahnito odmahne glavom. On krene dolje niz njezin vrat. "Približavam li se?" promrmljao je. 215 Gospodin Bridgerton


Ona kimne, ne skidajući pogled sa svojih grudi. On ponovno pronađe njezinu bradavicu, prstima je polako milujući, mučeći je sporo klizeći spiralnim pokretima oko nje, zatim po njoj. Dok je to gledala, cijelo joj je tijelo postajalo sve napetije i napetije. I sve što je čula bio je njezin dah, vruć i težak na usnama. Zatim... "Coline!" Njegovo ime joj je izletjelo iz usta u prigušenom jecaju. On zasigurno ne može... Njegove se usne zatvore oko njezine bradavice, i prije nego što je osjetila nešto više od njegove topline, ona se podigne s klupe od iznenađenja, besramno stisne bokove uz njegove, a zatim sklizne natrag na klupu dok je se on navalio na nju, držeći je nemoćnom dok joj je pružao užitak. "O, Coline, Coline", dahtala je dok su joj ruke jurnule oko njegovih leđa, očajnički se priljubivši uz njegove mišiće, ne želeći ništa drugo nego da ga drže i zadrže i nikada ga ne puste. On povuče svoju košulju, izvuče je iz hlača, a ona krene za njim, kliznuvši dlanovima pod tkaninu i krenuvši niz vruću kožu njegovih leđa. Nikad nije nijednog muškarca ovako dodirivala; nikad nikog nije ovako dodirivala, osim možda sebe, a ni to, jer nije baš bilo lako dosegnuti do vlastitih leđa. On je zastenjao kad ga je dodirnula, a zatim se napeo kad su joj prsti počeli kliziti po njegovoj koži. Srce joj je poskočilo. Njemu se to sviđa; njemu se sviđa kako ga ona dodiruje. Nije imala ni najblažeg pojma što učiniti sa sobom, ali njemu se to ipak sviđalo. "Savršena si", šapnuo joj je u kožu, usnama joj milujući donji dio brade. Njegove su usne ponovno zarobile njezine, ovoga puta žešće, a ruke su mu skliznule da joj obuhvate pozadinu, stišćući je i gnječeći je i pritišćući je uz svoju erekciju. "Bože, kako te želim", dahnuo je, miješajući bokovima. "Želim te skinuti do gola i utonuti u tebe i nikad te ne pustiti." 216 Julia Quinn


Penelope zastenje od žudnje, ne mogavši vjerovati koliki se užitak može osjetiti samo od običnih riječi. Učinio je da se osjeća zločesto, nevaljalo i tako slino poželjno. I ona je željela da to nikad ne prestane. "O, Penelope", stenjao je, pomičući usne i ruke sve mahnitije. "O, Penelope. O, Penelope, p..." On podigne glavu. Vrlo naglo. "O, Bože." "Što je?" upita ona, pokušavajući podići glavu s jastuka. "Stali smo." Trebalo joj je neko vrijeme da shvati značenje ovoga što je rekao. Ako su stali, to je značilo da su najvjerojatnije stigli na cilj, a to je bio... Njezin dom. "O, Bože!" Ona počne mahnitim pokretima navlačiti prsluk svoje haljine. "Zar ne možemo zamoliti kočijaša da samo nastavi dalje?" Već se pokazala sasvim razvratnom. Činilo se da neće previše škoditi bude li u ovom trenutku dodala na popis svojih karakteristika i riječ "besramna". On joj zgrabi prsluk i namjesti ga kako valja. "Kolika je šansa da tvoja majka još nije primijetila moju kočiju ispred svoje kuće?" "Prilično velika, zapravo", reče ona, "no Briarly ju je zasigurno već primijetio." "Tvoj batler će prepoznati moju kočiju?" upita on u nevjerici. Ona kimne. "Bio si neki dan u posjetu. On takve stvari uvijek zapamti." Usne mu se trznu na neki turobno odlučan način. "Onda dobro", reče on. "Sredi se da možeš pred ljude." "Mogu otrčati u svoju sobu", reče Penelope. "Nitko me neće vidjeti." 217 Gospodin Bridgerton


"U to sumnjam", reče on znakovito, gurajući košulju u hlače i zagladivši si odmah potom kosu. "Ne, uvjeravam te…" "A ja tebe uvjeravam", reče on, prekinuvši je, "da će te vidjeti." On poliže prste i zatim ih provuče kroz kosu. "Izgledam li u redu?" "Da", slaže ona. Zapravo, izgledao je prilično zajapureno, usne su mu bile natečene, a kosa mu ni približno nije izgledala kao što bi trebala. "Dobro." On iskoči iz kočije i doda joj ruku. "I ti ideš unutra?" upita ona. On ju je pogledao kao da je odjednom poludjela. "Naravno." Ona se nije pomakla, previše zbunjena njegovim ponašanjem da bi naredila svojim nogama da siđu dolje. Morao je postojati razlog zašto je namjeravao s njom ući u kuću. Pravila doličnosti zapravo to nisu zahtijevala i... "Za Boga miloga, Penelope", reče on, zgrabivši je za ruku i povukavši je dolje. "Hoćeš li se ti udati za mene ili nećeš?"

218 Julia Quinn


14. poglavlje

O

na tresne na pločnik.

Penelope je bila – po svom mišljenju – malo gracioznija nego što joj je to većina ljudi željela priznati. Dobro je plesala, svirala je klavir sa savršeno savijenim prstima i obično se uspijevala kretati po prepunim prostorijama ne sudarajući se s mnogo ljudi ni namještajem. Ali kad je Colin objavio svoju prilično praktičnu prosidbu, njezina noga – koja je u tom trenutku bila na pola izvan kočije – pronašla je samo zrak, njezin kuk pronašao je rub pločnika, a glava joj je pronašla Colinove nožne prste. "Dragi Bože, Penelope", uzviknuo je čučnuvši. "Jesi li dobro?" "Sasvim dobro", uspjela je izustiti, tražeći po tlu neku rupu koja se morala otvoriti tako da može otpuzati u nju i umrijeti. "Jesi li sigurna?" "Uistinu mi nije ništa", odgovori ona, držeći se za obraz koji je, bila je sigurna, sada bio ukrašen savršenim otiskom vrška Colinove čizme. "Samo sam malo iznenađena, to je sve." "Zašto?" "Zašto?" ponovi ona. "Da, zašto?"

219 Gospodin Bridgerton


Ona trepne. Jednom, dvaput, zatim ponovno. "Ovaj, dobro, to bi moglo imati veze s tim što si ti spomenuo brak." On je bez previše pompe podigne na noge, zamalo joj tijekom toga iščašivši rame. "Pa što si mislila da ću reći? Ona je zurila u njega u nevjerici. Zar je lud? "Ne to!" konačno odgovori. "Ja nisam baš takav gad", promrmlja. Ona obriše prašinu i šljunak s rukava. "Nikad to nisam ni rekla, samo sam…" "Ja te uvjeravam", nastavio je on, u tom trenutku izgledajući smrtno uvrijeđeno, "da se ja sa ženom tvog statusa ne ponašam onako kako sam se ponašao s tobom ako joj ne mislim ponuditi brak." Penelope razjapi usta. S tako otvorenim ustima osjećala se poput neke sove. "Zar nemaš odgovor za mene?" zahtijevao je. "Još uvijek pokušavam smisliti što reći", priznala je. On stavi ruke na bokove i zapilji se u nju netremice. "Moraš priznati", reče ona, spustivši bradu sve dok ga nije gledala prilično sumnjičavo kroz trepavice, "ovo je sad zvučalo kao da si ti, ovaj – kako si to ono rekao – i ranije imao običaj nuditi brak." On se namršti. "Naravno da nisam. Sad me primi pod ruku prije nego što počne kiša." Ona pogleda gore u vedro plavo nebo. "Ovim tvojim tempom", reče on nestrpljivo, "stajat ćemo tu danima." "Ja... ovaj...." Penelope se nakašlje. "Zasigurno mi možeš oprostiti to što nisam sabrana u trenutku ovakvog ogromnog iznenađenja." "Tko tu sad okoliša?" promrmlja on. "Oprosti, molim te." 220 Julia Quinn


On je čvršće stisne za ruku. "Hajde, idemo samo." "Coline! " ona zamalo vrisne, spotaknuvši se na svoju nogu dok je posrtala uza stube. "Jesi li siguran..." "Nema boljeg trenutka od ovog sada", reče on, skoro bezbrižno. Djelovao je vrlo zadovoljan samim sobom, što ju je zbunjivalo, zato što bi se mogla kladiti u sve svoje bogatstvo – a kao lady Whistledown prikupila je prilično bogatstvo – da je on nije imao namjeru zaprositi sve do onog trenutka kad se njegova kočija zaustavila ispred njezine kuće." Možda čak ni prije nego što su te riječi izašle iz njegovih usta. On se okrene prema njoj. "Moram li pokucati?" "Ne, ja..." On ipak pokuca, ili bolje rečeno, počne lupati na vrata, želimo li biti precizni. "Briarly", reče Penelope pokušavajući se osmjehnuti kad je batler otvorio vrata da ih pusti unutra. "Gospođice Penelope", promrmlja on, iznenađeno podignuvši jednu obrvu. Kimne Colinu. "Gospodine Bridgertone." "Je li gospođa Featherington kod kuće?" upita Colin odrješito. "Da, ali..." "Odlično." Colin uđe unutra, vukući Penelope za sobom. "Gdje je ona?" "U salonu, ali moram vam reći..." Ali Colin je već bio na pola puta u hodniku, Penelope jedan korak iza njega. (Što ne znači da je imala ikakvu šansu biti negdje drugdje, s obzirom na to kako ju je on čvrsto uhvatio za podlakticu.) "Gospodine Bridgertone!" povikao je batler, zvučeći pomalo panično.

221 Gospodin Bridgerton


Penelope se okrene, iako su joj stopala nastavila slijediti Colina. Briarly nikad nije paničario. Ni oko čega. Ako je on mislio da ona i Colin ne bi smjeli ući u salon, morao je za to imati jako dobar razlog. Možda čak... O, ne. Penelope se ukopa na petama, kližući se po drvenom ulaštenom podu dok ju je Colin vukao za ruku. "Coline", reče ona, zagrcnuvši se na prvom slogu. "Coline!" "Što je? upita on, ne stajući. "Ja stvarno mislim.... aaaaaaj!" Njezine pete koje su klizale po podu stignu do ruba saga i ona poleti naprijed. On je spretno uhvati i postavi na noge. "O čemu se radi?" Ona živčano pogleda vrata od salona. Bila su malko odškrinuta, ali možda je unutra bilo dovoljno bučno da ih njihova majka nije čula kako dolaze. "Penelope…" Colin je bio nestrpljiv. "Ovaj..." Još uvijek je bilo vremena za bijeg, zar ne? Ogledavala se mahnito, ali nije bilo vjerojatno da će naći rješenje za svoje probleme bilo gdje u hodniku. "Penelope", reče Colin, sada već lupkajući nogom o pod, "koji se vrag zbiva?" Ona pogleda Briarlyja koji jednostavno slegne ramenima. "Ovo uistinu možda nije najbolji trenutak za razgovor s mojom majkom." On podigne jednu obrvu, izgledajući vrlo slično onome kako je izgledao njihov batler prije samo nekoliko sekundi. "Ti me ne planiraš odbiti, je li?" "Ne, naravno da ne", reče ona žustro, iako još nije uistinu prihvatila činjenicu da on planira zatražiti njezinu ruku. "Onda je ovo odličan trenutak", izjavi on, a ton glasa nije dopuštao daljnja pitanja. 222 Julia Quinn


"Ali danas je..." "Što?" Utorak, pomisli ona užasnuto. I tek je prošlo podne, što je značilo... "Idemo", reče Colin, koračajući naprijed i prije nego što ga je uspjela zaustaviti, gurne vrata.

Prva Colinova pomisao nakon što je zakoračio u salon bila je da je taj dan, koji se zasigurno nije odvijao na način koji bi on predvidio kad je toga jutra ustao iz kreveta, na kraju ispao baš odličan dan koji će biti zaokružen ovim sjajnim pothvatom. Brak s Penelope je bio izrazito razumna zamisao, a također i iznenađujuće privlačna, ako je ono što se dogodilo u kočiji nekakav pokazatelj. Druga pomisao mu je bila da je upravo zakoračio u svoju najgoru noćnu moru. Zato što Penelopina majka nije bila sama u salonu. Baš svaki Featherington na svijetu, trenutni i bivši, bio je ondje, zajedno s pripadajućim supružnicima i čak i jednom mačkom. Bio je to najstrašniji skup ljudi koje je Colin vidio u svom životu. Penelopina obitelj bila je... ovaj... osim Felicity (koja mu je oduvijek bila malo sumnjiva; kako čovjek može vjerovati nekome tko je bio tako dobar prijatelj s Hyacinth?), njezina obitelj bila je... ovaj... Nije se mogao domisliti prave riječi kojom bi je opisao. Zasigurno ta riječ ne bi bila kompliment (iako je smatrao da bi ipak mogao izbjeći izravnu uvredu), i uistinu, postoji li na svijetu riječ koja bi mogla učinkovito opisati pomalo tupo, pretjerano brbljavo, prilično nametljivo, bolno dosadno, i – nitko ne bi mogao zaboraviti na ovo s obzirom na to da je Robert Huxley bio nedavni dodatak tom klanu – i neuobičajeno glasno društvo. I tako se Colin samo nasmiješio. Onim svojim slavnim, velikim, prijateljskim, blago vragolastim osmijehom, koji je skoro uvijek 223 Gospodin Bridgerton


djelovao, a ovo danas nije bila iznimka. Featheringtonovi su mu uzvratili smiješak i – hvala Bogu - nisu rekli ništa. Barem ne istog trenutka. "Coline", reče gospođa Featherington vidljivo iznenađena. "Kako lijepo od tebe što si doveo Penelope doma na naš obiteljski sastanak." "Vaš obiteljski sastanak?" ponovi on. Pogleda Penelope koja je stajala kraj njega i izgledala kao da joj je prilično zlo. "Svakog utorka", reče ona, slabašno se osmjehnuvši. "Zar ti to nisam spomenula? " "Nisi", odgovori on, iako je bilo očito da je njezino pitanje bilo namijenjeno njihovoj publici. "Ne, nisi mi to spomenula." "Bridgertone!" zaurlao je Robert Huxley, koji je bio oženjen Penelopinom najstarijom sestrom Prudence. "Huxley", uzvrati Colin, ustuknuvši diskretno jedan korak. Pametno je zaštititi bubnjiće ako Penelopin šogor odluči napustiti svoj stolac koji se nalazio kraj prozora. Srećom, Huxley je ostao na mjestu, ali Penelopin drugi šogor, dobronamjerni ali praznoglavi Nigel Berbrooke ustane, priđe Colinu i pozdravi ga srdačno ga potapšavši po leđima. "Tebe nisam očekivao", reče Berbrooke veselo. "Ne", promrmlja Colin. "Nisam ni mislio." "Mi smo tu samo obitelj", reče Berbrooke, "a ti nisi obitelj. Bar nisi moja obitelj." "Nisam još", promrmlja Colin krišom pogledavši Penelope. Ona se zarumenila. Zatim on pogleda ponovno gospođu Featherington, koja je izgledala kao da će se onesvijestiti od uzbuđenja. Colin zastenje kroz smiješak. Nije namjeravao svoj komentar o tome kako će se vjerojatno pridružiti obitelji reći tako glasno da ga ona može čuti. Iz nekog je razloga želio zadržati element iznenađenja prije nego što zatraži Penelopinu ruku. Kad bi Portia Featherington unaprijed znala 224 Julia Quinn


njegove namjere, vjerojatno bi cijelu priču izokrenula (barem u svojoj glavi) tako da bi se dobio dojam da je ona nekako sama sredila to vjenčanje. A iz nekog je razloga to Colinu bilo izuzetno neukusno. "Nadam se da ne smetam", reče on gospođi Featherington. "Ne, naravno da ne", reče ona brzo. "Oduševljeni smo što ste nam došli na naš obiteljski skup." Ali ona je izgledala prilično čudno, ne baš točno kao da nije znala zašto je on uopće ovdje, već je djelovala neodlučno, kao da nije sigurna što bi trebao biti njezin sljedeći korak. Žvakala je donju usnu, a zatim joj pogled krišom jurne, od svih ljudi, baš na Felicity. Colin se okrene prema Felicity. Ona je gledala u Penelope, s malim, tajanstvenim smiješkom na licu. Penelope je zurila u svoju majku, usta su joj se iskrivila u bolnu grimasu. Colinov pogled krene od Featheringtona do Featheringtona do Featheringtona. Nešto se očito kuhalo ispod površine i kad on ne bi pokušao dokučiti (A) kako izbjeći to da bude uvučen u razgovor s Penelopinim rođacima pritom (B) nekako istovremeno uspjeti zatražiti Penelopinu ruku - naime, jako bi ga zanimalo otkriti što je uzrok sve te tajnovitosti, svih tih prikrivenih pogleda koji su jurili amo-tamo između ženskih članova obitelji Featherington. Gospođa Featherington još jednom, zadnji put, pogleda Felicity, mahne malo rukom na način za koji bi se Colin zakleo da znači Sjedni uspravno, zatim usredotoči pozornost na Colina. "Molim vas, sjednite", reče i široko se osmjehnuvši potapša mjesto kraj sebe na sofi. "Svakako", promrmlja on zato što uistinu nije bilo načina da se sada izvuče iz toga. Još je morao zatražiti Penelopinu ruku, a čak i da to nije želio učiniti pred baš svim Featheringtonima (i dvojicom njihovih tupih muževa), zapeo je ovdje, barem dok se ne ukaže pristojna mogućnost da umakne odavde. Okrene se i pruži ruku ženi koju je namjeravao učiniti svojom nevjestom. "Penelope?" 225 Gospodin Bridgerton


"Ovaj, da, svakako", promuca ona, stavivši ruku pod njegov lakat. "O, da", reče gospođa Featherington, kao da je sasvim zaboravila na to da je i Penelope prisutna. "Strašno mi je žao, Penelope. Nisam te vidjela. Hoćeš li, molim te ići zamoliti kuhara da poveća našu narudžbu? Zasigurno će nam trebati više hrane sad kad je gospodin Bridgerton ovdje." "Svakako", reče Penelope, a kutovi usana su joj zadrhtali. "Zar ne može pozvoniti za hranu?" upita Colin glasno. "Molim?" upita gospođa Featherington odsutno. "Ovaj, pretpostavljam da može, ali to bi dulje trajalo, a Penelope nema ništa protiv, zar ne?" Penelope lagano odmahne glavom. "Ja imam nešto protiv", reče Colin. Gospođa Featherington tiho zastenje od iznenađenja, a zatim reče: "Dobro, Penelope, ovaj, zašto ne sjedneš ondje?" pokaže na stolac koji baš nije bio smješten u blizini unutrašnjeg kruga razgovora. Felicity, koja je sjedila točno nasuprot majke, skoči na noge. "Penelope, molim te, sjedni na moj stolac." "Ne", reče gospođa Featherington oštro. "Ti se ne osjećaš baš najbolje, Felicity. Ti moraš sjediti." Colin pomisli kako Felicity izgleda kao da puca od zdravlja, ali ona ipak sjedne natrag na svoj stolac. "Penelope", reče Prudence glasno sa svog mjesta kraj prozora. "Moram razgovarati s tobom." Penelope bespomoćno pogleda Colina, pa Prudence, pa Felicity, pa svoju majku. Colin je privuče bliže. "I ja moram s njom razgovarati", reče glatko. "Dobro, onda, pretpostavljam da ima mjesta za oboje", reče gospođa Featherington, stisnuvši se na sofi. Colin se dvoumio 226 Julia Quinn


između pristojnog odgoja koje su mu usađivali u glavu od rođenja i neodoljivog poriva da zadavi ženu koja će jednog dana biti njegova punica. Nije imao pojma zašto ona tretira Penelope kao neko manje omiljeno pastorče, ali doista, toga je bilo dosta. "Što te vodi ovamo?" poviče Robert Huxley. Colin dodirne uši – nije si mogao pomoći - a zatim reče: "Ja sam…" "Ah, zaboga", lepršavo će gospođa Featherington, "pa nećemo valjda sad tu ispitivati našeg gosta kao policija, zar ne?" Colin nije zapravo pomislio da je Huxleyjevo pitanje zvučalo kao policijsko ispitivanje, ali nije želio uvrijediti gospođu Featherington time što bi to primijetio, pa je samo kimnuo i rekao nešto sasvim besmisleno poput: "Da, ovaj, naravno." "Što naravno?" upita Philippa. Philippa je bila udata za Nigela Berbrookea, a Colin je oduvijek smatrao da su oni odličan par. "Oprostite?" upita. "Bili ste rekli ,naravno", reče Philippa. "Što naravno?" "Ne znam", reče Colin. "Ah, dobro onda, zašto ste..." "Philippa", reče glasno gospođa Featherington, "možda bi ti trebala otići po hranu jer je Penelope zaboravila pozvoniti." "Joj, žao mi je", reče Penelope, počevši se dizati. "Ne brini", reče Colin glatko joj se osmjehnuvši. Zgrabi je za ruku i povuče je opet dolje. "Tvoja majka kaže neka Prudence ode." "Philippa", reče Penelope. "Što s Philippom?" "Ona je rekla da Philippa ode, a ne Prudence."

227 Gospodin Bridgerton


On se pitao što se dogodilo s njezinim mozgom, zato što je u nekom trenutku između kočije i ove sofe, očito ostala bez njega. "Zar to ima ikakve veze?" upita on. "Ne, zapravo nema, ali..." "Felicity", prekine je gospođa Featherington, "zašto ne ispričaš gospodinu Bridgertonu kako slikaš lijepe akvarele?" Da živi sto godina, Colin ne bi mogao smisliti manje zanimljivu temu razgovora (osim, možda, temu o Philippinim akvarelima), ali se ipak okrene najmlađoj Featheringtonici i upita je uz prijateljski smiješak: "I kakvi su ti vaši akvareli?" A Felicity se, blagoslovljena bila, njemu također prijateljski nasmiješi i reče samo: "Vjerujem da su u redu, hvala vam." Gospođa Featherington je izgledala kao da je upravo progutala živu jegulju, a zatim uzvikne: "Felicity!" "Da?" reče Felicity dražesno. "Nisi mu rekla da si osvojila nagradu." Ona se okrene prema Colinu. "Njezini akvareli su vrlo jedinstveni". Okrene se ponovno prema Felicity. "Daj ispričaj gospodinu Bridgertonu o svojoj nagradi." "Ja baš ne vjerujem da to njega zanima." "Naravno da ga zanima", procijedi gospođa Featherington. U normalnim bi se okolnostima Colin ubacio s Naravno da me zanima, s obzirom na to da je on ipak bio izuzetno ljubazan momak, ali tako bi samo potvrdio tvrdnju gospođe Featherington i možda još važnije, uništio Felicitynu zabavu. A činilo se da se Felicity jako dobro zabavlja. "Philippa", reče ona, "zar ti nisi otišla po hranu?" "Joj, da", odgovori Philippa. "Sasvim sam zaboravila. To mi se često događa. Hodi sa mnom, Nigele. Pravit ćeš mi društvo."

228 Julia Quinn


"Baš budem!" sjao je Nigel. A zatim on i Philippa izađu iz sobe, smijuljeći se cijelim putem. Colin se ponovno uvjeri da su njih dvoje baš savršen par. "Mislim da ću otići malo van u vrt", iznenada objavi Prudence, uhvativši svog muža pod ruku. "Penelope, zašto ti ne bi pošla s nama?" Penelope otvori usta i ostala su joj otvorena nekoliko sekundi prije nego što je smislila što reći, pa je pomalo izgledala poput zbunjene ribe (ali po Colinovom mišljenju prilično zgodne ribe, ako je tako nešto uopće moguće). Konačno, odlučno isturi bradu i reče: "Prudence, mislim da neću." "Penelope!" uzvikne gospođa Featherington. "Moraš mi nešto pokazati", procijedi Prudence. "Ja uistinu mislim da sam potrebna ovdje", odgovori Penelope. "Mogu ti se pridružiti kasnije popodne ako želiš." "Trebaš mi sada." Penelope iznenađeno pogleda sestru, očito ne očekujući toliki otpor. "Prudence, žao mi je", ponovi joj. "Vjerujem da sam potrebna ovdje." "Svašta", reče gospođa Featherington bezbrižno. "Felicity i ja možemo praviti gospodinu Bridgertonu društvo." Felicity skoči na noge. "O, ne!" uzvikne, a na očima joj je bio pogled pravog nevinašca. "Nešto sam zaboravila." "Što", procijedi gospođa Featherington kroz zube, "si to mogla zaboraviti, molim te lijepo?" "Ooo... ovaj, moje akvarele." Okrene se Colinu s dražesnim, vragolastim smiješkom. "Vi biste ih željeli vidjeti, zar ne? "Svakako", promrmlja on, shvativši da mu se jako sviđa Penelopina mlađa sestra. "S obzirom na to kako su jedinstveni." "Čovjek bi mogao reći da su jedinstveno obični", reče Felicity pretjerano žustro kimnuvši. 229 Gospodin Bridgerton


"Penelope", reče gospođa Featherington, očito se trudeći prikriti uzrujanost, "bi li bila ljubazna i donijela Felicityne akvarele?" "Penelope ne zna gdje se nalaze", doda Felicity žustro. "Zašto joj ne kažeš?" "Za Boga miloga", konačno prasne Colin, "pustite Felicity da ide. Ja ionako trebam trenutak nasamo s vama." Zavlada tišina. Bio je to prvi put da je Colin Bridgerton izgubio živce na javnom mjestu. Čuo je kako je Penelope kraj njega tiho zastenjala, ali kad ju je pogledao, ona je skrivala dlanom sićušan smiješak. A on se zbog toga osjećao nevjerojatno dobro. "Trenutak nasamo?" ponovi gospođa Featherington, a ruka joj odleti na prsa. Pogledala je u Prudence i Roberta koji su još uvijek stajali kraj prozora. Oni istog trenutka izađu iz sobe, iako ne bez glasnog Prudenceinog gunđanja. "Penelope", reče gospođa Featherington, "možda bi se ti trebala pridružiti Felicity." "Penelope će ostati ovdje", procijedi Colin. "Penelope?" sumnjičavo upita gospođa Featherington. "Da", reče on polako, za slučaj da ona još uvijek ne shvaća što on želi reći. "Penelope." "Ali..." Colin je tako prostrijeli pogledom da ona uistinu ustukne i sklopi ruke u krilu. "Ja idem!" zacvrkuće Felicity izlazeći iz sobe. Ali prije nego što je zatvorila vrata za sobom, Colin je vidio kako je na brzinu namignula Penelope. A Penelope se nasmiješila, ljubav za mlađu sestru jasno joj je sjala u očima.

230 Julia Quinn


Colin se opusti. Nije dosad shvaćao koliko ga je Penelopin jad činio napetim. A ona je baš bila jadna. Dragi bože, nije mogao dočekati da je odstrani iz krila njezine apsurdne obitelji. Usne gospođe Featherington rašire se u slabašni pokušaj smiješka. Pogledala je u Colina, pa u Penelope i natrag, a zatim konačno reče: "Željeli ste razgovarati sa mnom?" "Da", odgovori on, željan da ovo što prije završi. "Bio bih počašćen kad biste mi dali ruku svoje kćeri." Jedan čas gospođa Featherington nije nikako reagirala. Zatim razrogači oči, razjapi usta, a tijelo joj... – dobro, tijelo joj je već bilo okruglo - a zatim pljesne rukama ne mogavši reći ništa više od: "O, o!" A zatim: "Felicity! Felicity!" Felicity? Portia Featherington skoči na noge, otrči do vrata i zaurla poput žene nekog ribara. "Felicity! Felicity! "Joj, majko", zavapi Penelope, zatvorivši oči. "Zašto zovete Felicity?" upita Colin i ustane. Gospođa Featherington se okrene prema njemu s upitnim pogledom na licu. "Zar se vi ne želite vjenčati s Felicity?" Colin uistinu pomisli da bi se mogao ispovraćati. "Ne, za Boga miloga, ne želim se vjenčati s Felicity!" zarežao je. "Da sam se htio vjenčati s Felictiy, ne bih je poslao gore po njezine vražje akvarele, zar ne?" Gospođa Featherington glasno gutne od neugode. "Gospodine Bridgertone", reče, kršeći ruke. "Ja ne shvaćam." On je s užasom zurio u nju, a taj se užas pretvorio u gađenje. "Penelope", reče, uhvati je za ruku i povuče je i čvrsto stisne uz sebe. "Ja se želim vjenčati s Penelope." "Penelope?" ponovi ona. "Ali..." 231 Gospodin Bridgerton


"Ali što?" prekine je prijetećim glasom. "Ali... ali..." "Coline, u redu je", ubaci se brzo Penelope. "Ja..." "Ne, nije u redu", planuo je. "Nikad nisam ni na koji način dao naslutiti da sam i najmanje zainteresiran za Felicity." Felicity se pojavi na vratima, prekrije dlanom usta i brzo nestane, mudro zatvorivši vrata za sobom. "Da", reče Penelope pomirljivo, pogledavši brzo majku, "ali Felicity je neudana, i...." "I ti isto", istakne on. "Znam, ali ja sam stara i..." "A Felicity je dijete", procijedi on. "Dragi Bože, vjenčati se s njom bilo bi kao da se vjenčavam s Hyacinth." "Osim ovog dijela oko incesta", reče Penelope. On je pogleda pogledom iz kojeg se vidjelo da mu ni u kom slučaju nije zabavno. "Točno", reče ona, samo zato da prekine tišinu. "Ovo je samo strašan nesporazum, zar ne?" Nitko ne reče ništa. Penelope molećivo pogleda Colina. "Nije li?" "Naravno da jest", promrmlja on. Ona se okrene prema svojoj majci. "Mama?" "Penelope?" promrmlja ona, a Penelope je znala da joj majka sada ne postavlja nikakva pitanja već još uvijek ne vjeruje da bi se Colin poželio oženiti njome. I joj, kako je to silno boljelo. Pomislili biste da bi se dosad već na to navikla. "Ja bih se željela udati za gospodina Bridgertona", reče Penelope, pokušavajući prikupiti onoliko tihog dostojanstva koliko je to moguće. "On me je pitao i ja sam rekla da."

232 Julia Quinn


"Naravno da si rekla da", uzvrati njezina majka. "Bila bi idiot da si rekla ne." "Gospođo Featherington", reče Colin osorno, "molim vas da se počnete prema mojoj budućoj ženi odnositi s malo više poštovanja." "Coline, to nije potrebno", reče Penelope, stavivši mu ruku na rame, ali istina je bila da joj je srce pjevalo. On možda nju ne voli, ali stalo mu je do nje. Nijedan muškarac ne bi s takvom žestinom branio neku ženu i tako se zaštitnički odnosio prema njoj kad mu ne bi bilo barem malo stalo do nje. "To jest potrebno", uzvrati on. "Za Boga miloga, Penelope, ja sam došao ovamo s tobom. Jasno sam i glasno dao do znanja da zahtijevam tvoju nazočnost u sobi i praktički sam izgurao Felicity iz prostorije poslavši je po akvarele. Zašto bi, za ime svijeta, itko pomislio da ja želim Felicity?" Gospođa Featherington otvori i zatvori usta nekoliko puta prije nego što reče: "Ja volim Penelope, naravno, ali…" "Ali, je li je poznajete?" uzvrati joj Colin. "Ona je divna i inteligentna i ima odličan smisao za humor. Tko se ne bi želio oženiti ženom poput nje?" Penelope bi se rastopila na licu mjesta da ga nije držala za ruku. "Hvala ti", šapnula je, ne mareći čuje li ju majka ili ne, ne mareći zapravo čuje li je Colin ili ne. Nekako je radi sebe morala izreći te riječi. Ona nije ono što je mislila da jest. Lice lady Danbury zabljesne joj pred očima, izraza topla i samo malo lukava. Nešto više. Možda je Penelope bila to nešto više, a možda je Colin bio jedina osoba osim lady Danbury koja je to shvatila. Zbog toga ga je još više voljela. Njezina se majka nakašlje, zatim priđe korak bliže i zagrli Penelope. Bio je to, isprva, zagrljaj pun oklijevanja s obje strane, ali 233 Gospodin Bridgerton


kad je Portia stisnula ruke oko trećerođene kćeri, uz prigušeni jecaj, Penelope shvati da joj jednakom mjerom uzvraća zagrljaj. "Ja te uistinu volim, Penelope", reče Portia, "i jako mi je drago zbog tebe". Odmakne se i obriše jednu suzu s obraza. "Bit ću usamljena bez tebe, naravno, kako sam pretpostavljala da ćemo ostarjeti zajedno, ali ovo je najbolje za tebe, a to je, vjerujem, ono što znači biti majkom." Penelope glasno šmrcne, a zatim naslijepo ispruži ruku prema Colinu tražeći rupčić koji je on već izvukao iz džepa i pružao joj ga. "Jednog dana ćeš shvatiti", reče Portia, potapšavši je po ruci. Okrene se prema Colinu i reče: "Oduševljeni smo što vam možemo poželjeti dobrodošlicu u našu obitelj." On kimne, ne pretjerano toplo, ali Penelope pomisli da se prilično potrudio s obzirom na to kako je ljutit bio samo trenutak ranije. Penelope se nasmiješi i stisne mu ruku, svjesna da se upravo sprema krenuti u avanturu svoga života.

234 Julia Quinn


15. poglavlje

Z

naš, reče Eloise, tri dana nakon Colinove i Penelopine iznenađujuće objave, "uistinu je šteta što je lady Whistledown otišla u mirovinu zato što bi ovo bila priča desetljeća." "Lady Whistledown bi se zasigurno složila", promrmlja Penelope, prinoseći šalicu čaja ustima i ne skidajući pogled sa zidnog sata u neslužbenoj dnevnoj sobi lady Bridgerton. Bolje je ne gledati u Eloise. Ona je nekako znala otkriti tajne u nečijim očima. Bilo je to čudno. Penelope se godinama nije nimalo brinula da će Eloise otkriti istinu o lady Whistledown. Barem se nije pretjerano brinula. Ali sad kad je Colin znao, nekako joj se činilo da njezina tajna lebdi u zraku, poput čestica prašine koje se samo čekaju pretvoriti u oblak spoznaje. Činilo se da su Bridgertonovi poput domina. Jednom kad jedan sazna, bilo je samo pitanje vremena kad će svi ostali pasti. "Kako to misliš?" upita Eloise, prekidajući Penelopine nervozne misli. "Ako se dobro sjećam", reče Penelope vrlo oprezno, "jednom je napisala da će otići u mirovinu ako se udam za nekog Bridgertona." Eloise izbeči oči. "Uistinu?" "Ili nešto slično", reče Penelope. "Ma, ti se šališ", reče Eloise, odmahnuvši rukom i pritom ispustivši neki zvuk koji je zvučao kao "pfft". 235 Gospodin Bridgerton


Penelope se nakašlje, iako nije vjerovala da bi mogla završiti ovu temu tako što će odglumiti da joj je mrvica kolačića zapela u grlu. Međutim, morala je pokušati. "Ne, uistinu", uporna je bila Eloise. "Što je rekla?" "Ne sjećam se baš točno." "Pokušaj." Penelope počne otezati spuštajući šalicu na stolić i uzimajući još jedan kolačić. Toga su dana same pile čaj, a to je bilo čudno. Međutim, lady Bridgerton je odvukla Colina obaviti nešto u vezi s predstojećim vjenčanjem - koje će biti za samo mjesec dana! - a Hyacinth je otišla u kupovinu s Felicity koja se, nakon što je čula Penelopinu vijest, bacila sestri u zagrljaj i vriskala oduševljeno dok Penelopine uši nisu otupjele. To je bio predivan iskaz sestrinske ljubavi. "Pa", reče Penelope, žvačući zalogaj kolačića, "mislim da je rekla da ako se ja udam za nekog Bridgertona, to bi bio kraj svijeta kakvog poznaje i ona ne bi znala što raditi u takvom svijetu pa morala bi istog časa otići u mirovinu." Eloise je zurila u nju. "Nije valjda rekla baš to, od riječi do riječi? "Takve se stvari ne zaboravljaju", objasni Penelope. "Hm " Eloise s prezirom frkne nosom. "To je bilo prilično grozno od nje, moram primijetiti. Sad još više želim da nije prestala pisati jer bi se morala posuti pepelom, i to s jako mnogo pepela." "Ima li ona uopće toliko pepela?" "Ne znam", odgovori odmah Eloise, "neka se snađe." "Eloise, ti si jako dobra prijateljica", reče Penelope tiho. "Da", reče Eloise pretjerano uzdahnuvši. "Znam. Najbolja." Penelope se nasmiješi. Eloisin brzi odgovor jasno je dao do znanja da nije raspoložena za emocije ili nostalgiju. Što je bilo u redu. Postojalo je mjesto i vrijeme za sve. Penelope je rekla ono što je 236 Julia Quinn


željela reći i znala je da Eloise jednako tako misli, iako joj je u tom trenutku više odgovaralo šaliti se i zadirkivati. "Ipak moram priznati", reče Eloise, posegnuvši za još jednim kolačićem, "da ste me ti i Colin iznenadili." "I mene smo iznenadili", prizna Penelope ironično. "Što ne znači da ja nisam oduševljena", požurila se dodati Eloise. "Nikoga ne bih radije imala za sestru od tebe. Dobro, osim onih koje već imam, naravno. Ali da sam i sanjala da vas dvoje to smjerate, sigurna sam da bih se strahovito uplitala u tu cijelu priču." "Znam", reče Penelope uz smiješak koji joj je ukrasio kutove usana. "Da, ovaj", reče Eloise i odmahne rukom na taj komentar, "nisam baš poznata po tome da gledam svoja posla." "Što ti je to na prstima?" upita Penelope nagnuvši se da bolje pogleda. "Što? To? A, ništa." Ali ipak spusti ruke u krilo. "Ne bih rekla da je ništa", reče Penelope. "Daj da vidim. Izgleda kao tinta." "Da, naravno da tako izgleda zato što to jest tinta." "A zašto mi to onda nisi rekla kad sam te pitala?" "Zato", reče Eloise osorno, "što te to nije briga." Penelope ustukne u šoku od Eloisina oštrog tona. "Strašno mi je žao", reče ukočeno. "Nisam imala pojma da je to tako osjetljiva tema." "Ah, ne nije", doda brzo Eloise. "Ne budi šašava. Samo se radi o tome da sam nespretna i ne znam pisati tako da ne zaprljam prste tintom. Vjerojatno bih trebala pisati u rukavicama, ali tada bi se one zamrljale i stalno bi ih trebalo mijenjati, a uvjeravam te da nemam želju potrošiti cijeli džeparac – koji je ionako oskudan – na rukavice." 237 Gospodin Bridgerton


Penelope je zurila u nju tijekom dugačkog objašnjenja, a zatim upita: "A što ti to pišeš?" "Ma ništa", reče Eloise. "Obična pisma." Penelope je razlučila iz Eloisinog žustrog tona da joj prijateljica ne želi dalje razglabati o toj temi, ali tako je nekarakteristično okolišala da Penelope nije mogla odoljeti da ne upita: "Kome?" "Pisma?" "Da", odgovori Penelope iako je pomislila da je sasvim jasno na što je mislila. "Ah, nikome." "Čuj, pisma se ne pišu nikome, tako možeš pisati dnevnik", reče Penelope, sad već pomalo nestrpljivo. Eloise je pogleda pomalo izazivački. "Ti si danas baš nešto strašno znatiželjna." "Samo zato što ti toliko okolišaš." "To su samo pisma Francesci", reče Eloise šmrknuvši nosom. "Zašto mi to onda nisi odmah rekla?" Eloise prekriži ruke na prsima. "Možda mi se nije svidjelo to što me toliko ispituješ." Penelope zine od iznenađenja. Nije se mogla sjetiti kad su se ona i Eloise zadnji put porječkale, a kamoli posvađale. "Eloise", reče ona, a u glasu joj se čulo da je šokirana: "Što nije u redu?" "Sve je u redu." "Znam da nije." Eloise ne reče ništa, samo je napućila usne i pogledala prema prozoru, u očitom pokušaju da završi razgovor. "Zar se ti ljutiš na mene?" uporna je bila Penelope. "Zašto bih se ljutila na tebe?" "Ne znam, ali jasno mi je da se ljutiš." 238 Julia Quinn


Eloise tiho uzdahne. "Ne ljutim se." "Dobro, ali nešto ipak ne valja." "Ja sam samo... ja sam samo..." Eloise odmahne glavom. "Ne znam što sam. Nemirna, pretpostavljam. Nisam svoja." Penelope je šutjela probavljajući prijateljičinu rečenicu, a zatim tiho reče: "Mogu li ti ja kako pomoći?" "Ne možeš." Eloise se ironično nasmiješi. "Da možeš, budi sigurna da bih te već zamolila za pomoć." Penelope se zamalo nasmije. Ovaj komentar baš je priličio Eloise. "Vjerujem da se..." započne Eloise, podigavši zamišljeno bradu. "Ne, nije važno." "Ne", reče Penelope, primivši prijateljicu za ruku. "Reci mi." Eloise izvuče ruku i skrene pogled. "Mislit ćeš da sam šašava." "Možda", reče Penelope, osmjehnuvši se, "ali ipak ćeš mi biti najdraža prijateljica." "Joj, Penelope, ali ja to nisam", reče tužno Eloise. "Nisam toga vrijedna." "Eloise, ne govori gluposti. Ja bih sasvim poludjela da sam se morala bez tebe sama snalaziti na svim tim društvenim događanjima u Londonu." Eloise se nasmiješi. "Dobro smo se zabavljale, zar ne?" "Ovaj, da, jesmo, kad sam bila s tobom", prizna Penelope. "Ostalo vrijeme bila sam jadna kao sam vrag." "Penelope! Ja mislim da te do sad nisam čula da psuješ." Penelope joj se skrušeno osmjehne. "Izletjelo mi je. A uostalom, nisam mogla bolje opisati život nekoga tko je bio nevidljiv u visokom društvu." Eloise se neočekivano zasmijulji. "E, to je knjiga koju bih željela pročitati: Nevidljiva u visokom društvu." "Ne bi, ako nisi sklona tragedijama." 239 Gospodin Bridgerton


"Daj, nemoj, to ne bi mogla biti tragedija. Bio bi to ljubavni roman. Na kraju ćeš ti doživjeti svoj sretan kraj." Penelope se nasmiješi. Koliko god to čudno bilo, ona je dobila svoj sretan kraj. Colin je bio divan i pažljiv zaručnik, barem posljednja tri dana koliko je igrao tu ulogu. A to baš nije moglo biti jako jednostavno; o njima su više špekulirali i gledali ih pod povećalom nego što si je to mogla zamisliti. Ipak, nije ju to nimalo iznenadilo; kad je ona (kao lady Whistledown) napisala da će svijet propasti ako se neka Featheringtonica uda za nekog Bridgertona, znala je da samo piše ono što svi drugi misle. Reći da je visoko društvo bilo šokirano Penelopinim zarukama, bilo bi jako blago rečeno. Ali bez obzira na to koliko je Penelope voljela razmišljati i maštati o svom predstojećem braku, u ovom joj je trenutku bilo važnije to što ju je prilično pogodilo čudno Eloisino raspoloženje. "Eloise", reče ona ozbiljno, "moraš mi reći što te to toliko uzrujalo." Eloise uzdahne. "Nadala sam se da si zaboravila na to." "Naučila sam se ustrajnosti od majstorice", reče Penelope. Eloise se na to nasmiješi, ali samo na trenutak. "Osjećam se tako nelojalno", reče. "Što si učinila?" "Ah, ništa." Potapša se po srcu. "To je sve unutra. Ja..." Eloise zastane, skrene pogled, usredotočivši se na rese u kutu saga, ali Penelope je znala da ona tamo ne gleda s nekim razlogom već se samo ne želi suočiti sa svojim turbulentnim mislima. "Ja sam silno sretna zbog tebe", reče Eloise, a riječi su joj iz usta izlazile na jako čudan način. Krenula bi brzo, pa zastala od neugode. "I ja iskreno mislim da smijem reći, da uistinu mogu reći da nisam ljubomorna. Ali istovremeno..." Penelope pričeka da Eloise sredi misli. Ili je možda prikupljala hrabrost. 240 Julia Quinn


"Istovremeno", reče tako tiho da ju je Penelope jedva čula, "mislim da sam oduvijek mislila da ćeš ti biti usidjelica zajedno sa mnom. Ja sam izabrala takav život. Znam da jesam. Ja sam se mogla udati." "Znam", reče tiho Penelope. "Ali nisam se udala zato što mi se nikad nije činilo da bih trebala jer se nisam željela zadovoljiti s manje od onoga što imaju moja braća i sestra. A sada i Colin", reče, pokazavši na Penelope. Penelope nije spomenula da joj Colin nikad nije rekao da je voli. Nije se činilo da je pravi trenutak za to, ili, iskreno, to nije bilo nešto što bi željela podijeliti s bilo kim. Uostalom, čak i ako ju nije volio, ipak je mislila da mu je draga, a to je bilo dovoljno. "Ja nikad ne bih željela da se ti ne udaš", objasni Eloise, "samo sam mislila da nećeš." Ona zatvori oči, vidjelo se da pati. "To je tako ružno zazvučalo. Užasno sam te uvrijedila." "Ne, nisi", reče Penelope iskreno. "Ni ja nisam mislila da ću se ikada udati." Eloise sjetno kimne. "A nekako, baš se zato sve činilo nekako... ispravno. Ja imam skoro dvadeset osam i nisam udata, a ti već imaš dvadeset osam i nisi udata i uvijek ćemo imati jedna drugu. Ali ti sad imaš Colina." "A još imam i tebe. Barem se nadam da te imam." "Naravno da me imaš", gorljivo će Eloise. "Ali to više neće biti isto. Ti se moraš sada čvrsto držati svoga supruga. Ili barem tako kažu", doda ona s pomalo vragolastim sjajem u očima. "Colin će ti sada biti na prvom mjestu i to tako treba biti. A iskreno", doda ona, s pomalo lukavim smiješkom, "ja bih te morala ubiti kad to ne bi bilo tako. On je ipak moj najdraži brat. Stvarno ne bi bio red da ima nelojalnu ženu." Penelope se glasno nasmije na to. "Mrziš me?" upita Eloise.

241 Gospodin Bridgerton


Penelope odmahne glavom. "Ne", reče tiho. "Ako je to moguće, volim te još više zato što dobro znam kako ti je moralo biti teško ispričati mi ovo." "Jako mi je drago što si to rekla", reče Eloise, glasno dramatično uzdahnuvši. "Bila sam u smrtnom strahu da ćeš mi reći kako je jedino rješenje da si i ja nađem muža." Ta je pomisao pala Penelope na pamet, ali ona odmahne glavom i reče: "Naravno da ti to ne bih rekla." "Odlično, jer mama mi to stalno govori." Penelope se kiselo osmjehne. "Čudilo bi me da ti ne govori." "Dobar dan, moje dame!" Dvije žene podignu pogled i ugledaju Colina kako ulazi u sobu. Penelopino je srce malo poskočilo kad ga je vidjela i odjednom joj je bilo nekako čudno teško disati. Njezino bi srce malo poskočilo već godinama kad bi on ušao u neku sobu, ali sada je to bilo nekako drukčije, intenzivnije. Možda zato što je znala. Znala je kako je to biti s njim, kako je to kad te on želi. Znala je da će on biti njezin muž. Srce joj opet poskoči. Colin glasno zastenje. "Pojele ste svu hranu?" "Bio je samo jedan mali pladanj s kolačićima", reče Eloise braneći se. "Meni nisu tako rekli", zagunđa Colin. Penelope i Eloise se pogledaju, zatim obje prasnu u smijeh. "Što je?" zahtijevao je Colin, sagnuvši se da bi udijelio Penelope u obraz jedan brzi poljubac kakav se očekuje od zaručnika. "Zvučiš kao da je to tako strašno", reče Eloise, "pa to je samo hrana." 242 Julia Quinn


"Nikad to nije samo hrana", reče Colin, bacivši se na stolac. Penelope se još uvijek pitala kad će joj prestati žmarci na obrazu. "Dakle", reče on, uzimajući napola pojedeni kolačić s Eloisinog tanjura, "o čemu ste razgovarale." "O lady Whistledown", brzo reče Eloise. Penelope se zagrcne na čaj. "Uistinu?" reče Colin tiho, ali Penelope je odmah prepoznala napetost u njegovu glasu. "Da", reče Eloise. "Govorila sam Penelope da je stvarno jako šteta što je otišla u mirovinu jer su vaše zaruke zasigurno najsočniji trač koji se čuo čitave ove godine." "Zanimljivo kako je to ispalo", promrmlja Colin. "Hmmm", složi se Eloise, "sigurna sam da bi ona posvetila cijelu svoju kolumnu samo vašem sutrašnjem zaručničkom balu." Penelope nije spustila šalicu čaja s usta. "Hoćeš li još čaja?" upita je Eloise. Penelope kimne i doda joj svoju šalicu, iako joj je jako nedostajala kao štit ispred lica. Znala je da je Eloise počela brbljati o lady Whistledown samo zato što nije željela da Colin zna kako se ona osjeća u vezi s njegovim brakom, ali ipak, Penelope je silno željela da je Eloise rekla bilo što drugo kao odgovor na Colinovo pitanje. "Zašto ne pozvoniš da nam donesu još hrane?" upita Eloise Colina. "Već jesam", odgovori on. "Wickham me presreo u predvorju i pitao me jesam li gladan." Colin ubaci posljednji komadić Eloisinog kolačića u usta. "Mudar je taj Wickham." "Coline, gdje si danas bio?" upita Penelope, silno želeći promijeniti temu kako ne bi više razgovarali o lady Whistledown. On patnički odmahne glavom. "Sam vrag zna gdje sam sve bio. Majka me vukla od trgovine do trgovine." 243 Gospodin Bridgerton


"Zar ti nemaš trideset tri godine?" upita slatkim glasom Eloise. On se namršti umjesto odgovora. "Samo sam mislila da si malo prestar da te majka vuče naokolo, to je sve", promrmlja ona. "Majka će nas sve vući naokolo i kad budemo slinave stare budale i ti to dobro znaš", odgovori on. "Uostalom, ona je tako oduševljena što se ja ženim da joj jednostavno nemam srca pokvariti užitak." Penelope uzdahne. Ovo je morao biti razlog zašto je ona voljela ovog čovjeka. Svatko tko se ovako odnosi prema svojoj majci zasigurno će biti odličan muž. "Kako idu tvoje pripreme za vjenčanje?" upita Colin Penelope. Ona nije namjeravala napraviti bolnu grimasu, ali ipak jest. "Nikad u životu nisam bila tako iscrpljena", priznala je. On ispruži ruku i zgrabi veliku mrvicu kolača s njezinog tanjura. "Trebali bismo pobjeći." "Joj, možemo li uistinu?" upita Penelope, a riječi su joj bez razmišljanja izletjele iz usta. On trepne. "Zapravo, šalio sam se, većinom, iako to stvarno zvuči kao odlična zamisao." "Ja ću vam nabaviti ljestve", reče Eloise, pljesnuvši rukama, "pa se možeš popeti u njezinu sobu i ukrasti je." "Ima i jedno stablo", reče Penelope. "Colinu ne bi trebalo predstavljati neki veći problem." "Dragi Bože", reče on, "ti to ne misliš valjda ozbiljno?" "Ne", uzdahne ona. "Ali mogla bih, kad bi ti mislio ozbiljno." "Ne smijem. Znaš li ti što bismo učinili mojoj majci?" Colin zakoluta očima. "Da ne spominjemo tvoju." Penelope glasno uzdahne. "Znam." "Ona bi me ulovila i ubila", reče Colin. 244 Julia Quinn


"Moja ili tvoja?" "Obje. Udružile bi snage." On izvije vrat prema vratima. "Gdje je ta hrana?" "Coline, tek si došao", reče Eloise. "Daj im malo vremena." "Vidiš, a ja sam mislio da je Wickham čarobnjak", zagunđa, "da jednom pljesne i stvori hranu." "Izvolite, gospodine! " začuo se Wickhamov glas dok je elegantno ulazio u sobu s velikim pladnjem. "Vidite? " reče Colin, pogledavši ispod oka prvo Eloise, a zatim Penelope. "Rekao sam vam." "Zašto", upita Penelope, "imam dojam da ću u svojoj budućnosti ove riječi iz tvojih usta čuti puno previše puta?" "Možda zato što hoćeš", odgovori Colin. "Uskoro ćeš naučiti zabljesne je izuzetno nadmenim smiješkom - "da sam ja skoro uvijek u pravu." "Daj, molim te", zastenje Eloise. "U ovom slučaju moram stati na Eloisinu stranu", reče Penelope. "Protiv svoga muža?" On stavi ruku na srce (dok je drugom grabio sendvič). "Ranjen sam." "Još mi nisi muž." Colin se okrene Eloise. "Ova maca ima kandže." Eloise podigne obrve. "To nisi znao prije nego što si ju zaprosio? "Naravno da jesam", reče on, zagrizavši sendvič. "Samo sam mislio da ih neće rabiti na meni." A zatim je pogleda s tako majstorski strastvenim pogledom da se ona istog časa rastopila. "Dobro", objavi Eloise, iznenada skočivši na noge, "mislim da ću budućim mladencima dati malo vremena nasamo." "Kako ti to mudro i pozitivno razmišljaš", promrmlja Colin. 245 Gospodin Bridgerton


Eloise ga pogleda svadljivo napućivši usne. "Sve za tebe, dragi brate. Ili bolje rečeno", doda ozbiljnijim licem, "sve za Penelope " Colin ustane i okrene se svojoj zaručnici: "Čini mi se da sam se spustio na hijerarhijskoj ljestvici." Penelope se samo nasmiješi iza svoje šalice i reče: "Moja je politika ne miješati se u razmirice Bridgertonovih." "A, ne!" nasmije se Eloise. "To ti neće proći, bojim se, gospođo Uskoro-Bridgerton. Uostalom", doda ona vragolasto se osmjehnuvši, "ako ti misliš da je ovo svađa, jedva čekam da nas vidiš u punoj formi." "To znači da još nisam?" upita Penelope. I Eloise i Colin istovremeno odmahnu glavom tako da se morala zabrinuti za sebe. O, Bože. "Ima li nešto što bih trebala znati?" upita Penelope. Colin se zlokobno naceri. "Sad je već prekasno." Penelope bespomoćno pogleda Eloise, ali prijateljica joj se samo nasmije i izađe iz sobe, zatvorivši čvrsto vrata za sobom. "Vidiš, ovo je bilo jako lijepo od Eloise", promrmlja Colin. "Što?" upita Penelope nevino. Oči su mu se sjajile. "Ona vrata." "Koja vrata? Ah!" uzvikne ona. "Ta vrata." Colin se nasmiješi i sjedne na sofu kraj nje. Bilo je nečeg baš predivnog u tome kako je Penelope izgledala u kišno popodne. Jako ju je rijetko uopće imao priliku vidjeti otkad su se zaručili – tako je to kad netko planira vjenčanje – ali stalno mu je bila u mislima, čak i kad je spavao. Baš čudno kako se to dogodi.

246 Julia Quinn


Tolike godine nije uopće ni pomislio na nju, osim ako nije stajala ravno pred njim, a sada je prožimala baš svaku njegovu misao. Baš svaku njegovu žudnju. Kako se to dogodilo? Kad se to dogodilo? I je li to uopće važno? Možda je jedina važna stvar bila ta da ju je želio, a ona je bila – ili će bar biti – njegova. Jednom kad joj stavi prsten na ruku, kako, zašto i kada postat će nevažni, pod uvjetom da ovo ludilo nikad ne prestane. On joj prstom dodirne bradu, podižući joj lice prema svjetlu. Oči su joj sjajile od očekivanja, a usne – dragi Bože, kako je bilo moguće da svi oni muškarci u Londonu nikad nisu primijetili kako su joj usne savršene? On se nasmiješi. Ovo je bilo privremeno ludilo. A on nije mogao biti sretniji zbog toga nego što jest. Colin nikad nije bio protiv braka. On je jednostavno bio protiv dosadnog braka. Nije bio izbirljiv, samo je želio strast i prijateljstvo i inteligentan razgovor i ponešto dobrog smijeha tu i tamo. Ženu koja će osigurati da nikad ne zastrani. Začudo, izgledalo je da je to pronašao u Penelope. A sve što je sad trebao učiniti bilo je osigurati da njezina Velika tajna ostane baš to. Tajna. Zato što je znao da ne bi mogao podnijeti bol koji bi joj vidio u očima kad bi je izopćili iz društva. "Coline? " prošapće ona, dah joj je drhtao na usnama i tjerao ga da je odmah poželi ljubiti. On se nagne. "Hmmm?" "Jako si tih." "Samo razmišljam." "O čemu?" On joj se zadovoljno osmjehne. "Ti stvarno provodiš previše vremena s mojom sestrom."

247 Gospodin Bridgerton


"Što ti to znači?" upita ona, trznuvši ustima tako da je on znao da ona nikad neće osjećati grižnju savjesti što ga zadirkuje. Ta ga žena neće nikad pustiti na miru. "Čini mi se", reče on, "da si razvila određenu sklonost prema upornosti." "Misliš valjda prema ustrajnosti?" "Da, i to." "Ali to je dobra stvar." Usne su im bile tek nekoliko centimetara jedne od drugih, ali nagon da nastavi s ovim zadirkivanjem bio je prejak. "Kad uporno pokazuješ poslušnost prema svojem mužu", promrmlja on, "onda je to dobra stvar." "Ma nemoj." On kimne, ali jedva primjetno. "I kad se ustrajno držiš za moja ramena dok te ljubim, i to je dobra stvar." Tamne su joj se oči tako predivno raširile da je morao dodati: "Slažeš li se?" A tada ga ona iznenadi. "Misliš ovako?" upita ona, stavivši ruke na njegova ramena. Ton joj je bio izazivački, a oči – oči su joj očijukale! Gospode, kako je uživao u tome što ga je iznenadila. "Ovo je dobar početak", reče on. "Možda ćeš me morati" - on pomakne jednu ruku i prekrije njezine, stisnuvši joj prstima kožu "držati malo ustrajnije." "Shvaćam", promrmlja ona. "To bi značilo da te nikad ne smijem pustiti?" On promisli malo o tome. "Da", odgovori, shvaćajući da postoji dublje značenje u njezinim riječima bez obzira na to je li to bila njezina namjera. "To je točno ono što ti govorim." A zatim riječi više jednostavno nisu bile dovoljne. On približi svoje usne njezinima. Bio je nježan tek jednu sekundu prije nego što 248 Julia Quinn


ga glad preplavi. Ljubio ju je tako strastveno, nije znao da u njemu uopće leži tolika strast. Nije se tu radilo o žudnji - barem se nije radilo samo o žudnji. Radilo se o potrebi. Radilo se o čudnom osjećaju, vrućem i žestokom koji je tinjao u njemu i tjerao ga da je posjeduje, da je označi svojom. Želio ju je tako očajnički, nije imao ni najblažeg pojma kako će izdržati čitav mjesec do vjenčanja. "Coline", dahne Penelope, upravo u trenutku kad ju je polako spuštao na sofu. Ljubio joj je bradu, zatim vrat, a usne su mu bile previše zauzete da bi rekao bilo što drugo osim tiho: "Mmm?" "Mi smo... ah!" On se nasmiješi, iako je u tom trenutku nježno grickao njezino uho. Da je ona mogla završiti rečenicu, znao bi da ne radi posao kako valja. "Nešto si rekla?" promrmlja on, zatim je počne strasno ljubiti u usta samo da bi je mučio. Podigao je usne s njezinih samo toliko dugo da je ona mogla izustiti: "Ja samo..." a zatim ju je ponovno poljubio, drhteći od užitka kad je ona zastenjala od požude. "Žao mi je", reče, kliznuvši joj rukom ispod ruba haljine i zatim radeći svakakve zločeste stvari njezinim listovima, "što si ono rekla?" "Nešto sam rekla?" reče ona dok su joj se oči caklile. On krene rukom gore, sve dok ju nije škakljao po unutrašnjoj strani koljena. "Nešto si bila rekla", reče on, pritisnuvši ponovno usne o nju zato što je mislio da će eksplodirati istoga časa ako to ne učini. "Ja mislim", reče on, kliznuvši rukom preko meke kože njezinih bedara, "da si mi kanila reći kako želiš da te ovdje dodirujem." Ona uzdahne, zatim zastenje, a zatim nekako uspije izustiti: "Ja ne mislim da sam to kanila reći." On joj se nasmije u vrat. "Jesi li sigurna?" 249 Gospodin Bridgerton


Ona kimne. "To znači da želiš da prestanem?" Ona odmahne glavom. Mahnito. Sad bi je mogao uzeti, shvatio je. Mogao bi voditi ljubav s njom baš ovdje na majčinoj sofi i ona ne samo da bi mu to dopustila već bi i uživala u tome na način na koji žena treba uživati. To ne bi bilo osvajanje, to ne bi bilo čak ni zavođenje. To bi bilo više od toga. Možda čak i... Ljubav. Colin se smrzne. "Coline?" šapne ona, otvorivši oči. Ljubav? To nije bilo moguće. "Coline?" Ili možda jest. "Zar nešto nije u redu?" Nije se radilo o tome da se on plašio ljubavi, ili da nije vjerovao u ljubav. On ju jednostavno... nije očekivao. Oduvijek je mislio da čovjeka ljubav pogodi poput groma, da će jednog dana, dosađujući se nasmrt na nekoj zabavi, ugledati neku ženu i znati istog trenutka da će mu se život zauvijek promijeniti. Baš se to dogodilo njegovom bratu Benedictu i tako su on i njegova žena Sophie bili blaženo sretni i upravo su uživali u svom životu na selu. Ali ova stvar s Penelope... to se dogodilo postupno. Promjena je bila spora, skoro letargična, i ako je to bila ljubav... onda... Ka bi to bila ljubav, zar on to ne bi znao? Gledao ju je pažljivo, sa zanimanjem, pomislivši da bi joj odgovor mogao vidjeti u očima, ili u uvojcima njezine kose, ili u načinu na 250 Julia Quinn


koji joj je prsluk oprave visio malo ukrivo. Možda će, bude li je dovoljno dugo promatrao, možda će onda znati. "Coline?" prošapće ona, sada već zvučeći pomalo zabrinuto. On je ponovno poljubi, ovoga puta odlučno i žestoko. Ali ako je to ljubav, zar je on ne bi prepoznao kao ljubav dok ju ljubi? Ali ako njegov um i njegovo tijelo odvojeno djeluju, tada je za poljubac odgovorno njegovo tijelo, zato što mu je um ostao zbunjen i u magli kao i dosad, a shvaćao je samo jačinu želje svoga tijela. K vragu, sad je bio u agoniji. Nije zapravo mogao ništa učiniti u vezi s tim ovdje u majčinom salonu, čak i kad bi Penelope bila voljna. Odmaknuo se, puštajući ruku neka mu sklizne niz njezinu nogu prema rubu oprave. "Ne možemo to učiniti ovdje." "Znam", reče ona, zvučeći tako tužno da mu se ruka umirila na njezinom koljenu i zamalo je nestala njegova odlučnost da učini ispravnu stvar uvažavajući pravila doličnosti. Razmišljao je brzo. Postojala je mogućnost da vodi ljubav s njom i da ih nitko ne zatekne. Bilo je jasno da će u njegovom trenutnom stanju, to ionako biti sramotno kratak pothvat. "Kad je vjenčanje?" zastenjao je. "Za mjesec dana." "Što bi trebalo učiniti da se pomakne unaprijed za dva tjedna?" Ona promisli malo o tome. "Mito ili ucjena. Možda oboje. Naše majke se neće lako pokolebati." On zastenje, protrljavši bokove uz njezine još jedan predivni časak prije nego što se podigao. Ne može je sada uzeti. Ona će biti njegovom ženom. Imat će mnogo vremena za ovakve popodnevne susrete na neprikladnim sofama, ali bio joj je dužan barem prvi put to napraviti u krevetu. "Coline?" upita ona, poravnavajući si opravu i zaglađujući kosu, iako nije bilo načina da se bez zrcala, četke ili čak i sobarice uredi

251 Gospodin Bridgerton


dovoljno dobro da bez srama može među ljude. "Zar nešto nije u redu?" "Želim te", šapne on. Ona ga pogleda, šokirano. "Samo želim da to znaš", reče on. "Nisam želio da pomisliš kako sam prestao zato što me ne zadovoljavaš." "Oh." Izgledala je kao da želi nešto reći; bila je apsurdno sretna zbog njegovih riječi. "Hvala ti što si to rekao." On je primi za dlan i stisne ga. "Zar izgledam kao pravi nered?" On kimne. "Ali ti si moj nered ", šapne joj. I bilo mu je jako drago zbog toga.

252 Julia Quinn


16. poglavlje

C

olin je volio šetati i to je često činio da bi razbistrio um pa nije bilo čudno što je proveo veći dio sljedećeg dana krstareći Bloomsburyjem... i Fitzroviom... i Maryleboneom... i zapravo po još ponekoj londonskoj četvrti dok nije shvatio da stoji u srcu Mayfaira, na trgu Grosvenor, preciznije, ispred kuće Hastings, gradskog doma vojvoda od Hastingsa od kojih je posljednji bio slučajno oženjen njegovom sestrom Daphne. Njih dvoje već dugo nisu razgovarali osim uobičajenog ćaskanja o obiteljskim stvarima. Od sve njegove braće i sestara, Daphne mu je bila najbliža po dobi, i oduvijek su bili nekako posebno vezani, iako se više nisu viđali onoliko kao nekad jer je Colin često bio na putu, a Daphne je imala puno posla sa svojom obitelji. Kuća Hastings bila je jedna od onih ogromnih rezidencija raštrkanih po cijelom Mayfairu i St. Jamesu. Široka i kockasta i sagrađena od elegantnog portlandskog kamena, bila je baš impozantna u svom vojvodskom blještavilu. A još je bilo zabavnije, pomisli Colin nacerivši se ironično, to što je njegova sestra bila trenutna vojvotkinja. Nije si mogao zamisliti nikog manje bahatog i prepotentnog. Zapravo, Daphne je imala poteškoća u pronalasku muža kad je dorasla za udaju, baš zato što je bila tako ljubazna i ugodna za druženje. Gospoda su o njoj uvijek razmišljala kao o prijateljici, a ne kao o mogućoj nevjesti. No sve se to promijenilo kad je upoznala Simona Bassetta, vojvodu od Hastingsa, i sada je bila cijenjena društvena matrona s četvero djece u dobi od deset, devet, osam i sedam godina. Još je 253 Gospodin Bridgerton


uvijek ponekad Colinu bilo čudno to što je njegova sestra majka, od svih stvari na svijetu, dok je on živio slobodnim i ležernim životom neženje. Kako je između njih samo jedna godina razlike, on i Daphne su uvijek zajedno prolazili kroz razne životne faze. Čak i kad se udala, stvari se nisu mnogo promijenile; ona i Simon odlazili su na iste zabave na koje je on odlazio i imali su mnogo zajedničkih interesa. Ali kad je počela rađati djecu, bez obzira na to što je Colin uvijek s oduševljenjem dočekivao novu nećakinju ili nećaka, svako je rođenje donijelo sa sobom i činjenicu da je Daphne krenula dalje na način na koji on nije. Međutim, pomislio je, smješkajući se kad mu se u mislima pojavilo Penelopino lice, to će se valjda uskoro promijeniti. Djeca. Bila je to baš lijepa pomisao. Nije svjesno planirao posjetiti Daphne, ali sad kad je već bio ovdje, odlučio je da bi je mogao otići pozdraviti pa je odmarširao uza stube i snažno pokucao velikim mjedenim zvekirom. Jeffries, batler obitelji Hastings, otvori vrata skoro istoga časa. "Gospodine Bridgertone", reče. "Vaša vas sestra ne očekuje." "Ne. Odlučio sam je iznenaditi. Je li doma?" "Provjerit ću", reče batler kimnuvši glavom, iako su obojica znali da Daphne nikada neće odbiti posjet člana svoje obitelji. Colin je čekao u salonu, besciljno šetkajući naokolo, dok je Jeffries obavještavao Daphne da joj je brat stigao u posjet. Bio je previše nemiran da bi sjeo ili čak stajao na jednom mjestu. Nakon nekoliko minuta na vratima se pojavi Daphne, izgledajući pomalo neuredno, ali veselo kao i uvijek. A zašto ne bi bila vesela, pitao se Colin. Sve što je u životu željela bilo je postati suprugom i majkom, a činilo se da je stvarnost nadmašila njezine snove. "Hej, zdravo sestrice", reče on veselo se osmjehnuvši dok joj je prilazio da je na brzinu zagrli. "Imaš tu..." Pokaže na svoje rame. 254 Julia Quinn


Ona pogleda dolje svoje rame, a zatim se nevino osmjehne kad primijeti veliku sivu mrlju na blijedoružičastoj tkanini svoje oprave. "Ugljen", reče skrušeno. "Pokušavam naučiti Caroline risati." "Ti?" upita Colin sumnjičavo. "Znam, znam", reče ona. "Stvarno nije mogla izabrati goreg tutora, ali tek je jučer odlučila da voli umjetnost i u tako kratkom roku morat će se zadovoljiti sa mnom." "Trebala bi ju poslati u posjet Benedictu", predloži Colin. "Siguran sam da bi joj rado dao koji sat poduke." "Već sam razmišljala o tome, ali sigurna sam da će se ona prebaciti na nešto drugo dok ja to ne uspijem srediti". Daphne pokaže na sofu. "Sjedni. Izgledaš kao lav u kavezu kad ovako hodaš amo-tamo." On sjedne, iako se osjećao neuobičajeno nemirno. "I prije nego što pitaš", reče Daphne, "već sam rekla Jeffriesu da se pobrine za hranu. Hoće li ti sendviči biti dovoljni?" "Zar se do tebe čuje kako mi želudac kruli?" "Čulo bi se i s drugog kraja grada, bojim se." Ona se nasmije. "Znaš li ti da kad god grmi, David kaže da je to tvoj želudac?" "O, dragi Bože", promrmlja Colin, ali smijuljio se pritom. Njegov nećak je bio vrlo mudar momak. Daphne se široko osmjehne dok se smještala na mekane jastuke na sofi, prekriživši ruke profinjeno u krilu. "Što te vodi k nama, Coline? To, naravno, ne znači da moraš imati neki razlog za posjet sestri. Meni je uvijek jako drago vidjeti te." On slegne ramenima. "Samo sam prolazio ovuda." "Jesi li posjetio Anthonyja i Kate?" upita ona. Kuća Bridgerton, u kojoj je živio njihov najstariji brat s obitelji, nalazila se preko puta na istom trgu kao i kuća Hastings. "Benedict i Sophie su već ondje, pomažu u pripremama za tvoj večerašnji zaručnički bal." On odmahne glavom. "Ne, bojim se da sam tebe izabrao za žrtvu." 255 Gospodin Bridgerton


Ona se ponovno nasmiješi, ovaj puta nježnije, ali s određenom dozom znatiželje. "Zar nešto nije u redu?" "Ne, nikako", reče on brzo. "Zašto me to pitaš?" "Ne znam." Ona nakrivi glavu. "Djeluješ mi malo čudno, to je sve." "Samo sam umoran." Ona kimne s razumijevanjem. "Planovi za vjenčanje, sigurna u sam. "Da", reče on, sretan što ima dobar izgovor, iako nikako nije mogao shvatiti što on to pokušava sakriti od sestre. "No zapamti da kroz što god ti sada prolazio", reče skrušeno trznuvši usnama, "Penelopi je sto puta gore. Ženama je uvijek gore. Vjeruj mi." "Što se tiče vjenčanja ili svega?" on je upita blago. "Svega , brzo odgovori Daphne. "Znam da vi muškarci mislite da ste vi glavni, ali..." "Ja ne bih ni sanjao pomisliti da smo mi glavni", reče Colin, ali to nije baš sasvim bilo sarkastično. Na licu joj se ponovno vidjelo kako se skrušila. "Žene imaju daleko više posla od muškaraca. Pogotovo tijekom vjenčanja. Sa svim tim probama kod modistice, sigurna sam da se Penelope vjerojatno osjeća kao jastučić za pribadače." "Predložio samo joj da pobjegnemo", reče Colin nehajno, "i mislim da se iskreno nadala da mislim ozbiljno." Daphne se zasmijulji. "Meni je tako drago što ćeš se oženiti baš njome". On kimne, nije planirao ništa reći, ali onda je iz nekog nepoznatog razloga, izgovorio sestrino ime. "Daff… " "Da?" On otvori usta, a zatim... "Ma, ništa." 256 Julia Quinn


"O, ne, nećeš tako", reče ona. "Sad sam baš jako znatiželjna." On kucne prstima po sofi. "Što misliš, hoće li hrana brzo?" "Jesi li ti uopće gladan ili smo želiš promijeniti temu razgovora?" "Znaš da sam uvijek gladan." Ona je šutjela nekoliko sekundi. "Coline", konačno upita, tihim i pažljivo nježnim glasom: "Što si kanio reći?" On skoči na noge, bio je previše nemiran da bi sjedio mirno pa krene koračati po sobi. Stane, okrene se prema sestri i pogleda njezino zabrinuto lice. "Nije ništa", počeo je, ali to nije bila istina, i... "Kako čovjek zna?" izlane. Nije bio svjestan da nije završio svoje pitanje, a ona već odgovori: "Kako čovjek što zna?" On stane ispred prozora. Izgledalo je kao da će kiša. Morat će posuditi kočiju od Daphne ako ne želi biti mokar do kože bude li išao pješice. Ipak, nije znao zašto uopće razmišlja o padalinama, zato što je zapravo želio znati... "Coline, kako čovjek zna što?" ponovi Daphne. On se okrene i pusti da riječi izlete same. "Kako čovjek zna da je to ljubav?" Jedan trenutak je ona samo zurila u njega, njezine velike smeđe oči razrogačile su se od iznenađenja, usne su joj se razdvojile i bile su posve mirne. "Zaboravi da sam te to pitao", promrmlja on. "Ne!" uzvikne ona, skočivši na noge. "Meni je drago da si me to pitao. Jako mi je drago. Samo sam... iznenađena, moram reći." On zatvori oči. Bio je do krajnosti zgrožen samim sobom. "Ne mogu vjerovati da sam te upravo sad to pitao." "Ne, Coline, ne budi lud. Baš si jako... drag što si me to pitao. I ne mogu ti reći koliko sam polaskana što si to pitao baš mene, kad…"

257 Gospodin Bridgerton


"Daphne", reče on prijetećim glasom. Ona je često znala odlutati u mislima i on sada uistinu nije bio raspoložen pratiti njezine vrludave misli. Ona spontano ispruži ruke i zagrli ga, zatim, dok su joj ruke još bile ne njegovim ramenima, reče: "Ne znam." "Oprosti, molim te?" Ona blago odmahne glavom. "Ne znam kako znaš da je to ljubav. Mislim da je kod svake osobe to drukčije." "Kako si ti to znala?" Ona gricne nekoliko puta donju usnu prije nego što odgovori: "Ne znam." "Molim?" Daphne bespomoćno slegne ramenima. "Ne sjećam se. To je bilo tako davno. Ali jednostavno sam... znala." "To znači da mi ti kažeš", reče on, naslonivši se na prozorsku klupčicu i prekriživši ruke, "da ako netko ne zna da je zaljubljen, tada vjerojatno nije zaljubljen." "Da", reče ona odlučno. "Ne! Ne, to uopće nije ono što sam mislila." "Onda što si mislila?" "Ne znam", reče ona slabašnim glasom. On je zurio u nju. "A tako si dugo u braku?" promrmlja on. "Coline, nemoj me zadirkivati. Pokušavam biti od pomoći." "I ja poštujem tvoj pokušaj, ali iskreno, Daphne, ti..." "Znam, znam", prekine ga ona. "Ja sam beskorisna. Ali, slušaj me. Je li tebi Penelope draga?" Zatim užasnuto zastenje. "Riječ je o Penelope, je li?" "Naravno da jest", zareži Colin.

258 Julia Quinn


Ona odahne. "Dobro, jer da nije o njoj riječ, uvjeravam te da ne bi imala baš nikakav savjet." "Idem ja sad", reče on naglo. "Ne, nemoj", molećivo će Daphne, stavivši mu dlan na ruku. "Ostani, Coline, molim te." On je pogleda, uzdahne. Osjećao se poraženim. "Osjećam se kao magarac." "Coline", reče ona, vodeći ga prema sofi i gurajući ga dolje dok nije sjeo, "slušaj me. Ljubav raste i mijenja se svakoga dana. I ne radi se tu o nekoj munji s neba koja te pogodi i istog te trenutka pretvori u nekog drukčijeg čovjeka. Znam da Benedict kaže da je njemu bilo tako i to je baš divno, ali znaš, Benedict baš nije normalan." Colin se jako htio uhvatiti na taj mamac, ali jednostavno nije imao snage za to. "Meni to nije bilo tako", reče Daphne, "a mislim da tako nije bilo ni Simonu, iako, iskreno, mislim da ga nikad to nisam pitala." "Trebala si." Ona zastane na trenutak dok su joj usta oblikovala riječ, izgledajući pritom poput neke iznenađene ptice. "Zašto?" On slegne ramenima. "Da bi mi znala reći." "Što, zar ti misliš da je s muškarcima drukčije?" "Sve drugo je drukčije s muškarcima." Ona se namršti. "Polako mi postaje jako žao Penelope." "Da, baš ti treba biti", složi se on. "Ja ću biti grozan muž, u to možeš biti sigurna." "Ne, nećeš", reče ona, potapšavši ga po ruci. "Zašto bi, za ime svijeta, rekao tako nešto? Ti joj nikad nećeš biti nevjeran." "To neću", složio se. Šutio je jedan časak, a kad je ponovno progovorio, glas mu je bio tih. "Ali ja ju možda neću voljeti onako kako ona to zaslužuje." 259 Gospodin Bridgerton


"Ali možda hoćeš." Daphne zamahne rukama u očaju. "Za Boga miloga, Coline, sama činjenica da ti ovdje sjediš i raspituješ se kod svoje sestre o ljubavi vjerojatno znači da si na više od pola puta do tamo." "Uistinu to misliš?" "Da to ne mislim", reče ona, "tako bi ti i rekla." Ona uzdahne. "Coline, prestani se mučiti takvim razmišljanjima. Brak će ti biti puno lakši ako ga jednostavno pustiš da ide svojim tijekom." On je sumnjičavo pogleda. "Kad si ti postala takav filozof?" "Kad si mi ti došao u posjet i natjerao me na to", reče ona brzo. "Oženit ćeš se pravom osobom. Prestani se toliko brinuti." "Ja se ne brinem", reče on automatski, ali naravno da se brinuo pa se nije potrudio ni braniti kad ga je Daphne pogledala izuzetno sarkastičnim pogledom. Ali nije se radilo o tome da se on brine je li Penelope prava osoba. Bio je siguran da jest. I nije se brinuo za to hoće li njegov brak biti dobar. I u to je bio siguran. Ne, on se brinuo oko gluposti. Oko toga voli li je ili ne, ne zato što bi bio kraj svijeta kad bi je volio (ili kad je ne bi volio), već zato što je bio iznimno uznemiren zato što ne zna što točno osjeća. "Coline?" On pogleda sestru koja ga je gledala prilično zbunjeno. On ustane, namjeravao je poći prije nego što se nepopravljivo osramoti, a zatim se nagne i poljubi sestru u obraz. "Hvala ti", reče. Ona ga pogleda ispod oka. "Ne shvaćam jesi li ti to sad ozbiljan ili me zadirkuješ što ti nisam bila nimalo od pomoći." "Nisi mi bila nimalo od pomoći", reče on, "ali ja sam ti ipak iskreno zahvalio." "Za trud?" "Tako nešto." 260 Julia Quinn


"Ideš li sad do kuće Bridgerton?" upita ga. "Zašto, da se sad osramotim kod Anthonyja?" "Ili Benedicta", reče ona. "I on je ondje." Problem s velikim obiteljima bio je taj da nikad nije nedostajalo prilike da čovjek pred bratom ili sestrom ne napravi budalu od sebe. "Ne", reče, osmjehnuvši se kiselo, "mislim da ću krenuti doma pješice." "Pješice?" ponovi ona i uzdahne. On krene do prozora. "Misliš da će kiša?" "Coline, uzmi moju kočiju", uporna je bila Daphne. "I, molim te, pričekaj sendviče. Sigurna sam da će napraviti cijelo brdo, i ako ti odeš prije nego što stignu, ja znam da ću ih pojesti barem pola, a onda ću ostatak dana samu sebe mrziti zbog toga." On kimne i sjedne na sofu. Bilo mu je drago da je to učinio. Oduvijek je obožavao dimljeni losos. Zapravo, ponio je cijeli pladanj sa sobom u kočiju, zureći kroz prozor cijelim putem do doma u kišu koja je lijevala.

Kad su Bridgertonovi organizirali zabavu, to je bila prava zabava. A kad su Bridgertonovi organizirali zaručnički bal... pa, da je lady Whistledown još uvijek pisala, trebale bi joj barem tri kolumne da zabilježi sve događaje s takvog jednog bala. Bez obzira na to što je ovaj bal bio organiziran na brzinu (zahvaljujući činjenici da ni lady Bridgerton ni gospođa Featherington nisu željele dopustiti svojoj djeci mogućnost da se predomisle tijekom dugih zaruka), ovaj je bal već proglašen najvećim događajem sezone. Iako je to donekle, Penelope pomisli ironično, imalo malo veze sa samim balom, već je imalo mnogo više veze sa stalnim špekuliranjem oko toga zašto bi, za ime svijeta, Colin Bridgerton izabrao za ženu nekoga tko je bio tako neugledan kao Penelope Featherington. Te špekulacije nisu bile tako strašne ni kad 261 Gospodin Bridgerton


se Anthony Bridgerton vjenčao s Kate Sheffield, koju, baš kao ni Penelope, nisu smatrali savršenom ljepoticom. Ali Kate barem nije bila stara. Penelope nije mogla nabrojati koliko je puta u posljednjih nekoliko dana čula kako joj iza leđa šapuću riječ usidjelica. No iako su tračevi bili prilično mučni, nije je bilo previše briga za njih zato što je još uvijek lebdjela na oblaku vlastite sreće i blaženstva. Ne može žena cijeli život biti zaljubljena u jednog čovjeka a da ne bude luda od sreće nakon što je on zaprosi. Bez obzira na to što još uvijek nije shvaćala kako se to uopće dogodilo. Ali dogodilo se. I to je jedino bilo važno. A Colin je bio zaručnik kakvog se moglo samo sanjati. Cijele je večeri bio zalijepljen za nju, a Penelope nije ni pomislila da on to radi kako bi je zaštitio od tračeva. Zapravo, činilo se da on o njima nema pojma. Bilo je to kao da... Penelope se sanjivo osmjehne. Bilo je to kao da je Colin stalno bio kraj nje zato što je to želio. "Jesi li vidjela Cressidu Twombley?" šapne joj Eloise na uho dok je Colin plesao sa svojom majkom. "Zelena je od zavisti." "To je samo zbog boje njezine haljine", reče Penelope zadivljujuće ozbiljnim licem. Eloise se nasmije. "Joj, kako bih željela da lady Whistledown još uvijek piše. Uništila bi je." "Zar ne bi ona trebala biti lady Whistledown", reče oprezno Penelope. "Ma, besmislica. Ne vjerujem ni sekunde da je Cressida lady Whistledown i ne vjerujem ni da ti to vjeruješ." "Vjerojatno ne", dopusti Penelope. Znala je da će njezina tajna biti bolje zaštićena ako bude tvrdila da vjeruje u Cressidinu priču, ali svatko tko je poznavao Penelope znao je da bi to bilo tako nevjerojatno od nje da bi to postalo prilično sumnjivo. 262 Julia Quinn


"Cressida samo želi novac", nastavi Eloise s prezirom. "Ili možda i zloglasnu slavu. Vjerojatno oboje." Penelope je gledala svoju neprijateljicu kako stoji nadmeno na drugoj strani prostorije. Okružila ju je njezina uobičajena skupina, ali pridružili su im se i neki novi ljudi, vjerojatno oni koji su bili znatiželjni čuti još koji trač o lady Whistledown. "Što se tiče ozloglašenosti, u tome je barem uspjela." Eloise kimne složivši se s prijateljicom. "Ne mogu zamisliti zašto je ona uopće pozvana. Vas dvije svakako ne živite u ljubavi, a ni nitko od nas ju ne voli." "Colin je na tome inzistirao." Eloise se okrene zinuvši. "Zašto?" Penelope je sumnjala da je glavni razlog bio baš to što je Cressida tvrdila kako je ona lady Whistledown; većina visokog društva nije bila sigurna laže li ona ili ne, ali nitko joj nije želio uskratiti pozivnicu na neki događaj, ako slučajno govori istinu. A Colin i Penelope ne bi smjeli znati da to nije tako. Međutim, Penelope to nije smjela otkriti Eloise, pa joj je ispričala ostatak priče koja je bila istinita. "Tvoja majka nije željela da krenu glasine kako ju je isključila iz društva, a Colin je isto rekao..." Penelope se zacrveni. To je uistinu bilo preslatko. "Što?" zahtijevala je znati Eloise. Penelope nije mogla govoriti da se ne nasmiješi. "Rekao je kako želi da Cressida bude prisiljena gledati moj trijumf." "O. Moj. Bože." Eloise je izgledala da bi morala sjesti. "Moj brat je zaljubljen." Penelopino lice postane žarko crveno. "Jest, zaljubljen je", uzvikne Eloise. "Mora biti. Joj, moraš mi reći. Je li ti to rekao?" Bilo je nečega istovremeno predivnog i užasnog u slušanju kako Eloise brblja. S jedne strane, uvijek je bilo divno podijeliti 263 Gospodin Bridgerton


najsavršenije trenutke u životu s najboljom prijateljicom, a Eloisina radost i uzbuđenje bili su u svakom slučaju zarazni. S druge strane, to nije bilo baš opravdano, zato što Colin nije volio Penelope. Barem joj nije rekao da je voli. Ali ponašao se kao da je voli! Penelope se zalijepi za tu pomisao, pokuša se usredotočiti na takvo razmišljanje umjesto na činjenicu da on nikada nije izrekao takve riječi. Djela govore više od riječi, zar to nije tako? A od njegovih se djela ona osjećala kao princeza. "Gospođice Featherington! Gospođice Featherington!" Penelope pogleda ulijevo i nasmiješi se. Taj je glas pripadao nikom drugom već lady Danbury. "Gospođice Featherington", reče lady Danbury, gurajući štap ispred sebe kroz gomilu dok nije stala točno ispred Penelope i Eloise. "Lady Danbury, kako mi je drago vidjeti vas." "Hehehehehe." Izborano lice lady Danbury kao da je odjednom od snage njezina smijeha postalo mlado. "Uvijek je lijepo vidjeti me, bez obzira na to što svi drugi kažu. A ti, ti mali vraže. Vidi što si učinila." "Zar to nije najbolje?" upita Eloise. Penelope pogleda svoju najbolju prijateljicu. Bez obzira na miješane osjećaje, Eloise je bila doista, iskreno, i zauvijek će biti, presretna zbog nje. Odjednom nije više bilo važno što je nasred prepune plesne dvorane i što svi zure u nju kao da je neki primjerak kojeg seciraju na satu biologije. Okrene sa i snažno zagrli Eloise, šapćući joj "jako te volim" na uho. "Znam da me voliš", šapne joj Eloise. Lady Danbury udari svojim štapom - glasno - po podu. "Moje dame, ja sam još tu!" "Joj, oprostite", reče skrušeno Penelope. 264 Julia Quinn


"Sve je u redu", reče lady Danbury nekarakteristično dobrohotno. "Ako baš morate znati, više volim vidjeti dvije djevojke kako se grle nego kako jedna drugoj zabijaju nož u leđa." "Hvala vam što ste mi došli čestitati", reče Penelope. "To ne bih propustila ni za što na svijetu", reče lady Danbury. "He, he, he. Sve se te budale sad pitaju što ste učinili da biste ga natjerali na brak, a vi ste samo trebali biti svoji." Penelopine se usne razdvoje, a u očima joj se pojave suze. "Čujte, lady Danbury, to je najljepša..." "Ne, ne", prekine je glasno lady Danbury, "ni riječi više. Nemam ja vremena ni za iskazivanje naklonosti niti bilo kakvih osjećaja." Ali Penelope primijeti kako je starija dama izvadila rupčić i diskretno obrisala oči. "Ah, lady Danbury", reče Colin, vraćajući se skupini. Klizne posesivno ruku pod Penelopinu. "Lijepo vas je vidjeti." "Gospodine Bridgertone", reče ona kratko pozdravivši. "Upravo sam došla čestitati vašoj nevjesti." "Ah, ali ja sam zapravo taj koji zaslužuje čestitke." "Hmm. Istinitih li riječi", reče lady Danbury. "Ja mislim da ste u pravu. Ona je veća nagrada nego što to itko ovdje shvaća." "Ja shvaćam", reče, glasom tako dubokim i smrtno ozbiljnim da je Penelope pomislila da će se onesvijestiti od uzbuđenja. "A sada vas molim da nas ispričate", nastavi Colin glatko, "moram odvesti svoju zaručnicu da upozna mog brata..." "Ja sam upoznala tvoga brata", prekine ga Penelope. "Smatraj to tradicijom", reče on. "Moramo ti službeno poželjeti dobrodošlicu u obitelj." "O." Osjeti kako joj je toplo oko srca na pomisao da će postati članicom obitelji Bridgerton. "Baš divno."

265 Gospodin Bridgerton


"Kao što sam rekao", reče Colin, "Anthony bi želio nazdraviti, a zatim ja moram povesti Penelope na plesni podij gdje ćemo zaplesati valcer." "Vrlo romantično", reče lady Danbury s odobravanjem. "Da, pa ja sam vam od onih romantičnih", reče Colin vedro. Eloise glasno zastenje. On se okrene prema njoj i arogantno je pogleda ispod oka. "Jesam." "Radi Penelope, iskreno se nadam da jesi." "Zar su oni uvijek takvi?" upita lady Danbury Penelope. "Većinu vremena." Lady Danbury kimne. "To je dobro. Moja djeca rijetko razgovaraju jedno s drugim. Ne zato što se ljute jedno na drugo, naravno. Samo nemaju ništa zajedničko. To je baš tužno." Colin čvršće stisne Penelope pod ruku. "Sad stvarno moramo ići." "Svakako", promrmlja ona, ali kad se okrenula i pošla prema Anthonyju, kojeg je ugledala na drugom kraju prostorije kako stoji kraj malog orkestra, začuje glasan, iznenadan metež na vratima. "Pozor! Pozor!" Krv joj je nestala s lica u roku od manje od jedne sekunde. "O, ne", začuje se kako šapće. Ovo se nije smjelo dogoditi. Barem ne večeras. "Pozor!" U ponedjeljak, vrištao je njezin um. Rekla je svom tiskaru ponedjeljak. Na balu Mottramovih. "Što se zbiva?" zahtijevala je lady Danbury. Desetorica mladih momaka, zapravo, siromašnih malih, loše odjevenih dječaka, utrčali su u prostoriju. Držali su listove papira i bacali ih naokolo kao velike pravokutne konfete.

266 Julia Quinn


"Zadnja kolumna lady Whistledown!" vikali su u glas. "ProÄ?itajte je sada! ProÄ?itajte istinu!"

267 Gospodin Bridgerton


17. poglavlje

B

ilo je mnogo toga po čemu je Colin Bridgerton bio čuven. Bio je čuven po svom izgledu, što nije bilo čudno; svi su Bridgertoni bili čuveni po svom lijepom izgledu. Bio je čuven po svojem pomalo iskrivljenom smiješku koji je mogao rastopiti srce neke žene s drugog kraja prepune plesne dvorane, a čak se jednom jedna mlada dama onesvijestila od njega ili joj se samo zavrtjelo u glavi nakon čega je udarila glavom o stol, što je prouzročilo spomenuti pad u nesvijest. Bio je čuven po svojem dobrohotnom šarmu, po svojoj sposobnosti da opusti svakog sugovornika svojim slatkim osmijehom i nekim zabavnim komentarom. Ono po čemu on nije bio čuven, a zapravo bi se mnogo ljudi moglo zakleti da je u njegovom slučaju to nemoguće, bilo je gubljenje živaca. A, zapravo, zahvaljujući njegovoj zapanjujućoj (i dosad neiskorištenoj) samokontroli, nitko ni večeras to neće primijetiti, iako bi se njegova buduća žena sutra mogla probuditi s ozbiljnom masnicom na ruci. "Coline", zastenje ona, pogledajući mjesto gdje ju je stisnuo za ruku. Ali on je nije mogao pustiti. Znao je da joj nanosi bol, znao je da baš nije jako lijepo što joj nanosi bol, ali bio je tako prokleto bijesan tog trenutka, da će ili stiskati njezinu ruku najjače što može ili će 268 Julia Quinn


izgubiti živce ispred pet stotina njihovih najbližih i najdražih poznanika. Sve u svemu, mislio je da je dobro odlučio. Ubit će je. Čim smisli kako će ju maknuti iz ove bijedne plesne dvorane, on će je definitivno ubiti. Složili su se bili da lady Whistledown pripada povijesti i da će pustiti da bude kako jest. Ovo se nije trebalo dogoditi. Ona je prizivala katastrofu. Propast. "Ovo je divno!" uzvikne Eloise, zgrabivši jedan komad novina. "Apsolutno, fenomenalno, savršeno. Kladim se da je prekinula mirovinu samo da proslavi tvoje zaruke." "Zar to nije lijepo od nje", rastegne Colin. Penelope nije rekla ništa, ali izgledala je vrlo, vrlo blijedo. "O, moj Bože!" Colin se okrene prema svojoj sestri čija su usta ostala razjapljena dok je čitala kolumnu. "Uhvatite mi jedne te novine, Bridgertone!" naredi mu lady Danbury, lupnuvši ga u nogu svojim štapom. "Ne mogu vjerovati da je objavila novine u subotu. Ovo mora biti dobro." Colin se sagne i pokupi dva komada papira s poda, doda jedan lady Danbury i pogleda drugi koji je držao u ruci, iako je bio prilično siguran da točno zna što na njemu piše. Bio je u pravu.

Ništa na svijetu ne prezirem više od one gospode koja smatraju da je zabavno nadmeno potapšati jednu damu po ruci i promrmljati: "U ženskoj je prirodi da često mijenja mišljenje." I baš zato što mislim da svaka osoba mora popratiti svoje riječi djelima, trudim se postojano razmišljati i donositi dosljedne odluke. 269 Gospodin Bridgerton


Iz tog sam razloga, najdraži čitatelji, pišući svoju kolumnu 19. travnja uistinu imala namjeru završiti svoju karijeru. Međutim, događaji izvan moje kontrole (i koje naravno ne odobravam) natjerali su me da još jednom posljednji put uzmem pero u ruke. Dame i Gospođo, Vaša autorica NIJE lady Cressida Twombley. Lady Twombley je obična spletkarica i prevarantica i srce bi mi se slomilo kad bi godine moga teškog rada bile pripisane takvoj osobi. DRUŠTVENI BILTEN LADY WHISTLEDOWN, 21. TRAVNJA 1824. "Ovo je nešto najbolje što sam vidjela u svome životu , šapne radosno Eloise. "Možda sam ja duboko u duši zla osoba, zato što nikad dosad nisam osjećala takvu radost zbog nečije propasti." "Budalaštine! " reče lady Danbury. "Ja znam da nisam loša osoba, a meni je ovo sjajno." Colin ne reče ništa. Nije vjerovao svome glasu. Nije vjerovao sam sebi. "Gdje je Cressida?" upita Eloise, izvivši vrat. "Vidi li je itko? Kladim se da je već utekla. Mora da je užasnuta. Ja bih bila užasnuta da sam na njezinom mjestu." "Vi nikad ne biste bili na njezinom mjestu", reče lady Danbury. "Vi ste previše pristojna osoba." Penelope ne reče ništa. "Ipak", nastavi Eloise veselo, "čovjeku zamalo bude žao nje." "Ali samo zamalo", reče lady Danbury. "Oh, svakako. Jedva zamalo, iskreno rečeno." Colin je samo stajao ondje, škrgućući zubima kao da će ih samljeti u prah. "I meni će ostati mojih tisuću funti! zasmijulji se lady Danbury. 270 Julia Quinn


"Penelope!" uzvikne Eloise, gurnuvši je lagano laktom. "Ti nisi rekla ni riječ. Zar ovo nije divno?" Penelope kimne i reče: "Ja to ne mogu vjerovati." Colinov se stisak oko njezine ruke pojača. "Tvoj brat dolazi", šapne ona. On pogleda udesno. Anthony je koračao prema njima, s Violet i Kate za petama. "Pa, ovo nas je prilično zasjenilo", reče Anthony kad se zaustavio kraj Colina. On kimne prisutnim damama. "Eloise, Penelope, lady Danbury." "Mislim da sad nitko neće slušati Anthonyjevu zdravicu", reče Violet ogledavši se po prostoriji. Strka je bila nemilosrdna. Novine su još letjele zrakom posvuda naokolo, ljudi su se klizali po onima koje su već sletjele na pod. Zamor šapata nije prestajao i zvučao je kao neprekinuto zujanje, a Colin se osjećao kako da će mu vrh glave eksplodirati. Morao se izvući odavde. Sada. Ili barem što je prije moguće. Glava mu je treštala i u vlastitoj mu je koži bilo kipuće. Bilo je to skoro kao strast, osim što to nije bila strast, bio je to bijes, bilo je to strahovito ogorčenje, onaj mračni osjećaj da ga je izdala jedina osoba koja ga je bezuvjetno morala podržati. Bilo je to čudno. Znao je da je Penelope ta koja ima tu tajnu, ona je ta koja ima najviše za izgubiti. Ovo se radilo o njoj, a ne o njemu; on je to znao, barem je to znao na intelektualnoj razini. Ali to mu je prestalo biti važno. Oni su sada bili tim, a ona je bez njega to učinila. Nije imala pravo staviti se u tako opasan položaj bez prethodnog razgovora s njim. On je bio njezin muž, to jest, bit će njezin muž i bila je njegova Bogom dana dužnost da je zaštiti, željela to ona ili ne. "Coline?" upita njegova majka. "Jesi li dobro? Izgledaš malo čudno."

271 Gospodin Bridgerton


"Daj tu zdravicu", reče on, okrenuvši se Anthonyju. "Penelope se ne osjeća dobro i moram je odvesti doma." "Ne osjećaš se dobro?" upita Eloise Penelope. "Što nije u redu? Ništa nisi rekla." Penelope na čast, uspjela je izustiti prilično vjerodostojno: "Bojim se da me malo boli glava." "Da, da, Anthony", reče Violet, "daj sad održi tu zdravicu da Colin i Penelope mogu otplesati svoj ples. Ona ne može otići dok ne otplešu." Anthony kimne, zatim pokaže rukom Colinu i Penelope da ga slijede do prednjeg dijela plesne dvorane. Trubač glasno zatrubi, dajući znak gostima neka se utišaju. Svi su poslušali, vjerojatno pretpostavljajući da će se predstojeća objava ticati lady Whistledown. "Dame i gospodo", reče Anthony glasno, uzimajući od jednog lakaja čašu šampanjca. "Znam da vas je sve zaintrigirao najnoviji upad lady Whistledown na našu zabavu, ali moram vas podsjetiti zašto smo se svi večeras okupili ovdje." Ovo je trebao biti savršeni trenutak, pomisli Colin hladno. To je trebala biti Penelopina noć pobjede, noć kada će zablistati, kada će pokazati cijelom svijetu kako je zapravo prelijepa i divna i mudra. Bila je to noć kada je on trebao svoje namjere objaviti javnosti, osigurati da svi saznaju zašto ju je odabrao i, što je bilo jednako važno, zašto je ona odabrala njega. A sve što je sad želio bilo je zgrabiti je za ramena i tresti je i tresti dok ne ostane bez snage. Ona je sve to ugrozila. Ona je upravo riskirala čitavu svoju budućnost. "Kao glava obitelji Bridgerton", nastavi Anthony, "izuzetno sam sretan kad jedan od moje braće ili sestara izabere nevjestu. Ili mladoženju", doda uz osmijeh, kimnuvši prema Daphne i Simonu. Colin pogleda dolje prema Penelope. Ona je stajala vrlo ravno i vrlo mirno u svojoj haljini od ledeno-plavog satena. Nije se osmjehivala, što je moralo djelovati čudno stotinama ljudi koji su 272 Julia Quinn


zurili u nju. Ali možda će misliti da je samo nervozna. Na kraju krajeva, stotine ljudi je buljio u nju. Svatko bi bio nervozan u tom slučaju. Da je netko stajao neposredno kraj nje, kao što je stajao Colin, mogao bi vidjeti paniku u njezinim očima, brzo podizanje i spuštanje njezinih prsa dok joj je disanje postajalo sve brže i nepravilnije. Ona je bila u strahu. Dobro. I mora biti u strahu. U strahu od toga što će se dogoditi ako se sazna za njezinu tajnu. U strahu od toga što će se dogoditi kad budu imali priliku razgovarati. "Stoga", zaključi Anthony, "veliko mi je zadovoljstvo podići ovu čašu i nazdraviti mome bratu Colinu i njegovoj budućoj nevjesti Penelope Featherington. Za Colina i Penelope!" Colin pogleda dolje u svoju ruku i shvati da mu je netko u nju stavio čašu šampanjca. On podigne čašu, počne ju prinositi ustima, a zatim bolje promisli i dodirne njome umjesto svojih Penelopine usne. Gomila je razdragano klicala, a on je gledao kako ona ispija jedan gutljaj, zatim još jedan i još jedan, jer on nije micao čašu sve dok nije sve ispila. Tada je shvatio da ga je ovo njegovo djetinjasto pokazivanje moći koštalo pića, koje mu je silno trebalo, pa uzme Penelopinu čašu iz njezine ruke i iskapi je u jednom gutljaju. Gomila je još glasnije klicala. On se nagne dolje i šapne joj na uho: "Sad ćemo plesati. Plesat ćemo dok nam se ostali ne pridruže i dok više ne budemo u središtu pozornosti. A zatim ćemo se ti i ja iskrasti van. A onda ćemo razgovarati." Ona kimne tek jedva primjetno pomaknuvši bradu. On je primi za ruku i povede je na plesni podij, stavivši joj drugu ruku na struk kad je orkestar počeo svirati prve taktove valcera. "Coline", prošapće Penelope, "ovo nije bila moja namjera." 273 Gospodin Bridgerton


On složi smiješak na lice. Ovo je, na kraju krajeva, trebao biti njegov prvi službeni ples s budućom suprugom. "Ne sada", naredi joj. "Ali..." "Za deset minuta, imat ću mnogo toga za reći, ali sada ćemo samo plesati." "Ja sam samo htjela reći..." On pojača stisak oko njezine ruke nedvosmisleno joj zaprijetivši. Ona napući usne i pogleda ga samo na trenutak, a zatim skrene pogled. "Ja bih se trebala smješkati", šapne ona, još uvijek ga ne gledajući. "Onda se smješkaj." "Ti bi se trebao smješkati." "Imaš pravo", reče on. "Trebao bih." Ali nije. Penelopi se mrštilo. Penelopi se plakalo, ali bez obzira na to, nekako je ipak uspjela natjerati kutove usana da se podignu. Čitav svijet ju je gledao - barem čitav njezin svijet – i znala je da pomno istražuju svaki njezin pokret, bilježe svaki izraz koji joj se pojavio na licu. Kolike je samo godine provela osjećajući se nevidljivom i kako je to samo mrzila. A sada bi dala sve za jedan kratak trenutak anonimnosti. Ne, ne bi dala sve. Ne bi se odrekla Colina. Ako ga može imati samo pod uvjetom da čitav život živi pod povećalom javnosti, pristat će na to jer je to vrijedno toga. A ako bude u ovakvim trenutcima morala pretrpjeti njegov bijes i prezir jer je i to dio braka, pristat će i na to jer je i to vrijedno toga. Znala je da će on biti strahovito ljut zato što je objavila posljednju kolumnu. Ruke su joj se tresle kad je ponovno pisala one riječi i bila je u smrtnom strahu čitavo vrijeme u crkvi St Brides (kao i na putu do nje i na putu doma), sigurna da će ju on zaskočiti u svakom 274 Julia Quinn


trenutku, otkazati vjenčanje zato što ne može podnijeti činjenicu da mu je žena lady Whistledown. Ali ona je to ipak učinila. Znala je da on misli da ona silno griješi, ali jednostavno nije mogla dopustiti da Cressida Twombley preuzme zasluge za njezino životno djelo. Zar je bilo previše od nje zatražiti od Colina da barem sagleda cijelu tu stvar s njezina gledišta? Bilo bi joj već dovoljno teško da se bilo tko pretvarao da je lady Whistledown, ali to što je to bila Cressida, bilo je nepodnošljivo. Penelope je uložila preveliki trud i pretrpjela previše toga od Cresside. I još, znala je da je Colin neće ostaviti kad javnost sazna za njihove zaruke. To je bio jedan od razloga zašto je uputila svog nakladnika da novine isporuči u ponedjeljak na balu Mottramovih. Zapravo to, i činjenica što joj se činilo užasno pogrešno učiniti to na vlastitom zaručničkom balu, pogotovo kad se Colin toliko protivio toj zamisli. Vrag neka nosi gospodina Laceyja! On je to zasigurno napravio kako bi povećao nakladu i čitanost. Čitajući Whistledown, naučio je dovoljno o visokom društvu da je znao da će pozivnica na bal povodom zaruka u obitelji Bridgerton biti najtraženija ove sezone. Zašto mu je to bilo važno, ona nije znala, s obzirom na to da mu povećano zanimanje za Whistledown neće donijeti više novca; Whistledown je bio uistinu prošlost, a ni Penelope ni gospodin Lacey više neće zaraditi ni funte od ovog izdanja. Osim ako... Penelope se namršti i uzdahne. Gospodin Lacey se vjerojatno nadao da će se ona predomisliti. Colinov se stisak pojačao na njezinom struku, i ona ga ponovno pogleda. Gledao ju je ravno u oči, očima koje su bile zapanjujući zelene čak i na svjetlosti svijeća. Ili se to možda njoj samo činilo zato što je znala da su bile tako zelene. Ona bi vjerojatno mislila da su smaragdno zelene i u mraku. On kimne prema ostalim plesačima na podiju koji je sad već bio prepun. "Vrijeme nam je za bijeg", reče. 275 Gospodin Bridgerton


Ona kimne. Već su bili rekli njegovoj obitelji da se ona ne osjeća dobro i da želi doma, pa njihov odlazak neće nikog začuditi. I mada odlazak zajedno kočijom nije baš bilo u skladu s pravilima doličnosti, ta su pravila bila malo labavija kad su u pitanju zaručeni parovi, pogotovo u ovako romantičnim večerima. S usana joj se prolomi tihi, apsurdni, panični smijeh. Ova noć je na kraju ispala najneromantičnija noć u njezinom životu. Colin je pogleda oštro, podigavši nadmeno jednu obrvu. "Nije ništa", reče Penelope. On joj stisne dlan, ali ne baš s pretjeranom ljubavlju. "Želim znati", reče on. Ona fatalistički slegne ramenima. Nije mogla zamisliti da bi mogla reći i učiniti nešto što bi bilo još gore nego što trenutno jest. "Samo sam razmišljala o tome kako je ova noć trebala biti romantična." "Mogla je", reče on okrutno. On povuče ruku s njezina struka, ali držao ju je za drugu ruku, vukući je kroz gužvu dok nisu izašli kroz francuski prozor na terasu. "Ne ovdje", šapne Penelope, nervozno pogledavajući prema plesnoj dvorani. On se nije udostojao ni odgovoriti, umjesto toga povukao ju je dalje u mrak, te su zatim zašli za jedan ugao. Ovdje su bili sasvim sami. No nisu se zaustavili. Provjerivši brzo je li itko u blizini, Colin gurne i otvori mala, neprimjetna pokrajnja vrata. "Što je to?" upita Penelope. On je umjesto odgovora stavi ruku na donji dio leđa i gurne je unutra dok se nije našla u mračnom hodniku. "Gore", reče, pokazavši na stube.

276 Julia Quinn


Penelope nije znala bili bila uplašena ili uzbuđena, ali se ipak popela uza stube svjesna topline Colinova tijela koje ju je pratilo u stopu. Nakon što su se uspeli do jednog odmorišta, Colin stane ispred nje i otvori jedna vrata, navirujući se u hodnik. Bio je prazan, pa uđe unutra, vukući je za sobom i tiho krene hodnikom (koji je Penelope prepoznala kao dio kuće u kojoj su smještene obiteljske privatne prostorije) sve dok nisu stigli do jedne sobe u kojoj ona nikad nije bila. Colinova soba. Oduvijek je znala gdje se nalazi njegova soba. Svih ovih godina koliko je dolazila k Eloise u posjet, nikad nije učinila nešto više od pomilovala prstima teška drvena vrata njegove sobe. Prošlo je mnogo godina otkad je on živio ovdje na Broju pet, ali njegova majka je inzistirala na tome da se njegova soba održava. Nikad se ne zna kad bi mu mogla zatrebati, govorila je, a dokazala je da je imala pravo kad se te sezone Colin vratio s Cipra, jer tada nije imao vlastitu kuću u najmu. On otvori vrata i povuče je za sobom unutra. Ali soba je bila mračna i on posrne, a kad se prestala kretati to je bilo zato što je naletjela na njega koji je stajao pred njom. On je primi za ruke da je uspravi, ali zatim je nije pustio, samo ju je držao tamo u mraku. To nije bio zagrljaj, zapravo nije, ali njegovo je tijelo cijelom dužinom dodirivalo njezino. Ona nije ništa vidjela, ali čula ga je kako diše, kako mu se dah kovitla kroz mrak i nježno miluje njezin obraz. Bila je to agonija. Bila je to ekstaza. Ruke mu polako kliznu niz njezine gole ruke, mučeći joj svaki živac, a zatim, naglo, on se odmakne. Uslijedi... tišina. Penelope nije bila sigurna što sad može očekivati. On će urlati na nju, korit će je, naredit će joj da objasni svoje postupke. Ali on nije 277 Gospodin Bridgerton


učinio ništa od toga. Samo je stajao ondje u mraku, tjerajući je da ona počne govoriti, prisiljavajući je da nešto kaže. "Možeš li... možeš li upaliti svijeću?" upita ga konačno. "Ne sviđa ti se mrak?" rastegne on. "Ne sada. Ne ovako." "Shvaćam", reče on. "To znači da mi kažeš da bi ti se ovako moglo svidjeti?" Prsti su mu se iznenada našli na njezinoj koži, pomicali su se duž ruba njezina prsluka. A zatim su nestali. "Nemoj", reče ona drhtavim glasom. "Da te ne dodirujem?" Glas mu je sad bio podrugljiv, a Penelopi je bilo drago što mu ne može vidjeli lice. "Ali ti si moja, zar ne?" "Još nisam", upozori ga ona. "Oh, ali jesi. Ti si se za to pobrinula. Bio je to prilično mudar odabir trenutka, zapravo, čekala si naš zaručnički bal za svoju konačnu objavu. Znala si da ne želim da objaviš tu zadnju kolumnu. Ja sam ti to zabranio! Mi smo se složili…" "Nismo se mi ništa složili!" On je ignorirao njezin ispad. "Ti si čekala dok…" "Mi se nismo ništa složili", zavapi ponovno Penelope. Željela je da bude jasno da nije pogazila svoju riječ. Što god drugo bila učinila, nije ga prevarila. Dobro, osim što je jedanaest godina čuvala tajnu da je ona lady Whistledown, ali on nije bio jedini koji je bio prevaren. "I da", priznala je, zato što joj se sad nije činilo ispravnim početi lagati: "Znala sam da me nećeš ostaviti. Ali nadala sam se…" Glas joj se slomio i nije mogla završiti rečenicu. "Što si se nadala?" upita Colin nakon beskonačne tišine. "Nadala sam se da ćeš mi oprostiti", šapne ona. "Ili da ćeš barem shvatiti. Uvijek sam mislila da si ti takav čovjek koji će..." 278 Julia Quinn


"Kakav to čovjek?" upita on, ovaj put nakon najkraće moguće stanke. "Ja sam za to kriva, uistinu", reče ona, zvučeći umorno i tužno. "Ja sam te stavila na pijedestal. Ti si bio tako ljubazan svih ovih godina. I ja sam pretpostavila da nisi sposoban biti drukčiji od toga." "Što sam ja to dovraga neljubazno učinio?" zahtijevao je. "Zaštitio sam te, ponudio ti brak, ja sam…" "Nisi pokušao sagledati cijelu stvar s mog gledišta", prekine ga ona. "Zato što se ti ponašaš kao idiotkinja!" sad je već skoro urlao. Nakon toga nastupi tišina, tišina koja para uši, nagriza dušu. "Ne mogu zamisliti što bih mogla reći", konačno reče Penelope. Colin skrene pogled. Nije znao zašto je to učinio, ionako je nije mogao vidjeti u mraku. Ali bilo je nečega u tonu njezina glasa zbog čega mu je bilo nelagodno. Ona je zvučala ranjivo, umorno. Zvučala je željno. Zvučala je kao da joj je srce slomljeno. Natjerala ga je da je poželi shvatiti, ili barem da to pokuša, iako je znao da je učinila strašnu pogrešku. To što joj se čulo u glasu nekako je gasilo njegovu ljutnju. On je još uvijek bio ljutit, ali nekako je izgubio volju da to pokazuje. "Razotkrit će te, znaš", reče on tihim smirenim glasom. "Ponizila si Cressidu, ona će biti silno bijesna i neće odustati dok ne raskrinka pravu lady Whistledown." Penelope se odmakne, čuo je kako su joj suknje zašuškale. "Cressida nije dovoljno bistra da me razotkrije, a uostalom, više neću napisati nijednu kolumnu pa više nema šanse da pogriješim i nešto otkrijem." Nastupi kratka tišina, a zatim ona doda: "To ti obećavam." "Sad je prekasno", reče on. "Ne, nije prekasno", usprotivi se ona. "Nitko ne zna! Nitko ne zna osim tebe, a ti se tako stidiš mene da ja to ne mogu podnijeti." "O, za ljubav Božju, Penelope", plane Colin, "ja se tebe ne stidim." 279 Gospodin Bridgerton


"Hoćeš li, molim te, upaliti svijeću?" zacvili ona. Colin prekorači prostoriju i krene prekapati po ladici u potrazi za svijećom i nečim čime bi je upalio. "Ja se tebe ne stidim", ponovio je, "ali smatram da se ponašaš glupo." "Možda si u pravu", reče ona, "ali ja sam morala učiniti ono što smatram ispravnim." "Ti uopće nisi razmišljala", reče on s visoka, pogledavši je kad je upalio svijeću. "Zaboravi na to, ako hoćeš, iako ja ne mogu – što će se dogoditi tvome ugledu ako ljudi otkriju tko si ti zapravo. Zaboravi na to što će te odbaciti, što će ti šaptati iza leđa." "Ti ljudi nisu vrijedni moje brige", reče ona, stojeći savršeno ravnih leđa. "Možda nisu", složi se on, prekriživši ruke dok je zurio u nju. Strijeljajući je pogledom. "Ali to će te boljeti. I neće ti se svidjeti, Penelope. I meni se neće svidjeti." Ona grčevito gutne. Dobro. Možda je uspio bar malo prodrijeti do nje. "Ali zaboravi na sve to", nastavi on. "Ti si provela čitavo desetljeće vrijeđajući ljude. Silno ih vrijeđajući." "Napisala sam ja i mnogo toga lijepog o njima", usprotivi se ona. Tamne su joj oči sjajile od neprolivenih suza. "Naravno da jesi, ali to nisu ljudi koji te trebaju zabrinjavati. Ja govorim o onim bijesnima, onim uvrijeđenima." On joj priđe i zgrabi je za nadlaktice. "Penelope", reče paničnim glasom, "bit će ljudi koji će ti željeti nauditi." Njegove su riječi bile namijenjene njoj, ali ispalo je tako da su probole njegovo srce. On pokuša zamisliti život bez Penelope. To je bilo nemoguće. Samo prije nekoliko tjedana ona je bila... On zastane, promisli. Što je ona bila? Prijateljica? Poznanica? Netko koga je vidio, ali nikad nije zapravo primjećivao? 280 Julia Quinn


A sada je ona bila njegova zaručnica, uskoro njegova supruga. A možda... možda je bila nešto više od toga. Nešto dublje. Nešto još dragocjenije. "Ono što ja želim znati", reče on, namjerno se natjeravši opet na temu tako da mu um ne bi krenuo tim opasnim putem, "jest zašto nisi iskoristila savršeni alibi ako ti je cilj ostati anonimnom." "Zato što nije riječ o tome!" ona zamalo poviče. "Ti želiš da te otkriju?" reče on, zureći u nju pod plamenom svijeće. "Ne, to nikako", odgovori ona. "Ali to je moje djelo. To je moje životno djelo. To je sve što imam pokazati u svome životu i ako se ja ne mogu time pohvaliti, neka me vrag odnese ako dopustim da se netko drugi time hvali." Colin otvori usta da joj se usprotivi, ali na vlastito iznenađenje, nije imao što reći. Životno djelo. Penelope je imala životno djelo. A on nije. Ona možda ne može staviti potpis na svoje djelo, ali kad bude sama u sobi, moći će pogledati svoja stara izdanja, pokazati na njih i reći sama sebi to je to. To je moj život. "Coline?" šapne ona, očito zbunjena njegovom šutnjom. Ona je bila nevjerojatna. On nije znao kako to ranije nije shvatio kad je već znao da je pametna i dražesna, i duhovita i dosjetljiva. Ali svi ti pridjevi, i još brdo njih kojih se trenutno nije domislio, nisu je najbolje opisivali. Ona je bila nevjerojatna. A on je bio... Dragi Bože na nebesima, ljubomoran na nju. "Idem ja", reče ona tiho, okrenuvši se i uputivši se prema vratima. Jedan trenutak on nije reagirao. Mozak mu je još bio ukočen, odmotavao je najnovija otkrića. Ali kad joj je vidio ruku na kvaki, znao je da je ne smije pustiti. Ni ove noći, ni nikada. 281 Gospodin Bridgerton


"Ne", reče Colin promuklim glasom, stigavši do nje u tri duga koraka. "Ne", ponovi, "želim da ostaneš." Ona ga pogleda zbunjeno. "Ali rekao si…" On joj nježno obuhvati lice dlanovima. "Zaboravi što sam rekao." A to je bio trenutak kad je shvatio da je Daphne bila u pravu. Njegova ljubav nije bila poput munje s neba. Ona je počela s jednim osmijehom, jednom riječju, jednim pogledom punim zadirkivanja. Svake sekunde provedene s njom, ona je rasla, sve dok nije došlo do ovog trenutka kad je odjednom znao. On je voli. Bio je još uvijek bijesan na nju što je objavila tu zadnju kolumnu, ali bilo ga je prokleto sram što je zapravo bio ljubomoran na nju zato što je ona imala svoje životno djelo i što je pronašla svoju svrhu, ali bez obzira na to, on ju je volio. A ako joj dopusti da sada izađe kroz ova vrata, to si nikada neće oprostiti. Možda je ovo, izgleda, bila definicija ljubavi. Kad nekoga želiš, kad ti treba, kad je obožavaš iako su užasno ljut na nju i prilično spreman zavezati je za krevet kako bi je spriječio da ode i uzrokuje još gore nevolje. Ovo je bila ta noć. Ovo je bio taj trenutak. On je bio prepun emocija i morao joj je to reći. Morao joj je to pokazati. "Ostani", šapne i povuče je k sebi, grubo, gladno, bez isprike ili objašnjenja. "Ostani", reče ponovno, vodeći je prema svome krevetu. A kad ona nije rekla ni riječ, on to ponovi treći put. "Ostani." Ona kimne. On je zagrli. To je bila Penelope i to je bila ljubav.

282 Julia Quinn


18. poglavlje

je Penelope kimnula - zapravo trenutak prije nego što je Č imkimnula – znala je da je pristala na više od poljupca. Nije bila sigurna što je Colina natjeralo da promijeni mišljenje, zašto je bio ljutit jednu minutu, a zatim tako drag i nježan sljedeću. Nije bila sigurna u to, ali istina je bila – nije je bilo ni briga. Znala je sa sigurnošću jednu stvar – on to nije radio, ljubio je nježno, da bi je kaznio. Neki muškarci možda koriste žudnju kao oružje, iskušenje kao osvetu, ali Colin nije bio jedan od njih. On to jednostavno nije imao u sebi. On je bio, bez obzira na njegovo razuzdano i vragolasto ponašanje, bez obzira na njegove šale i zadirkivanje i lukavi humor, dobar i plemenit čovjek. I on će biti dobar i plemenit muž. Ona je to znala jednako dobro kao što je znala samu sebe. I ako ju je ljubio strasno, spuštao je na svoj krevet, prekrio joj tijelo svojim, to je bilo zato što ju je želio, bilo mu je dovoljno stalo do nje da je uspio prevladati svoju ljutnju. Bilo mu je stalo do nje. Penelope ga poljubi ugradivši u taj poljubac baš svaku svoju emociju, svaki kutak svoje duše. Godine i godine voljela je ovog čovjeka, a vještinu, koja je bila manjkava, nadoknađivala je zanosom. Uhvatila ga je za kosu, uvijala se ispod njega, ne mareći za to kako izgleda. 283 Gospodin Bridgerton


Nisu se ovoga puta nalazili u kočiji ili u salonu njegove majke. Nije bilo straha da će ih netko otkriti, nije se morala pobrinuti da za deset minuta izgleda dovoljno dobro da može među ljude. Ovo je bila noć kad mu je mogla pokazati što sve osjeća za njega. Ona će na njegovu žudnju odgovoriti svojom žudnjom i šutke se zavjetovati na ljubav, vjernost i odanost. Kad ova noć završi, on će znati da ga voli. Ona možda neće izreći te riječi – možda ih čak neće ni šapnuti – ali on će znati. Ili je možda već znao. Bilo je to čudno; bilo je tako lako sakriti svoj tajni život kao lady Whistledown, ali bilo je tako nevjerojatno teško sakriti ljubav u svojim očima svaki put kad bi ga pogledala. "Kad si mi počela tako silno trebati?" šapne on, podižući samo malo glavu od njezine dok im se nisu dodirivali vrhovi nosova. Vidjela je njegove oči, tamne i bezbojne pri prigušenoj svjetlosti svijeća, ali tako jako zelene u njezinim mislima, kako su se usredotočile na njezine. Dah mu je bio vruć, pogled mu je bio vruć, a on je učinio da njoj bude vruće u dijelovima tijela o kojima si nije dopuštala ni razmišljati. Prsti su mu se pomaknuli prema leđima njezine oprave, krećući se vješto niz gumbe dok nije osjetila kako tkanina postaje labava, prvo oko grudi, zatim oko rebara, a zatim oko njezina struka. A onda je više uopće nije bilo. "Moj Bože", reče on, glasom koji je bio tek nijansu glasniji od daha, "tako si prekrasna." A po prvi put u svom životu, Penelope je iskreno vjerovala da bi to mogla biti istina. Bilo je nešto vrlo zločesto i primamljivo u činjenici da je bila tako ogoljena pred drugim ljudskim bićem, ali nije osjećala stid. Colin ju je gledao tako toplim pogledom, dodirivao je tako pobožno da nije mogla osjećati ništa nego biti neodoljivo svjesna da je to njezina sudbina. 284 Julia Quinn


Prsti su mu klizili niz osjetljivu kožu na vanjskom rubu njezinih dojki, prvo je izazivajući noktima, a zatim je milujući nježnije kad su mu se vršci prstiju vratili na prvobitni položaj kraj njezine ključne kosti. Nešto se stisne u njoj. Nije znala je li to bilo od njegova dodira ili načina na koji ju je gledao, ali nešto se promijenilo. Osjećala se čudno, neobično. Predivno. On je klečao na krevetu kraj nje, još uvijek odjeven, gledao ju s osjećajem ponosa, žudnje, posjedovanja. "Nisam ni sanjao da ćeš ovako izgledati", šapnuo je, pomaknuvši ruku dok mu dlan nije nježno prelazio preko njezine bradavice. "Nisam ni sanjao da ću te ovako željeti." Penelope usiše dah zgrčivši se od osjećaja koji je strujao kroz nju. Ali nešto ju je u njegovim riječima uznemirilo i on je morao vidjeti njezinu reakciju u očima zato što je upitao: "Što je? Što nije u redu?" "Ništa", započela je, a zatim zastala. Njihov brak trebao bi biti temeljen na iskrenosti i ona mu neće napraviti uslugu ne bude li otkrila svoje prave osjećaje. "Što si mislio, kako ću izgledati?" upita tiho. On je samo zurio u nju, očito zbunjen njezinim pitanjem. "Rekao si da nikad nisi sanjao da ću ovako izgledati", objasni ona. "Što si mislio, kako ću izgledati?" "Ne znam", prizna Colin. "Do posljednjih nekoliko tjedana, iskreno mislim da uopće nisam razmišljao o tome." "A otad?" uporna je bila Penelope. Nije bila sigurna zašto joj je potreban njegov odgovor, samo je znala da jest. On je zajaše jednim brzim pokretom, a zatim se nagne naprijed dok mu tkanina prsluka nije okrznula njezin trbuh i dojke, dok mu nos nije dotaknuo njezin a njegov dah preplavio njezinu kožu. "Otad", zastenjao je, "sam tisuću puta zamišljao ovaj trenutak, zamišljao sam stotine pari dojki, sve su bile lijepe i poželjne i pune i 285 Gospodin Bridgerton


preklinjale su me da im posvetim pozornost, ali ništa, i ponovit ću to ako me prvi put nisi baš dobro čula, ništa od toga što sam zamišljao nije ni približno veličanstveno kao stvarnost." "Oh." To je uistinu bilo sve što je uspjela reći. On skine svoj sako i prsluk dok nije ostao samo u finoj lanenoj košulji i hlačama, a zatim nije učinio ništa već je samo zurio u nju, sa zločestim, zločestim smiješkom koji mu je podigao jedan kut usana dok se ona vrpoljila pod njim, osjećajući sve veću toplinu i glad pod njegovim nemilosrdnim pogledom. A onda, baš kad je bila sigurna da ne može izdržati više od jedne sekunde, on ispruži ruke i prekrije joj dojku objema rukama, nježno je stišćući kao da testira njezinu težinu i oblik. On isprekidano zastenje, zatim usiše dah dok je namještao prste tako da su joj bradavice provirile između njih. "Želim vidjeti kako izgledaš kad sjediš", zastenjao je, "da vidim kako su pune i divne, i velike. A zatim se želim zavući iza tebe i obuhvatiti ih." Usne su mu pronašle njezino uho i glas mu se stišao do šapta. "I želim to učiniti ispred zrcala." "Sada?" cijukne ona. Činilo se da on razmišlja o tome jedan trenutak, a zatim odmahne glavom. "Kasnije", reče, a zatim ponovi prilično odlučnim tonom. "Kasnije." Penelope otvori usta kako bi ga nešto pitala - nije imala pojma što – ali prije nego što je uspjela izgovoriti i riječ, on promrmlja: "Krenimo po redu", i spusti usta na njezinu dojku, prvo je zadirkujući nježnim naletom daha, zatim zatvori usne oko nje, tiho se zasmijuljivši kad je ona zastenjala od iznenađenja i poskočila na krevetu. Nastavio je sa svojim mučenjem dok ona nije pomislila da će početi vrištati, a zatim se preselio na drugu dojku i sve to ponovio. Ali ovoga puta je oslobodio jednu ruku i činilo se da je ona posvuda – zadirkuje, draži, škaklja. Bila joj je na trbuhu, zatim na bok, zatim na gležnju, klizeći joj uz suknju. 286 Julia Quinn


"Coline", zastenje Penelope, vrpoljeći se pod njim dok su mu prsti milovali nježnu kožu iza njezinog koljena. "Pokušavaš li ti meni pobjeći ili doći bliže?" promrmlja on, ne podižući usne s njezine dojke. "Ne znam." On podigne glavu i vragolasto se nasmiješi. "Dobro." Sišao je s nje i polako skinuo svu ostalu odjeću, prvo lanenu košulju, zatim čizme, pa hlače. A sve to vrijeme, ni jednom nije skinuo pogled s nje. Kad je završio, povukao joj je haljinu, koja joj je već bila spuštena oko struka, oko bokova, a prsti su mu nježno stiskali njezinu meku pozadinu dok ju je podizao kako bi izvukao tkaninu ispod nje. Ostala je pred njim samo u finim, poput šapta mekim čarapama. On zastane, pa se nasmiješi, previše je bio muško da ne bi uživao tom prizoru, zatim ih lagano skine s njezinih nogu i one odlepršaju po zraku kad ih svuče preko s njezinih prstiju. Ona je drhtala na noćnom zraku pa je on legao kraj nje, pritisnuo svoje tijelo o njezino, ubrizgavajući u nju svoju toplinu dok je uživao u svilenoj mekoći njezine kože. On ju je trebao. Njegova potreba za njom učinila ga je poniznim. Izgarao je od erekcije i takve očajničke žudnje da je bilo čudo što je mogao išta vidjeti. A ipak, iako mu je tijelo vrištalo od želje za vrhuncem, obuzela ga je neka čudna mirnoća i neočekivani osjećaj samokontrole. U nekom se trenutku sve ovo prestalo događati zbog njega. Događalo se zbog nje, ne, zbog njih, zbog tog čudesnog združivanja i čarobne ljubavi koju je on tek sada počinjao cijeniti. Želio ju je - dragi Bože na nebesima, kako ju je silno želio - ali želio je i da ona drhti pod njim, da vrišti od žudnje, da udara glavom u jednu pa u drugu stranu dok je on vodi prema vrhuncu. On je želio da ona to voli, da voli njega i da zna, kad budu ležali zagrljeni, znojni i umorni, da pripada njemu. Zato što je on već znao da on pripada njoj. 287 Gospodin Bridgerton


"Reci mi ako učinim nešto što ti se ne sviđa", reče, iznenađen kako mu je glas drhtao dok je izgovarao te riječi. "To je nemoguće", šapne ona, dodirnuvši mu obraz. Ona nije razumjela. On se zato zamalo nasmijao, vjerojatno bi se i nasmijao da nije bio tako zabrinut hoće li ovo, njezino prvo iskustvo, učiniti dobrim. No riječi koje je šapnula – to je nemoguće - mogu značiti samo jedno - da ona nije imala pojma što znači voditi ljubav s muškarcem. "Penelope", reče on nježno, prekrivši joj dlan svojim, "moram ti nešto objasniti. Mogao bih ti nanijeti bol. To mi nije namjera, ali mogao bih, i…" Ona odmahne glavom. "To je nemoguće", ponovi ona. "Ja te poznajem. Ponekad mislim da te poznajem bolje nego samu sebe. Ti nikada ne bi mogao učiniti nešto što bi mi nanijelo bol." On zaškrguće zubima i pokuša ne zastenjati. "Ne namjerno", reče, a u glasu mu je titrao tračak nestrpljivosti, "ali mogao bih, a..." "Pusti mene da prosudim", reče ona, prinijevši njegov dlan ustima i udijelivši mu jedan poljubac iz dubine svoga srca. "A što se tiče onog drugog..." "Čega drugog?" Ona se nasmiješi i Colin je morao trepnuti zato što je ona izgledala kao da ju sve to zabavlja. "Rekao si mi da ti kažem ako mi se nešto neće svidjeti", reče ona. On ju je pomno promatrao, odjednom opčinjen načinom kako joj usne formiraju riječi. "Obećajem ti", zavjetovala mu se, "sve će mi se svidjeti." Neki čudni mjehur radosti počeo je rasti u njemu. Nije znao koji ga je dobrostivi bog izabrao da mu daruje nju, ali pomislio je da bi trebao malo pažljivije slušati kad sljedeći put ode u crkvu na misu. "Sve će mi se svidjeti", ponovi ona, "zato što sam s tobom."

288 Julia Quinn


On joj obuhvati lice dlanovima, zureći u nju kao da je ona najčudesnije biće koje je ikada hodalo zemljom. "Volim te", šapne ona. "Volim te već godinama." "Znam", reče on, iznenadivši sam sebe svojim riječima. On je znao, ali vjerojatno je tu činjenicu prognao iz svojih misli jer mu je bilo neugodno zbog njezine ljubavi. Bilo je teško kad te voli netko pristojan i dobar, a ti ne možeš uzvratiti njezine osjećaje. Nije ju mogao odbaciti zato što mu se sviđala, a ne bi si mogao oprostiti kad bi je povrijedio. I nije mogao koketirati s njom iz istog tog razloga. I tako je uvjeravao sam sebe da ono što ona osjeća nije prava ljubav. Bilo je lakše uvjeriti se da je ona samo zaluđena njima, da ona ne shvaća što je to prava ljubav (kao da on jest!) i da će jednom ona naći nekog drugog i skrasiti se, biti sretna i zadovoljna. A sada ga je ta pomisao – da se ona mogla udati za nekog drugog – zamalo paralizirala od straha. Sjedili su jedan kraj drugog i ona je zurila u njega pogledom u koji je ugradila svu svoju ljubav, cijelo joj je lice bilo obasjano srećom i zadovoljstvom, kao da je konačno slobodna nakon što je izgovorila te riječi. A on je shvatio da na njezinom izrazu lica ne može iščitati ni mrvicu očekivanja. Ona mu nije rekla da ga voli samo zato kako bi čula njegov odgovor. Ona uopće nije očekivala njegov odgovor. Rekla mu je da ga voli jednostavno zato što je to željela. Zato što je to bilo ono što je osjećala. "I ja tebe volim", šapne on, pritisnuvši joj strastveni poljubac na usta prije nego što se odmaknuo kako bi vidio njezinu reakciju. Penelope ga je gledala dugo prije nego što je odgovorila. Konačno, nekako čudno grčevito gutnuvši, ona reče: "Ne moraš to reći samo zato što sam ja to rekla." "Znam", odgovori on, nasmiješivši se. Ona ga je samo promatrala, njezine oči koje su ga gledale razrogačeno bile su jedino što joj se na licu micalo.

289 Gospodin Bridgerton


"A ti i to znaš", doda on tiho. "Bila si rekla da me poznaješ bolje od same sebe. Tada znaš da ja nikad ne bih izrekao te riječi da to uistinu ne mislim." I dok je ležala ondje, gola u njegovu krevetu, u njegovu zagrljaju, Penelope shvati da jest znala. Colin nikad nije lagao, barem ne o nečem važnom, a nije mogla zamisliti ništa važnije od ovog trenutka koji su dijelili. On ju je volio. Ona to nije očekivala, niti si je dopustila nadati se tome, ali ipak, dogodilo se i smjestilo se kao jarko i blistavo čudo u njezinu srcu. "Jesi li siguran?" prošapće ona. On kimne, povukavši je bliže k sebi. "Shvatio sam to večeras. Kad sam te zamolio da ostaneš." "Kako..." No nije završila rečenicu. Zato što nije bila sigurna što ga želi pitati. Kako je znao da je voli? Kako se to dogodilo? Kako se zbog toga osjeća? Ali on je nekako znao ono što ona nije mogla izreći zato što je odgovorio: "Ne znam. Ne znam kada, ne znam kako, a da budem iskren, nije ni važno. Ali znam da je ovo istina: ja te volim i mrzim se zato što svih ovih godina nisam vidio pravu tebe." "Coline, nemoj", molila ga je. "Bez optuživanja. Bez žaljenja. Nemoj večeras." Ali on se samo nasmiješio, stavivši joj jedan prst na usne da ušutka njezinu molbu. "Ja ne mislim da si se ti promijenila", reče on. "Barem ne mnogo. Ali jednog dana sam shvatio da vidim nešto drukčije kad bih te pogledao." On slegne ramenima. "Možda sam se ja promijenio. Možda sam odrastao." Ona stavi prst na njegove usne, ušutkavajući ga na isti način na koji je on nju ušutkao. "Možda sam i ja odrasla." "Volim te", reče on, nagnuvši se da je poljubi. Ovoga puta ona nije mogla odgovoriti zato što su njegove usne ostale na njezinima, gladne, uporne i vrlo, vrlo zavodljive. 290 Julia Quinn


Činilo se da on točno zna što treba raditi. Svaki trzaj njegova jezika, svaki nježan ugriz poslao bi joj žmarce u samo središte bića i ona se prepustila čistoj radosti trenutka, rasplamsanoj vatri strasti. Njegove su ruke bile posvuda, i ona ih je posvuda i osjetila, njegove prste na svojoj koži, njegove noge kako se polako guraju među njezine. Privlačio ju je bliže, okrenuo je na sebe dok se okretao na leđa. Ruke su mu bile ne njezinoj pozadini, privlačeći je tako čvrsto uza sebe da joj se dokaz njegove žudnje upirao o kožu. Penelope zastenje na zapanjujuću intimnost toga čina, ali dah su joj uhvatile njegove usne još uvijek je ljubeći odlučnom nježnošću. A onda je ona bila na leđima i on je bio na njoj i njegova težina ju je pritiskala o madrac, istiskujući joj zrak iz pluća. Usta su mu se preselila na njezino uho, zatim na vrat i Penelope shvati kako se izvija pod njim, kao da se trudi nekako oblinu svoga tijela privući još bliže njemu. Nije znala što bi sad trebala raditi, ali znala je da bi se trebala pomicati. Njezina je majka s njom već obavila onaj "mali razgovor", kao što ga je nazvala i rekla je Penelope da mora ležati mirno ispod svoga muža i dopustiti mu da se zadovolji. Ali nije bilo nikakve šanse da ona ostane nepomičnom, nije bilo šanse da zaustavi svoje bokove koji su se pritiskali o njega, ili da zaustavi svoje noge koje su obuhvatile njegove. I ona nije željela dopustiti mu da se zadovolji – ona ga je željela ohrabriti, podijeliti ga s njim. A željela je taj užitak i za sebe. Što god bilo ono što je raslo u njoj – ova napetost, ova žudnja – tome je trebalo oslobođenje i Penelope nije mogla zamisliti da taj trenutak, da ti osjećaji neće biti nešto najdivnije u njezinom životu. "Reci mi što moram raditi", reče ona, glasom koji je od nestrpljenja i blage panike bio promukao. Colin joj širom raširi noge, klizeći uz njih rukama dok nije došao do bedara i stisnuo ih. "Pusti mene da sve radim", reče on, teško dišući. 291 Gospodin Bridgerton


Ona ga zgrabi za guzove, povlačeći ga bliže. "Ne", bila je uporna. "Reci mi." On se prestane na trenutak kretati i pogleda je iznenađeno. "Diraj me." "Gdje?" "Posvuda." Njezine ruke na njegovim guzovima malo se opuste i ona se nasmiješi. "Dodirujem te." "Pomiči ih", stenjao je. "Pomakni ih." Ona sklizne prstima do njegovih bedara, nježno ih pomičući kad je osjetila meke dlačice pod njima. "Ovako?" On grčevito kimne nekoliko puta. Ruke joj pođu naprijed dok nije bila opasno blizu njegovoj muškosti. "Ovako?" On joj naglo stavi ruku na dlan. "Ne sada", reče oštro. Ona ga zbunjeno pogleda. "Shvatit ćeš kasnije", procijedi, raširivši joj noge još jače i dodirne je rukom na mjestu gdje su im se tijela najintimnije dodirivala. "Coline! " zastenje ona. On se vragolasto nasmiješi. "Zar si mislila da te neću ovako dodirivati?" Da bi objasnio što želi reći, jedan od njegovih prstiju počne plesati po njezinom osjetljivom mjestu, a ona se od toga izvijala na krevetu, kukovi su joj se podigli prije nego što je utonula ponovno na madrac i zadrhtala od žudnje. Usne su mu pronašle njezino uho. "Ima još mnogo toga", šapne on. Penelope se nije usudila pitati što je to. Ovo je već bilo puno više nego što je njezina majka spomenula.

292 Julia Quinn


On klizne jednim prstom u nju i ona ponovno zastenje (a on se na to nasmije od oduševljenja), a zatim je počne milovati sporim pokretima. "O, moj Bože", stenjala je Penelope. "Ti si skoro spremna za mene", reče on, dašćući sve brže. "Tako mokra, ali tako uska." "Coline, što ti to…" On uđe još jednim prstom unutra, učinkovito uništivši svaku njezinu šansu za inteligentnim razgovorom. Imala je osjećaj da je rastegnuta do krajnjih granica, ali to joj se ipak sviđalo. Ona je morala biti vrlo zločesta, prava razvratnica, jer je sve što je željela bilo širiti noge sve jače i jače dok ne bude sasvim otvorena za njega. Što se nje ticalo, on joj je mogao raditi sve, dirati je kako mu god drago. Samo da ne prestane. "Ne mogu više čekati", reče on. "Nemoj čekati." "Trebam te." Ona ispruži ruke i obuhvati mu lice, tjerajući ga da je pogleda. "I ja tebe trebam." A tada su njegovi prsti nestali. Penelope se osjećala nekako čudno plitka i prazna, ali samo na jednu sekundu jer se u tom trenutku na njezinom ulazu našlo nešto drugo, nešto tvrdo i vruće i vrlo, vrlo zahtjevno. "Ovo bi moglo boljeti", reče Colin, škrgućući zubima kao da i on očekuje bol. "Nije me briga." On je to morao učiniti tako da njoj bude dobro. Morao je. "Bit ću nježan", reče, iako mu je žudnja sada već bila tako žestoka da nije imao pojma kako bi uopće mogao održati takvo obećanje. 293 Gospodin Bridgerton


On gurne naprijed, samo centimetar-dva, ali osjećao se kao da ga je cijelog progutala. Ona je ležala tiho pod njim, jedini zvuk bio je zvuk njezina isprekidanog daha. Još jedan centimetar, još jedan korak bliže raju. "O, Penelope", zastenjao je, držeći se na laktovima nad njom da je ne bi zgnječio svojom težinom. "Molim te, reci mi da ti je ovo dobro. Molim te. " Zato što ako mu kaže suprotno, umrijet će kad će ga vaditi. Ona kimne, ali reče: "Čekaj jedan časak." On gutne, tjerajući dah kroz nos u kratkim uzdisajima. To je bio jedini način na koji se uspijevao suzdržati. Ona će se vjerojatno trebati rastegnuti oko njega, natjerati mišiće da se opuste. Ona nije nikad bila s muškarcem, a bila je tako nevjerojatno uska. U svakom slučaju, nije mogao dočekati trenutak kad to budu radili toliko često da se neće morati suzdržavati. Kad je osjetio da se ona malo opustila pod njim, gurne naprijed još malo, dok nije dosegao neporeciv dokaz njezine nevinosti. "O, Bože", zastenje. "Ovo će boljeti. Ja tu ne mogu ništa, ali obećavam ti, to je samo ovaj put, i neće baš tako jako boljeti." "Kako znaš?" upita ga. On zatvori oči u agoniji. Baš je priličilo Penelope da ga to pita. "Vjeruj mi", reče on, vješto se izvukavši od odgovora. A zatim je gurnuo naprijed, sve do samog kraja, uranjajući u njezinu toplinu dok nije znao da je došao doma. "Ah!" zastenje ona, a na licu joj se vidio šok. "Jesi li dobro?" Ona kimne. "Mislim da jesam." On se malo pomakne. "Je li ovo u redu?" Ona ponovno kimne, ali lice joj je izgledalo iznenađeno, možda malo ošamućeno. Colinovi se bokovi počnu sami od sebe pomicati, nije se mogao primiriti kad je očito bio tako blizu vrhuncu. 294 Julia Quinn


Osjećao ju je oko sebe kao čisto savršenstvo, a kad je shvatio da su njezini uzdisaji bili uzdisaji od strasti, a ne od boli, konačno se prepustio sveobuhvatnoj želji koja mu je strujala kroz krv. Ona se počela sve brže pomicati pod njim, a on se molio da izdrži dok ona ne dosegne vrhunac. Dah joj je bio brz i vruć, a prsti su joj neumoljivo pritiskali njegova ramena. Bokovi su joj se migoljili pod njim, a on je od svega toga već bio mahnit od žudnje. A onda je stigao. Jedan zvuk s njezinih usana, slađi od svega što mu je u čitavom njegovom životu dotaklo uši. Vrisnula je njegovo ime dok joj se cijelo tijelo napelo od užitka i on pomisli – jednom ću je gledati. Vidjet ću joj lice kad bude doživljavala vrhunac užitka. Ali ne danas. On je već svršavao, a oči su mu bile zatvorene od silovitosti ekstaze. Njezino ime prolomilo mu se s usana kad je gurnuo još jednom, zadnji put, a zatim se strovalio na nju, sasvim bez snage. Čitavu minutu bila je tišina. Nije se čulo ništa osim podizanja i spuštanja njihovih prsa dok su se borili za zrak, čekali da se da se taj silan nalet osjećaja smiri u ono brideće blaženstvo koje se osjeća samo u rukama voljene osobe. Ili je to barem bilo ono što je Colin mislio da je moralo biti. Bio je on već sa ženama, ali tek sad je shvatio da nikad dosad nije vodio ljubav sve dok nije polegao Penelope na svoj krevet i započeo njihov intimni ples jednim poljupcem u njezine usne. Ovako se nikada u životu nije osjećao. Ovo je bila ljubav. A on će je ščepati objema rukama.

295 Gospodin Bridgerton


19. poglavlje

N

ije bilo jako teško pomaknuti vjenčanje na raniji datum. Colinu je sinulo dok se vraćao doma u Bloomsbury (nakon što je krišom uveo potpuno razbarušenu Penelope u njezin dom u Mayfairu), da možda postoji jako dobar razlog zašto bi se morali ranije vjenčati. Naravno, nije bilo baš vjerojatno da će ona zatrudnjeti nakon samo jednog susreta. Također, morao je priznati, čak i da je ostala trudna, dijete će biti osmomjesečna beba, što nije bilo previše sumnjivo u svijetu u kojem je mnogo djece rođeno samo šest mjeseci, ili još manje, nakon vjenčanja. I još k tome, prve bebe obično zakasne (Colin je bio ujak dovoljnom broju nećakinja i nećaka da je znao kako je to istina), što bi tu bebu učinilo bebom od osam i pol mjeseci, a to uopće nije bilo neuobičajeno. Pa zapravo, nije bilo baš neke velike potrebe pomaknuti vjenčanje na raniji datum. Osim što je on to želio. Pa je tako obavio mali "razgovor" s majkama u kojem je otkrio dosta toga zapravo ne rekavši ništa eksplicitno i one su se brzo složile s njegovim planom da požure s vjenčanjem. Pogotovo jer ih je on možda krivo naveo da pomisle da su on i Penelope bili intimni nekoliko tjedana ranije. Ah, dobro, male bijele laži nisu bile veliki grijesi ako su služile za veće dobro.

296 Julia Quinn


A vjenčanje na brzinu, Colin je razmišljao dok je ležao u krevetu svake večeri, ponovno proživljavajući svoju noć s Penelope i žarko žudeći da je ona kraj njega, svakako je služilo za veće dobro. Njihove majke, koje su postale nerazdvojne posljednjih dana planirajući vjenčanje, isprva su se pobunile zbog promjene, brinući se radi zlobnog ogovaranja (što je u ovom slučaju bilo točno), ali spasila ih je, iako posredno, lady Whistledown. Tračevi u vezi s lady Whistledown i Cressidom Twombley, to jest nagađanja je li to zapravo ista osoba, toliko su se rasplamsali da takvo što London nikad nije ni vidio ni čuo. Zapravo, glasine su bile sveprisutne, bilo ih je nemoguće izbjeći pa nitko nije primijetio da se datum vjenčanja Bridgerton-Featherington promijenio. A to je baš odgovaralo Bridgertonovima i Featheringtonovima. Osim možda Colinu i Penelope jer se nijedno od njih nije pretjerano ugodno osjećalo kad se poveo razgovor o lady Whistledown. Penelope se sad već na to navikla, naravno, u posljednjih deset godina nije mogao proći nijedan mjesec da netko u njezinoj nazočnosti nije razglabao o identitetu lady Whistledown. Ali Colin je još uvijek bio uzrujan i ljutit zbog njezina tajnog života da je i njoj to bilo neugodno. Pokušala je o tome razgovarati s njim nekoliko puta, ali on bi zašutio i rekao joj (na način koji mu uopće nije priličio) da ne želi razgovarati o tome. Iz njegova je ponašanja jedino mogla zaključiti da se on srami nje. Ili ne baš nje, već njezinih djela pod krinkom lady Whistledown. Time ju je jako povrijedio zato što je taj dio njezina života bio onaj dio na koji je mogla uprijeti prstom s velikim osjećajem ponosa i ostvarenosti. Ona je nešto učinila. Ona je, mada ne može staviti svoj potpis na svoje djelo, bila silno uspješna. Koliko se njezinih suvremenika, muškaraca ili žena, može pohvaliti nečim takvim? Ona je možda bila spremna ostaviti lady Whistledown za sobom i početi živjeti novi život kao gospođa Colina Bridgertona, supruga i majka, ali to ni na koji način nije značilo da se srami onoga što je učinila. Kad bi se samo i Colin mogao ponositi njezinim postignućima. 297 Gospodin Bridgerton


Naravno, vjerovala je, čitavim svojim bićem, da je on voli. Colin nikada ne bi lagao u vezi s nečim takvim. Mogao je on svaku ženu usrećiti i zadovoljiti s dovoljno pametnih riječi i vragolastih smiješaka bez potrebe da joj govori kako je voli ako se nije tako osjećao. Ali možda je bilo moguće – a nakon što je razmislila o Colinovu ponašanju, bila je sigurna da je to moguće – voljeti neku osobu, a istovremeno je se sramiti i biti nezadovoljan njome. Penelope samo nije očekivala da će ju to toliko boljeti. Jedno su se popodne šetali Mayfairom, nekoliko dana prije vjenčanja, kad je ona pokušala ponovno pokrenuti tu temu. Zašto, to nije znala, s obzirom na to da nije mogla zamisliti da bi se njegovo mišljenje nekim čudom promijenilo otkad je to posljednji put spomenula, ali nije si mogla pomoći. I usput, nadala se da će na javnom mjestu gdje ih svi mogu vidjeti, Colin biti prisiljen smješkati se i saslušati je. Mjerila je koliko im je još ostalo do Broja pet gdje su ih očekivali na čaju. "Ja mislim", reče ona, procijenivši da joj je preostalo pet minuta razgovora prije nego što je on požuri unutra i promijeni temu, "da mi imamo nezavršeni posao o kojem moramo razgovarati." On podigne obrvu i pogleda je znatiželjno, zaigrano se nacerivši. Znala je točno što on sada pokušava učiniti: iskoristit će svoj šarm i duhovitost kako bi promijenio temu razgovora u onu koja njemu odgovara. Za koji će trenutak taj smiješak postati dječački iskrivljen i on će reći nešto čemu je cilj promijeniti temu razgovora tako da ona to neće primijetiti, nešto poput... "Ovo zvuči jako ozbiljno za ovako lijep sunčan dan." Ona napući usne. Ovo nije baš bilo točno ono što je očekivala, ali u svakom slučaju je imalo isti cilj. "Coline", reče ona, trudeći se ostati strpljivom, "željela bih da ne promijeniš temu razgovora svaki put kad spomenem lady Whistledown." Glas mu je postao jednoličan, kontroliran. "Mislim da nisam čuo kako spominješ njezino ime ili sam valjda trebao reći tvoje ime. A uostalom, ja sam samo pohvalio lijepo vrijeme." 298 Julia Quinn


Penelope je više od svega na svijetu poželjela čvrsto se ukopati na mjestu i povući ga snažno da stane, ali bili su na javnom mjestu (za to je ona bila kriva jer je izabrala takvo mjesto za početak razgovora) pa je nastavila hodati, smireno i uglađeno, iako su joj se prsti zgrčili u šaku. "One noći, kad je objavljena moja posljednja kolumna... ti si bio strahovito bijesan na mene", nastavila je. On slegne ramenima. "Prebolio sam to." "Ja se ne slažem da jesi." On se okrene i pogleda je vrlo nadmeno. "Zar ti sad meni govoriš kako se ja osjećam?" Ovakva ružna loptica morala se vratiti. "Zar to nije ono što žene rade?" "Ti još nisi moja žena." Penelope izbroji do tri - ne, bolje da izbroji do deset – prije nego što odgovori. "Meni je žao ako je tebe ono što sam učinila uzrujalo, ali ja nisam imala drugog izbora." "Imala si izbora koliko hoćeš, ali ja ni u kom slučaju neću o tome raspravljati ovdje na ulici Bruton." A nalazili su se u ulici Bruton. O, bože, Penelope je sasvim krivo procijenila brzinu kojom su hodali. Imala je još najviše jednu minutu prije nego što stignu pred stube Broja pet. "Uvjeravam te", reče ona, "da znaš-ti-tko nikada više neće izaći iz mirovine." "Ne mogu ti ni opisati kakvo mi je ovo olakšanje." "Rado bih da nisi tako sarkastičan." On se okrene prema njoj i prostrijeli je pogledom. Izraz lica bio mu je toliko drukčiji od izraza čiste dosade koji mu je bio na licu samo trenutak ranije da je Penelope zamalo ustuknula jedan korak. "Pazi što ćeš poželjeti, Penelope", reče on. "Sarkazam mi je jedino oružje kojim uspijevam zatomiti prave osjećaje, a vjeruj mi, njih nikako ne bi željela vidjeti u punom sjaju." 299 Gospodin Bridgerton


"Mislim da bih", reče ona, tihim glasom, zato što iskreno nije bila sigurna bi li to željela vidjeti. "Ne prođe ni jedan dan da ne zastanem i razmišljam što ću, za ime svijeta, učiniti da te zaštitim ako se sazna za tvoju tajnu. Ja te volim, Penelope, neka mi Bog pomogne, ali ja te uistinu volim." Penelope bi bila sretnija bez preklinjanja Boga za pomoć, ali bilo je jako lijepo čuti kako joj izjavljuje ljubav. "Za tri dana", nastavio je, "bit ću tvoj muž. Zavjetovat ću se da ću te štititi dok nas smrt ne rastavi. Razumiješ li ti što to znači?" "Da ćeš me spasiti od najezde razuzdanih minotaura?" pokuša se našaliti Penelope. Na izrazu lice mu se vidjelo da mu to nije nimalo smiješno. "Željela bih da nisi tako ljut", promrmlja ona. On se okrene prema njoj s izrazom lica na kojem se vidjelo da ne vjeruje to što čuje, kao da ona nema pravo išta reći ili promrmljati. "Ako sam ljut, to je zato što mi nije drago što sam za tvoju posljednju kolumnu saznao u isto vrijeme kao i svi drugi." Ona kimne, zagrizavši donju usnu prije nego što reče: "Ispričavam se za to. Ti si svakako imao pravo znati prije svih, ali kako sam ti to mogla reći? Ti bi me pokušao spriječiti." "Točno." Sada su bili samo nekoliko kuća do Broja pet. Ako ga je Penelope kanila nešto pitati, morala je to učiniti brzo. "Jesi li siguran.. " započne, zatim zastane. Nije znala kako želi završiti to pitanje. "Jesam li siguran u što?" Ona odmahne glavom. "Ma, ništa." "Očito jest nešto." "Samo sam se pitala..." Pogleda na stranu, kao da će joj pogled na vedutu Londona nekako dati potrebnu snagu da nastavi. "Samo sam se pitala..." 300 Julia Quinn


"Pljuni, Penelope." Nije mu priličilo biti tako osoran. Njegov ton potakne je na akciju. "Razmišljala sam", reče, "je li tebi tako nelagodno u vezi s mojim, ovaj..." "Tajnim životom?" ponudi Colin rastežući svaku riječ. "Ako ti to tako zoveš", složi se ona. "Palo mi je na pamet da možda tvoja nelagoda nije u cijelosti uzrokovana željom da zaštitiš moj ugled ako me raskrinkaju." "Što ti točno", upita on odsječno, "želiš sada reći?" Ona je već izrekla svoje pitanje; nije joj preostalo ništa drugo nego da bude sasvim iskrena. "Ja mislim da se ti mene sramiš." On je zurio u nju pune tri sekunde prije nego što joj odgovori: "Ja se tebe ne sramim. Već sam ti to jednom rekao." "O čemu se onda radi?" Colin uspori i prije nego što je bio svjestan što mu tijelo radi, stajao je ispred broja tri u ulici Bruton. Kuća njegove majke bila je samo dvije kuće dalje, a on je bio prilično siguran da su ih očekivali na čaju prije pet minuta, i... I nije mogao natjerati noge da krenu dalje. "Ja se tebe ne sramim", reče on, uglavnom zato što se nije mogao natjerati reći joj istinu – da je bio ljubomoran. Ljubomoran na njezina postignuća, ljubomoran na nju. Bio je to tako ružan osjećaj, tako neugodan. Izjedao ga je svaki put kad bi se spomenula lady Whistledown, a to je s obzirom na trenutnu količinu tračeva u Londonu bilo barem deset puta svakoga dana, njega bi preplavio nekakav nejasan osjećaj stida. A on nije znao što učiniti u vezi s tim. Njegova sestra Daphne je jednom primijetila kako se čini da on uvijek zna što reći, kako opustiti ljude s kojima razgovara. On je nekoliko dana razmišljao o tome što je bila rekla i zaključio je da njegova sposobnost da opusti ljude i učini da se dobro osjećaju u vlastitoj koži mora proizlaziti iz njegove samosvijesti. 301 Gospodin Bridgerton


On je bio osoba koja se oduvijek osjećala izuzetno ugodno u vlastitoj koži. Nije znao zašto je bio blagoslovljen time – možda su zaslužni bili dobri roditelji, možda jednostavno sreća. Ali sad se osjećao čudno i neugodno, a to se prenijelo na svaki djelić njegova života. Bez razloga bi planuo na Penelope, rijetko je razgovarao s ljudima na zabavama. A za to je sve bila kriva ova odvratna ljubomora i stid zbog nje. Ili možda nije? Bi li on bio ljubomoran na Penelope da već nije osjetio kako mu u životu nešto ne dostaje? Bilo je to zanimljivo psihološko pitanje. Ili bi barem bilo zanimljivo da se radilo o nekom drugom, a ne o njemu. "Moja majka nas očekuje", reče odrješito, znajući da izbjegava temu razgovora zbog čega se mrzio, ali nije bio sposoban za bilo što drugo. "A i tvoja majka će biti ondje pa bolje da ne zakasnimo." "Već smo zakasnili", istakne ona. On je uzme za ruku i odvuče je prema Broju pet. "Još bolji razlog da ne gubimo vrijeme." "Ti me izbjegavaš", reče ona. "Kako te to izbjegavam kad te držim za ruku?" Ona se namršti na to. "Izbjegavaš moje pitanje." "Raspravit ćemo to kasnije", reče on, "kad ne budemo stajali nasred ulice Bruton dok tko zna tko sve bulji u nas kroz prozor." A zatim, kako bi dao do znanja da je njegova zadnja, stavi ruku na njezina leđa i ne baš previše nježno je usmjeri prema stubama Broja pet.

302 Julia Quinn


Tjedan dana kasnije, ništa se nije promijenilo, osim, razmišljala je Penelope, njezina prezimena. Vjenčanje je bilo čarobno. Bio je to intiman događaj, na nezadovoljstvo londonskog društva. A prva bračna noć – pa, i ona je bila čarobna. I, zapravo, brak je bio čaroban. Colin je bio divan muž duhovit, nježan, pažljiv... Osim kad bi se spomenula lady Whistledown. Tada bi on postao... dobro, Penelope nije bila sigurna kakav je on to postao, osim da nije bio svoj. Nestala bi njegova ležernost, brzi jezik i sve ono divno što ga je učinilo čovjekom kojeg je toliko dugo voljela. Na neki način, bilo je to skoro smiješno. Toliko dugo su se njezini snovi vrtjeli oko udaje za tog čovjeka. I u određenom trenutku u tim snovima došlo bi i do toga da ona njemu otkriva da vodi tajni život. Kako bi se to uopće moglo izbjeći? U Penelopinim snovima, njezin brak s Colinom bila je savršena zajednica, a to je značilo krajnju iskrenost. U svojim snovima, ona bi ga posjela i stidljivo mu otkrila svoju tajnu. Njegova prva reakcija bila bi nevjerica, a zatim oduševljenje i ponos. Kako je ona bila nevjerojatna, kako je samo uspjela tolike godine zavarati cijeli London. Kako je samo bila duhovita napisavši tako pametne riječi. Divio se njezinoj vještini, hvalio njezin uspjeh. U nekim joj je snovima čak predložio da on postane njezin tajni reporter. Činilo se to nečim u čemu bi Colin uživao, bila je to baš ona vrsta uvrnutog posla koji bi mu bio zabavan i u kojem bio se odlično snašao. Ali nije tako ispalo. On je rekao da se ne srami nje, i možda je čak mislio da je to istina, ali mu nikako nije mogla vjerovati. Vidjela mu je lice kad se zakleo da je samo želi zaštititi. Ali štititi nekoga bilo je plemenito i strastveno, a kad je Colin govorio o lady Whistledown, pogled mu je bio bolan i skrušen.

303 Gospodin Bridgerton


Ona se trudila ne osjećati se razočarano. Pokušavala se uvjeriti u to da nema pravo očekivati od Colina da dostigne onaj njezin ideal iz snova jer je takvo idealiziranje bilo nepravedno, ali... Ali ipak je željela da on bude čovjek o kakvom je sanjala. I osjećala se tako krivom svaki put kad bi je preplavilo razočaranje. To je bio Colin! Colin, za Boga miloga. Colin, koji je bio toliko blizu savršenstvu koliko to jedno ljudsko biće može biti. Nije imala pravo tražiti mu mane, a ipak... A ipak, jest. Željela je da on bude ponosan na nju. Željela je to više od ičega na svijetu, više nego što je svih tih godina, gledajući ga iz daljine, željela njega. Ali cijenila je i voljela svoj brak, i bez obzira na te neugodne trenutke, cijenila je i voljela svoga muža. I tako je prestala spominjati lady Whistledown. Bila je već umorna od toga kako bi se Colin začahurio kad bi je spomenula. Nije joj bilo drago vidjeti stisnute bore od nezadovoljstva oko njegovih usta. Ali nije mogla stalno vječno izbjegavati tu temu; na svakom njihovom odlasku u društvo netko bi spomenuo njezin alter ego. No nije morala tu temu potezati doma. I tako, dok su jednog jutra sjedili za doručkom, ćaskali prijateljski dok su pregledavali jutarnje novine, ona potraži novu temu razgovora. "Što misliš na to da odemo na medeni mjesec?" upita ga, mažući obilnu porciju džema od malina na svoj mafin. Vjerojatno ne bi smjela toliko jesti, ali taj džem je bio baš jako ukusan, a ona je uvijek puno jela kad je bila nervozna. Ona se namršti, prvo na mafin, a zatim ni na što posebno. Tek sad je shvatila da je silno nervozna. Mislila je da će uspjeti potisnuti taj problem s lady Whistledown.

304 Julia Quinn


"Možda kasnije ove godine", odgovori Colin, posegnuvši za džemom kad je ona bila gotova s njim. "Hoćeš li mi dodati tost, molim te?" I ona mu ga doda, šutke. On podigne pogled. Nije bila sigurna je li mu bila namjera pogledati nju ili tanjur dimljenih haringa kojima je ona bila na putu. Vjerojatno ovo drugo. Bilo je teško natjecati se s hranom za Colinovu pažnju. "Penelope?" upita on. Ona trepne. "Izgledaš razočarano?" podsjeti je. "Ah. Da, ovaj, jesam, valjda." Nesigurno mu se osmjehne. "Ja nikad nisam nigdje bila, a ti si bio posvuda i mislila sam da bi me mogao odvesti na neko mjesto koje ti se posebno sviđa. Grčku, možda. Ili možda Italiju. Oduvijek sam željela vidjeti Italiju. "Svidjela bi ti se", promrmlja on odsutno, više pozornosti usmjerivši na jaja na svom tanjuru nego na nju. "Pogotovo Venecija, mislim." "A zašto me onda ne odvedeš u Italiju?" "Hoću", reče on, podigavši ružičasti komad slanine i ubacivši ga u usta. "Samo ne sada." Penelope lizne malo džema sa svoga mafina trudeći se da ne izgleda kao da su joj lađe potonule. "Ako baš moraš znati", reče Colin uzdahnuvši, "razlog zašto ne želim sada nikamo otputovati je..." On pogleda prema otvorenim vratima, napućivši ljutito usne. "Ne mogu ti to reći ovdje." Penelope ga pogleda razrogačenim očima. "Ti misliš... " Ona uoči veliko slovo W na ubrusu. "Točno." Ona je iznenađeno zurila u nj, prilično šokirana što je on spomenuo tu temu, a još više zato što nije djelovao previše uzrujano zbog toga. "Ali zašto?" konačno upita ona. 305 Gospodin Bridgerton


"Ako se tajna otkrije", reče on šifriranim riječima, za slučaj da je netko od posluge u blizini, a obično jest, "želio bih biti u gradu kako bih sveo štetu na najmanju moguću mjeru." Penelope se skruši u stolcu. Nikome nije bilo ugodno kad ga se spominje kao štetu. Dobro, posredno, ali ipak kao štetu. Zurila je u svoj mafin, pokušavajući odlučiti je li gladna ili ne. Nije bila, zapravo, nije. Ali ipak ga je pojela.

306 Julia Quinn


20. poglavlje

N

ekoliko dana kasnije, Penelope se vratila iz kupovine s Eloise, Hyacinth i Felicity i pronašla svoga muža kako sjedi za svojim stolom u radnoj sobi. Nešto je čitao, nekarakteristično zgrbljen dok je proučavao neku nepoznatu knjigu ili dokument. "Coline?" Glava mu se trzne. Izgledalo je kao da je nije čuo da dolazi što je bilo čudno jer se uopće nije trudila biti tiha. "Penelope", reče on, ustajući kad je ona ušla u sobu, "kako je bilo, ovaj, tamo gdje si bila kad si izašla? " "U kupovini", reče ona uz veseli smiješak. "Bila sam u kupovini." "Točno. Tako je." Ljuljao se lagano s noge na nogu. "Jesi li nešto kupila?" "Šešir", odgovorila je. Bila je u iskušenju da još doda i tri dijamantna prstena, samo da provjeri sluša li je Colin uopće. "Dobro, dobro", promrmljao je, očito jako željan vratiti se onome što mu je bilo na stolu, što god to bilo. "Što to čitaš?" upita ga ona. "Ništa", odgovori on bez razmišljanja, a zatim doda: "Zapravo, ovo je jedan od mojih dnevnika." Na licu mu je bio neki čudan izraz, pomalo skrušen, pomalo prkosan, kao da ga je bilo stid što su ga ulovili, a u isto vrijeme ju je izazivao da ga pita dalje. 307 Gospodin Bridgerton


"Mogu li pogledati?" upita, nježnim glasom za koji se nadala da ne zvuči nimalo prijeteći. Spominjanje njegovih dnevnika, međutim, činilo se da uvijek izaziva neku ranjivost koja je bila iznenađujuća... i dirljiva. Penelope je provela jako velik dio svoga života smatrajući Colina nepobjedivim tornjem sreće i dobrog raspoloženja. Bio je samouvjeren, zgodan, voljen i inteligentan. Kako je lako biti jedan Bridgerton, pomislila je više nego jednom. Toliko bi puta – više nego je mogla izbrojati – došla doma s čaja kod Eloise i njezine obitelji, sklupčala se na krevet i poželjela da je bila rođena kao član obitelji Bridgerton. Život im je bio tako lak. Bili su pametni i zgodni i bogati, i činilo se da ih svi vole. A niste ih čak mogli ni mrziti zato što vode takav sjajan život zato što su bili tako dragi i ljubazni. Sada je i ona bila član obitelji Bridgerton, po udaji, ako ne po rođenju i to je bila istina - život je bio bolji kad ste Bridgerton, iako je to imalo malo veze s nekom velikom promjenom u njoj samoj već više s tim što je bila ludo zaljubljena u svoga muža, a nekim nevjerojatnim čudom, on je bio zaljubljen u nju. No, život nije savršen, čak ni za Bridgertone. Čak i Colin - taj njihov zlatni dečko, čovjek sa simpatičnim osmijehom i vragolastim humorom - imao je svoje bolne točke. Proganjali su ga neispunjeni snovi i nesigurnost. Kako je ona bila nepoštena kad je razmišljala o njegovom životu, ne dopuštajući mu nikakvu slabost. "Ne moram ga vidjeti u cijelosti", uvjeravala ga je. "Možda samo jedno ili dva kratka poglavlja. Koje ti sam izabereš. Možda one koji ti se posebno sviđaju." On pogleda dolje u otvorenu knjigu, zapilji se u nju slijepo kao da su slova napisana kineskim pismom. "Ne bih znao što izabrati", promrmlja. "Zapravo je to jedno te isto." "Naravno da nije. Ja to znam bolje od bilo koga. Ja…" Odjednom se ogleda oko sebe, primijeti da su vrata otvorena i brzo ih ode 308 Julia Quinn


zatvoriti. "Ja sam napisala bezbroj kolumni", nastavila je, "i uvjeravam te, one nisu jedno te isto. Neke obožavam." Nasmiješi se nostalgično, sjećajući se osjećaja zadovoljstva i ponosa koji bi je obuzeo kad god bi napisala nešto što je smatrala posebno dobrim. "To je bilo divno, znaš o čemu govorim?" On odmahne glavom. "Onaj osjećaj koji te obuzme", pokuša objasniti, "kad jednostavno znaš da su riječi koje si izabrao baš one prave. A to možeš znati cijeniti samo ako si satima sjedio, potišten i bezvoljan, zurio u prazan list papira nemajući pojma što napisati." "To mi je poznato", reče on. Penelope se pokušala ne nasmijati na to. "Ja znam da ti je poznat i onaj prvi osjećaj. Ti si sjajan pisac, Coline. Pročitala sam što si pisao." On podigne pogled u panici. "Samo onaj dio za koji znaš", uvjeravala ga je. "Nikad ne bih čitala tvoje dnevnike bez tvog dopuštenja." Ona se zacrveni, sjetivši se da je baš tako pročitala onaj odlomak o njegovom putovanju po Cipru. "Dobro, više ne bih", doda ona. "Ali, Coline, to je bilo dobro. Skoro čarobno, a duboko u sebi, ti to moraš znati." On je samo zurio u nju, izgledajući kao da jednostavno ne zna što reći. Bio je to izraz koji je vidjela na bezbroj lica, ali nikada ga nije vidjela na njegovom i zato je to bilo vrlo čudno i strano. Željela se rasplakati, željela mu se baciti u zagrljaj. A najviše od svega, obuzela ju je silna želja da vrati osmijeh na njegovo lice. "Znam da si i ti doživio one trenutke koje sam ti opisala", uporna je bila ona. "One kad si znao da si napisao nešto dobro." Pogleda ga puna nade. "Znaš na što mislim, zar ne?" On ne odgovori. "Ti to znaš", reče ona. "Ja znam da znaš. Ne možeš biti pisac i to ne znati." "Ja nisam pisac", reče on. 309 Gospodin Bridgerton


"Naravno da jesi." Ona pokaže na dnevnik. "Ovo je dokaz." Ona priđe bliže. "Coline, molim te. Molim te, mogu li pročitati još malo?" Po prvi put je izgledao neodlučno, što je Penelope smatrala malom pobjedom. "Ti si već pročitao skoro sve što sam ja napisala", nagovarala ga je. "Bilo bi fer kad..." Ona zastane kad primijeti izraz na njegovom licu. Nije znala kako to opisati, ali izgledao je kao da će se slomiti, odsječen, potpuno nedostupan. "Coline?" šapne ona. "Ja bi ih radije zadržao za sebe", reče kratko. "Ako nemaš ništa protiv." "Ne, naravno da nemam", reče ona, ali oboje su znali da laže. Colin je stajao tako mirno i tiho da ona nije imala druge no ispričati se i ostaviti ga samog u sobi kako bespomoćno zuri u vrata. Povrijedio ju je. Nije bilo važno što mu to nije bila namjera. Ona mu je pružila ruku, a on je nije bio sposoban prihvatiti. A najgore je bilo to što je znao da ona ne shvaća. Ona je mislila da se on nje srami. On joj je rekao da to nije istina, ali kako se nije uspio natjerati da joj kaže istinu – da je ljubomoran – bio je siguran da mu nije povjerovala. K vragu, ni on sam sebi ne bi povjerovao. Sigurno je izgledao kao da laže, zato što je na neki način zapravo uistinu lagao. Ili je barem prešućivao istinu od koje mu je bilo neugodno. Ali onog časa kad ga je podsjetila da je pročitao sve što je ona napisala, obuzeo ga je neki ružan i mračan osjećaj. On je pročitao sve što je napisala zato što je ona objavila sve što je napisala. Dok su njegovi pokušaji ležali beživotno u njegovim dnevnicama, pospremljeni tamo gdje ih nitko neće vidjeti. Zar je bilo važno što je netko napisao ako to nitko nije pročitao? Imaju li riječi značenje ako ih nitko nije čuo? Uopće nije razmišljao o objavljivanju svojih dnevnika dok to nije prije nekoliko tjedana 310 Julia Quinn


predložila Penelope; a sada mu te misli nisu izlazile iz glave (osim, naravno, kad je bio s Penelope). Ali paralizirao ga je strah. Što ako nitko neće željeti objaviti njegove dnevnike? Što ako ih netko objavi samo zato što je on bio bogat i iz moćne obitelji? Colin je želio, više od svega, biti svoj čovjek, poznat po svojim postignućima, a ne po svome imenu ili položaju, ili svojem smiješku i šarmu. A bila je tu i najstrašnija mogućnost od svih: Što ako mu objave dnevnike, a oni se ne budu nikom svidjeli? Kako će se s tom činjenicom suočiti? Kako će živjeti kao neuspjeli pisac? Ili je bilo bolje ostati ono što je sada bio: kukavica?

Kasnije te večeri, nakon što se Penelope konačno izvukla iz naslonjača i popila umirujuću šalicu čaja i besciljno lutala po spavaćoj sobi i konačno se smjestila na jastuke s knjigom koju se nije uspjela natjerati čitati, pojavio se Colin. Isprva nije ništa rekao, samo je stajao ondje i smješkao joj se, samo što to nije bio jedan od onih njegovih uobičajenih osmijeha onih koji su sjajili iz dubine njegove duše i tjerali onoga kome se osmjehnuo da se osmjehnu natrag. Ovo je bio mali osmijeh, skrušeni. Osmijeh isprike. Penelope odloži knjigu, koricama gore, na svoj trbuh. "Mogu li?" reče Colin, pokazujući na prazno mjesto kraj nje. Penelope se odmakne udesno. "Naravno", promrmlja, odloživši knjigu na noćni ormarić kraj nje. "Označio sam nekoliko poglavlja", reče on, pružajući joj svoj dnevnik dok je sjedao na krevet. "Ako bi ih ti željela pročitati, da" nakašlje se - "mi daš mišljenje, to bi bilo..." Opet se nakašlje. "To bi bilo dobro." Penelope pogleda na dnevnik koji je držao u ruci, uvezan u elegantnu tamnocrvenu kožu, a zatim ga pogleda. Lice mu je bilo 311 Gospodin Bridgerton


ozbiljno, pogled sumoran, i iako je bio sasvim miran - nije se trzao ili vrpoljio – vidjelo se da je nervozan. Nervozan. Colin. Teško je bilo zamisliti nešto čudnije. "Bit će mi čast", reče ona tiho, nježno povlačeći knjigu iz njegove ruke. Primijetila je da je nekoliko stranica označeno vrpcama i ona otvori na jednom od tih označenih mjesta. 14. ožujak 1819. Visoravni su čudno smeđe "Ovo je bilo kad sam posjetio Francescu u Škotskoj", prekine je. Penelope ga pogleda dobrohotno se osmjehnuvši što je trebalo značiti da ga želi nježno prekoriti jer ju je prekinuo. "Oprosti", promumlja on. Čovjek bi pomislio, barem onaj iz Engleske bi pomislio, da će brda i doline biti bogato smaragdno zelene. Škotska leži, na kraju krajeva, na istom otoku, i u svakom slučaju pati od iste one kiše koja muči i Englesku. Rekli su mi da se ova čudna brda, bež boje, zovu platoi, a oni su mračni i smeđi,i pusti. A ipak pokreću dušu. "Tada sam bio prilično visoko", objasni on. "Kad si niže dolje ili blizu jezera, onda je sasvim drukčije." Penelope se okrene i da mu knjigu. "Oprosti", promumlja on. "Možda bi ti bilo ugodnije da mi ne čitaš preko ramena?" predloži mu. On iznenađeno trepne. "Čovjek bi pomislio da si ti to već pročitao." Dok je on tupo zurio u nju, ona doda: "Pa ne moraš sada to čitati." Penelope pričeka 312 Julia Quinn


njegovu reakciju, ali nje nije bilo. "Pa mi ne moraš visjeti na ramenu", konačno završi. "Aha." On se odmahne. "Oprosti". Penelope ga sumnjičavo pogleda. "Coline, makni se s kreveta." Shvativši da je ukoren, Colin ustane s kreveta i smjesti se na naslonjač u kutu sobe, prekriživši ruke. Počne nestrpljivo lupkati nogom po podu. Tap, tap, tap, tapa-ti-tap, tap-tap. "Coline!" On je pogleda iskreno iznenađeno. "Što je?" "Prestani lupkati nogom!" On pogleda dolje kao da je njegova noga neki strani predmet. "Zar sam lupkao?" "Jesi." "Ah." On još čvršće prekriži ruke. "Oprosti." Penelope se ponovno usredotoči na dnevnik. Tap, tap. Penelope trzne glavom gore. "Coline!" On spusti noge čvrsto na sag. "Ne mogu si pomoći. Ni ne primjećujem da to radim. On spusti ruke na tapeciranu stranu naslonjača, ali nije izgledao opušteno, prsti obje ruke bili su mu napeti i svinuti. Ona je nekoliko trenutaka zurila u njega, čekajući hoće li on uistinu biti sposoban ostati miran. "Neću više", uvjeravao ju je. "Obećajem." Ona ga još jednom procjenjivački pogleda, a zatim se ponovno usredotoči na riječi ispred sebe. Kao narod, Škoti preziru Engleze, a mnogi bi rekli da imaju i pravo. Ali kao pojedinci, oni su prilično topli i prijateljski 313 Gospodin Bridgerton


raspoloženi, rado će podijeliti čašu viskija, objed ili ponuditi toplo mjesto na kojem možete prespavati. Skupina Engleza, ili iskreno, bilo koji Englez u nekakvoj uniformi – neće biti toplo dočekan u ni jednom škotskom selu. Ali prošeta li se usamljeni Saksonac njihovom Visokom ulicom - lokalno će ga pučanstvo dočekati raširenih ruku i s osmijehom. Takav je bio slučaj i sa mnom kad sam se našao u Inveraryju, gradu na obalama Loch Fynea. Uredni i dobro isplanirani grad oblikovao je Robert Adam kad je vojvoda od Argylla odlučio premjestiti cijelo selo kako bi opsluživalo njegov novi dvorac. Smješten je uza samu obalu jezera sa svojim bijelo ožbukanim kućama u urednim redovima koji se sijeku pod pravim kutovima (što je svakako jako čudno nekome poput mene koji sam odrastao naviknut na nepravilna križanja londonskih ulica). Večerao sam u hotelu George, uživajući u odličnom viskiju umjesto uobičajenog piva koje bih popio u sličnom objektu u Engleskoj, kad sam shvatio da nemam pojma kako doći do svog sljedećeg odredišta ili koliko će mi trebati do tamo. Prišao sam vlasniku (nekom gospodinu Clarku), objasnio mu svoju namjeru da posjetim dvorac Blair, a zatim ostao u čudu, trepćući zbunjeno kad su ostali gosti gostionice nahrupili sa savjetima. "Dvorac Blair?" zagrmio je gospodin Clark. (On je bio od onih koji grme kad govore, nije baš znao tiho govoriti.) "Čujte, ako ste naumili u dvorac Blair, trebat ćete na zapad prema Piltochryju, a kad stignete tamo, onda na sjever." Ovo je dočekano glasnim zborskim odobravanjem – i jednako glasnim neodobravanjem. "Jao, ne!" povikao je jedan čovjek (kojeg sam kasnije upoznao kao MacBogela). "Morat će prijeći Loch Toy, a to je put u najveću katastrofu. Bolje neka sada krene na sjever, a zatim na zapad." " Baš tako", ubacio se treći, "ali onda će mu Ben Nevis biti na putu. Ti kažeš da je planina manja prepreka od jadnog jezerca?" "Ti kažeš da je Loch Toy jadno jezerce? Ja sam se rodio na obali Loch Toya i ne dam nikome da ga u mojoj nazočnosti 314 Julia Quinn


naziva jadnim." (Nemam pojma tko je to rekao, a ni bilo što drugo nakon toga, ali sve je to bilo izrečeno vrlo strastveno i uvjerljivo." "Ne mora on ići sve do Ben Nevisa. Može skrenuti na zapad kod Glencoea! "Ma daj, ne pričaj gluposti. Nema poštene ceste koja vodi zapadno od Glencoea. Ti to jadnika hoćeš ubiti?" I tako dalje i tako dalje. Ako je čitatelj primijetio da sam prestao pisati što je tko rekao, to je zato što je žamor postao tako glasan da više nije bilo moguće razlučiti što tko govori, a to se nastavilo barem još deset minuta dok konačno stari Angus Campbell, koji je imao barem osamdeset godina, ne progovori i, iz poštovanja, svi se stišaju. "Evo kako će on", dahtao je stari Campbell, "krenut će južno do Kintyrea, skrenuti na sjever i prijeći zaljev Lometo Mulla pa će dalje do Ione, brodom do Skyea, prijeći na kopno kod Ullapoola, vratiti se do Ivnernessa, odati poštovanje kod Cullodena, a zatim će nastaviti na jug do dvorca Blair, zastati u Grampianu ako odluči vidjeti kako se proizvodi pravi viski. Njegovu objavu dočekala je potpuna tišina. Konačno, jedan se ohrabri i reče: "Ali za to će mu trebati mjeseci!" "A tko kaže da neće?" reče stari Campbell tek pomalo ratoborno. "Saksonac je došao vidjeti Škotsku. Vi sad meni govorite da on smije reći da je vidio Škotsku ako krene odavde ravno do Perthshirea?" Shvatio sam da se smješkam i tog sam trenutka odlučio. Krenut ću točno tim putem i kad se vratim u London, znat ću dušom i srcem da sam upoznao Škotsku. Colin je promatrao Penelope dok je čitala. Svako malo bi se nasmiješila, a njemu bi srce poskočilo, a odjednom je shvatio da joj osmijeh ne silazi s lica i da je pućila usne kao da želi suspregnuti glasan smijeh.

315 Gospodin Bridgerton


Colin shvati da se i on smješka. Bio je toliko iznenađen njezinom reakcijom kad je prvi put čitala njegov dnevnik; njezina reakcija bila je tako strastvena, a ipak je bila izuzetno analitička i precizna kad mu je objašnjavala svoje dojmove. Sad mu je sve to imalo smisla, naravno. Ona je također bila pisac, vjerojatno bolji od njega, a od svih stvari na svijetu u koje se razumjela, najviše se razumjela u riječi. Bilo je teško povjerovati da mu je trebalo toliko dugo da zatraži njezin savjet. Strah, pretpostavio je, on ga je spriječio da to ranije učini. Strah i briga i svi ti ostali glupi osjećaji koje je smatrao nedostojnim njega. Tko bi rekao da će mišljenje jedne žene njemu biti toliko važno? On je radio na svojim dnevnicima godinama, pažljivo bilježio svoja putovanja, pokušavajući uhvatiti više od onoga što je vidio i učinio, pokušavajući uhvatiti ono što je osjećao. I nijednom ih nije nikome pokazao. Do sada. Nije bilo nikoga kome bi ih želio pokazati. Ne, to nije istina. Duboko u sebi, on ih je htio pokazati brojnim ljudima, ali nikad mu se nije činilo da je pravi trenutak za to, ili je smatrao da bi lagali i rekli da je nešto dobro i kad im se ne bi svidjelo, samo da ga ne povrijede. No, Penelope je bila drukčija. Ona je bila spisateljica. Bila je ona vraški dobra spisateljica. A ako je rekla da su njegovi dnevnici dobri, on je gotovo mogao povjerovati da je to istina. Napućila je usne lagano dok je okretala stranicu, a zatim se namrštila kad joj to nije uspjelo. Nakon što je liznula srednji prst, uspjela je okrenuti odbjeglu stranicu i počela ponovno čitati. I ponovno se nasmiješila. Colin odahne ne shvaćajući da je zadržavao dah.

316 Julia Quinn


Konačno, ona odloži knjigu u krilo, ostavivši je otvorenom na mjestu koje je čitala. Pogleda ga i reče: "Pretpostavljam da želiš da stanem na kraju odlomka?" To nije bilo baš ono što je očekivao da će reći i to ga je zbunilo. "Ovaj, ako želiš", mucao je. "Ako želiš dalje čitati, to je u redu, valjda. Bilo je to kao da joj se sunce odjednom pojavilo na smiješku. "Naravno da želim dalje čitati", rekla je s uživanjem. "Jedva čekam vidjeti što se dogodilo kad si otišao u Mull of Kintyre i..." - namršti se i provjeri u otvorenoj knjizi - "i Skye i Ullapool i Culloden i Grampian" – pogleda ponovno u knjigu, "i da, u dvorac Blair, naravno, ako si uopće došao do njega. Vjerujem da si planirao posjetiti prijatelje." On kimne. "Murray", reče, spomenuvši starog školskog druga čiji je brat bio vojvoda od Atholla. "No moram ti reći, na kraju nisam išao točno onim putem kojim me uputio stari Angus Campbell. Zapravo, nisam uspio naći ceste koje su spajale pola mjesta koje je on spomenuo." "Možda", reče ona sanjivim pogledom, "bismo onamo trebali ići na medeni mjesec." "U Škotsku?" upita on, jako se iznenadivši. "Zar ne želiš otputovati na neko toplo, egzotično mjesto?" "Nekome tko nikad nije putovao dalje od sto milja od Londona", reče ona strastveno, "Škotska je egzotična." "Uvjeravam te", reče on sa smiješkom dok je išao prema krevetu i sjedao na rub, "da je Italija egzotičnija. I romantičnija." Ona se zacrveni, što ga je oduševilo. "Oh", reče, izgledajući pomalo posramljeno. (Pitao se kako će ju dugo biti u stanju posramiti razgovorom o romansi i ljubavi i svim onim divnim aktivnostima koje ih prate.) "Ići ćemo u Škotsku neki drugi put", uvjeravao ju je. "Ja obično ionako idem na sjever otprilike svake druge godine posjetiti Francescu." 317 Gospodin Bridgerton


"Iznenadilo me što si me pitao za mišljenje", reče Penelope nakon kratke tišine. "Koga drugog bih pitao?" "Ne znam", odgovori ona, odjednom jako zainteresirana za to kako su joj prsti čupkali deku. "Svoju braću, pretpostavljam." On stavi svoj dlan na njezin. "Što oni znaju o pisanju?" Ona podigne bradu i pogleda ga svojim jasnim, toplim, smeđim očima. "Znam da cijeniš njihovo mišljenje." "To je istina", složi se on, "ali tvoje cijenim više." On ju je pomno promatrao dok joj je lice titralo od emocija. "Ali tebi se ne sviđa kako ja pišem", reče ona, glasom koji je istovremeno bio i oklijevajući i pun nade. On joj nježno stavi ruku na obraz osiguravši se da ga gleda dok govori. "Ništa ne može biti dalje od istine", reče vatrenim glasom. "Ja mislim da si ti fantastična spisateljica. Ti baš znaš ući u samu bit nekoga i to na tako jednostavan i duhovit način kakav nisam još nikada vidio. Ti si deset godina nasmijavala ljude. Probudila si ih. Potaknula ih na razmišljanje, Penelope. Ti si ljude natjerala na razmišljanje. Ja ne znam što bi bilo veći uspjeh od toga." "Da ne spominjem", nastavio je on kao da se ne može zaustaviti kad je započeo, "ti pišeš o društvu, od svih stvari na svijetu. Ti pišeš o društvu i ti si to učinila zabavnim, zanimljivim i duhovitim, a svi znamo da je društvo najčešće strahovito dosadno. Dugo vremena Penelope nije mogla ništa reći. Ona je godinama bila ponosna na svoje djelo i u tajnosti se smješkala kad bi god čula nekoga kako citira njezinu kolumnu ili se smije na neku od njezinih dosjetki. Ali nije imala nikoga s kime bi podijelila svoj uspjeh. Biti anoniman bilo je jako samotno. Ali sada je imala Colina. I bez obzira na to što svijet nikada neće saznati da je lady Whistledown bila zapravo obična, zanemarena usidjelica (do krajnjeg mogućeg trenutka) Penelope Featherington, 318 Julia Quinn


Colin je to znao. A Penelope je polako shvaćala da iako to nije bilo dovoljno, bilo je to najvažnije od svega. Ali ona ipak nije razumjela njegove postupke. "Zašto onda", upita ga, sporim i pažljivo odmjerenim riječima, "ti postaneš tako dalek i hladan kad god je spomenem?" Kad je progovorio, govor mu je bio sličniji mumljanju. "To je teško objasniti." "Ja znam dobro slušati", reče ona tiho. Njegov dlan koji je tako divno obuhvatio njezino lice, padne u njegovo krilo. I on izrekne onu jednu stvar koju ona nikada ne bi očekivala. "Ljubomoran sam." On bespomoćno slegne ramenima. "Oprosti mi, jako mi je žao." "Ne znam što ti to znači", šapne ona. Nije imala namjeru šaptati, ali glas ju je izdao. "Penelope, pogledaj se". On je primi za obje ruke i okrene ih tako da su bile okrenute jedna prema drugoj. "Ti si postigla ogroman uspjeh." "Anoniman uspjeh", podsjeti ga ona. "Ali ti znaš, i ja znam, a uostalom, to nije ono o čemu govorim." On joj pusti jednu ruku i prođe si prstima kroz kosu. Izgledalo je kao da traži riječi. "Ti si nešto postigla. Ti imaš svoje djelo." "Ali ti imaš..." "Što to ja imam, Penelope?" prekine je on, a glas mu je postao uzrujan kad je skočio na noge i počeo koračati po sobi. "Što to ja imam?" "Pa, imaš mene", reče ona, ali riječi joj nisu imale snage. Znala je da to nije ono na što je on mislio. On je pogleda umorno. "Ja ne govorim o tome, Penelope…" "Znam." 319 Gospodin Bridgerton


"Meni treba nešto što ću pokazati", reče on, čim je ona nježno izgovorila svoju posljednju riječ. "Ja trebam svrhu. Anthony ima svrhu, Benedict ima svrhu, ja sam beznačajan." "Colin, to nije istina. Ti si..." "Meni je već dosta toga da o meni misle da sam samo..." On zastane. "Što, Coline?" upita ona, šokirana izrazom gađenja koji mu se odjednom pojavio na licu. "Kriste na nebesima", reče on tiho, sikćući glas S dok je izgovarao blasfemične riječi. Ona razrogači oči. Colin nikada nije psovao. "Ja to ne vjerujem", promrmlja on, trznuvši grčevito glavom ulijevo, kao da ga je nešto naglo zaboljelo. "Da sam se tebi žalio", reče on u nevjerici. "Da sam ti se žalio zbog lady Whistledown." Ona se namršti. "Nisi ti jedini, Coline, bilo ih je mnogo. Navikla sam na to." "Ne mogu vjerovati. Ja sam ti se žalio zato što me lady Whistledown nazvala šarmantnim." "Mene je nazvala prezrelim citrusnim voćem", pokušala se našaliti Penelope. On prestane koračati tek toliko dugo da je pogleda ljutito. "Jesi li se ti čitavo vrijeme meni smijala dok sam se ja jadao kako će me buduća pokoljenja pamtiti samo po kolumnama u Whistledownu?" "Nisam!" uzvikne ona. "Nadam se da me dovoljno dobro poznaješ da znaš da to ne bih nikad učinila." On u nevjerici odmahne glavom. "Ne mogu vjerovati da sam sjedio ondje, žalio ti se kako nemam nikakvih postignuća kad si ti imala cijeli Whistledown." Ona siđe s kreveta i ustane. Bilo je nemoguće samo sjediti dok je on koračao poput lava u kavezu. "Coline, ti nisi mogao znati." 320 Julia Quinn


"Ipak". On uzdahne s gađenjem. "Ta ironija bi bila divna da joj ja nisam bio meta." Penelope otvori usta da nešto kaže, ali nije znala kako reći sve što joj je na srcu. Colin je imao toliko mnogo postignuća, ona ih nije mogla ni nabrojati. To nije bilo nešto materijalno, poput izdanja Društvenog biltena lady Whistledown, ali bilo je jednako tako posebno. Možda čak i više. Penelope se sjetila svih onih trenutaka kad je on ljude natjerao na smiješak, svih onih trenutaka kad bi prošao kraj svih onih popularnih djevojaka i zamolio za ples jednu od onih nevidljivih. Pomislila je na jaku, skoro magičnu vezu koju je dijelio s braćom i sestrama. Ako to nisu bila postignuća, onda nije znala što se uopće smije smatrati postignućima. Ali znala je da to nisu bili ciljevi o kojima je o govorio. Znala je što treba: svrhu, zvanje. Nešto što će pokazati svijetu da je on više od onoga što oni misle da jest. "Izdaj svoje putopise", reče ona. "Ja neću..." "Objavi ih", ponovi ona. "Riskiraj i vidi hoćeš li uspjeti." On je na trenutak pogleda u oči, zatim svrne pogled na dnevnik koji je još uvijek stiskao u rukama. "Treba mi urednik ", promrmlja. Penelope se nasmije, ali znala je da je pobijedila. I da je on pobijedio. On to još nije shvaćao, ali pobijedio je. "Svakome treba urednik", reče ona, a smiješak joj je postajao sve širi sa svakom sljedećom riječi. "Dobro, osim mene, pretpostavljam", našali se. "A možda mi je i trebao", reče, slegnuvši ramenima. "To nikad nećemo saznati jer nisam imala urednika." On je iznenada pogleda. "Kako si ti to radila?" "Kako sam što radila? "

321 Gospodin Bridgerton


On nestrpljivo napući usne. "Znaš na što mislim. Kako si izdavala svoju kolumnu? Tu ima više posla od samog pisanja. Morala si tiskati i distribuirati. Netko je morao znati tko si. Ona duboko uzdahne. Toliko je dugo imala tajne da joj je bilo čudno podijeliti ih s bilo kim, čak i sa svojim mužem. "To je duga priča", reče mu "Možda bi bilo bolje da sjednemo." On je povede natrag na krevet i oboje se udobno smjeste, poduprti jastucima, ispruženih nogu. "Bila sam jako mlada kad je sve počelo", započne Penelope. "Imala sam tek sedamnaest godina. A sve se to dogodilo slučajno." On se nasmiješi. "Kako se takvo nešto može dogoditi slučajno?" "Napisala sam jednu kolumnu za šalu. Bila sam tako strašno jadna te prve sezone." Ona ga ozbiljno pogleda. "Ne znam sjećaš li se ti, ali tada sam imala sedam kilograma više nego sada, a ni sad nisam baš vitka kako je moderno." "Ja mislim da si savršena", reče on odano. A to je bio razlog, pomisli Penelope, zašto je mislila da je on također savršen. "Dakle", nastavi ona, "nisam baš bila sretna i tako sam napisala prilično oštro izvješće sa zabave na kojoj sam bila noć ranije. A onda sam napisala još jedno, pa još jedno. Nisam ih potpisala kao lady Whistledown; samo sam ih pisala za zabavu i spremila u ladicu. Ali jednog dana zaboravila sam ih sakriti." On se nagne naprijed, potpuno zaokupljen njezinom pričom. "Što se dogodilo?" "Moja je obitelj izašla, a ja sam znala da ih neće biti neko vrijeme zato što je tada mama još uvijek mislila da će se Prudence pretvoriti u vrhunsku ljepoticu pa su njihovi odlasci u kupovinu trajali cijeli dan." Colin zamahne rukom u krug dajući joj znak da bi trebala prijeći na stvar.

322 Julia Quinn


"Dakle", nastavi Penelope, "odlučila sam da ću pisati u salonu jer mi je soba bila vlažna zato što je netko... dobro, valjda sam to bila ja... ostavio prozor otvoren tijekom oluje. Ali onda sam morala... ovaj, znaš." "Ne", reče Colin naglo. "Ne znam." "Obaviti svoj posao", prošapće Penelope, zacrvenjevši se. "O, točno", reče on nehajno, očito nezainteresiran i za taj dio priče. "Nastavi." "Kad sam se vratila, odvjetnik moga oca bio je ondje. I čitao je ono što sam napisala. Bila sam užasnuta!" "Što je dalje bilo"? "Čitavu prvu minutu nisam uspjela prozboriti ni riječ. A onda sam shvatila da se on smije, ali ne zato što je mislio da je to blesavo, već zato što je mislio da je to bilo dobro." "Pa, to je istina, ti jesi dobra." "To sada znam", reče ona sjetno se osmjehnuvši, "ali sjeti se da mi je tada bilo sedamnaest godina. I napisala sam neke prilično grozne stvari." "O groznim ljudima, siguran sam", reče on. "Da, ovaj, ali ipak…" Ona zatvori oči kad je preplave sjećanja. "Radilo se o popularnim ljudima, o utjecajnim ljudima. O ljudima kojima se nisam baš previše sviđala. Nije mi bilo važno jesu li grozni u slučaju da se pročuje što sam napisala o njima. Zapravo, bilo bi još gore jer su bili grozni. Bila bih upropaštena i upropastila bih tako čitavu svoju obitelj." "Što se tada dogodilo? Pretpostavljam da je njegova zamisao bila da to objavi." Penelope kimne. "Da. On je sredio sve s tiskarom koji je zauzvrat pronašao dječake koji su dostavljali novine. I bila je njegova zamisao da se prva dva tjedna novine dijele besplatno. Rekao je da treba visoko društvo učiniti ovisnim." 323 Gospodin Bridgerton


"Ja sam bio u inozemstvu kad se pojavila kolumna", reče Colin, "ali sjećam se kako su mi mama i sestre sve ispričale o njoj." "Ljudi su gunđali kad su dostavljači za dva tjedna zahtijevali novac", reče Penelope. "Ali svi su platili." "Ta zamisao tvog odvjetnika bila je sjajna", promrmlja Colin. "Da, bio je vrlo pametan." On se trzne primijetivši da je uporabila prošlo vrijeme. "Bio je? Ona tužno kimne. "Preminuo je prije nekoliko godina. Ali znao je da je bolestan pa me prije smrti pitao želim li nastaviti. Vjerojatno sam tada mogla prestati, ali tada nisam imala ništa drugo u životu, a nisam imala ni nikakvog izgleda za udaju." Pogleda ga brzo. "Nisam mislila reći... Zapravo, htjela sam..." Usne mu se iskrive u samokritični smiješak. "Slobodno me možeš koriti koliko te volja što te nisam odavno zaprosio." Penelope se na to osmjehne njemu. Zar je bilo čudno što je voljela ovog čovjeka? Ali", reče on odlučno, "samo ako završiš priču." "Dobro", reče ona, vrativši se na temu. "Nakon što je gospodin..." Pogleda ga s oklijevanjem. "Nisam sigurna da bih smjela reći njegovo ime." Colin je znao da je ona rastrgana između svoje ljubavi i povjerenja u njega i odanosti prema čovjeku koji joj je zamijenio oca nakon što joj je otac preminuo. "U redu je", reče tiho. "Nema ga više. Njegovo ime nije važno." Ona tiho uzdahne. "Hvala ti", reče, zagrizavši donju usnu. "Ne radi se o tome da ti ja ne vjerujem. Ja..." "Znam", reče on ohrabrujuće, stisnuvši joj dlan. "Ako mi budeš kasnije željela reći, to je u redu. A ako ne budeš, i to je u redu." Ona kimne, usne joj se napnu na uglovima. Bio je to izraz lica koji pokazuje da se silno trudi ne rasplakati se. "Nakon što je on umro, surađivala sam neposredno s izdavačem. Smislili smo kako ću mu 324 Julia Quinn


isporučivati kolumne, a plaćanje je nastavljeno kao i ranije - na tajni račun otvoren na moje ime." Colin usiše zrak kroz zube na pomisao koliko je novaca ona morala zaraditi tijekom svih tih godina. Ali kako ga je trošila bez da netko ne posumnja u nju? "Jesi li podizala novac?" upita on. Ona kimne. "Nakon što sam radila otprilike četiri godine, umrla mi je prateta i ostavila svoje imanje mojoj majci. Odvjetnik moga oca napisao je oporuku. Ona nije imala mnogo, pa smo uzeli moj novac i pretvarali se da je njezin." Penelopino se lice razvedri dok je odmahivala glavom u nevjerici. "Moja majka je bila iznenađena. Nije ni sanjala da je teta Georgette bila tako imućna. Smješkala se mjesecima. Nikad nisam vidjela ništa takvo." "To je bilo jako ljubazno od tebe", reče Colin. Penelope slegne ramenima. "To je bio jedini način na koji sam mogla iskoristiti svoj novac." "Ali ti si ga dala svojoj majci", istakne on. "Ona je moja majka", reče Penelope, kao da to sve objašnjava. "Ona me uzdržavala. To je sve povezano." On je želio još nešto reći, ali nije. Portia Featherington je bila Penelopina majka, i ako ju je Penelope željela voljeti, on je neće sprječavati. "Otad ga nisam dotakla", reče Penelope. "Zapravo, nisam za sebe. Dala sam nešto novca u humanitarne svrhe." Na licu joj je bio tužan izraz. "Anonimno." On nije rekao ništa neko vrijeme, samo je razmišljao o svemu što je ona učinila u posljednjem desetljeću, sasvim sama, u tajnosti. "Ako sada želiš novac", reče on, "možeš ga iskoristiti. Nikome sada neće biti čudno što odjednom imaš više novca. Ti si sada član obitelji Bridgerton, na kraju krajeva." On skromno slegne ramenima. "Dobro 325 Gospodin Bridgerton


je poznato da je Anthony svoj svojoj braći osigurao dovoljno novca za ugodan život." "Ja nemam pojma što bih s njim." "Kupi si nešto novo", predloži on. Zar ne vole sve žene kupovati? Ona ga pogleda nekim čudnim, gotovo nedokučivim pogledom. "Nisam sigurna da shvaćaš koliko novca ja imam", reče ona oprezno. "Mislim da ne bih mogla potrošiti sav taj novac." "Onda ga sačuvaj za našu djecu", reče on. "Ja sam bio sretan što su moj otac i brat smatrali nužnim da me osiguraju, ali nemaju svi mlađi sinovi tu sreću." "I kćeri", podsjeti ga Penelope. "Naše kćeri bi trebale imati svoj novac. Ne samo onaj namijenjen mirazu." Colin se morao nasmiješiti na ovo. Takvi su sporazumi bili rijetki, ali priličilo je Penelope da inzistira na nečem takvom. "Kako god želiš", reče on nježno. Ona se osmjehne i uzdahne, smjestivši se natrag na jastuke. Prstima mu je nježno milovala kožu s unutrašnje strane dlana, ali oči su joj bile daleko, i on je sumnjao da je ona uopće svjesna svojih pokreta. "Moram ti odati jednu tajnu", reče, tihim i pomalo stidljivim glasom." On je sumnjičavo pogleda. "Veću od Whistledowna?" "Drukčiju." "O čemu se radi?" Ona makne pogled s točke na koju se bila usredotočila bez neke namjere i pogleda ga pozorno u oči. "Ja sam bila malo..." - zagrize donju usnu kad je zastala, tražeći prave riječi - "nestrpljiva s tobom u posljednje vrijeme. Ne, to nije točno", reče ona. "Zapravo, razočarana." Nešto ga čudno stegne u prsima. "Kako razočarana?" upita on oprezno.

326 Julia Quinn


Ona slegne ramenima. "Činilo se da si uzrujan zbog mene. U vezi s Whistledownom." "Već sam ti rekao da je to zbog..." "Ne, molim te", reče ona, stavivši mu nježno ruku na prsa. "Pusti me da završim. Rekla sam ti da sam mislila kako je to zato što me se sramiš i pokušala sam to ignorirati, ali me strašno povrijedilo. Mislila sam da ti znaš tko si i nisam mogla vjerovati da ćeš se smatrati toliko iznad mene da bi te bilo tako sram mojih postignuća." On je šutke zurio u nju i čekao da nastavi. "Ali ono što je zanimljivo…" Okrene se prema njemu, mudro mu se osmjehnuvši. "Zanimljivo je to što to nije uopće bilo zato što te je bilo sram. Bilo je to samo zato što si i ti želio nešto takvo. Nešto poput Whistledowna. To sad zvuči šašavo, ali ja sam bila tako zabrinuta što nisi bio savršen muškarac iz mojih snova." "Nitko nije savršen", reče on tiho. "Znam." Ona se nagne i poljubi ga impulzivno u obraz. "Ti si nesavršen čovjek moga srca i to je još i bolje. Uvijek sam te smatrala nepogrešivim, mislila da ti je život divan, da nemaš nikakvih briga ili neispunjenih snova. Ali to nije bilo fer od mene." "Penelope, mene nikada nije bilo sram tebe", šapne on. "Nikada." Sjedili su u ugodnoj tišini nekoliko trenutaka, a zatim Penelope reče: "Sjećaš li se kad sam te pitala bismo li otputovali na zakašnjeli medeni mjesec?" On kimne. "Hajdemo za to iskoristiti nešto mog novca od Whistledowna." "Ja ću platiti medeni mjesec." "Dobro", reče ona nadmeno. "Možeš to platiti od svoje tromjesečne rente." On je šokirano zurio u nju a zatim prasnuo u smijeh. "Ti ćeš meni davati džeparac?" upita je, ne mogavši kontrolirati osmijeh koji mu se raširio licem. 327 Gospodin Bridgerton


"Džeparac za pisanje", ispravi ga ona. "Tako da možeš raditi na svojim dnevnicima." "Džeparac za pisanje", zamišljeno će on. "To mi se sviđa." Ona sa nasmiješi i stavi ruku na njegovu. "Meni se ti sviđaš." On joj stisne dlan. "I ti se meni sviđaš." Penelope uzdahne dok je smještala glavu na njegovo rame. "Zar bi život trebao biti ovako divan?" "Nadam se", promrmlja on. "Iskreno se nadam."

328 Julia Quinn


21. poglavlje

T

jedan dana kasnije, Penelope je sjedila za stolom u svome salonu, čitala Colinove dnevnike i radila bilješke na posebnom listu papira kad bi imala pitanje ili komentar. Zamolio ju je da mu ih pomogne urediti, a njoj je ta zadaća bila jako uzbudljiva. Ona je, naravno, bila presretna što joj je povjerio tako važan zadatak. To je značilo da joj vjeruje, da misli da je mudra i pametna. Da ima osjećaj da ona može ono što je on napisao učiniti čak i boljim. Ali nije bila sretna samo zbog toga. Trebao joj je neki projekt, nešto što bi radila. Prvih dana nakon što se odrekla Whistledowna, uživala je u višku slobodnog vremena. Bilo je to kao da je nakon deset godina konačno imala praznike. Čitala je kao luda – sve romane i knjige koje je kupila, ali nikad ih nije stigla pročitati. Išla je u duge šetnje, na jahanje parkom, sjedila u malom dvorištu iza svoje kuće u ulici Mount, uživajući u divnom proljetnom vremenu okrećući lice prema suncu pokoju minutu – dovoljno dugo da uživa u toplini, ali nedovoljno da bi joj obrazi uhvatili smeđu boju. Zatim je, naravno, došlo vjenčanje i bezbroj pojedinosti koje je trebalo riješiti a to joj je oduzelo sve njezino vrijeme. I tako nije zapravo imala prilike shvatiti što bi joj u životu moglo nedostajati. Dok je pisala kolumnu, samo pisanje zapravo joj nije oduzimalo previše vremena, ali uvijek je morala biti budna, promatrati i slušati. A kad nije pisala kolumnu, razmišljala je o pisanju ili je očajnički pokušala zapamtiti neku zgodnu dosjetku dok ne stigne doma i zabilježi je. 329 Gospodin Bridgerton


Bilo je to intelektualno zahtjevno i nije shvaćala koliko su joj nedostajali takvi izazovi sve dok nije konačno ponovno dobila priliku raditi nešto slično. Bilježila je pitanje o Colinovom opisu jedne vile u Toskani na 143. stranici u drugom tomu njegovih dnevnika, kad batler diskretno pokuca na otvorena vrata kako bi je obavijestio o svojoj nazočnosti. Penelope se skrušeno osmjehne. Imala je naviku toliko se udubiti u svoj rad da je Dunwoody naučio metodom pokušaja i pogrešaka da ako želi njezinu pozornost, mora napraviti nekakvu buku. "Imate posjet, gospođo Bridgerton", reče. Penelope ga pogleda sa smiješkom. To je bila vjerojatno jedna od njezinih sestara ili netko od Bridgertona. "Uistinu? Tko mi je došao?" On priđe bliže i uruči joj posjetnicu. Penelope pogleda i zastenje, prvo od šoka, a zatim od jada. Ugravirane elegantnim crnim slovima na snježnobijeloj pozadini stajale su dvije jednostavne riječi: Lady Twombley. Cressida Twombley? Zašto bi joj, za ime svijeta, ona došla u posjet? Penelopi je postalo nelagodno. Cressida bi ju posjetila samo iz nekog neugodnog razloga. Cressida je uvijek sve radila iz nekog neugodnog razloga. "Želite li da ju odbijem?" upita Dunwoody. "Ne", reče Penelope uzdahnuvši. Ona nije bila kukavica i Cressida Twombley je neće pretvoriti u kukavicu. "Primit ću je. Samo mi dajte malo vremena da sklonim svoje papire. Ali..." Dunwoody stane i nakrivi lagano glavu čekajući je da nastavi. "Ah, nema veze", promrmlja Penelope. "Jeste li sigurni, gospođo Bridgerton?" "Jesam. Nisam". Ona glasno zastenje. Oklijevala je i to je bio još jedan prijestup na već dugačkom Cressidinom popisu prekršaja – ona bi pretvorila Penelope u mucavu budalu. "Htjela sam reći – ako ona 330 Julia Quinn


bude još ovdje nakon pet minuta, biste li mogli smisliti kakav hitan slučaj koji bi zahtijevao moju nazočnost? Moju trenutnu nazočnost?" "Vjerujem da bih to mogao srediti." "Odlično, Dunwoody", reče Penelope slabašno mu se osmjehnuvši. Vjerojatno je to bila linija manjeg otpora, ali nije si dovoljno vjerovala da će tijekom razgovora znati izabrati savršen trenutak da zamoli Cressidu da ode, a zadnja stvar koju je željela na svijetu bila je ta da bude zarobljena s njom u salonu čitavo popodne. Batler kimne i ode, a Penelope složi svoje papire u urednu hrpu, zatvori Colinov dnevnik i stavi ga na vrh tako da povjetarac s otvorenog prozora ne može otpuhati papire sa stola. Ustane i sjedne na sredinu sofe, nadajući se da izgleda opušteno i sabrano. Kao da bilo tko može posjet Cresside Twombley dočekati opušteno. Trenutak kasnije, stigne Cressida, zakoračivši kroz vrata u trenutku kad ju je Dunwoody najavio. Kao i uvijek, izgledala je prelijepo, svaka joj je zlatna dlaka na glavi bila na savršenom mjestu. Koža joj je bila besprijekorna, oči su joj blistale, odjeća joj je bila po posljednjoj modi, a torbica joj je savršeno pristajala uz odjeću. "Cressida", reče Penelope, "kakvog li iznenađenja." Iznenađenje je bila najpristojnija riječ koju je mogla smisliti u ovim uvjetima. Cressidine se usne iskrive u tajanstven, gotovo mačji osmijeh. "Sigurna sam da jest", promrmlja. "Izvoli sjesti ", reče Penelope, samo zato što joj je to morala ponuditi. Čitavog je života bila pristojna, bilo je teško sada prestati biti takva. Pokaže na obližnji stolac, onaj najneudobniji u prostoriji. Cressida sjedne na rub stolca. Ako nije bila zadovoljna time gdje ju je Penelope smjestila, to se na njoj nikako nije vidjelo. Držanje joj je bilo elegantno, smiješak uvijek na licu, a izgledala je smireno i sabrano kako čovjek može samo poželjeti. "Sigurno se pitaš zašto sam došla", reče Cressida. Nije bilo svrhe poricati pa Penelope kimne. 331 Gospodin Bridgerton


A zatim, iznenada, Cressida upita: "I kako ti se sviđa život u braku?" Penelope trepne. "Oprosti, molim te?" "Zasigurno je to nevjerojatna promjena životnog ritma", reče Cressida. "Da", reče Penelope oprezno, "ali dobrodošla promjena." "Hmmm, da. Vjerojatno sada imaš strahovito mnogo slobodnog vremena. Sigurna sam da ne znaš što bi sa sobom." Niz kožu joj krenu žmarci od neugode. "Ne shvaćam što želiš reći", reče ona. "Uistinu?" Kad je postalo čito da Cressida traži odgovor, Penelope odgovori pomalo osorno: "Da, uistinu." Cressida je neko vrijeme šutjela, ali samozadovoljni izraz lica govorio je više od riječi. Osvrne se po prostoriji dok joj pogled ne padne na pisaći stol za kojim je do nedavno sjedila Penelope. "Kakvi su to papiri?" upita. Penelopine oči jurnu prema papirima na stolu, uredno složenima ispod Colinovog dnevnika. Nije bilo šanse da bi Cressida mogla znati da su to bili neki posebni papiri. Penelope je već bila sjedila na sofi kad je Cressida ušla u sobu. "Ne shvaćam zašto bi teme zanimali moji privatni papiri", reče ona. "O, nadam se da te nisam uvrijedila", reče Cressida malo se zasmijuljivši, što je Penelope bilo prilično zastrašujuće. "Samo sam bila ljubazna. Raspitujem se o tvojim interesima." "Shvaćam", reče Penelope, pokušavši prekinuti tišinu koja je uslijedila. "Ja sam osoba koja vrlo dobro opaža stvari", reče Cressida. Penelope je upitno pogleda podigavši obrve.

332 Julia Quinn


"Zapravo, moja sposobnost opažanja je vrlo dobro poznata u najvišim krugovima društva." "Ja sigurno nisam važan član tih krugova", promrmlja Penelope. Cressida je međutim bila previše udubljena u svoj govor da čuje Penelope. "Zato sam", nastavi ona zamišljenim tonom, "mislila da ću moći uvjeriti visoko društva da sam ja uistinu lady Whistledown." Penelopino je srce počelo snažno udarati. "To znači da priznaješ da nisi?" upita pažljivo. "Ah, ja mislim da ti znaš da nisam." Penelope se grlo počelo stezati. Nekako – nikad neće shvatiti kako – uspjela je ostati pribrana i reći: "Oprosti, molim te?" Cressida se osmjehne, ali nekako je taj sretan izraz lica uspjela pretvoriti u nešto prijetvorno i okrutno. "Kad sam smislila tu varku, pomislila sam: ne mogu izgubiti. Ili ću sve uvjeriti da sam ja lady Whistledown ili mi neće vjerovati pa ću ispasti lukava jer ću tvrditi da sam se samo pretvarala da sam lady Whistledown kako bih iz jazbine istjerala pravog krivca." Penelope se ukipila. "Ali nije se sve odigralo onako kako sam planirala. Ispalo je da je lady Whistledown znatno opakija i zlobnija nego što sam pretpostavila". Cressida ju pogleda zaškiljivši zlobno, a zatim još jače zaškilji gledajući Penelope ispod oka dok joj inače lijepo lice ne postane zlokobno. "Njezina posljednja kolumna me ismijala i napravila od mene budalu." Penelope ne reče ništa, jedva se usudila disati. "A onda..." nastavi Cressida, glasom koji je postao sve dublji i tiši. "A onda ti! Ti! - Ti si bila toliko drska da si me ismijala pred cijelim visokim društvom." Penelope ispusti mali uzdah olakšanja. Možda Cressida nije znala njezinu tajnu. Možda se tu radilo o Penelopinoj javnoj uvredi kad je optužila Cressidu da laže, a ona je rekla - dragi Bože, što je ona bila rekla? Nešto užasno okrutno, bila je sigurna, ali svakako zasluženo. 333 Gospodin Bridgerton


"Ja bih mogla otrpjeti uvredu od nekog drugog", nastavi Cressida. "Ali od nekog poput tebe - to neće proći nekažnjeno." "Trebala bi dvaput promisliti prije nego što me dođeš vrijeđati u moj vlastiti dom", reče Penelope tiho. A zatim doda, iako je mrzila skrivati se iza muževa prezimena. "Ja sam sada član obitelji Bridgerton. Oni me štite." Penelopino upozorenje nije ostavilo baš nikakav trag na samozadovoljnoj maski koja je oblikovala Cressidino lijepo lice. "Mislim da bi prvo trebala saslušati što ti imam reći prije nego što mi počneš prijetiti." Penelope je znala da mora slušati. Bilo je bolje znati što Cressida zna nego zažmiriti i praviti se da je sve u redu. "Nastavi", reče, namjerno osornim glasom. "Napravila si neoprostivu pogrešku", reče Cressida, upirući kažiprstom u Penelope i mašući njime prijeteći naprijed nazad. "Nije ti palo na pamet da ja nikada ne zaboravljam uvredu, zar ne?" "Što mi ti to želiš reći, Cressida?" Penelope je željela da joj riječi zvuče glasno i snažno, ali iz usta joj je izašao samo šapat. Cressida ustane i krene polako do Penelope. Bokovi su joj se lagano pomicali dok je hodala, bio je to hod osobe koja se šepuri. "Da vidim mogu li se sjetiti tvojih točnih riječi", reče, kucnuvši prstom o obraz. "O, ne, ne, nemoj me podsjećati. Sigurna sam da ću se sjetiti. O, da, sad se sjećam." Okrene se i pogleda Penelope u oči. "Vjerujem da si rekla da ti se lady Whistledown oduvijek sviđala rekla si da bi ti se srce slomilo kad bi ispalo da je to netko poput lady Twombley." Cressida se nasmije. "A to bi bila ja." Penelopina se usta osuše. Prsti su joj se počeli tresti. A koža joj se pretvorila u led. Zato što se nije točno sjećala što je rekla kad je uvrijedila Cressidu, ali sjećala sa što je napisala u onoj zadnjoj, konačnoj kolumni, onoj koja je bila pogreškom razdijeljena na njezinom zaručničkom balu. Onoj koju... Onoj koju je Cressida sada tresnula na stol pred sobom. 334 Julia Quinn


Dame i Gospodo, Vaša autorica NIJE lady Cressida Twombley. Lady Twombley je obična spletkarica i prevarantica i srce bi mi se slomilo kad bi godine moga teškog rada bile pripisane takvoj osobi.

Penelope je zurila u te riječi iako je svaku od njih znala napamet. "Što ti to znači?" upita, iako je znala da joj je pokušaj pretvaranja da točno ne zna što Cressida misli uzaludan. "Ti si pametnija od toga, Penelope Featherington", reče Cressida. "Ti znaš da ja znam." Penelope je i dalje zurila u taj jedan inkriminirajući list papira, ne mogavši skrenuti pogled s tih sudbonosnih riječi... srce bi mi se slomilo. Srce bi mi se slomilo. Srce bi mi se slomilo. Srce bi... "Nemaš ništa za reći?" upita Cressida, a iako joj nije vidjela lice, Penelope je osjećala njezin hladan, oholi smiješak. "Nitko ti neće povjerovati", prošapće Penelope. "Ja sam jedva povjerovala", reče Cressida grubo se nasmijavši. "Ti, od svih ljudi. Ali očito imaš ti nešto skriveno u sebi i malo si pametnija nego što daješ naslutiti. Dovoljno pametna", doda ona s primjetnim naglaskom, "da znaš da kad jednom zapalim iskru, ovaj će se trač raširiti kao šumski požar." Penelopin je um tako grozničavo razmišljao da joj se počelo vrtjeti u glavi. O, Bože, što će reći Colinu? Kako će mu reći? Znala je da mu mora reći, ali kako će mu to reći? "Isprva to nitko neće povjerovati", nastavi Cressida. "Tu si bila u pravu. Ali kad počnu razmišljati, i polako ali sigurno, komadići slagalice će se spojiti. Netko će se sjetiti da ti je nešto rekao što je završilo u kolumni. Ili da si ti bila na nekoj određenoj zabavi. 335 Gospodin Bridgerton


Ili da su vidjeli Eloise Bridgerton kako njuška naokolo, a svi jako dobro znaju da vas dvije sve kažete jedna drugoj." "Što želiš od mene?" upita Penelope, tihim zabrinutim glasom kad je konačno podigla glavu i suočila se sa svojom neprijateljicom. "Ah, eto, evo pitanja na koje sam čekala." Cressida prekriži ruke iza leđa i krene koračati po prostoriji. "Jako sam puno o tome razmišljala. Zapravo, odgađala sam dolazak u posjet skoro tjedan dana dok nisam odlučila što dalje." Penelope glasno gutne. Bila joj je užasna pomisao da je Cressida već skoro tjedan dana znala njezinu najveću tajnu, a ona je živjela bezbrižno, nesvjesna da dolazi propast svijeta. "Znala sam odmah, naravno", reče Cressida, "da želim novac. Ali pitanje je bilo... koliko? Tvoj muž je Bridgerton, naravno, pa ima dovoljno novca, ali ipak, on je mlađi sin, džepovi mu nisu toliko puni kao vikontu." "Cressida, koliko?" procijedi Penelope. Znala je da Cressida oteže samo da bi je mučila, i nije se nadala da će joj reći iznos dok se dovoljno ne nasladi. "Onda sam shvatila", nastavi Cressida, ignorirajući Penelopino pitanje (i dokazavši da je Penelope u pravu), "da i ti moraš biti prilično imućna. Osim ako nisi strahovito glupa – s obzirom na to kako si uspješno skrivala svoju tajnu toliko dugo, promijenila sam svoje početno mišljenje o tebi, pa ne mislim da si glupa – ti si vjerojatno stekla pravo bogatstvo pišući tu kolumnu svih ovih godina. A kako se čini" – pogleda s prezirom Penelopinu dnevnu opravu – "nisi ih baš trošila. Tako ja mogu samo zaključiti da novac leži na nekom računu u banci, čeka da ga podigneš." "Cressida, koliko?" "Deset tisuća funti." Penelope zastenje. "Ti si luda!" "Ne", nasmiješi se Cressida. "Ja sam jako, jako pametna." "Ja nemam deset tisuća funti." 336 Julia Quinn


"Mislim da lažeš." "Uvjeravam te da ne lažem!" I nije lagala. Posljednji put kad je Penelope provjerila stanje na računu, imala je 8,246 funta, iako je pretpostavljala da je iznos s kamatama otad narastao na deset tisuća. Bio je to ogroman novac, u svakom slučaju, dovoljan svakoj razumnoj osobi za nekoliko lagodnih života, ali to nije bilo deset tisuća funti, to nije bila suma koju je željela predati Cressidi Twombley. Cressida se vedro nasmiješi. "Sigurna sam da ćeš smisliti što ćeš. Kad se zbroji tvoja ušteđevina i novac tvoga muža, deset tisuća je bijedna svota." "Deset tisuća ni u kom slučaju nije bijedna svota." "Koliko će ti trebati da skupiš novac?" upita Cressida, u cijelosti ignorirajući Penelopin zgranuti odgovor. "Jedan dan, dva dana?" "Dva dana?" ponovi zgroženo Penelope. "Neće mi biti dovoljno ni dva tjedna!" "Aha, to znači da imaš novac." "Nemam!" "Jedan tjedan", reče Cressida, ovaj put oštrim glasom. "Želim novac u roku od jednog tjedna." "Neću ti ga dati", šapne Penelope, više za sebe nego Cressidi. "Hoćeš", odgovori samouvjereno Cressida. "Ako nećeš, uništit ću te." "Gospođo Bridgerton?" Penelope podigne pogled i ugleda Dunwoodyja na vratima. "Molim vas, imamo problem koji zahtijeva vašu pozornost", reče. "Hitno." "U pravi čas", reče Cressida, krenuvši prema vratima. "Ja sam ovdje gotova." Prođe kroz vrata, zatim se okrene kad stigne do hodnika pa je Penelope bila prisiljena gledati ju kako stoji savršeno uokvirena dovratnikom. "Čujemo se uskoro?" reče, blagim i nevinim 337 Gospodin Bridgerton


glasom, kao da su upravo razgovarale ni o čemu važnijem od pozivnice za neku zabavu ili možda dnevnom redu sastanka neke humanitarne udruge. Penelope kratko kimne, samo da je se riješi. Ali to nije bilo važno. Ulazna vrata su se možda zatvorila i Cressida je možda otišla, ali Penelopine nevolje nisu nikamo otišle.

338 Julia Quinn


22. poglavlje

T

ri sata kasnije, Penelope je još uvijek bila u salonu, sjedila na istoj onoj sofi, zurila u strop, još uvijek pokušavajući smisliti kako će riješiti svoje probleme. Ispravak: problem, u jednini. Imala je samo jedan problem, ali taj je problem bio tako velik da ih je moglo biti i tisuću. Ona nije bila agresivna osoba, nije se mogla sjetiti kad je zadnji put pomislila nešto nasilno, ali u tom trenutku lako bi mogla zavrnuti vratom Cresside Twombley. Zurila je u vrata fatalistički, sumorna izraza lica, čekala da joj se muž vrati kući. Znala je da je svaka sekunda koja otkuca približava trenutku istine kad će mu morati sve priznati. On neće reći, rekao sam ti. On nikada ne bi rekao nešto takvo. Ali on će to misliti. Nije ni jednom pomislila, ni na minutu, da bi to mogla sakriti od njega. Cressidine prijetnje nisu bile nešto što bi se sakrilo od muža, a uostalom, trebat će joj njegova pomoć. Nije bila sigurna što treba učiniti, ali štogod to bilo, ne bi to znala učiniti sama. No jednu stvar je znala s velikom sigurnošću - nije željela dati Cressidi novac. Nije bilo šanse da bi se Cressida zadovoljila s deset tisuća funti, pogotovo sada kad je znala da može dobiti više. Kad bi 339 Gospodin Bridgerton


Penelope sada kapitulirala, onda bi do kraja života plaćala Cressidi za šutnju. A to je značilo da će za tjedan dana Cressida Twombley reći cijelom svijetu da je Penelope Featherington zloglasna lady Whistledown. Penelope je zaključila da može birati između dvije mogućnosti. Mogla bi lagati i nazvati Cressidu budalom i nadati se da će joj svi povjerovati; ili bi mogla pronaći neki način da Cressidino otkriće preokrene u svoju korist. Ali da živi sto godina, ne bi se dosjetila kako to učiniti. "Penelope?" začuo se Colinov glas. Željela mu se baciti u zagrljaj, ali istovremeno, jedva se mogla natjerati da se okrene. "Penelope?" Colin je sad već zvučao zabrinuto, a koraci su mu se ubrzali dok je hodao prema njoj. "Dunwoody je rekao da je Cressida bila ovdje." Sjeo je kraj nje i dodirnuo joj obraz. Ona se okrene i pogleda ga. Oči su mu u kutovima bile naborane od brige, a usne lagano razdvojene kad je promrmljao njezino ime. I u tom si je trenutku konačno dopustila rasplakati se. Bilo je čudno kako je uspjela ostati pribranom, držati to sve u sebi dok nije vidjela njega. Ali sad, kad je on bio ovdje, jedino je mogla priljubiti lice uz toplinu njegovih prsa, priviti se uz njega kad ju je on zagrlio. "Penelope?" upita on tihim zabrinutim glasom. "Što se dogodilo? Što nije u redu?" Penelope samo odmahne glavom. Taj je pokret trebao biti dovoljan dok ne smisli što reći, skupi hrabrost, zaustavi suze. "Što ti je rekla?" "Joj, Coline", reče ona, nekako prikupivši snagu da se dovoljno daleko odmakne da mu može vidjeti lice. "Ona zna." On problijedi. "Kako?" 340 Julia Quinn


Penelope šmrcne i obriše nos gornjim dijelom dlana. "Ja sam za to kriva", prošapće ona. Colin joj doda rupčić ne skinuvši pogled s njezina lica. "Nisi ti kriva", reče on odrješito. Njezine se usne iskrive u tužan smiješak. Znao je da je njegov grub ton namijenjen Cressidi, ali i ona ga je zaslužila. "Ne", reče rezignirano, "jest. To se dogodilo točno kako si ti rekao da će se dogoditi. Nisam dovoljno pazila što pišem. Pobjeglo mi je." "Što si učinila?" upita on. Ona mu sve ispriča, počevši od Cressidina ulaska i završivši njezinim zahtjevom da joj da novac. Ona je priznala da će je upropastiti loš izbor riječi, ali, kakve li ironije, uistinu se osjećala kao da joj se srce slama. Ali čitavo vrijeme dok je govorila, osjećala je da je on nekamo odlutao. Slušao ju je, ali nije bio prisutan. Pogled mu je bio nekako stran i dalek, a iako je škiljio, gledao ju je vrlo napeto. On je nešto smišljao. Bila je sigurna u to. To ju je užasnulo. To ju je oduševilo. Što god je planirao, o čemu god je razmišljao, to je bilo za nju. Ona je mrzila to što ga je njezina glupost natjerala na ovu dilemu, ali nije mogla zatomiti tračak zadovoljstva koji ju je preplavio dok ga je promatrala. "Coline?" reče ona oklijevajući. Bila je govorila čitavu minutu, a on još nije ništa rekao. "Ja ću se pobrinuti za sve", reče on. "Ne želim da se brineš ni oko čega." "Uvjeravam te da je to nemoguće", reče ona drhtavim glasom. "Ja sam svoje bračne zavjete shvatio vrlo ozbiljno", odgovori on zastrašujuće jednoličnim glasom. "Vjerujem da sam obećao da ću te poštovati i pomagati." 341 Gospodin Bridgerton


"Daj da ti pomognem", reče ona impulzivno. "Mi to zajedno možemo riješiti." Jedan kut njegovih usta podigne se u naznaku osmijeha. "Imaš li ti rješenje?" Ona odmahne glavom. "Nemam. Razmišljam cijeli dan i ne znam... iako..." "Iako što?" upita on, pogledavši je ispod oka. Usne joj se razdvoje, a zatim napuće, pa se ponovno razdvoje. "Što ako pozovem u pomoć lady Danbury?" "Planiraš je zamoliti da isplati Cressidu?" "Ne", reče ona, iako joj je ton njegova glasa dao do znanja da to nije bilo ozbiljno pitanje. "Zamolit ću je da bude ja." "Oprosti, molim te?" "Svi ionako misle da je ona lady Whistledown", objasni Penelope. "Barem to misli mnogo ljudi. Ako bi ona objavila..." "Cressida bi ju odmah opovrgla", prekine je Colin. "Tko bi povjerovao Cressidi nauštrb lady Danbury?" Penelope ga pogleda svojim velikim, ozbiljnim očima. "Ja se ne bih usudila naljutiti lady Danbury ni zbog čega. Ako ona kaže da je lady Whistledown, vjerojatno bih joj i ja povjerovala." "Zašto misliš da bi mogla uvjeriti lady Danbury da laže u tvoju korist?" "Pa", reče Penelope, gricnuvši donju usnu, "ja joj se sviđam." "Ti joj se sviđaš?" ponovi Colin. "Da, prilično. Mislim da bi mi možda željela pomoći, pogotovo s obzirom na to da prezire Cressidu skoro jednako kao i ja." "Ti misliš da bi ona lagala čitavom visokom društvu samo zato što joj se ti sviđaš?" upita Colin sumnjičavo. Penelope se skruši. "Vrijedi pokušati." 342 Julia Quinn


On naglo ustane i ode do prozora. "Obećaj mi da je nećeš to pitati." "Ali.. "Obećaj mi." "Obećajem ti", reče ona, "ali…" "Nema ali",reče on. "Ako budemo trebali, kontaktirat ćemo lady Danbury, ali ne dok ne pokušam smisliti nešto drugo." On provuče prste kroz kosu. "Mora postojati neko drugo rješenje:" "Imamo tjedan dana , reče ona tiho, ali te riječi je nisu ohrabrile, a bilo joj je teško zamisliti da bi mogle ohrabriti i Colina. On se okrene, i pogleda je usredotočenim pogledom koji je priličio nekom vojniku. "Vratit ću se", reče, uputivši se prema vratima. "Ali kamo ideš?" poviče Penelope, skočivši na noge. "Moram razmisliti", reče on. Stao je u trenutku kad mu je ruka već bila na kvaki. "Ne možeš razmišljati ovdje sa mnom?" šapne ona. Izraz lica mu se smekša i on se vrati do nje. Promrmlja njezino ime i nježno joj lice obuhvati rukama. "Ja te volim", reče dubokim strastvenim glasom. "Volim te sa svime što jesam, sa svime što sam bio i sa svime što se nadam da ću biti." "Coline..." "Volim te sa svojom prošlošću i volim te za svoju budućnost." Nagne si i poljubi je, jednom, nježno, na usne. "Volim te za djecu koju ćemo imati i godine koje ćemo zajedno provesti. Volim te za svaki moj smiješak i još više za svaki tvoj smiješak." Penelope potone na naslon obližnjeg stolca. "Volim te", ponovi. "Ti to znaš, je li?" Ona kimne, zatvorivši oči dok su joj je rukom milovao obraz. "Ja sad imam posla , reče on, "i neću se moći koncentrirati budem li 343 Gospodin Bridgerton


mislio na tebe, brinuo se je li možda plačeš, razmišljao o tome koliko si povrijeđena." "Ja sam dobro", šapne ona. "Dobro sam sad kad sam ti rekla." "Ja ću to srediti", zavjetovao se. "Samo mi moraš vjerovati." Ona otvori oči. "Vjerujem ti životom." On se nasmiješi i ona je odjednom znala da on govori istinu. Sve će biti dobro. Možda ne danas, možda ne sutra, ali uskoro. Tragedija ne može opstati u svijetu u kojem žive Colinovi osmjesi. "Nadam se da neće doći do toga", reče on nježno, s ljubavlju je pomilovavši po obrazu prije nego što spusti ruke. Vrati se natrag do vrata, okrenuvši se čim je pritisnuo kvaku. "Ne zaboravi na zabavu moje sestre večeras." Penelope zastenje. "Moram li ići? Zadnja stvar koju želim jest ići među javnost." "Moramo ići", reče Colin. "Daphne ne organizira često balove i bit će jako žalosna ako ne dođemo." "Znam", reče Penelope uzdahnuvši. "Znam. Znala sam to i kad sam se požalila. Žao mi je." On se ironično osmjehne. "Sve je u redu. Imaš danas pravo biti malo loše volje." "Da", reče ona, osmjehnuvši mu se. "Imam, baš imam." "Vraćam se kasnije", obeća on. "Kamo..." krenula ga je pitati, ali se zaustavi. On očito nije želio da ga itko išta pita, čak ni ona. Ali na njezino iznenađenje, Colin odgovori: "Idem do svog brata." "Anthonyja?" "Da." Ona kimne, s namjerom da ga ohrabri i promrmlja: "Idi. Ja ću biti dobro." 344 Julia Quinn


Bridgertonovi su uvijek crpili snagu iz drugih Bridgertona. Ako je Colin imao osjećaj da mu je potreban bratov savjet, onda bi bez oklijevanja trebao ići posjetiti brata. "Ne zaboravi se spremiti za Daphnein bal", podsjeti je. Ona mu nevoljko salutira i isprati ga pogledom dok je izlazio iz sobe. Zatim je prišla prozoru da bi ga ispratila kad izađe na ulicu, ali nije se pojavio. Vjerojatno je otišao ravno u konjušnicu. Ona uzdahe, i nasloni pozadinu na prozorsku klupčicu. Začudila se koliko je razočarana što ga nije vidjela još jedanput. Penelope pomisli kako bi voljela znati što on planira. Voljela bi biti sigurna da on uopće ima neki plan. Ali istovremeno, osjećala se nekako čudno opušteno. Colin će to ispraviti. On je rekao da hoće, a on nikada ne laže. Bila je svjesna da njezina zamisao da zamoli za pomoć lady Danbury nije savršeno rješenje, ali ako Colin ne smisli nešto bolje, što drugo mogu učiniti? Zasad, pokušat će sve to nakratko zaboraviti. Bila je jako iscrpljena i jako umorna i sve što joj je sada trebalo bilo je zatvoriti oči i ne misliti ni na što drugo osim na zelene oči svoga muža, na njegov osmijeh, koji obasja svaku prostoriju. Sutra. Sutra će pomoći Colinu riješiti njihove probleme. Danas će se odmarati. Leći će i molit će se da zaspi i pokušati shvatiti kako će se večeras suočiti s društvom znajući da će Cressida biti ondje, gledati je i čekati da napravi pogrešan korak. Čovjek bi pomislio da će, nakon skoro dvanaest godina pretvaranja da je samo obična nevidljiva Penelope Featherington, biti navikla igrati uloge i skrivati svoje pravo ja. Ali to je bilo onda kad je njezina tajna bila sigurna. Sada je sve bilo drukčije.

345 Gospodin Bridgerton


Penelope se sklupča na sofi i zatvori oči. Sada je sve bilo drukčije, ali to ne znači da mora biti gore, zar ne? Sve će biti dobro. Hoće. Mora biti. Zar ne?

Colin je požalio odluku da do bratove kuće ode kočijom. Želio je hodati – trebalo mu je malo energičnog razgibavanja nogu i mišića, a to je bio jedini društveno prihvatljivo način na koji se mogao ispuhati. Ah shvatio je da je sada jako važno ne gubiti vrijeme, a čak i uz gust promet, kočijom će brže stići u Mayfair nego pješice. Ali sada mu se činilo da su zidovi preblizu, a zrak pregust, i k vragu, zar su to preokrenuta mljekarska kola blokirala ulicu? Colin proviri kroz vrata kočije. Visio je iz nje dok su se još zaustavljali. "Bože dragi", promrmlja ugledavši prizor. Slomljeno staklo bilo je razasuto po ulici, mlijeko je teklo posvuda i nije mogao razaznati tko glasnije vrišti - konji, koji su još bili sputani uzdama ili dame na pločniku čije su oprave bile poprskane mlijekom. Colin iskoči iz kočije. Kanio je pomoći raščistiti nered, ali brzo mu je postalo jasno da će ulica Oxford biti zakrčena još barem jedan sat, s njegovom ili bez njegove pomoći. Zastao je i provjerio jesu li mljekarevi konji zbrinuti, obavijestio svog kočijaša da će nastaviti pješice i krenuo. Zurio je prkosno u lice svake osobe s kojom se mimoišao, perverzno uživajući u tome kako su skretali pogled suočeni s njegovom očitom netrpeljivošću. Skoro da je poželio da netko nešto komentira samo da se može na njemu iskaliti. Nije bilo važno što je jedina osoba koju je želio zadaviti bila Cressida Twombley; jer bi u ovom trenutku svatko bio dobra žrtva. Bijes ga je izbacio iz ravnoteže, učinio ga nerazumnim. Nimalo nalik na sebe. Još uvijek nije bio siguran što mu se dogodilo kad mu je Penelope ispričala o Cressidinim prijetnjama. Ovo je bilo više od 346 Julia Quinn


ljutnje, jače od bijesa. Ovo je bio tjelesno; kolalo mu je venama, pulsiralo pod kožom. Želio je nekog udariti. Želio je udarati po stvarima, proći šakom kroz zid. Bio je bijesan kad je Penelope objavila svoju posljednju kolumnu. Zapravo, mislio je da ne može biti ljući nego što je tada bio. Bio je u krivu. Ili je možda ovo samo bila drukčija vrsta ljutnje. Netko je pokušavao nauditi osobi koju je volio više od svih drugih. Kako bi to mogao otrpjeti? Kako bi mogao dopustiti da se to dogodi? Odgovor je bio jednostavan. Nije mogao. Morao je to zaustaviti. Morao je nešto učiniti. Nakon toliko godina ugodne vožnje kroz život, smijanja glupostima drugih, bilo je vrijeme da uzme stvar u svoje ruke. Podigao je pogled, pomalo iznenađen što je već stigao pred kuću Bridgerton. Čudno kako tu kuću više nije smatrao svojim domom. Odrastao je ovdje, ali to je sada za njega bila samo bratova kuća. Dom je bio u Bloomsburyju. Dom je bio ondje gdje je Penelope. Dom je bio ondje gdje je Penelope. "Coline?" On se okrene. Anthony je stajao na pločniku, očito se vraćao s nekog posla ili sastanka. Anthony kimne prema vratima. "Kanio si pokucati?" Colin je blijedo pogledao brata i tek tada shvatio da Bog zna koliko dugo stoji savršeno mirno na stubama. "Coline?" upita ponovno Anthony, namrštivši se zabrinuto. "Trebam tvoju pomoć", reče Colin. To je bilo sve što je trebao reći.

347 Gospodin Bridgerton


Penelope se već odjenula za bal kad joj je sobarica donijela Colinovu poruku. "Dunwoody ju je preuzeo od glasnika", objasni sobarica prije nego što se kratko nakloni i ode kako ne bi smetala Penelopi dok čita poruku. Penelope, koja je već bila navukla rukavice, klizne prstom ispod klapne omotnice i otvori je, izvukavši jedan list papira na kojem ugleda lijep, uredan rukopis koji joj je postao tako poznat otkad je počela uređivati Colinove dnevnike. Večeras ću sam doći na bal. Molim te, kreni prema Broju pet. Majka, Eloise i Hyacinth te čekaju ondje i otpratit će to do kuće Hastings. Voli te Colin

Ona ustane, izgladi si finu svilu svojih suknji. Izabrala je opravu svoje najdraže boje – zelene boje kadulje – u nadi da će joj dati hrabrosti. Majka joj je uvijek govorila da kad žena izgleda dobro, tada se dobro i osjeća, a ona je željela misliti da joj je majka imala pravo. Zna se da je dobrih osam godina svoga života provela osjećajući se prilično loše u opravama za koje je njezina majka tvrdila da izgledaju dobro. Kosa joj je bila podignuta u modernu frizuru koja joj je laskala licu, a njezina sobarica je čak i nanijela nešto na pramenove (Penelope je bilo strah pitati što je to bilo) od čega joj je kosa dobila crvenkasti odsjaj. Crvena kosa nije baš bila moderna, naravno, ali Colin je jednom rekao da mu se sviđa kako joj kosa na svjetlosti svijeća izgleda življe, pa je Penelope odlučila da se u ovom slučaju ona i moda ne moraju složiti. Kad je sišla u predvorje, kočija ju je već čekala, jer je kočijaš dobio upute da je odveze na Broj pet.

348 Julia Quinn


Colin se očito pobrinuo za sve. Penelope nije bila sigurna zašto ju je to iznenadilo; on nije bio od onih koji zaboravljaju takve pojedinosti. Ali on je danas imao jako mnogo toga na pameti. Činilo se čudnim da bi se sjetio uputiti osoblje da je odveze do kuće njegove majke kad je ona to sama mogla učiniti. Mora da je nešto planirao. Ali što? Zar je naumio presresti Cressidu Twombley i otpraviti je brodom u kažnjeničku koloniju? Ma ne, to bi bilo previše melodramatično. Možda je saznao neku njezinu tajnu i planirao je on nju sada ucijeniti. Šutnja za šutnju. Penelope s odobravanjem kimne dok je njezina kočija klizila niz ulicu Oxford. To mora biti to. Colinu je baš priličilo da smisli nešto vraški prikladno i mudro. Ali što je to on uspio iskopati o Cressidi u tako kratkom roku? Svih onih godina dok je Penelope bila lady Whistledown, nikada nije čula ni šaputanja o nečem skandaloznom što je bilo povezano s Cressidom. Cressida je bila zla, bila je sitničava, ali nikada nije prekršila društvena pravila. Jedina uistinu smiona stvar koju je učinila bila je ta što je tvrdila da je ona lady Whistledown. Kočija skrene na jug u Mayfair i nekoliko minuta kasnije zaustavi se ispred Broja pet. Eloise je vjerojatno čekala na prozoru jer je doslovno doletjela niz stube i zaletjela bi se u kočiju da kočijaš nije izašao točno u tom trenutku i zapriječio joj put. Eloise je poskakivala s noge na nogu čekajući da kočijaš otvori vrata kočije, i zapravo je izgledala tako nestrpljivo da je Penelope iznenadilo što joj prijateljica nije zaobišla kočijaša i sama otvorila vrata. Konačno, ignorirajući kočijaševu ponudu da pomogne, popela se u kočiju, zamalo se spotaknuvši o svoje suknje i strovalivši se na pod. Čim se uspravila, ogledala se oko sebe. Djelovala je kao da sprema neku zavjeru. Snažno je zalupila vratima kočije, skoro otkinuvši kočijašu nos. "Što", zahtijevala je Eloise, "se zbiva?" Penelope je samo zurila u nju. "Ja bih to mogla tebe pitati." 349 Gospodin Bridgerton


"Uistinu? A zašto?" "Zato što si zamalo prevrnula kočiju kad si se zaletjela unutra." "Ah", Eloise šmrcne odmahnuvši rukom. "Za to si samo ti kriva." "Ja?" "Da, ti! Želim znati što se zbiva. I to moram znati večeras." Penelope je bila prilično sigurna da Colin ne bi rekao svojoj sestri o Cressidinoj ucjeni. Rekao bi joj samo ako mu je plan bio da Eloise izmaltretira Cressidu do smrti. "Ne znam na što misliš", reče ona. "Moraš znati na što mislim! " uporna je bila Eloise. Pogledala je prema kući. Ulazna vrata su se otvorila. "A joj. Majka i Hyacinth već dolaze. Reci mi!" "Što da ti kažem?" "Zašto je Colin poslao onu užasnu šifriranu poruku u kojima nam naređuje da se večeras prilijepimo za tebe." "To je učinio?" "Da, i još je podcrtao riječi prilijepimo " "A ja sam mislila da si ti odlučila naglasiti te riječi", reče Penelope ironično. Eloise se namršti. "Penelope, sada nije vrijeme da me ismijavaš." "A kad će biti?" "Penelope! " "Oprosti, nisam odoljela." "Znaš li ti zašto je on to napisao?" Penelope odmahne glavom. A to nije bila kompletna laž, tješila je samu sebe. Ona uistinu nije znala što je Colin isplanirao učiniti te večeri.

350 Julia Quinn


U tom su se trenutku otvorila vrata kočije i Hyacinth uđe. "Penelope!" reče s velikim oduševljenjem. "Što se zbiva?" "Ona nema pojma", reče Eloise. Hyacinth ljutito pogleda Eloise. "Mogla sam i misliti da ćeš se ti već iskrasti van." Violet gurne glavu kroz vrata. "Zar se svađaju?" upita ona Penelope. "Samo malo", odgovori Penelope. Violet sjedne kraj Hyacinth, nasuprot Penelope i Eloise. "Dobro, kao da ih ja mogu zaustaviti u svađi. Ali daj reci, što je Colinu značilo ono da se moramo prilijepiti za tebe." "Ja to uistinu ne znam." Violet pogleda Penelope ispod oka, kao da procjenjuje njezinu iskrenost. "Bila je to vrlo empatična poruka. Podcrtao je riječ prilijepiti, znaš." "Znam", odgovori Penelope u trenutku kad je Eloise kazala: "Rekla sam joj." "On je to dvaput podcrtao", doda Hyacinth. "Da mu je tinta bila još malo tamnija, sigurna sam da bih morala izaći i sama zaklati konja." "Hyacinth!" poviče Violet. Hyacinth samo slegne ramenima. "Sve je to vrlo intrigantno." "Zapravo", reče Penelope, želeći promijeniti temu ili je barem malo skrenuti u drugom smjeru, "pitam se što će Colin večeras odjenuti?" Ova rečenica privuče pozornost tri dame. "Jutros je izašao u dnevnoj odjeći", objasni Penelope, "i nije se vratio. Ne mogu zamisliti da bi vašoj sestri bila prihvatljiva bilo kakva odjeća na njezinom balu osim kompletne svečane večernje odjeće."

351 Gospodin Bridgerton


"Sigurno je nešto posudio od Anthonyja", reče Eloise odmahnuvši rukom. "Oni su točno iste veličine. Zapravo, iste kao i Gregory. Samo je Benedict drukčiji." "Pet centimetara je viši", reče Hyacinth. Penelope kimne, glumeći da je to zanima dok je pogledavala kroz prozor. Upravo su usporili. Vozač se vjerojatno pokušavao probiti kroz gužvu kočija koje su zakrčile trg Grosvenor. "Koliko se ljudi večeras očekuje?" upita Penelope. "Mislim da je pozvano petsto ljudi", odgovori Violet. "Daphne ne organizira često balove, ali onda to nadoknadi brojem uzvanika." "Ma da", reče Hyacinth. "Ja mrzim gužvu. Večeras neću moći ni disati." "Srećom da si mi zadnje dijete", reče joj Violet umorno, ali s ljubavlju. "Ne bih imala snage za još jedno nakon tebe, u to sam sigurna." "Šteta onda da nisam prva", reče Hyacinth drsko se osmjehnuvši. "Zamisli kakvu bi pažnju imala da sam prvo dijete. Da ne spominjem bogatstvo." "Ali ti si ionako prilično bogata nasljednica", reče Violet. "I nije ti nikakav problem stalno biti u središtu pažnje", zadirkivala ju je Eloise. Hyacinth se samo naceri. "Znaš li ti", reče Violet Penelope, "da će sva moja djeca večeras biti nazočna? Ne sjećam se kad se to posljednji put dogodilo." "Zar nismo bili svi na tvom rođendanu?" upita Eloise. Violet odmahne glavom. "Gregory nije mogao izostati s fakulteta." "Nadam se da se od nas ne očekuje da se poredamo po visini i zapjevamo nešto svečano, je li?" upita Hyacinth, samo napola u šali. "Već nas vidim: Raspjevani Bridgertoni. Zaradili bismo pravo bogatstvo na pozornici." 352 Julia Quinn


"Ti si večeras baš nešto jako vrckasta", reče joj Penelope. Hyacinth slegne ramenima. "Samo se spremam na transformaciju u ljepilo. Čini mi se da mi je za to potrebna određena mentalna priprema." "Moraš biti u ljepljivom raspoloženju?" upita blago Penelope. "Točno tako." "Moramo je brzo udati", reče Eloise majci. "Prvo tebe", ispali natrag Hyacinth. "Radim na tome", reče Eloise tajanstveno. "Molim?" Ova je riječ izgovorena nevjerojatno glasno s obzirom na to da je izletjela istovremeno iz trojih usta. "Neću više reći ni riječ", reče Eloise i to takvim tonom da je svima bilo jasno da tako i misli. "Otkrit ću ja o čemu se tu radi", uvjeravala je Hyacinth svoju majku i Penelope. "Sigurna sam da hoćeš", odgovori Violet. Penelope se okrene prema Eloise i reče: "Nemaš ni najmanju šansu." Eloise podigne bradu u zrak i pogleda kroz prozor. "Stigli smo", objavi. Četiri su dame pričekale da kočijaš otvori vrata, a zatim sišle jedna po jedna. "Bože moj", reče Violet s odobravanjem. "Daphne je ovaj put uistinu nadmašila samu sebe." Bilo je nemoguće ne stati i pogledati. Cijela kuća Hastings bila je obasjana svjetlošću. Svaki prozor bio je ukrašen svijećama, a u vanjskim su svijećnjacima gorjele baklje. Cijela četa lakaja, koja je dočekivala goste, također je imala baklje u rukama.

353 Gospodin Bridgerton


"Kakva šteta što lady Whistledown nije ovdje", reče Hyacinth. Iz glasa joj je nestao bezobrazni prizvuk. "Ona bi uživala." "Možda ona jest ovdje", reče Eloise. "Zapravo, vjerojatno jest." "Je li Daphne pozvala Cressidu Twombley?" upita Violet. "Sigurna sam da jest", reče Eloise. "Što ne znači da ja mislim da je ona lady Whistledown." "Ja mislim da u to više nitko ne vjeruje", odgovori Violet uspevši se na prvu stubu. "Idemo, djevojke, noć čeka na nas. Hyacinth iskorači naprijed i krene uz stube rame uz rame s majkom, a Eloise krene za njima u Penelopinom društvu. "Neka čarolija je u zraku", reče Eloise, osvrćući se naokolo kao da nikad nije bila na nekom londonskom balu. "Osjećaš li ti to?" Penelope je samo zurila u nju. Bojala se da će, ako otvori usta, izlanuti sve svoje tajne. Eloise je imala pravo. Bilo je nečeg čudnog i napetog u zraku, nekakva prštava energija, onakva kakvu čovjek osjeti trenutak prije oluje. "Kao da je ovo neki ključni trenutak", zamišljeno će Eloise, "kao da se nečiji život može sasvim promijeniti u jednoj jedinoj noći." "Što ti to govoriš, Eloise?" upita Penelope, uznemirena pogledom u prijateljičinim očima. "Ništa", reče Eloise i slegne ramenima. Ali na usnama joj je ostao tajanstveni smiješak kad je uhvatila prijateljicu pod ruku i promrmljala: "Idemo. Noć čeka na nas."

354 Julia Quinn


23. poglavlje

P

enelope je bila u kući Hastings nebrojeno puta. Bila je i na službenim zabavama i u manje službenim posjetima, ali nikada joj ova ponosna stara zgrada nije izgledala divnije i čarobnije nego te večeri. Ona i dame iz obitelji Bridgerton bile su među prvim gostima; lady Bridgerton je uvijek tvrdila da je nepristojno od obitelji i pomisliti da bi bilo prihvatljivo moderno zakasniti. Bilo je zapravo baš lijepo što su stigle ranije. Penelope će moći razgledati kako su ukrasili zgradu, a neće se pritom morati probijati kroz gužvu. Daphne ovoga puta nije napravila tematski bal, za razliku od prošlotjednog egipatskog bala ili grčkog tjedan dana ranije. Umjesto toga, ukrasila je kuću jednostavnom elegancijom u kojoj je živjela svoj svakodnevni život. Stotine svijeća ukrašavale su zidove i stolove, treperile su u mraku, odbijajući se od ogromnih svijećnjaka koji su visjeli sa stropa. Prozori su bili ukrašeni svjetlucavom srebrnom tkaninom, onakvom kakvu biste pomislili da bi odjenule vile iz bajki. Čak su i sluge odjenule posebne livreje. Penelope je znala da posluga obitelji Hastings obično nosi plavu i zlatnu boju, ali ovoga puta je plava bila ukrašena srebrnom. U ovakvom se okruženju svaka žena osjećala poput kraljevne iz bajke. "Pitam se koliko ovo sve košta", reče Hyacinth razrogačivši oči. "Hyacinth! " prekori je Violet, lupnuvši kćer po ruci. "Znaš da je nepristojno postavljati takva pitanja." 355 Gospodin Bridgerton


"Nisam ništa pitala.", istakne Hyacinth, "samo sam razmišljala. A uostalom, pa to je samo Daphne." "Tvoja je sestra vojvotkinja od Hastingsa", reče Violet, "i ona ima određenu odgovornost prema svojem statusu. Bolje bi ti bilo da to upamtiš." "Ali zar se ne slažeš", reče Hyacinth uhvativši majku pod ruku i lagano je stisnuvši, "kako je važnije da jednostavno zapamtim da je ona moja sestra." "Dobro ti je rekla", reče Eloise uz smiješak. Violet uzdahne. "Hyacinth, objavljujem da ćeš mi ti na kraju doći glave." "Ne, neću", odgovori Hyacinth. "Ali Gregory hoće." "Još ne vidim Colina", reče Eloise, izvivši vrat." "Ne?" Penelope pogledom pretraži sobu. "To me čudi." "Zar ti je rekao da će biti ovdje prije tebe?" "Ne", odgovori Penelope, "ali nadala sam se da hoće." Violet je potapša po ruci. "Penelope, sigurna sam da će Colin brzo doći. I onda ćemo saznati koja je to velika tajna radi koje moram biti kraj tebe. Što ne znači", doda ona brzo, uznemireno je pogledavši, "da je meni to teško. Ti znaš da mi obožavamo tvoje društvo." Penelope joj se ohrabrujuće osmjehne. "Znam. Osjećaj je obostran." Ispred njih je bilo tek nekoliko ljudi u redu za primanje gostiju pa su vrlo brzo došle na red pozdraviti Daphne i njezinog muža Simona. "Što," reče Daphne bez uvoda, čim je bila sigurna da su se ostali gosti dovoljno udaljili da ih ne mogu čuti, "se zbiva s Colinom? Kako se činilo da je pitanje zapravo upućeno njoj, Penelope osjeti potrebu reći: "Ne znam." "Zar je i tebi poslao poruku?" upita Eloise. 356 Julia Quinn


Daphne kimne. "Da, rekao je da pazimo na nju." "Mogli ste i gore proći", reče Hyacinth. "Mi se moramo prilijepiti za nju." Hyacinth se nagne bliže. "Podcrtao je riječ prilijepiti." "A ja sam mislila da vam nisam tako naporan zadatak", bocne ih Penelope. "Joj, ne, nisi", reče veselo Hyacinth, "ali ima nešto baš simpatično u riječi prilijepiti. Lijepo klizi s jezika, slažeš li se? Prilijeeeepiti. Prilijeeeeee... "Čini li se to samo meni", upita Eloise, "ili je ona malo pošandrcala?" Hyacinth ju je ignorirala i slegnula ramenima. "Da ne spominjemo svu tu dramu oko ovoga. Osjećam se kao da se nalazim usred neke velike špijunske zavjere." "Špijunska zavjera", zavapi Violet. "Bože, pomozi nam." Daphne se vrlo dramatično nagne naprijed. "Dakle, rekao nam je..." "Draga ženo, ovo nije natjecanje", ubaci se Simon. Ona ga pogleda ljutito prije nego što se okrene majci i sestrama i reče: "Rekao nam je kako se moramo pobrinuti da se Penelope drži podalje od lady Danbury." "Lady Danbury!" uzviknu sve one uglas. Osim Penelope, koja je jako dobro znala zašto je Colin želio da se ona drži podalje od stare grofice. Mora da je smislio neki bolji plan od onoga da bi trebali uvjeriti lady Danbury da laže i svima objavi kako je ona lady Whistledown. To je morala biti ona varijanta s dvostrukom ucjenom. Što bi drugo moglo biti. Sigurno je otkrio neku strašnu tajnu o Cressidi. Penelope je bila tako oduševljena da je željela poskočiti od veselja. "Ja sam mislila da si ti dobra prijateljica lady Danbury", reče joj Violet. 357 Gospodin Bridgerton


"I jesam", odgovori Penelope, potrudivši se djelovati zbunjeno. "Ovo je jako zanimljivo", reče Hyacinth i počne lupkati prstima po bradi. "Jako, jako zanimljivo." "Eloise", odjednom dobaci Daphne, "ti si večeras nešto strašno tiha." "Osim što mi je rekla da sam pošandrcala." "Hmm?" Eloise je zurila u prazno - ili možda u nešto iza Daphne i Simona – i nije obraćala pažnju na ono o čemu su razgovarali. "Oh, da, valjda nemam što za reći." "Ti?" upita je sumnjičavo Daphne. "I meni je to nevjerojatno", reče Hyacinth. Penelope se složila s Hyacinth, ali odluči to zadržati za sebe. Nije priličilo Eloise da ne daje svoje mišljenje, pogotovo u ovakvoj noći, koja je kako su odmicale sekunde, postajala sve misterioznija. "Vi ste sve rekle baš kako treba", reče Eloise. "Što bih ja uopće imala za dodati?" A ovo se Penelope učini vrlo čudnim. Koliko god to bilo sarkastično pomisliti, Eloise je uvijek imala nešto za dodati. Eloise samo slegne ramenima. "Trebale bismo krenuti naprijed" reče Violet. "Počele smo zadržavati ostale goste." "Vidimo se kasnije.", obeća Daphne. "I..oh!" Svi se nagnu. "Vjerojatno vas to zanima", prošapće Daphne, "lady Danbury još nije ovdje." "Olakšava mi posao", reče Simon koji je djelovao kao da mu je već pomalo dosta svih tih intriga. "Moj ne", reče Hyacinth. "Ja se ipak moram…" 358 Julia Quinn


"... prilijepiti za nju", svi – uključujući i Penelope – završe njezinu rečenicu. "Pa, moram", reče Hyacinth. "Kad smo već kod toga", reče Eloise odmaknuvši se od Daphne i Simona, "Penelope, hoćeš li izdržati malo sa samo dva priljepka? Moram na trenutak izaći." "Idem ja s tobom", objavi Hyacinth. "Ne možete obje ići", reče Violet. "Sigurna sam da Colin nije želio da Penelope ostane sama sa mnom." "Mogu li ja onda ići kad se ona vrati?" namršti se Hyacinth. "Ne radi se o nečemu što bih mogla izbjeći." Violet se okrene prema Eloise s očekivanjem. "Što je?" upita Eloise. "Čekala sam da kažeš isto ono što je rekla Hyacinth." "Ja sam previše dostojanstvena za to", šmrcne Eloise. "Daj, nemoj, molim te", promrmlja Hyacinth. Violet glasno zastenje. "Jesi li sigurna da želiš ostati s nama?" upita ona Penelope. "Mislim da nemam zbora", odgovori Penelope, uživajući u njihovoj raspravi. "Idi", reče Violet Eloise. "Samo se požuri natrag." Eloise kimne majci i zatim, na veliko iznenađenje ostalih, nagne se naprijed i brzo zagrli Penelope. "Čemu to?" upita Penelope, osmjehnuvši se prijateljici s ljubavlju. "Eto tako", odgovori Eloise, osmjehnuvši joj se smiješkom nalik Colinovom. "Ja samo mislim da će ovo biti za tebe jedna posebna noć." "Uistinu?" upita Penelope oprezno. Nije bila sigurna što je možda Eloise dokučila. 359 Gospodin Bridgerton


"Pa, očito je da se događa nešto neuobičajeno", reče Eloise. "Colinu ne priliči ponašati se tako tajanstveno. I ja ti samo dajem podršku." "Ali ti ćeš se vratiti za nekoliko minuta", reče Penelope. "Što god se bude dogodilo – ako će se uopće nešto dogoditi – ti to vjerojatno nećeš propustiti." Eloise slegne ramenima. "Ovo je bilo spontano. Spontano se rodilo iz dvanaest godina prijateljstva." "Eloise Bridgerton, zar ćeš se ti tu sad raspekmeziti?" "S tolikim zakašnjenjem?" reče Eloise glumeći zgroženost. "Sumnjam." "Eloise!" prekine ih Hyacinth, "hoćeš li već jednom otići? Ne mogu čekati cijelu noć." Eloise im brzo mahne i ode. Sljedećih sat vremena one su se samo vrtjele naokolo, družile se s ostalim gostima i hodale – Penelope, Violet i Hyacinth – kao jedno divovsko biće. "Imamo tri glave i šest nogu", primijeti Penelope prilazeći prozoru u pratnji dvije Bridgertonice. "Oprosti, molim te?" upita Violet. "Zar si ti uistinu željela pogledati kroz prozor", promrmlja Hyacinth, "ili nas samo iskušavaš? I gdje je ta Eloise?" "Zapravo vas iskušavam", reče Penelope. "Sigurna sam da je Eloise zadržao netko od gostiju. Znate jednako dobro kao i ja da ima mnogo onih iz čijeg se društva teško iskobeljati kad vas krenu daviti." "Hmm", reče Hyacinth. "Netko treba provjeriti zna li ona što to znači prilijepiti." "Hyacinth", reče Penelope, "ako moraš otići na nekoliko minuta, molim te, samo idi. Ja ću biti dobro." Ona se okrene prema Violet. "I 360 Julia Quinn


vi također. Ako morate ići, obećajem vam da ću vas čekati baš ovdje u ovom kutu." Violet je zgroženo pogleda. "I da pogazim riječ koju sam dala Colinu?" "Ovaj, vi ste mu morali dati svoju riječ?" upita Penelope. "Ne, ali to se podrazumijeva, sigurna sam. Ah, pogledaj!" iznenada uzvikne. "Evo ga, stiže!" Penelope pokuša diskretno dati znak svome mužu, ali svi njezini pokušaji da bude neprimjetna propali su kad Hyacinth energično mahne i poviče: "Coline!" Violet zastenje. "Znam, znam", reče Hyacinth ne kajući se nimalo. "Ovakvo ponašanje ne priliči jednoj dami." "Ako ti to znaš", reče Violet, zvučeći baš kao prava majka, "zašto se onda tako ne ponašaš?" "To ne bi bilo nimalo zabavno." "Dobra večer, moje dame", reče Colin, poljubivši majci ruku prije nego što je elegantno stao kraj Penelope i obgrlio ju oko struka. "Dakle?" zahtijevala je Hyacinth. Colin samo trzne jednom obrvom. "Hoćeš li nam reći?" uporna je bila ona. "Sve u svoje vrijeme, draga sestro." "Ti si grozan, baš grozan čovjek", gunđala je Hyacinth. "Čujte", promrmlja Colin ogledavajući se oko sebe, "što se dogodilo s Eloise?" "To je jako dobro pitanje", promrmlja Hyacinth u istom trenutku kad je Penelope odgovorila: "Sigurna sam da će se brzo vratiti." On kimne. Nije izgledao previše zainteresirano. "Majko", reče on okrenuvši se prema Violet, "kako si mi ti?" 361 Gospodin Bridgerton


"Ti šalješ šifrirane poruke po cijelom gradu", oštro će Violet, "i onda mene pitaš kako sam ja?" On se nasmiješi. "Da." Violet počne prijeteći mahati prstom prema njemu. To je bilo nešto što je zabranila svojoj djeci da ikada učine na javnom mjestu. "O, ne, da se nisi usudio, Coline Bridgertone. Nećeš se izvući bez opravdanja. Ja sam tvoja majka. Tvoja majka!" "Ja sam svjestan što si mi ti", promrmlja on. "Ne možeš ti tu sad uplesati i omesti me nekom doskočicom i dražesnim smiješkom." "Ti misliš da je moj osmijeh dražestan?" "Coline! " "Ali", nastavio je, "jedno si pogodila." Violet trepne. "Jesam li?" "Da. Ovaj dio s plesom." On nakrivi glavu lagano ustranu. "Mislim da čujem prve taktove valcera." "Ja ne čujem ništa", reče Hyacinth. "Stvarno? Baš šteta." On zgrabi Penelope za ruku. "Hajdemo, ženo. Vjerujem da je ovo naš ples." "Ali nitko ne pleše", procijedi Hyacinth. On je zabljesne samozadovoljnim osmijehom. "Plesat će." A zatim, prije nego što je itko od njih imao priliku komentirati, povuče Penelope za ruku i oni se krenu probijati kroz gužvu. "Zar nisi želio plesati?" upita Penelope kad su prošli kraj malog orkestra čiji su se članovi odmarali na poduljoj stanci. "Ne, samo sam želio pobjeći", objasni on, klizne kroz pokrajnja vrata i povuče je za sobom.

362 Julia Quinn


Nakon nekoliko trenutaka već su se popeli uskim stubama i našli se u maloj sobi osvijetljenoj samo bakljama koje su gorjele na vanjskim zidovima zgrade. "Gdje smo mi to?" upita Penelope, ogledavajući se uokolo. Colin slegne ramenima. "Ne znam. Ali poslužit će." "Hoćeš li mi konačno reći što se zbiva?" "Ne, prvo ću te poljubiti." I prije nego što je imala priliku odgovoriti (što ne znači da bi se pobunila!) usne mu pronađu njezine. Bio je to poljubac koji je bio i gladan i paničan i nježan. "Coline!", dahne ona u onom djeliću sekunde dok je on uzimao dah. "Ne sada", reče on, ponovno je počevši ljubiti. "Ali…" ostatak rečenice se izgubio u njegovim usnama. Bio je to poljubac koji ju je cijelu zarobio, od glave do pete, od načina na koji su njegovi zubi grickali njezine usne, do njegovih ruku koje su joj gnječile pozadinu i klizile po leđima. Bila je to ona vrsta poljupca od kojeg bi joj koljena počela klecati i ona bi klonula na sofu i dopustila mu da joj radi što god poželi, što zločestije to bolje, iako su bili samo nekoliko metara od petsto pripadnika visokog društva, osim što... "Coline!" uzvikne ona, nekako uspjevši osloboditi usta. "Pssst." "Coline, moraš prestati! " On je pogleda poput izgubljenog psića. "Moram?" "Da, moraš." "Pretpostavljam da ćeš reći da moram prestati zbog svih onih ljudi koji su odmah tu iza vrata." "Ne, iako je to dobar razlog da se pokušaš obuzdati." "Da pokušam pa da ne uspijem, možda?" upita on pun nade. 363 Gospodin Bridgerton


"Ne! Coline…" Ona se ispetlja iz njegovog zagrljaja i odmakne se jedan metar, kako je njegova blizina ne bi dovela u iskušenje da se zaboravi. "Coline, moraš mi reći što se zbiva." "Pa", reče on polako, "ja sam te ljubio…" "Znaš da ne mislim na to." "Onda dobro." On se odmakne od nje. Njegovi su koraci snažno odjekivali u njezinim ušima. Kad se okrenuo, izraz lica mu je bio smrtno ozbiljan. "Odlučio sam što ću učiniti u vezi s Cressidom." "Uistinu? Što ćeš učiniti? Reci mi." Lice mu poprimi pomalo bolan izraz. "Zapravo, mislim da bi bilo najbolje da ti to ne kažem dok se plan ne počne odvijati." Ona je zurila u njega u nevjerici. "Ne misliš valjda ozbiljno." "Ovaj..." On je čeznutljivo gledao u vrata, nadajući se da bi mogao pobjeći. "Reci mi", inzistirala je Penelope. "No, dobro." On uzdahne, zatim opet uzdahne. "Coline!" "Dat ću izjavu za javnost", reče on, kao da će to sve objasniti. Isprva nije rekla ništa, pomislivši da će valjda sve biti jasno bude li pričekala jedan trenutak i promislila. Ali to nije upalilo pa ga je upitala. Riječi su joj bile spore i oprezne: "Kakvu izjavu?" Lice mu je postalo odlučno. "Reći ću istinu. Ona zastenje. "O meni?" On kimne. "Ali ne smiješ!" "Penelope, ja mislim da je to najbolje."

364 Julia Quinn


Penelope počne hvatati panika. Imala je dojam da joj se pluća stišću. "Ne, Coline, ne smiješ! Ne smiješ to učiniti! To nije tvoja tajna i nemaš je pravo otkriti!" "Zar ti želiš plaćati Cressidi čitavog svog života?" "Ne, naravno da ne, ali mogu zamoliti lady Danbury...!" "Ti nećeš zamoliti lady Danbury da laže u tvoju korist", zareži on. "To je ispod tvoje časti i ti to dobro znaš." Penelope zastenje na njegov oštar ton. Ali duboko u sebi, znala je da on ima pravo. "Ako si bila spremna dopustiti nekome da prisvoji tvoj identitet", reče on, "onda si to mogla dopustiti Cressidi." "Nisam mogla", šapne ona. "Ne njoj." "Dobro. Onda je vrijeme da ustanemo i suočimo se s tim." "Coline", prošapće ona, "ja ću biti upropaštena." On slegne ramenima. "Preselit ćemo se na selo." Ona odmahne glavom, očajnički pokušavajući pronaći prave riječi. On je primi za ruku. "Zar ti je to uistinu toliko važno?" reče joj nježno. "Penelope, ja te volim. Dok god smo zajedno, bit ćemo sretni." "Ne radi se o tome", reče ona, pokušavajući izvući ruku iz njegova stiska kako bi obrisala suze. Ali on ju nije puštao. "O čemu se onda radi?" upita on. "Coline, i ti ćeš biti upropašten", prošapće ona. "Nije me briga." Ona je u nevjerici zurila u njega. On je zvučao tako bezbrižno, tako opušteno u vezi s nečim što će mu promijeniti čitav život, promijeniti ga na način koji on uopće nije mogao zamisliti.

365 Gospodin Bridgerton


"Penelope", reče on, a glas mu je bio tako razuman da ga je jedva mogla podnijeti, "to je jedino rješenje. Ili ćemo mi reći svijetu ili će to učiniti Cressida." "Možemo joj platiti", prošapće ona. "Je li to uistinu ono što ti želiš?" upita je Colin. "Dati joj sav novac koji si stekla teškim radom? Mogla si joj onda radije dopustiti onu laž da je ona lady Whistledown." "Ne mogu ti dopustiti da to učiniš", reče ona. "Ja mislim da ti ne shvaćaš što znači biti izopćen od društva." "A ti shvaćaš?" "Bolje od tebe!" "Penelope..." "Ti se praviš kao da to nije važno, ali ja znam da se tako ne osjećaš. Ti si bio toliko bijesan na mene kad sam objavila onu posljednju kolumnu samo zato što si mislio da sam riskirala da se tajna otkrije." "Na kraju je ispalo", primijeti on, "da sam imao pravo." "Vidiš? " reče ona panično. "Zar ne shvaćaš? Ti si još uvijek ljut na mene zbog toga!" Colin glasno uzdahne. Ovaj razgovor nije tekao u smjeru u kojem se on nadao. On nikako nije želio da ga ona podsjeti na njegovo ranije inzistiranje da nikome ne smije reći za svoj tajni život. "Da nisi objavila tu posljednju kolumnu", reče on, "mi sad ne bismo bili u ovoj situaciji, to je istina, ali to je sad dvojbeno, slažeš se?" "Coline", prošapće ona, "kažeš li cijelom svijetu da sam ja lady Whistledown i oni budu reagirali onako kako mislimo da će reagirati, nikad nećeš uspjeti objaviti svoje dnevnike." Njemu srce stane. Jer to je bio trenutak kad ju je konačno shvatio. Ona mu je već ranije rekla da ga voli i pokazala mu je to, na sve načine koje ju je naučio. Ali nikada ranije to nije bilo tako jasno, tako iskreno, tako iskonsko. 366 Julia Quinn


Cijelo vrijeme koje ga je preklinjala da to ne objavi - to je sve bilo radi njega. On proguta knedlu koja mu se stvarala u grlu. Borio se za riječi, borio se čak i za zrak. Ona ispruži ruku i dotakne ga. Pogled joj je bio molećiv, obrazi mokri od suza. "Ja si to nikada ne bih mogla oprostiti", reče ona. "Ja ne želim uništiti tvoje snove." "Ali to nisu bili moji snovi dok nisam upoznao tebe", šapne on. "Ti ne želiš objaviti svoje dnevnike?" upita ona, trepćući zbunjeno. "Ti si to radio samo zbog mene?" "Ne", reče on, zato što je ona zaslužila potpunu iskrenost. "Ja to želim, to jest moj san. Ali je to san koji si mi ti dala." "Što ne znači da ti ga ja smijem oduzeti." "To se neće dogoditi." "Da, ja..." "Ne", reče on glasno, "neće. Objavljivanje mojih djela... to nije ni sluga mojem pravom snu, a taj je da provedem ostatak života s tobom." "Taj će ti se san ostvariti", reče ona nježno. "Znam." On se osmjehne, a zatim je pogleda prilično nadmeno. "Pa što onda imamo izgubiti?" "Možda više nego što možemo pretpostaviti." "A možda i manje", podsjeti je on. "Ne zaboravi da sam ja Bridgerton. A sada si to i ti. A mi u ovom gradu imamo priličnu moć. Ona ga pogleda razrogačivši oči. "Što ti to znači?" On skromno slegne ramenima. "Anthony će nam dati svoju punu podršku." "Rekao si Anthonyju?" zastenje ona.

367 Gospodin Bridgerton


"Morao sam reći Anthonyju. On je glava obitelji. A na svijetu ima malo ljudi koji bi se usudili njega naljutiti." "Oh." Penelope zagrize donju usnu, razmišljajući o ovom što joj je Colin upravo rekao. A zatim, zato što je to morala znati reče: "Što je rekao?" "Bio je iznenađen." "To sam i očekivala." "I bilo mu je prilično drago." Lice joj se obasja. "Uistinu?" "I jako zabavno. Rekao je da se mora diviti nekome tko je toliko godina uspio sačuvati takvu tajnu. Rekao je da jedva čeka da to ispriča Kate." Ona kimne. "Onda valjda moraš sada dati izjavu. Tajna je otkrivena." "Anthony neće nikome reći ako ga ja zamolim", reče Colin. "To nema nikakve veze s razlogom zašto želim čitavom svijetu objaviti istinu." Ona ga pogleda s očekivanjem, zabrinuto. "Istina je", reče Colin povukavši je bliže k sebi, "da sam ja vrlo ponosan na tebe." Ona osjeti kako se smješka, a to je bilo jako čudno, zato što samo nekoliko časaka ranije nije mogla zamisliti da će se ikada više smješkati. On se nagne naprijed dok im se nosovi ne dodirnu. "Želim da svi znaju kako sam ponosan na tebe. Kad završimo s time, neće biti ni jedne osobe u Londonu koja neće znati koliko si mudra." "Ali mogli bi me i dalje mrziti", reče ona. "Mogli bi", složi se on, "ali to će biti njihov problem, a ne naš." "O, Coline", uzdahne ona. "Ja te tako silno volim. I to je tako divno, uistinu." 368 Julia Quinn


On se naceri. "Znam." "Ne, uistinu te volim. Mislila sam ranije da te volim, i sigurna sam da je to bila istina, ali to se ne može usporediti s ovim kako se sada osjećam." "Odlično", reče on, a u očima mu se pojavi neki prilično posesivni sjaj, "takvu te volim. Sad dođi sa mnom." "Kamo?" "Ovamo", reče on, širom otvorivši jedna vrata. Na Penelopino čuđenje, našla se na malom balkonu koji je gledao na cijelu plesnu dvoranu. "O. Dragi. Bože", glasno gutne, pokušavajući ga povući natrag u mračnu sobu iza njih. Nitko ih još nije ugledao, još uvijek mogu pobjeći. "C-c-c", prekori je Colin. "Hrabrosti malo, draga moja." "Zar ne možeš objaviti nešto u novinama?" šapne ona panično. "Ili samo nekome reći i pustiti da se glasine prošire." "Ono što ja želim postići može se samo ovako grandioznom objavom." Ona grčevito gutne. Što se tiče grandioznosti, od ovoga nema ništa grandioznije. "Znaš da se sva izgubim kad sam u središtu pozornosti", reče, pokušavajući se prisjetiti kako se diše normalnim ritmom. On joj stisne nježno ruku. "Ne brini, znam." Pogledao je po gomili dok nije ugledao njihovog domaćina, svog zeta, vojvodu od Hastingsa. Colin kimne, a vojvoda krene prema orkestru. "Simon zna?" zastenje Penelope. "Rekao sam mu kad sam stigao", odsutno promrmlja Colin. "Kako misliš da sam znao pronaći ovu sobu s balkonom?" A zatim se dogodilo nešto nevjerojatno. Čitava četa lakaja pojavi se niotkuda i krene dijeliti visoke čaše šampanjca svakom prisutnom gostu. 369 Gospodin Bridgerton


"Evo i naših", reče Colin s odobravanjem, podigavši dvije čaše koje su ih čekale u kutu. "Baš kao što sam zatražio." Penelope šutke uzme svoju čašu, još uvijek ne mogavši shvatiti što se sve to odvija oko nje. "Vjerojatno je dosad već malo ishlapio", šapne joj Colin zavjerenički. Ona je znala da to čini kako bi je opustio. "Ali to je najbolje što sam uspio pod ovakvim okolnostima." Dok je Penelope prestravljeno stiskala Colinovu ruku, gledala je bespomoćno kako Simon utišava orkestar i govori svima okupljenima neka obrate pozornost na njegova brata i sestru na balkonu. Njegovog brata i sestru, pomisli ona začuđeno. Bridgerton su uistinu bili nadahnuće za čvrste veze. Nikad nije pomislila da će dočekati dan kad će je jedan vojvoda nazvati svojom sestrom. "Dame i gospodo", najavi Colin. Njegov snažni, samouvjereni glas odjekivao je plesnom dvoranom, "želio bih nazdraviti najnevjerojatnijoj ženi na svijetu." Tihi žamor proširi se prostorijom, a Penelope je stajala ukipivši se, gledajući kako je svi promatraju. "Ja sam se tek oženio", nastavi Colin, počastivši goste svojim iskrivljenim smiješkom, "pa mi stoga morate oprostiti što govorim kao zaljubljeni dječarac." Gomilom se promoli prijateljski smijeh. "Znam da su se mnogi iznenadili kad sam zaprosio Penelope Featherington. I ja sam se također iznenadio." Nekoliko se ljudi podrugljivo naceri, ali Penelope se držala savršeno mirno, savršeno ponosno. Colin će reći baš ono što treba. Znala je da hoće. Colin bi uvijek rekao baš ono što treba. "No nije me iznenadilo to što sam se zaljubio u nju", reče znakovito, pogledavši gomilu izazivački, "nego to što mi je za to trebalo toliko dugo."

370 Julia Quinn


"Znate, mi se poznajemo već godinama", nastavio je on, malo nježnijim glasom, "i nekako se dogodilo da nikada nisam uzeo vremena da zavirim unutra i vidim tu prelijepu, mudru i duhovitu ženu u koju se razvila." Penelope osjeti kako joj suze klize niz lice, ali nije se mogla pomaknuti. Jedva je uspijevala disati. Očekivala je da će otkriti njezinu tajnu, ali umjesto toga on joj je davao ovaj nevjerojatan dar, ovu spektakularnu objavu ljubavi. "Stoga", reče Colin, "sa svima vama ovdje kao svjedocima, želio bih reći... Penelope..." Okrene se prema njoj, primi je za ruku i reče: "Ja te volim. Obožavam te. Ljubim tlo po kojem hodaš." Okrene se prema gomili, podigne čašu i reče: "U zdravlje moje žene!" "U zdravlje tvoje žene!" svi su povikali, prepustivši se čaroliji toga trenutka. Colin ispije šampanjac, i Penelope ga ispije, iako nije mogla ne upitati se kada će im otkriti pravi razlog za ovu objavu. "Odloži čašu, draga", promrmlja, uzevši joj je iz ruke i odloživši je sa strane. "Ali..." "Previše me prekidaš", ukori je, a zatim je zagrli i strastveno je poljubi, baš ondje, na balkonu pred cijelim gradom. "Coline! " zavapi ona kad joj je dao priliku da počne disati. On se lukavo naceri dok je njihova publika s odobravanjem klicala. "I da, još jedna stvar!" poviče on gomili. Sad su već s odobravanjem lupkali nogama, pozorno prateći svaku njegovu riječ. "Ja ću rano napustiti ovu zabavu. Zapravo, ovoga časa." On pogleda Penelope iskosa, zločesto. "Siguran sam da shvaćaš." Muškarci su u gomili sad već podrugljivo dobacivali dok je Penelopino lice poprimilo crvenu boju cikle.

371 Gospodin Bridgerton


"Ali prije nego što odem, moram reći još jednu stvar. Još jednu sitnicu, ako mi još ne vjerujete da je moja žena najduhovitija, najpametnija i najdivnija žena u Londonu." "Neeeee!" začuo se glas iz pozadine, a Penelope je znala da je to bio Cressidin glas. Ali čak ni Cressida nije bila dorasla gomili i nitko je nije puštao naprijed. Nitko čak nije slušao njezine uzrujane vapaje. "Može se reći da moja žena ima dva djevojačka imena", reče on pažljivo. "Naravno, svi je vi poznajete kao Penelope Featherington, kao što sam je i ja poznavao. Ali ono što ne znate, a što ni ja nisam bio dovoljno pametan otkriti dok mi sama nije rekla…" On zastane, čekajući da svi ušute. "... jest to da je ona također sjajna, duhovita i zadivljujuće veličanstvena... O da, svi vi dobro znate o kome ja govorim", reče on, mahnuvši rukom prema gomili. "Predstavljam vam svoju ženu!" reče on, a njegova se ljubav i ponos razliju po prostoriji. "Lady Whistledown!" Jedan časak nije se čuo ni glas. Bilo je to kao da se nitko nije usudio ni disati. A zatim se začulo. Klap. Klap. Klap. Sporo i uporno, s takvom snagom i odlučnošću da su se svi morali okrenuti i pogledati tko se usudio prekinuti šokiranu tišinu. Bila je to lady Danbury. Bockala je nečiju ruku svojim štapom, držeći ruke visoko, pljeskala glasno i ponosno, sjajući od ponosa i oduševljenja. A zatim još netko počne pljeskati. Penelope trzne glavu u stranu da vidi tko je to bio... Anthony Bridgerton. A zatim Simon Basset, vojvoda od Hastingsa. A zatim žene iz obitelji Bridgerton, a zatim one iz obitelji Featherington, a zatim još netko i još netko dok cijela plesna dvorana nije klicala. 372 Julia Quinn


Penelope nije mogla vjerovati svojim očima. Sutra će se možda sjetiti da su ljuti na nju, bit će bijesni što je toliko godina radila od njih budale, ali večeras... Večeras su joj se mogli samo diviti i klicati joj. Za ženu koja je sva svoja postignuća morala izvesti u tajnosti, to je bilo sve što je mogla samo sanjati. Zapravo, skoro sve. Sve što je uistinu samo mogla sanjati stajalo je kraj nje, zagrlivši je rukom oko struka. A kad ga je pogledala, kad je pogledala njegovo voljeno lice, on se smješkao s takvom ljubavlju i ponosom da je ostala bez daha. "Čestitam, lady Whistledown", promrmlja on. "Više mi se sviđa gospođo Bridgerton", odgovori mu ona. On se naceri. "Odličan izbor." "Možemo li sad otići?" prošapće ona. "Sada?" Ona kimne. "O, da", reče on oduševljeno. I nitko ih nije vidio nekoliko dana.

373 Gospodin Bridgerton


Epilog

Trg Bedford, Bloomsbury London, 1825.

S

tigla je! Stigla je!

Penelope podigne pogled s papira koji su joj prekrili stol. Colin je stajao na vratima njezina malog ureda i poskakivao poput nekog dječarca. "Tvoja knjiga!" uzvikne ona i skoči na noge onoliko brzo koliko joj je njezino prilično nezgrapno tijelo dopuštalo. On se nije mogao prestati cerekati dok joj je uručivao svoju knjigu. "Ooooo", reče ona s velikim poštovanjem, držeći tanku knjigu uvezenu u kožu. "O, Bože." Prinijela je knjigu licu i duboko udahnula. "Zar nije divan taj miris novih knjiga?" "Vidi ovo, vidi ovo", reče on nestrpljivo, pokazavši prstom na svoje ime na omotu. Penelope je sjala. "Vidi ti to. I kako samo elegantno izgleda." Ona prijeđe prstima po slovima dok je čitala: "Englez u Italiji, Colin Bridgerton." On je izgledao kao da će se raspuknuti od ponosa. "Izgleda dobro, zar ne?" 374 Julia Quinn


"Izgleda bolje od dobro, izgleda savršeno! A kad će izaći Englez na Cipru?" "Nakladnik kaže svakih šest mjeseci. A nakon nje planiraju objaviti Engleza u Škotskoj." "Joj, Coline, tako sam ponosna na tebe." On je povuče u zagrljaj i spusti bradu na njezinu kosu. "Ja to ne bih mogao bez tebe." "Da, mogao bi", odgovori mu ona odano. "Budi tiho i prihvati pohvalu." "Onda dobro", reče ona, nacerivši se, iako joj nije mogao vidjeti lice, "ne bi mogao. Očito je da nikad ne bi pronašao nakladnika bez ovako talentirane urednice." "Ne pada mi na pamet da se usprotivim ovome", reče on, nježno je poljubivši u kosu prije nego što ju je pustio. "Sjedni", reče joj. "Ne bi smjela biti tako dugo na nogama." "Ma dobro sam", uvjeravala ga je, ali ipak sjedne. Colin se ponašao pretjerano zaštitnički od prvog časa kad mu je rekla da je u drugom stanju, a sada kad je do termina bilo samo mjesec dana, bio je nepodnošljiv. "Kakvi su ovo papiri?" upita je, pogledavši prema njezinim črčkarijama. "Ovo? Ma, to nije ništa", reče ona i krene ih skupljati na hrpu. "Samo jedan mali projekt na kojem radim." "Uistinu?" On sjedne nasuprot nje. "Što je to?" "Ovaj, to je... zapravo..." "Penelope, što je to?" upita je. Izgledalo je kako ga njezino mucanje izuzetno zabavlja. "Nisam znala kud bih sa sobom nakon što sam završila s uređivanjem tvojih dnevnika", objasni ona, "i otkrila sam da mi jako nedostaje pisanje." 375 Gospodin Bridgerton


On se smješkao dok se naginjao naprijed. "Na čemu to radiš?" Ona se zacrveni, nije joj bilo jasno zašto. "Na romanu." "Romanu? Pa to je sjajno, Penelope!" "Stvarno to misliš?" "Naravno da to stvarno mislim. Kako se zove?" "Pa, napisala sam tek nekoliko desetaka stranica", reče ona, "i ima još puno posla, ali mislim, ako ga ne odlučim previše promijeniti, da ću ga nazvati Nevidljiva." Pogled mu je postao topao, skoro maglovit. "Uistinu?" "To je donekle autobiografski roman", prizna Penelope. "Samo donekle?" upita on. "Samo malo." "Ali ima sretan kraj?" "O, da", reče ona gorljivo. "Mora imati sretan kraj." "Mora imati?" Ona ispruži ruke preko stola i stavi ih povrh njegovih. "Ja mogu napisati samo roman sa sretnim završetkom", prošapće ona. "Ne bih znala napisati drukčiji završetak."

Svršetak

Marta 376 Julia Quinn

284434779 gospodin bridgerton julia quinn  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you