Issuu on Google+


Julie James

Najseksi frajer na svijetu

Prevela s engleskoga Mirjana Čanić


Julie James Najseksi frajer na svijetu Prevela s engleskoga Mirjana Čanić


Prvo poglavlje TAYLOR DONOVAN možda nije bila dugo u Los Angelesu, ali je itekako mogla prepoznati kad joj netko pokušava podvaliti sranje. Bio je ponedjeljak, 8:15 ujutro. Ruku na srce, malo prerano — barem što se tiče Taylor — da se bavi posljednjom rundom besmislica svog protivnika Franka Siedleckog, odvjetnika EEOC-a1. Ali hej, bilo je predivno sunčano jutro u južnoj Kalifomiji, a njezina kava iz Starbucksa već je počela djelovati, pa je bila voljna ponašati se pristojno. Frankov poziv stigao je taman kad je Taylor parkirala u garaži svoje poslovne zgrade u centru Los Angelesa. Javila se i pustila protivnika da melje nekoliko minuta — bez prekida, mogla bi dodati — o pravednosti položaja njegovih klijenata te o tome kako bi se Taylor i njezin krajnje nepošten klijent trebali smatrati sretnicima jer im je pružena prilika da se iz cijele tužbe izvuku sa sićom od trideset milijuna dolara. No u određenom trenutku čovjeku jednostavno prekipi i ne može više podnositi toliku količinu gluposti u jednom pozivu, i to u ponedjeljak ujutro. Popio on finu kavu ili ne. Zato Taylor nije bilo druge nego da prekine Frankovo lupetanje, moleći se da nije izgubila signal na mobitelu kad je ušla u dizalo u predvorju. »Frank, Frank«, rekla je odlučnim, no profesionalnim tonom, »nema šanse da ćemo pristati na taj iznos. Želiš sav taj novac samo zato što je tvoja klijentica čula riječ od pet slova na radnom mjestu?« Uto primijeti da je u dizalo ušao stariji par. Uljudno se nasmiješila ne prekidajući razgovor. »Znaš, ako će EEOC tražiti trideset milijuna dolara u slučaju seksualnog zlostavljanja«, rekla je Franku, »barem mi reci da je netko nazvan droljom ili kurvom.« Krajičkom oka Taylor je opazila da je starija žena — bilo joj je najmanje sedamdeset pet godina — zgranuto pogledala supruga. Ali onda se Frank navio o navodnim prednostima tužiteljice. »Da ti budem iskrena, nisam osobito zadivljena tvojim slučajem«, rekla je prekinuvši ga. »Sve što imaš nekoliko je prilično beznačajnih incidenata. Nije da ju je netko lupio po dupetu ili je zgrabio za cicu.«


Taylor je zamijetila da se stariji par diskretno, ali brzo, odmaknuo od nje prema suprotnom kraju dizala. »Naravno da te ne shvaćam ozbiljno«, odgovorila je na pitanje svog protivnika. »Pa ovdje govorimo o trideset milijuna dolara.« Umjesto da podvikne, u njezinom se glasu dao naslutiti smijeh, a iz iskustva je znala da to kudikamo više znade razbjesniti njezine protivnike. Kako nije vidjela razloga da potrati i jednu minutu dulje, sažela je svoj položaj u nekoliko jednostavnih, kratkih misli. »Frank, ovaj će slučaj u javnosti odjeknuti poput bombe. Moji klijenti nisu počinili ništa protuzakonito, a oboje znamo da neću imati nikakvih problema to dokazati poroti. Stoga je besmislena bilo kakva daljnja rasprava o tvojoj suludoj nagodbi. Nazovi me kad netko vidi penis.« Taylor je snažno zaklopila mobitel ne bi li naglasila svoje riječi. Ubacila je telefon u aktovku i uputila osmijeh isprike starijem paru. Leđima naslonjeni na stijenku dizala, zurili su nju razjapljenih usta. »Oprostite zbog ovog s penisom«, rekla je nastojeći se nekako iskupiti. »Valjda sam oguglala na takve stvari.« Nedužno je slegnula ramenima kad je resko zvonce dizala najavilo dvadeset treći kat. Dobacila je još jedan pogled svojim vremešnim suputnicima. »Rizik posla.« Taylor namigne. Potom se vrata dizala otvore i ona iziđe u hodnik svoje tvrtke. Taylor je obožavala sve one zvukove i strku odvjetničkog ureda. Telefoni zvone sve u šesnaest, bjesomučni, nadobudni razgovori što dopiru iza zatvorenih vrata, pisači što zaposleno izbacuju sažetke od pedeset stranica, poštanska kolica koja se kotrljaju dostavljajući sudske naloge — sve je to bila glazba za njezine uši. Bili su to zvukovi ljudi koji naporno rade. A nijedan suradnik — barem se Taylor nadala da tako misle njezini stariji partneri — nije bio marljiviji od nje. Od onog trenutka kad je prije sedam godina prvi put kročila u čikaški ured Gray & Dallasa, svim se silama trudila da svi uvide kako je ona suradnica kojoj se smiješi uspjeh. A sad ju je tvrtka poslala u Los Angeles da zastupa obranu u slučaju seksualnog zlostavljanja u jednoj od najuglednijih robnih kuća u državi — slučaju u koji su bile uprte sve oči javnosti. Bila je itekako svjesna da je ovo bio test u kojem će se vidjeti za što je točno sposobna. A bila je više no spremna. Tog je jutra Taylor koračala hodnikom do svog ureda, prošavši pored stola svoje


tajnice baš kao što je to činila svako jutro ova protekla dva tjedna otkako je stigla u Los Angeles. »Dobro jutro, Linda. Ima li kakvih poruka?« Linda se uspravila za stolom. Bilo je nešto u Taylor zbog čega su oni oko nje očito imali osjećaj da moraju djelovati zaposleno. »Dobro jutro, gospođice Donovan«, uvježbano je odgovorila Linda. »Imate jednu poruku — gospodin Blakely vas želi vidjeti u svom uredu.« Taylor naglo zastane. Bilo je to neobično — jutros nije imala u rasporedu sastanak sa Samom. »Je li rekao o čemu je riječ?« »Žao mi je, ali nije, gospođice Donovan.« Taylor se uputila prema svom uredu, usput govoreći Lindi: »Nazovi Samovu tajnicu i neka mu kaže da ću biti kod njega za pet minuta.« Potom je provirila glavom iza vrata i nasmiješila se svojoj novoj tajnici. »I Linda, zapamti — možeš me zvati Taylor.« Taylor nije mogla a da ne zastane na vratima, diveći se Samovom uredu, prije nego što je pokucala kako bi se najavila. Bio je to prekrasan kutni ured s masivnim stolom od trešnjina drva i pripadajućim ormarima za spise, baršunasto mekanim svijetlosmeđim sagom i staklenim stijenama što su se na dva zida pružale od poda do stropa. Njoj je ovaj raskošno uređeni partnerski ured bio više od pukog statusnog simbola koji je imao zadiviti klijente i druge odvjetnike. Bio je to pokazatelj istinskog uspjeha. A jednoga dana, nadala se u ne tako dalekoj budućnosti, i sama će stolovati u takvom uredu. Bit će to dokaz da je postigla najvažniji cilj koji si je davno postavila. Prije mnogo godina Taylorini su se roditelji žrtvovali kako bi bila ovdje ovog ponedjeljka ujutro. Odrastajući u Chicagu, u radničkoj četvrti, trojica njezine glasne i ne osobito akademski orijentirane braće, pohađala su lokalnu katoličku srednju školu za dječake. Taylor će, pretpostavljalo se, također pohađati katoličku školu za djevojčice. No vidjevši kćerine izvanredne ocjene, Taylorini su roditelji zaključili da zaslužuje najbolje obrazovanje koje novac može kupiti, makar to značilo ulaganje sredstava koja nisu imali. Stoga, kako bi namaknuli osamnaest tisuća dolara za godišnju školarinu u srednjoj školi koja je dio sveučilišta Chicago Lab (dok su i dalje uzdržavali četvero djece), njezini su roditelji podignuli kredit s drugom hipotekom na kuću, a otac je prodao Corvettu Stingray iz 1965., kabriolet koji je restaurirao u svojoj garaži.


Duboko cijeneći roditeljsku žrtvu, Taylor im je obećala da nikad neće požaliti ulaganje u njezino obrazovanje. Bilo je to obećanje koje ju je vodilo kroz srednju školu i koledž, a kasnije i kroz pravni fakultet na sveučilištu Northwestern. Bilo je to obećanje koje ju je i dan-danas motiviralo. Nakon diplome na pravnom fakultetu, Taylor je odabrala raditi za Gray & Dallas i to zbog sasvim jednostavnog razloga — bio je to najbolji odvjetnički ured u Chicagu te jedan od ponajboljih na svijetu. Bila je ponosna što je bila dio takve mašinerije. I zato će učiniti sve što je potrebno da ovdje uspije. Srećom, za razliku od mnogih njezinih kolega studenata koji su se okrenuli pravu jer je medicina bila preteška i trebale su proći godine da se nešto zaradi, ili zbog pritiska obitelji, ili jednostavno stoga jer se nisu znali dosjetiti ničemu drugome, ona je iskreno uživala biti odvjetnica. Od trenutka kad je održala svoje prvo improvizirano unakrsno ispitivanje u fakultetskoj sudnici, kao da je sve sjelo na svoje mjesto. I zato, dok je stajala na pragu Samovog otmjenog par tnerskog ureda, nije mogla a da se ne nasmiješi, ne samo zbog divljenja nego i zbog slutnje o onome što, nadala se, uskoro dolazi. Jednoga dana, Taylor se u sebi zavjetovala. Jednoga dana. Poravnala je svoje odijelo i pokucala na Samova vrata. Podignuo je pogled s računala i toplo se osmjehnuo. »Taylor! Uđi.« Sjela je u jedan od naslonjača ispred Samovog stola. U stilu svih lukavih odvjetnika, naslonjači pred stolom bili su niži od Samovog, zbog čega je mogao gledati dolje na svoje goste. »Jesi li se već smjestila?« upitao je Sam. Taylor se s krivnjom nasmiješi, pomislivši na neraspakirane kutije razbacane po hodniku ispred dnevne sobe njezinog dvosobnog stana koji je tvrtka za nju unajmila. »Pa, gotovo da jesam.« »Selidba je baš gnjavaža, zar ne?« »Barem imam što raditi kad nisam u uredu.« Sam je pažljivo pogleda. »Da, vidim da si već počela dokasna ostajati na poslu. Trebala bi si uzeti vremena da se smjestiš prije nego što se slučaj zahukta.« Taylor odlučno slegne ramenima. Ona ionako nije znala drugo doli raditi punom parom. A Sam Blakely — glava ureda u Los Angelesu — bio je muškarac kojeg je


silno željela zadiviti. »Samo se želim što prije uhvatiti posla, to je sve.« Sam je imao oštre, lisičje crte lica koje su postale još istaknutije dok se s odobravanjem smiješio na Taylorin poslovni ton. »Onda mi reci kako ide slučaj?« Taylor se opustila u naslonjaču pa počela s izlaganjem: »Vrlo dobro. Dobili smo poziv za prijedlog za isključenje dokaza iz postupka. Mislim da ćemo moći pobiti najmanje polovicu EEOC-ovih dokaza. A jedan od njihovih odvjetnika jutros je nazvao kako bismo raspravili o nagodbi.« »Ma nemoj mi reći?« Taylor je skromno nagnula glavu ustranu. »Recimo samo da mu je jasno da nismo zainteresirani.« Sam se zacerekao. »Dobro. Očekujem daljnja izviješća, i nemoj se ustručavati ako ti bude trebao kakav savjet.« Taylor kimne, poštujući to što joj je Sam dao odriješene ruke u ovom slučaju. Otkako je stigla u L.A., rado joj je prepustio sav posao u vezi slučaja — a to je bio stil poslovanja kojim je samo mogla napredovati. Pretpostavila je da ovo znači kraj njihova sastanka, no umjesto da je otpravi, Sam se premjesti u naslonjaču kao da želi još nešto reći. »Još nešto, Same?« Njegov govor tijela u tom se trenutku činio pomalo... neobičnim. Nije još tako dobro poznavala Sama, pa ga nije mogla pročitati kao kolege doma u Chicagu. Čekala je, a Sam se naslonio i prodorno zagledao u nju, stvarajući dramatičnu stanku za ono što je kanio reći. Poput mnogih odvjetnika koje je Taylor upoznala, i Sam je, čini se, vjerovao u potrebu za neprestanim glumatanjem — kao da je vječito ispred porote. »Zapravo, postoji nešto za što sam se nadao da mi možeš pomoći«, oprezno je počeo Sam. »Znam da smo te posudili iz čikaškog ureda samo za ovaj slučaj zlostavljanja, ali ovaj zadatak ti ne bi trebao oduzeti previše vremena.« Taylor je zainteresirao ovaj uvod. Već je radila i noćima i vikendima, pa je zaključila da tajanstveni zadatak mora biti sjajna prilika ako je Sam mislio da ga može ugurati u svoj prenatrpan raspored. »Je li u pitanju nešto pro bonol« upitala je. Sam se naslonio dok je pažljivo promišljao o ovom pitanju, poput kakvog svjedoka stjeranog u kut. »Pa... ne sasvim. Rekao bih, zapravo, da je riječ o usluzi.«


Taylorin radar za sranja smjesta se aktivirao. Takozvane usluge za partnere općenito su značile traćenje neplaćenih radnih sati za pripremu govora pred odvjetničkom komorom, ili proučavanje zakona za vožnju u alkoholiziranom stanju u Natchitochesu, u Louisiani, kako bi se pomoglo razmetnom i zabludjelom nećaku, inače krasnom mladiću dobra srca. »Kakva vrst usluge?« upitala je Taylor, iako je već točno znala kakav će biti Samov odgovor. »Riječ je o vrlo zanimljivoj situaciji...« Zasigurno će početi. Svi su partneri opisivali kriminalne radnje svojih dokonih rođaka kao »zanimljive situacije.« Sam se nagnuo naprijed u naslonjaču. »Riječ je o vrlo zanimljivoj situaciji...« Počeo je. Pun pogodak! Taylor se trudila doimati oduševljenom dok je on nastavio. »Učinila bi uslugu jednom od naših partnera, Billu Mitchellsu«, rekao je Sam. »Siguran sam da znaš tko je on — šef odjela za poreze — jedan od njegovih klijenata zamolio ga je za uslugu.« Taylor se jedva uspjela suzdržati da ne zakoluta očima. Sjajno — klijent kriminalac. Jedino što je bilo gore od razmažene dječurlije bogatih partnera bio je suludo bogat predsjednik uprave. Umirila se, pripremivši se za ostatak Samovog govora. No ono što je potom rekao nemalo ju je iznenadilo. »Kao što si vjerojatno svjesna, Bili radi poreze za većinu velikih faca u Hollywoodu. Jedan od njegovih klijenata, glumac, počinje snimati odvjetnički triler. Želio bi raditi s jednim od naših pamičara kako bi stekao pravi uvid u ono što rade odvjetnici u sudnici. Znaš ono — držanje, ponašanje, gdje stajati i takve stvari.« Sam je još jednom zastao radi dramatičnog efekta. Što je Taylor pružilo mogućnost da obradi njegove riječi. Da dadilja glumca samo tri tjedna prije prvog ročišta? Nečuveno. Mora da je riječ o nekoj psini. Ha-ha, malo ćemo prodrmati novu suradnicu sa Srednjeg zapada koja misli da su u Los Angelesu svi opsjednuti slavnima. Taylor se nasmiješila i priprijetila prstom, želeći mu dati do znanja kako zna da je zafrkava. »Rekla bih da se šališ.« No Samovo se lice uozbiljilo, upitno je pogledavši, kao kad partneri gledaju suradnika nakon što im dodijele gomilu posla. Nije se šalio. Sranje.


»Budimo iskreni, Taylor«, rekao je Sam svojim najboljim prijateljskim tonom. »Neću valjda za takvo što angažirati jednog od partnera. Postoje kudikamo bolji načini da iskoristim one koji mi naplaćuju osamsto dolara po satu.« Namignuo je. U javnosti i pred klijentima, partneri obožavaju napraviti predstavu, glumeći posramljenost zbog apsurdno visokih odvjetničkih naknada. Ali iza zatvorenih vrata, bilo im je to izvor silnog ponosa. »Kako bilo, ovo je izvrsna prilika za razvijanje odnosa s klijentom«, nastavio je. »Stoga mi treba suradnik koji će ostaviti dobar dojam. Ti.« Taylor je prekrižila ruke u krilu i na brzinu promislila o tome kako bi na najbezbolniji način mogla odbiti Samovu ponudu. Znala je da on misli kako je ova prilika zapravo kompliment, ali rad s nekom primadonom na njegovoj pretjerano melodramatskoj sceni u sudnici teško da je bila njezina zamisao ozbiljne odvjetničke prakse. Zato je, uz svoj najslađi osmijeh, objasnila Samu: »Sam, polaskana sam. Ali zar ne misliš da bi netko od suradnika iz ureda više odgovarao takvom projektu? Zaista ne bih htjela ušetati ovamo kao nova cura i oteti nekome priliku da radi s holivudskim glumcem.« Ovo nije zvučalo nimalo loše, mozgala je. Očigledno je i sama imala dara za glumu. Ali onda je Sam izvukao svoj adut iz rukava. »Pa Taylor, Chicago me uvjerava da si ti najbolja paničarka koju ova tvrtka ima. Ako je to istina, zar ne misliš da bi nas onda upravo ti trebala predstavljati?« Izravan izazov njezinom odvjetničkom umijeću. Taylorin kriptonit. Uzdahnula je, imajući na to samo jedan odgovor. »Kada bih to trebala odraditi?« Sam se pobjednički naceri, ponovno poprimivši izgled lisca. »U četvrtak.« Na jedan čas, Taylor je ugledala mogući izlaz iz ove situacije. »Oh... baš šteta«, rekla je. »U četvrtak imam raspravu u vezi podnošenja dokumentacije.« Zapucketala je prstima. Kvragu. Ali Sam je nije kanio tako lako pustiti. »Iako znam da bi te dokrajčilo da propustiš priliku za sudsku raspravu, siguran sam da možeš pronaći nekoga da te zamijeni.« Potom je pristojno prekrižio ruke, naznačivši da je ovoj raspravi došao kraj. Taylor je ustala na odlazak. Zabljesnula je Sama svojim najboljim osmijehom timskog igrača koji jedva čeka takvo sranje ubaciti u svoj raspored.


»Nema problema, Sam, nešto ću već smisliti.« Okrenula se i dospjela do vrata kadli joj nešto sine. Pogledala je Sama preko ramena. »Nisam ni pitala — tko je glumac?« Sam je smeteno provirio iza računala, već preusmjerivši pažnju na posao od osamsto dolara po satu. »Ovaj... Jason Andrews.« Na te riječi Taylorina ruka malčice sklizne s kvake. Okrenula se prema Samu, nastojeći zvučati opušteno. »Zbilja. Shvaćam.« Ali, nažalost, njezina prva reakcija nije prošla nezamijećeno. Samovo se lice uozbiljilo kad je ustao i prišao joj. »Znaš, Taylor, rekao sam njegovom menadžeru daje tvoja reputacija takva da se možeš nositi s bilo kojim muškarcem — i pobijediti.« Sam je značajno kimnuo i zagledao se u nju poput narednika u vojsci. »Nemoj se previše ovim zanositi«, poručio je. Taylor je suzila oči. Nakon Daniela, njezini dani zanosa, sanjivih pogleda, i bilo kakvih drugih pogleda zbog nekog muškarca, bio on filmska zvijezda ili ne, bili su svršeni. Sam je bio u pravu; bila je više no sposobna nositi se s bilo kojim muškarcem. Zapravo, tako je i odgojena. Njezin je otac, policijski narednik, radio u dvije smjene, a majka, bolničarka, često i prekovremeno, pa su Taylor čuvala trojica starije braće. A u njihovim umovima, jedini način da otrpe to što su nakon škole ili vikendima zaglavili s djevojčicom bio je taj da se pretvaraju da je ona zapravo dječak. (Makar taj dječak imao pletenice.) Jedan od Taylorinih omiljenih filmova bio je Njihova liga. U tom filmu lik Toma Hanksa izgovara jednu rečenicu s kojom se oduvijek poistovjećivala. Jedna djevojčica, njegova igračica, rasplakala se nakon što joj je očitao bukvicu jer je propustila utakmicu, a Tom Hanks joj je rekao: »Nema plakanja u baseballu.« Mogla je to biti Taylorina mantra u djetinjstvu, samo što u njezinom svijetu, čini se, ne samo da nije bilo plakanja u baseballu, nego ni u kickballu, igri skrivača (čak i kad su je braća zaboravila i ostavila je u susjedovoj drvarnici dva sata), penjanju po stablima, padanju s drveća, lomu ruke, pa čak ni u ribolovu, kad je braći kao mamac poslužila njezina kolekcija leptira. Da, Taylor je vrlo rano naučila da dečkima možeš zavezati usta i natjerati ih na fer igru samo ako im kažeš da ni od kog nećeš trpjeti sranja. Bila je to lekcija koja joj je


izvrsno koristila u velikoj odvjetničkoj tvrtki, gdje su žene činile jedva petnaest posto u partnerskim odnosima, unatoč činjenici da su uglavnom, godinu za godinom, činile više od polovice brucoša na pravnom fakultetu. Negdje usput te su se žene izgubile, zanemarene ili iskorijenjene, ili su odabrale neki drugi put. Taylor je, međutim, bila odlučna da ne bude žrtva onoga što se u odvjetničkim tvrtkama smatralo neizbježnom stvarnošću. Makar to značilo da mora grickati nokte za doručak. Zato je, na Samovu uputu da se ne zanosi previše ovim osobitim zadatkom, obrambeno prekrižila ruke na grudima, imajući na to samo jedan odgovor. »Nema šanse.« Sam se nasmiješio. Kimnuo je, zadovoljan. Onda joj nešto pade na um. Oprezno je postavila posljednje pitanje. »Ipak, moram pitati, Sam, s obzirom na... reputaciju... tog klijenta, je li činjenica da sam žena imala ikakve veze s time što si me odabrao za projekt?« Vječni pamičar, Sam je krupnim koracima prišao svom stolu, spreman pokazati umijeće ispitivanja koje je brusio dvadeset godina. »Taylor, kad dogovaraš zastupanje u slučajevima seksualnog zlostavljanja, što savjetuješ strankama? Tko bi trebao voditi njihov postupak — muškarac ili žena?« »Žena«, odvratila je bez oklijevanja. »A zašto?« »Zato što će stranka imati veću vjerodostojnost ako ženska odvjetnica tvrdi da ravnopravno tretiraju žene.« Sam značajno zastane pred svojom zamišljenom porotom. »Znači, slažeš se, zar ne, da postoje trenuci kada — uz to što si najbolja pamičarka — tvoj spol može biti prednost ovoj tvrtki?« Taylor je shvatila poruku. Zaveži i odigraj utakmicu. Nasmiješila se svome šefu. »Dakle, u četvrtak.«


Drugo poglavlje JASONANDREWS. Doći će u njihov ured u četvrtak. Najveći glumac u Hollywoodu. Jason Andrews. Filmska zvijezda u onom smislu da paparazzi slijede svaki njegov korak, a zaluđene se obožavateljice pojavljuju nage pod prozorom njegove spavaće sobe. Kasnije, nakon što je Taylorina tajnica obavila svoje »istraživanje«, nabasat će na časopis Rolling Stone s njegovim intervjuom u kojem je Jason Andrews opisan slijedećim riječima: »Zgodan k’o sam vrag. Istinska legenda svog vremena. Poput Clarka Gablea ili Caryja Granta, odiše ležernim šarmom i samopouzdanjem. Misli da je pametniji od drugih što, ruku na srce, vjerojatno i jest. Ubojita kombinacija zbog koje, čini se, nema respekta ni za koga.« Zgodan k’o sam vrag. Ležeran šarm i samopouzdanje. Jason Andrews. A ona će s njime raditi. Kad je Taylor napustila Samov ured, odjednom se zatekla kako se pita je li depilirala bikini zonu. Hmm... mogla bi... Onda je smjesta otresla tu suludu misao. Ma daj. Pa ona je profesionalac. I tako je gospođica profesionalka poravnala svoje odijelo i tiho za sobom zatvorila vrata Samovog ureda. Do svog je pak ureda koračala nadajući se da ostavlja dojam opuštenosti, kao daje bila pravna savjetnica veličanstvenim seks-božanstvima nebrojeno puta. Nikad, ama baš nikad, nije dopustila da na poslu netko uoči njezinu uznemirenost — čak ni tijekom najgorih dana kad je, prije nekoliko mjeseci, prolazila kroz mučan prekid sa zaručnikom. Neka bude prokleta ako će sad dopustiti da je nekakav glumac pred drugima izbaci iz takta. »Linda, molim da mi oslobodiš raspored za četvrtak«, rekla je Taylor kad je prišla stolu svoje tajnice. Pogledala je kalendar, pokušavajući smisliti najbolji način da pretumba obaveze kako bi ubacila svoj novi »zadatak«. »Došlo je do promjene planova — nešto je iskrsnulo.« Jedva da je dovršila rečenicu kadli Linda poskoči sa stolca. Stolac se prevrnuo unatrag uz glasan tresak što Linda, izgleda, nije ni primijetila. »O Bože! Znači istina je? Stvarno ćeš raditi s Jasonom Andrewsom?«


Kako se, dovraga, tako brzo pročulo? Taylor se ogledala po uredu i uočila da su i druge tajnice zastale usred svog posla. Zurile su u nju, širom otvorenih očiju, zadržavajući dah kao da im život ovisi o odgovoru. Pogledavši naokolo, vidjela je da se i većina odvjetnika, također, nekako našla na svojim vratima. U tom je trenutku sav posao u Gray & Dallasu u potpunosti prestao. S otprilike stotinu pari očiju punih nade na sebi, Taylor je pročistila grlo i obratila se nestrpljivim kolegama, poput glasnika koji najavljuje dolazak kralja. »Da, istina je. Jason... ovaj, Andrews će biti ovdje. U četvrtak.« Taylor je počela mahati rukom ispred lica, najednom osjetivši kako se zajapurila. Oblila ju je toplina. Čudno kako je postalo vruće u uredu u tom trenutku. Vjerojatno nešto nije u redu s ventilacijom, pomislila je. Morat će razgovarati s Lindom, reći joj neka pozove ljude iz službe održavanja. Posvuda oko nje, čuvši njezinu uzbudljivu vijest, tajnice i odvjetnici eksplodirali su u mahnitom razgovoru. »Što ću obući?« »Što će on obući?« »Zar ti nije bilo divno kad je (ovdje umetnite omiljeni film/scenu/rečenicu Jasona Andrewsa)?« »Misliš li«, uzdah, »da može biti onako predivan uživo?« Taylor je stajala usred sve te gungule. Kao i uvijek, osjetila je potrebu da sačuva kontrolu nas situacijom pa je mimo pokazala prema tajnicama koje su skakutale poput zečica predoziranih kofeinom. »Morate se sabrati«, rekla ja odlučno, nadglasavši larmu. »Prema ovome se moramo odnositi kao prema svakom dragom projektu.« Na to se tajnice primire i prestanu plesati. Linda je zapanjeno zurila u nju. »Kao prema svakom dragom projektu? Po to je Jason Andrews.« Taylor osjeti daje ponovno pocrvenila. Vražja ventilacija. Netko bi to zbilja trebao čim prije provjeriti. Na Lindinom se licu ocrtavala posvemašnja nevjerica. »Zar nam zbilja pokušavaš reći da nisi barem malo ushićena zbog ovoga?« Taylor glasno i očajnički uzdahne. »O, Linda, ma daj...« S tim se riječima okrene i hladnokrvno uputi prema svom uredu. Ali kad je dospjela do vrata, dobacila je pogled svojoj tajnici i namignula. »Hej, pa nisam rekla da projekt nije zabavan.« Uz lukav osmijeh nestane u uredu.


Prošlo je jedanaest sati te večeri kad je Taylor napokon parkirala na prilazu ispred svoje zgrade. Ostatak je radnog dana provela pokušavajući izbaciti iz glave sve misli o projektu Andrews (kako je već dobio ime u uredu). Ubrzo nakon njezina sastanka sa Samom, primila je telefonski poziv jedne od brojnih asistentica gospodina Andrewsa koja ju je odsječenim i strogim glasom obavijestila da će »gospodin Andrews« (asistentičina opetovana uporaba prezimena u Taylorine je misli prizvala vizije uštogljene britanske sluškinje iz osamnaestog stoljeća) doći u njezin ured u četvrtak, u devet ujutro. Očekuje se, rekla je sluškinja asistentica, da gospođica Donovan neće kasniti, jer gospodin Andrews ima vrlo zgusnut raspored. Cijeli ton razgovora strahovito joj je išao na živce. Dajte da nešto razjasnimo, Taylor je pala u iskušenje da kaže. Ja sam ta koja ovdje čini uslugu. Nije bila u Los Angelesu dovoljno dugo da se privikne na činjenicu da su usluge slavnima, s pretjerano napuhanim osjećajem samodopadnosti, jednostavno bile dio gradskog folklora koji se nikad nije smio dovoditi u pitanje. Možda jest živjela — privremeno — u Gradu Snova, ali njezin je život bio prilično utemeljen na stvarnosti. Cijeli taj njezin život, bilo ovdje u L.A.-u ili u Chicagu, bio je zakon. Štoviše, kako joj je radni raspored općenito dopuštao da vidi otprilike samo četiri filma godišnje, jednostavno nije imala dovoljno zanimanja za »industriju« a da bi joj se fućkalo za milovanje ega Jasona Andrewsa. Uostalom, bila je prilično sigurna da mu je ego — s obzirom na njegovu ozloglašenu reputaciju — milovan dovoljno za cijeli život. No unatoč čvrstom stavu u vezi ovog slučaja, Taylor je smatrala da je njezin odgovor na upute sluškinje-asistentice bio izrazio diplomatski. »Recite mi, je li običaj da se poklonim prije ili nakon što me predstave Njegovom Veličanstvu?« nedužno je upitala. Sluškinji-asistentici ovo nije bilo ni najmanje duhovito. Pošto su završile razgovor u tom tonu, Taylor se pozabavila pronalaskom načina da nekom čarolijom tri dana posla utrpa u dva, prije nego što stigne »njegova kraljevska divota«. Prioritet je bio da se nađe s Derekom, suradnikom koji joj je dodijeljen u slučaju seksualnog zlostavljanja. Siroti Derek, vječito nervozan lik, pojavio se spreman da u času dobije osip kad mu je Taylor rekla da će on biti na raspravi u vezi podnošenja dokumentacije. Na trenutak je pomislila da mu tajno ponudi trampu — sedam rasprava u zamjenu za


sedam sati sa »znate već kime« — ali znala je da Sam očekuje da se ona osobno pobrine za glumca. Iako će to vjerojatno naštetiti ročištu. A vrlo vjerojatno i samoj stranci. Da ne spominje svoje osobne želje. Doduše, o tome nije imala neko izgrađeno mišljenje. Zbilja. Ali ostatak je popodneva Taylor imala druge, kudikamo važnije stvari na pameti. I tako se, nakon sedamnaest transkripata s izjavama stranaka u zajedničkoj tužbi koje je morala pregledati, te jedanaest telefonskih razgovora u kojima se s protivničkim odvjetnikom prepirala oko uputa za porotu, tek kasno navečer, dok se iscrpljena vukla prema vratima svog stana, sjetila omotnice koju joj je uručila Linda prije nego što je krenula doma. Istraživanje, rekla je njezina tajnica. Potom se nasmiješila, očigledno oduševljena novim projektom. S obzirom na Lindin vragolast osmijeh, Taylor je s jezom izvukla omotnicu iz aktovke dok je koračala popločenom stazom do stana. Izvukla je sadržaj omotnice i našla se kako zuri u ovotjedno izdanje časopisa People. Taylor zakoluta očima. O, za Boga miloga — kao da ima vremena ovo čitati. Ali tabloidi znaju na neobičan način privući pažnju čak i onih najodlučnijih, pa tako ni Taylor nije bila imuna. Ono što joj je smjesta upalo u oči bila je naslovna priča. »Sve žene Jasona Andrewsa!« Ispod naslova bile su tri fotografije filmske zvijezde s različitom starletom/modelom/fuficom koja plazi posvuda po njemu. Taylor je s prezirom zatresla glavom. Tipično. Bilo je nešto u pogledu na tog muškaraca, u načinu na koji se tako očito šepurio, paradirajući naokolo sa svojim trofejima, što je na jedan pogrešan način zagolicalo njezine feminističke osjete. Ili je možda u pitanju bio nešto osobnije. Baš! Kao da bi takvo što ikad priznala. Otvorila je časopis, a iz njega je ispala gomila presavijenih stranica o Jasonu Andrewsu i njegovim raznoraznim afericama. Koje su se potom razletjele posvuda po stazi. Na čas je Taylor mogla samo zuriti u stranice i stranice i stranice »Svih žena Jasona Andrewsa!« Prezrivo otpuhnuvši, sagnula se da ih pokupi. Posljednja slika u nizu čini se da joj je posebno zapela za oko: glumac u društvu klasične plavokose ljepotice u svojim


srednjim dvadesetima a koju je Taylor smjesta prepoznala. Možda je »industrija« nije bogzna kako zanimala, ali čak i ona četiri puta godišnje, kad bi ispuzala ispod svog kamena i otišla u kino, bila su dovoljna da zna tko je Naomi Cross. Potom opazi kako velikim, masnim slovima iznad tanašne glumice vrišti goruće pitanje: »Jasonov idući trofej?« Zaključivši da će nekako uspjeti nastaviti sa životom i bez odgovora na to pitanje, Taylor je ugurala stranice s Jasnom i starletama, modelima i fuficama natrag u časopis pa se stazom uputila do svog stana. Tada se spotaknula o nešto na svom pragu. Ogroman buket cvijeća. Kao i sve žene kad dobiju cvijeće, Taylor je u sebi prošla kroz popis potencijalnih pošiljatelja. Kako se nije dosjetila nijednog poželjnog sumnjivca, nepovjerljivo je pogledavala cvijeće. Podignula je buket i stala ga pregledavati sve dok nije pronašla posjetnicu. Istog je časa požalila što se uopće gnjavila. Oprosti. I, volim te. Daniel. Daniel Lawry. Najveća pogreška u Taylorinu životu. Suludo velika. Gigantska. Upoznali su se na pravnom fakultetu, kad je ona bila na trećoj godini, a Daniel je tek bio došao na Northwestern kao profesor procesnog prava. Bio je mlad za profesora, tek mu je bila dvadeset deveta, ali njegova diploma prava s Harvarda i četverogodišnje iskustvo u uredu njujorškog državnog odvjetnika, bilo je isuviše privlačno da bi pravni fakultet to mogao ignorirati. »Suviše privlačan da bi ga se ignoriralo« također je bio opći konsenzus među fakultetskim biračkim tijelom nježnijeg spola. Ledenoplavih očiju i zlaćanih pramenova u svojoj svijetlosmeđoj kosi, izgledao je više kao kakav model u kampanji za Ralpha Lorena negoli profesor. Prvi je put Daniel pozvao Taylor na spoj na njezinoj promociji. Ona je, dakako, odbila, čuvši glasine od svojih kolegica što su živjele u centru, točno preko puta Danielova stana, da ga se redovito može vidjeti u kvartu sa ženama, međutim manje redovito s istom. Šest mjeseci je prošlo prije nego što ju je ponovno pozvao na spoj. Taj drugi put bila je subota ujutro i Taylor ga je zatekla kako je čeka na stubama pred njezinim stanom kad se vratila iz teretane. Donio je sa sobom Starbucks kavu, rekao joj je uz ležeran osmijeh, a za nju je naručio upravo onakvu kakvu pije: veliku, s obranim mlijekom i dva Natreena. Navodno je, ranije tog tjedna, nazvao njezinu tajnicu i malo se raspitao.


Trebalo je proći pet subotnjih jutara i pet velikih kava s mlijekom dok Taylor napokon nije pristala naći se s Danielom na nekom drugom mjestu osim na stubama pred njezinim stanom. Kava je vodila do pića, nakon čega je uslijedila večera, a onda su prohodali, što je naposljetku dovelo do toga da Daniel izgovori sve prave stvari, između ostalog i da je Taylor »ona prava«. Najzad je pristala useliti se kod njega, a godinu dana kasnije bili su zaručeni. Taylor nije nipošto srljala. Bila je oprezna i pažljiva prvih nekoliko godina, no na koncu je popustila pred Danielovim šarmom i upornim izljevima ljubavi. Vjerovala je da je prestao biti ženskar. Ali evo je sada, u Los Angelesu, sama. I bez dvokaratnog prstena iz Tifannyja koji je nekoć resio prstenjak njezine lijeve ruke. Taylor je ušla u stan. S tom, sada bez prstena, rukom odbacila je ključeve na stolić uz ulazna vrata i uputila se u kuhinju. Imala je sreću sa stanom koji je tvrtka za nju unajmila. Kako će njezin slučaj u najboljem slučaju trajati četiri mjeseca (nakon neizbježnih žalbi na presudu) boravak u hotelu nije bio ni njezin ni tvrtkin prvi izbor. Zato je jedna od suradnica iz čikaškog ureda dobila zadatak da potraži stanove koje bi Taylor mogla unajmiti. Nakon svega nekoliko dana s pripravnicom je u kontakt stupila njezina kolegica iz ureda u Los Angelesu, i to s idućim prijedlogom: kćer jednog od partnera odlazi u Rim na jesenski semestar. K tome, tijekom ljeta je kanila malo putovati po Europi i Aziji, prije .početka predavanja, i tražili su nekoga tko bi mogao ući u podnajam u njezin namješten stan u Santa Monici. Dogovor je sklopljen čim je Taylor vidjela fotografije koje su joj e-mailom poslali iz ureda u Los Angelesu. Niti nekoliko minuta od plaže, sa šarmantnim malim vrtom ispred dnevne sobe i udobnim bijelo-smeđim namještajem iz Pottery Bama, apartman je bio bolji od bilo čega što JOJ je pripravnica dotada pokazala te vrijedan dodatnih petnaest kilometara koje će morati voziti do centra grada. Ove večeri, nažalost, šarm stana kao daje sasvim izblijedio kad je Taylor ušla u kuhinju i spustila primjerak časopisa People na granitnu radnu plohu prošaranu crnom bojom. Bacila je buket pored časopisa, niti ne opazivši daje Danielova posjetnica kliznula među stranice časopisa. Naslonila se na drugi kraj radne plohe i zagledala u dva tuceta crvenih ruža, oduševljeno kao što bi gledala i krepanog tvora. Kako je ironično da, u pet godina što su ih proveli zajedno, Daniel nikad nije shvatio da ona, zapravo, nije baš ljubiteljica cvijeća. Nije nimalo praktično, pokušala mu je nabaciti nekoliko puta. Pa, barem više ne mora s njime zbijati šale.


Otvorila je jednu od ladica, tražeći škare, kadli ugleda kako treperi lampica na telefonskoj sekretarici. Bila je na vrhu hladnjaka za vino, jednog od »vrhunskih kuhinjskih aparata« koje je pripravnica revno uvrstila u opis stana. Ono što pripravnica nije shvaćala jest da je u Taylorinim očima veći mamac bio kineski restoran u istoj ulici, koji je dostavljao hranu do dva sata ujutro. Taylor je posegnula preko radnog pulta i pritisnula gumb na telefonskoj sekretarici. Nakon zvučnog signala, laknulo joj je kad je čula Katein glas kako je veselo pozdravlja. »Ej, curo! Ja sam. Samo zovem da vidim kako se L.A. ponaša prema tebi. Val i ja već planiramo posjet. Nedostaješ mi.« Taylor se morala naceriti — iskreno govoreći, Val i Kate počele su planirati posjet gotovo od onog trenutka kad im je objavila da preko ljeta ide u Los Angeles. A prije dva tjedna, Val se dodamo potrudila poslavši joj e-mailom popis »mjesta koja svakako mora posjetiti« — popis za koji je Taylor sumnjala da sadrži uglavnom, ako ne i sasvim, imena restorana i barova koji se spominju u kolumnama Page Sixa, ili u rubrici »VIP scena« US Weeklyja. Taylor je spustila pogled kad se telefonska sekretarica ponovno oglasila, naznačujući da je čeka još jedna poruka. Zadržala je dah, napevši se od iščekivanja. »Taylor, Daniel je. Nadam se da si primila moje cvijeće... Stvarno bih volio razgovarati s tobom. Molim te, nazovi me.« Posegnula je i smjesta obrisala poruku. Odakle, dovraga, Danielu njezin broj i adresa u Los Angelesu, nije imala blage veze. Pet zajedničkih godina znači puno zajedničkih prijatelja, pretpostavila je. Ponovno se naslonila na pult i odvrtjela njegove riječi u glavi. Stvarno bih volio razgovarati s tobom. Ma nemoj? Zašto? Nije se mogla sjetiti niti jedne stvari koju bi si mogli reći. S tim na umu, Taylor ode do sudopera i pusti vodu. Izvadi vazu iz ormarića ispod sudopera — osjetivši se obaveznom da barem nekamo smjesti cvijeće — te provjeri temperaturu vode. Kad je uklonila ukrasni papir s buketa, misli joj se vrate na posjetnicu. Oprosti. I, volim te. Baš slatko. Daniel je oduvijek bio šarmer. Odnosno, bio je do dana kad je banula u njegov ured da razgovaraju o popisu gostiju za vjenčanje, zatekavši ga pritom kako na radnom stolu ševi svoju dvadesetdvogodišnju asistenticu.


Zguza, usput budi rečeno. Leđima okrenuti vratima, ne primijetivši je, nastavili su se prašiti sve u šesnaest. Bilo je očito da nisu očekivali da će netko navratiti usred Danielovog radnog vremena. Čak i sada, kadgod bi si Taylor dopustila da pomisli na bivšeg zaručnika, u mislima bi vidjela kako stoji pred stolom, hlača spuštenih oko gležnjeva, rukama grozničavo držeći djevojčine kukove. Njegovi nagi guzovi nabijali su naprijed-natrag u svoj svojoj slavi. Ljupko. »Svaka djevojka sanja da će tako zateći svog zaručnika«, rekle su zajedljivo Val i Kate dok su kasnije te večeri sjedile na njezinom kauču, tješeći je. Donijele su bocu votke Gray Goose koja je stajala u ledu. Ali s Taylor nije bilo očekivanog živčanog sloma, histerije pa čak ni jednog jedinog povika: »Zašto baš ja?« A sasvim sigurno nije bilo ni suza. Jer, nema plakanja u baseballu. Taylor se zarekla da će se barem držati za tu posljednju slamku dostojanstva. Preboljet će Daniela i nastaviti sa svojim životom. A zarekla se i da više nikad, ama baš nikad, neće zanemariti vlastite instinkte kad je riječ o muškarcima. Te noći, u svojoj privremenoj kuhinji u Santa Monici, nakon što je odmotala cvijeće, shvatila je s dobrom dozom zadovoljstva da jedva da je i pomislila na Daniela u ova dva tjedna otkako je preselila u Los Angeles. Upravo su joj zato cvijeće i posjetnica bili tako veliko iznenađenje. Oprosti. I, volim te. Kakav divan iskaz ljubavi. Danielu, očito, nije bilo tako lako prestati misliti na nju. S tom misli na umu, Taylor je posegnula i pritisnula prekidač iznad sudopera. Spremnik za otpatke glasno je oživio. Pronašla je upravo savršeno mjesto za njegov buket. Idućeg popodneva na poslu, kad je izišla iz ureda na prijeko potrebnu stanku za kavu, Taylor je ugledala gomilu — doslovce sve tajnice iz tvrtke — natiskanu oko ormarića iza Lindinog stola. Ne odvraćajući pogleda, tajnice su se razdvojile kako bi Taylor mogla vidjeti ono što ih je tako zaokupilo. Televizor.


Taylor jedva da je uspjela prikriti gunđanje. Oh, ma dajte — pa nije on vrijedan baš tolike strke. Je li to bilo zbog bahatog tona njegove asistentice tijekom jučerašnjeg telefonskog razgovora, ili bestidnog seksističkog razmetanja u članku »Sve žene Jasona Andrewsa«, nije znala, ali je otkrila kako je već unaprijed razvila određeno mišljenje o glumcu s kojim će uskoro surađivati. Koje se nipošto nije moglo smatrati pozitivnim. Letimice je pogledala prema televizoru, taman na vrijeme da uhvati niz fotografija Jasona Andrewsa kako naizmjence bljeskaju na ekranu. »Odakle vam ovo?« šaptom je upitala Lindu, ne želeći odvlačiti pažnju žena od tako važne stvari. Linda joj je odgovorila ne pomičući oči s TV ekrana. »Sinoć je na E!-u bio intervju s njim, pa sam ga snimila.« Vidjevši pomalo omamljen izraz na licu svoje tajnice, Taylor se ugrizla za usnicu ne bi li potisnula smijeh. Nije si mogla pomoći — u glavi joj smjesta bljesne vizija: Jason Andrews korača hodnikom, a tajnice padaju u nesvijest, jedna po jedna kako on prolazi. S tim prizorom u mislima, Taylor vrati pogled na ekran gdje je Jason razgovarao s novinarom u nekoj otmjenoj hotelskoj sobi. Nije mogla a da ne primijeti kako se, naslonjen na kauč, doimao prirodnim i opuštenim — nedvojbeno zahvaljujući gomili intervjua koje je dosad dao. Jasno, nije mogla ni da ne primijeti kako je dobro izgledao na ekranu. Dala bi se okladiti daje njegovo lice možda jedno od najpoznatijih na svijetu: razbarušena tamna kosa, uvijek prisutan dašak samouvjerenosti u njegovim blistavoplavim očima i onaj vragolasti osmijeh koji mu je bio zaštitni znak. Bio je sasvim sigurno standard po kojem se proteklo desetljeće definirala muška privlačnost. Taylor se sjetila kako je prije nekoliko godina bila na tulumu gdje je, u igri, Kate pitala svakog prisutnog muškarca isto pitanje: Koga bi odabrali kad bi se — zbog bilo kojeg razloga (prijetnje smrću, spašavanja svijeta, itd.) — morali seksati s drugim muškarcem? Bez iznimke, svaki je muškarac na tulumu odabrao Jasona Andrewsa. »Zar postoji drugi odgovor?« Chris, Katein dečko u to vrijeme, se nasmijao. On je, za divno čudo, bio i jedini koji nije prosvjedujući promucao »prije bih se ubio« prije nego što je konačno odgovorio. Drugi su muškarci kimali, kao u kakvom općem sporazumu: kad bi (pod prijetnjom smrti) morali odlučiti, Jason Andrews bio bi jedini izbor. Taylor je ponovno usmjerila pažnju na televizijski ekran, taman kad je Jason ispružio svoje dugačke noge. Bilo je nešto drukčije u vezi njega kad ga je to jutro


gledala na televiziji. Možda je to bilo neobično, ali sve do tog trenutka nikad nije gledala na Jasona Andrewsa kao na stvarnu osobu. Bio je toliko veći od života da se činio kao kakva holivudska izmišljotina, umjesto čovjek od krvi i mesa. Zato je, na mnogo načina, imala dojam kao da ga prvi put vidi. , Taylor je letimice pogledala na sat. Pa valjda je mogla potratiti nekoliko minuta na gledanje intervjua prije nego što se vrati transkriptima. Dakako, samo u svrhu istraživanja. Novinar koji je sjedio sučelice Jasonu bio je muškarac u svojim srednjim tridesetima kojeg se Taylor nejasno sjećala s lanjskog crvenog tepiha prije dodjele Oscara. Gorljivo je postavio prvo pitanje: »Dakle, da vidimo, Jasone. Tri puta si nominiran za Zlatni globus — jednom si ga i osvojio — te dvaput za Oscara, a jednog si dobio za dramatičnu izvedbu tajnog policajca za narkotike u filmu Na tragu. Reci mi, može li se više od toga?« Jason ga je zabljesnuo onim svojim čuvenim osmijehom. »Naravno. Uvijek težim novim izazovima.« Novinar se promeškoljio, spreman prijeći na opasniji teritorij. »Kruže glasine da si zainteresiran za glavnu ulogu u filmu Noći u divljini, ali da je tvoj honorar — trenutačno među najvećima u industriji — jednostavno previsok za budžet filma. Bi li nam to malo prokomentirao?« U Jasonovom se opuštenom pogledu nije dao naslutiti ni najmanji trag uzrujanosti. Taylor se pitala glumi li. Zapravo, pitala se kad on to ne glumi. Novinar je bio uporan. »Želiš li sve najbolje Scottu Caseyu koji je dobio ulogu umjesto tebe?« Jason se nastavio smiješiti dok je nonšalantno namještao sat okrenuvši ga na zapešću. Činilo se da ga nimalo ne zanima cijela ta afera. »Ovo je veliki grad. I postoji dovoljno uloga za sve nas. Uostalom, silno sam uzbuđen zbog novog projekta — odvjetnički triler koji snimam za Paramount.« Tajnice oko televizora stanu oduševljeno navijati, pokazujući na Taylor. Otpravila ih je rukom pomalo posramljena. Na ekranu, pak, novinar kao da se pomirio s činjenicom da od ovog glumca neće čuti ništa sočno, barem ne na ovu temu. »Onda, sa svim tim ulogama koje ti se nude, kako znaš koju odbrati?« Jason je prebacio jednu nogu preko druge i ležerno ispružio ruku preko naslona kauča. Pulover s V izrezom koji je nosio samo je istaknuo široka ramena i vitko mišićavo tijelo. Taylor je to znala, jer ma koliko neredovito odlazila u kino, čak je i


ona gledala Na tragu i prilično se živo sjećala scene pod tušem, gdje se Jasonov lik emotivno naslonio na zid, pustivši da mu s nagog tijela voda ispire krv njegove ubijene supruge. Još od one čuvene scene iz Psiha, nije bilo scene pod tušem koja se više dojmila ženskog dijela publike. »Znaš, Billy, jednostavno moraš slijediti instinkte«, odgovorio je Jason na novinarovo pitanje. »Nešto jednostavno klikne, nešto u tebi oživi — osjećaji koje možda nisi ni znao da imaš — i odjednom znaš da si pronašao ono pravo.« Novinar se gorljivo premjesti u stolici, uočivši priliku da se glatko prebaci na novu temu. »Kad već govorimo o onome pravom... upravo si nas uveo u sljedeću temu — žene.« Jason se nasmijao i prekrižio ruke iza glave. »Vi ste, novinari, svi isti. Uvijek me o tome ispitujete.« »Možeš li nam zamjeriti?« Uz nedužan smiješak upitao je novinar. »Izlazio si sa supermodelima, pop zvijezdama i nekim od najljepših holivudskih glumica.« Jason je kimao dok je ovaj nabrajao, očito silno ponosan vlastitim dostignućima. »Jedino s čime se može mjeriti broj naslovnica sa ženama s kojima izlaziš jest brzina kojom ih mijenjaš. Da vidimo...« Novinar je zamuknuo dok je prolazio kroz svoje bilješke, naizgled zbunjen. »Oh, vidim da nam je u rubrici »životna dob« tvoj publicist2 rekao samo da si u tridesetima.« Novinar upitno pogleda Jasona. Koji pak očigledno nije imao što dodati na tu temu. Nakon donekle nelagodne tišine, novinar je nastavio navaljivati: »Pa, valjda bi moje pitanje bilo — kad je riječ o ženama, kakvu tražiš?« Kamera je zumirala Jasonovo lice. A Taylor je gledala kako odgovara onako kako je mogao samo netko njegovog statusa. »Moja je filozofija da bi se na veze trebalo gledati kao na svaki novi scenarij. Ako mi ne zadrži pažnju nakon sat vremena, ne želim na to dalje trošiti vrijeme.« Taylor zine na čistu, nepatvorenu bahatost njegovih riječi. Linda, koja je stajala pored nje, nagnula se naprijed i promrsila ispod glasa: »Ajme — glumice, supermodeli, tkogod — žalim svaku koja ga je morala preboljeti.« Taylor se okrenula Lindi, gorko se podsmjehnuvši. »Ma molim te — nakon ovoga stoje upravo rekao — svaka koja se spetlja s njime očito nema nimalo soli u glavi pa se stoga nema što ni žaliti ako je na kraju povrijedi.« »To je bilo malo grubo, zar ne misliš?«


»Možda. Ali reći ću ti ovo — pametne žene ne izlaze s Jasnom Andrewsom.« Linda je kimnula i vratila pogled na ekran. »Valjda si u pravu.« Ali onda je zaškiljila na Taylor, prepredeno se nasmiješivši. »Osim ako... vidjet ćemo koliko ćeš se uspjeti opirati jednom kad ostaneš nasamo s njime.« Čuvši njezine riječi, ostale tajnice složno prasnu u smijeh. Taylor prkosno zabaci dugu kosu iza ramena. Po dosad viđenom, Jason Andrews nije na nju ostavio bogzna kakav dojam. »Daj, molim te! Sigurna sam da u stvarnosti nije u stanju voditi iole inteligentan razgovor.« Linda je malo promislila. »Pa onda bi ti bilo bolje da što manje s njime razgovaraš.« Zločesto je namignula Taylor. »Koliki je tvoj tuš?« Tajnice se stanu veselo hihotati. Taylor se osjeti neobično smetena Lindinim riječima. Mora da je to zbog temperature u uredu, pomisli ¡živcirano, koja je najednom ponovno postala ludo visoka. Sav taj novac, a tvrtka si nije mogla priuštiti prokleti pristojan klima-uređaj. Shvativši da se pokušava rashladiti rukom — i da je sve tajnice gledaju — Taylor je zastala i napravila se da zapravo odmahuje na njihov smijeh. »Zar vi, cure, nemate pametnijeg posla?« Tajnice razmijene značajne poglede na njezin ton. Otpravi ih rukom — zaključivši daje tog jutra već dovoljno vremena potratila na gluposti — pa se naglo okrene i uputi prema svom uredu. Uto se prilično nespretno spotakne o kutiju sa spisima što je stajala nasred hodnika. Pošto je nimalo graciozno povratila ravnotežu, Taylor se uspjela uspraviti. Spustila je pogled, uzrujana. Glupa, šugava kutija. Bijesno je šutne potpeticom. Iza nje, tajnice se stanu još glasnije smijati. Taylor je poravnala odijelo i pribrala se, potom pohitala u utočište svog ureda. Usput je pokazala na predmet žudnje svih prisutnih. »I zašto uopće ovdje imamo televizor?« upitala je nastojeći da njezina bude zadnja. »Ovo je odvjetnički ured!« Linda ležerno slegne ramenima. »Ovo je L.A.«


Treće poglavlje TAYLOR JE provjerila sat na svom stolu već zasigurno deseti put tog jutra. 11:07. Nestrpljivo je lupkala kemijskom olovkom. Kasnio je. Trebala je biti u sudnici upravo u tom trenutku, na raspravi o podnošenju dokumentacije. Kako se ispostavilo, Derek nije imao o čemu brinuti — ako nešto pođe po zlu, smatrat će Jasona Andrewsa u potpunosti odgovornim. S nadom je podignula pogled kad je Linda zastala na vratima. »Ima li što novo?« Linda je odmahnula glavom. Duboka depresija počela se nadvijati nad uredom zbog nedolaska slavnoga glumca. »Ništa.« Nastavili su s ovom rutinom ostatak jutra, a potom i popodne. Pretpostavljajući da će se Jason Andrews u nekom trenutku ipak pojaviti, te otkazavši sve obaveze za današnji dan, Taylor je otkrila kako joj se teško koncentrirati na bilo kakav značajniji zadatak. Zato, kad se dokotrljalo šest popodne, započela je s uzaludnim zadatkom ispunjavanja svojeg dnevnog rasporeda ničim doli gomilom besmislica. Krasno, pomislila je — slijedi joj još jedna radna subota. No tada je prekine bjesomučno kucanje na vratima njezina ureda. Podignula je pogled i ugledala Lindu, zajapurenu od uzbuđenja i zadihanu, kao da je trčala do ureda od trenutka kad je primila vijest koju je kanila prenijeti. »Njegova je asistentica upravo nazvala. Kaže daje došlo do zabune, ali da će gospodin Andrews biti ovdje sutra ujutro.« »Sutra?« Taylor je ponovila. Potom se namrštila. »Savršeno«, iživcirano je promumljala. Slijedi joj i radna nedjelja. »Je li se njegova asistentica barem ispričala?« upitala je. Linda je položila prst na bradu, kao da se pokušava sjetiti. »Hmm... odgovor na to bi bio — ne.« Taylor je zakolutala očima. Kakvo jebeno iznenađenje. No do idućeg dana, Taylor je sa sigurnošću mogla reći da je preboljela pitanje Jasonovog kašnjenja. Jer samo kašnjenje više nije bio problem.


Idiot ju je totalno otpilio. Nije bilo poziva, nije bilo isprike, i nije bilo objašnjenja. Zato je do kasnog popodneva u petak, nakon što je drugi dan zaredom mumljala psovke koračajući hodnicima i općenito se pjeneći, Taylor odlučila da više neće potrošiti ni minutu svog života na Jasona Andrewsa. Ugurala je hrpu spisa u aktovku, dograbila sako s naslona stolice i odlučno izišla u hodnik, prošavši mimo Lindina stola. »Idem kući. I neću biti dostupna ostatak popodneva ako se, kojim čudom, izvjesna osoba slučajno pojavi.« Otresit način kojim je to izrekla nije ostavio ni mjesta sumnji tko bi »izvjesna osoba« mogla biti. »Svi drugi, jasno, mogu me dobiti na mobitel ili na kućni telefon.« Linda se uspaničila. Nagnula se preko stola i grozničavo doviknula Taylor koja je već bila na pola puta niz hodnik: »Ali što da kažem ako se Jason Andrews pojavi?« Deset odgovora, nimalo prikladnih za radno okruženje, palo je Taylor na um. Ne gnjaveći se zaustaviti, poručila je: »Reci mu da se nadam da će mu film propasti na blagajnama.« Subota i nedjelja srećom su prošle bez daljnjih nepotrebnih (i nepromišljenih) zastoja. Taylor je iskoristila sate vikenda da nadoknadi zaostatke u vezi slučaja. Derek ju je izvijestio da je sudac odgodio raspravu o njihovom prijedlogu za isključenju dokaza — onih najkritičnijih u slučaju — sve do ponedjeljaka ujutro. Iako nijedno to nije spomenulo, oboma im je potajice laknulo što će ipak ona moći prisustvovati raspravi. Dereku je, pomalo stidljivom, uvijek bilo neugodno po tom pitanju. U nedjelju popodne, pošto je gotovo petnaest sati radila tijekom vikenda, Taylor se odlučila nagraditi šopingom u Fred Segalu. Kad je napustila trgovački centar, niti sat vremena nakon što je tamo stigla, pokušala je shvatiti zašto se osjećala ovako dobro nakon što je iskešmda gotovo petsto dolara na par traperica i malu crnu baršunastu torbicu na preklop. Onda joj sine: upravo je doživjela svoje prvo »L.A. iskustvo«. Prolazeći parkingom, Taylor je posegnula u torbu tražeći mobitel. Znala je da će se Valerie ponositi ovim trenutkom. »Pogodi gdje sam upravo sad«, rekla je čim se Val javila na drugom kraju linije. Nije se gnjavila uvodom, jer je Val pomno odabrala različite melodije zvona za svaku svoju prijateljicu. Za Taylor je, primjerice, odabrala melodiju pod nazivom Darth Vader.


Val je na brzinu nabacila nekoliko prijedloga: »Ležiš na plaži. Planinariš. Nalaziš se u spavaćoj sobi Matta Damona.« Taylor je zatresla mobitelom dok je iz torbice vadila naočale za sunce Chanel pa ih nataknula. Bilo je toplo i sunčano svakoga dana otkako je došla u Los Angeles. Morala je priznati da grad, ako ništa, sasvim sigurno ima prednost u smislu vremenskih prilika. U Chicagu bi sad moglo biti bijednih deset stupnjeva i kišovito, čak i u lipnju. »Da sam u spavaćoj sobi Matta Damona, teško da bih imala vremena za telefonski razgovor«, našalila se Taylor. »Mislila sam da ti se sviđa zbog toga što je pametan?« »Uhvatila sam nekoliko minuta Boumeovog identiteta na kablovskoj prije neku večer. Moji osjećaji prema Mattu sad uvelike nadilaze njegovo harvardsko obrazovanje. Na primjer, sjajno izgleda u uskoj majici.« »Dobro. Jer sam inače mislila da su tvoji osjećaji prilično plitki.« Obje se nasmijaše. Razgovor se brzo prebaci na Valin i Katein posjet, od čega ih je dijelilo svega nekoliko tjedana. Dok je Taylor slušala kako Val blebeće o druženju uz bazen u hotelu Chateau Marmont i večerama kod Les Deuxa, ona nije prozborila ni riječ o čitavom debaklu s Jasonom Andrewsom. Odlučila je, barem zasada, da neće to nikome spominjati. U ovome trenutku, zaključila je, bilo je to besmisleno. Uostalom, što bi uopće mogla reći? Da je trebala raditi s Jasonom Andrewsom, ali se on nije pojavio. Ajme, nije li to bilo uzbudljivo? K tome, nije osjećala bogzna kakvu potrebu da sa svima podijeli činjenicu da ju je jedan muškarac otpilio. Možda on jest bio Jason Andrews, ali ona je još uvijek imala svoj ponos. U ponedjeljak ujutro Taylor je jurcala po stanu pripremajući se za posao. Uključila je televizor u dnevnoj sobi nadajući se da će čuti vijesti o stanju na cestama. Iako, sudeći prema onome što je primijetila u proteklih nekoliko tjedana, bila je to besmislena praksa. Kao i vrijeme, promet u Los Angelesu uvijek je bio isti. Kamo god da si krenuo, trebalo ti je dvadeset minuta. Kako se prilično naputovala diljem države zbog raznih svjedočenja i sudskih postupaka, uočila je da se te jutarnje emisije na lokalnim TV postajama drže određenog rasporeda. Ovdašnja verzija — prikladno nazvana Dobro jutro, L.A. — nije bila iznimka. Vijesti iz države, pa lokalne vijesti, pa vremenska prognoza i stanje na cestama. A točno u 7:20, Sarah Stevens, raskošna reporterka zabavne rubrike, počastila bi gledatelje Los Angelesa Holivudskom minutom. I tako se baš tog ponedjeljka ujutro, kad je sat otkucao 7:20., Taylor slučajno


zatekla u kuhinji, ulijevajući kavu u šalicu i načuvši voditeljičinu najavu. »A sada, Los Angelese, vrijeme je za Saru Stevens i današnju Holivudsku minutu.« Taylor je iz kuhinje mogla vidjeti televizor, pa je vimula s blagim zanimanjem. Inače bi pogledala Holivudsku minutu ako bi se kojim slučajem baš u tom trenutku našla pred televizorom, ali teško da bi zbog toga izletjela iz kupatila usta punih paste za zube. Sad je gledala kako Sarah Stevens uzbuđeno pozdravlja gledatelje. »Dobro jutro, svima! Danas sam vam pripremila pravu poslasticu — barem za onaj ženski dio gledateljstva.« Novinarka je urotnički stišala glas. »Ovaj smo vikend naletjeli na nekog uistinu posebnog dok je uživao u četverodnevnoj kockarskoj veselici u Las Vegasu — nitko drugi doli naš omiljeni Jason Andrews!« Šalica s kavom ispala je iz Taylorine ruke i glasno tresnula o sudoper. Stajala je tamo i s nevjericom gledala dok se na televiziji vrtjela snimka Sare Stevens koja je s mikrofonom stajala ispred hotela Bellagio. Upravo u tom trenutku Jason Andrews izlazio je kroz okretna vrata, s nekim mrkim tipom kojeg kao da nimalo nije zanimala gomila obožavatelja i paparazzo koji su u času nahrupili. Novinarka se progurala kroz gomilu i gorljivo zazvala: »Jasone! Bok! Sarah Stevens iz Dobro jutro, L.A.« Pohrlila je prema njemu, u stopu praćena snimateljem. »Imaš li minutu da pozdraviš naše gledatelje?« Istom mu je ugurala mikrofon u lice. U jednom djeliću sekunde Jason se doimao iživciranim. Zatim je zabljesnuo Saru Stevens jednim od svojih savršenih širokih osmijeha. »Naravno. Za obožavatelje uvijek imam vremena.« »Zabavljaš li se u Las Vegasu?« zadihano je upitala novinarka. »Uvijek se sjajno zabavljam u Las Vegasu.« Taylor je primijetila kako se novinarka ozarila, očigledno uživajući u Jasonovoj blizini. Di je to samo bila zasljepljujuća bjelina njegovih zubi. »Znaš da te moram pitati«, snalažljivo je nastavila Sarah. »S kim si ovdje?« Jason je pokazao na mrkog tipa koji se, donekle s nelagodom, malo udaljio od gomile. »Žao mi je, nema tračeva ovaj put. Došli smo ovamo u četvrtak. Dečki su se odlučili na izlet u posljednji trenutak. Znaš već kako to ide — katkad jednostavno ne možeš odoljeti zovu kocke.«


Taylor je zinula, zapanjeno gledajući u tog umanjenog pizduna u svojoj dnevnoj sobi. Izlet u posljednji trenutak? To je, dakle, bio razlog zašto je morala raditi cijeli vikend? Ali ni to nije bilo dovoljno. O ne, ma kakvi. »Čujem da počinješ sa snimanjem novog filma — odvjetničkog trilera« rekla je Sarah Stevens. »Mora da si silno zaposlen.« Jason je slegnuo ramenima, veselo se osmjehnuvši, te zadao posljednji udarac. »Očito nisam toliko zauzet da bih odustao od vikenda u Las Vegasu.« Na to se oboje od srca nasmiju. Ali, tamo u kuhinji, Taylor Donovan bila je smrtno ozbiljna. Jason Andrews upravo ju je uvrijedio pred cijelim svijetom. No, dobro — možda samo pred gledateljima Holivudske minute. I, zapravo, samo onima koji su znali da se trebao s njom sastati prošloga tjedna. Jason Andrews upravo ju je uvrijedio pred najmanje četrnaest osoba. Odjednom, Taylorini osjećaji prema tom glumcu nisu bili nimalo srdačni. Dograbila je daljinski upravljač i zadovoljnim pritiskom na gumb postigla da Jason Andrews nestane. »Šupak!« Bila je to jedina riječ koje se mogla sjetiti. Bilo je to sve što je uspjela procijediti.


Četvrto poglavlje S OBZIROM na gadno raspoloženje, kad je Taylor ušla tog jutra u sudnicu suca Fowlera na raspravu o prijedlogu isključenja dokaza, bila je spremna da nekoga razvali. Ona i Derek zauzeli su svoja mjesta za stolom odvjetnika obrane. Njezin protivnik Frank već je nešto piskarao za svojim stolom. Vidjevši da su obje strane prisutne, sudski službenik naredi mir u sudnici kad je ušao sudac. »Neka svi ustanu! Ovaj sud počinje sa zasjedanjem. Predsjeda mu časni sudac Arlander Fowler.« Sudac, službenik i sudski izvjestitelj potom sjedoše. Taylor i Frank prišli su sucu dok je ovaj prelistavao spise. »Frank Siedlecki, zastupnik EEOC-a, časni suče.« »Dobro jutro, časni suče. Taylor Donovan, zastupnica obrane.« A onda se najneobičnija stvar dogodila tog jutra u sudnici, upravo u trenutku kad je Taylor izgovorila svoje ime kako bi moglo ući u zapisnik. U sudnicu je, naime, ušao Jason Andrews. Čuvši kako se Taylor predstavlja, Jason je dobacio znatiželjan pogled. Neprimjetno je zauzeo mjesto u praznom stražnjem redu galerije dok su sudac, Taylor i Frank nastavili sa svojim poslom. Sudac je izvukao Taylorin prijedlog iz hrpe papira pred sobom. »U redu. Ovdje smo kako bismo konačno raspravili o prijedlogu tuženika za isključenjem dokaza iz postupka.« Zaškiljio je dolje na Taylor. »Odvjetnice, zašto mi ne biste rekli o čemu se radi?« Taylor se obratila sucu s uzvišenog podija, potpuno svjesna kako je ovaj trenutak ključan ako želi dobiti slučaj. »Časni suče, EEOC pokušava dovesti nekoliko svjedokinja da svjedoče o uvredama seksualne prirode koje su navodno čule na radnom mjestu. Želimo zatražiti izuzeće tih svjedokinja.« Frank je uskočio: »Časni suče, ovo je slučaj seksualnog zlostavljanja...« A Taylor ga hitro prekine: »Tako je. Ovo je slučaj seksualnog zlostavljanja, a naša je namjera ne dopustiti svjedočenja o načinu govora koji, premda uvredljiv, sasvim sigurno nije utemeljen na seksu. Ispričavam se, časni suče, ali jednostavno ne


vidim kakve veze ima riječ »sranje« sa seksualnim zlostavljanjem.« Tamo na galeriji, Jason se nasmiješio. Tamo na podiju, Frank je pokušao ponovno uspostaviti kontrolu nad raspravom. »Ali tužiteljice su žene, časni suče, a EEOC može dokazati da tu riječ, i njoj slične, učestalo mogu čuti na svom radnom mjestu, te kako nalaze da su takve riječi uznemirujuće.« Taylor je brzo uzvratila: »Problem EEOC-a je taj da svatko na radnom mjestu može čuti takve riječi — i žene i muškarci.« »Časni suče, smatramo da bi optuženi trebao shvatiti da su žene općenito, kao spol, osjetljivije na... takvu vrst izražavanja«, samodopadno je rekao Frank. Na te riječi Taylor s prezirom podigne ruku. »Oprostite, suče. Ali ovakvo šovinističko stajalište kudikamo je uvredljivije nego bilo što za što je moja stranka optužena. Svrha zakona o civilnim pravima nije da pretvorimo radna mjesta u razrede za vjeronauk, nego da spriječimo diskriminaciju. EEOC-u se možda ne sviđa riječ »sranje«, i baš šteta — jer to nije diskriminirajuće.« Smatrajući raspravu završenom, Taylor je prekrižila ruke na prsima, čekajući. Tamo na svojoj klupi, sudac je škiljio na odvjetnike dok je razmišljao o argumentima obiju strana. Zatim je progovorio: »Moram se o složiti s gospođicom Donovan. Postoji mnogo toga s čime se moramo nositi na poslu, stvarima koje nam nisu najmilije, ali to ne znači da je riječ o diskriminaciji. Prijedlog obrane je odobren.« Sudac je udario čekićem dok je službenik ovjeravao prijedlog. »Mislim da smo za danas gotovi. Očekujem da mi do petka podnesete svoje predraspravne naloge. Sud se raspušta.« Kad je sudac ustao, ustali su i ostali prisutni. Zadovoljna odlukom, Taylor se ljubazno okrene Franku. »Onda, hoćemo li za sutra planirati razgovor o predraspravnim nalozima?« Rasprave su za Taylor bile poput sportskog natjecanja, a kao i svi profesionalci, i ona je igru ostavljala za teren. Frank, međutim, nije bio istog mentalnog sklopa. Ignorirajući je, zgrabio je svoju aktovku i bez riječi pohrlio prema izlazu. Taylor je slegnula ramenima. No dobro. Vjerojatno se razjario jer sam nije dospio opsovati na sudu. Vratila se svom stolu i stala spremati spise u aktovku. Najednom osjeti kako je Derek gurka u bok. »Nije li ono Jason Andrews?« upitao je muklim, uzbuđenim šaptom.


Taylor je podignula oči i ugledala muškarca kako joj prilazi prolazom među klupama. Zbilja, bio je to Jason Andrews. Najbolje plaćen holivudski glumac na čas je zastao kad je ona podignula pogled. Potom je zabljesne svojim čuvenim osmijehom. »Ti si sigurno Taylor.« Taylor je uspjela sačuvati svoj ravnodušan pogled. No, no, no. Njegovo Veličanstvo ipak se udostojalo ukazati. Dok je Jason Andrews koračao u svojoj crnoj košulji i ugljenosivim hlačama na prugice (oboje mu je tako savršeno pristajalo kao da je sašiveno upravo za njega), dvije su misli prošle Taylorinom glavom. Prva — nije imao odijelo i kravatu u sudnici. Druga — bio je nezamislivo predivan uživo. Smjesta je izbrisala ovu drugu, potpuno nebitnu misao iz glave. Uspjela je zadržati masku neumoljive ravnodušnosti kad je glumac došetao do nje. »U uredu su mi rekli da ćeš biti ovdje«, rekao je jednostavno objasnivši svoju nazočnost. »Čini se da sam stigao taman na vatromet.« Namignuo je kao da sudjeluje u nekoj zajedničkoj šali. Taylor ga ošine pogledom. Toliko je ubojit bio njezin pogled da bi bilo koji manje samouvjeren muškarac za dvije sekunde ispario iz sudnice. Ali Jason se nije dao smesti. Ljubazno se nasmiješio. »U pravu si — baš sam nepristojan. Nisam se ni predstavio.« Ispružio je ruku. »Ja sam Jason...« Taylor odluči prekinuti ovu lakrdiju po kratkom postupku. Vidjela je ona i prije ovakve osmijehe, a sad je bila na njih imuna. »Očigledno je da znam tko ste, gospodine Andrews. Znam i to da ste se prošlog tjedna trebali u dva navrata pojaviti u mom uredu.« Jason povuče ruku, kao da je bio iznenađen njezinim otresitim tonom. Derek je stajao sa strane, potpuno zaboravljen usred svađe. Mlađi suradnik stupio je korak naprijed pa pročistio grlo ne bi li podsjetio Taylor i Jasona na svoju prisutnost. »Ovaj, Taylor, idem ja natrag na posao. Da svratim do tvog ureda sutra u vezi predraspravnog naloga?« prelazio je pogledom od jednog do drugog. Taylor je hladnokrvno odmjeravala Jasona dok je odgovarala: »Možeš svratiti i danas, Derek. Neću dugo.«


Još ih jednom oboje pogledavši, Derek skupi spise i pohita iz sudnice, ostavivši Taylor i Jasona nasamo. Prekrižila je ruke na grudima. »Kako vam mogu pomoći, gospodine Andrews?« Opazila je kako mu se usnice krive u nešto nalik na osmijeh, kao da ga je silno zabavljalo što mu se ovako službeno obraća. Što je nju još više razbjesnjelo. »Vidim da ste malo uzrujani što se nisam pojavio na sastancima prošloga tjedan«, rekao je podrugljivim tonom. Upravo onakvim tonom, primijetila je Taylor, koji je bio vrlo sličan njezinom kad bi namjerno htjela razbjesniti protivnike. Ma kako se samo usuđuje? »Nažalost, nešto mi je iskrsnulo u posljednji trenutak«, nastavio je Jason, niti ne pokušavajući prikriti svoju bahatost. »Siguran sam da ćete razumjeti... ja sam vrlo zaposlen čovjek, gospođice Donovan.« Naglasio je posljednje dvije riječi, dajući joj na znanje da je prihvatio njezinu igru. Potom je odmahnuo rukom, želeći ostaviti sa strane njihove razmirice. »Ali sad sam ovdje pa prijeđimo na posao.« Pljesnuo je rukama kao da je time sve riješio. »Ali vidite, sad sam ja zauzeta, gospodine Andrews.« Jason se strpljivo nasmiješio, poput učitelja nestašnom djetetu. Prišao je korak bliže i Taylor je uočila kako se nadvio nad njom. Mislila je da bi svi glumci trebali biti niski. Naravno, ovaj je morao biti iznimka. Kako je Taylor odbila ustuknuti i milimetar, sad su bili prilično blizu. Jason ju je prodorno gledao u oči. »Gospođice Donovan«, rekao je samouvjereno. »Nitko nije previše zauzet za mene.« Zastao je kako bi pustio da se njegove riječi slegnu. Taylorine se oči suze, ali nije rekla ni riječ. Jason je ovo očito shvatio kao znak slaganja. »Dobro, sad kad smo to razjasnili...« Udaljio se i grandioznom gestom pokazao na sudnicu, kao da izdaje zapovijed. »Zašto mi ne biste pokazali nešto... odvjetničko?« Ogledao se oko sebe kao da se želi upoznati s okruženjem. »U scenariju je nekoliko scena u kojima unakrsno ispitujem svjedoke. Počnimo tako što ćete mi pokazati primjerom kako se to radi. Ali ne onakva sranja koja vidimo na televiziji — želim izgledati stvarno.« Taylor se ugrizla za usnicu i zagledala u pod samo kako ne bi prasnula u smijeh. Bio je toliko suludo umišljen da je to bilo gotovo zabavno. Nesposobna potisnuti podrugljivi osmijeh, vratila je pogled na njega i prekrižila ruke. »Bojim se da neće


moći.« Jason se okrenuo. »Zašto?« »Za početak, nemam svjedoka.« Pokazao je na sebe. »A što je sa mnom?« I u tom trenutku Taylor obuzme nadahnuće. Nagnula je glavu kao da razmišlja, onda kimnula u znak slaganja prvi put otkako se Jason pojavio. »Okej, zašto ne?« Pokazala je na sudnicu. »Zašto ne biste sjeli na klupu za svjedoke?« Jason joj dobaci pogled odobravanja — vidno zadovoljan što se vratila u program — te učini što je tražila. Pričekala je da se smjesti, potom stala točno ispred njega. Taylor počne s »lažnim« ispitivanjem. »Gospodine Andrews — svjesni ste, zar ne, daje vaša asistentica dogovorila sastanak u mom uredu prošlog četvrtka?« Jason se nasmiješio kao da mu je ovaj izazov bio silno zabavan. Opustilo se na klupi i udobnije namjestio. »Da, svjestan sam, gospođice Donovan.« »Niste se pojavili na sastanku, zar ne?« »Točno.« »A svjesni ste da je, nakon nedolaska na taj prvi sastanak, vaša asistentica naknadno dogovorila da dođete u moj ured u petak ujutro. Je li to točno?« Jason je protegnuo noge pa ih prekrižio, naizgled nimalo zabrinut trivijalnim tijekom ispitivanja. »I to je točno. Kao što sam ranije naglasio, nešto je iskrsnulo. Neodgodive obaveze u vezi filma.« Dok je govorio, nehajno je okretao sat na zapešću. Taylor sumnjičavo podigne obrvu. »Neodgodive obaveze?« »Točno.« Pustila je da prođe jedan trenutak, zatim prišla odvjetničkom stolu i izvukla mobitel iz aktovke. »Dopustite da vam pokažem dokaz A.« Vratila se do Jasona i ispružila mobitel. »Prepoznajete li dokaz A, gospodine Andrews?« Jason se nagne naprijed i zaškilji na telefon s lažnom nesigumošću. »Pa, sad, ne mogu biti sasvim siguran... ali čini mi se da je to mobitel.« »Imate li vi mobitel, gospodine Andrews?« »Tri, zapravo.«


»A znate li se služiti svojim mobitelima?« Jason je zabljesne osmijehom. »Naravno.« Na ovo se Taylor opusti, sjedeći na rubu odvjetničkog stola. Vrijeme je, zaključi, da malo zakuha. Jason je promatrao kako Taylor ležerno prebacuje nogu preko noge. Ne mogavši odoljeti, oči mu samo na čas kliznu dolje. Zatim brzo vrati pogled gore. Kad su njegove oči susrele Taylorine, u njima je uočio jedva primjetan tračak podrugljivog osmijeha. I tada mu sine. Poigravala se s njime. Ona se poigravala s njime. Taylor je zastala dok naizgled nije bila zadovoljna vidjevši da je Jason ponovno gleda u oči, pa potom nastavi s ispitivanjem. »Postoji li mogućnost da ste prošlog tjedna kod sebe imali jedan od ta tri mobitela, gospodine Andrews?« »Naravno.« »Mogli ste, dakle, nazvati u moj ured i reći da ne možete stići na sastanak?« Jason se nasmijao kao da je upravo čuo najsmješniju šalu u životu. »Kao da ja ikad sam obavljam pozive.« Taylor je kliznula sa stola i opušteno krenula prema mjestu za svjedoke. »Pa niste li onda mogli zamoliti jednu od svojih brojnih asistentica da me nazove? Ili su se stvari u hotelu Bellagio — oh, pardon, vaše neodgodive obaveze s filmom — toliko otele kontroli da jednostavno to niste stigli učiniti?« Nestrpljivo je čekala Jasonov odgovor. On se pak nije dao smesti. Nadao se da ima nešto bolje od toga. »Dakle, uhvatili ste me, gospođice Donovan. Bio sam u Las Vegasu. Zbilja impresivno, naročito kad se uzme u obzir da su me snimile televizijske kamere.« »A razlog zašto niste nazvali moj ured?« »Nije mi se činilo daje toliko važno«, živahno je odvratio. »Mislio sam da se ne trebam opravdavati.« »Pa, ako je to istina«, značajno je upitala Taylor, »zašto ste izmislili priču o neodgodivimobavezama?« Jason na ovo zastane. Ajme. S nelagodom se promeškoljio, najednom pomalo zapleten u vlastito »svjedočenje«. Taylor je prišla svjedoku s pobjedonosnim bljeskom u očima. »Što ste


točno imali na umu, gospodine Andrews? Ušetati ovamo i obasjati me tim svojim osmijehom, misleći da vas nitko neće pozvati na red?« Zapravo, to mu uglavnom i jest bio plan. Jason je prekrižio ruke na prsima pa samo slegnuo ramenima. Taylor iskoristi njegovu šutnju pa zajedljivo reče: »O, oprostite, gospodine Andrews, ali sudski izvjestitelj mora čuti vaš odgovor. Jeste li to rekli »da«?« Jason je ravnodušno gledao u nju, vidno iživciran njezinim tonom. Uzvratila mu je pogled. »Da, gospođice Donovan«, najzad je odgovorio. »Možda sam upravo to imao na umu — da vas obasjam svojim osmijehom i da me nitko ništa neće pitati.« Naslonila se na klupu za svjedoke. »I, kako se razvija taj vaš plan, gospodine Andrews?« Prikovao ju je pogledom. »Ne baš dobro.« Taylor se samouvjereno nasmiješi, kao da želi reći kako je njezin posao svršen. »U redu, nemam više pitanja.« I s tim riječima ponosno ode do svog stola i prebaci remen aktovke preko ramena. Ne udijelivši mu niti jedan pogled, iziđe iz sudnice visoko uzdignute glave. Vrata su se zanjihala, a potom treskom zalupila. Ostavivši Jasona samog. Kako tupo sjedi na klupi za svjedoke. Ogledao se oko sebe, čekajući kamere i ljude da nahrupe unutra. Clooney je obožavao izvoditi ovakve psine. I tako je Jason čekao. Pa još malo čekao. Ali... ništa. A onda Jasonu počne svitati da ovo nije bila šala. Taylor Donovan ga je zaista željela poniziti. Što je neizbježno potaknulo jedno ozbiljno pitanje. Kakvo je ovo, dovraga, bilo sranje? Jason na brzinu prođe kroz svaki trenutak ovog susreta, svaku drsku, zajedljivu riječ. Godinama nitko s njim nije na takav način razgovarao. Jason dobaci pogled prema vratima kroz koja je maločas izjurila Taylor. I, polako, njegovim se licem razvuče osmijeh. Zanimljivo. Vrlo zanimljivo.


Peto poglavlje »ONDA? KAKO je prošao sastanak s odvjetnikom?« Jason je letimice pogledao prema suvozaču, iznenađen što se Jeremy toga uopće sjetio. Tek je usput spomenuo sastanak svome prijatelju, prošlog petka u Vegasu oko četiri ujutro dok su se davili u burittosima iz nekakve neugledne zalogajnice sedam blokova udaljene od vegaškog Stripa. (Jeremy je upotrijebio stari trik, rekavši mu da ga tamo barem nitko neće prepoznati.) Dakako, Jason nije spomenuo da se sastanak s odvjetnicom trebao održati upravo tog dana, otprilike onog trenutka kad su Jeremy i on prilazili stolu za craps u VIP prostoriji hotela Bellagio. Da je Jeremy znao tu sitnu pojedinost, nema sumnje da bi nabacio pokoju zajedljivu primjedbu koju Jason — dotad već u gubitku od najmanje sto tisuća dolara — ne bi imao volje slušati. Nije se tu radilo o novcu, više je puta Jason rekao Jeremyju — koji mu je prilično bezosjećajno istaknuo da ionako zaradi deset puta veći iznos za samo jedan dan snimanja — nego je to bila stvar principa. Jednostavno nije podnosio gubiti. Jason je vratio pogled na cestu, razmišljajući kako odgovoriti na prijateljevo pitanje. Vozeći poput Marija Andrettija na cracku i kokainu — davnih je dana naučio kako je to jedini način da izbjegne paparazze — vješto je usmjerio svoj crni Aston Martin Vanquish prema izlazu s autoputa koji vodi do Centra Staples. On i Jeremy imali su ulaznice za večerašnju utakmicu Lakersa i Knicksa. Prvi red uz parket, jasno. Bila je to jedna od prednosti Jasonove slave koju je Jeremy drage volje koristio. Jason je pokušao smisliti kako bi na najbolji način mogao opisati susret s čuvenom gospođicom Taylor Donovan. »Sastanak s odvjetnikom bio je... poučan«, najzad se snašao. Jeremy je prestao stezati crne kožne naslone za ruke, opustivši se sad kad je Jason skrenuo s autoputa. »Je li bio dobar?« »Ona vraški dobro radi svoj posao, u to budi siguran«, rekao je Jason u sebi se nasmiješivši. Jeremy ga pogleda pa stane pažljivo proučavati. »Što si mi prešutio?« Jeremy je bio jedini tip koji je nekako uvijek znao kad bi nešto pokušao sakriti. Njih su dvojica zajedno došli u Los Angeles, ima tome već šesnaest godina, s velikim snovima o uspjehu u filmskoj industriji. Kad je Jasonova karijera poput rakete krenula


uzlaznom putanjom, cijeli mu se život stubokom promijenio. Njihovo prijateljstvo bilo je jedna od rijetkih svari koja je ostala nepromijenjena. Jeremy je bio posljednji most prema normalnom svijetu — činjenica na koju ga je njegov prijatelj redovito podsjećao. »Zašto misliš da ti nešto prešućujem?« nedužno je upitao Jason. »Posljednji put si napravio tu facu prije dva mjeseca u hotelu Four Seasons, nakon intervjua s onom novinarkom za Vanity Fair. Znaš, kad si me nazvao da dođem za sat vremena i počnem urlati požar ispred tvoje sobe.« Jason se nasmijao. Dobra stara vremena. »Hej — pa uspjelo je! U svoj onoj strci prilikom evakuacije, nisam joj morao obećati da ću je nazvati.« »Siguran sam da bi onih četrdeset jadnika, koji su morali juriti niz dvadeset katova u jedan ujutro, bili presretni da znaju kako su te spasili još jednog nelagodnog trenutka nakon ševe.« »Ma daj. Bio im je to događaj života. Svi su se divili mojoj požrtvovnosti dok sam im pridržavao vrata do požarnih stuba.« »Ma jasno, bio si jedini koji je znao da nema nikakvog požara.« Jason je ovo ignorirao. »To su tek nevažni detalji.« Jeremy zakoluta očima. »Da čujem priču o toj odvjetnici.« Toliko je mogućih odgovora, pomisli Jason. Mogao bi reći Jeremyju kako ga je strahovito razbjesnilo to što je »gospođica Donovan« potratila cijeli njegov dan, a bio je u stisci s vremenom prije početka snimanja filma; kako ga je njezina tvrdoglavost živcirala preko svake mjere jer se nije htjela spustiti na zemlju i zaboraviti što se dogodilo (dobro, nije se pojavio na dva sastanka — teško da je to bio zločin); ili, najgore od svega, koliko je bio bijesan što ga je uspjela preveslati tijekom one vježbe unakrsnog ispitivanja. A mogao bi spomenuti i činjenicu da je doslovce zinuo kad se prvi put okrenula i pogledala ga. Jer, Taylor Donovan bila je predivna. A to je nešto što sasvim sigurno nije očekivao. Duga, tamna kosa, duboke nijanse kestenjastosmeđe što joj je padala preko jednog oka i dolje niz ramena u valovitim slapovima. Blijeda koža, koja bi se blago zarumenjela kad bi bila ljutita (što je svakako mogao osjetiti na vlastitoj koži) i one duboke, izražajne zelene oči. Upravo je zbog očiju i ostao kao ukopan. Blistale su onom živom iskrom — bljeskom — koja je govorila da je uvijek pet koraka ispred tebe, i da je toga itekako


svjesna. Dakako, moglo je to biti i zbog njezinih nogu, zaključio je Jason. Lukavo ga je uhvatila kako ih pogledava, što ga je također iznerviralo. Ali nije mogao odoljeti; u onoj pripijenoj suknji do koljena i visokim potpeticama, izgledala je ujedno i klasično i seksi, poput žena u cmo-bijelim filmovima koje je običavao gledati na satovima glume. Ipak, na stranu njezin izgled, zaključio je Jason, pomisao da ga je onako ponizila i potom izletjela iz sudnice bila je krajnje apsurdna. Ili, silno zabavna. Još uvijek nije mogao odlučiti. Jason je pogledao Jeremyja, shvativši da ovaj i dalje čeka odgovor. »Bila je ljuta na mene«, najzad je rekao uz osmijeh, pomislivši kako je to najbolji način da sve sažme. »Ljuta na tebe?« Jeremy zastane, promislivši. »A s tom se još nisi ni seksao.« Potom ponovno promisli. »Jesi li?« Jason ga ošine pogledom. »Ovo nije bila ljutnja u stilu: "Zar ti one tri noći u Londonu nisu ništa značile? "« Oponašao je plačljivi ženski glas. »Opet imaš problem sa supermodelom?« »Marty radi na tome.« Jason je zamišljeno nagnuo glavu u stranu. »S tom je odvjetnicom bilo drukčije. Ona je...« Utihnuo je, tražeći pravi riječ. Nemalo se iznenadio kad mu je sinulo. »Drska.« Dobacio je pogled Jeremyju, tražeći podršku. Taman na vrijeme da uhvati njegov široki osmijeh. »Drska?« ponovi Jeremy, hineći da je zgranut. »Prema Jasonu Andrewsu? Smijem li upitati zašto?« Jason slegne ramenima dok je parkirao Aston Martina ispred VIP ulaza u Centar Staples. »Možda sam propustio jedan ili dva sastanka prošli tjedan.« Ugasio je motor i dobacio Jeremyju nedužan pogled. »Mislio sam da će sve to zaboraviti jednom kad se pojavim.« Jeremy se uhvati za srce, glumeći da je u šoku. »Želiš reći da nije odmah pala ničice, zahvalna što si ušao kroz vrata.« Jason se naceri dok je izlazio iz automobila. »Bit ću pošten — to nije ni blizu njezinoj reakciji.«


»I pobrini se da odmah dobije poruku.« Jason i Jeremy sjedili su u prvom redu uz parket na utakmici Lakersa. Tek što su zauzeli svoja mjesta kad je Jason izvukao svoj mobitel. Donio je odluku još tijekom vožnje. Jutrošnji susret s Taylor Donovan nipošto neće biti i posljednji. Donijevši odluku, Jason je nazvao svog menadžera i zamolio ga da joj osobno prenese slijedeću poruku, i to od riječi do riječi: »Gospodin Andrews je silno uživao na današnjem predavanju gospođice Donovan, te ljubazno moli još jedan sastanak.« Znao je da će je zabaviti ono što je poručio između redaka. Nacerio se pomislivši na njezinu reakciju — stidljivo će se nasmiješiti, možda se čak i poigrati s pramenom one divne tamne kose dok bude razmišljala o prikladno koketnom odgovoru. Pošto je prekinuo razgovor s menadžerom, Jason raspoloženo preusmjeri pažnju na igru, samo se jednom ili dvaput pitajući što će Taylor odjenuti za idući susret. Sviđao mu se onaj poslovni, seksi odvjetnički izgled. Dobro, kad bi samo otkopčala jedan ili dva gumba na košulji, moglo bi je se čak nazvati zločestom odvjetnicom. Možda je imala par ozbiljnih naočala poput onih kakve nose knjižničarke. Mogla bi splesti kosu u nekakvu strogu poslovnu punđu, koja bi se, dakako, rasplela na nimalo poslovan način kad njih dvoje budu na... Jasonov telefon naglo zazvoni, prekinuvši njegovu unutarnju debatu o najudobnijem položaju za seks na porotničkoj klupi. Sviđale su mu se mogućnosti koje je pružao onaj niski paravan. Namrštio se, ugledavši na zaslonu broj svog publicista Martyja. Očekivao je poziv od menadžera koji će mu prenijeti lažno kolebljiv (ali potajice oduševljen) pristanak gospođice Donovan. A namrštio se zato što je bio svjestan uvjerenja što su ga dijelili njegov agent, menadžer i odvjetnik — samo Marty zna način kako mu prenijeti lošu vijest. Jason se javio na drugo zvono. »Da, Mary. Što ima?« Sjedeći pored Jasona, Jeremy je krajičkom oka promatrao svog prijatelja dok mu je njegov publicist prenosio očigledno neočekivanu vijest. Jeremy samo što nije prasnuo u smijeh kad je čuo Jasonov odgovor: »Kako to misliš da sa žaljenjem odbija moj poziv?« zgranuto je rekao. »Pa, je li rekla još nešto?« Iako Jeremyja inače nisu bogzna kako zanimale Jasonove eskapade, ovaj je razgovor prisluškivao s naročitom znatiželjom. Načuo je poruku koju je Jason poslao toj Taylor Donovan, i zamijetio, prilično iznenađen, da se udostojio čak i ispričati.


Koliko je Jeremyju bilo poznato, Jason Andrews nije se ispričao nijednoj ženi, osim majci, najmanje petnaest godina. Jeremy je promatrao kako se Jasonovo lice preobražava u izraz veselja kad mu je Marty prenio ostatak poruke. »To je rekla, je’l ?« Jason se naslonio u sjedalicu i nacerio. »Pa, reci ti njoj da sam ja vidio njezino dupe dok je jurila van iz sudnice, i možda bih mogao doći u iskušenje da upravo to i učinim.« Jason je slušao publicista još jedan trenutak, a onda naglašeno pokazao na mobitel. »Slušaj me, Marty, ne želim raditi ni s kim dugim. Želim nju. Onu koja misli da od mene može onako otići. Pobrini se da u njezinoj tvrtki to shvate. A onda želim da se pozabaviš s onim problemčićem u Londonu.« Nestrpljivo je odmahnuo rukom na ono što je publicist potom rekao. »Lijepo sam ti rekao, sve je to bio nesporazum. Samo sam je pitao bi li išla u London. Nikad joj nisam rekao da će se sa mnom i vratiti. Kaži njezinom agentu da ne želim više nikad, niti u jednoj trač rubrici, vidjeti svoje ime uz njezino. Dosta mi je tih tračerskih orgija.« S tim riječima on snažno poklopi svoj mobitel. Jeremy mu dobaci pogled. »Opet supermodel?« Jason se smrkne. »Vjeruj mi, da si morao slušati to lupetanje tri dana, i sam bi je ostavio u Londonu. Ne zanima me kako izgleda u kupaćem kostimu — ili bez njega.« Čuvši Jasonov napeti ton, Jeremy ne reče ništa nego se odluči neko vrijeme zabaviti utakmicom. Dobro je znao koliko Jasona uzrujava kad žena s kojom se spetljao na ovaj način privlači medijsku pažnju. Glumice, pjevačice, modeli — uvijek je bilo isto: jedan poziv Jasona Andrewsa i već su imale rezerviran stol kod Ivy i Teda Casablance. Jeremy je pogledao dvojicu mladića u srednjim dvadesetima kad su zauzeli mjesta u redu iza njih. Kroz maglu se sjetio da je jedan od njih Rob Nešto, glumac iz jedne od onih serija što se prikazuju na CW-u, a kojeg je upoznao na tulumu kod redatelja s kojim je radio na svom posljednjem scenariju. Ako se dobro sjećao, Rob je bio dio svite koja je u stopu pratila Scotta Caseyja. Kad je Jeremy kimnuo Robu Kakolisevećzove, zamijetio je jednu od navijačica kako skakuće uz rub terena i mahnito im maše. »Mislim da ti netko pokušava privući pažnju.« Jeremy je pokazao na djevojku. Veselo je mahala kad je Jason pogledao. Obasjao ju je ljubaznim polusmiješkom,


potom se nezainteresirano okrenuo. Zakolutao je očima Jeremyju. »Taj sam kolač probao«, potom se vragolasto nacerio, nesposoban odoljeti, pa s ponosom pokazao nekoliko drugih navijačica. »I onaj. O, i onaj tamo, također.« Veselo je namignuo. »Odjednom.« »I zamisli, njih dvije zajedno imaju jedan mozak«, suho je dobacio Jeremy. Jason je sa žaljenjem zatresao glavom. »Na žalost, niti toliko.« Tek kasno popodne tog četvrtka, kad je već popila pola druge velike kave s mlijekom, Taylor je najzad uspjela ukrasti nekoliko slobodnih trenutaka da sjedne i pregleda Derekov treći prijedlog uputa za porotu. Vrijeme, shvatila je, nije bilo na njezinoj strani ova tri dana koliko je prošlo od susreta s Jasonom Andrewsom. Sve otkako je Frank iz EEOC-a objavio rat i počeo opako mlatiti njezinog klijenta, po medijima, dakako. Smještaje prepoznala tu taktiku: vulgaran pokušaj da blati optuženika u očima potencijalnih članova porote. Zato je, zauzvrat, osobno poslužila Franku prijedlog za hitne sankcije. A nakon žučne prepirke, sudac im je po kratkom postupku začepio usta, ozbiljno im zaprijetivši. Rekao je, naime, da mogu slobodno u sudnicu ponijeti četkicu za zube, samo ako ih se uhvati da razgovaraju s medijima. (Drugim riječima, prijetnja uhićenjem zbog nepoštivanja sudske odluke.) Bio je to drugi put tog tjedna daje Frank bijesno izjurio iz sudnice, odbivši da s njom razgovara. Sada, nakon što je tri dana bila u zaostatku s hitnim prijedlozima za isključenje dokaza u postupku, Taylor je shvatila da je u gabuli s vremenom. Tek što je sjela za stol i počela pregledavati Derekove prijedloge, zazvonio je mobitel. Čim je na zaslonu ugledala poznati međugradski pozivni broj, Taylor je podignula slušalicu i smjesta priznala krivnju. »Znam, znam, grozna sam.« Na drugom kraju linije Kate se nasmijala. I sama je radila za jednu od najvećih odvjetničkih tvrtki u Chicagu i dobro je znala kakva tamo ludnica može biti. »Oprošteno ti je, s obzirom na to da se pripremaš za suđenje. Jesi li već postala partnerica?« Taylor uzdahne pomislivši na svoj cilj, na ono što je željela više od ičeg. »Još dvije godine, jedan mjesec i tri tjedna. Otprilike.« »Jezivo mi je da to znaš. Valjda se ne trebam niti gnjaviti pitanjem zabavljaš li se uopće tamo?«


»Prije nego što mi počneš držati prodike, primi na znanje da nisam u potpunosti za to kriva. Uvalili su mi privremeno...« Taylor zastane, shvativši da bi podatak o susretu s Jasonom Andrewsom značio sate i sate razgovora, prepričavanje svakog trenutka do iscrpljujuće pojedinosti. Da ne spominje kako bi, da bude fer, morala nazvati i Val. A to bi tek bila diskusija koja bi mogla potrajati danima. »Ma nije važno«, zato je rekla Taylor. »Ispričat ću ti drugi put, na piću.« Ili možda dva, pomislila je. Toliko bi joj, naime, trebalo da zaboravi kako su blistavoplave bile Jasonove oči kad su je prikovale pogledom. Čekaj! Odakle je samo ta misao isplivala, pojavivši se nepozvana u njezinoj glavi — nije znala. Nije, doduše, nijekala činjenicu da je Jason Andrews bio zgodan, visok, vitak i mišićav, s prije spomenutim kobaltno - plavim očima i isklesanim crtama lica. Znala je ona daje sve to ono o čemu žene sanjaju. Ali, dajte, molim vas. Tip je bio totalni pizdun. Taylor se prisili vratiti pažnju na Kate, koja je upitala postoji li mogućnost da će imati koju slobodnu večer u bliskoj budućnosti. »Ne znam. Zašto — što ti je na umu?« odgovorila je rastreseno. Kate je oklijevala. »Netko je tu u Los Angelesu. Željela bih vas spojiti.« »Ne.« Ton joj nije mogao biti odlučniji. »Ne mora to biti spoj, samo netko s kime se možeš povremeno družiti«, navaljivala je Kate. »Nisu svi šupci kao Daniel, znaš.« Najednom je zamukla; ovo potonje vjerojatno joj je izletjelo. Taylor je zašutjela, no izraz njezina lica smekšao se na prijateljičine riječi. »Znam, Kate, ali...« Glas joj je utihnuo dok se mislima na čas vratila u Chicago. No potom se smjesta pribrala. Ovo jednostavno nije bilo nešto o čemu će razmišljati na poslu. »Cijenim ponudu«, rekla je veselijim tonom. »Ali u poslu sam do grla, znaš? Jednostavno mi sad nije zgodno, nemam vremena. A kad smo već kod vremena, nažalost, moram gibati — sutra nešto moram predati, a u debelom sam zaostatku.« Na brzinu je promumljala pozdrav i prekinula vezu. Spustivši slušalicu, Taylor se naslonila u naslonjaču, najednom se osjetivši


strahovito umornom. No upravo tada krajičkom oka opazi Lindu na dovratku. Kao da je osjetila da je uhvatila Taylor u pogrešnom trenutku, Linda se s nelagodom nasmiješi. »Oprosti. Ali gospodin Blakely te želi vidjeti. Odmah.« Mali se čvor stvori u Taylorinom želucu. »Odmah« nikad nije bilo dobro za suradnicu u velikoj tvrtki. Općenito bi to značilo da si nešto žestoko zabrljao ili da će ti dodijeliti hitan zadatak. S tim na umu, Taylor kimne. Namjesti pokeraški izraz lica i utiša leptiriće u trbuhu. Ustane i gracioznim pokretom ruke zagladi suknju. Potom krene niz hodnik do ureda glavnog partnera.


Šesto poglavlje NIJE TO mogla. Bila je kasna večer, a Taylor je sjedila u unajmljenom srebrnom Chrysler PT Cruiseru ispred nekakvog bara po imenu Reillyjeva taverna. Pokušala je smisliti način da se izvuče iz trenutačne situacije. No sjetivši se strogog pogleda koji joj je uputio Sam, u to je ozbiljno sumnjala. Od trenutka kad je ušla u Samov ured ranije tog popodneva, smjesta je shvatila da nije riječ o hitnom zadatku. Partneri to dijele veselo kao što vilenjaci Djeda Božićnjaka dijele šećerne slatkiše, dok je Sam, s druge strane, bio sve samo ne veseo kad je Taylor sjela u naslonjač pred njegovim stolom. »Danas sam primio poziv«, počeo je ozbiljnim glasom. »Bi li mi, molim te, objasnila u čemu je problem s projektom Andrews?« Sam je zurio u nju s ruba svog naslonjača. O, za Boga miloga, Tayor je poželjela vrisnuti. Pa on je samo glumac. Ali vidjevši izraz Samovog lica, umjesto toga samo je pokušala izgladiti situaciju. »Sam, jednostavno mislim da nisam prava osoba za ovaj tip projekta. Sigurna sam da će svatko, kome god to dodijeliš, biti kudikamo...« Sam je naglo prekine. »Jason Andrews ne želi nikog drugog. Njegovi mi ljudi kažu kako je izričito naglasio da želi raditi samo s tobom.« Taylor shvati da ju je ovo samo dodatno uzrujalo. Njegovi »ljudi«? Pa jasno, neće valjda moćna filmska zvijezda sama birati telefonski broj. Ljenjivac, pomislila je. Bahat. Egocentričan, samoživ, drzak, umišljen. Opazi potom kako Sam zuri u nju i najednom se zapita nije li možda sve ovo izgovorila naglas. Taylor se presloži. Zacijelo može natjerati Sama da shvati njezin položaj. »Čuj — riječ je samo o njegovom glupavom ponosu. Vjeruj mi, Jason Andrews će to preboljeti. Uz to, usred sam priprema sa suđenje. Znam da te ne moram podsjećati na rizike u ovom slučaju protiv EEOC-a. Sada jednostavno nije dobar trenutak...« Sam je ponovno prekine. »Taylor, izuzetno te cijenim. Mislim da si najdarovitija mlada odvjetnica koju je ova tvrtka ikad imala. Zato te molim da me ne shvatiš pogrešno kad kažem da mi se zapravo živo fućka za tvoj problem.«


Podignuo je ruku kad je opazio da Taylor kani progovoriti. »Jason Andrews je iznimno važan klijent tvrtke. Radimo mu poreze i godinama pokušavamo preuzeti sve njegove parnice. Taj tip tuži svakoga tko o njemu otisne i slovce.« Taylor je pogledala u strop nastojeći držati jezik za zubima. Od onoga što je dosad vidjela, sumnjala je da je većina toga sranje. Onda se Sam nagnuo naprijed u svom naslonjaču. Gledao je dolje u nju, čvrsta pogleda, i izrekao riječi koje su poslale tmce hladnoće niz njezinu kralježnicu. »Vrati se Jasonu Andrewsu. I riješi to.« I tako se našla ovdje, pet sat kasnije, sjedeći u automobilu u nekoj sporednoj uličici u zapadnom Hollywoodu. Taylor je virila kroz vjetrobransko staklo ne bi li imala bolji pogled na bar, pitajući se kakvo li je to ime za okupljalište slavnih — Reillyjeva taverna. Ponovno je provjerila adresu na papiriću koji joj je dala Linda kako bi se pobrinula da dođe na pravo mjesto. Taylor je nervozno lupkala prstima po upravljaču. Pomisao da puzeći dođe Jasonu Andrewsu bila je jednostavno tako ponižavajuća. Pjenila se jer su mu zbog njegovog statusa (za koji je sumnjala da je ishod ničeg više doli dobrog izgleda i toga što se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu) ljudi automatski u svemu udovoljavali — bilo je dovoljno da zapucketa prstima i od nje se očekivalo da se ljubazno smiješi i još k tome ispriča. Nadam se da Jason Andrews zna, za Heimlichov zahvat, pomislila je Taylor. Jer sigurno je k’o vrag da će se ugušiti njezinim riječima. Shvativši da ne može cijelu noć prosjediti pred barom, iziđe iz automobila i pohita na svojim visokim potpeticama prema ulaznim vratima Reillyjeve taverne. Jedan kratak pogled kroz prozor rekao joj je da se grdno prevarila — bar ni po čemu nije bio nalik mjestu gdje bi se motali slavni. Kad je Taylor otvorila vrata i ušla unutra, imala je dojam kao da je prenesena natrag u južni Chicago, na jedno od druženja očevih kolega iz policije. Zidova obloženih starim mahagonijem, taverna je bila dijelom sportski, dijelom irski pub — opremljena pločama za pikado, biljarom i dva mala televizora (na oba se vrtjela snimka iste košarkaške utakmice) postavljena iznad šanka. Škvadra, koja se ovdje očito okupila nakon posla, sastojala se gotovo u potpunosti od sredovječnih muškaraca, od kojih su mnogi i dalje bili u službenim uniformama. Sasvim sigurno vrsta ljudi koji ne bi primijetili filmsku zvijezdu u svom baru, pomislila je Taylor, a i da je kojim slučajem primijete, vjerojatno ih ne bi bilo briga. Možda u tome i jest bila stvar.


Zastala je na vratima, oklijevajući, pa stane proučavati lica muškaraca za šankom, koji su zauzvrat otvoreno piljili u nju. Ženskadija se, očito, nije često ukazivala u ovoj instituciji. I baš kad je Taylor pomislila da se ne može osjećati nelagodnije, čula je odglumljeni uzdah i glas koji je oduševljeno zazvao njezino ime. »Gospođice Donovan!« Okrenula se i ugledala Jasona Andrewsa uz biljarski stol otraga. Prišao joj je, pretvarajući se da je šokiran. »Ma tko bi rekao da ću vas ovdje sresti?« Opazivši njegov samozadovoljan, pobjedonosni pogled, Taylor se zateturala unatrag i pala uz vrata. O Bože, jednostavno ovo nije mogla. Osjetivši vrtoglavicu na pomisao da će s ovim nastaviti, sklopila je oči i u sebi izgovorila nekoliko mantri sa satova joge kako bi povratila spokoj. S rukama očekivano prekriženim preko prsa — zaista je znao što slijedi — Jason se široko smiješio dok je promatrao Taylorinu reakciju na njegov doček. Ova gaje cura beskrajno zabavljala. Po zgroženom izrazu njezina lica, napola je očekivao da će se okrenuti i bez riječi izletjeti kroz vrata. No umjesto toga, duboko je udahnula. Jason je promatrao kako se pokušava uspraviti u svojoj punoj visini od metar i šezdeset, potom mu odlučno prilazi. »Ne pravite se skromni, gospodine Andrews«, rekla je onim svojim poslovnim tonom. »Znam da vam je vaša asistentica rekla da dolazim.« Jasonove se oči nedužno rašire. Dok je prilazila žestoko lupkajući potpeticama nije mogao odoljeti a da malo ne zaglumata. »Došli ste ovdje tražiti mene? Kako vam mogu pomoći, gospođice Donovan?« Taylor je stajala tamo, opako zureći u Jasona, kao da je željela ništa doli da ga zgrabi za njegov pulover od kašmira i navuče mu patent sve gore do obrva. Ali onda je još jednom duboko udahnula. »Možda sam bila malo... brzopleta kad sam otišla iz sudnice prije neki dan«, rekla je. »Moja tvrtka bi silno voljela raditi s vama na vašem... malom projektu.« Ignorirao je njezino nimalo suptilno omalovažavanje filma. »A vi?« Na ovo je odgovorila odlučno: »Spremna sam zanemariti osobno mišljenje.« Jason je zurio dolje u nju. Ova žena jednostavno nije bila njime impresionirana. A to mu je bilo fascinantno.


»Jesam li u pravu kad mislim da vam nisam drag, gospođice Donovan?« upitao je stidljivo, kružeći oko nje i zapravo se zabavljajući. Taylor ga je slijedila pogledom pa ravnodušno odvratila: »Ne kanim dopustiti da moji osjećaji prema vama kompromitiraju moju karijeru, gospodine Andrews. Uvalili ste me u nevolje na poslu, znate.« Jason zastane, iznenađen što mu je zbog toga postalo neugodno. »Znate što«, rekao je velikodušno. »Dajte da vas počastim pićem. Možemo početi ispočetka. Upoznati se kako spada.« Obasjao ju je smiješkom zbog kojeg bi zatreperila sva ženska srca na svijetu. Pet i pol milijarda dolara ukupne zarade na kino blagajnama za sve njegove »male projekte«. Pa ti vidi! Taylor je nagnula glavu u stranu, naizgled razmišljajući o njegovom prijedlogu. Tada se, ruku prekriženih na grudima, približila nekoliko koraka. Kad se našla blizu njemu toliko da su se gotovo dodirivali, podignula je pogled, žarivši svoje zelene oči duboko u njegove. Jason je mogao osjetiti toplinu njezina tijela, pitajući se zna li ona o čemu trenutačno razmišlja. Čini se da je znala. »Dajte da najprije nešto razjasnimo, gospodine Andrews«, rekla je mimo. »Ovo je posao. Ništa drugo.« Prije nego što je Jason dospio prozboriti i riječ na tu temu, Taylor se odmaknula i okrenula na odlazak. »I očekujem vas sutra ujutro u mom uredu. Pokušajte doći na vrijeme.« Potom je zabacila kosu preko ramena i dobacila one iste riječi koje je svojedobno uputio njoj i valjalo je priznati — oponašanje joj nije bilo nimalo loše. »Sigurna sam da razumijete, gospodine Andrews«, otegnula je. »Ja sam vrlo zaposlena žena.« Potom se okrenula na peti i izišla iz bara. Jason je stajao tamo, opet se našavši kako zuri za njom. Jednostavno mu nije išlo u glavu kako joj je, dovraga, uspijevalo da njezina uvijek bude zadnja. Dok je gledao kako Taylor prolazi uz prozor, prišao mu je Jeremy. Na trenutak čak ni on nije znao što bi rekao. »Pa«, najzad je prozborio Jeremy, »čini se vrlo draga.« Očito je uživao u njihovom razgovorčiću. »Puna je duha.« »U tome si u pravu«, Jason je prostrijelio Jeremyja opakim pogledom. »Sada samo trebam kanalizirati taj duh u nešto.... krotkije.«


Jeremy je sumnjičavo zatresao glavom. »Ne znam baš. Mislim da si upoznao sebi ravnu.« Jason se podsmjehne na samu pomisao. »Takva ne postoji.« »Pa, prema onome što sam dosad čuo i vidio, odvjetnica te šiša za dva boda.« Jason promisli. Možda nije volio gubiti, ali uživao je u uzbuđenju igre. »Vidjet ćemo koliko će to potrajati...« Naglas je razmišljao. Potom je krenuo za Jeremyjem do stola za biljar pa ustvrdio da je njegov idući potez. Proučio je situaciju na stolu, najednom se osjetivši neobično lakšim, življim. Štoviše, nije se mogao sjetiti kad ga je posljednji put nešto toliko zainteresiralo kao što je ta odvjetnica. Jason se nagnuo nad stolom i naciljao. Vješto je opalio bijelu kuglu izbivši iz kuta svoju devetku, koja se zavrtjela pa glatko otkotrljala u rupu s lijeve strane. Uspravio se i samouvjereno nasmiješio Jeremyju. Igra se nastavlja. Idućeg jutra Taylor je mogla osjetiti strku onog trena kad je izišla iz dizala. Možda zato što su svi zastali i piljili dok je koračala hodnikom prema svom uredu. Ili je to bilo zbog tajnica koje su se sjatile oko Lindina stola, dodajući jedna drugoj zrcalo dok su nanosile ruž za usne i namještale kosu. A to je moglo značiti samo jedno. Jason Andrews je bio u uredu. Taylor se uputila prema Lindinom stolu. Kad joj se približila, njezina tajnica pokaže prema uredu, potom stavi prst na usta naznačivši da bi trebale šaptati. »Ovdje je!« ushićeno je šapnula. »To sam shvatila, da.« Nastavivši blebetati, Linda se doimala kao da će se svaki čas raspasti u milijun sretnih komadića. »Otpratila sam ga ravno do tvog ureda — ne mogu se sjeti ničeg nakon što sam rekla »bok« — o moj Bože, uživo je još zgodniji... A onda sam zatvorila vrata jer su svi buljili.« Potom je brže-bolje dometnula: »Ja nisam, Bože sačuvaj.« Taylor je kimnula. Potom je shvatila koliko je bila iznenađena njegovim dolaskom. Ako je išta očekivala to jutra, bio je to Samov ljutiti poziv u kojem je poziva na red zbog izrugivanja s Jasonom Andrewsom. Okrenula se prema zatvorenim vratima svog ureda. Vrijeme je da se suoči s neprijateljem. Letimice je pogledala Lindu, želeći dobiti minutu-dvije na vremenu. »Ovaj, Linda, bi li nam mogla rezervirati jednu od improviziranih sudnica? Možda...« »Već sam se za to pobrinula. Konferencijska sala A.«


»Oh. Dobro. Sjajno.« Taylor se zatekla kako i dalje odugovlači. Sad su već svi iz ureda buljili u nju. Linda pokaže prema vratima. »No, ulazi. Sav je tvoj.« Ne želeći više nepotrebno privlačiti pažnju, Taylor zgrabi kvaku i odlučno uđe u ured. »Gospodine Andre...« Riječi joj zastanu u grlu jer se Jason, koji je stajao pred prozorom i divio se pogledu, okrenuo kad je ušla. Poput prizora iz filma, bio je poput kakva božanstva okupan jutarnjim suncem — njegova tamna kosa obasjana svjetlošću, a oči blistavoplave kao Tihi ocean. Taylor osjeti kako je otupjela, najednom se ne mogavši sjetiti zašto se uopće ljutila na Jasona Andrewsa. No onda je progovorio. »Prespavali ste jutros, gospođice Donovan?« otegnuo je. I trenutak se rasprsnuo poput mjehura od sapunice. »Baš mi je drago da se opet vidimo, gospodine Andrews«, zajedljivo je odvratila Taylor. Sad je barem nosio odijelo, primijetila je. Nije kanila komentirati kako mu je pristajalo. Jason iza leđa izvuče srednje veliku kutiju s plavom vrpcom. »Donio sam dar u znak pomirbe.« Ispružio joj je kutiju. Taylor je pogledala, smetena. Jedan je trenutak oklijevala, potom uzela kutiju i sjela za stol. Jason je sjeo u jedan od naslonjača nasuprot njoj. »Pretpostavio sam da niste tip od cvijeća«, rekao je. Taylor ga oštro pogleda, pitajući kako je to znao nakon samo dva kratka susreta. »Ovo mi se nekako činilo prikladnije za vas. Mislio sam da biste je mogli odjenuti u sudnici.« Sumnjičavo je izvila obrvu. Ma zbilja? Ali Jasonov izraz lica bio je nedokučiv. Svladana znatiželjom, Taylor je otvorila kutiju, prekapajući kroz papir sve dok nije pronašla majicu. Kad ju je izvukla, ugledala je dvije riječi otisnute na majici — njezin omiljeni argument u sudnici: shit happens.3 Taylor je prasnula u smijeh. Pogledala je Jasona i protiv volje se nasmiješila. »Okej, gospodine Andrews«, popustila je. »Počnimo.«


Sedmo poglavlje »NE ZANIMA me što piše u scenariju. Stvari jednostavno tako ne funkcioniraju.« Taylor je stajala pred odvjetničkim stolom i tvrdoglavo gledala Jasona. Već su deset sati radili. Šokirala se kad je prije nekoliko minuta pogledala na sat. Pretpostavila je da bi se sve odvijalo brže da se on nije uporno prepirao doslovce zbog svake promjene koju je predložila u scenariju. Tako je bilo i sad. »Ne vidim zašto je to bitno«, obrambeno je odvratio Jason. Držao je scenarij u ruci i mahao njime. »Itekako je bitno«, ratoborno je uzvratila. »Dok ti misliš da izgledaš zamišljeno i ravnodušno«, naglasila je riječi koje je maločas izgovorio, »i sjediš tijekom izlaganja suprotne strane, u pravoj sudnici se to ne događa. Moraš ustati svaki put kad se prepirete pred sucem.« Zatim je pokazala na scenarij i rekla deseti put toga dana: »Je li itko razgovarao s pravim odvjetnikom prije nego što je ovo napisano?« Jao, jao, pomislio je Jason. Očito nije bio jedini ovdje koji je bio pomalo svojeglav. Gledao je kako se Taylor namješta u kutu klupe za porotu, na najdaljoj točki od klupe za svjedoke. Nešto ranije upropastila je njihov ležerni shit happens trenutak postavši sva ozbiljna onog časa kad su zakoračili u improviziranu sudnicu odvjetničke tvrtke. Ali Jason je shvatio da je jednostavno morao nastupiti trenutak kad će ponovno položiti oružje — makar i na djelić sekunde. Doduše, nije mu bilo pretjerano krivo da je gleda kako se kočoperi po sudnici proteklih deset sati. »Dakle, razgovarali smo o razlikama između izravnog i unakrsnog ispitivanja«, doviknula je Taylor s klupe za porotu, ponovno preuzevši učiteljski stav. »A za razliku od unakrsnog, kad nekog izravno ispituješ, želiš stajati ispred porote. Tako da prisiliš svjedoka da gleda u porotnike dok odgovara na pitanja. Na taj način privlačiš pažnju porotnika pa imaju dojam da se svjedok obraća upravo njima.« Jason se na ovo namršti, povirivši dolje u svoj scenarij. »Ali ako sam na drugom kraju sudnice, kako bih trebao baciti knjigu na svjedoka?« Taylor se naglo okrene, zgranuta takvim omalovažavanjem odvjetničke prakse.


»U scenariju piše da bi trebao baciti knjigu na svjedoka?« Dotutnjala je s drugog kraja prostorije i istrgnula mu scenarij iz ruke. Stala je bjesomučno prelistavati scenarij, okrećući stranice naprijed-natrag dok je tražila taj uvredljivi odlomak. Nekoliko trenutaka kasnije, podignula je pogled prema Jasonu, smetena. »Ovdje tako ne piše.« Nasmiješio se. »Jesam te.« Taylor prekriži ruke na grudima. »Vrlo smiješno.« »Nije bilo teško.« Nasmijao se. Potom se pripremi na očekivani zlobni odgovor. No umjesto toga, Taylor je šutjela, već vrativši pažnju na scenarij. Prelistala je još nekoliko stranica. »Ovaj dijalog...« Zastala je kao daje nečim uznemirena. Sjedne za stol pored Jasona. Pogledao je dolje na dio scenarija na koji se usredotočila — njegov lik uništava ključnog svjedoka brutalnim unakrsnim ispitivanjem. Ta mu je scena bila jedna od omiljenih pa se iznenadio što je njome naizgled bila nezadovoljna. »Što nije u redu s dijalogom?« upitao je nadvirujući se iza njezinog ramena. »Meni se čini da nije loš.« »Ne radi se o tome«, odvratila je. Letimice gaje pogledala i blago se zarumenjela, oklijevajući. »Zaboravi. Malo sam se previše uživjela u ulogu odvjetnice.« Jason je netremice gledao u nju. Nikad nije pristajao na kompromis u glumi, pa makar se radilo o naoko nevažnim detaljima. A kakav god da razlog bio u pitanju, shvatio je da prilično cijeni mišljenje Taylor Donovan. »Ne, stvarno. Želim znati što misliš.« Taylor je gledala u njegov iskreni izraz lica. Bila je uistinu iznenađena njegovim ponašanjem proteklih deset sati. To što se nije pojavio na dogovorenim sastancima zbog vikenda u Las Vegasu po njezinom je mišljenju bio dobar pokazatelj njegove radne etike. Ali sada je, nasuprot tome, morala priznati da je Jason bio doista zainteresiran za razne pamičarske tehnike koje je demonstrirala, i cijelog je dana postavljao brojna pitanja. Neka su čak bila prilično smislena. Stoga mu je Taylor malo približila problematični scenarij kako bi oboje mogli čitati. »Pa, za početak, ova bi scena trebala biti unakrsno ispitivanje, zar ne?« pokazala je na sporni dio.


Jason se namrštio. »Da. Zašto?« Primaknuo se bliže kako bi mogao bolje vidjeti tekst. »Gle — problem je u tome što nijedno od ovih pitanja nije ključno.« Vidjela je kako zbunjeno naginje glavu pa je pojasnila: »Sva ova pitanja ostaju otvorena. Nikad ih ne bi postavio tijekom unakrsnog ispitivanja, jer tim ispitivanjem želiš kontrolirati svjedoka. Prisiljavaš svjedoka da kaže ono što ti želiš, i samo to. I sasvim mu sigurno nećeš pružiti priliku da bilo što objašnjava.« Taylor je podignula scenarij i pokazala. »Na primjer, ovdje tvoj lik pita: »Onda, što ste točno kanili te večeri, gospodine Robbins?«, a malo kasnije kažeš: »Recite nam što ste točno pomislili kad ste vidjeli da vam je supruga mrtva?« Problem je u tome što takvim pitanjima svjedoku daješ previše prostora za uvijanje. Trebao bi reći nešto kao...« Okrenula se Jasonu kako bi demonstrirala pa počne mijenjati rečenice scenarija. »Te ste večeri imali namjeru priznati supruzi da imate ljubavnicu, je li to točno?« Lako se uživjela u ulogu. »Nije li vam, zapravo, laknulo kad ste ugledali beživotno tijelo svoje supruge kako pluta u bazenu, gospodine Robbins?« Dok je nastavila s demonstracijom — i to govoreći napamet — preinačenog scenarija, Jason ni časa nije dvojio kako je upravo najmanje pet puta poboljšala scenu. Zurio je u nju, zadivljen, i uto mu sine koliko zapravo uživa gledajući je kako radi svoj posao. Zapravo, shvatio je, jednostavno ju je volio gledati. U tom času Taylor je, čini se, shvatila da je netremice promatra. Zastala je i stidljivo se nasmiješila. »Oprosti. Sad ti baš dosađujem, zar ne?« I taj mu je osmijeh učinio nešto nezamislivo. Jason se pokušao otresti tog osjećaja pročistivši grlo. »Ne, uopće«, rekao je. »Molim te. Nastavi.« Taylor znatiželjno naheri glavu. »Ovome si baš ozbiljno pristupio? Hoću reći, teško da ti je uloga odvjetnika jedna od najizazovnijih u karijeri.« Jason je proučavao Taylor jedan dugi trenutak, razmišljajući o njezinom pitanju. Potom se prignuo — dovoljno da rukom ovlaš okrzne njezinu. »Koliko se dugo baviš pravom?« upitao je iz vedra neba. Taylor trepne, pomalo iznenađena promjenom teme. »Šest godina. Zašto?« »U koliko si slučajeva odnijela pobjedu?«


Nasmiješila se, kao da se to razumije samo po sebi. »U svim.« »Moraš li se sada manje pripremati, s obzirom da ti je dobro poznato što radiš?« »Ne, naravno.« »Zašto?« »Zato što u svakom slučaju želim dati najbolje od sebe.« Jason je značajno pogleda. »I ja.« Taylor nagne glavu i reče: »Pošteno.« Jason se nasmije i, na trenutak, bili su samo dvoje iskrenih ljudi i ništa drugo nije bilo važno. Odnosno, sve dok se nije začula reska zvonjava njegovog mobitela. Prilično nevoljko, Jason je odvratio pažnju od Taylor i izvukao mobitel iz sakoa. Provjerio je tko zove, a onda joj dobacio pogled pun isprike. »Oprosti, to je moj publicist Marty. Pošizi od muke ako me ne uspije dobiti.« Pretjerano je zakolutao očima. Taylor se nasmijala. Nešto slično kao i njezini partneri, pomislila je. »Marty! Kako si?« Jason je ljubazno odgovorio na poziv, itekako svjestan koliko izluđuje tog čovjeka. Kako se Jeremy često volio našaliti, Jasonov je publicist bio najzaposleniji čovjek u šoubiznisu. Taylor je promatrala dok je slušao ono što mu je njegov publicist prenosio. Opazila je kako mu se lice neobično uozbiljilo. »Razumijem«, rekao je Jason, prilično razočarano. Taylor se pitala nije li možda upravo izgubio neku ulogu. »Valjda smo to mogli i očekivati.« Nakon kratkog pozdrava, prekinuo je vezu. Taylor nije promaknulo kako je Jason jedan dugi trenutak zurio u mobitel. Kad je podignuo pogled i očima pronašao njezine, mogla se zakleti da je bio bijesan. »Pa, gospođice Donovan, čini se da smo u nevolji.« Kroz prozore u predvorju poslovne zgrade Taylor je zurila u gomilu paparazzo, natiskanih pred ulazom i kružeći poput lešinara. Spremnih fotoaparata, nestrpljivo su čekali da se pojavi njihov plijen vrijedan 500.000 dolara po snimci. Vidjela je da su neki fotografi čak otišli toliko daleko da su se uspentrali po stablima što su omeđivala dvorište. »Pa ovo je ludnica«, zapanjeno je promumljala upijajući pogledom prizor pred sobom. »Mislim da nikad nisam vidjela toliko fotoaparata na jednom mjestu.« Jason je stajao iza nje, nimalo smeten.


»Imaš li ideju kako su doznali da sam ovdje?« Opčinjena medijskim cirkusom, Taylor nije ni zamijetila oštrinu u njegovom glasu. »Vjerojatno jedna od tajnica, ako bih morala nagađati.« Odvratila je pogled od prozora, najednom shvativši da je zgrada opustjela. Otkako je došla u Los Angeles često je radila dokasna pa je bila upoznata s rutinom. »Sva druga vrata zatvaraju iza sedam«, rekla je Taylor. »Ovo je jedini izlaz.« »Baš zgodno.« Jason se nije gnjavio prikriti gorčinu u glasu. Zbog nekog je razloga imao osjećaj kao da je primio udarac u želudac, još od trenutka kad ga je Marty nazvao obavijestivši ga daje netko dojavio medijima gdje se nalazi. Dakako, trebao je znati da će Taylor Donovan na neki način iskoristiti njegovo ime kako bi stekla vlastito. Kako tipično. Samo nije mogao shvatiti zašto gaje to ovaj put toliko smetalo. Ona je odjednom okrenula leđa prozoru i pogledala ga. Ovo je dio, pomislio je Jason, kad će odglumiti uzrujanost, a zatim ga pitati kako izgleda dok se bude dotjerivala za izlazak pred fotoaparate. Spremna sam za krupni kadar, gospodine De Mille. I tako je Taylor slegnula ramenima, kao da se pomirila sa sudbinom. »Pa, onda si valjda na svom terenu.« Rekla je pokazavši prema vratima koja su im bila jedini izlaz iz zgrade. »Želim ti dobru zabavu.« I s tim riječima učini nešto nezamislivo. Stane se udaljavati. Odmakla je svega nekoliko koraka kad mu je dobacila još jedan pogled, očito još nešto imajući na umu. »Bilo je... zanimljivo, gospodine Andrews«, rekla je. Potom požuri prema dizalima. Jason je ostao bez teksta. Smiješno, ali u njezinom društvu kao da je uvijek nekako ostajao bez teksta. Nekoliko je trenutaka gledao Taylor kako se udaljava, posve zbunjen. Zatim je najzad uspio doći do glasa. »Čekaj!« Naglo je zastala kad je povikao i okrenula se. Pokazao je prema vratima. »Zar ti ne izlaziš?« Taylor je s nevjericom zurila u njega. »Jesi lud? Tamo je najmanje stotinu fotoaparata. Kasnije ću, kad svi odu.« Jasonu vilica samo što nije zviznula o pod. »Samo da nešto razjasnimo«, polako je rekao. »Ne želiš da te vide sa mnom?«


Potom je tako zaprepašteno pogledao Taylor da ona nije mogla a da se ne nasmiješi. Bio je prilično sladak kad je bio ovako krajnje zbunjen. »Imam suđene za tjedan dana«, rekla je. »Ne smijem riskirati da me optuže kako pokušavam utjecati na porotu tako što ću biti viđena u javnosti s jednom filmskom zvijezdom. Sudac bi mi zbog toga mogao oduzeti slučaj.« Potom značajno pogleda Jasona. »Uostalom, moj klijent pokušava odbaciti optužbe za seksualno uznemiravanje. Moram biti slika i prilika morala, a kad bi me povezali s tobom, to bi već graničilo sa zločinom.« Jason trepne i umalo da se ne nasmije. Nije bio uvrijeđen. I u tom trenutku, spoznavši koliko je zapravo osvježavajuća bila njezina ravnodušnost spram publiciteta koji se konstantno nadvijao nad njegovim životom, Jasona obuzme najneobicniji osjećaj ikad. Pomalo paničan, zadihan osjećaj, poput vožnje na vlaku smrti. Nije želio da ode. »Ali što je s filmom?« izvalio je pokušavši se dosjetiti nečemu, bilo čemu, samo daje spriječi da ode. »Sama si rekla da imamo problem sa scenarijem.« Gledao ju je dok su mu se riječi u žurbi kotrljale. »I što je sa mnom? Nismo pokrili sve moje scene u sudnici. Moram biti siguran da izgledam kao da znam što radim.« Taylor se okrenula prema njemu. Jedan gaje trenutak samo promatrala, onda se nasmiješila. »Bit ćeš sjajan odvjetnik, Jasone.« Bilo je to prvi put da mu je izgovorila ime. Zatim se okrenula i pohitala prema dizalu. I, prije nego što je Jason dospio bilo što reći — nestala je. Ostao je sam u predvorju, zureći za njom. Nesvjestan činjenice da su paparazzi krenuli u napad, da su ga opazili i počeli podizati svoje fotoaparate. Poredali su se uz prozore, opkolivši ga, krećući se poput čopora. Ali Jason nije primjećivao jarke bljeskove koji su eksplodirali posvuda oko njega, jer samo mu je jedno bilo na umu. Nije bilo šanse da je s ovim svršeno.


Osmo poglavlje JEREMY JE bio apsolutno u pravu rekavši za Jasonovog publicista da je najzaposleniji čovjek u šoubiznisu. Marty Shepherd, suosnivač tvrtke Shepherd/Grillstein — najbolje publicističke tvrtke u Los Angelesu — nije se mogao sjetiti kad je posljednji put odspavao četiri sata u komadu. Bio je oči, uši i glas većine najnadarenijih glumaca u industriji, što nije bio nimalo lak zadatak. Nije mu bio osobit problem predstavljati redatelje i scenariste, ali nikog na svijetu nije bilo briga što oni rade. Ron Howard ili M. Night Shyamalan mogli bi šmrkati koku s dupeta skripterice usred orgija na setu, no to bi svejedno bio manje sočan trač od onoga je li Jeninfer Lopez nosila vjenčani prsten dok je ručala u Polo Loungeu. Za minimalno pet posto od ukupne zarade na kino blagajnama, Martyjeve odgovornosti mogle bi se svesti na jednu bijednu mantru uz koju je svaki suradnik u njegovoj tvrtki morao jesti, spavati i s njom umrijeti: pobrini se da ti je klijent netko čiji su zajebi vrijedni naslovnica, te da ševi bilo koga tko o njemu izmišlja vijesti. Upravo je zbog druge polovice rečene mantre Marty zakočio u uredu ovog petka do kasno uvečer. Rebecca, suradnica čiji je jedini zadatak bio da pomaže Martyju s raznim pitanjima koja su se javljala s jednim osobito izazovnim klijentom, upravo je navratila u njegov ured. »Dobili smo pozive iz US Weeklyja, In Toucha i Stara. Žele znati što Jason Andrews radi u odvjetničkoj tvrtki u centru«, izvijestila je Rebecca. »Tvrde da je sa ženom, iako je ona navodno klisnula prije nego što je itko uspio snimiti njezinu fotku.« Na jedan kratki trenutak Marty se pitao kako je žena — pretpostavio je da se radi o izvjesnoj Taylor Donovan s kojom je Jason inzistirao da radi — uspjela napustiti zgradu a da nije bila snimljena. Kad si s Jasonom Andrewsom, takvo je što bilo gotovo nemoguće. »Reci im da podiže gotovinu s bankomata«, Marty se zamalo sam sebi nasmijao na dobru foru, »a daje žena zaposlenica koja gaje tražila autogram.« S tim uputama, Rebecca je kimnula i otišla. A onda je idućih pola sata Marty sjedio sam u uredu i razmišljao o tome koliki će problem stvoriti ta Taylor Donovan. Nije bilo nužno naglasiti da je Jason Andrews bio njegov najvažniji klijent.


Štoviše, Jason Andrews je bio prvi, i točka. Najveće ime u Hollywoodu — položaj na kojem se uspješno održavao već godinama. Što je upravo i bilo glavni razlog Martyjeve zabrinutosti, jer Marty je bio plaćen da brine kad nitko drugi nije brinuo. Bog zna da nije bilo lako doći do vrha. Ali ostati tamo bilo je još i teže. Jason je imao rijetko viđenu kvalitetu koja se javlja samo jednom u generaciji: žene su ga voljele, a muškarci su željeli biti on. Časopis Rolling Stone bio je u pravu napisavši da njegova britkost i šarm prizivaju u sjećanje Caryja Granta i Clarka Gablea. Ali bilo je nešto u Jasonu zbog čega se doimao ipak stvarniji od ikona klasičnog filma. Marty nikad nije uspio točno odrediti što bi bilo to »nešto«, iako se potajice nadao kako je povezano s činjenicom da je Jason porijeklom iz Missourija. Nažalost, Hollywood je — kao i mnogi od njegovih stanovnika — bio gladan novosti. Nema toga što bi grad više volio od nove face, ili otkrivanja iduće osobe koju će svi pozdraviti kao novu nadu. A nakon šesnaest godina u poslu, i još uvijek ne otkrivši koliko mu je zapravo godina, Jason Andrews nije bio nijedno od rečenog. Srećom, kraj nije bio na vidiku. Jasonov idući film, Infemo, bit će u kinima za samo nekoliko tjedana, a predviđalo se da će biti hit ovoga ljeta. Potom slijedi visokobudžetni odvjetnički triler, koji počinje snimati za Paramount, film za koji se Marty silno nadao da će mu priskrbiti treću nominaciju za Oscara. Po Martyjevom mišljenju, stoga, Jason je samo trebao nastaviti činiti sve ono što je činio i proteklih šesnaest godina. Što je — s publicističke točke gledišta — značilo paradirati naokolo samo s najslavnijim holivudskim glumicama, supermodelima i pop zvijezdama, te tu i tamo s pokojom bogatom nasljednicom. Taylor Donovan, međutim, nije bila nijedno od navedenog, a što se Martyja ticalo, u smislu medijskog eksponiranja, jedino što je bilo gore od toga da ga ni s kim ne vide, bilo je da ga vide s nekim tko je nitko i ništa. Kako Infemo samo što nije došao u kina, javnost je bila spremna za još jednu veliku Jasonovu romansu. A Marty Shepherd — publicist zvijezda i osam najmoćnijih osoba u Hollywoodu (kad se izuzmu studijske glavonje) — bio je odlučan da to i omogući. S tim na umu, Marty podigne primjerak časopisa People koji mu je dostavila Rebecca ranije tog tjedna. Listao je stranice reportaže pod naslovom »Sve žene Jasona Andrewsa« sve dok nije došao do posljednje fotografije Jasona i glumice


angažirane za glavnu žensku ulogu u odvjetničkom trileru — Naomi Cross. Marty se nasmiješio, pomislivši kako krasno izgleda pored Jasona. Imala je onaj nevini izgled i bila je ljubimica medija. K tome, bila je Britanka, što je značilo i britansku i europsku medijsku pažnju. Da, u sebi je pomislio Marty, Naomi Cross bila je upravo ono što je tražio. Na sasvim drugom kraju grada, u nedavno kupljenoj peterosobnoj kući usred holivudskih brda, još je netko gledao istu tu fotografiju Jasona Andrewsa i Naomi Cross. Ali za razliku od Martyja, Scott Casey nije se smiješio. Bolje rečeno, bio je prilično sjeban. Njegova mu je publicistkinja obećala da će on biti na naslovnici upravo tog izdanja časopisa People, a ne Jason Andrews. Opet. Reportaža — tako mu je rekla publicistkinja — trebala se fokusirati na Scottovo preseljenje iz Sydneyja u Los Angeles. Na to kako je, zbog posljednjeg filmskog uspjeha, donio odluku o trajnom preseljenju u Sjedinjene Države. Scott je čisto sumnjao da postoji puno onih u Americi koji već nisu znali njegovu priču (nije da mu je smetalo što se naveliko i opetovano prepričavala u GQ-u, Vanity Fairu, Esquireu i Movieonlineu). Svi su ti intervjui bili usredotočeni na jednu osnovnu činjenicu: postao je slavan, nema tome ni trinaest mjeseci, nakon sporedne uloge u epsko-pustolovnom filmu Vikingova misija. Žene su za njegovim likom apsolutno poludjele. Štoviše, nakon što se film već pet mjeseci prikazivao u kinima diljem svijeta, njegovo je ime postalo najpopularniji pojam na Googleu. Nije to bilo ni blizu onome što je Scott, a ruku na srce ni bilo tko iz produkcije filma, mogao predvidjeti. Štoviše, Scott se morao dobrano pomučiti da uopće bude pozvan na audiciju za ulogu. Bio je isuviše ljepuškast da glumi vikinga, rekao je redatelj. Ali njegov je agent kumio, moljakao, povlačio veze, uspjevši mu na koncu dogovoriti audiciju, što je potom dovelo do probnog snimanja. Nakon podosta premišljanja, redatelj i producent zaključili su da bi Scottovo savršeno lice činilo zanimljiv kontrast s grubom, neurednom vanjštinom glavnog glumca. A kako bi stvorili sklad s njegovom vitkom linijom, Scottovom su liku dali da se bori lukom i strijelom umjesto da vitla robusnim mačem. I uspjelo je. O, itekako je uspjelo. Na ekranu je bio opak i razjaren, no istodobno i nekako graciozan. A kad bi ga kamera uhvatila u krupnom planu pa se zadržala na njegovim toplim, čeznutljivim očima boje lješnjaka — i kosi što mu vijori na vjetru — nije bilo te žene u publici koja se bez daha ne bi zalijepila na svaki kadar.


Zvijezda je rođena. Nakon premijere, Scott je smjesta etiketiran kao holivudska nova nada, pa su ga stali salijetati s ponudama za najbolje uloge u gradu. Iskoristivši svojih pet minuta, otišao je na audiciju za ulogu o kojoj je sanjao još od srednjoškolskih satova suvremene književnosti; glavna uloga u filmskoj adaptaciji romana Noći u divljini. Iako je to bila jedna od najtraženijih uloga u Holly woodu, Scott je vjerovao da je njegova. Osim činjenice da je bio lansiran u orbitu holivudskih glumaca s A liste doslovce preko noći, prednost je bila u tome i što je bio Australac. Stoga je otišao na ručak s producentima pa čak i žrtvovao cijelu subotnju večer partijanja s frendovima kako bi otišao na večeru s redateljem na njegov ranč u Santa Barbari. Dva dana kasnije, agent ga je nazvao s velikom viješću. Ponudili su mu jebenu sporednu ulogu. Ulogu prijatelja koji umire nasilnom smrću na osamdeset osmoj stranici scenarija, a čija je smrt ponukala protagonista — glavnog glumca — da se suoči sa svojim protivnicima i demonima, spasi grad i u velikom finalu osvoji djevojku. Glavna uloga ponuđena je Jasonu Andrewsu. Studio mu je navodno poslao scenarij u posljednji čas, a Jason se zainteresirao. Bio je to nevjerojatan uspjeh, rekli su producenti, sigurni da će Scott razumjeti. Jednostavno nisu mogli propustiti priliku da za glavnu ulogu dobiju Jasona Andrewsa. Nitko to nije mogao. Između kiše sočnih australskih psovki, Scott je poručio svom agentu, i to na prilično neuvijen način, da mu je navrh glave sporednih uloga (osim, dakako, u onim nezavisnim, oskarovskim filmovima). A sasvim je sigurno da neće biti sporedni glumac uz Jasona Andrewsa. Potom je sav razjaren otišao u Cabo San Lucas ne bi li se malo skulirao u bungalovu u kojem je noć koštala dvadeset pet tisuća dolara. Drugog dana njegovog boravka tamo, dok je bio na pola četvrte Corone tog popodneva, a kraj bazena mu je pušila Chandra, nazovi-glumica iz reality showa koja je sasvim slučajno odsjela u istom odmaralištu, ponovno ga je nazvao agent. Došlo je, naime, do zastoja u pregovorima između studija i Jasona Andrewsa, navodno zbog neslaganja oko visine honorara. Sada su željeli Scotta u glavnoj ulozi. Scott je prihvatio, ali ne prije nego što producenti, redatelj, njegov agent i studio nisu svi odreda propisno umirili njegov ego. Strahovito im je zamjerio što je bio drugi izbor za ulogu koja je od samog početka trebala pripasti njemu. Zato je bio odlučan pokazati producentima, redatelju, agentu, studiju i svima koji su sumnjali u njega. Jason Andrews nije bio ništa posebno.


Došlo je vrijeme da prestane vladavina kralja. Bio je to zavjet koji je Scott ponovio i upravo tog petka uvečer, dok je listao stranice časopisa People. Ponovno je sjedio uz bazen, u novoj kući kupljenoj novcem zarađenim na Vikingovoj misiji. Pošto je dovršio petsto krugova koje mu je zadao njegov osobni trener, Scott se vratio tračerskom tjednicima što mu ih je svakog petka ujutro dostavljala njegova asistentica. Osjetivši prohladan večernji povjetarac što je dopirao s holivudskih brda, Scott je navukao majicu Von Dutch koju je bio odbacio na naslonjač. S njegovog je bazena pucao veličanstven pogled na centar Los Angelesa, pogled koji bi mu trebao u potpunosti zaokupiti pažnju. Ali fotografija Jasona Andrewsa na naslonjaču pored njegovog te je večeri taj pogled pokvarila. Scott je istrgnuo fotografiju iz časopisa i zgužvao je u lopticu. Potom ju je bacio u koš za smeće na rubu sunčališta. Ova naslovna priča bit će posljednje što je izgubio od Jasona Andrewsa, zarekao se Scott. Idući put Jason će biti taj koji će nešto poželjeti. Nešto važno. A on će biti taj koji će se pobrinuti da Jason to ne dobije.


Deveto poglavlje »KAKO ĆE na sudu proći navodni zlostavljači?« Taylor samouvjereno susretne Samov pogled na drugom kraju sivog mramornog konferencijskog stola. Samo su dva dana do početka suđenja, a on je nazvao ranije tog jutra da u posljednji trenutak porazgovaraju o strategiji. Bio je to partnerski izgovor sve ne bi li se uvjerio zna li Taylor kog vraga radi. »Spremni su«, odvratila je bez oklijevanja. »Bit će sjajni.« Derek je sjedio desno od Taylor, zapisujući bilješke na svom laptopu dok je Sam nastavio ispaljivati pitanja jedno za drugim. Cijelo jutro nije prestao s rešetanjem. »A tvoje unakrsno ispitivanje tužiteljica?« »Kad s njima završim, porota će htjeti njih optužiti jer im trate dragocjeno vrijeme na tu suludu parnicu.« Na to se svi troje veselo nasmijaše. Malo odvjetničkog humora nikad nije bilo na odmet. Taylor diskretno provjeri svoj sat pa shvati da je gotovo podne. Nadala se da se bliži kraj sastanka, jer su ona i Derek morali sastaviti najmanje dvadeset dokaznih materijala, a još je morala i napisati uvodnu riječ. Bilo je vrijeme da svari krenu standardnim predraspravno-partnerskim tokom: kratko predavanje na temu ispunjavanja očekivanja stranke, nakon čega slijedi zaključna misao i malo sveopćeg poleta. Kao da čita Taylorine misli, Sam je prestao s ispitivanjem i uspravio se u naslonjaču. »Pa, čini se da ste ti i Derek pokrili sve osnove«, rekao je. »Samo ćemo još nakratko provjeriti razumije li klijent sve rizike...« Upravo tada, Sama prekine tresak vrata konferencijske sale, od kojeg su se zatresli zidovi kao da je gradom protutnjao tornado. A u prostoriju je dotutnjao razjareni Jason Andrews. Linda mu je bila za petama s izrazom krivnje na licu. »Oprosti, Taylor, pokušala sam ga spriječiti«, rekla je zadihano. U potpunosti nesvjestan (ili mu se jednostavno živo fućkalo) svih ostalih u prostoriji, Jason se zaustavio ispred Taylor i bijesno u nju uperio prst.


»Zašto nisi odgovorila na moje pozive?« Šok zbog naglog upada i zapovjednog tona na čas ju je ostavio bez riječi. »Zvao sam te tri put danas«, nastavio je Jason sa svojom paljbom. »Ja, osobno«, značajno je dodao. Taylor je se brzo pribrala i ohrabrujuće kimnula tajnici. »U redu je, Linda. Riješi ću ovo.« Potom se okrenula prema Jasonu. »Gospodine Andrews...« Počela je hladnokrvnim, poslovnim tonom. »Nije li ovo ugodno iznenađenje — tako ste neočekivano banuli.« Šibala ga je ledenim pogledom. Kako se samo usuđuje prekinuti je usred važnog poslovnog sastanka s nečim što se čini kao apsurdan napad gnjeva razmažene zvijezde. Otprilike deset minuta prošlog petka, dok su zajedno radili, pomislila je da počinje nazirati nešto nalik normalnom tipu ispod one samožive, arogantne fasade filmske zvijezde. Bilo je očito da se prevarila. »Nisam znala da ste me danas zvali«, rekla mu je. »Nisam bila u uredu, cijelo jutro sam ovdje.« Jason je imao spreman odgovor na usnama, ali je zastao čuvši objašnjenje. Činilo se da takav odgovor nije očekivao. »Oh.« No iduća je izjava bila bitno rječitija. »Shvaćam.« Jason je pogledao naokolo, ugledao Sama i Dereka (koji se ukipio i razrogačio oči) potom se okrenuo Taylor uputivši joj svoj najšarmantniji osmijeh. »Pa kako ste mi jutros, gospođice Donovan?« Dvadeset minuta ranije, kad je Jason uskočio u Aston Martin i pojurio prema Taylorinom uredu, njegovi su mu se postupci činili savršeno razumni. Nije bilo te osobe u Hollywoodu koja ne bi smjesta ostavila sve i odgovorila na njegov poziv. Zato, kad Taylor nije uzvratila na tri poruke koje je ostavio njezinoj tajnici, pretpostavio je da ga jednostavno pokušava otpiliti. A ta ga je pomisao razjarila — naročito nakon napretka koji su postigli prošlog petka. Nažalost, sad se činilo da su se vratili na rutinu formalnosti. No prije nego što je Jason dospio reći bilo što čime bi razjasnio ono što je očito bilo nesporazum u komunikaciji, a za što, dakako, nije bio on kriv, sjedokosi tip na čelu konferencijskog stola je ustao. »Koji se vrag ovdje događa, Taylor? Rekla si mi da ste ti i gospodin Andrews


dovršili projekt.« Nagao u donošenju zaključaka, sjedokosi je krenuo prema Jasonu ispružene ruke. »Gospodine Andrews.... ja sam Sam Blakely, partner u Gray&Dallasu. Razgovarao sam telefonski nekoliko puta s vašim menadžerom.« Jason mu protrese ruku. »Naravno.« »Stekao sam dojam da ste vi i gospođica Donovan završili vaš zajednički posao«, brzo će Sam. »Želio bih se iskreno ispričati za bilo kakve probleme ili neugodnosti.« Kako je bio viši od Sama, Jason je preko njegovog glave mogao vidjeti Taylor. Njegove oči susretnu njezine nakon sladunjavih riječi njezina partnera. Ako bi pogled moga ubiti u tom času, Jason bi nedvojbeno ležao na podu, očiju raširenih od šoka, sa sjekiricom duboko zakopanom posred čela. Taylor je obišla stol kako bi se obranila. »Ni sama nisam sigurna u čemu je problem, Sam. Koliko mi je poznato, gospodin Andrews je bio vrlo zadovoljan s mojom pomoći prošlog petka.« »Očito si pogrešno protumačila«, prasnuo je Sam. »Zašto bi inače bio ovdje?« Jason je uočio koliko je iznenađena Taylor bila otresitim tonom tog muškarca koji joj je vjerojatno bio nadređeni. »Ja... nemam pojma zašto je ovdje«, promucala je zbunjeno se okrenuvši Jasonu. U tom kratkom trenutku odjednom se doimala potpuno izgubljenom. Što je Jasona dimulo. Kad je vidio Taylor ovakvu, osjetio je nešto neobično... nešto što nije osjetio dugo, dugo vremena... nepoznat osjećaj za koji mu je trebalo nekoliko sekunda da ga smjesti. Krivnja. Jason je shvatio da mora izgladiti situaciju. Ako ni zbog čega drugog, onda barem da izbjegne Taylorine ubojite poglede. Zato se okrenuo njezinom šefu. Dakako da može ovo riješiti — pa osvojio je Oscara, zaboga. »Mislim da sam stvorio zbrku«, rekao je Jason. »Taylor i ja smo zaista dovršili naš posao. Danas sam je zvao zbog nečeg drugog — iskrsnulo mi je nešto novo pa sam se nadao da bi mi mogla pomoći svojim pravnim umijećem.« Namignuo je Taylor, ponosan na ovo potonje. Sad će ovaj lik Sam pomisliti da je donijela novi posao u tvrtku. Bio je junak. Ali taj lik, Sam, očito nije progutao priču.


»Nešto novo za što vam treba savjet odvjetnice specijalizirane za seksualno zlostavljanje?« sumnjičavo je upitao. Jason zastane da promisli — vražji odvjetnici i njihova dosadna pitanja — kadli uskoči Taylor. »Točno«, rekla je zaigravši Jasonovu igru. »Gospodin Andrews mi je to spomenuo na prošlom sastanku. Vlasnik je produkcijske kuće i treba mu savjet u vezi slučaja koji se dogodio u njegovoj tvrtki.« Jason zdušno kimne — hej, uspjelo je. »Da, da. Tako je — problem sa zaposlenicima koji se pojavio u mojoj produkcijskoj tvrtki. Naravno.« Sam ih je oboje sumnjičavo odmjerio. »O čemu se radi?« Taylor nije ni okom trepnula. »Pa... izgleda da gospodin Andrews ima problema s određivanjem što jest, a što nije primjereno ponašanje na radnom mjestu.« Jason — koji je cijelo vrijeme kimao — zastane i oštro je pogleda. »Molim?« Ignorirajući ga, Taylor ozbiljno zatrese glavom. Bila je to sjajna izvedba. »Nažalost, po svemu sudeći, gospodin Andrews je sklon pričanju prostačkih viceva po uredu.« Nagnula se prema Samu, šapnuvši: »I to loših — nezrelih. Trećerazredne šale, zapravo.« Vidjevši kako ga je Sam prostrijelio pogledom, Jason se s nelagodom pomaknuo s mjesta. Inače je drage volje improvizirao, ali ovim su se ipak malo previše udaljili od scenarija. »Ovaj... gospođice Donovan, možda bismo o ovome trebali raspraviti u...« »I još nešto«, smjesta ga je prekinula. »Navodno zahtijeva da ga sve žene u uredu oslovljavaju — Vaša Divoto. A kad govore o njemu u trećem licu, imaju ga zvati Njegova Divota.« Onaj lik, Derek, koji je i dalje sjedio za konferencijskim stolom, na ovo glasno zarokće. Jason prijeteći pogleda Taylor. »Stvarno ne mislim...« »A, naravno, tu je i onaj incident od prošlog tjedna«, rekla je opet ga prekinuvši. »Incident?« upitao je Sam doimljući se kao da mu je sad već pomalo neugodno. Taylor najprije dobaci stidljiv pogled Jasonu, zatim se okrenu Samu kako bi mu pojasnila. »Prošli tjedan je gospodin Andrews pomislio da bi bilo zanimljivo aktivirati alarm za požar, a zatim urlati preko interfona kako je, citiram: "Vrijeme da sve zgodne


cure trče gole po uredu. "« Jasona spopadne glasan kašalj — u ovom trenutku bio je spreman na sve samo da je ušutka. Osjetio je kako ga Taylor tapše po leđima. »Dobro, dobro, gospodine Andrews, sve je u redu«, stane ga tješiti. »Ne morate ništa reći. Mi smo vaši odvjetnici i na nama je da govorimo.« Okrenula se šefu pa namignula. »Nije li tako, Sam?« Sam je na čas zastao, potom kimnuo. »Da, naravno«, uljudno reče. »Naša tvrtka će biti više no sretna da pomogne gospodinu Andrewsu s njegovim... ovaj... problemima. Ti to preuzmi, Taylor.« Stojeći pored Jasona, Taylor se ponosno nasmiješi. »Hvala, Sam. I ne brini. Prilično sam sigurna da će gospodin Andrews brzo naučiti kako se neke stvari jednostavno ne rade na radnom mjestu«. Pogledala je Jasona, sladunjavo se smiješeći. »Nije li tako, gospodine Andrews?« Prostrijelio ju je pogledom. Nije trebao biti genij da bi shvatio na što je mislila. Onog časa kad su on i Taylor izišli u hodnik, Jason se više nije mogao svladati. »Jesi li ti sasvim prolupala?« Taylor ga bijesno ušutka i, prije nego što je dospio bilo što reći, povuče ga u nišu u hodniku. Ogledala se oko sebe pa kad se uvjerila da su sami, krene u napad. »Ma što ti sebi dopuštaš? Uletjeti onako u moj ured?« Ljutito mu se unijela u lice. »Imaš li uopće pojma u kakvu si me nevolju umalo uvalio?« »Čekaj — ti se ljutiš na mene?« Jason je u nevjerici zurio u Taylor. »Je li tebi jasno kakvu si zbrku tamo stvorila?« Shvativši da je svaki trenutak bitan, izvukao je mobitel i pritisnuo tipku za brzo biranje. »Marty — imamo problem«, graknuo je u slušalicu čim se publicist javio. »Čuj, za nekih petnaest minuta, sranje će letjeti na sve strane.« Prekinuo je kad je Taylor iznenada ispružila ruku i istrgnula mu mobitel pa ga snažno zaklopila. Jason je zaprepašteno pogleda. »Koji ti je vrag?« Sad već izvan sebe od bijesa, krene prema njoj i prikuca je uza zid. Pod drugim


okolnostima, već bi ga počele salijetati bludne misli, ali bio je previše ljutit da bi maštao o zločestoj odvjetnici. »Znaš, tolerirao sam onu tvoju lakrdiju tamo, jer mi je bilo krivo što sam te uvalio u nevolje«, prosiktao je. »Ali ako mi istu sekundu ne vratiš mobitel, kunem se da ću...« »Smiri se«, glatko ga prekine Taylor. »Nemaš o čemu brinuti.« »Nemam...« Jason se uspio obuzdati da ne zaurla ostatak rečenice. Pogledao je u strop i izbrojio do deset kako bi se spriječio da je ne zadavi. »Upravo si onim ljudima rekla da sam seksualni prijestupnik«, procijedio je kroz zube. »I to onaj s inteligencijom desetogodišnjaka. Te će gadarije biti na intemetu već danas popodne.« »Oni tamo muškarci neće nikome reći ni riječ.« Jason je sijevnuo pogledom pa joj oteo mobitel iz ruke. »Očito vam treba lekcija o mom životu, gospođice.« Ponovno je pritisnuo tipku za ponovno biranje. »Svi pričaju.« »Moji kolege misle da sam govorila istinu.« »Ne seri.« »Stoga, ako misle da je ono što sam unutra rekla istinito, onda također misle da je informacija zaštićena kodeksom odvjetničke etike. One muškarce zakon obavezuje da nikome ne odaju informacije.« Oči mu susretnu njezine. Jason je zastao kad je podatak sjeo na svoje mjesto. Zatim prekine vezu. Namignula je. Jesam te\ »Nisam baš toliko okrutna, gospodine Andrews«, rekla je uz širok osmijeh. Okrenula se i uputila niz hodnik. Jason je gledao za njom. Bilo je nešto u tom njezinom uvijek prisutnom samopouzdanju. Sviđalo mu se. Požurio je i sustigao Taylor usred hodnika krcatog svijetom. »Čekaj. Moram s tobom o nečem razgovarati. Nisi me ni pitala zašto sam te zvao.« Ljudi su se zaustavljali i zurili dok su Taylor i Jason hitali mimo njih. »Danas sam strahovito zauzeta, gospodine Andrews«, žurno je rekla. »Možda biste mogli dogovoriti sastanak s mojom tajnicom za neki drugi dan?« Jason se na ovo glasno nasmije — pa ona mora de se šali! Ali kako Taylor nije ništa dalje rekla, zaključio je da ju je najbolje ignorirati. »Kako bilo, ispostavilo se«,


nastavio je, »da se scenarist zaista nije savjetovao s odvjetnikom dok je pisao scenarij. I sad smo redatelj i ja uočili nekoliko problematičnih situacija.« »Zao mi je što to čujem«, rastreseno je odvratila Taylor. Zaustavila se pred stolom svoje tajnice kako bi pokupila poruke. »Možeš li nazvati Toma Jacobsa i vidjeti ima li nekoliko minuta da raspravimo o njegovom svjedočenju?« Kad je tajnica kimnula, ušla je u ured. Jason je ostao stajati u hodniku, nenavikao da bude tako ostavljen. Nakon nekoliko trenutaka, kad se Taylor nije vratila, krenuo je za njom i otvorio vrata ureda. Ona je već sjedila za stolom, prelistavajući spise. Jason je zaključio da je nabolje smjesta prijeći na stvar. »Želim da radiš sa mnom na scenariju.« Ovo joj privuče pažnju. Taylor je prestala s poslom i pogleda ga ravno u oči. »Ne.« »Zašto?« Pokazala je na hrpu spisa pred sobom. »Zato što mi za dva dana počinje suđenje.« Jason je odmahnuo rukom na spise. Takve ga tričarije nisu zanimale. »Radit ćemo navečer.« Taylor je pogledala u zid, ispod glasa promrsivši: »Zašto ja?« »Zato što si dobra«, rekao je Jason. Taylor je zastala, a Jason je primijetio da se oko toga nije kanila prepirati. »Znaš što«, rekla je, naoko se malo smekšavši, »poznajem neke odvjetnike iz ove tvrtke koji bi bili savršeni za to. Nazvat ću...« »Ne. Želim da to budeš ti.« Taylor ga je pogledala i prekrižila ruke na grudima. »E pa, žao mi je, ali bojim se nisam dostupna.« »Oboje znamo da ovo mogu riješiti jednim telefonskim pozivom«, samouvjereno je rekao Jason. Njezine zelene oči bijesnu na prijetnju. Ustala je i prišla mu, zaustavivši se tek nekoliko centimetara od njega. Jason je na brzinu provjerio ima li u ruci kakav oštar predmet. No, umjesto toga, iznenadila ga je blagim glasom. »Zašto baš ja? Zbilja, Jasone? Zašto ja?« Hmm... opet smo na »ti«. Ovo je uistinu bio napredak. Jason je gledao dolje u nju


s vragolastim osmijehom. »Što da vam kažem, gospođice Donovan? Zaintrigirali ste me.« I trik je upalio. Jason je promatrao kako se Taylor predaje s jedva primjetnim osmijehom. Znao je da protiv ovoga ne može. Prišla je malo bliže. »Zaintrigirala sam te?« »Znaš da jesi«, odvažno je uzvratio, plamtećim je pogledom gledajući u oči. Opa — stvari su se najednom počele brzo zagrijavati. Pitao se hoće li se poseksati tamo na stolu. Bolje da netko pomakne onu klamericu. Koketno ga pogledavši, Taylor se pridigne na prste i šapne Jasonu u uho: »Onda mislim da će ti idući dio biti još intrigantniji«, zadihano je izgovorila. Pogledao je dolje u nju — sviđalo mu se kako to zvuči — i s iščekivanjem izvio obrvu dok se Talyor vragolasto smiješila i... Pred nosom mu zalupila vratima. Na trenutak Jason je mogao samo stajati u hodniku, nosa pritisnutog o hladno drvo. Nakon jedne sekunde ponovno zakuca. Taylor je širom otvorila vrata, ljutita. Jason se nacerio. »Moram pitati — odakle si samo izvukla ono s trčanjem golih cura po uredu?« »Odvjetnica sam, specijalizirana za seksualno zlostavljanje, gospodine Andrews«, hladno je odvratila. »Čula sam i vidjela stvari koje ne možete ni zamisliti.« »Bi li voljela provjeriti tu svoju teoriju?« Ponovno je zalupila vratima. Ovaj put Jason se okrenuo i shvatio da cijeli ured zuri u njega. Ležerno je pokazao na vrata. »Ovdje je propuh.« Namignuo je, uspravio se pa laka i hitra koraka krenuo hodnikom. Dakle... tako ćemo se igrati, je li? E pa, bila je to njegova omiljena igra. Jason se iscerio dok je izvlačio mobitel iz džepa, više no spreman da odgovori na potez Taylor Donovan. »Marty. Ja sam. Nazovi Sama Blakelyja. Da, opet.«


Deseto poglavlje »NE MOGU! Nema šanse.« Taylor je odlučno stajala pred Samom. »Ne mogu raditi s tim čovjekom.« Sam je šutke sjedio za stolom, gledajući Taylor kako uzrujano korača po sobi. Ovako je bilo proteklih šest i pol minuta. Donekle su napredovali — sada je barem govorila. Tijekom prva tri pokušaja uspjela je samo napraviti dva koraka, ući u njegov ured a onda se bez riječi okrenuti. Taylor je negodovala u naglašenim intervalima, između bijesnih okretanja na visokim petama na sagu pred Samovim stolom. »Nemoguć je.« »Sulud je.« »Sebičan. Samoživ.« »Više nego bahat.« »Bezobziran, također — trebao si samo vidjeti kako je odmahnuo na onu gomilu papira na mom stolu, u svom stilu umišljene filmske zvijezde.« Sam je nastojao potisnuti osmijeh. »Kao da mene zanima rad na njegovom bijednom scenariju.« Taylor se svađala sa zrakom dok je koračala. »Kao da nemam dovoljno stvarnih problema u svom životu.« Letimice je pogledala Sama. »Mislim — jesi li ikad upoznao nekoga toliko samodopadnog?« Sam je izvio obrvu. Možda i jest. Taylor je napokon sjela. »U redu — uozbiljimo se, Sam. Suđenje počinje za dva dana. Trenutno ne mogu ni pokušati ugurati u raspored ovo sranje. Shvaćam da je ovo Los Angeles, ali stvarno — što je važnije: tužba od trideset milijuna dolara ili dadiljanje najvećeg holivudskog pizduna?« Taylor je zastala čekajući njegov odgovor. Sam se nagnuo naprijed, uputivši joj osmijeh prepun razumijevanja. Vrata Reillyjeve taverne širom su se, i uz tresak, otvorila. Taylor je uletjela unutra. Jason je stajao tamo, čekajući sa štapom za biljar u ruci.


»Gospođice Donovan! Brzo ste se...« Ušutkala ga je rukom dok je projezdila mimo njega i uputila se ravno do šanka. Sjela je za jedan od barskih stolaca i kimnula šankeru. »Gray Goose s ledom«, zarežala je poput opakog detektiva u nekom noir filmu iz 1940-ih. Jason je kliznuo na stolac pored nje. Kad je zaustio nešto reći, Taylor je prijeteći podignula ruku. Nemoj! Sanker je spustio piće ispred nje, a ona ga je strusila u dva gutljaja. Potom je nježno spustila čašu pa se najzad se okrenula i pogledala Jasona. Nasmiješio se. »Rečeno mi je da bih trebao očekivati ispriku.« Taylor je podignula čašu prema šankeru. »Trebat će mi još jedno.« Jason se nasmijao. Nije si mogao pomoći. Nikad nije upoznao nekoga tako krajnje i šarmantno tvrdoglavog. Tek što je zaustio pohvaliti njezin izbor votke, kad su oboje čuli kako je netko uskliknuo njezino ime. »Taylor!« Pogledali su prijeko i ugledali Jeremyja kako im prilazi, ruku ispruženih kao da pozdravlja davno izgubljenu prijateljicu. Taylor je zbunjeno pogledala Jasona. »Poznajem li ovoga?« »O, ma to je samo Jeremy«, pojasnio je. »Ne obaziri se na njega. On je scenarist. Utuvio si je u glavu da je vlasnik taverne jer mu dopuštaju da ovdje radi preko dana. U biljaru pronalazi nadahnuće.« »Baš čudno.« Jason slegne ramenima. »Takav je još od faksa.« »Faksa?« »Columbia. Bili smo cimeri.« Jason uoči njezin iznenađen pogled. »O, nisi valjda mislila da su odvjetnici jedini u ovom gradu koji imaju diplomu, je li?« Prije no što je Taylor dospjela uzvratiti na njegovo zadirkivanje, Jeremy je prišao pa uljudno zastao. »Odvjetnice. Konačno da i vas upoznam.« Ispružio je ruku. »Jeremy Shelby.« Nasmiješila se kad se predstavio. »Zovi me Taylor.« Jason je zakolutao očima. Pa naravno! Jeremy je može zvati po imenu.


»Čuo sam da si već imala zadovoljstvo surađivati s Jasonom«, rekao je Jeremy. »Kako je izgledao u sudnici?« »Budite iskreni, gospođice Donovan«, samouvjereno se ubacio Jason. Taylor ga je odmjerila od glave do pete. »Valjda je to jedno od pitanja gdje se mogu složiti s vama«, rekla je. »Možda ćete jednoga dana doista uspjeti nešto postići s tim vašim glumatanjem.« »Ne odustajete od sarkazma?« »Sad imam i publiku — napunila sam baterije«, sladunjavo je odvratila pokazujući na Jeremyja. On je pak hinio šokiranost. »Ne želiš valjda reći da postoje pitanja u kojima se čovjek ne može složiti s Jasonom?« rekao je. »Jasno ti je da govorimo o Jasonu Andrewsu?« »Vas dvoje shvaćate da sam ovdje pored vas, zar ne?« Ignorirali su ga. »Pa, u tom slučaju«, Taylor je rekla Jeremyju, »bolje da umuknem. Jer govorimo o Jasonu Andrewsu.« Jeremy o ovome porazmisli, potom podigne ruku. »Ne, čekaj. Predomislio sam se. Mislim da bih trebao čuti baš sve.« Prebacio je ruku preko Taylorina ramena. »Prijeđimo u moj ured«, rekao je pokazujući prema stolu otraga, krcatom praznim pivskim bocama. »Moram čuti tu priču do posljednje pojedinosti kako bih procijenio potencijalnu štetu. A ti bi trebala polako i detaljno opisati sve one trenutke kada je Jason ispao totalna pizda.« Ostavljen, Jason se naslonio na šank, gledajući njih dvoje kako se udaljavaju. Drago mi je da smo popričali. No nakon što je naručio piće, okrenuo se i promatrao kako se nečemu zajedno smiju. Nasmiješio se u sebi, osjetivši neobično olakšanje jer se njegovom prijatelju Taylor očito svidjela. Na drugom kraju bara, Taylor i Jeremy promatrali su Jasona koji je bio zaokupljen razgovorom s šankerom. Jeremy se nagnuo preko stola čim je Jason od njih odvratio pogled. »Brzo — ovo je dio gdje bih trebao pokazati sve svoje umijeće i pokušati iz tebe izvući informacije.« Taylor se nasmijala. Sviđao joj se ovaj Jeremy, unatoč njegovom odabiru prijatelja.


»Poštedjet ću te muke. Ja sam samo odvjetnica iz Chicaga — nemam nikakve informacije koje bi bilo kome ovdje mogle biti zanimljive.« »Poznaješ Jasona Andrewsa«, rekao joj je Jeremy. »Sto znači da će te ljudi imati štošta pitati, samo ako se nađu u prilici.« Taylor o ovome promisli. »U redu«, rekla je odvažno. »Da vidim koliko si vješt. Imaš pravo na jedno pitanje.« Jeremy se zamisli. »Vjerujem u prvi dojam«, najzad reče. »Reci mi što si prvo pomislila kad je Jason ušao u sudnicu.« Taylor otpije gutljaj pića i naceri se. Ovo je lako. »Zarekla sam se da ću ga mrziti zauvijek.« Jeremyjeve smeđe oči na ovo bijesnu. »To je upravo ono što sam i sam rekao prije devetnaest godina, pet minuta nakon što je ušao naš zajednički dnevni boravak.« Jeremyjeve riječi ostanu visjeti u zraku kad je Jason prišao stolu s pićem u ruci. Dok je sjedao, Taylor ga je sa zanimanjem proučavala. Jason joj uhvati pogled. »Nešto sam propustio?« Taylor u sebi prežvače informaciju koju je netom dobila od Jeremyja. Prepredeno ga pogleda. »Nešto ste stariji nego što sam mislila, gospodine Andrews.« Jason brzo pogleda Jeremyja koji je nedužno podignuo ruke. »Kunem se, silom je to izvukla iz mene.« Kasnije te večeri, dok je Jason pratio Taylor do njezina automobila, doživjela je nešto što bi se moglo nazvati trenutačnim »prosvjetljenjem« — trenutak kad je spoznala tko je zapravo Jason. Dogodilo se to kad je oprezno pogledao s jedne strane na drugu dok je izlazio kroz vrata taverne, vjerojatno provjeravajući ima li u blizini paparazza ili obožavatelja. Čudno, cijelu večer nije ni pomislila na to koliko je zapravo slavan. Iskreno govoreći, u onim drugim trenucima — kad bi Taylor sinulo daje Jasno vjerojatno najslavnija živuća zvijezda — osjetila bi nelagodu. Jer to su bili trenuci kad je imala dojam kao da nisu ravnopravni. Radije je mislila o Jasonu samo kao o nekoj usputnoj budali koja ju je živcirala do bola. No ruku na srce, postojao je još jedan razlog zašto nije voljela ta trenutačna prosvjetljenja: neizbježno su dolazila u paru sa spoznajom da je Jason, zapravo, božanstven. A bila je to opasna struja misli, naročito za nekoga tko se nije poševio cijelo jedno financijsko tromjesečje.


»Onda, vidimo se u petak navečer?« Jasonovo pitanje prekinulo je Taylorino snatrenje. Pročistila je grlo. »Da, dobro, petak navečer. Trebala bih završiti sa sudom do pet.« »Mislio sam da bismo mogli nekamo na večeru.« Jason je opazio njezin sumnjičav pogled. »Ali ako imaš averziju prema restoranima, uvijek se možemo naći kod mene.« Namigne. »Restoran je sasvim u redu«, brže-bolje je odgovorila. Stigli su do njezinog automobila. »Dobro, rezervirat ću nešto«, rekao je Jason. »Gdje još nisi bila?« Taylor se na ovo nasmije. »Bolje bi bilo da me pitaš gdje jesam bila?« »Okej, gdje jesi bila?« »U uredskoj kafeteriji.« Kad je Jason zamukao, Taylor opazi njegov zapanjen izraz lica. Obrambeno je ispravila leđa. »Bila sam previše zaposlena, znaš. I nije baš da poznajem previše ljudi...« Jason je prekine pokretom ruke, kao da ga je šokiralo nešto drugo. »Je li ovo tvoj auto?« s nevjericom je pokazao na njezin PT Cruiser. Taylor odmahne rukom. »Ma ne — večeras sam samo odabrala onaj koji mi je bio najbliži.« Jason je ignorirao njezin sarkazam, nesposoban odvratiti svoj užasnut pogled. »To je samo auto, Jasone«, rekla je iživcirana. On je na to letimice pogleda i naceri se. »Vidi se da nisi iz Los Angelesa, Taylor Donovan.« Vozeći se doma, cijelim je putem pokušala shvatiti je to trebao biti kompliment ili uvreda.


Jedanaesto poglavlje IDUĆA SU dva dana na sudu prohujala prije nego što se i snašla. U petak uvečer stajala je pred svojim ormarom. Večer nije dobro počela — rasprava se otegnula i kasnila je na večeru. A sad ju je čekala jedna od najtežih odluka: što odjenuti. Njezina je odjeća bila prilično elegantna — za poslovne prilike. Ali ovdje se radilo o večeri kod Mr. Chowa na Beverly Hillsu, njezinom prvom izlasku u Los Angelesu. Nije željela izgledati kao neka seljančica iz provincije. S druge strane, nije željela izgledati ni kao da se nada da je na spoju. A važnije od svega, nije željela da Jason pomisli da izgleda kao da se nada da je na spoju. Taylor se najzad zadovolji trapericama, visokim potpeticama i bijelom košuljom. No čak je i ta kombinacija sa sobom nosila dileme: dva gumba otkopčana ili tri? Dva ili tri? Vraćala se zrcalu barem deset puta. Dvadeset minuta kasnije, Taylor je zaustavila automobil ispred restorana i predala ključeve poslužitelju. Ovaj joj uputi onaj isti užasnuti pogled kao i Jason prije dvije večeri. Taylor mu se šarmantno osmjehne. »Ostavit ćete moju bebicu negdje blizu, zar ne?« Poslužitelj je nešto zgroženo promucao, a Taylor je ušla u restoran gdje ju je dočekala hostesa s ravnodušnim osmijehom. »Kako vam mogu pomoći, gospođice?« »Imam dogovor ovdje«, rekla je Taylor. Zastala je, najednom preplavljena jednom od svojih spoznaja. Sve ovo bilo je naprosto sumanuto. »Ja... ovaj... imam dogovor s gospodinom Andrewsom«, nastavila je nastojeći zvučati opušteno. Potom se pitala služi li se on nekim lažnim imenom kad rezervira stol u restoranu. Jednom je čula da se Brad Pitt u hotele prijavljuje pod imenom Bryce Piaf. Slatko. No prema izrazu na hostesinom licu, nije bilo potrebno nikakvo tajno ime niti šifra. Žena se smjesta ispravila, cijelo joj se držanje promijenilo. »Naravno«, rekla je hostesa glasom punim strahopoštovanja. »Vi ste sigurno gospođica Donovan. Otpratit ću vas do vašeg stola.« Povela je Taylor kroz restoran do izdvojenih stuba otraga. Gore je bilo svega nekoliko stolova. Jason je sjedio za jednim, čekajući.


»Oprosti na kašnjenju«, rekla je Taylor kad je sjela za stol. »Rasprava se otegnula dulje nego što sam mislila.« »U redu je«, opušteno se nasmiješio Jason. »Drago mi je da si stigla.« Taylor je gledala dok je s pogledom odobravanja prelazio po njezinoj košulji. Dovraga. Znala je da ne smije otkopčati tri gumba. Taylor je proučavala scenarij rastvoren na stolu pred njima. Sad posve udubljena u projekt (makar nevoljko) poslu je pristupila ozbiljno kao i svakom drugom. »Onda ćemo samo morati izbaciti ovu rečenicu ovdje, gdje urlaš na svog protivnika na sudu...« Pogledom mu je dala do znanja da je takvo što nedopustivo u odvjetničkom svijetu. Konobar je nadopunio čaše vinom dok je ona nastavila s predavanjem. »Zapamti — na sudu se komunikacija odvija po pravilu trokuta. Ti se obraćaš sucu, on se obraća sucu, ali nikad se ne obraćate jedno drugome.« Vratila se scenariju pa dovršila čitanje prve scene na kojoj su radili. Nakon jednog trenutka odgurnula je scenarij, zadovoljna. »Aha — mislim da je ova scena dovršena.« »Misliš da je scenarij dobar?« upitao je Jason Talyor je promislila o odgovoru, osjetivši da on želi više od beznačajnog pečata odobrenja. »Mislim da se neki pravni aspekti još moraju doraditi, ali priča je dobra i trebala bi doprijeti do publike.« Jason se naceri. »Zvučiš baš holivudski.« Taylor se s krivnjom osmjehne. »Zar ne? Vidiš — jedna večera s tobom i već sam korumpirana.« Potom pokaže na polupraznu čašu vina. »Ili je to možda zbog vina.« »Onda, sviđa ti se moj odabir?« »Sumnjam da se nekome ne bi svidio«, dočeka Taylor. Nema šanse bi mu pružila zadovoljstvo priznanjem da je upravo to vino željela kušati još otkako je kupila prvi primjerak časopisa Wine Specator. »Ali tvoje je odobravanje teže zaraditi, stoga vrijedi više od drugih«, odvratio je Jason. Taylor se morala nasmiješiti. »Da, sviđa mi se«, rekla je. »I bolje je da mi se sviđa s obzirom na cijenu od 700 dolara.« Zaustila je još nešto reći, ali ipak odluči ugristi se za jezik. »Samo daj.« Nasmijao se Jason. »Vidim da ima još.« Taylor se nacerila. Mislio je da je tako dobro poznaje. »Samo sam pomislila kako ti je život lagodan.« »Ah... dobro, neka smo se i toga dotaknuli. Moje slave i bogatstva.« Jason se


nagnuo naprijed. »Čuj — poštedjet ću te govorancije o tome kako u ovome zapravo ne uživam, o nedostatku privatnosti i sličnim sranjima. Ali doista postoje određene negativne strane.« Slegnuo je ramenima. »Valjda sam samo prihvatio te stvari kao dio paketa.« »Negativne strane pored nedostatka privatnosti?« Jason odmahne rukom. »To me ne muči kao nekad.« »Onda što?« Malo je promislio. Kad je najzad odgovorio, Taylor je pomislila daje načula nešto u njegovom glasu. Nešto... iskreno. »Ljudi misle da te poznaju jer te časopisi portretiraju na određen način, ili zato što si odigrao određenu ulogu u filmu. A većinu onih koji su ti navodno bliski nije briga tko si zapravo, jer njima si samo proizvod, roba za prodaju. Zato to nije stvarno. Ništa od svega toga nije stvarno.« Oprezno je pogledao Taylor, kao da očekuje da će prasnuti u smijeh. No ostala je ozbiljna. »Jeremy mi se čini stvaran«, rekla je tonom nježnijim nego inače. Jasonu ovo izmami osmijeh. »Jeremy i ja smo već dugo prijatelji. On je stvaran da ne može biti stvarniji. Također i drzak, umišljen i zajedljiv...« »Kako se vas dvojica slažete?« Jason se naceri na njezinu sarkastičnu primjedbu. Naslonio se, vrteći u ruci čašu s vinom. »Bacaj ti svoje male otrovne strelice koliko hoćeš, Taylor Donovan. Nimalo me to ne dira. Jer mislim da ti se potajno sviđa provoditi vrijeme sa mnom.« Namignuo je. »Sve je okej, možeš slobodno priznati — ionako to već znam.« Taylor prezirno zakoluta očima. »Previše si samouvjeren.« »Znaš li da je prosječna Amerikanka, između osamnaest i trideset pet, pogledala moj film šest puta?« Taylor se podsmjehne. »Odakle ti ta bezvezna statistika?« »Okej, onda, koliko si puta bacila deset dolara da me vidiš na filmskom platnu?« »Šest puta sigurno nisam.« »Koliko?« Nehajno je slegnula ramenima, pokušavajući smisliti kako bi se izvukla. Jasonove se oči rašire na njezinu gestu. »Žao mi je, gospođice Donovan, ali vaš bi odgovor trebao čuti i sudski izvjestitelj.« Taylor sijevne pogledom. »Što mi, zapravo, želiš poručiti?«


»Tvrdiš da sam previše samouvjeren«, rekao je Jason. »Ali postoje prilično velike šanse da sam ti privlačan.« I to je bio to, sve su karte položene na stol. »Ali sam si rekao«, rekla je Taylor, »to je samo uloga koju igraš. Tvoj imidž. No što je sa ženama koje vide kakav si ispod te tvoje maske? Jesu li i one podjednako zaluđene?« Nešto u njezinom pitanju čini se da ga je pogodilo u živac, jer je Jason neobično utihnuo. Shvativši da je nečemu na tragu, Taylor ga prodorno pogleda u oči nad prigušenom svjetlošću svijeće na stolu. »Možda nikad ni ne dođu u priliku vidjeti što je ispod maske«, rekla je. »Možda uvijek pobjegneš prije toga.« Jasonove oči susretnu njezine i na trenutak su oboje ostali šutke. Kad se nije onako blesavo junačio, pomislila je Taylor, činio se kao ljudsko biće. Potom je bacio ubrus na stol. »To je to — večeras ti plaćaš večeru«, objavio je. Jason rukom pozove konobara koji se vrzmao u blizini. »Donesite nam još jednu bocu Screaming Eaglea.« Stišao je glas do šapta i pokazao na Taylor. »Dama plaća.« »Naravno, gospodine«, odvratio je konobar i učas se izgubio u smjeru restoranskog vinskog podruma. Zadovoljan, Jason se okrene Taylor, ruku prekriženih preko prsa. »Sedamsto dolara po boci, odvjetnice. Da vidimo koliko ćeš biti vrckasta kad budeš tamo otraga prala suđe.« Zastao je i opet je pogledao. »Doduše, sumnjam da bi tvoje feminističko dupe uopće znalo što bi radilo u kuhinji.« Taylor nije mogla a da se na ovo ne nasmiješi. Bilo je nešto u njegovom sarkastičnom smislu za humor. I katkad joj se to silno sviđalo. Kasnije te večeri, dok su napuštali restoran, Jason se okrenuo prema Taylor nestrpljivo čekajući njezinu presudu. »Onda? Kako ti se svidio tvoj prvi večernji izlazak u Los Angelesu?« Značajno se nasmiješila. »Ovo je dosad daleko najbolje mjesto na kojem sam bila na poslovnoj večeri.« Jason naglo zastane, »Čekaj — zar naplaćuješ svoju satnicu i za večeru?« I Taylor zastane, naizgled zatečena njegovom zatečenošću. »Pa, da. Barem za onaj dio koji smo proveli razgovarajući o scenariju.«


Njezin je odgovor uzrujao Jasona. Prilično, zapravo. Taylor se s nelagodom pomakne. »Oprosti. Je li to možda problem?« Što joj je mogao odgovoriti? Jason je pokušao ne zvučati otresito. »Ne, naravno — za tebe je ovo bila radna večera. Žao mi je što sam te toliko zadržao.« Pridržao joj je vrata, nadajući se da će čim prije napustiti restoran i ovu temu. Pogledala gaje, smetena. »Jasone, nadam se da nisi...« Najednom je prekinu zasljepljujući bljeskovi stotina fotoaparata. Poskočila je od iznenađenja, a Jason se okrenuo i ugledao mnoštvo paparazza okupljenih na pločniku ispred restorana. Opazivši ga, fotografi su počeli dovikivati njegovo ime i tražiti da im priđe bliže. Jason instinktivno povuče Taylor natrag u restoran i treskom zalupi vrata. Provirio je kroz prozor, na cirkus koji se ispred stvorio. Njemu je ovo bio prilično uobičajen prizor. Taylor se, međutim, doimala prilično izbezumljenom. Koračala je gore-dolje, držeći se podalje od prozora, kao da umjesto fotografa imaju posla sa snajperistima. »Ovo... nije dobro«, zabrinuto je rekla. »Ovo nimalo nije dobro.« Okrenula se potom Jasonu, pogleda punog nade. »Bili smo vani samo sekundu. Možda nas nisu uspjeli snimiti?« Pogledavši na gomilu savršeno naciljanih fotoaparata u rukama muškaraca savršeno izbrušenih refleksa, Jason je odmahnuo glavom. »U ovom trenutku, mislim da jedino čemu se možeš nadati jest da nisu snimili jednu ovakvu...« Iskrivi lice u šokiranu grimasu, pokušavajući je nasmijati. Nije mu upalilo. Taylor se snuždeno svalila na obližnji stolac. »Kako li će me samo najuriti s ovog slučaja«, očajno je naslonila bradu na ruke. »Pod sudskom sam zabranom«, objasnila je. »Moja slika ne smije osvanuti u medijima.« Dok joj je prilazio, Jason je još jednom shvatio kako ne želi da je vide s njime. »Siguran sam da sudac nije mislio na ovu vrst publiciteta.« Taylor je zatresla glavom. »Ne, bio je vrlo jasan po tom pitanju. Nikakva pozornost medija, i točka.« Pogledala je u pod. Vidjevši koliko je uzrujana, Jason je osjetio kako ga ponovno obuzima onaj neobični osjećaj. Kleknuo je pred nju i posegnuo za njezinim rukama. No onda ga nekakav instinkt spriječi da je dotakne. Umjesto toga, on nasloni ruke na koljena.


»Mogu ovo riješiti«, rekao je nježno. Taylor ga je pogledala puna nade. »Stvarno?« »Ali želim nešto zauzvrat.« Njezine se zelene oči suze. Prekrižila je ruke na grudima. »A što bi to moglo biti?« Jasonov je pogled bio neumoljiv. »Jedna noć.« Taylorine se oči rašire. Jason se nasmiješio i progovorio prije nego što mu je odvalila šamar. »Mislio sam na jednu noć koja nema veze s poslom. Dopusti mi da te izvedem na neko zabavno mjesto.« Prkosno je zatresla glavom. »Ne.« Jason nevoljko ustane. »Okej — kako ti drago.« Pokazao je prema vratima restorana. »Tamo su vrata. Nemoj da ti paparazzi snime dupe dok budeš izlazila.« Taylor je pogledala prema gomili ispred. Očigledno držeći tu opciju neprivlačnom, okrenula se Jasonu. »Ako pristanem, morat ćemo odrediti parametre.« Jason zavrti glavom. »Nema pregovora, gospođice Donovan. Dobili ste moju ponudu — uzmite ili ostavite.« Taylor još jednom pogleda vani, potom dramatično uzdahne. Jason suspregne osmijeh. Sve bi žene trebale imati ovakve probleme. »Kaže li tebi itko ikad — ne?« upitala je. »Ne. Ali ako će ti zbog toga biti imalo bolje, potrudila si se puno više od ikoga drugoga. Onda, dogovoreno?« »U redu. Kako god. Samo ovo riješi.« Na te riječi Jason izvuče mobitel. Pritisne tipku za brzo biranje, sav ozbiljan. »Marty!« ljubazno je uskliknuo u slušalicu. Nije bilo važno što je bila gotovo ponoć, i to još petak. »Čuj — treba mi jedna usluga. Sad sam kod Mr. Chowa, a ispred je gomila paparazza. Snimili su neke fotke koje ne bih volio da objave. Nije me briga zbog mene, ali reci tim likovima da, ako itko otisne ime žene s kojom sam, ili objavi sliku njezina lica, od mene više nikad neće čuti ni riječ.« Odmahnuo je rukom na prosvjede svog publicista. »Tvoj posao je da se pobrineš da shvate«, čvrsto je rekao. »Kaži urednicima, izdavačima, kome god je potrebno, da ovo dolazi izravno od mene.«


Zastao je na Martyjevo iduće pitanje. »Imam li barem kakav komentar u vezi tajanstvene žene?« Jason kratko pogleda Taylor. »Da. Tvrd orah.«


Dvanaesto poglavlje IDUĆEG PONEDJELJKA osvanuli su na svim naslovnicama. Jasonova »tajanstvena žena«. Taylor — očigledno jedina osoba u Hollywoodu koja nije imala pretplatu na US Weekly — ništa o svemu nije ni znala sve dok nije stigla na posao i zatekla Lindu i kohortu tajnica kako kampiraju pred njezinim uredom. Zbog Taylorine povezanosti s gospodinom Jasonom Andrewsom, njezina je tajnica postala matica administrativnog osoblja. Linda se usoptila. U cijelom svom životu ta riječ nikad nije pala Taylor na um, ali bio je to zapravo jedini način da opiše svoju tajnicu tog jutra. »Jesi li vidjela?« upitala je čim je Taylor ušla. Taylor je pomislila da je sudac možda dobrovoljno donio presudu bez suđenje u korist njezine stranke. »Vidjela što?« upitala je uzbuđeno. Linda podigne primjerak US Weeklyja. Taylor je zurila u nj, smetena. Čudno, ali prvo je pomislila kako su joj poznate bijela košulja i traperice, a tek onda shvatila da je na slici zapravo ona. Da, bila je to ona. Ispod vrištećeg naslova Jasonova »tajanstvena žena« bila je fotografija njih dvoje kako izlaze kroz prednja vrata Mr. Chowa. Po Jasonovim uputama, na fotografiji su se vidjela samo Taylorina leđa, identitet joj je bio skriven. »To si ti, nisi li?« bez daha je upitala Linda. I doista — bila je to ona. Upravo tamo, na naslovnici glavnog nacionalnog tračerskog časopisa, i s najvećom zvijezdom Hollywooda. Za Taylor je ovaj trenutak bio više nego nadnaravan. Podignula je pogled s časopisa, opazivši kako u nju zuri najmanje deset pari očiju. »Nije ono što mislite«, brzo će ona. »Bila si na večeri s Jasonom Andrewsom«, zadivljeno je uzvratila Linda. Taylor zatrese prstom. »A ne, ne. Bila sam na sastanku s Jasonom Andrewsom, koji se sasvim slučajno odvijao za večerom. A to je velika razlika.« Pripremila se za daljnja ispitivanja, no umjesto toga, Linda je iznenadi.


»Okej«, rekla je slegnuvši ramenima. »Ako ti tako kažeš.« Taylor je stajala i gledala kako Linda tjera ostale tajnice natrag na posao. Ovo je bilo puno lakše nego što je očekivala. »Oh. Okej. Sjajno.« Taylor nije mogla a da ne bude malčice iznenađena Lindinom nenadanom nezainteresiranošću. »Drago mi je da smo to riješili, onda.« Čekala je još jedan trenutak. Kad nitko više ništa nije rekao, okrenula se i uputila u ured. Jednom unutra, Taylor sjedne za stol. Ideš! Ovo je bilo najbržih pet minuta slave koje je ikad vidjela. Nije da je marila za takve stvari, dakako. Nekoliko dana potom Taylor se u ured vratila nešto ranije no inače. Rasprava je neočekivano završila prije nego što je bilo predviđeno jer se jedan od svjedoka nije pojavio na suđenju. Prolazeći mimo Linde, ova joj dovikne: »Kako je prošla rasprava?« Taylor se ponosno naceri. Cijelo je suđenje teklo puno bolje od očekivanja. Da nije bila tako skromna, morala bi reći kako je dokrajčila svjedoke optužbe u unakrsnom ispitivanju. Čisto je sumnjala da je slučajnost to što se jedan on njih danas nije pojavio. Taylor je bila u potpunosti svjesna da je imala mana — mnoštvo, zapravo. No u jedno je bila sigurna, a to je da je bila vraški dobra odvjetnica. »Tužitelj se koprca«, rekla je Lindi, misleći kako je to više nego velikodušan opis položaja njezinog protivnika. »No još nas čeka puno posla — nikad ne znaš što će porota odlučiti.« Linda kimne u znak slaganja. »Istina, istina. Oh, usput«, nehajno je dometnula, »zvao je gospodin Andrews. Poručio ti je da će te pokupiti sutra nakon posla. Rekao je da ti priprema iznenađenje, samo da bih te trebala upozoriti da će ovaj put, za promjenu, on tebe nečemu naučiti.« Prenijevši poruku, Linda je s nestrpljenjem čekala daljnje upute. Taylor se s nelagodom promeškoljila. Sad je opet trebala nešto objašnjavati... »Linda, nije...« Njezina tajnica podigne ruku. »Nema potrebe da mi išta objašnjavaš. Shvatila sam — to je samo posao. Kako si ono rekla? Projektu Andrews moramo pristupiti s najvišim stupnjemprofesionalnosti.« Linda tada promijeni temu. »Također, zvala je gospođa Foster. Rekla je da je možeš nazvati u njezin ured.« Vratila se potom tipkanju.


U uredu je vladao mir dok su svi radili svoj posao, što je Taylor pružilo priliku da mozga o Jasonovoj zagonetnoj poruci. Okrenula se hitro prema svom uredu, pitajući se što li je mislio.... I dahnula od šoka kad je ugledala prizor pred svojim očima. Mnoštvo Jasona cerilo se u nju. Cijela njezina uredska vrata bila su oblijepljena uvećanim najnovijim naslovnicama časopisa People. Bilo je to izdanje s »Najseksi frajerom na svijetu«, a Jason je, izgleda, premoćno pobijedio. Nasmiješeni Jasoni zurili su u nju, izazivajući je onim svojim samouvjerenim osmijehom, kao onda kad je ustvrdio da joj je sigurno privlačan. »Ovo će učiniti čuda njegovom egu«, suho je promrsila Taylor. Savršeno je izgledao na naslovnoj fotografiji. Izgledao je kao da se zabavlja, i to vraški. Nabacio je svoj uobičajeni samouvjereni izraz — onaj koji je govorio da zna nešto što drugi ne znaju, ali da nije sasvim spreman to i odati. A onda i one vražje plave oči... iako je bila riječ tek o fotografiji, činilo se da gledaju ravno kroz nju. Dok je pogledom upijala sliku, iza leđa je čula hihot. »Baš smiješno, cure«, doviknula je preko ramena tajnicama za koje je znala da je promatraju. »Baš slatko.« Linda se stvorila pored nje. »Valjda želiš reći — seksi?« nedužno je upitala pokazujući na slike. Onda više nije mogla odoljeti pa je prasnula u smijeh. Kad su joj se i druge tajnice pridružile, Taylor je ostala stajati tamo, pokušavajući potisnuti osmijeh. Najzad popusti i stane se smijati zajedno s njima. Okej, dobro. Vjerojatno je ovo i zaslužila. Zahvaljujući neplaniranom slobodnom popodnevu, Taylor je ugrabila nekoliko minuta da uzvrati na Valin poziv. Ova se javila taman kad je Taylor sjela za sol. »Hej, ja sam«, rekla je Taylor. »Primila sam tvoju poruku — ma koji vrag...« Izgleda da su Linda i kohorta tutnule još jedan primjerak Peoplea na njezin stolac — tek za slučaj da joj je nekako promaknulo onih pedeset fotografija na vratima. »Nešto nije u redu?« upitala je Valerie, nasmijavši se na uvod. Taylor je izvukla časopis. »Ništa — upravo sam shvatila da sjedim na licu Jasona Andrewsa.« »Mljac. Nazovi me za sat vremena i ispričaj mi je li sve bilo fantastično kao što zamišljam.« Taylor se nasmijala. »Tajnica mi je ostavila primjerak časopisa People na mojoj stolici«, pojasnila je.


»Baš sam ga jutros kupila, na putu do posla«, rekla je zadihano Valerie. »Znaš li da je ovo treći put da su ga proglasili najseksi frajerom na svijetu, što je više od bilo koga drugog.« »Ti si profesorica glazbe na elitnom fakultetu. Kako uopće imaš vremena za takve stvari?« »Šališ se? Pa govorimo o Jasonu Andrewsu. Pogledala sam sve njegove filmove. Ono, šest puta.« Taylorino se nasmiješeno lice smjesta namršti. Ta glupa statistika. Zurila je u sliku Jasona koji je bio u pravu. No uto joj za oko zapne fotografija u donjem desnom kutu naslovnice. »Hej — sviđa mi se fotka Scotta Caseyja«, rekla je s odobravanjem. Ispod naslova Drugi kandidati bila je slika glumca u kostimu iz Vikingove misije. »Tako je lijep, nije li?« Valerie je čeznutljivo uzdahnula. »Mislim, znam da inače ne opisujem muškarce tim riječima, ali Scott Casey je upravo sama definicija te riječi.« »Zar ne misliš da je čak malčice prelijep?« Taylor je proučavala sliku. Uzdahnula je, a ton joj postade melodramatičan. »Valjda bih se mogla s time nositi, kad bih baš morala«, rekla je pa se nasmijala na samu pomisao. Baš! »Kad smo već kod toga«, Valerie je isprva malo okolišala, a onda prešla na stvar. »Kate mi kaže da uludo tratiš svoje dane. Kaže da si se zakopala u taj svoj ured.« Primjedba smjesta ponuka Taylor da se obrani. »Pa zar nikome nije jasno da mi je u tijeku suđenje?« »Ne znam na koga još misliš, ali Kate i ja smo tvoje prijateljice. Ne bismo radile dobro svoj posao tijekom ovog posttraumatskog razdoblja da te ne potičemo da nastaviš sa svojim životom.« Taylor se na ovo podsmjehne. »Ne prolazim ja nikakvo posttraumatsko razdoblje. Kunem ti se, nastavila sam sa svojim životom.« I čim je izgovorila te riječi, shvati koliko u njima ima istine. Nije pomislila na Daniela od dana kad je primila njegovo cvijeće. Bila je zaokupljena drugim stvarima... »A ako će te ovo utješiti«, nastavila je, »sutra navečer čak izlazim. Ali nemoj se previše uzbuđivati«, brže-bolje je dometnula. »To je samo...« Tražila je pravu riječ. »Poslovan događaj.« Val je zvučala donekle zadovoljena. »Je li barem u taj događaj uključen i muškarac?« Taylor je promislila kako odgovoriti na ovo pitanje. Pala je u iskušenje da kaže


Val za Jasona. Ali onda je zaključila de je to bolje učiniti u četiri oka, kad joj ona i Kate dođu u posjet. Morala je dotad uvježbati priču, naročito zbog Valerie. Taylor je voljela tu curu do smrti, ali čuvanje tajni nije joj bila najjača strana. »Muškarac sponzorira taj događaj, da.« Taylor je zaključila da je barem ovaj dio bio istinit. U neku ruku. »A je li kojim slučajem taj muškarac zgodan?« s nadom je upitala Valerie. Taylor letimice pogleda Jasonovu sliku na naslovnici časopisa. Ma, i nije nešto, pomislila je. Osim što je najseksi frajer na svijetu. »Pa valjda bi ga neke žene smatrale privlačnim.« Zahihotala se na vlastitu šalu. Potom smjesta pokrije usta. Ajme. Valerie je reagirala gotovo na isti način. »Sveca mu.« Zastala je. »Je si li se to upravo zahihotala?« Taylor zatrese glavom. »Nikako«, promumljala je kroz dlan. »Nema šanse.« »Jer — ti se nikad ne hihoćeš«, nastavila je Valerie. »Tako se Taylor Donovan ne ponaša!« Taylor odlučno kinine. »Tako je. Ne hihoćem se. Samo sam se... ovaj... nakašljala.« Ovo je bilo jadno. Valerie je bila silno sumnjičava. »Kanim ovo do kraja ispitati čim dođem tamo, znaš.« Taylor se nasmiješi. »Još dva tjedna, Val. Obećavam — sve ću ti ispričati.« Scott Casey opet je bacio pogled na primjerak časopisa People koji mu je dostavila njegova nova publicistkinja Leslie. »Drugi kandidati.« Nije bio zadovoljan — blago rečeno. Ovo je bio drugi put u manje od dva tjedna da mu je obećana naslovnica, da bi na kraju izvisio zbog jebenog Jasona Andrewsa. Bilo je to dovoljno da filmska zvijezda — holivudska zvijezda u usponu, ni manje ni više — poželi otpustiti svoju publicistkinju. Što je upravo i učinio, tri minute nakon dolaska u Chateau Marmont i vidjevši časopis koji je donijela na njihov radni ručak. Što bi inače jedna zvijezda trebala učiniti? Sasvim je sigurno da nije imao vremena gnjaviti se njezinim zamornim opravdanjima, govoreći da je samo obećala da će biti »na naslovnici«, ali ne i da će


cijela naslovnica biti njegova. Štogod. Otpravio je nju i njezina zamorna opravdanja jednim pokretom ruke. Scott je znao da je njegovo vrijeme bilo upravo sad — bio je na vrhuncu popularnosti zbog uspjeha Vikingove misije i odavna željene uloge u Noćima u divljini. Trebao je nekoga tko će vrijediti pet posto od ukupne zarade na kinoblagajnama. Stoga je sada, sjedeći za jednim od stolova uz hotelski bazen, Scottu valjalo smisliti strategiju. Pogledao je u Roba, koji mu se pridružio za ručkom jednom kad se Lesliena stolica oslobodila. »Treba mi Marty Shepherd«, odlučno je objavio Scott. Rob je kimnuo u znak slaganja dok je uzimao drug zalogaj cheesburgera. »Neka ti Adam to dogovori«, rekao je između zalogaja, misleći na Scottovog menadžera. »Reci Shepherdu da iduće godine nećeš pristati na ništa manje od titule najseksi frajera na svijetu i najljepše osobe godine.« Scott ga ošine pogledom. »Ne radi se o tome.« Rob ga je skeptično pogledao, punih usta promumljavši: »Ne? O čemu se onda radi?« »O tome da se pobrine da ne završim u nekoj trećerazrednoj seriji kao glumac čije je najveće dostignuće beznačajna uloga u Anakondi 4.« Rob se doimao povrijeđenim. »Hej — malo sam zapeo, što onda? Nabacio sam koji kilogram... smršavit ću do jeseni.« Pokazao je burgerom na Scotta. »I nemoj na meni iskaljivati gnjev zbog Jasona Andrewsa.« »Uopće nisam gnjevan«, uzvratio je Scott. Podignuo je drugi časopis koji mu Leslie dostavila, najnoviji primjerak US Weeklyja. S Jasonovom novom takozvanom tajanstvenom ženom. »Samo mi je puna kapa tog lika. A uvjeren sam da je i ostalima.« »Gnjev«, šapnuo je Rob. Scott je zakolutao očima. »Ma zaboravi.« Uočivši Scottovu frustraciju, Rob je preuzeo nešto suosjećajniji ton. Scott je bio na višem položaju od njega u zvjezdanom hranidbenom lancu, što je podrazumijevalo povremeno ljubljenje dupeta te, po potrebi, milovanje ega. »Čuj — nazvat ćeš Martyja Shepherda. Tip je čarobnjak u svom fahu«, Rob se nacerio. »Čak i ugodno popunjen, ali simpatičan karakterni glumac u trećerazrednim serijama, a čiji je najveći uspjeh mala, ali ključna uloga u najnovijem nastavku Oceana, to zna.« Ponosno je dograbio pomirit s tanjura i s užitkom ga zagrizao.


Scott je bio iznenađen. »Dobio si ulogu?« »Snimat ću u Vegasu ovaj petak.« »Samo jedan dan? To je stvarno neka majušna uloga.« Rob je odlučio ovo ignorirati. »Kako bilo, s Martyjem Shepherdom, za nekoliko tjedana, tamo ćeš«, pokazao je na naslovnicu US Weeklyja, »biti ti.« Scott je spustio časopis na stol između njih. »Onda, misliš da je cijela ova stvar s tajanstvenom ženom samo publicistički trik?« Rob nehajno slegne ramenima, upijajući pogledom dvije ljepotice u bikinijima koje su prošle mimo njihova stola. Bila je to četvrta runda njihovog nimalo suptilnog pokušaja da privuku Scottovu pažnju. Dao im je još jedan krug prije nego što im najzad priđu. »Nije li sve ovih dana?« odvratio je Rob odmjeravajući stražnjicu krupnije od dvije djevojke, za koju je nagađao da bi se mogla ugurati u broj 38. Ako stvari krenu s ove dvije, to je bilo dupe koje će on dobiti. »Jasonu Andrevvsu uskoro izlazi novi film, zar ne?« Scott je kimnuo. »Infemo. Idući tjedan.« »Bit će to sjajna prilika da svi opet pomahnitaju oko njega prije premijere.« Scott je u ovom uočio istinu. Proučavao je fotografiju Jasona kako izlazi iz Mr. Chowa s takozvanom tajanstvenom ženom. Žena, brineta, okrenula je lice od fotoaparata. »Što misliš, tko je ona?« upitao je. Rob je odlijepio oči s mladih ljepotica — koje su sada bile na pola puta do bazena — pa se prignuo ne bi li bolje pogledao. »Ne znam... nekako mi sliči na Kate Beckinsale. Ne, čekaj — Eva Green.« Zazviždao je s odobravanjem. »Sasvim sigurno najbolja Bondova djevojka dosad. Nema sumnje.« Scott se složio s Robovim prijedlozima. S onom dugom, tamnom kosom te tijelom, sudeći po onome što je mogao vidjeti, zasigurno je nalikovala objema spomenutim glumicama. »Možda zbilja jest jedna od njih... ne mogu reći«, mozgao je. »U svakom slučaju izgleda jebeno seksi.« »Ne bi bila s Jasonom Andrewsom da ne izgleda.« Kad je Scott oštro pogledao Roba, ovaj slegne ramenima. »Oprosti. Ali to je istina.« »Tko kaže da je s Jasonom Andrewsom?« Scott pokaže na fotografiju. »Ovdje


samo vidimo dvoje ljudi koji izlaze iz restorana.« Rob ovu tvrdnju odbaci jednim značajnim pogledom. »Ne bih rekao da se Jason gnjavi s platonskim druženjima.« Prije nego što je Scott dospio odgovoriti, dvije se ljepotice zaustave ispred njihova stola. »O moj Bože«, veličina 34 razdragano je uskliknula. »Bila sam u pravu — rekla sam joj da si to ti.« Pokazala je na veličinu 38, koja je također zurila sanjiva pogleda. »Mi smo, ono, totalno najveće obožavateljice.« Scott je promotrio žene, odmjerivši ih od glave do pete. Kako se ovo popodne osjećao neobično velikodušno, iscerio se i dobacio pogled Robu i njegovom gotovo smazanomcheeseburgeru. »Prijatelju, jesi li sačuvao mjesta za desert?«


Trinaesto poglavlje KAD SE automobil tek zaustavio, stigavši na odredište, Taylor je pomislila da je riječ o nekakvoj zabuni. No vozač je izišao i otvorio joj vrata, a sve njezine nade odoše u vjetar. »Gospodin Andrews vas čeka unutra«, rekao je vozač i žustro kimnuo. Kad je Taylor izišla iz automobila i promotrila zlokoban prizor pred sobom, sve njezine prethodno isplanirane strategije o ranijem odlasku raspale su se u tisuću komadića. Jer pred njom se nadvijao zrakoplov. Privatni, reklo bi se već na prvi pogled, iako nije da se Taylor već vozila u jednom takvom. Vidjevši da se automobil zaustavio, Jason se spustio dolje na pistu, dočekavši je s osmijehom. »Zdravo, gospođice Donovan. Jeste li spremni?« Ne sasvim sigurna, Taylor je bojažljivo pogledavala avion dok je prilazila stazom od tartana i uspinjala se metalnim stepenicama koje su vodile do pilotske kabine. Kad je dospjela do vrata, zastala je ispred Jasona i nabacila ravnodušan izraz na lice. »Kako originalno. Nisam li ovo već vidjela u Zgodnoj ženi?« Jason se zadovoljno nasmiješi. »Nadajmo se da će i moja večer završiti kao i ona Richarda Gerea.« Namignuo je. To ju je smjesta ušutkalo. Taylor hladnokrvno prođe mimo njega i uđe u zrakoplov. Promotrila je bijela kožna sjedala — njih osam — potom pripadajuće dvosjede smještene uz stijenke zrakoplova te bar sa šankom od zlaćanog mramora. Nije loše. »Ovo si unajmio?« Jason je pogleda. Teško. »Kupio sam ga prije tri godine. Komercijalni letovi postali su prenapomi.« Taylorine oči nervozno polete prema kokpitu. »Molim te, reci mi da nećeš ti upravljati ovim?« Jason se nasmije opazivši užasnut izraz njezina lica. »Sigurna si. Ja ću biti ovdje otraga, s tobom.« Taylor se ogledala po malom salonu. Sjajno. Baš zgodno. Zauzela je mjesto otraga, u naslonjaču najbližem šanku, pomislivši kako bi joj sad


dobro došla jedna votka s ledom. Jason se smjeti u naslonjaču pored nje. »Možeš li mi sad reći kamo ćemo?« upitala je dok je petljala s pojasom. Zatresao je glavom. »Ne još. Iako, evo ti jedan trag: po onome što sam dosad imao priliku vidjeti, svidjet će ti se.« Taylor malo promisli, zatim joj licem preleti ushit. »Dolina Napa?« Jason zavrti glavom. »Nije Napa. I nemaš više pravo pogađati.« »Nadam se da sam barem prikladno odjevena«, rekla je pokazavši na svoju odjeću. »S obzirom na upute koje si dao mojoj tajnici, nisam baš imala previše izbora.« Jason namjerno napadno pogleda njezinu majicu s V izrezom i pripijenu sivu suknju. Taylor nesigurno prekriži noge pod njegovim pogledom, nenamjerno privukavši pažnju na prorez suknje koji se razdvojio na bedru. »Mislim da ste sasvim u redu odjeveni, gospođice Donovan«, rekao je. Taylor je upravo pomislila kako je sad dobar trenutak da ponovi svoj govor o tome da je ovo »samo posao«, kadli najednom zagrme motori zrakoplova. Okrenula se u naslonjaču i provirila kroz prozor. Protiv njezine volje, noga joj poče nervozno poskakivati. Nakon nekoliko sekunda provjeravanja piste, vratila je pogled i uočila kako Jason znatiželjno pogledava njezinu nogu. Ne želeći pokazati ni najmanji trag slabosti, Taylor se primiri i namjesti ležeran osmijeh. »U redu, dakle... idemo. Dobro. Sjajno.« Zrakoplov krene rulati po pisti, okrene se, a onda pojuri naprijed uz zaglušnu tutnjavu motora. Taylor stane preplašeno lupkati prstima po naslonu sjedala. Okej. Da, Bila je to istina. Mrzila je letjeti. Osjetivši Jasonov pogled na sebi, pokušala je prikriti nervozu opuštenim razgovorom. »Onda, kako se održava ovakav zrakoplov? Pretpostavljam da se redovito servisira.« Jason bezbrižno slegne ramenima. »Nemam blage veze. Plaćam druge da brinu o takvim stvarima.« Taylor razrogači oči. Blagi Gospode, gotovi su! Brzo se okrenula i opet provirila kroz prozor. Avion se odvojio od tla i nekoliko se minuta glatko podizao. Zatim su uletjeli u


turbulencije, a Taylor je čvrsto ščepala rukohvate naslonjača. Sklopila je oči, pokušavajući potisnuti svaku pomisao o izbezumljenom zapomaganju. Jason je bio njezina polica osiguranja, uostalom. Svijet bi se vjerojatno prestao okretati oko svoje osi da se nešto dogodi najseksi muškarcu na svijetu. »Onda, čitao sam o tvom suđenju u novinama«, čula je Jasona kako govori. Otvorila je oči. »Zbilja?« Avion ponovno uleti u turbulencije, a Taylorino srce samo što joj nije iskočilo iz grudi. Pogledala je prema prozoru, s nelagodom proučavajući tlo ispod njih kad se avion počeo okretati. Dotle se Jason bezbrižno zavalio u naslonjač. »Imam jedno pitanje za tebe.« »Hmm.« Taylor je podignula pogled. »Čekaj.« Nema sumnje, upravo je čula zvuk koji nikad dotad nije čula u zrakoplovu. Brzo je pogledala Jasona. »Zvuči li tebi motor normalno? Mislim da gubimo na visini.« Ignorirao je ovo. »Kako bilo, razmišljao sam nešto o tvom suđenju...« »Ozbiljno, ima li ovaj pilot letačku dozvolu? Koliko dugo radi za tebe? Uostalom, kakvu uopće moraš proći obuku za privatne avione?« »...i pitanje je sljedeće, Taylor: Kao žena koja zastupa tvrtke u parnicama seksualnog zlostavljanja, ne osjećaš li se kao izdajica svog spola?« Opa. Najednom preusmjerivši pažnju, Taylor se okrenula od prozora i zapiljila u Jasona. Pogled joj je bio ubojit. »Izdajica? Svog spola?« šapnula je s nevjericom. Podignula je ruku. »Dajte da vam nešto objasnim, gospodine...« Zrakoplov se podignuo na dvanaest tisuća metara prije nego što je prvi put zastala da udahne. »...i dok se slažem da postoji seksualno zlostavljanje...« »...neozbiljni slučajevi nanose veću štetu feminizmu zatrpavanjem sudova i stvaranjem lošeg...« »...klijenti koje ja zastupam čine sve kako bi spriječili takvo ponašanje, a u onim rijetkim slučajevima gdje naiđem na probleme, ja sam prva koja bi...« »...teško da zaslužuje milijune dolara samo zato što neki drkadžija s pločicom menadžera nije dovoljno ševio i gleda pomiče na službenom računalu u uredu...«


Jason je sjedio tamo slušajući njezinu tiradu. Kad je Taylor najzad dovršila, prekrižila je rake na grudima. »Onda? Smatraš li i dalje da sam izdajica svog spola?« Čekala je njegov odgovor. No on je iznenadi kimanjem glave. »Sve što si rekla itekako ima smisla. Nikad o tome nisam na taj način razmišljao.« Ustao je i uputio se prema šanku. »Jesi li za piće?« uljudno je upitao. Taylor je trepnula. Čekaj... zar je to sve? Samo će se... složiti s njom? Jason je upitno izvio obrvu i dalje stojeći kod šanka. Taylor je pokušala misliti kroz svoje iznenađenje. »Ovaj, crveno vino, valjda. Ako ćeš i ti.« Promatrala je kako Jason otvara bocu, ulijeva u njezinu čašu, potom sebi miješa votku-martini. Kad joj je predao čašu, ona ga značajno pogleda. »Pokušao si me omesti cijelom tom pričom oko izdaje svog spola, je li?« Jason se pokajnički naceri. »Mislio sam da bi moglo upaliti. Jesi li uvijek nervozna kad letiš?« Taylor se premišljala bi li na to odgovorila. Potom, shvativši da je igra gotova, naslonila se i udobno smjestila prvi put otkako su poletjeli. »Otkako sam počela raditi kao pripravnica za svoju tvrtku«, priznala je. »Nekoliko kolega i ja bili smo testni porotnici za taj važni slučaj zrakoplovne nesreće. Morali smo preslušati snimku s crne kutije kako bi odvjetnici stekli uvid u to kako bi porota reagirala na taj dokazni materijal.« Zastala je. »Suvišno je i spominjati da sam to ljeto razvila strah od letenja.« »Tako je bilo gadno?« Taylor je zamišljeno nagnula glavu. »Shvatila sam da bi stvari mogle biti kompletno izvan moje kontrole ako bi se ikad nešto dogodilo s avionom.« Jason ju je proučavao. »Imam osjećaj da ti je ta stvar s kontrolom prilično važna.« »Reče čovjek koji je nahrupio u moj ured kad mu nisam uzvratila poziv unutar sat vremena.« Jason se nacerio. »Pošteno.« Zatim je sa zanimanjem pogleda. »Mislim da bih trebao doznati nešto više o tebi.« »Na primjer?« »Koliko često izlaziš s muškarcima?« »Ne budi papak.«


Jason se nasmije, potom nedužno podigne ruke. »Što je? Ima li nešto u mom pitanju što vam stvara nelagodu, gospođice Donovan?« Po njegovom izazovnom pogledu, Taylor je osjetila da bi ga njezino odbijanje odgovora samo ponukalo da počne čačkati po toj temi. »Sigurna sam da po standardima najseksi frajera na svijetu ne izlazim previše.« Jason je bio oduševljen. »Vidjela si.« Taylor se sjetila pedeset naslovnica zalijepljenih na njezina uredska vrata. »Tajnica mi je dostavila nekoliko primjeraka u ured«, rekla je neodređeno. »I što kažeš?« »Na što?« »Bi li se složila s izborom?« Taylor odmahne rukom. »Već imaš dovoljno onih koji ti laskaju.« »Nisi porekla«, primijetio je Jason. Taylor je opazila kako su mu oči bljesnule od zadovoljstva. »Zbilja želiš čuti moje mišljenje?« »Naravno. Vaše odobravanje je uvijek dobrodošlo, gospođice Donovan.« Pogledala ga je. Istinu govoreći, dok je sjedio tamo s rukavima košulje podvmutim na podlakticama, i dugih nogu ispruženih ispred sebe, nije bila sigurna može li osporiti tvrdnje iznesene u časopisu. »Pa valjda se može reći da si privlačan«, rekla mu je. »Fizički.« »Prestani. Pocrvenjet ću«. »Tvoja osobnost, s druge strane, čini se da ima pokoju manu.« »Kužim. A to su?« »Što si ono rekao, koliko traje let?« Jason se nasmije. Ni Taylor nije mogla odoljeti pa se i sama nasmiješila. Upravo tada kroz razglas se začuo pilotov glas, objavivši da ih očekuje ugodan let do kraja putovanja. Taylor odahne od olakšanja. Iskoristivši predah, preusmjerila je razgovor u sigurnije vode. Vrijeme je proletjelo kao u trenu dok su ona i Jason čavrljali o svemu i ni o čemu, i bila je iznenađena kad ih je pilotov glas ponovno prekinuo, obavijestivši ih da će uskoro sletjeti. Taylor se smjesta uspravila i mašila za pojas pa je letimice pogledala kroz prozor. Nagnula se naprijed u naslonjaču ne bi li bolje vidjela spektakularan prizor koji je


bljeskao pod njom — ispod je blistalo milijun svjetala. Pogled nije ostavljao mjesta dvojbi — samo je jedno mjesto na svijetu moglo biti ovako osvijetljeno. Taylor se iznenađeno okrene k Jasonu. Nacerio se. »Jeste li ikad bili u Las Vegasu, gospođice Donovan?«


Četrnaesto poglavlje STVARI SU se odvijale tako brzo od onog trena kad su ona i Jason sletjeli da je Taylor jedva imala priliku doći do daha. Automobil ih je dočekao na pisti odakle su ih vozač i dvojica tjelohranitelja odvezli do čuvenog vegaškog Stripa. Jason je i dalje odbijao ičim nagovijestiti što je imao u planu za večeras. Parkirali su pored nečeg što je izgledalo kao stražnji ulaz hotela — velikog hotela, koliko je Taylor mogla vidjeti. Dvojica tjelohranitelja ispratila su ih kroz zamršen labirint hodnika i prolaza sve dok se nekako nisu našli u kasinu, gdje su ih pak smjesta otpratili do VIP prostorije. Kad su se Jason i Taylor sklonili iza crvenog konopa privatnog VIP odjeljka, Jason je kimanjem glave otpravio tjelohranitelje. Dok je Taylor gledala za njima, pokušavajući obraditi što se sve dogodilo, prišao im je direktor kasina i rukovao se s Jasonom. Tek je tada doznala gdje se zapravo nalaze. »Dobro došli natrag u Bellagio, gospodine Andrews«, direktor ih je dočekao s toplim osmijehom. Dok ih je vodio prema stolu, Taylor je povukla Jasona bliže sebi. »Vodiš me na kockanje?« upitala je šaptom. Nikad još nije kockala. Iskreno, nije mogla razumjeti čemu sva ta strka. »Ne samo na kockanje«, u Jasonovom se glasu naziralo ushićenje. Došli su do stolova za igru i grandiozno je pokazao. »Craps«, rekao je pobožno. Taylor je gledala igru. Po onome stoje ona mogla zaključiti, nešto se događalo kad je netko bacio kockice i svi bi počeli urlati. Tip koji je držao štap na sredini stola najednom bi uskliknuo, a žetoni bi počeli letjeti na sve strane. Kimnula je. »Da, naravno.« Nakon što je još jedan trenutak promatrala, prignula se k Jasonu. »Ovaj... gdje su karte?« On je s osmijehom na licu uzme za ruku i povuče bliže stolu. »Okej, da vidimo što si naučila.« Očigledno se previše uživjevši u ulogu učitelja, Jason je prolazio kroz lekcije. Stvari su se donekle popravile nakon početnog debakla, kad je bio njezin red za


bacanje, a ona je zamijenila ruke prije nego što je bacila kockice. Kad su svi vrisnuli, Taylor je pomislila da je netko dobio metak u čelo. Shvativši da zapravo urlaju na nju, toliko se uzrujala da joj je kockica pala na pod. A tek su tada svi poludjeli. Ali sada, pod Jasonovim navodnim tutorstvom, Taylor je znala stvar-dvije o toj igri zvanoj craps. Jedva čekajući da počnu, nestrpljivo je kimala dok je on ponavljao lekciju. »Najprije se kladiš na "prolaz" — uvijek se kladi na neparne brojeve«, rekao je. »Zatim, ako dobiješ, možeš se ponovno kladiti, i tada, također, biraj neparne brojeve. Nakon toga, najčešće ćeš imati isplate na šesticama i osmicama. A, ako budeš stvarno sretne ruke, mogla bi pokušati s parovima ili "bilo kojim crapsom".« Taylor je otpila gutljaj votke-tonika. Konobarica joj je stalno donosila nove runde, i dosad su ona i Jason već popili po nekoliko pića. »A zatim je tu oklada za jedno bacanje kockica«, rekla je pokazavši na srednji dio stola s velikim brojkama 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12 otisnutima na zelenom pustu. »Rekao sam ti da takve oklade izbjegavaš«, podučio ju je Jason. »To je klađenje za početnike.« Taylor na to odmahne rukom. »Ali meni se sviđa takva oklada. Imaš sedam puta veću šansu da dobiješ.« »Želiš li ostaviti dojam kao da znaš što radiš, ili želiš izgledati kao curica?« Taylor zakoluta očima. »Ne mogu vjerovati da si to upravo rekao.« »Izletjelo mi je prije nego što sam promislio.« Taylor se nasmiješi. Možda je toplina votke počela uzimati svoj danak. »Nisi toliko uglađen kad ne radimo na scenariju, je li?« zadirkivala ga je. Jason nagne glavu. »Oh, ne znam. Čini mi se da mi dobro ide.« Taylor najednom shvati koliko su bili blizu jedno drugome. Nije kanila da njezine riječi zvuče tako... koketno. Samo su joj izletjele. Glupa votka. Vrijeme je da se okani tih besplatnih pića. »Oprostite, gospođice?« čula je glas. Odlijepivši oči od Jasonovih, pogledala je prema krupijeu koji je lupkao kockicom po stolu ispred nje. »Nastavljate li?« upitao je. »Jer, sad je na vas red.« Taylor je na sebi osjećala Jasonov pogled. Kimnuvši, otpila je gutljaj pića, trebajući jedan trenutak da razbistri misli. Potom je podignula kocku. »Okej, dečki«, rekla je samouvjereno. »Da vam pokažem kako se igra ova igra.« Na to Jason pokaže na mali red žetona ispred nje.


»Lakše malo, nemoj mi se sad raspojasati s tim žetonima od pet dolara.« Dao je znak glavom pit bossu, tražeći da odustane od uobičajenog minimuma od petsto dolara. »Još jednom — hvala.« »Nema problema, gospodine Andrews«, na to će pit boss. Taylor se okrene Jasonu, iživcirana. »Hoćeš li, molim te, prestati s tim upozorenjima?« Za susjednim stolom, Rob nije mogao povjerovati vlastitim očima. Jason Andrews i »tajanstvena žena« stajali su svega nekoliko metara dalje, točno pred njegovim nosom. Scott je zaista bio u pravu što se tiče jednog — cura je bila komad i pol. Ranije te večeri dovršio je snimanje svoje male, ali značajne, scene za Ocean i (zahvaljujući Soderbergovom pozivu) krenuo prema VIP prostoriji kasina. Rob je, više od ičega, došao samo da bude viđen. Netko je na setu spomenuo da je ispred gomila paparazzo, i bila je to prilika koja se ne propušta. Dakako, ako mu sreća okrene leđa, morat će se čim prije izgubiti odande — simpatični karakterni glumci iz trećerazrednih serija ne mogu se predugo zadržavati za stolovima gdje je ulog minimalno petsto dolara. Nije ih bio zamijetio kad su tek ušli, ali sad je Rob budno motrio svaki pokret Jasona i tajanstvene žene, poput špijuna koji se probio iza neprijateljskih linija. Prema onome što je dosad vidio, činilo da je Scott još u nečem bio u pravu: iako je bila gotovo apsurdna pomisao da najveća filmska zvijezda dvadeset prvog stoljeća ne ševi djevojku koja onako izgleda, Rob je imao neobičan osjećaj da njih dvoje, zapravo, nisu zajedno. Barem, ne još. No u jedno je bio siguran, bez imalo sumnje. Jasonu se tajanstvena žena sviđala. I to jako. Je li to bilo zbog načina kojim ju je gledao, ili očitim pokušajima da je nasmije, Rob nije sa sigurnošću mogao odrediti. Ali za nekoga tko je još od srednjoškolskih dana simpatičan, debeljuškasti dežurni klaun, itekako je mogao prepoznati kad tip daje sve od sebe da na curu ostavi dobar dojam. Čak i kad je taj tip sasvim slučajno Jason Andrews. Žena je, s drage strane, bila nešto teža za pročitati. Zbilja je bila tajanstvena. Nije se vješala ni plazila po Jasonu kao što bi to većina djevojaka; štoviše, činilo se da izbjegava da mu se previše približi. Rob je poželio da može čuti o čemu razgovaraju, ali to je bilo nemoguće sa suprotnog kraja prostorije. Svejedno, ono što je mogao vidjeti bilo je dovoljno da izvuče mobitel. Stišao je glas kad se njegov prijatelj javio, znajući da će mu se riječi utopiti u buci kasina. »Scotte, stari, nećeš vjerovati u koga upravo gledam.«


Kasnije te večeri, nakon što je Taylor s ponosom unovčila svoju hrpicu žetona u vrijednosti od tristo dolara, Jason ju je odveo do privatne terase na dragom katu. Tamo će uživati u pogledu na spektakularno hotelsko jezero i fontane. Kad su prišli ogradi, Jason je primijetio da je večernji zrak postao prohladan. Vidjevši kako se Taylor obgrlila rukama, ponudio joj je svoj sako. Iznenadila ga je kad je prihvatila. Jason je imao plan za ostatak večeri, a taj je plan u sebi imao jedan ključni element: neće, ni pod razno, poljubiti Taylor. Možda ona sumnja da će upravo to i pokušati. I želio je da se malo zamisli. Uostalom, imat će sasvim dovoljno vremena za to. U to je bio prilično siguran. Promatrao je Taylor dok je stajala uz ogradu, diveći se fontanama. Debussyjeva Mjesečeva sonata kroz zvučnike se razlijegala terasom, dok je voda u vodoskocima pred njima plesala. Pustinjski povjetarac mrsio joj je kosu, a Jason pomisli kako mu nikad nije izgledala ljepše nego u tom trenutku. »Smiješiš se«, rekao je nenaviknut daje vidi tako opuštenu i zadovoljnu. Taylor se okrene k njemu. »Samo sam pomislila što bi rekla moja obitelj da me sad može vidjeti. Braća mi ne bi dala mira samo da znaju za ovu večer.« Jason tada shvati da ga nije spomenula nikome iz obitelji. Sumnjao je da postoji mnogo onih koji bi mogli takvo što prešutjeti. »Koliko braće imaš?« upitao je iskoristivši rijetku priliku da o njoj nešto više dozna. »Trojicu. Svi su stariji od mene.« »Jesu li i oni odvjetnici?« Zavrtjela je glavom. »Ne. Policajci su, kao i moj otac. Osim Michaela, najmlađeg, koji je se odmetnuo i postao vatrogasac.« Jason stane pored nje uz ogradu. »A onda si došla ti«, rekao je šaljivo. Taylor se nasmiješila. »A onda sam došla ja.« »Jesu li znali kako izići s tobom na kraj?« Nasmijala se na istinitost ovih riječi. »Ne, zapravo, nisu.« »Što bi mislili za mene?« Isprva se doimala iznenađenom što je pita tako nešto. »Mislili bi da si pomalo... otmjen«, rekla je. »Hvala«, suho je odvratio, uvrijeđen. Taylor zastane i pogleda ga. Potom mu dade nešto opširniji odgovor: »Mislili bi


da si sve ono što su i očekivali, pa ipak ništa od svega što su očekivali.« Jasonu se puno više sviđalo kako to zvuči. Prišao joj je bliže. »Mislim da je to ono što ti misliš.« Odvratila je pogled i promijenila temu. »Onda, kako ide snimanje?« »Počeli smo prošli tjedan.« Jason opazi njezin iznenađen izraz lica. »Ne snimamo po redoslijedu«, pojasnio je. »Kasnije ćemo snimati one scene koje nas dvoje još moramo doraditi.« Pogledao ju je i nehajno dometnuo: »Trebala bi jednom doći na set.« Riječi su mu izletjele prije nego što je dospio i promisliti. Nikad dosad nije pozvao neku ženu da ga posjeti na snimanju. No Taylor je zatresla glavom. »Nažalost, moji dani su zauzeti ovim suđenjem.« Jason je zadivljeno gledao u nju. Nije poznavao nikoga tko bi odbio ovakvu ponudu. »Ti si savršen model, znaš?« rekao je. »Molim?« Uvidjevši njezinu smetenost, pojasnio je: »Lik kojeg glumim u filmu je taj ambiciozni radoholičar, odvjetnik koji nikad nije izgubio slučaj. Kad se igram s njime...« Zastao je, a glas mu se smekšao. Sada ih je nekako razdvajalo samo nekoliko centimetara. »Mislim na tebe.« Kad su im se pogled susreli, Jason se nacerio i dodao: »S penisom.« »Zar je o tome ovdje riječ?« »O penisima?« Taylor se nasmije. »Mislila sam, zar ti treba inspiracija za lik? Je li to razlog zašto...« Utihnula je kao da nije bila sigurna kako bi dovršila rečenicu. »Je li to razlog ... za što?« Jason tada shvati da se Taylor, unatoč tome što je stajala uz samu ogradu, pokušala izmaknuti. Očima je potražila njegove. »Zašto me... salijećeš?« »Zar je to ono što radim?« promrsio je Jason, primaknuvši se još bliže. Kao privučena nekom nevidljivom silom, Taylorine se oči napola sklope, zavodljivo, dok je podizala lice k njegovom. »Da«, šapnula je. »Vrlo si uporan.« I najednom si Jason više nije mogao pomoći.


Unatoč svom pomno osmišljenom planu, bio je izgubljen... Rukama je posegnuo za njezin zatiljak i nježno je privukao sebi. Nije ga zaustavila, zapravo ruke su joj kliznule gore uz njegova prsa, usne izazovno razdvojile dok ga je privlačila dolje k svojima i... »O moj Bože, je li ono Jason Andrews?« Vrisak se začuo s terase ispod njih. Jason je sve vidio — sanjiva izmaglica razdvojila se u Taylorinim očima, kao kod glumca koji se duboko uživio u svoj lik kad je redatelj naglo uzviknuo: »Rez!« Stvarnost se nadvila nad njima. Smjesta je ustuknula, poput lopova uhvaćenog na djelu. Pogledala je dolje, ugledavši mnoštvo okupljeno na terasi. Nekoliko je žena mahnito vikalo, pokazujući gore, izvikujući njegovo ime. Paparazzi su se stvorili niotkuda. Fotoaparati su počeli bljeskati dok su se svi namještali da snime fotografije. Najednom je nastao sveopći metež. Jason se udaljio od ograde i posegnuo za Taylor... No ona je nestala. S izrazom razočaranja na licu, Jason je domahnuo mnoštvu. Zatim se okrenuo i uputio prema vratima terase. Vrisci njegovih obožavatelja pratili su ga sve dok nije nestao iza vrata. Kad je Jason otpratio Taylor popločanom stazom do njezina stana, ona je u sebi odahnula što je večer došla svome kraju. U sebi se korila zbog debakla na terasi (kad god bi joj to palo na um), a izvana se trudila dati Jasonu do znanja da se ono, što je imao na umu u Vegasu, zapravo neće dogoditi. Dakako, bila je itekako svjesna što se umalo dogodilo. Sam Bog zna što joj je bilo na pameti, ali jest, zapravo, kanila poljubiti Jasona. Takav bi potez bio neprofesionalan i neetičan, da ne spominje krajnje glup. Krivnju je svalila na omamljenost zbog votke i vrućine. Nije bila važna činjenica da je na terasi bilo samo osamnaest stupnjeva i da se otrijeznila onog časa kad je rulja počela vrištati. »Jesi li se dobro provela večeras?« Bio je to četvrti put da je Jason postavio isto pitanje otkako su sletjeli. Kimnulaje. »Jesam.« Barem jednom, činilo se da im razgovor zapinje. Srećom, dospjeli su do ulaznih vrata. Taylor je bila oprezna da održi rastojanje između nje i Jasona dok su se pozdravljali. »Onda, još jednom hvala za lekcije o kockanju i, znaš, za sve ostalo«, rekla je slabašno. Jason se, također, borio pronaći riječi.


»Onda... okej, onda.« S nelagodom se pomaknuo. Kad je još jedan neugodan trenutak prošao, Taylor je odlučno kimnula. »Zbogom, Jasone.« Okrenula se i otključala vrata, i tek što je zakoračila unutra kad... »Organiziram zabavu u iduću subotu«. Taylor mu dobaci pogled preko ramena. Jason je stajao tamo, na kućnom pragu, s istim onim izgubljenim, ujedno i preslatkim, izrazom lica kao i one večeri kad ga je stavila samog s paparazzima u predvorju njezine uredske zgrade. »Trebala bi doći«, rekao je uz dječački osmijeh i slegnuo ramenima. »Ako nemaš što drugo u planu, naravno.« »U iduću subotu?« Taylor je na brzinu pokušala smisliti opravdanje. Jason je kimnuo. »Dvadeset prvi lipnja. Zabilježi to u tom svom malom BlackBerryju koji nosiš svuda sa sobom.« Riječi su šokirale Taylor, kao da joj je netko izlio kantu ledene vode nad glavom. »Dvadeset prvi lipnja?« ponovila je. Dan njezina vjenčanja. Odnosno, dan njezina nesuđena vjenčanja, prije nego što je sve otkazala zatekavši Daniela in flagrante s njegovom asistenticom. Sa svime što se u međuvremenu dogodilo, taj joj je datum sasvim ispario iz glave. Jason je opazio izraz na njezinom licu. »Jesi li imala nešto drugo u planu za taj dan?« Taylor polako zatrese glavom. »Ne. Ovaj, ne više.« Jason se nasmiješi, jer je u njegovom umu stvar bila riješena. »Sjajno. Onda, vidimo se.« Cijelu je tu stvar sa zabavom izmislio. Jason se mučio, pokušavajući se dosjetiti bilo čemu samo kako bi imao priliku za još jedan neposlovni sastanak s Taylor. Ovo mu je samo izletjelo. Godinama nije organizirao zabavu u svom domu (mrzio je da mu se ljudi motaju po kući), ali bilo je to prvo što mu je palo na um a što neće razotkriti njegove prave namjere. »Zabava?« Marty je bio iznenađen idućeg jutra kad je Jason svratio do njegovog ureda, na putu do seta, kako bi mu prenio vijesti. Jason je kimnuo. »Tebi prepuštam popis gostiju.« Naslonio se na kauču pred prozorom u Martyjevom uredu. »Postoji li netko poseban koga bih trebao uvrstiti na popis?« upitao je Marty. »Svejedno mi je. Uobičajeni ljudi.« Jasonov je glas bio opušten. »I Taylor Donovan.« Marty je na ovo zastao. Potom kimne. »Jasno, jasno, gospođica Donovan, naravno.


Ali mislim da bismo trebali pozvati i glumce iz U tami«, primijetio je, misleći na odvjetnički triler koji je Jason trenutno snimao. »Poput Naomi Cross.« Jason ošine Martyja znalačkim pogledom. Njegov mu je publicist pokušavao nabaciti Naomi Cross još od dana kad je potpisala za ulogu. Bila bi to sjajna reklama za film, Marty je opetovano navaljivao. Svi holivudski publicisti obožavali su plesti mrežu nagovještaja, sugestija i šaputanja o tome kako su se dvoje glavnih glumaca spetljali na setu. Potom bi ti isti publicisti sve to, dakako, žestoko demantirali. Bila im je to jedna od omiljenih strategija. »Razgovarao sam s Naominom publicisticom i složili smo se da bi bilo sjajno kad bi vas dvoje vidjeli zajedno«, nastavio je Marty. »Njezina publicistkinja vjerojatno, upravo u ovom trenutku, s njom vodi isti razgovor.« Jason uzdahne. Inače nije imao ništa protiv ovoga. Štoviše, obično mu publicist ne bi morao niti sugerirati da bude »viđen« sa svojom kolegicom, jer bi ionako već spavao s njima. Ali ovaj put, nešto mu je zasmetalo. Nije mu se sviđala pomisao da Taylor u novinama pročita o njemu i drugoj ženi. Ionako je s njom morao biti oprezan. Nije vidio razloga da dodatno komplicira. »Slobodno pozovi Naomi, kao i bilo koga drugog«, Jason je rekao Martyju. »Ali, zasada, ova zabava je jedino na što se trebaš fokusirati.« Pravo govoreći, Marty je bio donekle zbunjen Jasonovim odlučnim odbijanjem da nastavi raspravu o Naomi Cross. Bili su dvoje glavnih glumaca u novom filmu, oboje samci — pa naravno da se oko njih trebaju širiti glasine! Bio je to holivudski način. Nije mu bilo jasno zašto je Jason tako prokleto tvrdoglav oko cijele te priče. Srećom, niti dvadeset i četiri sata kasnije, Martyjeva je uzrujanost zbog njegovog najvažnijeg klijenta počela jenjavati kako se gradom sve više širila vijest da Jason Andrews tog vikenda ima tulum. Činilo se da cijeli Los Angeles o tome govori. Smiješno, čak je i Scott Casey to spomenuo Martyju za ručkom kod Agoa, kad su se nekoliko dana kasnije sastali kako bi razgovarali o mogućnosti da Mary postane njegov publicist. Nad salatom od govedine, Scott je ležerno natuknuo da je oduvijek želio vidjeti Jasonovu čuvenu vilu. Naravno, kako je Scott sad bio njegov potencijalni klijent, Marty je bio više no sretan staviti i njegovo ime na popis uzvanika.


Petnaesto poglavlje KAD SE dokotrljala subotnja večer, dok su se holivudska najveća imena dotjerivala i odijevala, a publicisti nedvojbeno jurcali naokolo koordinirajući sve važne detalje, primjerice kad će se tko pojaviti, i s kime, Taylor je tiho sjedila u svom stanu. Nije kanila ići. Debakl na terasi shvatila je kao znak upozorenja — Jason Andrews plus alkohol (i dalje je za sve krivila votku) nije bila dobra kombinacija. Njihov bi odnos trebao ostati na čisto profesionalnoj razini, od sada pa nadalje. Da, istina, ostanak kući značio je još jednu samotnu subotnju večer dok je jedina osoba koju je poznavala u Los Angelesu pripremala ono što se činilo tulumom godine. I da, ostanak kući značio je otužno samovanje u noći koja je trebala biti noć njezina vjenčanja, prisiljena slušati duge i pokajničke poruke što ih je Daniel uporno ostavljao na telefonskoj sekretarici (već je zvao tri puta). Ostanak kući također je značio da neće vidjeti Jasona. Što je bilo dobro, podsjetila se Taylor. Nakon zajedničke večeri u Las Vegasu, stekla je prilično dobar uvid u ono što je želio Jason, a — sudeći po njezinoj kompletno nepromišljenoj reakciji tamo na terasi — plašila se da ga neće moći zauvijek odbijati. Ili bolje rečeno, neće to željeti. A brinula se što ju je ovo, čini se, sve manje i manje brinulo. Taylor je barem tisuću puta odvrtjela u glavi trenutak na terasi hotela Bellagio. Zapravo, nije to bilo samo u njezinoj glavi. Fotografije koje su paparazzi snimili, točno prije nego što su se zamalo poljubili, razvukli su na naslovnicama svih tabloida. »Jason i tajanstvena žena: Kuha se!«; »Vrela pustinjska noć: Jason i tajanstvena žena u Vegasu!«; »Romansa u Bellagiju!« Svakoga jutra Linda je ostavljala drugi tabloid na Taylorinoj stolici. I svakoga jutra ona bi ih smjesta bacala u koš za smeće. Doduše, tek nakon što bi jednom na brzaka bacila oko. Zastala je kad je prvi put ugledala jednu od njihovih od fotografija na terasi. Leđima je bila okrenuta fotoaparatima, ali Jasonovo se lice moglo vidjeti jasno kao dan. Pogodilo ju je nešto u njegovom izrazu, nešto u načinu kojim ju je gledao. Kao da


u tom trenutku nije postojalo ništa osim nje i njega. Ali bila je to blesava pomisao. Blesava i opasna misao, ona zbog koje bi mogla uletjeti u vrtlog nevolja. I zato je odlučila da neće otići na zabavu. Neće doći. Jason je stajao na terasi ispred dnevne sobe svog doma na Beverly Hillsu. Zabava je bila u punom jeku, kuća je vrvjela ljudima — oko bazena, pored gostinjske kuće, čak su se razmiljeli po igralištu za košarku. Barem je osiguranje napravilo dobar posao, ne puštajući nikoga u kuću. Zasada. Prestao se zanimati za goste ima dobrih sat vremena, otprilike u trenutku kad je stupanj Taylorina kašnjenja prekoračio granicu pristojnosti. Letimice je pogledao na ulazna vrata. »Mislim da neće doći.« Jason je ošinuo pogledom Jeremyja koji je stajao pored njega na balkonu. Jedno je bilo ovo misliti, ali Jeremyjevo verbaliziranje njegovih misli bilo je pravo mučenje. »Doći će«, uvjerio ga je Jason zvučeći samouvjerenije nego što se osjećao. »Ne znam... već je kasno«, rekao je Jeremy skeptično zatresavši glavom. Jason je provjerio na sat. Četiri minute otkako je posljednji put učinio isto, a i dalje nije bilo znaka od Taylor. »Zaista izgledaš uznemireno.« Jeremy je zvučao podjednako iznenađen i zabavljen. Jason mu je dobacio još jedan upozoravajući pogled — nije bio raspoložen za gluposti te večeri — kad je uočio nešto na ulazu. Ili, bolje rečeno, nekoga. Vidjevši izraz na Jasonovom licu, Jeremy se okrenuo, prateći njegov pogled. Oba su muškarca promatrala Taylor kako ulazi na zabavu. Jason je na čas zanijemio. Na sebi je imala haljinu kojoj sasvim sigurno nije bilo mjesto u sudnici — crna, bez naramenica i s prorezom, savršeno je isticala njezine obline. Kosa joj je bila raspuštena, divlja i valovita, a oči našminkane smokey tehnikom. Nikad nije vidio ovakvu Taylor, tako posvemašnje... seksi. Jedva da je čuo Jeremyjev glas u daljini koji mu je govorio da podigne vilicu s poda prije nego što netko naiđe. Jason je teško progutao, potom se okrenuo prijatelju. »Rekao sam ti da će doći«, kazao je pun samopouzdanja. Potom je žurno krenuo niz stube što su vodile s terase i stao se probijati kroz mnoštvo. Dok je prilazio Taylor, oči su mu susrele njezine. Usporio je pa potom pred njom zastao.


»Došla si.« »Došla sam.« Jason je odvažno odmjeri. »Pretpostavljam da tu haljinu ne nosiš često u sudnici.« »Vjerojatno to ne bi bila dobra ideja.« Nacerio se. »Da, mogu zamisliti koliko bi ti bilo čudno stajati pred sucem s erekcijom.« »Zar takav učinak ima ova haljina?« Taylorine su oči otputovale dolje do rasporka Jasonovih hlača, a on je u trenu ostao zatečen njezinom drskošću. Oči su joj veselo zaiskrile. »Pocrvenio si, Jasone. Baš si sladak.« Nasmiješio se, potom je uzeo za ruku. »Dođi. Provest ću te uokolo.« Dok joj je Jason pokazivao kuću, Taylor nije mogla a da ne bude zadivljena njegovom strašću i priličnim poznavanjem arhitekture, u čemu je, činilo se, uglavnom bio samouk. Dok je pokazivao jedan detalj za drugim — od tikovine na podovima, do ukrasa na stropovima — doznala je da je osobno nadgledao uređenje tisuću četvornih metara velike palače u francusko-normanskom stilu, koju je dao izgraditi prije pet godina. Jason ju je proveo kroz šest gostinskih soba, glavni spavaći apartman s dva odvojena salona, predvorje nadsvođeno staklom, primaći salon, vinski podrum, spa, saunu, i radnu sobu/knjižnicu na dvije etaže. Nekoliko puta tijekom obilaska Taylor je pomislila kako nikad nije vidjela ovakvu raskoš. Nije bila osoba koja bi se dala naročito impresionirati novcem. Tvrtka joj je plaćala četvrt milijuna dolara godišnje, što joj je priskrbilo zaradu o kakvoj su u njezinoj obitelji mogli samo sanjati — ali Jasonova kuća bila je daleko iznad njezine lige, i njoj se od svega pomalo vrtjelo u glavi. Nakon obilaska, Jason ju je poveo do jednog od vanjskih šankova postavljenih na terasi na prvome katu. Dodavši joj francuski martini koji je naručila (u skladu s normanskim stilom kuće) zavodljivo ju je pogledao. »Onda... postoji li nekakav poseban razlog zašto si čekala ponoć da se pojaviš?« »Oprosti. Morala sam usput skoknuti do tuluma Jacka Nicholsona.« »Zapravo, Jack sjedi nekih pet metara iza tebe, puši cigaru u onom tamo naslonjaču.« Kad se Taylor okrenula da pogleda, Jason je nastavio: »Ne, ozbiljno, znam da si


se kolebala oko dolaska. Što je prevagnulo?« Bezbrižno je slegnula ramenima. »Pomislila sam da bi moglo biti zabavno.« »Znam koliko si zaposlena, tako da sam dirnut tvojom gestom.« Otpravivši ove riječi rukom, Taylor se odmakne od šanka. Jason ju je slijedio. Polako su se probijali među gostima, idući naprijed-natrag. »Pridaješ tome preveliku važnost. Samo sam pomislila da mi treba nekoliko sati razbibrige.« »I odabrala si tih nekoliko sati provesti sa mnom.« »Odabrala sam doći na zabavu. Ti si samo slučajno domaćin.« »Odabrala si odjenuti tu haljinu.« »Ne želiš valjda sugerirati da odabir odjeće ukazuje na ženine namjere?« »Ne, ali kad ta žena provodi ono malo slobodnog vremena sa mnom, postanem znatiželjan.« Taylor je zastala u niši skrivenoj od pogleda. Naslonila se na zid, u jednoj ruci držeći martini. »Odlazak u Las Vegas s tobom bio je dio našeg dogovora«, rekla je nehajno. »Ali dolazak ovamo večeras nije — sama si tako odlučila. Zašto?« Taylor je pokušala izbjeći odgovor na ovo pitanje. Istina je bila ta da ni sama nije bila sigurna zašto je točno ovamo došla. Impulzivno je uskočila u svoj automobil i dovezla se ovamo — bila je to odluka u posljednjem trenutku. Nakon što se dvadeset minuta šminkala. I trideset minuta uređivala kosu. I četiri puta promijenila haljinu. Odluka u posljednjem trenutku? Mo’š si mislit’. Izbjegavajući Jasonov pogled, Taylor je pokazala prema vrtu. »Vjerojatno bi se trebao vratiti tamo. Zanemaruješ druge goste.« »Ko ih jebe.« »Sigurna sam da si to učinio s mnogima ovdje.« Požalila je svoje riječi onog časa kad su joj izletjele. Jason je nagnuo glavu u stranu, značajno se nacerivši. »Hmm... e ovo mi već zvuči kao ljubomora. Zanimljivo.« Taylor bi si najradije odvalila šamar zbog nepromišljene primjedbe — zbog toga što mu je dala povoda za zadirkivanje. Stajao je isuviše blizu, u tome je bio problem, sinulo joj je. To ju je... smelo. Morala se čim prije izvući iz ove situacije.


Prkosno ga je pogledala u oči. »Ma kakvo priznanje pokušao izmamiti iz mene, Jasone, taj film nećeš gledati.« S tim riječima, Taylor se provuče ispod njegove ruke i ode. Jeremy se nije pomaknuo sa svog položaja na balkonu. Bilo je to jedino mjesto na zabavi gdje je mogao sigurno ispijati svoje pivo a da ga ne naguravaju pripiti mulci koji prijete da će baciti svoje oskudno odjevene pratilje u bazen, ili da ga ne opsjedaju nadobudne starlete, uvjerene da očijukanje s njime znači upoznavanje s Jasonom. Iskreno govoreći, Jeremy je prezirao cijelu tu holivudsku scenu, ali tolerirao ju je, ne samo kao ponekad nužan dio svog života, nego i kao vječito nužan dio Jasonovog života. Bila je to jedna od onih stvari s kojima su se oni bliski Jasonu morali pomiriti, u dobru i u zlu, poput, primjerice, neprestane prisutnosti paparazzo. Nije bio naročito iznenađen kad mu se Jason, ljutit, pridružio na balkonu te večeri. Osobno je držao da Jason cijeloj toj stvari s Taylor pristupa na potpuno pogrešan način. No jednom kad si njegov prijatelj nešto utuvi u glavu, bilo ga je gotovo nemoguće upraviti u drugom smjeru. »Ima li sreće?« Jeremy je upitao je Jasona kad mu je prišao uz ogradu terase gdje su imali dobar pogled na vrt. »Možda.« Jason je bio zamišljen. Uputio mu je iživcirani pogled kad je opazio da Jeremy puši blizu balkonskih vrata. No nije rekao ni riječ, jer pušenje je bio nužan dio Jeremyjevog života i katkad su se oni bliski njemu s time jednostavno morali pomiriti. »Kako to misliš, možda?« Jeremy je ispuhnuo dim iz kuta usana. Jason je promislio. »Mislim da sam joj se počeo približavati.« »Kladim se da upravo o tome razgovara s Haydenom Stoneom.« Jeremy je kimnuo prema Taylor koja je bila zaokupljena nečim što se činilo kao prijateljski razgovor sa zgodnim redateljem. S izrazom nevjerice na licu, Jason se odmakne od ograde. »Ne kužim«, rekao je frustriran. »Trebala bi svaki čas doći ovdje do mene i reći mi da se predomislila. Ili me čekati u spavaćoj sobi, naga, priredivši mi iznenađenje. Ili po tebi poslati tajnu poruku da će me čekati u sjenici, naga. Ili u kadi, uronjena u pjenu, s pjenušcem i...« »Naga. Skužio sam poantu.« »Poanta je u tome, Jeremy, da se stvari večeras nisu trebale ovako odvijati.« Jeremy ispruži ruku i čvrsto je položi na rame najseksi muškarca na svijetu.


»Zao mi je, Jasone. Ali možda joj jednostavno nisi napet.« Bila je to šala, ali Jasonovo se lice smračilo od brige. »Misliš da bi stvarno to moglo biti na stvari?« Iako je općenito uživao u svakoj prilici da zbija šale na Jasonov račun, Jeremyju je bilo malo krivo kad je uočio zabrinutost na licu svog prijatelja. »Ne, zapravo ne mislim da je to na stvari«, odvratio je. »No mislim da ona neće tako lako priznati što osjeća.« Jason na ovo kao da je malo živnuo. »Pa, šteta za nju.« Ignorirao je Jeremyjev pogled. »Hej — nemoj me pogrešno shvatiti, uživam u ovoj igri osvajanja. Ali već su prošla tri tjedna predigre.« Jeremy je zakolutao očima. Primjedba nije bila vrijedna odgovora. »No, vrijeme je da krenemo naprijed, tamo gdje oboje znamo da ovo ide«, nastavio je Jason. »Pretpostavljam da zli genije u tebi ima savršeno osmišljen plan kako to postići?« Jeremy je zastao kad je vidio prepredeni osmijeh na Jasonovom licu. »Stvarno imaš plan, zar ne?« »Imam«, ponosno je odvratio Jason. »Smijem li uopće pitati kakav bi to plan mogao biti?« »Slabost svake žene«, rekao je Jason. »Ljubomora.« Prekrižio je ruke i naslonio se na ogradu terase. »Pustit ću je da me vidi s drugom, a onda ćemo vidjeti koliko je tvrdoglava.« Jeremy na to odmahne rukom. »Teško da je Taylor tip žene koja bi se zbog tebe s nekom ženom pokoškala.« »Nije mi to na umu«, rekao je Jason. Potom zastane, kao da je odjednom sve vizualizirao. »Ma koliko seksi to moglo biti...« Jason ipak otrese tu misao. »Gle — samo želim vidjeti njezinu reakciju. Vjeruj mi, znam kako žena izgleda kad je zbog mene uzrujana. A ako je uzrujana, to znači da je ljubomorna, a to mi govori sve što trebam znati.« Jeremy zavrti glavom. »Nije ti to dobar plan. Znaš što — imam bolju ideju.« Znatiželjan, Jason se nagne naprijed kad je Jeremy urotnički stišao glas. »Dakle, znam da je pomalo radikalno, ali u trenucima očaja...« Jeremy napravi dramatičnu stanku. »Daj joj... vremena da stekne povjerenje u tebe.« Krišom se osvrne kako bi se uvjerio da nitko nije načuo njegovu pokvarenu urotu.


Jason je sijevao pogledom, nimalo zabavljen Jeremyjevim prenemaganjem. »Ne pada mi na pamet! Čini mi se da bi to predugo trajalo.« »Pa što onda?« upitao je Jeremy. »Ideš nekamo? Umireš? Bolje ti je onda da meni prepišeš Aston Martina.« »Jednostavno mi je dodijalo čekati«, rekao je Jason. »Želim znati što osjeća. Moram znati što osjeća.« Jeremy ga pogleda, zainteresiran njegovim odabirom riječi. No, naizgled nemajući volje za daljnju raspravu, Jason se okrene i uđe u kuću. Podno terase, Scott i Rob stisnuli su se u kutu trijema, sklonivši se od pogleda. Čuli svu svaku riječ Jasonovog i Jeremyjevog razgovora. Scott se pobjedonosno nacerio. »Rekao sam ti da nisu zajedno.« Rob je kimnuo. »I sam sam to vidio u Vegasu. On se međutim opasno zagrijao za tu curu.« Provirio je iza ugla, pokušavši bolje vidjeti Taylor. »Pitam se samo što to ima u njoj? Mislim, taj tip može imati svaku koju poželi.« Scott povuče Roba natrag u nišu, možda nešto grublje nego što je bilo nužno. »Hej«, pobunio se Rob namjestivši košulju. »Samo sam se pitao što je u njoj tako posebno?« Scott na čas promisli. »Znaš, mislim da bismo trebali otkriti.« Odvukao je Roba u stranu kako bi imao neometan pogled na Taylor. »Mislim da je svanuo čas da tajanstvena žena Jasona Andrewsa postane malo manje tajanstvena.« Uz značajan osmijeh uputi se natrag na zabavu. Rob ga je promatrao kako odlazi pa za njime zazove: »Sjajno! Zvuči mi kao da imaš plan.« Pokazao je na stol s jelom. »Najprije ću smazati koji sendvič.«


Šesnaesto poglavlje JASON JE pronašao Naomi Cross pored ribnjaka, u intimnom razgovoru sa skupinom žena. Prišao joj je uz srdačan osmijeh. »Bok, Naomi. Zabavljaš li se?« Glumica se okrenula kad je čula Jasonov glas. Bila je visoka, plavokosa i preplanula, nalik na tipičnu kalifomijsku djevojku — sve dok nije progovorila. »Dragi, znaš da se uvijek zabavljam na tvojim tulumima. Ne bih to propustila ni za živu glavu.« Samo je njezin profinjen britanski naglasak odavao da je rođena i odrasla u Londonu. »Imaš trenutak?« Jason je pokazao na jedan od stolova sa strane. Kad je Naomi kimnula, poveo ju je od njezinih prijateljica. Taman kad je Jason krenuo sjesti za stol, opazio je Taylor s druge strane bazena, i dalje zaokupljenu razgovorom s Haydenom Stoneom. Zaključivši da je krajnje vrijeme da to okonča, povukao je izbacivača koji je tuda prolazio. »Imaš mobitel?« Ovaj kimne. »Dobro.« Jason je pokazao. »Tamo je Hayden Stone, razgovara s onom tamnokosom ženom. Odi do njega s mobitelom i reci mu da supruga želi s njime razgovarati.« Zadovoljan kad je vidio izbacivača kako odlazi prema njima — time bi trebao sve riješiti — Jason se pridruži Naomi za stolom. »Onda, Cindy mi kaže da su ona i Marty razgovarali«, rekla je Naomi, misleći na svoju publicistkinju. »To dvoje su se baš urotili ovih dana. Marty mi je natuknuo da bi se nas dvoje trebali naći na piću u Penisuli.« Jason je zakolutao očima na neoriginalnost ideje. »Isto ono mjesto gdje je poslao Jen i Vincea prije premijere Prekida.« Dvoje glumaca razmijene osmijeh. Iako je ovo bio prvi put da zajedno surađuju, poznavali su se godinama i dobro slagali. »Piće u Penisuli?« Naomi se nasmijala. »Kladim se neće proći ni tri tjedna prije no što se tabloidi raspišu o našim zarukama.« »A pet prije nego što objave da si trudna.«


Naomi zastenje. »Opet će sve oči biti usmjerene na moj trbuh. Cindy bi u tome uživala.« Jason se nagne naprijed, zaškiljivši na nju s druge strane stola. Došlo je vrijeme da prijeđu na posao. »Naomi — moram te zamoliti za uslugu. Postoji nešto s čime bih želio da mi večeras pomogneš.« Uvijek spremna za intrige, Naomi se prigne, približivši glavu njegovoj. Urotnički je stišala glas. »Sto si točno imao na umu, dragi?« Taylor je kimala uljudno dok je Hayden Stone blebetao o svom novom projektu, romantičnoj »dramediji« o tom sebičnjaku koji u kritičnom trenutku svoga života odluči postati bolja osoba, u čemu će mu pomoći ljubav luckaste, no ljupke ženice, a sve uz pratnju eklektične klasične rock glazbe. S obzirom na to da je Hayden bio jedina osoba na zabavi koja se, osim Jasona, uopće udostojala s njom progovoriti, odoljela je porivu da mu ukaže kako to zvuči zapanjujuće slično zapletu njegova posljednja tri filma. Dok je Taylor razgovarala s redateljem, krajičkom je oka opazila Jasona kako u društvu Naomi Cross sjedi za stolom uz bazen. Prisjetila se članka iz Peoplea koji joj je Linda dala prije nekoliko tjedana, a u kojem se nagađalo je li Naomi Jasonov posljednji trofej. Prije nekoliko tjedana Taylor nije mogla manje mariti za takav trač. Ali sada, vidjevši ih zajedno, zbog nekog joj se razloga u želucu stvorio čvor. Prisilila se odvratiti pogled od Jasona i glumice, baš kad je Hayden zaključio svoju desetominutnu tiradu o »karakternim promjenama« protagonista. »U tom, dakle, trenutku možemo vidjeti kako je njegov lik zaista napravio puni krug«, rekao je. »Što ti misliš?« Taylor je pocrvenjela. Ovo zaista nije bilo njezino područje. »Oh, nisam baš prava osoba za to pitanje«, rekla je veselo. »Ne gledam previše romantične komedije.« »Dramedije«, ispravo ju je Hayden. » A zašto? Ne vjeruješ u ljubav?« Taylor se smjesta ohladi na njegove insinuacije. No nasmiješi se, nastojeći biti uljudna. »Naravno da vjerujem u ljubav.« Namjerno je malčice naglasila posljednju riječ. »Iako nisam sigurna da vjerujem u onakvu kakvu gledamo u filmovima.« Haydenu se naizgled svidio ovaj izazov. U holivudskom hranidbenom lancu, kako


će Taylor uskoro saznati, jedine osobe bahatije i umišljenije od glumaca oskarovca bili su redatelji oskarovci. »Da? A u što točno ne vjeruješ?« Pod njegovim prodornim pogledom, Taylor se najednom osjetila kao da je na ispitu iz civilnog prava. »Ne znam«, rekla je premjestivši piće u drugu ruku. Shvati potom da je redatelj ne kani tako lako pustiti. »Valjda je to zbog ideje da za svakoga postoji prava osoba. Takozvani savršen par. Nije mi to baš logičan koncept.« Taylor se brzo ogleda oko sebe, tražeći izlaz. Cijeli je ovaj razgovor postao malo previše koketan za njezin ukus. Hayden se zaljuljao naprijed-natrag na petama, samodopadan zbog vlastitog poznavanja materije. »Znaš, samo zato što se takva ljubav nije dogodila tebi, ne znači da ne postoji.« Na ovo se Taylor pokuša prisjetiti što je njezin profesor iz civilnog prava rekao o zakonski opravdanoj potrebi da nekome odvali šamar. No uspjela je odoljeti porivu da dozna. »Sigurna sam da si u pravu«, rekla je Haydenu uz pristojan osmijeh. »Valjda naprosto nisam tvoja ciljana publika, to je sve.« Hayden se prigne bliže. »Dopusti da ti dam prijateljski savjet, Taylor. Život nije uvijek logičan i razuman — katkad jednostavno moraš zažmiriti i skočiti. Naročito kada se radi o vezama.« Taylor se svim silama potrudi da ne zakoluta očima. Ovo je bio krajnji trenutak da se izgubi. No Hayden, koji je očito (no sasvim pogrešno) vjerovao u vlastiti šarm, još se bliže primakne. »Možda bismo mogli nastaviti s ovom raspravom. Možda za večerom?« Taylor sa žaljenjem zatrese glavom. »Žao mi je, ali bojim se da ne mogu. Zaista sam prezauzeta poslom ovih dana.« Hayden se doimao prilično uvrijeđenim — i iznenađenim — njezinim odbijanjem. »Postoji li kakav problem? Suvlasnik sam restorana s Bruckheimerom, znaš.« Taylor je pokušala suspregnuti osmijeh. Ahh... Hollywood. Taman kad čovjek pomisli da svi oni stereotipi i klišeji nisu istiniti, shvati — aha, ipak jesu. Pogledala je Haydena. »Zar ti nisi oženjen?« Svi su znali da mu je supruga glumica koja je glumila u njegova dva filma.


»Rastavljen«, rekao je. »Nisam razgovarao sa ženom mjesecima.« Upravo tada priđe izbacivač i ispruži mobitel. »Oprostite, gospodine Stone, vaša supruga želi razgovarati s vama.« Taylor je sa zanimanjem gledala kako je redateljevo lice pocrvenjelo od neugode. »Kad je tako... mislim da bih trebala poći«, rekla je. Potom krene u potragu za zahodom, nadajući se da je barem to mjesto kamo je Hyden Stone neće slijediti. Gostinjski toalet u kući kraj bazena bio je raskošno namješten, podova od bež i crnog mramora, zidova obloženih tamnim mahagonijem te s odvojenom predvoijem. Pogledavši naokolo s odobravanjem, odvjetnica u Taylor morala je pomisliti da bi Jasonu, ako se ikad odluči na brak, bilo bolje da sastavi jedan opaki predbračni ugovor. Upravo je zatvorila vrata zahoda, kadli začuje glasove dviju žena što su upravo ušle u predvorje. »To mora da je ona«, rekla je prva. »Izgleda baš kao žena s fotografije na balkonu Bellagija. I nisi li vidjela kako je zurio u nju kad je došla na zabavu.« »Ali mislila sam da su se on i Naomi Cros spetljali na snimanju«, rekla je druga. »Znaš Amandu koja radi na recepciji kod Martyja Shepherda? Ona mi je to rekla.« Trebao joj je jedan trenutak, doduše, ali Taylor je ubrzo shvatila da žene razgovaraju o njoj i Jasonu. Kakvi bijedni tračevi! Srećom, bila je iznad tih besmislica. Pa je pritisnula uho čvrsto o vrata ne bi li bolje čula. »Ta stvar s Naomi su samo glasine«, znalački je rekla prva žena. »Znaš Maxa, konobara kod Mr. Chowa? E pa, on je rekao meni da je bio tamo kad je Jason večerao s tajanstvenom ženom. I da nije mogao odlijepiti pogleda s nje.« Taylor se protiv volje nasmiješi. »I navodno mu je«, nastavila je žena, »cijelo vrijeme osmijeh bio na licu.« Taylor se u mislima smjesta vrati na večeru. Istina... te je večeri bila osobito šarmantna. »Misliš li da je ona model?« upitala je druga žena. Model? Opa. Iza vrata, Taylor je ponosno zabacila kosu iza ramena. »Kladim se da ima ekstenzije.« Taylor je zastala usred zabacivanja kose. Otvorila je usta u samoobrani. Čekaj


malo! »Mislim da ima i silikone u ustima.« Druga je žena povisila glas, oponašajući: »Znate, doktore, voljela bih imati usne kao Angelina Jolie.« Taylorina ruka poleti prema usnama. »A što je s cicama?« Taylor spusti pogled na svoje grudi. Okej — samo malo... Čula je kako se druga žena podsmjehuje. »Šališ se? Pa tko danas ima prirodne cice?« »Ne znam. Možda zato Jasonu osmijeh nije silazio s lica.« Dvije žene na ovo prasnu u smijeh. Taylor je čula kako im glasovi blijede dok su napuštale prostoriju. Oprezno je otvorila vrata pa se uputila prema zrcalima. Od svega što su te dvije kokoši izgovorile, dva su joj komentara ostala u mislima. Jason je večerao s tajanstvenom ženom i nije od nje mogao odlijepiti pogleda. I navodno mu osmijeh nije silazio s lica. Taylor si nije mogla pomoći — osjetila je kako u njoj buja uzbuđenje. Zurila je u svoj odraz u zrcalu. Što ju je samo spopalo u protekla dva tjedna? Najprije, umalo da nije poljubila Jasona u Vegasu. Potom je odlučila doći na njegovu zabavu unatoč činjenici da je doma čeka hrpa posla. Unatoč činjenici daje sasvim sigurno bila pametnija od ovoga. Stojeći tamo, misli joj se vrate na Jasona i način kako ju je dočekao kad je došla na zabavu. Doimao se zaista sretnim što je vidi. Možda je onaj pogled bio iskren. Možda je ne bi ubilo da bude malo manje cinična. Možda bi trebala... pa, nije znala kako točno dovršiti ovu misao, ali možda je sama pomisao na »možda« za sad bila dovoljna. Zato se Taylor dugo i pomno proučavala u zrcalu. Potom se nasmiješila. Okrenula se i uputila vani, spremna vratiti se na zabavu. Ali prije nego što je izišla kroz vrata, još se jednom promotrila u zrcalu. Zastala je, potom diskretno namjestila haljinu, tek malčice otkrivši dekolte. Umjetne, ha? Taylor se značajno naceri. Jesu vraga.


Taylor je upravo stala pored šanka da uzme još jedno piće, kadli iza sebe začuje poznato otezanje. »A tu ste, gospođice Donovan...« Licem joj preleti osmijeh. Upravo muškarac kojeg je tražila. Koketno je zabacila kosu, okrenula se i... Našla se licem u lice s Naomi Cross. Jason ih je pristojno upoznao. »Taylor, pomislio sam da bi voljela upoznati Naomi. Glumi sa mnom u filmu na kojem mi pomažeš.« Okrenuo se glumici da joj pojasni. »Taylor je odvjetnica koja mi daje savjete u vezi scenarija.« Naomi se rukuje s Taylor. »A dakle ti si odgovorna za sve one izmjene koje mi stalno proturaju ispod vrata moje prikolice.« Pribravši se nakon početne smetenosti jer je upoznala slavnu glumicu, Taylor se nasmiješi. »Žao mi je. Vjerojatno sam previše sitničava u vezi svih onih pravnih pitanja.« Naomi na to odmahne rukom. »Nisi ti kriva. Cijelo je snimanje pravi izazov, naročito s rasporedom koji nam redatelj pokušava nametnuti.« Pogledala je Jasona pa ga, nakon kratke stanke, obgrli oko vrata. »Zato će ovaj vikend biti divan, dragi.« Sa širokim osmijehom na licu okrene se k Taylor. »Je li ti Jason što spomenuo? Pobjeći ćemo u dolinu Napa — samo nas dvoje.« I unatoč sebi, Taylor si nije mogla pomoći. Lice joj se objesi od razočaranja. »Ne«, tiho je odgovorila. »Nije mi spomenuo.« Odvratila je pogled, pokušavši prikriti iznenađenje. Kad je ponovno pogledala gore, uočila je kako je Jason napeto promatra. Naomi je prešla prstima uz Jasonovu ruku, gledajući ga s obožavanjem. »Kako si to mogao prešutjeti? Znam koliko se oboje veselimo tom izletu, zar ne?« »Ne mogu se sjetiti gdje bih radije bio ovog vikenda.« Jason se vragolasto nasmiješi dok je bezbrižno okretao sat na zapešću. Naomi mu uzvrati pogled. »Gdje bi radije bio? Ili s kim?« Dobro, dakle, Taylor je sasvim dovoljno čula. »Čujte — sad bih stvarno morala poći«. Prekinula ih je. »Kasno je. Naomi, bilo mi je drago.« Na odlasku okrzne Jasona i pozdravi ga krutim kimanjem glave. »Jasone.« Udaljila se svega nekoliko koraka od šanka kad je čula kako je doziva.


»Taylor, čekaj malo...« Zastala je i okrenula se. Jason je stajao tamo, nedužno je gledajući, s Naomi pored sebe. »Još vrijedi dogovor za četvrtak navečer?« upitao je. »Moramo izmijeniti ono u drugom dijelu.« Taylor zastane, nekako uspjevši sačuvati pribranost. »Naravno. Četvrtak«, ravnodušno je odgovorila. »Vidimo se.« Potom se bez riječi okrene i ode. Naomi i Jason promatrali su Taylor kako odlazi, pričekavši dok nije dovoljno daleko odmakla. Potom mu glumica dobaci pogled. »Onda? Jesi li dobio što si tražio?« »Itekako«, odvratio je Jason. Kao i uvijek. »Bila sam dobra, dakle?« »Bila si savršena, Naomi, kao i obično. Dugujem ti.« Lukavo je namignula. »Znaš kako mi se možeš iskupiti, dragi.« Potom je odlepršala natrag svojim prijateljicama. Više no zadovoljan razvojem situacije, Jason je prišao šanku i naručio pobjednički koktel. Sjetio se shrvanog pogleda koji Taylor nije uspjela prikriti čuvši da će vikend provesti s drugom ženom, i to ni manje ni više nego u dolini Napa. Taj detalj, smišljen u posljednjem trenutku, bio je upravo genijalan. Da, nije bilo nikakve dvojbe, Taylor Donovan pretrpjela je značajan poraz. Ali sada, pa... Jason se nacerio na pomisao o onome što slijedi. Kako kažu — pobjednik uzima sve. Barmen mu je smiješao piće. Jason je podignuo visoku čašu i nakrivio je uz samozadovoljanosmijeh. »Živio.«


Sedamnaesto poglavlje TAYLOR JE izjurila kroz prednji ulaz, želeći se čim prije udaljiti od zida koji je okruživao Jasonovo imanje. Kad je dospjela do kraja kamenom popločanog prilaza, pogledala je lijevo i desno, pokušavajući se prisjetiti gdje je, dovraga, parkirala automobil. Ove glupe pokrajnje uličice na Beverly Hillsu sve izgledaju isto: zidovi i ograde i visoke živice, osmišljeni samo kako bi spriječili raznorazne ništarije da zaviruju u velebne vile i živote njihovih stanara. »Sranje, sranje, sranje«, opsovala je ispod glasa. Pravi problem, dakako, nije bio u tome što nije mogla pronaći automobil. Pravi problem bio je u tome što je ispala kompletna budala. Ma što li si je samo utuvila u glavu, uvjerivši se da Jason možda... Prekinula se usred misli — bila je toliko besmislena da je nije mogla niti dovršiti. Osjećala se neopisivo glupo dok je onako stajala i gledala kako Naomi plazi po Jasonu. A što se tiče njega, gospodina Umišljenog — što mu je uopće značilo ono samodopadno smijuljenje? Kad ju je zazvao dok je odlazila, glavom joj je prošlo najmanje tisuću stvari koje bi mu bila najradije rekla. No kad se okrenula i vidjela ga s Naomi, a zatim letimice pogledala ostale na zabavi, sinulo joj je da tamo ionako ne pripada. Možda jest odjenula prikladnu haljinu, ali na kraju dana, i dalje je bila samo odvjetnica iz Chicaga. Najgore od svega bilo je to što Taylor ni na kog nije mogla svaliti krivnju doli na sebe. Sama se dovela u situaciju da je razočara muškarac diljem svijeta čuven po tome da bezobzirno slama ženska srca. Iako je možda nekoliko kratkih sekunda željela vjerovati u ono što je načula u toaletu, zapravo nije bila ništa drukčija od bilo koje žene koju je Jason Andrews ikad upoznao. No bez obzira na ovu spoznaju, i dalje ju je boljelo. Na jedan kratki trenutak Taylorine misli otplove natrag do Jasona. Bilo je nešto u njemu — u njegovim očima, osmijehu, glasu kad bi izgovarao njezino ime, riječima koje su je nasmijavale, pogledima koje joj je upućivao kad su bili sami... Odlučno je odbacila ove misli iz glave. »Sranje!« ponovno je promrsila dok je koračala prilazom. Toliko je bila uzrujana da su čak i njezine psovke bile lišene uobičajene maštovitosti.


Najednom se iz tame začuo glas. »Pa, nije valjda tako loše?« Taylor se okrenula i ugledala — opa! — Scotta Caseyja kako stoji svega nekoliko metara dalje. Koliko je dugo stajao na prilazu, nije imala pojma. Scott se nasmiješio na njezin iznenađeni izraz lica. »Nešto nije u redu?« Taylor je primijetila mnoštvo poznatih lica na Jasonovom tulumu, ali nije se mogla prisjetiti da je vidjela i Scotta Caseyja. A njega bi bilo teško ne zamijetiti. Valerie je bila u pravu — bio je apsolutno prelijep uživo, s onom plavom kosom, vitkim tijelom i savršenim crtam lica kao u kakvog modela. Hodajući reklama za Calvina Kleina, i to ona koja govori. Njoj. U redu, dakle. »Oprosti«, Taylor se pribrala, uspjevši nekako pronaći glas. »Ne mogu se sjetiti gdje sam parkirala automobil, to je sve.« »Rado ću te povesti ako ti treba.« Taylor ga pogleda. Možda on jest bio Scott Casey, ali nije ni ona vesla sisala — barem ne kani dvaput u jednoj noći. »U redu je«, rekla mu je. »Ovdje je negdje.« »Tako rano odlaziš sa zabave? Nadam se da je sve u redu.« Zbog nekog razloga Taylor obuzme toplina. Možda je to bilo zbog zabrinutog pogleda njegovih očiju boje lješnjaka. Ili možda zbog onog ubojitog australskog naglaska. »Sve je u redu«, rekla je vedro. »Samo se moram rano ustati, zbog posla.« »Radiš nedjeljom?« Scott je napravio grimasu. »A čime se baviš?« »Odvjetnica sam.« Kao da mu je nešto sinulo kad je čuo ovaj podatak. »Trebao sam i misliti«, naglas je razmišljao. »Bila si u odijelu na onoj fotografiji, a nitko u ovom gradu ne nosi odijela osim odvjetnika i agenata.« »Fotografiji?« Taylor se pokušala dosjetiti gdje bi, pobogu, Scott Casey mogao vidjeti njezinu fotografiju. Istom joj sine. »Oh, u časopisima.« Prišao je korak bliže. »Opet si na svim naslovnicama ovog tjedna. Ti si ta tajanstvena žena, zar ne?« upitao je sa znatiželjom u glasu.


»Bi li te iznenadilo i da jesam?« »Nimalo.« Upijao ju je pogledom. »Samo sam iznenađen što ti nisu snimili lice, jer mu je zasigurno mjesto na naslovnicama.« Taylor zastane. Ovo je zapravo bilo prilično laskavo. A, ruku na srce, potajice je bila slaba na ovakve komplimente. Odrastajući s trojicom starije braće, nije previše polagala pažnju na modne trendove, frizure i ostale radosti kojima bi svaka tipična tinejdžerica posvetila sate i sate proučavanja. Jedini put kad se usudila prokrijumčariti doma primjerak časopisa Seventeen završio je katastrofom: braća joj zbog toga danima nisu dala mira. Stoga je Taylor kroz srednju školu prošla kao »pametnica«, i bilo joj je to sasvim u redu. Iako, mora se priznati, dečki se nisu osobito zanimali za pametnice. Naposljetku, kad je Taylor upisala koledž i sprijateljila se s Valerie i Kate, ove su je nagovorile da se riješi onih staromodnih štreberskih naočala i konjskog repa. Jednog kišnog subotnjeg jutra, Val ju je čak uspjela nagovoriti na kompletnu promjenu imidža. Rezultat ne samo da je iznenadio Valerie i Kate, nego i samu Taylor. Te noći njih tri su, uz pomoć lažnih osobnih iskaznica, ušle u bar na kampusu i nije prošlo ni petnaest sekunda očitog divljenja prisutnih muškaraca, a Taylor je zaključila kako je novi izgled nešto s čime se da živjeti. Kao što je to često slučaj, bez obzira na kasnije uspjehe, Taylorina srednjoškolska etiketa pametnice pratila ju je i dan-danas, pa bi se još uvijek zacrvenjela kad bi joj nekakav zgodni frajer rekao da je privlačna. Tako je bilo i sada kad je čula Scottov kompliment. »Hvala«, skromno je odvratila. »To je neka vrst dogovora koji je Jason sklopio s medijima. Ne smiju objaviti fotografije koje bi mogle odati moj identitet.« »Stoga i sva ta tajanstvenost«, ljupko je primijetio Scott. Taylor ga je znatiželjno promotrila. Nije joj se činio kao tip muškarca koji bi upotrijebio riječ »stoga«. Je li moguće da je on — Scott Casey — pokušava impresionirati? Odluči ga podvrgnuti malome testu. »Ali sad je tajna otkrivena. Osim ako... mogu li ti vjerovati da ćeš čuvati moju tajnu?« upitala je namjerno koketnim glasom. Scott je smjesta zagrizao mamac. »Apsolutno.« Nacerio se, pršteći dječačkim šarmom. »Pod jednim uvjetom: reći ćeš mi sve o sebi.« »Što bi želio znati?« Taylor nedužno slegne ramenima. Malo očijukanja nikome ne šteti. Kvragu s nevjernim zaručnikom i nesuđenim vjenčanjem i blistavoplavim očima


najseksi muškarca na svijetu koji planira erotske trenutke u vinogradima s prekrasnom plavokosom čačkalicom. »Pa, za početak, koliko se dugo i ti Jason viđate?« Taylor se na ovo namršti. Možda malo prežestoko. »Ne viđamo se«, rekla je braneći se. »Jason i ja smo... samo poslovni suradnici.« Scott je pogleda u oči pa priđe korak bliže. »Jesi li sigurna?« Taylor kimne. »Potpuno.« Nacerio se. »Onda, tajanstvena ženo, možda bi mogla početi tako da mi najprije kažeš svoje ime.« Kasnije te noći, nakon što su se posljednji gosti oteturali sa zabave, Jason je zaspao misleći na to kako se savršeno završila ova večer. Odbacio je sve Jeremyjeve negativnosti. Pa što ako je morao prevarom namamiti Taylor da prizna svoje osjećaje? Dugoročno gledajući, ništa od toga neće biti važno. Pustit će Taylor da se dan-dva peče na laganoj vatrici, a onda će se baciti na izvršenje drugog dijela svog plana: pojavit će se pred njom, uvjeriti je da mu Naomi ne znači ništa, daje ona jedina na koju misli. A Taylor će, već implicitno priznavši svoje osjećaje onim ljubomornim pogledom, morati priznati poraz i neće imati razloga da ih ne prizna i eksplicitno. Unatoč tomu što je te večeri sve glatko sjelo na svoje mjesto, Jason je te noći usnuo jeziv san. Sanjao je da je opet na zabavi. Znao je da je i Taylor tamo, ali nije ju mogao nigdje pronaći. Najzad ju je uočio za jednim zabačenim stolom u vrtu kako ispija čašu vina za koje je znao da je iz doline Napa. Ali Taylor nije bila sama. Pored nje je sjedio — preblizu, i s nekakvom čudnovatom slikarskom beretkom na glavi — nitko drugi doli Brad Pitt. Zbog nekog razloga Taylor ga je stalno zvala Jasonovim imenom. Jason ju je zazvao, ali on ga je ignorirala. Pokušao je otići do nje, ali pred njim se najednom ispriječio kameni zid, poput kakve srednjovjekovne utvrde. Tada se Brad nacerio i ispružio ruku pa poveo Taylor u kuću. Jason ih je promatrao s vanjske strane prozora; vidio je da odlaze prema njegovoj spavaćoj sobi pa je povikao Taylor neka stane. Ali nitko ga nije mogao čuti osim Jeremyja, koji se pojavio niotkuda, viseći naglavačke s drveta, odjeven u kostim dvorske lude i kroz smijeh mu govoreći kako je zabava gotova. Onda je Jeremyjev smijeh postao mahnit i bacio je opušak cigarete u obližnje grmlje. Onaj je zid sasvim okružio Jasona, pritišćući ga, i nije mogao ništa osim bespomoćno gledati kako njegovu prelijepu kuću u francusko-normanskom stilu


zahvaća plamen da bi na koncu izgorjela do temelja. Jason se naglo prenuo iz sna. Sav zadihan otjerao je prizore iz noćne more, pokušavši razbistriti glavu. Grlo ga je peklo od žeđi, pa je ustao i naiskap popio čašu vode u kuhinji. Provirio je kroz prozor i kratko otvorio stražnja vrata samo kako bi provjerio može li nanjušiti dim. U trenutku kad se Jason vratio u krevet, ponovno je bio siguran da je sve u redu. Kad mu je glava dotaknula jastuk, nasmiješio se na čistu besmislenost sna. Brad Pitt. Jason umalo da nije prasnuo u smijeh na samu pomisao. Taj može samo sanjati da je Jason Andrews.


Osamnaesto poglavlje TRI DANA kasnije, zadovoljan što joj je dao dovoljno vremena da uoči vlastite pogreške, Jason je laka koraka krenuo stazom prema Taylorinom stanu. Veselo zviždeći pokucao je na vrata. Nacerio se misleći o tome kako će se njezini snovi upravo obistiniti. I njegovi, svakako — nema sumnje da je već i predugo čekao. Jason je čuo korake i prednja su se vrata širom otvorila. Taylor gaje pozdravila na pragu, odjevena u traperice i usku sivu majicu. Ugledavši ga, licem joj se raširi osmijeh. Bila je to očekivana reakcija, dakako. »Hej! Uđi.« Taylor je bila sva ozarena i oduševljena. »Opa — izgledate gotovo sretni što me vidite, gospođice Donovan.« Jason ju je zadirkivao dok je ulazio unutra, voljan trenutak-dva produljiti igru. »I jesam. Baš sam željela s tobom o nečemu porazgovarati.« Jason se nasmiješio. Pa naravno. »Zbilja? A to je?« upitao je nedužno. »Nadam se da ti neće smetati, upravo pripravljam večeru«, dobacila je preko ramena. »Slobodno si natoči čašu vina. Bilo bi mi drago da mi se pridružiš za večerom.« Pa naravno. Jason krene za njom u kuhinju. Ušavši, shvatio je da »pripravljanje večere« u Taylorinoj glavi znači miješanje preljeva u već gotovu salatu koju je vjerojatno pokupila u trgovini na putu do doma. Žena je zaista bila bespomoćna u kuhinji. Ali bio je voljan na to zažmiriti. Jason je uočio otvorenu bocu vina na radnom stolu. Taylor je pokazala prema ormariću gdje su bile vinske čaše, i on uze po jednu za oboje. Sasvim je sigurno da imaju razloga za slavlje. »Zapravo, i ja sam s tobom želio razgovarati«, rekao je dok im je oboma točio vino. »Okej«, Taylor je slegnula ramenima. »Ti prvi.« Jason zastane, želeći se doimati zamišljenim, kao da mu je trebao trenutak da počne. U stvarnosti, na putu do ovamo prošao je kroz svoj monolog tri puta.


Nepopravljivi perfekcionist, želio je biti siguran da mu je svaka rečenica savršena. »Pa...« Oprezno je počeo. »Nešto sam razmišljao. O Naomi.« Brzo je pogledao želeći uhvatiti njezinu reakciju. Doimala se opušteno, usredotočena na salatu. Morao joj je odati priznanje zbog glumačkih vještina. »I zaključio sam da to s njom neće ići.« Taylor podigne pogled. »Oh? Zašto?« »Zato što postoji netko tko me više zanima«, rekao je Jason. Rekavši to, on joj priđe i pomakne joj pramen kose s ramena. Potom joj preda čašu s vinom i zavodljivo se u nju zagleda. »Zašto nas dvoje ne bismo otišli u Napu ovaj vikend? Volio bih te tamo odvesti, Taylor.« Glas mu je bio promukao i intiman. »Samo nas dvoje.« Zaškiljila je gore u njega, a Jason je prepoznao onu vragolastu iskru u njezinim očima. Pitao se hoće li se poševiti baš ovdje na radnom stolu. Odgurnuo je u stranu zdjelu sa salatom. Taylor je zadržala njegov pogled. »Ne.« Jason je nagnuo glavu u stranu, smeten. Što li sad opet znači ova riječ »ne«? Uvijek mu je to govorila. »Molim?« »Zao mi je, ali ne«, ponovila je Taylor. »Kao ne, ne mogu otići s tobom ovaj vikend.« Otpila je gutljaj vina i spustila čašu. Okrenula se, vratila zdjelu koju je maločas pomaknuo i nastavila s pripremanjem večere. Jasonova vizija strastvenog seksa na kuhinjskoj radnoj plohi i rikole koja leti na sve stvarne počne naglo blijedjeti. »Kako to misliš, ne možeš!« »Pa, za početak, imam druge planove za ovu subotu.« Jason se na ovo namršti. »Druge planove? Kakve planove?« Taylor nedužno slegne ramenima, ne odvraćajući pogled sa salate. »Oh, ma samo, znaš, pa druge planove.« Aha... sad je tek Jasonu svanulo što se to ovdje kuha. Posljednji pokušaj pretvaranja da je neosvojiva. No on je zaista smatrao kako je krajnje vrijeme da oboje prestanu s tim sranjem. Muškarac poput njega nije mogao dulje čekati. Uto nešto opazi na kuhinjskom pultu: časopis People s njegovom fotografijom na naslovnici. Najseksi muškarac na svijetu. Aha! Dokaz. Odlučivši odgovoriti na Taylorin blef, Jason zgrabi časopis i podigne ga prema njoj.


»Zbilja, Taylor, dosta je s tom lakrdijom. Mislim, tko ne bi proveo vikend s ovim frajerom?« Nagnula je glavu u stranu, na čas promislivši. Potom pokaže nešto na naslovnici. »Netko tko u subotu ima spoj s ovim frajerom.« Kako, molim? Jason okrene časopis ne bi li vidio koga ona to pokazuje. U kutu stranice ugleda sliku Scotta Caseyja, pod naslovom Drugi kandidati. »Scott Casey?« Taylor ponosno izvije obrvu. »Da. Baš smiješno, ha? Izlazimo ovu subotu.« Jason se naočigled snuždi. Ne. Ovo nije moguće. »Scott Casey?« tupo je ponovio. Taylor nakrivi glavu. »Zašto to stalno ponavljaš? Da, Scott Casey.« Provukla je ruku oko njega kako bi uzela vilicu iz jedne od ladica. Jason je morao na trenutak sjesti. Najednom se osjetio pomalo... krhko. Potonuo je u jedan od barskih stolaca, omamljen. »Ne razumijem«, uspio je protisnuti, rastresen. »Kad se to dogodilo? Kako se to dogodilo?« Taylor je izvadila malo salate na tanjur, nagnuvši zdjelu kako bi pitala Jasona hoće li i on malo. Odmahnuo je rukom, nestrpljiv da čuje ostatak priče. »Upoznala sam ga na tvojoj zabavi«, rekla je. »Bila je to baš smiješna slučajnost — očito smo odlazili u isto vrijeme. Kako bilo, neko smo vrijeme čavrljali, i znaš što? Zapravo je vrlo zabavan. I, uh — recimo samo da ne izgleda loše.« Taylor ga pogleda, potom u njega uperi vilicu. »Mogao bi čak i tebi biti opasna konkurencija.« Namigne i uzme zalogaj salate. Jason je šutke sjedio za pultom. Dosad su njih dvoje već trebali biti u vrtlogu pomirbenog seksa. Pročistio je grlo. »Onda, kamo te vodi u subotu?« Taylor odmahne rukom dok je uzimala drugi zalogaj salate. »Ne znam, nismo o tome razgovarali.« Lukavo se nasmiješila. »Uostalom, kako si sam više puta istaknuo, to je Scott Casey. Zar je važno kamo ćemo?« Jason je ustao toliko brzo da je stolac tresnuo o pult. Nije mogao vjerovati u sva ova sranja koja je izgovorila. »Ozbiljno, Taylor — znaš li ti tko sam ja?« upitao je.


Na ovo se nasmiješila. »Zar vi slavni zaista to govorite? Baš slatko.« Jason očajnički prođe prstima kroz kosu. »Ne mogu vjerovati«, promumljao je, više za sebe nego za bilo koga drugog. Sasvim iscrpljen, ogledao se oko sebe. »Treba mi neko piće — zašto je ovdje ovako jebeno vruće?« Ode potom do sudopera, izlije vino i žurno natoči čašu vodom. Iskapio ju je, zatim se ponovno okrene k Taylor. Proučavala ga je jedan dugi trenutak, potom nagnula glavu u stranu. »Nešto nije u redu, Jasone?« Bio je prilično siguran daje uhvatio jedva primjetan tračak osmijeha na njezinim usnama. Jeremy je utonuo u misli, tipkajući na svom računalu za stolom u stražnjem dijelu Reillyeve taverne. U baru je bilo tiho, nije bilo nikoga osim voditelja smjene koji bi tu i tamo izašao iz svog ureda kako bi preuzeo dostavu pivskih bačvi u stražnjoj uličici. Studio koji je otkupio posljednji Jeremyjev scenarij želio je snažniji zaplet. Prema riječima nadobudnog producenta angažiranog na projektu, stvari su presporo napredovale za glavnog junaka negdje od polovice priče i željeli su malo prodrmati stvari. »Možda da ubaciš zlikovca koji ga promatra iz sjene i najednom se počne uvaljivati glavnoj junakinji.« Predložio je jedan od studijskih glavonja. Ostali glavonje u odijelima na to su ushićeno stali kimati, dok je Jeremy kolutao očima. Jebeni Hollywood. Jeremy ih je smjesta podsjetio da je to ozbiljan film o hibridima vampira i vanzemaljaca koji se bore za svjetsku dominaciju protiv carstva hibrida zombija i vukodlaka, a ne nekakav bijedni ljubić za curice. No, kako ga nitko nije imao volje saslušati — na što je već bio navikao — Jeremy se sad bacio na posao, tipkajući tražene promjene u scenariju. Najednom se ulazna vrata naglo i uz tresak otvore. Zatečen, Jeremy podigne pogled s računala i ugleda Jasona kako stoji na dovratku, sav natmuren i gnjevan. »Ti.« Zaprijetio mu je prstom. »Ovo je tvoje maslo.« Jason je furiozno prišao Jeremyjevom stolu. »Priznaj! Jesi li ti ovo smislio?« Jeremy je tupo zurio u njega. »Jesam li što smislio?« »Ovu stvar sa Scottom Caseyjem.«


»Koju stvar sa Scottom Caseyjem?« Shvativši da bi se ovako moglo nastaviti unedogled, Jason promijeni taktiku. »Okej, jesi me.« Sladunjavo se nasmiješio. »Ha-ha, vrlo smiješno. Kad ste ti i Taylor smislili taj... što? Taj mali trik da mi pokažete gdje mi je mjesto.« Spreman pokazati da zna priznati poraz, Jason zamahne prstom slijeva nadesno. »Vrlo pametno.« Jeremy je uljudno prekrižio ruke na stolu. »Jasone, nemam jebenog pojma o čemu ti to.« Jasonovo se lice objesi. »Stvarno?« »Da, stvarno«, rekao je Jeremy. »Nisam vidio Taylor još od tvoje zabave.« Na ovu vijest, Jason se sruči na jednu od stolica za Jeremyjevim stolom. Jedan je trenutak bio tih, potom šokirano pogleda prijatelja. »Onda ona stvarno ima spoj sa Scottom Caseyjem.« Jeremy na ovo zatrepće. »Taylor ima spoj sa Scottom Caseyjem?« Prasnuo je u smijeh. Podignuo je jednu ruku, a drugom se uhvatio za trbuh. »Čekaj, čekaj.« Dahtao je. »Ovo je zbilja predobro. Moram to zapisati i jednog dana iskoristiti.« Jeremy se okrenuo svom računalu, naglas čitajući ono što je tipkao. »A onda je zla i bahata filmska zvijezda shvatila da se laganje ne isplati.« Jason ga je bez riječi šibao pogledom, a Jeremy se naslonio i dalje se cerekajući. »Ah... Scott Casey... dakle, ovo je klasika.« »Jesi li gotov?« Jeremy ga nedužno pogleda. »Kažu da je on sad glavni frajer, znaš.« Jasonove se oči upozoravajući suze. »U redu, dobro, gotov sam«, Jeremy napokon odustane. »Ispričaj mi kako se to dogodilo.« Jason poskoči sa stolca. »Neka me vrag odnese ako znam. Sinoć sam navratio do Taylor da joj kažem za Naomi, ali nisam se ni snašao, a ona je počela govoriti o Scottu Caseyju i o tome da imaju spoj ovu subotu.« Jason je potom istaknuo. »Pokupio ju je na mom tulumu.« Udari šakom po zraku. »Znao sam da trebam izbaciti tog ološa onog časa kad sam ga ugledao.« »Opa. Ovakvo što nisi baš predvidio, je li?« »Ne, nisam«, odvratio je bijesno Jason. Stao je bijesno koračati. »Ne, ozbiljno, što vidi u tom tipu? Glup je k’o stup.« »I nešto mlađi od tebe«, dočekao je Jeremy.


Jason ga pogleda, uvrijeđen. Bio je to udarac ispod pojasa. Jeremy smjesta pokajnički podigne ruku. »Okej, oprosti.« Ustao je i krenuo za Jasonom prema stolu za biljar. »Onda, što planiraš dalje?« upitao je kad je Jason uzeo štap. Jason zatrese glavom. »Nemam blage veze. Uopće ne mogu razmišljati. Nešto mi tu smrdi.« »Jesi li spavao sinoć?« »Jedva.« »Ljutiš li se na Taylor?« »Da. Apsolutno.« Jeremy se nasloni na biljarski stol i pripali cigaretu dok je Jason slagao kugle. »Imaš li na to pravo?« Jason je bijesnim pogledom prostrijelio Jeremyja. No, nakon jednog trenutka, izraz lica mu se smekšao. »Vjerojatno nemam«, prizna. Jeremy je kimnuo, trljajući svoju bradicu poput detektiva koji mozga o slučaju. »Aha, već sam vidio ove simptome...« Naglas je razmišljao. »Vjerujem da se to zove ljubomora. Nešto što obični smrtnici, za razliku od tebe, povremeno znaju osjetiti.« »Aha, e pa, osjećaj je pravo sranje«, ljutito odvrati Jason. Naciljao je štapom bijelu kuglu i opalio. Štap mu je izletio iz ruke, promašio je cijelu kuglu pa se dočekao licem o stol. Jeremy jedva da je uspio suspregnuti smijeh. Ah. Kad bi samo paparazzi mogli uhvatiti jedan ovakav trenutak. »Onda, pretpostavljam da ovo znači da ste ti i Taylor sada prijatelji«, rekao je. Jason se podsmjehne, trljajući nos. »Molim te. Nikad sa ženom nisam bio samo "prijatelj".« »Scott Casey se možda ne bi složio s tobom.« Jason mu priprijeti prstom. »Izgovoriš li još jednom njegovo ime, kunem se da ću ti namjestiti otkaz na tom tvom vampirskom filmu.« Jeremy se na ovo strahovito uvrijedi. »Hej — daj da nešto razjasnimo. To je vampirsko/vanzemaljsko/zombijevsko/vukodlačkifilm.«


Devetnaesto poglavlje I SAMO tako, sve se promijenilo. Pošto je izgubio tri partije biljara zaredom u taverni, Jason je iznebuha objavio Jeremyju da navečer idu u klub. Sada je, međutim, sjedeći u jednom od separea u Hydeu, ustanovio da mu te večeri jednostavno nije bilo do holivudskog noćnog života. Jer, sve se promijenilo. Klub je bio krcat. Pod svjetlošću svijeća što su visjele s bakrenog klupskog stropa, Jeremy i drugi momci s kojima su ovamo došli, prepirali su se oko toga koja je suradnja Bena Afflecka i Michaela Baya bila ujedno i najveća kinematografska katastrofa svih vremena — Pearl Harbour ili Armagedon. Jason je nad glazbom čuo Jeremyjev razdraženi povik, očito glasajući za ovaj potonji. »Ma dajte — ona scena s krekerima? Tko tu koga zajebava? Umalo da se nisam ugušio gumenim bombonima.« Inače bi Jason pao u iskušenje da se umiješa u prepirku, i ne samo zato što je uživao u svakoj prilici da proturječi Jeremyju, nego i zato što je osobno smatrao da bi Društvo američkih liječnika trebalo uvrstiti Pearl Harbour na popis potencijalnih uzročnika tumora oka. No večeras je shvatio da jednostavno nema volje. Večeras u njemu nije postojala ni trunčica želje za nadmetanjem. Ona je izlazila s nekim drugim. Sa Scottom Caseyjem. Jason je bio uvjeren da situacija ne može biti gora. Dok je uzimao dugi gutljaj pića, iskapivši petu votku Stolichnaya Elit s ledom te večeri, pitao se kako su točno stvari krenule tako strmoglavo nizbrdo. Prvi put u više od deset godina, jednostavno nije znao što mu je činiti. Da, nazovite Us Weekly. Nazovite Page Six, Enquirer i sve ostale. Jason Andrews je imao problem sa ženom. »Da naručim još jednu turu?« Pitanje je stiglo s Jasonove lijeve strane, iz usta čarobne plavuše s fantastično dugim nogama koja je sjedila pored njega.


Hej — bio je u klubu i bio je Jason Andrews. Naravno da će pored njega sjediti čarobna plavuša s fantastično dugim nogama. Jason je preusmjerio pažnju na djevojku. Bila je malčice omamljena votkom, i više no malčice melankolična. »Imaš li ti ciljeve, Shyla?« Uzdahnuo je. »Reci mi što žena poput tebe želi od života?« »Shay-na«, ispravila ga je plavuša. Jason je naslonio glavu na naslon separea i sklopio oči. Odjednom gaje zbog cijelog ovog razgovora zaboljela glava. Otvorio je oči i zatekao Shaynu kako mu sjedi u krilu i naginje se nad njime. Koliko je Jason mogao vidjeti, ženska je raspolagala s lijepom imovinom koju mu je, potpomognutu push-up grudnjakom, sad podmetnula ravno pod nos. Zavodljivo mu je šapnula u uho: »Moj je cilj da ti večeras popušim u autu dok me budeš vozio doma gdje ćeš me pojebati.« Jason umorno uzdahne. Uvijek je bilo isto. Jasone, želim ti popušiti. Jasone, ajmo u moju prikolicu gdje ćemo se ševiti kao divlji psi. Jasone, idući put povest ću i prijateljicu, ona je trapezistica iz Cirque du Soleil i ne bi povjerovao što sve može s tijelom. Bla, bla, bla. Sa Shayninom dvostrukom bogatom imovinom koja mu je sad bila u razini očiju, Jason je pokušao pronaći makar malo entuzijazma za njezin prijedlog. No, ma koliko da se upinjao, nešto drugo — par živahnih zelenih očiju, preciznije — nije mogao izbaciti iz misli. Zato je zatresao glavom. »Zao mi je. Večeras sam s dečkima.« S tim riječima, on pomete plavušu sa svojega krila, ustane i okrene se Jeremyju. »Ajmo odavde.« Jeremy ga je ovlaš pogledao i kimnuo. Gradska klupska scena sviđala mu se još manje od gradske zabavne scene, stoga ga nije trebalo previše nagovarati. Uostalom, likovi s kojima su večeras bili u društvu bili su jebeni moroni — jedan je od njih upravo ustvrdio da je Armagedon imao sjajnu »situacijsku karakterizaciju likova.« Shayna, s druge strane, nije bila sasvim spremna na rastanak. Posegnula je za Jasonovom rukom. »Čekaj, u čemu je problem?« Izazovno se nasmiješila. »Ovdje si s dečkima, a ja s curama. Zašto ne bismo svi zajedno tulumarili?« Pokazala je na privlačnu crvenokosu koja je sjedila za susjednim stolom. »Ono je moja lrendica, Eve. Nas dvije obožavamo zajedno tulumariti.«


Jason ponovno uzdahne. Jao, jao, opet utroje. Bilo je to tako isfurano. S osmijehom žaljenja prignuo se i uljudno poljubio Shaynu u obraz. »Hvala, draga, cijenim ponudu. Ali, ništa od toga večeras.« Najednom je začuo glas iza leđa. »Vidi, vidi, tko nam je to ovdje.« Jason je sklopio oči. Znao je da ne smije dolaziti u ovaj jebeni klub. Ovo je bio jedan masovni studentski tulum za slavne, mjesto kamo svi dolaze kako bi mogli biti neshvaćeni i žaliti se na iscrpljujuće zahtjeve vanjskog svijeta. Neizrecivo iživciran, Jason se okrene. Scott Casey stajao je pred njime, samodopadno gledajući Jasona i dugonogu Shaynu. Jason je jednim pogledom promotrio Scottovu pratnju i smjesta ih otpisao. Jedina osoba koju je u magli prepoznao bio je onaj Rob Netko, kojeg mu je Jeremy pokazao na utakmici Lakersa prije nekoliko tjedana. »Bok, Scotte. Čudi me da si ovdje«, rekao je Jason, nastojeći da mu glas ostane miran. Scott se dobrodušno nasmiješio. »Samo sam te želio pozdraviti. Nisam stigao na tvojoj zabavi. Možda si čuo, ali bio sam malo zauzet te večeri.« Jason je znao da mu baca mamac. Ali teško da će dopustiti nekom papku ljepotanku da pomisli kako mu je imalo stalo do bilo čega što mu se dogodilo prošle subote, ili bilo kojeg drugog dana. Zato je njegov osmijeh ostao postojan i hladan kao led. »Jesam li ono čuo da proganjaš Martyja Shepherda ovih dana?« upitao je, hineći ljubaznost. Scottov samodopadni izraz tek malčice izblijedi. Potom se oporavi. »Nikoga ja ne proganjam, prijatelju moj.« Raširio je ruke. »Samo čekam da mi sami dođu. A kad smo već kod toga...« Jason podigne pogled prema stropu, znajući što će Scott reći i prije nego što su mu riječi izišle iz usta. »... ovaj vikend izlazim s tvojom poznanicom«, nastavio je. »Odvjetnicom. Taylor Donovan. Kaže mi da ste vas dvoje poslovni suradnici.« Jeremy, koji je cijelo vrijeme stajao pored Jasona, tiho je zazviždao. »Poslovni suradnici? Ajme. To je gore njego prijatelji.« Jason ga ošine pogledom. Možda bi mu bilo bolje da se okani komentara. Načuvši Jeremyja, Scott se nagne Robu i nešto mu šapne. Zatim se ponovno okrene


k Jasonu i odmjeri Shaynu koja je, nažalost, položila ruku na Jasonovu. Scott se nasmiješio. »Pa, pobrinut ću se da kažem Taylor da sam nabasao na tebe i tvoju prijateljicu ovdje. Siguran sam da će je to silno zanimati.« Jasonove se oči suze na prijetnju. »Ne gnjavi se, reći ću joj sam. Idemo na večeru u četvrtak, zar ti to nije spomenula?« Dok su se dva muškarca strijeljala pogledima, Jeremy je očito osjetio kako je vrijeme da se umiješa. Stao je ispred Jasona, blokirajući mu pogled na Scotta. »Okej, okej«, rekao je Jasonu. »Sad kad smo ustanovili da je tvoj penis veći, mislim da je vrijeme da odemo.« Kako se Jeremy upleo u svađu, Scottov prijatelj Rob poželio je i sam dati svoj obol. Bio je to kodeks svite slavnih. »Hej, druškane«, podrugljivo je rekao Jeremyju. »A tko si ti uopće? Batmanov Robin?« Jeremy se okrene sučelice Robu i hladno ga odmjeri od glave do pete. »Jebi se, prasac.« Scottova svita kolektivno dahne. Za glumca koji tu i tamo ipak dobije koju ulogu, ovo je bila najveća uvreda. Robovo lice postade jarkocrveno. »Koliko puta to moram reći — na dijeti sam!« dreknuo je taman prije nego je zamahnuo prema Jeremyju. I samo tako, nastade posvemašnji kaos. »Potukao si se sa Scottom Caseyjem?« Iduće jutro Jason se na set vozio u limuzini koju mu je dodijelio studio. Onog časa kad je mobitel zazvonio, a on na zaslonu ugledao Martyjevo ime, Jason je znao što slijedi. »Kako si već za to doznao?« upitao je Jason. »Mislim, nije prošlo ni, ono«, provjerio je na sat, »šest sati.« »Kako sam doznao?« urlao je Marty s drugog kraja linije. »Tako što poznajem svakoga u ovom gradu, Jasone. Za Boga miloga, bio si u Hydeu. Pola tamošnjeg osoblja je na mojoj platnoj listi. Jasno ti je valjda da oni mali kokainski tulumi koje vi slavni volite upriličiti u zahodima ne prolaze nezamijećeno?« Jason se naslonio i sklopio oči. Mučio gaje gadan mamurluk i nije bio nimalo raspoložen za predavanje. »Onda bi trebao provjeriti svoje izvore, Marty, jer ja se sinoć nisam ni s kim potukao. Ja sam bio taj koji je odvlačio svog prijatelja od onog napuhanog debeljka


što glumi u trećerazrednim serijama.« Jason je mogao čuti kako Marty laje naredbe svojoj tajnici. Mogao je zamisliti svog publicista kako je nahrupio u ured s mobitelom na uhu i izbezumljeno zaurlao: »Daj mi taj US Weekly'.« »Četiri svjedoka su mi rekla da ste ti i Scott Casey razmijenili pokoju riječ, Jasone.« »Da, pa, razmjena riječi je način na koji ljudska bića komuniciraju, Marty«, dočekao je Jason. »Samo mi reci ovo — ima li ta navodna svađa sa Scottom Caseyjem išta s Taylor Donovan?« Jason se naroguši. »Ne, reci ti meni ima li tvoj bijes zbog navodne svađe išta s time što pokušavaš pridobiti Scotta Caseyja za klijenta?« Zastao je na trenutak kako bi njegove riječi sjele na svoje mjesto. »I ja poznajem svakoga u ovom u gradu, Marty.« Marty je na čas zamukao. Jason nije bio siguran je li došlo do prekida veze, ili je njegovom publicistu jednostavno trebao trenutak da promisli što će pokušati podvaliti kao odgovor. Marty naposljetku odgovori. I bilo je to ovo potonje. »Jasone, Jasone...« Ulagivao se. »Znaš da si moj naj važniji klijent. Uvijek si mi bio najvažniji, i uvijek ćeš biti — sve dok jednoga dana ne pobjegneš na neki privatni otok u Tihom oceanu, izgradiš si kolibu i napraviš petnaestero djece kućnoj pomoćnici domorotkinji. Ili dok me ne strefi srčani udar od sveg tog sranja u koje ćeš se uvaljivati i kad budeš imao jebenih osamdeset godina.« Na Jasonovu šutnju, Mary udahne prije nego će nastaviti. »A kako si mi najvažniji klijent, bio bih nemaran ako ne bih razgovarao s tobom svaki put kad osjetim da nešto može ugroziti tvoj imidž. Podrhtavanja na terenu Jasona Andrewsa, da tako kažem.« Jason ovo ponovi u sebi. Podrhtavanja na terenu Jasona Andrewsa. Klasika. »Košarica modelu u Londonu ono je što jesi ti«, nastavio je Marty. »A beznačajna tučnjava u holivudskom noćnom klubu? To nisi ti. Hodanje s međunarodno priznatom glumicom, kao što je Naomi Cross, primjerice — to si ti. A hodanje s nekom odvjetnicom iz Chicaga? To nisi ti. Vidiš li na što ciljam?« »Ne hodamo, Marty«, rekao je Jason. »Samo da znaš, Taylor i ja ne spavamo, nemamo aferu niti bilo što slično. Mi smo... ne znam. Nešto drugo.« Marty na ovo prezirno otpuhne.


»Nemoj se uvrijediti, Jasone, ali kako sam tvoj publicist posljednjih trinaest godina, mislim da znam. Ti nisi nešto drugo.« Te večeri Jason je odlučno pokucao na Taylorina vrata. Martyjeve riječi proganjale su ga cijeloga dana i trebao je nešto poduzeti. Smjesta. Taylor je otvorila vrata, iznenađena što ga vidi. »Hej — mislila sam da se nalazimo idućeg tjedna«, rekla je. Stojeći na pragu, Jason je znao da je njegov idući potez ključan. »Pođi sa mnom u centar Pacific Design.« Sranje. Nije kanio da ovo zvuči kao naredba. Taylor ga začuđeno pogleda. »Zašto?« Jason je s nelagodom gledao u pod. Trebao je ovo još jednom proći na putu do ovamo u svom Aston Martinu. »Jer mi treba pomoć da odaberem novi kauč«, rekao je nesigurno je pogledavši. »Zar to nije ono što rade prijatelji!« Promatrao ju je, pokušavajući procijeniti Taylorinu reakciju. Isprva naoko nesigurna, proučavala ga je kao da su u sudnici, gledajući ga onim svojim odvažnim zelenim pogledom. Najzad kimne. »Okej.« Jasonovim se licem razlije osmijeh olakšanja. »Okej.« Izdahnuo je, sretan što je bilo gotovo. »Idemo?« Taylor se vrati u stan i dograbi ključeve. Dok je slijedila Jasona do auta, potapšala ga je po ramenu. »Hej — smijem li ja voziti Aston Martina?« »Ne smiješ.« »Ali zar to nije ono što rade prijatelji?« »Nije.« Jason je otvorio suvozačeva vrata pa obišao automobil do svog mjesta. Kad je sjeo, Taylor ga pogleda. »Jao, jao, danas smo užasno mrzovoljni... nešto nije u redu?« Jason joj uzvrati pogled. Zapravo, u ovom se trenutku osjećao izvrsno. Istina, nije baš zamišljao da će se stvari s Taylor odvijati na ovaj način. Ali barem se nešto događalo. Zato se nacerio dok je palio motor. »Zaveži se, srce«, rekao je. »Ovo nije PT Cruiser.« Zatim ubaci u brzinu i oni pojure u sumrak.


Dvadeseto poglavlje TAYLOR JE promatrala kako Scott stručno reže šparoge i ubacuje ih u tavu na štednjaku u kojoj je lagano cvrčalo ulje. Dodao je i kap maslinova ulja. »Znaš, kad si me pozvao na večeru, nisam znala da ćeš ti kuhati«, rekla je. Sjedila je preko puta Scotta, s druge strane radnog pulta, ispijajući martini koji joj je natočio čim je stigla. »Tvoja pravila da te ne viđaju u javnosti ne ostavljaju mi previše prostora za bilo što drugo«, izazovno se nasmiješio. Taylor je zamijetila da mu je zalutali pramen plave kose pao preko čela dok je radio. Bilo je nešto iskonski seksi u muškarcu koji je bio okretan u kuhinji. »Hvala ti što imaš razumijevanja«, rekla mu je. »Pokušavam biti neprimjetna zbog sudskog postupka.« Scott slegne ramenima. »Nema problema. Ni meni ne bi bilo najzgodnije da me vide s čuvenom tajanstvenom ženom.« Taylor se malko upravi u stolcu. Bila je ovo prilično neobična izjava. »Kako to misliš?« Scott podigne pogled s jela i opazi njezin izraz lica. Nasmiješio se. »Oh, samo sam mislio na to da bi te mediji još više proganjali kad bi nas vidjeli zajedno.« Taylor kimne, smekšavši se. »Oh. Da, naravno.« Prestani biti tako sumnjičava, rekla je sebi. Pokušavši se opustiti, ogledala se oko sebe. Kuhinja, predvorje i dnevna soba upućivali su na to da Scott (ili njegov dizajner interijera) ima ultramoderan ukus. Zbog besprijekorno bijelih zidova, metalnih stuba, ploha od škriljevca i ormarića od nehrđajućeg čelika, Taylor je pomislila da je uređenje pomalo... hladno. Po njezinom mišljenju, ono najbolje u kući bilo je sunčalište s kojeg je pucao spektakularan pogled na centar Los Angelesa. Odlučivši malo uživati u pogledu, uzela je svoj martini i krenula prema kliznim staklenim vratima. »Mogu li?« pokazala je vani. Scott je zatresao glavom. »Naravno. Molim te, osjećaj se kao kod kuće.« Taylor je izišla na sunčalište i osjetila hladni povjetarac kako šiba preko holivudskih brda. Naslonila se na ogradu i zagledala u treperava svjetla grada.


Otprilike stoti put toga tjedna, zapitala se kog vraga ona to radi. Iznova i iznova sama je sa sobom raspravljala treba li otkazati dogovor sa Scottom. Imala je spreman čitav popis razloga: bila je previše zauzeta sudskim postupkom, jedva ga je poznavala, nije željela započinjati vezu u Los Angelesu, i tako dalje. Ali nijedan od razloga nije zvučao osobito uvjerljiv, čak ni njoj samoj. Scott Casey ju je pozvao na spoj. Scott Casey, Taylor je znala da bi milijuni žena umrli da mogu biti na njezinom mjestu te večeri. A u tome je bila kvaka: shvatila je da bi, ako ne može pristati na izlazak sa Scottom Caseyjem, trebala ozbiljno promisliti o tome što je sprječava. Ili, bolje rečeno, tko. Scott je provirio glavom iza vrata. »Večera bi trebala biti gotova za nekih pet minuta. Želiš li još jedno piće?« Taylor spusti pogled na praznu čašu. »Naravno, sjajno.« Odlučna provesti najbolju večer svog života — jer takav bi trebao biti spoj sa Scottom Caseyjem — Taylor krene za njim. »Onda, gdje si naučio kuhati?« Scott (ili njegova asistentica) pomno je postavio stol u blagovaonici s tucetom treperavih svijeća. Glazba — koja je zvučala kao ona iz filma Garden State — razlijegala se kućom kroz nevidljive zvučnike. Scott se nasmiješio na Taylorino pitanje. »Ne znaš?« Doimao se iznenađenim kad je niječno zatresla glavom. »Kulinarska škola«, rekao je. »Zbilja? A kad si je pohađao?« »Još tamo u Sydneyju. Tako sam i počeo glumiti.« Scott je znatiželjo zaškiljio. »Stvarno nisi to znala?« Taylor ponovno zavrti glavom. Okej, skužila je. Živjela je u rupi. Zato ju je detaljno uputio. »Pa, jednoga dana menadžer casting agencije ušao je u razred, tražeći među polaznicima nekoga za kulinarsku emisiju. Dobio sam posao i nekih godinu dana vodio sam emisiju. No usput sam se silno zainteresirao za glumu, pa sam angažirao agenta koji me poslao na nekoliko audicija. Moj prvi glumački angažman bila je uloga u seriji za istu televizijsku mrežu, a kasnije sam prešao i na film. Najprije manje uloge, onda veće, sve dok najzad nisam dobio poziv za Vikingovu misiju. Ostalo je, kako kažu, povijest.« »Vrlo zanimljiva priča«, rekla je Taylor, zadivljena.


Scott se nacerio. »Hvala.« Posegnuo je preko stola i isprepleo prste s njezinima. No, dosta o meni. Želim doznati sve o tebi, ljepotice.« Inače, Taylor je mrzila ovakva pitanja. Imala je osjećaj kao da daje intervju. Dobar, kvalitetan razgovor trebao bi teći nesmetano, poput rijeke. Brzo se pokušala dosjetiti teme koja bi im mogla biti zajednička. »Pa spomenula sam ti ranije da sam iz Chicaga. Daj da te nešto pitam — je li ti bilo teško kad si se preselio u Los Angeles. Nedostaje li ti dom?« No Scott na ovo nezainteresirano odmahne rukom. »O tome možemo neki drugi put. Ono što želim znati jest kako sam mogao biti takav sretnik da ljepotica poput tebe pristane na spoj sa mnom.« Taylor prasne u smijeh. Zasigurno je s njom zbijao šalu. Prestane kad ugleda njegov zbunjeni izraz lica. »Čekaj — ti to ozbiljno?« Scott povuče ruku. »Što bi to trebalo značiti?« »Ništa, oprosti.« Taylor se ugrize za usnicu i pokuša prikriti nesporazum pokazavši na prozore koji su se protezali zidom blagovaonice. »Stvarno imaš božanstven pogled.« Scott se nasmiješi. »Da, imam.« Okrene se Taylor s onim što bi trebalo biti »zavodljiv« pogled. »Ali neusporediv s onim u koji gledam sad.« Taylor se ponovno nasmije. »U redu, sad znam da se šališ.« Scott se naglo uspravi u stolcu. »Samo ti pokušavam dati kompliment«, rekao je braneći se. »Nisam znao daje to tako smiješno.« Taylor umukne. Opet. Okej... dakle... ovo je bio prilično neugodan trenutak... Mogla je gotovo sa sigurnošću ustvrditi da Scott nije shvatio cijeli taj zajedljivi humor. Jednostavno će trebati smisliti nešto bolje. Šteta samo što joj ništa nije padalo na um. Nelagodna se tišina razvukla, a Taylor je pomislila da bi možda mogla pohvaliti set za sol i papar koji je bio na stolu — bili su u najdivnijoj nijansi sive, kad... ... hvala Bogu, zazvoni joj mobitel. Taylor smjesta posegne za svom torbicom koja je bila na stolu pored nje. »Oprosti, moram se javiti zbog posla«, ispričala se Scottu. Kako užasno — shvatila je da se gotovo nada daje nešto hitno iskrsnulo na poslu. Provjerila je broj pozivatelja i smjesta ga prepoznala. Broj koji je sasvim


slučajno pripadao gospodinu Jasonu Andrewsu. Taylor zabaci kosu iza ramena. Da, jasno — baš će preuzeti njegov poziv u ovom trenutku. Bila je ipak zauzeta nečim drugim. Vidjevši Scottov znatiželjan pogled, Taylor se nasmiješi. Najednom joj se njezin spoj činio deset puta zanimljiviji. »Nitko važan«, rekla je. »Samo ću ga staviti na vibraciju.« Podesila je zvono i odložila ga sa strane na staklenom stolu. Potom se koketno nagnula prema Scottu, zagledavši se duboko u njegove oči boje lješnjaka. »Onda... gdje smo ono stali?« Scottu se svidjelo ovo iznenadno zanimanje, pa se nasmiješio i nagnuo s druge strane stola. »Baš sam ti mislio reći...« Upravo tada Taylorin telefon počne vibrirati. Glasno. Ona pogleda i opazi isti broj na zaslonu. Ma kako se samo usuđuje taj tip? Stvarno. Kako nije odmah podignula mobitel, počeo je još glasnije klepetati i klizati prema njoj po staklenoj površini stola. Čini se da netko nije želio pristati na ignoriranje. Taylor dograbi telefon, ubaci ga u torbicu pa odlučno povuče patentni zatvarač. To bi ga trebao ušutkati. Sa žaljenjem se nasmiješi Scottu. »Oprosti. Što si ono rekao?« »Jesi U sigurna da se ne moraš javiti?« upitao je skeptično. Taylor odmahne rukom. »O, ne, u redu je. Kako bilo, pričaj mi malo o tom filmu koji snimaš, Noći u divljini.« Scott joj je rado udovoljio. »Pa, glumim tog tipa, usamljenika, buntovnika...« Taylor je slušala dok je nastavio govoriti o filmu, kadli njezin telefon ponovno počne vibrirati, ovaj put iz torbice. Iživciran mogućnošću da bude ignoriran, telefon je uporno i zahtjevno brujao. Taylor je potisnula osmijeh, svim se silama trudeći usredotočiti na Scottovu priču. Bzz... Bzz... »... jasno, redatelj je rekao da sam mu pao na um za tu ulogu istog trena kad je pročitao scenarij.« Bzz... Bzz... Odjednom je mobitel prestao vibrirati. Jedan je trenutak ležao tiho u njezinoj torbici, a onda... Bzz...Bzz...


Taylor se morala silno potruditi da suspregne osmijeh. Ah... ako ništa drago, čovjek je bio uporan. To mu je valjalo priznati. Upravo tada zazvoni Scottov mobitel. Bio je to spas u zadnji čas. Scott iskrivi lice. »Uh. Koja luda noć, ha?« Izvukao je mobitel iz džepa pa pogledao Taylor. »Oprosti. To je moj agent. Stvarno bih se trebao javiti.« Izišao je iz sobe da preuzme poziv. Kad je Scott napustio blagovaonicu, Taylorin telefon ponovno zavibrira. O, za Boga miloga — posegnula je u torbicu, izvukla ga pa otklopila. »Koji ti je vrag?« bijesno je šapnula. Jasonov blagi glas začuo se s dragog kraja linije. »Pa, zdravo, gospođice Donovan. Bože, već sam se počeo brinuti. Je li sve u redu?« »Zašto me zoveš, Jasone?« prosiktala je Taylor. Provjerila je pogledom kako bi se uvjerila da je Scott i dalje u dragoj prostoriji. »Hm? O, da — vidiš, nisam se mogao sjetiti kad se točno nalazimo sutra, da prođemo kroz treći dio scenarija. U sedam ili u osam?« »Jasone...« Počela je Taylor upozoravajućim glasom. »... a htio sam provjeriti trebam li donijeti večeru u tvoj stan. Ili ćeš se ti pobrinuti za jelo?« Dio nje želio je posegnuti kroz mobitel i zadaviti ga. Drugi dio pak nije mogao a da se ne nasmiješi. »Prestani biti sladunjav. Znaš da mi sad nije zgodan trenutak.« »Zašto? Čekaj — zar je večeras veliki spoj? Jao... na to sam sasvim zaboravio. Sranje.« »Možeš ti glumiti i bolje od toga, Jasone.« Čula je kako se cereka. »Živa istina. Dobro — samo sam želio provjeriti što ima.« Taylor zanemari pitanje. »Gdje si?« Mogla je čuti glasove i glazbu u pozadini. »U Reillyjevoj taverni. Igram pikado.« Jason na čas zastane. »Ali nisi mi odgovorila na pitanje.« Sad je bio red na Taylor da zastane. »Na spoju je sjajno«. Rekla je uvjerljivo. »Baš fino. A kamo te je mladac odveo na večeru?« »Zapravo, kod njega smo. On mi kuha.« Uslijedio je muk. »Ma zbilja«, najzad je rekao, činilo se kroz stisnute zube.


Taylor se nasmiješila u telefon. »Jao, Jasone — ovo mi već zvuči kao ljubomora.« Prezirno je otpuhnuo. »Ljubomoran na Scotta Caseyja? Daj, molim te.« Potom se od srca nasmijao. »Hej, ako ti je zanimljiv, Taylor, samo naprijed. Znam za jednu finu kutiju punu kamenja s kojom se možeš maziti, ako ti je do toga.« Sijevnula je pogledom. »Aha, pa možda mi zaista jest zanimljiv.« »Zbilja? Zašto onda usred svog spoja razgovaraš sa mnom?« »Znaš, to se može lako ispraviti.« I prekine vezu. Taylor je bacila telefon natrag u torbicu, silno uzrujana. Najprije je govorio o tome kako će je odvesti u dolinu Napa, dok je očito isto to planirao s Naomi Cross. Kao da su žene bile zamjenjive poput dijelova igračaka. A sad još i ovo? Namjerno je ometa na spoju. Njegov egoizam zaista nije imao granice. Čim je to Taylor zaključila, njezin se mobitel ponovno oglasio. Ovaj put se nije niti gnjavila pogledati zaslon prije nego što se javila. »Znaš, ako baš želiš označiti svoj teritorij, trebao si se popiškiti na mene prije nego što sam došla ovamo i oboma nam uštedjeti vrijeme.« Na drugom kraju, Jason prasne u smijeh. »Uvijek sam sumnjao da te pale ta perverzna sranja«. Protiv volje, Taylor se nasmije. Uvijek mu je to uspijevalo — u jednom bi je trenutku razbjesnio, a već u drugom je natjerao na smijeh. Bilo je to zapravo prilično podlo. »Zbogom, Jasone. Vidimo se sutra«, rekla je raspoloženo. Potom je sklopila slušalicu i jedan se trenutak zagledala u nju, sve dok nije čula kako se netko iza nje zakašljao. Taylor je podignula pogled i ugledala Scotta koji ju je promatrao s dovratka. I doimao se strahovito nezadovoljnim. Tamo u Reillyjevoj taverni, Jeremy je promatrao kako Jason sprema mobitel u džep. »Nimalo nisi ljubomoran na Scotta Caseyja, je ’l?« Značajno pogleda na ploču za pikado, gdje je Jason zalijepio Scottovu fotografiju. Tri strelice uočljivo su stršile iz glumčeva čela. Jason je ignorirao pitanje. Prišao je ploči i istrgnuo strelice. »On njoj kuha«, rekao je s gnušanjem kao da je riječ o zločinu. »Kao da će ona pasti na to. To je tako... amaterski.« »I ja kuham za svoje cure«, ponudio je Jermey.


»Zato što moraš. Ne možeš si priuštiti da ih nekamo izvedeš.« »To je istina«, dobrodušno zaključi Jeremy. »Iako sam otkrio da žene stvarno uživaju u tjestenini sa sirom.« Niti se ne gnjaveći sa simbolično zajedljivim odgovorom, Jason je napeto zurio u sliku Scotta Caseyja na ploči ispred sebe. Iznenada, silovito baci tri strelice, jednu za drugom. Okrenuo se i otpio gutljaj piva, a Jeremy je zadivljeno kimnuo. Tamo na ploči, strelice su probile oba Scottova oka. Treća mu je stršila iz grla. »Nije loše«, rekao je Jeremy. »No ovo možda nije loš trenutak da raspravimo malo o tvom problemu s kontrolom bijesa.« Jason je sjeo za njihov stol dok se Jeremy pripremio za bacanje. »Ne misliš li da se Taylor možda stvarno sviđa taj tip?« Jeremy slegne ramenima. »Ne znam. Nisam upoznao previše žena koje ne bi bile impresionirane Scottom Caseyjem.« Uperio je strelicu u Jasona, promislivši. »Ali opet, nisam nikad upoznao ženu koja bi bila toliko i u potpunosti ravnodušna prema tebi, tako da možda ipak ima nade.« Jason se nije niti pokušao nasmiješiti. Zapravo, izgledao je prilično otužno. Jeremy odustane od bacanja i sjedne. »Stvarno, Jasone — što se događa s tobom i tom curom? Ovo ti nimalo ne sliči.« »Svi mi to kažu.« »Onda, u čemu je stvar?« Jason uzdahne. »Ne znam...« Pogledao je Jeremyja, najednom se uozbiljivši. »Znam samo da ne mogu prestati misliti na nju..« Sad je bio red na Jeremyju da uzdahne. »Ah... prijateljska zona. Znam kako je to.« Njih dvojica nastave sjediti u tišini. Tada se Jeremy nečega dosjetio. »Hej! Znaš što ti treba? Pravi izlazak s dečkima. Nikakvo holivudsko tetkasto klupsko sranje. Čuo sam da večeras igraju poker. Samo nekoliko pisaca koje poznajem, bez velikih uloga. Možemo pušiti cigare, piti viski, razgovarati o...« »Poker?« Jason ga gorljivo pogleda. »Zašto mi to pnje nisi spomenuo?« »Pa, nisam bio siguran hoće li te zanimati. S obzirom na tvoja loša iskustva...« »U redu, nekoliko puta sam dobio loše karte«, rekao je ravnodušno. »Tko nije?« Jeremy je pokušao potisnuti osmijeh. Sirotan stvarno nije imao pojma. Nema tog pokeraša koji već u prvom dijeljenju ne bi pročitao ono njegovo okretanja sata na


zapešću. Zato je suptilno usmjerio Jasona na craps prije nekoliko godina, kad su počeli odlaziti u Vegas, a Jason je počeo ulagati velike iznose. Naravno, Jeremy je pretpostavio, bolji bi čovjek jednostavno rekao svom prijatelju što je na stvari, ali sve dok Jason nije upadao u ozbiljne nevolje — hej, sve dok je još uvijek vozio vražjeg Aston Martina i živio u kući vrijednoj dvadeset pet milijuna dolara — Jeremy nije vidio ništa loše u tome da drži jezik za zubima. Svako toliko, bilo bi prilično očito da Jason laže. Kao onaj put, prije mnogo godina, kad je tvrdio da je izgubio ulogu u Brzini od Keanua jer je redatelj rekao da je previsok za scene u autobusu. Zato je Jeremy i ovaj put ostao šutke. »Da, u pravu si, Jasone«, rekao je pomirljivo. »Dopale su te loše karte nekoliko puta, to je sve.« Jason je nestrpljivo protrljao ruke. »A to znači da sam u igri — već osjećam kako mi se smiješi božica sreće.« Uperio je prst u Jeremyja, pun samopouzdanja. »Bolje ti je da pripaziš večeras. Ne bih volio da izgubiš i ono malo love za tjesteninu sa sirom.« Kako bi i dalje mogao držati jezik za zubima, Jeremy je otpio velik gutljaj piva. Kad ga je iskapio, spustio je bocu na stol i pokazao na vrata. »Idemo?« Jason je kimnuo i Jeremy je krenuo za njime. Imao je neobičan osjećaj da će mu se odresci vratiti na ovotjedni jelovnik. Kasnije te večeri Taylor je ušla u svoj stan. Nije bila raspoložena za iznenadnu poplavu svjetlosti pa je upalila samo jednu svjetiljku u dnevnoj sobi. Odbacila je cipele i utonula u kauč. Nije bila bogzna kakav stručnjak — ovo joj je bio prvi spoj unatrag nekoliko godina — ali imala je dojam da bi netko sa strane, netko objektivan, mogao reći kako je večer prošla relativno dobro. Misli joj otplove na ono što je smatrala prekretnicom večeri: trenutak kad je prekinula razgovor s Jasonom i ugledala Scotta kako stoji na dovratku. Po izrazu njegovog lica shvatila je da zna s kim je razgovarala. »Trebala bi biti oprezna s njime«, rekao je bezbojnim glasom. Taylor je ubacila mobitel u torbu. Da, pa, hvala na novostima. »Samo smo prijatelji«, odvratila je. Scott je sjeo pored nje. »Sad ste, dakle, prijatelji? Zar nisi rekla da ste poslovni suradnici?«


Taylor se igrala svojom čašom. Nije bila sigurna duguje li mu ikakva dodatna objašnjenja. Poznavali su se koliko — šest dana? »Samo smo prijatelji, Scotte«, jednostavno je ponovila. Naizgled osjetivši njezin oprez, Scott je odustao od ispitivanja. »Samo sam zabrinut za tebe, to je sve. Poznajem gomilu žena kojima je Jason Andrews slomio srce. A to nije lijep prizor.« Zastao je. »Štoviše, ta moja prijateljica...« Zamukao je zatresavši glavom. »Ma nije ni važno. Ne moraš to slušati.« Taylor je o ovome promislila. Zbilja? Možda je ono što je Scott imao za reći, ma što to bilo, upravo ono što je trebala čuti. Odvjetnica u njoj zaključi daje najbolje što prije doznati sve činjenice. »Ne, molim te«, rekla mu je. »Voljela bih čuti to što si kanio reći.« Scott je izgledao kao da mu je ovo silno teško palo. »Pa... Jason je izlazio s tom curom koju poznajem. Ona je supermodel...« Naravno da je supermodel. »... i navodno«, nastavio je Scott, »ona i Jason otišli su zajedno u London. Morala je biti tamo zbog nekog snimanja ili tako nešto. Ali trećeg dana napustio je hotel nakon doručka, rekavši joj da ide na probu za odijelo u Savile Row.« Vjerojatno za odvjetnički triler koji snima, pomislila je Taylor. Dakle to je nešto što se nedavno dogodilo. »Ali sigurno je proba trajala vraški dugo«, Scott nije prekidao priču, »jer tvoj se "prijatelj" Jason nikad nije vratio u hotel. Ostavio je tu sirotu curu samu u Londonu, niti je ne pozdravivši. Mislila je da mu se nešto dogodilo, da ga je netko oteo, da je poginuo ili takvo što, sve dok iduće jutro nije vidjela fotografije u Daily Mirroru. Britanski paparazzi su ga uhvatili u zračnoj luci kako se živ i zdrav ukrcava na let za Los Ángeles.« Taylor je ostala tiho nakon što je Scott dovršio s pričom. Iskreno govoreći, nije znala što bi na sve to rekla. Pod pretpostavkom da je ovo bila istina, zar je bila iznenađena što je Jason bio tako bešćutan? Je li bila razočarana? Ljuta? Zurila je u svoju čašu s vinom, osjećajući na sebi Scottov pogled. Znala je da nešto mora reći. »Ajme. Pa rekla bih da stvarno nemam pojma zašto bi Jason takvo što učinio.« »Zato što može.« Scott je uzeo Taylorinu čašu i odložio je sa strane da im ne smeta. Govorio je


oprezno dok je gledao u nju. »Znaš, Taylor, neki kažu da može imati svaku koju poželi.« Ovo ju je prilično pogodilo. Taylor promisli o Scottovim riječima. Ma zbilja? Tako kažu? U tom trenutku znala je što joj je činiti. Posegnula je i privukla Scotta k sebi. I poljubila ga — dugim, dubokim poljupcem. Kad se odmaknula, zagledala mu se ravno u oči. »Znaš što, Scotte? Mislim da ti je bolje da počneš slušati neke druge ljude.« Sjedeći na kauču u svojoj dnevnoj sobi, Taylor se mislima vrati u sadašnjost. Okej, dakako, bio je to dobar poljubac. A u interesu potpunog razotkrivanja, poljubac u kuhinji, dok su pospremali nakon večere, također nije bio nimalo loš. Kao ni stvarno dug poljubac na rastanku, dok su bili naslonjeni na njezin automobil. Da, zaključila je Taylor, sve u svemu, bio je to uistinu ugodan prvi spoj. Kuhao joj je, obasipao je komplimentima, čak i izrekao sve one prave stvari, primjerice, da će je nazvati idućeg dana i, za Boga miloga, bio je on Scott Casey. Ali. Nešto je nedostajalo. Taylor se sklupčala i naslonila glavu na mekanu brušenu kožu jastuka na kauču. Upravo se vratila sa sjajnog prvog spoja sa zgodnom međunarodnom filmskom zvijezdom, i pomislila da nešto nedostaje. Ali nije mogla poreći, nešto je doista manjkalo na njihovom spoju. Jer niti jedan poljubac sa Scottom nije se mogao mjeriti s onim »gotovo« poljupcem s Jasonom. Taylor je frustrirano sklopila oči. Kvragu, pomislila je, nije bilo važno što je njezina večera sa Scottom završila samo poljupcem. Jer, bilo je to isto kao i da su se poševili. Trebao joj je netko tko će je spustiti na zemlju. Trebao joj je netko tko će je propisno odalamiti po glavi i snažno udariti nogom u dupe. Trebale su joj Val i Kate. I to brzo.


Dvadeset prvo poglavlje JEDNOLIČAN GLAS svjedokinje otezao se do u besvijest. Gledajući je sa svog mjesta za stolom obrane, Taylor je krajičkom oka pogledala prema poroti, želeći vidjeti njihovu reakciju na svjedočenje koje je trajalo satima, i nije mu se nazirao kraj. Vidjela je da je troje porotnika već klonulo, a i ostalih šestero samo što nisu popadali poput muha. Gledala je kako porotnici u najdaljem kutu glava počinje padati kao učenici na satu povijesti. Čekaj... evo je, sad će... Glava porotnice pala je na naslon, razjapljenih usta. Taylor se naceri. Još jedna. Naoko nesvjestan ovih događanja, Frank je stajao na podiju postavljajući opširna pitanja, jedno za drugim. Čini se da nije bio nimalo svjestan mučenja kojim je izložio porotnike, a od kojih je kanio tražiti presudu u korist svoje stranke, vrijednu trideset milijuna dolara. »... i kako sam ranije rekla«, nastavila je mljeti svjedokinja, »mnogo sam puta načula kako menadžeri za nas žene govore da smo "koke".« »Koliko ste puta čuli da menadžeri upotrebljavaju tu riječ?« upitao je Frank. Svjedokinji je trebao jedan trenutak da odgovori, kao da se mora pribrati. Taylor se trudila da ne zakoluta očima prema Dereku koji je sjedio pored nje. »O, ne mogu niti nagađati«, svjedokinja je odgovorila suznih očiju. »Moj je menadžer upotrijebio taj ponižavajući izraz previše puta da bih mogla izbrojiti.« Frank suosjećajno kimne. »Onda bismo se možda mogli prisjetiti svih onih prilika u kojima je vaš menadžer upotrijebio riječ "koka". Jedna po jedna, do posljednjeg detalja.« Ovo je prevršilo svaku mjeru. Taylor ustane. »Moram uložiti prigovor na ovakvo ispitivanje, časni suče.« Sudac je pogleda. »Na osnovu čega?« »Pa, za početak, ovakvo je što ubitačno slušati u petak, u četiri popodne.« Porotnici — barem oni koji su još uvijek bili budni — nasmijaše se. Frank bijesno udari šakom o stol. »Časni suče — prigovor gospođice Donovan nije na mjestu. Zahtijevam opomenu za njezino ponašanje, i želim da se njezina


primjedba izbriše iz zapisnika.« Taylor pomirljivo slegne ramenima. »U redu — preformulirat ću prigovor i dodati da ništa što smo čuli u ovom svjedočenju nije bilo ni blizu seksualnom zlostavljanju.« Sudac je podignuo ruku prije nego što je Frank dospio odgovoriti. »U redu, sad bi bilo dosta. Slažem se da je kasno. Možda bi bilo dobro da napravimo stanku.« Zagledao se sa svoje klupe u Franka. »Odvjetnice, imate li namjeru nastaviti s ovim ispitivanjem u ponedjeljak?« »Časni suče, ako mi dopuštate«, uskočila je Taylor, »kako bismo nastavili s ovim suđenjem, tuženik će potvrditi izjavu svjedokinje o tome daje nekoliko puta čula riječ "koka" na radnom mjestu.« »Ne nekoliko, časni suče, nego nebrojeno puta«, bijesno je dočekao Frank. Taylor nedužno podigne ruku. »E sada je odvjetnik već postao pohlepan, časni suče.« S porotničke klupe ponovno se začuo hihot. Sudac lagano udari čekićem. »Kako bi suđenje teklo po rasporedu, prihvatit ću prijedlog obrane. Neka uđe u zapisnik izjava svjedokinje da je na radnom mjestu čula riječ "koka" nekoliko puta.« Strogo je pogledao Franka. »Gospodine Siedlecki, već zaostajete dva dana sa svojim svjedocima. Predlažem da iduća svjedočenja budu sažetija.« Potom se sudac okrene Taylor. »A što se tiče vas, gospođice Donovan, molim da vaši prigovori ubuduće budu u skladu s Federalnim zakonima o dokazima.« Glas mu je bio odlučan, no na licu se mogao nazrijeti tračak osmijeha. »Da, časni suče«, rekla je Taylor krotko. Znala je kada bi pretjerala. »U redu, dame i gospodo, sud se raspušta do ponedjeljka ujutro«, sudac se obratio poroti. »Podsjećam da nije dopušteno razgovarati o slučaju, niti međusobno, sve dok ne dođe vrijeme za presudu.« Udario je čekićem. »Sud je završio sa zasjedanjem.« »Neka svi ustanu! Časni sud se raspušta«, uzviknuo je sudski poslužitelj. Sudac je ustao, a za njim i svi ostali u sudnici. Dok je sudski službenik pratio porotnike iz sudnice, nekoliko njih u prolazu je kimnulo i nasmiješilo se Taylor. Derek se priguno bliže. »Obožavaju te«, šapnuo je. Taylor se ponosno naceri. Bože, kako je samo uživala u ovome. Pošto su porotnici napustili sudnicu, stala je na brzinu ubacivati spise u aktovku. »Kasnim — moram juriti«, rekla je Dereku. »Ali trebali bismo se naći u nedjelju navečer da prođemo kroz pitanja? za idući tjedan.«


Derek ju je sa zanimanjem pogledao. Taylor je posumnjala da njegov značajan pogled ima nešto s činjenicom da je u ponedjeljak dobila cvijeće od Scotta Caseyja. Vijest se poput šumskog požara proširila uredom. »Imaš velike planove za večeras?« upitao je. »Daj da pogodim — druženje s Johnnyjem Deppom u L’Ermitageu, možda?« Taylor podigne pogled, iznenađena. »Dakle, dakle... u tebi ipak čuči mudrijaš, Derek. Sviđa mi se to.« Mlađi suradnik se isceri. »Mislim da se pretvaram u tebe. Još jedan tjedan i počet ću se razbacivati riječju na "J" po uredu.« Taylor ga sa simpatijama potapše po ramenu. »Mislim da si siguran. Ja nikad ne bih rekla riječ na "J" u uredu.« Zaigrano namigne, dograbi aktovku, poželi Dereku ugodan vikend i žurno napusti sudnicu. Vozeći do zračne luke i osjetivši kako u njoj buja uzbuđenje, Taylor je uvježbavala razne načine kojima će ispričati Val i Kate o svemu što se događalo otkako je došla u Los Angeles. Nažalost, svaki scenarij koji je dosad uspjela smisliti zvučao je kompletno i kriminalno besmislen. »Bok, cure«, valjda je uvijek mogla reći. »Pogodite što mi se dogodilo? Surađujem s Jasonom Andrewsom na njegovom novom filmu, i letjela sam njegovim privatnim avionom u Las Vegas gdje smo se umalo poljubili, a onda sam bila na toj glamuroznoj zabavi gdje me je Scott Casey pozvao vani, i oh — usput, poljubili smo se, nekoliko puta, štoviše — nakon što mi je skuhao večeru u svojoj raskošnoj kući gore u holivudskim brdima.« E to je već bio razlog da je strpaju u luđačku košulju i dodijele joj jednosmjernu kartu za čikašku umobolnicu. Taylor je shvaćala da se ova situacija treba pažljivo razraditi, naročito kako bi izbjegla da povrijedi osjećaje svojih prijateljica jer im ništa od svega nije ranije ispričala. Odlučila je pričekati dok ne dođu u njezin stan. Najprije će se smjestiti, a onda će im polako sve ispričati, na način koji će biti makar donekle prihvatljiv. Vozeći autoputom toga popodneva, Taylor je, prvi put otkako je došla u Los Angeles, imala osjećaj da je uspjela doći do daha. Uhvatiti trenutak za sebe kako bi zaista mogla promisliti o svemu što se dogodilo u proteklih mjesec dana. Jason Andrews. Scott Casey. Taylor najednom prasne u smijeh. Smijala se toliko da je morala obrisati suze iz očiju kako bi mogla vidjeti cestu pred sobom. Prolazeći mimo nje u Mercedesu, preplanuli kalifomijski par zagledao se u nju s


čuđenjem. Ruku na srce — imali su što i vidjeti — žena, sama u automobilu, kako se histerično smije. U jednoj ludoj sekundi pala je u iskušenje da spusti prozor i dovikne: »Ali, zar ne znate tko sam ja? Tajanstvena žena.« No Mercedes se provezao, a trenutak je prošao, pa je i njezin smijeh počeo polako jenjavati. No njezino je dobro raspoloženje potrajalo. Bio je predivan dan u Los Angelesu — još nije bio sumrak — a ona će uskoro vidjeti svoje najbolje frendice nakon; gotovo dva mjeseca. Bila je ushićena što će im pokazati ; sve što je kanila, i radovala se zajedničkim trenucima s djevojkama. Upravo joj je to silno nedostajalo. Taylor se pitala kako će prijateljice reagirati na njezine novosti. Pitala se što će reći za Jasona. O da, i za Scotta Caseyja, također. Pitala se imaju li luđačke košulje u njezinoj veličini. Taylor je stajala pred rampom za sigurnosnu provjera, čekajući da se pojave Kate i Valerie. Najprije je ugledala Val, koja je smjesta potrčala prema njoj ispruženih raku. »Taylor Donovan!« ushićeno je ciknula. Val je bila takva — sve je emocije imala u rukavu. Kao i u hlačama, čarapama i cipelama. Iza nje se pojavila Kate, smirenija no Val, ali ništa manje sretna što je vidi. »Ma vidi ti ovu kalifomijsku cura«, rekla je i namignula. Već u idućoj sekundi njih tri su se grlile i pozdravljale, uzbuđeno uglas govoreći, sve dok ih Taylor najzad nije odvukla od sigurnosne rampe. »Kakav je bio let?« pitala je. »Jesu li vam provjeravali prtljagu.« »Val je morala prijaviti«, obavijestila je Kate. »Ponijela je petnaest odjevnih kombinacija za dvije večeri. I devet pari cipela.« »Ne obaziri se na njezine mušice«, na to će Val. »Samo je bijesna jer sam vidjela Josha Hartnetta u prvom razredu, a ona nije.« »Ono nije bio Josh Hartnett. Onaj klinac jedva da je imao osamnaest godina«, rekla je Kate. »Rekla sam ti da ovdje ljudi sporije stare. To je zbog svježeg kalifomijskog zraka«, odvratila je Val. »Da, baš je zbog toga poznat Los Ángeles«, suho je rekla Kate. »Zbog svježeg zraka.« Taylor je zastala i pogledala prijateljice. Imala je dojam kao da je ponovno doma. »Bože, kako ste mi nedostajale vas dvije«, rekla je, obje ih promotrivši sa


zadovoljnim smiješkom. Najprije Valerie, sa svojom do ramena dugom, kovrčavom plavom kosom i tipičnim, pomalo eklektičnim stilom odijevanja — na sebi je imala traperice, lepršavi šareni top i pretjerano velike viseće naušnice. U strogom kontrastu s njom, Kate je ravnu kosu boje ebanovine zategnuta u ozbiljnu punđu, na sebi imajući sivo odijelo na prugice i ravne cipele Marc Jacobs. Činjenica da su te dvije žene konačno sletjele u Los Angeles u Taylor je pobudila svu silu osjećaja. »Divno izgledate, cure«, sretno je uzdahnula. Na to se Kate prigne i glasno prišapne Val. »O,. ne — mislim da se raspelanezila.« Val je jednom rukom prekrila usta. »Rekla sam ti za ono hihotanje«, odvratila je. »Tako je«, Kate pokaže na Taylor, iznenada se sjetivši. »Ti. Pjevaj! Hihot? Tajanstveni izlazak? Što se to ovdje događa?« Taylor pokaže rukom oko njih. »Možemo li najprije otići odavde. Mislim da će nam za sve to trebati nekoliko pića«. Valerie pomirljivo slegne ramenima. »U redu. Ionako bih se najprije voljela osvježiti u stanu.« Kate zakoluta očima. »Osvježiti? Provela si dvadeset minuta šminkajući se u avionu prije nego što smo sletjeli.« Valerie prostrijeli Kate ultraozbiljnim pogledom., »Katherine. U Los Angelesu smo! Dok je ovdje, čovjek mora izgledati bolje nego ikad. Nikad se ne zna na koga bi mogao naletjeti.« Val provuče ruku kroz Taylorinu dok su njih tri odlazile prema traci za preuzimanje prtljage. »Reci joj, Taylor.« Kate povuče svoj koferčić, slijedeći ih u stopu. »Da, reci mi, Taylor«, izazvala je. »Reci mi kako slavni ovdje naprosto padaju s drveća. Kao naranče.« Taylor je gledala ravno ispred sebe dok su hodale, u sebi se moleći da se ne izlane dok su još u zračnoj luci. »Ovaj... idemo najprije do mene, i onda ću vam ispričati sve što želite znati.« Nakon što je smjestila Kate i Val u gostinjsku sobu, Taylor svima natoči po jedan martini s mangom. Svoje je piće slistila naiskap, zaključivši da će joj razvezati jezik koji bi u posljednje vrijeme zapeo svaki put kad bi samo i pomislila na Jasona Andrewsa. Oh, da, i na Scotta Caseyja, također. Naravno. Shvativši da više ne može odgađati, Taylor spusti čašu na kuhinjski stol, odlučna da sve okonča.


»Okej, čujte. Moram vam nešto reći. Zapravo, više toga.« Duboko uzdahe. Polako, samo polako. »Dakle, ovako stoje stvari: tvrtka mi je dodijelila taj projekt, i morala sam o svemu šutjeti kako bih izbjegla publicitet zbog suđenje koje je u tijeku.« Taylor zastane. Kvragu — ovo nije dobro ispalo. »Nije da sam mislila, dakako, da bi bilo koja od vas dvije namjerno nešto izbrbljala«, ispravila se. »Ali..« »O, moj Bože«, prošaptala je Kate, očiju raširenih od šoka. »Ne vraćaš se u Chicago.« Taylor zatrese glavom. »Naravno da se vraćam. Ne radi se o tome.« Pribrala se. »Kako bilo, u tom projektu moram surađivati s izvjesnom osobom, i pomoći mu s...« Valerie ushićeno đahne. »Znala sam! Hodaš s nekim?« Taylor uperi prst u nju. »Ne. Sasvim sigurno nismo u vezi. No postoji i taj drugi tip, ali tek smo se upoznali prošli tjedan pa nisam sigurna kako će to završiti...« Vidjevši da su joj prijateljice posve izgubljene, počne ispočetka. »Dajte da počnem ispočetka. Prije nekih mjesec dana, upoznala sam...« Prekine je glasno kucanje na ulaznim vratima. Taylor podigne prst prema prijateljicama. »Zapamtite ovu zadnju misao...« Na putu prema vratima, načula je kako Kate mumlja Valerie. »Kakvu misao? Nisam razumjela ni riječ od svega što je izgovorila.« Taylor je otključala vrata pa ih otvorila. Prije nego što je uspjela reagirati, Jason je sav bijesan uletio unutra. »Gdje si ti? Pokušao sam te dobiti na telefon — jesi li ga isključila? Moraš mi reći koga trebam tužiti. Upravo sam bio s Martyjem na demonstraciji novih plakata kojima studio želi promovirati Inferno.« Jason je dotutnjao u kuhinju, toliko zaokupljen svojim rešetanjem da nije ni primijetio Valerie i Kate. Otvorio je Taylorin hladnjak i poslužio se bocom vode. »A poslušaj tek ovo«, pjenio se. »Blesan koji je dizajnirao plakate slikao me je u toj sceni gdje gasim požar s drugim vatrogascima Ali ako pogledaš plakat sa strane, voda iz crijeva izgleda kao da šiklja iz mojih prepona. Najgore od svega, žele da taj plakat bude postavljen iznad kino ulaza na premijeri. Već mogu vidjeti«, grandiozno je zamahnuo po zraku. »Ne propustite Infemol Neka vas popisa Jason Andrews!« S tim riječima, namigne Taylor. »Ovo sigurno spada u tvoj fah.« Dovršivši svoju paljbu, Jason otpije gutljaj vode. Uto najzad primijeti Kate i Val.


Šarmantno im se nasmiješi. »Oh. Cure. Bok.« Kate i Valerie šutke su sjedile za stolom. Zurile su u to božanstvo, taj savršeni primjerak suvremenog muškarca koji je pred njima stajao u svoj svojoj veličanstvenosti. U kuhinji njihove prijateljice. Valerie se nervozno zahihoće. Kate je držala čašu s martinijem u zraku, i dalje ukipljena nakon Jasonovog burnog ulaska. »Taylor Donovan«, promuklo je prošaptala. »Što ovaj muškarac radi u tvojoj kuhinji?« Jason podigne bocu vode Evian. »Pijem vodu.« Taylor ga ošine pogledom — nije joj bio od bogzna kakve pomoći. Okrenula se prema prijateljicama kako bi ih predstavila — toliko o tome da će im o svemu obazrivo ispričati. »Kate, Val, mislim da znate tko je Jason. Jasone, ovo su Kate i Valerie, moje prijateljice iz Chicaga.« Valerie je poskočila sa stolice, najzad uspjevši pronaći glas. »Ti malo govno«, priprijetila je prstom ispred Taylorinog lica. »Kako si nam mogla ovo prešutjeti?« Ne čekajući odgovor, Val je pohitala kako bi se rukovala s Jasonom, sva se rastapajući. »Tako mi je drago da sam te upoznala, Jasone. Tvoja sam velika obožavateljica — pogledala sam baš svaki tvoj film. Ono kao, šest puta.« Čuvši to, Jason ponosno prekriži ruke na prsima i prostrijeli Taylor samodopadnim osmijehom. »Rekao sam ti«, nečujno je oblikovao ustima. Potom se okrenuo prema Valerie koja je očarano gledala u njega, ne ispuštajući mu ruku iz svoje. »Hvala ti. Uvijek je lijepo to čuti«, toplo je rekao. »Znači, ovo su tvoje prijateljice, Taylor?« Kate i Val uspiju nekako bez riječi kimnuti. »Došle ste, znači, iz Chicaga?« Opet kimanje. Chicago, da, aha, štogod. Vidjele smo te nagog u Na tragu. Jason se okrene prema Kate, nastojeći je izvući iz bunila. »Što su dame planirale večeras?« Val i Kate slegnu ramenima, blesavih osmijeha i dalje zalijepljenih na licima.


Taylor se umiješa, nježno izvukavši Valinu ruku iz Jasonove. »Pokušala sam rezervirati stol kod Koija, ali nemaju mjesta cijeli vikend. Smislit ćemo nešto drugo.« Na to Jason zakoluta očima. Hitro izvuče mobitel, ne uspijevajući potisnuti osmijeh. »Ne prestaješ me oduševljavati, Taylor.« Protiv volje, ona osjeti kako joj rumenilo oblijeva obraze. Jason je zadržao njezin pogled dok je razgovarao na mobitel. »Aha, Marty, ja sam. Rezerviraj mi stol kod Koija večeras, za « Upitno ju je pogledao. »Je li ovo večer samo za djevojke, ili su pozvani i muškarci?« »O, Bože, itekako si pozvan!« uskliknula je Valerie ushićeno. Preko Valeriene glave, on izazovno pogleda Taylor. »Valjda ste opet osuđeni na moje društvo, gospođice Donovan. « Nacerio se Valerie i pojasnio: »Ona misli da me ne podnosi.« Namignuo je, kao da želi reći kako je to malo vjerojatno.


Dvadeset drugo poglavlje DJEVOJKE SU se ustrčale, spremajući se za izlazak. Jurcajući unutra i vani iz kupaonice, isprobavajući raznu odjeću (Valinih petnaest odjevnih kombinacija sad je bilo dobrodošlo), Taylorine prijateljice zahtijevale su znati svaki detalj njezinog odnosa s Jasonom. Pa im je ispričala. Kako ga nije mogla podnijeti kad ga je tek bila upoznala. Kako je bio bahat i bezobrazan i kako ju je uvrijedio na nacionalnoj televiziji. Kako se borila i opirala da je maknu s projekta Andrews, za što, međutim, u tvrtki nitko nije želio ni čuti. »A sad?« upitala je Kate, sjedeći prekriženih nogu na Taylorinom krevetu. Obje su već bile odjevene, dok se Val i dalje premišljala ispred velikog zrcala u kutu spavaće sobe. »A sad, ne znam«, rekla je Taylor i slegnula ramenima. »Valjda mislim da je, znaš, podnošljiv.« »Podnošljiv.« Val se okrenula od zrcala. »Misliš da je Jason Andrews podnošljivi« »Pa...« oklijevala je. »Bi li voljela promijeniti svoj iskaz, Taylor?« upitala je Kate u odvjetničkom stilu. Ona potom ispriča prijateljicama sve o Vegasu i o tome kako je u trenutku alkoholom potaknute slabosti (to joj je bila službena priča koje se i dalje čvrsto držala) umalo poljubila Jasona, no prekinula ih je horda izbezumljenih obožavatelja. »Čovječe, mrzim kad se to dogodi«, prekinula ju je Kate. »Izbezumljene horde obožavatelja sve uprskaju.« Onda im je Taylor još ispričala o zabavi, do detalja opisavši Jasonovu veličanstvenu kuću. Ali, zbog ni njoj znanoga razloga, preskočila je susret s Naomi. Ponos, možda. »I što sad?« upitala je Val. Najzad se odlučila za crveni top bez rukava i traperice True Religion. »Sto se događa među vama?«


»Ništa se ne događa među nama«, rekla je Taylor. »Pa, zar to nije zločin...« Mozgala je naglas Val. »Trebaš se na to baciti što je prije moguće, Taylor. Ono kao, večeras. Inače si budala.« Prije nego što je Taylor uspjela odgovoriti, oglasi se zvono na vratima. Val poskoči i uzbuđeno otrči u dnevnu sobu. Taylor i Kate krenu za njom i dostignu je kad je već virila kroz prozor. Okrenula se, pokazavši vani. »Taj tip kojeg smatraš podnošljivim upravo je poslao limuzinu po nas. Što imaš na to reći?« Kate i Taylor znatiželjno provire kroz prozor. »Što si mu, pobogu učinila?« upitala je Kate gledajući limuzinu. »O, znaš, nekoliko puta mu zalupila vrata pred nosom, poklopila slušalicu, nabacila koju uvredu.« Kate kimne. »Ah, znači uobičajeno.« Njih dvije razmijene osmijeh. Zatim su kroz prozor promatrale Valerie koja je već odlepršala vani. Zastala je kod limuzine i grandiozno poslala poljubac nekolicini Taylorinih susjeda prije nego što je uskočila unutra. Gdje god su se te večeri pojavili, ljudi su buljili. Kod Koija, dok su njih petero (Jason je poveo Jeremyja) uživali u suludo skupom sushiju te slistili nekoliko rundi pića, ljudi su buljili. Kod Teddyja u hotelu Roosevelt, dok su se smijali za stolom uz bazen, ljudi su buljili. Kad su napustili Teddyja i ušli preko reda u Privilege, ljudi su buljili. Dok ih je u klub s bijelim zidovima i bijelim podom, uvodio menadžer (sav u bijelome) pa ih poveo prema privatnom separeu (bijela koža, jasno), ljudi su buljili. A Kate i Val uživale su u svakoj sekundi. Morala je to biti jedna od najboljih, ako ne i najbolja večer u njihovom životu. A sasvim je sigurno bila najglamuroznija. Kamo god da došli, prema njima se odnosilo kao da su članovi kraljevske obitelji. I sve to zbog Jasona. Nakon što je konobar primio narudžbu za pića, Taylor se zatekla kako razmišlja o Jasonovom ponašanju te večeri. Bio je izuzetno galantan s njezinim prijateljicama. Šarmantan. Ljubazan. Skroz naskroz drag, zapravo. Tijekom večeri trudio se da se njezine prijateljice dobro zabave. Razgovarao je dugo s objema, iskreno se trudeći da ih bolje upozna. Do te mjere, ustvari, da je Taylor imala dojam kao da je cijelu večer provela s Jeremyjem. Što je bilo savršeno u redu. Njezine su prijateljice mogle imati Jasona Andrewsa


— ona sama već je dovoljno vremena provela s njime. Nije li? Ispijali su drugu rundu pića kad je Taylor primijetila da se gomila ljudi okupila oko njihovog stola. Kad se znojan i pripit tip s pretjeranom količinom gela u kosi — poznat po tome što je »poznati« naftaški nasljednik koji se druži s Paris Hilton (upućeno joj je šapnula Valerie) — zabio u Taylor i umalo je zalio pićem, Jasonu kao da je prekipjelo. »Idemo otraga«, objavio je. Taylor je iskoristila prednost mijenjanja lokacije pa krenula prema šanku kako bi podmirila račun. Jason je cijelu večer sve plaćao i ona se osjetila krivom imajući dojam da previše iskorištavaju njegovu velikodušnost. Možda jest pun kao brod, ali i ona sasvim sigurno može podnijeti platiti nekoliko pića. Izvukla je kreditnu karticu iz torbice i rukom pokušala dozvati konobara kad se kraj nje stvorio Jason. »Što planiraš s time?« Veselo je pokazao je na kreditnu karticu. »Dopusti mi da barem platim piće.« Bila je uporna. »Zašto? Da bi mi kasnije mogla to naplatiti kao odvjetnički trošak?« Izazovno se nacerio. Prisjetivši se njihovog neugodnog razgovora na tu temu, Taylor se zacrveni. »Ne brini, neću ti ovo naplatiti«, rekla je. »Sumnjam da bi itko ovo mogao nazvati poslovnim izlaskom.« Pokazala je na krcat bar. Jason se naslonio na šank. »Ne? Onda kako bi točno ovo nazvala?« I sam je pokazao prema ljudima, oponašajući je. Upravo u tom času, netko je naletio na Taylor i odgurnuo je od Jasona. On ju je uhvatio, položivši joj ruku na bok kako bi je zaštitio od gužve. Stisnuta uz njega, Taylor je očima potražila njegove. Bilo je na stotine ljudi u klubu te večeri. No ona je odjednom imala osjećaj kao da su sami. Dok su stajali tako pod prigušenom, zavodljivom svjetlošću svijeća, Jasonove su misli jurcale u milijun različitih smjerova. Gledao je kako se Taylor odmiče korak unatrag, malo se udaljivši. Doimala se pomalo zatečenom. Dobro, pomislio je Jason, bilo je i vrijeme. »Kako to misliš?« upitala je pokušavši nastaviti normalan razgovor. »Kako bi što nazvala?«


Pokazao je na njih dvoje. »Mislim da si jednom rekla da te salijećem.« Taylor se nasmiješi. »Zar ja? To ne zvuči kao nešto što bih ja rekla.« Jason se dao zakleti da joj je u glasu čuo zavodljivi ton. »Ne, ne, točno se sjećam razgovora«, rekao je. »Bili smo u hotelu Bellagio, na terasi...« Talyorini obrazi značajno porumene, a Jason je znao da ne samo da se sjeća razgovora nego i onoga što se dogodilo, odnosno umalo da se dogodilo, odmah potom. Upravo u tom trenutku rulja ponovno navali. Kako bi izbjegao da se ne sudari s Taylor, uhvatio se za šank, zarobivši je rukama. Nasmiješio joj se, misleći na njihov trenutačan položaj. »Da, mislim da smo upravo ovako završili prošli put.« Pogledala ga je. »Trebali bismo se vratiti društvu.« »Već smo ionako proveli dovoljno vremena s njima.« Nagnula je glavu. »Mislila sam da uživaš u razgovoru s Kate i Valerie.« »Zato što su tvoje prijateljice.« Jason je zastao. »Sve je to zbog tebe, znaš.« Opazio je bljesak u njezinim očima, ali ovaj put to nije bio bijes. »Jasone...« rekla je promuklo. Čovječe, svaki put bi ovo osjetio. Zaboravivši gdje se nalaze, i sve oko njih, Jason se nagne dolje i šapne je u uho: »Reci to opet, Taylor. Volim kako izgovaraš moje ime.« Čuo je kako je brzo udahnula na intimnost njegovih riječi. Pomaknuo je glavu tako da su im usne bile razdvojene svega nekoliko centimetara. Oči su joj bile tamne i zamagljene. Okrenula je lice prema njegovom i polako se počela naginjati, kao da je i sama privučena nekom nevidljivom silom i ne može joj se oduprijeti... »Jasone.« Samo što osoba koja je ovaj put izgovorila njegovo ime nije bila Taylor. Bio je to Jeremy. Jason pogleda i vidje prijatelja pored sebe. Njegov je pogled govorio sve — Ti to mene zajebavaš? Jeremy nabaci pokajnički izraz na lice. »Žao mi je, stari — moramo se povući otraga. U slučaju da nisi primijetio, ovi ljudi su pomahnitali.« Pokazao je na gužvu iza njih. »Mislim da ih klupski izbacivači neće još dugo moći zadržavati.« Jason poviri iza Jeremyjevog ramena u uvidje da je u pravu. Mnoštvo žena i muškaraca navaljivali su naprijed, pokušavajući se probiti između tri izbacivača koji


su tijelima napravili zaštitni zid oko njih. Jason kimne u znak pristanka. Inače je bio vrlo oprezan na javnim mjestima, ali u posljednjih nekoliko minuta s Taylor potpuno se zaboravio. »Pođi prvi«, rekao je Jeremyju dok je pogledavao prema mnoštvu. Potom je spustio pogled na Taylor i obgrlio je oko struka. »Budi između mene i Jeremyja«, rekao je. Upravo tada žena u svojim srednjim dvadesetima uspije se izmigoljiti iza jednog od izbacivača. Poletjela je prema Jasonu, odgumuvši pritom Jeremyja i Taylor. »O, Bože! Jasone — obožavam te!« Grozničavo je vrisnula. Jedan izbacivač zgrabi je prije nego što se bacila na Jasona i povuče je natrag. Jason posegne za Taylor. »Jesi li okej?« Ali ona kao da ga nije čula. Pogled joj je bio fiksiran na ženu koja je sad pravila scene, divlje grebući izbacivača koji ju je odvukao od Jasona. »Čekaj — molim te!« očajnički je urlala. »Samo mu želim nešto reći.« Taylor je bila opčinjena. Jason je uze za ruku. »Taylor, moramo se maknuti odavde.« Čuvši njegove riječi, kao da se prenula. Kimnula je. »Oprosti. Naravno.« Tiho je slijedila Jasona i Jeremyja do privatnog odjeljka otraga. Jason jedva daje ugrabio priliku da ponovno razmijeni koju riječ s Taylor. Ostatak je večeri provela s prijateljicama, a on se nije želio nametati. Pretpostavio je da je uzrujana zbog incidenta sa ženom i želio ju je malo ostaviti na miru. Ljudima oko njega, nažalost, nije bilo druge nego prihvatiti takve stvari. Čak i ako je bilo malo više nego uvrnuto. Ostali su u klubu do zatvaranja. Na odlasku, menadžer je rekao Jasonu da se pred klubom stvorila gomila paparazza pa im predložio da iziđu na stražnji izlaz. Dok je njih petero odlazilo prema limuzini koja je čekala u pokrajnjoj ulici, Jason je mogao čuti kako djevojke ushićeno prepričavaju događaje minule večeri. Promatrao je Taylor dok se odvajala od prijateljica i pošla prema njemu. Jeremy je diskretno požurio naprijed kad je ona počela koračati uz njega. Nakon trenutka-dva hodanja u tišini, zaustavila se i posegnula za njegovom rukom. »Jasone, čekaj.« Potom je s nelagodom zastala i pogledala ga u oči. »Hvala ti. Za večeras.« Kimnuo je, blago se smiješeći. »Nema na čemu.«


Stajali su tamo, a Jason je zamijetio da je ovo bio prvi put da nije upropastila trenutak nekom zajedljivom primjedbom. Ma kakvi. Umjesto toga, trenutak je uprskala Valerie koja im je do viknula. »Hej! Spori ste kao puževi.« Jason i Taylor su pogledali prema njoj, vidjevši je kako viri kroz otvor na krovu limuzine. »Imate li što protiv da malo pružite korak?« upitala je vidno pripita. »Možete nastaviti svoje došaptavanje kod Taylor — idemo svi tamo. Tulum se nastavlja!« Jason je dobacio pogled Taylor, znatiželjan da vidi njezinu reakciju na ovakav rasplet događaja. Slegnula je ramenima i nasmiješila se. »Hoćemo li?«


Dvadeset treće poglavlje I TAKO se društvance okupilo kod Taylor, gdje je bilo puno : smijeha i pića. Veselica, Kate je objavila, kako će opisati US Weeklyju ovu noć čim se vrati u Chicago. Pijanka, rekao je, Jeremy, podupirući Kate. Taylor se zapitala flertuju li njih dvoje. Dotle, Valerie se opružila na kauču. U svom nacvrckanom stanju, upravo se dosjetila nečemu što, čini se, u tom trenutku nije imalo previše smisla. »Taylor, nisi li ranije spomenula da si bila na spoju?« Zamahnula je čašom, a martini s mangom mućkao se unutra. Bilo je to poput ploče koja je odjednom počela preskakati. Taylor nekako cijelu večer nije ni pomislila na Scotta Caseyja. Pročitavši zaleđen izraz na Taylorinom licu, nešto nježnija Kate brzo je intervenirala. »Ma koga briga za to nakon svega što i smo večeras doživjele. Taylor— sutra nam možeš sve ispričati.« Ali onda je glas progovorio iz kuta prostorije. »Zapravo, i ja bih baš volio čuti nešto o Taylorinom velikom spoju.« Svi su se okrenuli i pogledali Jasona koji je sjedio u naslonjaču u kutu sobe. »Na kraju krajeva«, rekao je držeći Taylorin pogled. »Ne : događa se svaki dan da žena ima tu sreću otići na spoj sa Scottom Caseyjem.«

Ova je vijest pak bila previše za Valerie. »Scott Casey?« dahnula je. Ščepala je Taylor za ruku umalo joj ne prekinuvši dotok krvi. Sjedeći pored nje, čak se i inafr» hladnokrvna Kate doimala šokiranom na ovaj neočekivani razvoj događaja. Taylor se potrudila zvučati ležerno. »Bio je to samo jedan spoj. Planirala sam vam to reći ujutro.« I na to uslijedi masovna histerija. Val je vrisnula i skočila s kauča. Martini s mangom letio je na sve strane. Kate je smjesta počela ispaljivati pitanja, jedno za drugim. Tko? Što? Gdje? »O Bože, o moj Bože, o moj Bože«, cijukala je Val, što je bio njezin doprinos saslušanju. Kate je nastavila s rešetanjem. Kako? Kada? A što poslije?


Dok se Taylor pokušala mahanjem zaštititi od paljbe, krajičkom je oka pogledala Jasona. Bio je, blago rečeno, sjeban. Svakim novim postavljenim pitanjem, njegova je ruka sve snažnije stiskala čašu. Taylor iznenada osjeti kako je strahovito uzrujana. Kao prvo, on je taj koji pokrenulo lavinu oko njezinog spoja sa Scottom Caseyjem. Kao drugo (i kudikamo važnije, po Taylorinom mišljenju) ona nije ništa skrivila. Štoviše, nije li se prije samo koji dan Jason pred njom šepurio s Naomi. Nije znala kakvu on to točno igru igra, ali jedno je bilo sigurno: Za igru je potrebno dvoje. Zato je zabacila kosu iza ramena, s veseljem odgovarajući na baš svako pitanje koje su njezine prijateljice mogle smisliti. Najprije su pokrile osnove, uključujući i to da je Scott za nju kuhao. »Oh, kako je to slatko«, romantično je uzdahnula Valerie. Ovo je bio trenutak kad se Jeremy ispričao kako bi popušio jednu u vrtu. Jason je, s druge strane, sjedio šutke u kutu, samo slušajući, a djevojke su na nekoliko minuta čak i zaboravile na njega. »Onda, što to sve znači?« upitala je Kate, prebacivši se na nešto dubokoumnija pitanja. »Hoćete li se ponovno vidjeti?« Taylor zastane. »Da. U subotu.« Jason je oštro pogleda. »Nisi mi to rekla.« Taylor slegne ramenima. »Nisi me pitao.« Valerie se okrene prema Jasonu, pripito se nagnuvši preko rukohvata kauča. »Vidiš, žene znaju koja pitanja treba postavljati«, pojasnila je. »Vidim, da«, uzvratio je Jason. »Molim te, nastavi. Baš me zanima što sam još propustio.« Kate se doimala nesigurnom. »Možda bismo ipak ovo trebali ostaviti za kasnije.« Jason odmahne, ohrabrivši je. »Ne, stvarno — samo nastavite. Pretvarajte se da nisam ovdje. Što biste vi, cure, iduće pokrile? Kakve je cipele imao? Kakav je preljev koristio za salatu?« Namrštivši se, muški je potegnuo iz čaše, sav narogušen. Kate je slegnula ramenima, kao da se to razumije samo po sebi. »Zapravo, pitala bih je li dobar u krevetu.« Jason se zagrcnuo pićem. Poskočio je sa naslonjača i pokazao na Taylor. »E pa, nadam se da na to ne znaš odgovor.« Zurila je u njega, »Zašto? Koliko je tvojih prvih spojeva završilo seksom?« Jason je ponovno sjeo, umuknuvši. »Upravo tako«, drsko je nastavila Taylor. »Zato se nemoj praviti šokiran. Vi


frajeri uvijek pitate ista pitanja.« Jason se na ovo podsmjehe. »Ne, muškarci uglavnom počinju s pitanjima ima li velike...« Zamukao je, sjetivši se tko mu je publika. »... je li obdarena?« Pristojno je preformulirao. Kate slegne ramenima, spremno prihvativši igru. »U redu, onda, je li Scott Casey obdaren?« Jason dahne i ponovno uperi prst u Taylor. »Da nisam čuo niti jednu riječ«. Taylor ga je pažljivo proučavala. Ovo je bio prilično zanimljiv rasplet. Ako su ona i Jason doista igrali nekakvi igricu — što ona, jasno, nije — onda bi morala reći da je tim Donovan upravo osvojio jedan bod. Ustala je s kauča i stala kupiti prazne čaše. »U čemu je problem, Jasone?« opušteno je pitala. »Mislila sam da si rekao da nisi ljubomoran na Scotta Caseyja.« Jason na to samo uzme nekoliko čaša i krene za njom u kuhinju. »Nije riječ o ljubomori«, rekao je. »Samo pokušavam požuriti vaš ženski razgovor kako bismo se mogli čim prije prebaciti na tučnjavu jastucima, ili kakve god vi cure zanimacije imale u planu.« Prošli su pored Jeremyja koji je ulazio izvana, popušivši cigaretu. »Jer, ne moramo pričati o mom spoju ako te to nervira.« Taylor je počela spremati čaše u perilicu za suđe. Jason se na to nasmije. »Samo dajte, pričajte koliko vam drago. Nije me briga.« Pogledala ga je, pokušavši odrediti govori li istinu. Jason je ozbiljno pogleda. »Stvarno, nastavite. Mislim da si upravo kanila reći jesi li spavala sa Scottom Caseyjem.« Taylor je zaustila odgovoriti kadli, krajičkom oka, ugleda... Kate, Val i Jeremyja. Njih troje su sjedili jedno pored drugog, raširenih očiju, i kao opčinjeni zurili u nju i Jasona. Val je zagrabila šaku punu bombona M&M’s iz zdjelice na stoliću i rastreseno ih žvakala kao da gleda film. Taylor je pročistila grlo. Kate i Jeremy su trepnuli i poskočili s kauča, shvativši da su uhvaćeni na djelu. »Oh, zar je već ovako kasno«, brzo je rekao Jeremy. »Znaš, Jasone, mislim da bismo stvarno trebali poći.« Kate je zgrabila Valerie za zapešće, očito razmišljajući u istom smjeru. »Dođi, Val. Vrijeme je za krpe — sutra imamo toliko toga za obaviti.« Povukla je nevoljnu prijateljicu s kauča i povela je niz hodnik. Valerie se cijelim putem vukla. »Ali


Katherine, ovo sranje je bolje od Uvoda u anatomiju«, glasno je negodovala. I tako je tulum došao svome kraju. Taylor je otpratila muškarce do vrata, gdje joj je Jeremy ispružio ruku na pozdrav. »Taylor, bilo mi je drago, kao i uvijek.« Potom se udalji, ostavivši nju i Jasona nasamo. Jason se naslonio na vrata, ruke prekriživši na prsima. Nije rekao ni riječ, ali Taylor je znala što čeka. »Nije da te se ovo imalo tiče«, rekla je, »ali odgovor na tvoje pitanje je — ne.« Pripremila se, očekujući njegov samozadovoljni komentar. No umjesto toga, Jasonova je reakcija iznenadi. Cijelo se njegovo držanje promijenilo. Smekšalo. »Okej«, izdahnuo je. Potom joj je prišao, zaustavio se ispred nje i pozdravio je. »Laku noć, Taylor«, nježno je rekao i lagano je poljubio u obraz. Poljubac i mekoća njegova glasa probudili su joj leptiriće u trbuhu. Trenutak kasnije, nestao je. Taylor je zatvorila vrata za njime i naslonila se. Potom je krenula hodnikom do svoje sobe. Val i Kate sjedile su na krevetu, čekajući je, baš kao što je znala da hoće. Kate u nju uperi prst. »Govori.« Taylor se svalila na krevet pored njih i uzdahnula. »Ne znam više ni sama što bih rekla.« »U redu, onda ću ja početi«, kazala je Val. Činilo se da se u međuvremenu malo otrijeznila. »Počet ću s onim očiglednim: on je Jason Andrews.« Značajno se zagledala u Taylor, želeći se uvjeriti da su na istoj valnoj duljini. »On je Jason Andrews.« »Znam, Val.« »Stvarno?« sumnjičavo je upitala. »Jer, po onome što sam vidjela, nisam sasvim sigurna.« »Vjeruj mi, znam tko je on.« »No dobro. Onda prijeđimo na činjenicu da je predivan, pametan, duhovit i — mrzim što ću ovo reći — bezobrazno bogat.«


Taylor je tu presiječe. »Znaš da me to ne zanima.« »Što ne znači da to nije jedna od prednosti.« »Već sam svjesna svega što si nabrojila«, odvrati Taylor. »Nema te žene na svijetu koja to ne zna.« »Ali on ne gleda nijednu ženu na svijetu onako kako gleda tebe.« Valerie se nasmiješila. »Lud je za tobom, Taylor.« Ona o ovome promisli. »Znaš, Val, u jednom kratkom trenutku i ja sam isto to pomislila. Ali varaš se.« Val podigne ruke, očajna. »Kako znaš?« Taylor je pala u iskušenje da im ispriča o Jasonovoj zabavi i susretu s Naomi Cross. Ali znala je da je Naomi Cross tek malen dio kudikamo većeg problema. »On je Jason Andrews«, rekla je. »Mogla bih ti nabrojiti stotine žena — i to vrlo poznatih — koje bi rekle da je i njih jednom gledao onako kako gleda mene«. Uhvatila je Valin skeptičan pogled. »On je glumac. I to dobar.« Taylor upozoravajući podigne prst. »Nemoj mu nikad to reći.« Vidjevši daje Valerie i dalje skeptična, nastavila je. »Promisli sama tko je on zapravo. Tip koji je na nacionalnoj televiziji izjavio da na žene treba gledati kao na scenarij: izbaciti ih na ulicu nakon sat vremena ako mu nisu uspjele zadržati pažnju.« Valerie odlučno zatrese glavom. »Ali to je bilo prije nego što je upoznao tebe.« Okrenula se prema Kate, koja je dosad bila neobično tiha. »Daj, ženo, malo pomoći. Urazumi je«, molila je. Kate je i dalje ostala šutke. Kad je najzad progovorila, riječi su joj bile oprezne. »Ne znam. Nisam sigurna što bih mislila.« »O ne, ne i ti«, zdvojno je uskliknula Valerie. »Što sam ovdje propustila?« Pogledala je jednu pa drugu. Taylor je uočila Kateino oklijevanje. »Samo daj — slobodno reci.« »Samo...« Kate je oprezno nastavila, znajući da ovim ulazi na prilično riskantno područje. »Pa, već si to jednom doživjela, Taylor.« Valerie prezirno frkne. »Jason Andrews nije nimalo nalik Danielu.« »U pravu si — još je gori«, suho je odvratila Taylor. »On je tip muškarca kakvim oni poput Daniela žele biti. Trebale ste ga vidjeti u klubu. Ta žena je bila izvan sebe dok je pokušala s Jasonom progovoriti koju riječ.« »Sve smo mi bile zaluđene Danielom na faksu«, rekla je Kate. »I sve smo znale


kakav ga bije glas. Ali kako se ponašao s Taylor... mislila sam da se promijenio.« Sa žaljenjem je zavrtjela glavom. »Ajme... kako sam se samo prevarila.« »Sve smo se prevarile«, rekle je Taylor. »A najviše ja. Trebala sam vjerovati svojim instinktima.« »A ja mislim da bi to trebala učiniti i ovaj put.« Kate je utješno stegnula Taylorinu ruku. »Koliko god mi se sviđao Jason, koliko god mislila da je ostvarenje sna hodati s filmskom zvijezdom kao što je on, ne mogu ja biti ta koja će ti reći da budeš s njime. Od mene više nikad nećeš čuti sranja tipa — ljubav mijenja ljude. Neka te stvari sačuvaju za bajke i filmove.« Val je bila shrvana onim što čuje. »Mislim da je ovo najdepresivniji razgovor koji sam ikad čula.« Okrenula se prema Taylor, želeći je uvjeriti. »Reci joj da se vara, Taylor. Ti si živi dokaz da se te stvari mogu dogoditi. Reci joj da još uvijek u to vjeruješ.« Taylor je gledala u Valine oči pune nade. Njezina prijateljica, nepopravljiva romantičarka koja je idolizirala slavne jer su za nju oni živjeli svoj san. Život im je bio glamurozan. Bili su to prelijepi ljudi, čiji su dani bili ispunjeni pustolovinama i romansama, a koji su se zaljubljivali u druge prelijepe ljude i s njima živjeli sretno do kraja života. A u Valerienom umu, ako se sve to moglo dogoditi i njoj — Taylor Donovan, djevojci iz neuglednog čikaškog predgrađa koja nije nikoga poznavala kad je došla u Los Angeles — onda se možda, samo možda, može dogoditi i bilo kome drugome. No, u svemu je tome postojao jedan mali problem. Taylor u to nije vjerovala. Vjerovala je u logiku. Vjerovala je u proučavanje dokaza i u ono što vodi do prirodnog zaključka. Nije vjerovala u maštarije i bajke. Na vlastitoj je koži to osjetila — naučila je, onda kad je zatekla Daniela i njegovu asistenticu i vidjela one gole guzove kako nabijaju, da život nije romantična komedija, Zato se okrenula Valerie s odgovorom. »Ja mislim, Val, da je najveća pogreška koju žena može napraviti uvjeriti se da je ona ta koja može muškarca promijeniti. Jednom sam počinila takvu pogrešku. I nikad je više neću ponoviti.« Taylor više nije imala što dodati na temu Jasona Andrewsa. Razgovor je bio svršen.


Dvadeset četvrto poglavlje IDUĆI JE tjedan proletio bez bitnih događanja. Posao, kao i obično, i prije nego što se Taylor snašla, dokotrljao se još jedan petak. Nažalost, tog petka ujutro, Taylor je zaglavila u gadnom prometnom čepu. K tome, vjerojatno je negdje pogrešno skrenula, a bilo je sasvim sigurno da je kasnila. Što se tiče suđenja, protekla su četiri dana prošla prilično glatko. Tužitelj se bližio kraju iznošenja svog slučaja, i počela su ispitivanja glavnih svjedokinja koje su podupirale tvrdnje o pretrpljenom emotivnom stresu. Sudeći prema skeptičnim pogledima koje je uočila na licima porotnika, Taylor je imala dojam da ni sami, baš kao ni ona, nisu bili skloni nagraditi nekoga s trideset milijuna dolara zbog navodnog seksualnog uznemiravanja koje je imalo veze sa seksom koliko i kakav film u kojem glumi Hilary Duff. U današnje vrijeme, i nigdje više nego u Los Angelesu, porotnici su željeli prisustvovati saslušanjima kakve gledaju na televiziji. Željeli su dramu, skandal. U eri HBO-a, za tu lovu očekivali su pravi darmar. Taylor je ponovno pomislila na to koliko žudi za pobjedom u ovom slučaju. Zapravo, bilo bi najpoštenije reći da treba pobjedu, jer, u posljednje vrijeme, posao je bilo jedino što joj je imalo nekog smisla. Nadala se da će joj posjet prijateljica pružiti prijeko potrebnu bistrinu. No na koncu je samo bila još više zbunjena. Nakon njihova razgovora u sitne sate, prešutnim su dogovorom ostatak vikenda provele bez daljnjeg stresa, izbjegavajući teme o Jasonu. U subotu ujutro probudile su se i počastile pravim kalifomijskim izlaskom: šoping na Rodeo Driveu, suludo precijenjen ručak kod Ivy, popodne na plaži i večera na šarmantnoj terasi jednog bistroa u Santa Monici. Premda večer nije bila glamurozna kao ona prethodna, koju su provele u društvu najseksi muškarca na svijetu, bio je to savršen način da se djevojke opuste, razgovaraju i ostave za sobom sve brige vezane za muški rod. U nedjelju ujutro, nakon kasnog doručka u hotelu Viceroy, Taylor je odvezla Kate i Valerie do zračne luke, šokirana jer joj je vikend tako brzo prohujao. Tek kad su se pozdravljale, Val se usudila dotaknuti teme o njezinom ljubavnom životu. »Onda, nazovi nas idući tjedan i ispričaj nam kako si provela subotu.« Čvrsto je zagrlila Taylor. »Jedva čekam čuti sve o tvom drugom spoju sa Scottom Caseyjem.« Taylor se neodlučno osmjehnula. »U redu je, Val, ja ću to izgovoriti ako već ti


nećeš. Znam da misliš da griješim.« Val je zavrtjela glavom. »Uopće ne mislim da griješiš; mislim isto što i Kate — da bi trebala slijediti svoje instinkte. Samo se nadam da si voljna poslušati te iste instinkte, ma što ti oni govorili.« Valine posljednje riječi na tu temu ostale su lebdjeti u Taylorinoj glavi i nakon što su joj prijateljice mahnule na pozdrav i ukrcale se na let za Chicago. Riječi su lebdjele negdje u pozadini njezina uma i kasnije te večeri, dok je s Derekom radila do kasno u noć. Ostale su s njom i cijelog tog tjedna, tijekom rasprava, dok je ispitivala svjedoke optužbe. Odjekivale su u njezinoj glavi i tog petka ujutro, dok je sjedila zarobljena u vražjoj prometnoj gužvi. Taylor je nestrpljivo lupkala prstima po upravljaču. Još je jednom provjerila sat, svakom minutom postajući sve nervoznija. Nikad nije zakasnila na raspravu. Ali jutros je imala pravu sreću — jutros su postavili obilaznicu na bulevaru Wilshire koja ju je odvela na autoput i sada nije imala pojma kamo vozi. Taylor je provirila kroz prozor, pogledom tražeći bilo kakav znak s nazivom ulice koja bi joj bila poznata. Do sad je gnjev preusmjerila na PT Cruiser. Zašto ta glupa krntija nije mogla imati sustav za navigaciju? Promet se najednom počeo kretati. Što se pokazalo još problematičnijim za Taylor, koja nije imala blage veze kamo će. Zaključivši da je došao trenutak da odbaci svoj ponos, izvukla je mobitel i pozvala Dereka kako bi je uputio u pravom smjeru. Odgovorio je sa svog mjesta u sudnici, laknuvši mu kad je čuo da naravno da dolazi, i ne, nije pobjegla na jezero Como u Italiji kako bi s dečkima skakala salto unatrag s jahte Georgea Clooneyja. Dok je Taylor bilježila Derekove upute na papirić koji je pronašla u odjeljku za rukavice, s njime je prolazila kroz dnevnu strategiju. Nikad ta nije mogla propustiti mogućnost da obavlja više zadataka odjednom. »Samo se pobrini da dokazni materijali budu spremni, jedan za drugim«, rekla je istodobno balansirajući mobitelom, olovkom i upravljačem. »Ne želim da svjedokinje imaju i sekundu vremena za razmišljanje između pitanja.« »Stvarno misliš da će ih Frank nastaviti pozivati na svjedočenje?« upitao je Derek. »Grozno im ide, sve jedna gora od druge.« Bacivši pogled na cestu pred sobom, Taylor je uočila izlaz na koji je trebala skrenuti. Hvala Bogu. Usmjerila je automobil prema rampi, i dalje jednom rukom


držeći mobitel. »Ti i ja možda to shvaćamo«, odvratila je Dereku. »Ali Frank kao da živi u ludom...« Iznenada je prekinula kad se pred njom stvorio drugi automobil, pokušavajući stići do izlazne rampe. Jedva imajući vremena za reakciju, naglo je trznula upravljačem nadesno, pokušavajući izbjeći automobil i prestrojiti se u drugi trak, kad... osjeti snažan udarac automobila koji se zabio u njezin. Sve dogodilo brzinom svjetlosti — kotači njezina automobila su se okretali, Taylorina je glava udarila o bočni prozor i sve oko nje počelo se vrtjeti i vrtjeti, a onda... Automobil se zaustavio u jarku pored ceste. Taylorin zračni jastuk je eksplodirao. Pa, barem je glupa krntija imala zračne jastuke. Jauknuvši, Taylor je izvukla glavu iz napuhanog zračnog jastuka. Grozničavo se pipala po glavi, tamo gdje je zviznula o prozor. Pa, bilo je prilično bolno, no nije osjetila ništa toplo, ljepljivo ni tekuće, što je shvatila kao dobar znak. Potom je u sebi počela prolaziti kroz popis: prsti na rukama i nogama se pomiču, svi zubi, čini se, bili su na broju. Nakon onoga što se činilo kao samo nekoliko sekunda, Taylor je čula bjesomučno kucanje s lijeve strane. U omaglici, okrenula se u smjeru zvuka i ugledala sredovječnog muškarca u svijetloplavom odijelu s kravatom na Mickeyja Mousea na suvozačevom prozoru. Muškarac je potom naglim trzajem otvorio vrata. Prva joj je pomisao bila daje nju, Taylor Donovan, upravo izbavio muškarac u plavom odijelu s kravatom na Mickeyja Mousea. Druga joj je pomisao bila da nju, Taylor Donovan, ne mora nitko izbavljati. Treća joj je pomisao bila da je neobično to što o sebi misli u trećem licu, što nikako nije mogao biti dobar znak. Tip s kravatom na Mickeyja Mousea proturio je glavu unutra. »Gospođice! Jeste li dobro? Je li sve u redu?« Taylor se ohrabrujuće nasmiješi. Nema frke, stari. Na kraju krajeva, bila je ona Taylor Donovan. Sigurna da svojim čuvenim humorom i dovitljivošću može pokazati koliko je pribrana i samouvjerena, Taylor Donovan podigne svoj mobitel. »Može li biti veći klišej?« upitala je šaljivo. I bilo je to posljednje što je Taylor Donovan izgovorila prije nego što je izgubila svijest.


»Ma, lijepo vam kažem — dobro sam. Nemate se što brinuti. Osjećam se sjajno.« Liječnik je nešto nažvrljao u karton, ne obazirući se na Taylorina uvjeravanja. Sjedila je na rubu stola za pregled, misleći kako losanđeleska hitna služba zasigurno ima važnijeg posla nego brinuti o jednom beznačajnom udarcu u glavu. Nisu li se imali pobrinuti za kakvu »iscrpljenost uslijed toplotnog udara« Lindsay Lohan? Taylor je nazvala u sudnicu, a sudac je, srećom, bio pun razumijevanja. Pristao je odgoditi raspravu do ponedjeljka, poručivši joj neka se odmori tijekom vikenda. Sad, kad bi se barem još nekako mogla izvući iz ove vražje bolnice. Liječnik je napokon prestao piskarati pa zatvorio karton. »Dakle, imaš potres mozga, Taylor. A to znači da te ne smijem otpustiti idućih dvadeset i četiri sata, osim ako nemaš neku odraslu osobu koja bi se mogla u tom razdoblju skrbiti za tebe.« »Ne, ali, gledajte — dobro sam«, inzistirala je Taylor. »Vidite li?« Stala je pomicati prstima na rukama i nogama, iako, s obzirom na to da je bila odjevena, onaj dio s nožnim prstima nije bio osobito dojmljiv. »Žao mi je, ali takva je politika bolnice. Možeš zahvaliti svojim kolegama što smo toliko oprezni.« Nacerio se na vlastitu dosjetku. Taylor je zastenjala, ne zbog jalovog napada na njezinu profesiju, čak ni zbog toga što ju je glava boljela više nego onaj put kad ju je njezin brat Patrick bacio na pod usred tučnjave s braćom O’Malley, nego zato što je uistinu mrzila bolnice — možda i više nego let zrakoplovom. Čudno su vonjale. Liječnik je suosjećajno pogledao Taylor. »Zar ne postoji nitko tko bi mogao doći po tebe?« Taylor promisli koliko bi bilo etično pozvati tajnicu da pazi na nju u petak navečer. Uto joj zazvoni telefon. Stidljivo pokaže na torbicu iz koje je dopirala zvonjava, a koja je ležala na stolici u kutu ordinacije. »Oprostite«, ispriča se liječniku. »Zaboravila sam ga isključiti.« Liječniku to nije nimalo zasmetalo. »Ovo je L.A., Taylor. Vido sam žene koje rađaju s mobitelom na ušima.« Taylor je poskočila sa stola i izvukla mobitel iz torbice. Vidjevši na zaslonu Scottovo ime, iznenađeno se javila. »Halo.« »Hej! Ljepotice!« začuo se razdragani Scottov glas. »Samo sam nazvao da vidim kad da te pokupim sutra.«


Sranje — sasvim je zaboravila na njihov dogovor. Opet. »Ovaj... Scotte, bok... nešto se dogodilo«, Taylor se povukla u kut sobe i stišala glas, ne želeći daje liječnik prisluškuje. »Imala sam prometnu nezgodu«, šapnula je u mobitel. »Ništa ozbiljno — ali izgleda da imam potres mozga, ili nešto slično. Kažu da me neće pustiti danas osim ako netko ne dođe po mene. Valjda im je takva politika.« Taylor zastane, razmišljajući bi li nastavila. Potom odluči pitati — pa kud puklo da puklo — ponukana jezivim mislima o ostanku u bolnici. »Pa, zanima li te možda da naš spoj prebacimo za večeras?« upitala je, vedrim smijehom nastojeći prikriti nelagodu. »Samo bi se trebao pobrinuti da ne povraćam nakon jela, i takve stvari. Ali, rekla bih da je ovdje u Los Angelesu to prije znak stresa nego potresa mozga, je li tako?« Umjesto smijeha (barem iz pristojnosti) na drugom kraju linije uslijedila je duga tišina. Okej, možda joj ovo i nije bila baš najuspjelija šala, pomislila je Taylor. Imala je potres mozga, na kraju krajeva. Ne budite tako strogi. Najzad, Scott je odgovorio, zvučeći kao da mu je neugodnije nego njoj. »Sranje, Taylor, znaš... inače bih ti pomogao, stvarno, ali vidiš — upravo sam usred snimanja, ne mogu napustiti set. Usto, ne znam dokad će nas redatelj držati ovdje. Razumjet ćeš, zar ne, ljepotice?« Taylor kimne. Što je uopće i očekivala? Samo se jednom našla s tim tipom. »Jasno, nema problema«, vedro je odvratila, nadajući se da je uspjela prikriti svoju razočaranost. »Nazvat ću te kasnije, kad malo dođem sebi.« Žurno ga pozdravi i prekine vezu. Taylor se okrenula i opazila kako je liječnik promatra. Očito je čuo svaku riječ. »Nije da si u zatvoru«, rekao je uz ljubazan osmijeh. »Možeš obaviti više od jednog poziva. Znam da si nova u gradu, ali mora da poznaješ još nekoga.« Naravno, Taylor je u tom trenutku zaista pomislila na »još nekoga« koga je poznavala u Los Angelesu. Ma da, svakako, kao da je to bilo moguće. Možda u Valerienom svijetu mašte — Taylor bi nazvala Jasona Andrewsa, navodno najseksi frajera na svijetu, a on : bi dojezdio u bolnicu poput kakva viteza u sjajnom oklopu i odveo je u svoju velebnu palaču, daleko, daleko. No ovo je bila stvarnost. A Taylor je sasvim slučajno znala da je i Jason u ovom


trenutku zauzet snimanjem. Sasvim sigurno nije kanila tražiti pomoć još jednog muškarca koji bi je odbio. Naročito ne tog muškarca. Zato je Taylor samo ponovno sjela na stol za preglede. Odlučno je zatresla glavom. »Ne — ne mogu se sjetiti koga bih još mogla nazvati«, rekla je liječniku. »Barem ne nekoga tko nije previše zauzet.« »Niti kolegu s posla?« Liječnik je bio uporan. »Stvarno mi ne bi bilo drago da te moram zadržati preko noći.« Taylor slegne ramenima. »Valjda nemam drugog izbora, zar ne?« Liječnik nevoljko kimne. Uzdahnuo je i zaustio nešto reći kad... »Ja ću je odvesti.« Začuo se glas na vratima. Taylor se okrene i... Ugleda Jasona Andrewsa. Ignorirajući iznenađen pogled na liječnikovom licu, ušao je u prostoriju. »Bit ćeš sa mnom, Taylor«, čvrsto je rekao. Šokirano je piljila u njega. »Što ti radiš ovdje?« Jason slegne ramenima i naceri se. »Čuo sam da si u bolnici«, rekao je pomalo stidljivo. A kad mu je pogled susreo njezin, Taylor — koja zbog ponosa nikad, ama baš nikad, nije dopuštala da je netko vidi potresenu — najednom shvati kako nema pojma što bi rekla. Jason je, međutim, čekao nekakvu reakciju. Kad je ostala šutke, zabrinuto se okrenuo liječniku. »Zar niste rekli da je ona dobro? Nekako je pretiha.« Liječnik slegne ramenima. »Činilo se da je gospođica Donovan savršeno u redu, sve dok se vi niste pojavili, gospodine Andrews.« »Oh. Da, pa, tako to obično ide s nama.« Jason je protrljao ruke. »Onda, što moram učiniti da je odvedem odavde?« »Ako se slažete da Taylor prepustimo vašoj brizi, trebat ćete je pozorno pratiti iduća dvadeset i četiri sata«, rekao je liječnik. »Najvažnije je da je tijekom noći budite svakih četiri sata i postavite joj nekoliko pitanja da budete sigurni da je svega svjesna.« Liječnik potom skrene pogled. »Što se tebe tiče, Taylor, moraš mi obećati da ćeš malo usporiti idućih nekoliko dana. Ako bude tako, u ponedjeljak bi se trebala moći vratiti na posao.« Ali Taylor nije mogla prestati zuriti u Jasona. »Kako si doznao?«


»Kako sam doznao što?« »Da sam u bolnici?« »Zvao sam u tvoj ured. Linda mi je rekla da si ovdje.« Liječnik ih potom prekine, skrenuvši im pažnju na važnije stvari. »Onda, kako rekoh, gospodine Andrews, morat ćete joj postaviti nekoliko kratkih pitanja kad je probudite. Nešto ovako.« Okrenuo se kako bi demonstrirao. »Sjećaš li se mog imena?« Taylor pogleda liječnika. Naravno da se sjećala njegovom imena, pa s njom je bilo sve u redu. Zar se ne sjeća kako je pomicala prstima? »Doktor Singer«, odgovorila je. »Što si jutros doručkovala?« »Nikad ne doručkujem. Čekajte — računa li se velika kakva s mlijekom?« Liječnik je strogo pogleda. Ne, zapravo ne. »Majčino djevojačko prezime?« »Jennings.« Kako joj je već dojadilo ispitivanje — ovo je zaista bilo ono osnovno — Taylor ponovo vrati pažnju na Jasona. »Zašto si me zvao?« Rastresen, Jason je morao promisliti. »Morao sam te nešto pitati u vezi scene u sudnici koju trenutno snimamo.« »Snimate?« s nevjericom je upitala. »I ti si samo... otišao? Da bi došao ovamo? Zbog mene?« Na to se Jason ponovno okrene liječniku i šaptom mu se obrati: »Jeste li sigurni da je ona okej? Jer, prošlo je najmanje tri minute, a još me nije uvrijedila.« No Taylor ovaj put nije bila raspoložena za šalu. Spustila je ruku na Jasonovu. »Ozbiljna sam, Jasone. Otišao si usred snimanja da bi došao ovamo?« Jason je spustio pogled na nju. Najednom se i sam uozbiljio. »Rekli su mi da si u bolnici, Taylor. Naravno da sam otišao.« Rekao je kao da se to samo po sebi razumije. A tek način kojim je tada pogledao. Taylor odjednom obuzme osjećaj kao da je ponovno u automobilu i da sve oko nje vrti i vrti i vrti. Jason Andrews. Vitez u sjajnom oklopu. Eh, da je barem vjerovala u bajke.


Spustila je pogled na pod ne bi li prikrila osmijeh. Trenutak kasnije, osjetila je njegovu ruku na svojoj bradi kako joj podiže glavu. Zabrinuto je očima potražio njezine. »Jesi li sigurno okej? Taylor? Reci nešto... normalno « Nježno joj je zataknuo pramen kose iza uha, oprezan da izbjegne čvorugu. Taylor je zurila u Jasonove nevjerojatno plave oči. Zaista je bio najljepši muškarac kojeg je ikad vidjela. Uz silan napor, izvukla se iz sanjivih dubina najseksi očiju i nekako uspjela namjestiti ležeran osmijeh. Trebala bi mu barem zahvaliti jer je došao po nju. No potom primijeti nešto što joj je ranije nekako promaknuto. Pomnije ga promotri. »Čekaj malo. Jesi li ti to našminkan?« O da, bio je — na licu mu se vidio gotovo neprimjetan trag pudera. I nije li ono bila razmazana olovka za oči na njegovim donjim kapcima? Ovo je bilo isuviše dragocjeno. Taylor izvije obrvu. »Jao, Jasone, pa ovo je samo bolnica. Nisi se morao baš tako upicaniti.« Na te se riječi Jason nasmiješi. Zadovoljan, okrene se liječniku. »Okej, dobro je ona.«


Dvadeset peto poglavlje NA JASONOVO navaljivanje, jer se slagao s liječnikom u mišljenju da velika kava s mlijekom sasvim sigurno nije bila adekvatan doručak, on i Taylor su svratili na ručak nakon što su napustili bolnicu. S obzirom na njezino stanje, Taylor je zaključila da bi bilo pošteno da ona odabere restoran. Kad je bila mlađa, svaki put kad bi se netko od Donovanove djece na neki način ozlijedio (što je s tri dječaka i Taylor bilo počesto) otac bi cijelu obitelj počastio odlaskom u McDonald’s na cheeseburger, pomirit i čokoladni shake. Preplavljena nostalgijom, izjavila je da želi poštivati tu tradiciju. Na što je on odgovorio kako nema šanse da se njegov Aston Martin parkira pred McDonald’som. Ali svejedno su otišli. Ponijeli su hranu u Taylorin stan kako bi mogla spakirati torbu sa stvarima. Dok su jeli cheeseburgere u njezinoj kuhinji, Taylor se pretvarala da se onesvijestila za stolom dok je pružala Jasonu krastavac. Jao, kakvu li je samo paniku izazvala ta mala smicalica. Ma daj, uz smijeh se ispričala Jasonu, samo se šalila. Stajao je na njezinom prilazu gdje se zaključao u automobil, odbijajući da s njom razgovara sve dok se ne zakune da to više nikad neće ponoviti. No nešto kasnije, kad je adrenalin nakon automobilske nezgode malo popustio, Taylor je počela osjećati prve posljedice potresa mozga. Već je zijevala kad su se zaustavili na Jasonovom prilazu. Kad se željezna kapija grandiozno razdvojila pred njima, zadivljeno se zagledala u kuću koja će joj biti dom idućih dvadeset četiri sata. Osjetila je kako joj nadolazi jedna od njezinih »spoznaja« pa se smjesta našalila pitajući ga gdje je posluga. Kad joj je Jason odgovorio da im je dao slobodan vikend, Taylor je shvatila da nema pojma je li bio sarkastičan ili ozbiljan. Na to, međutim, shvati da će ona i Jason biti potpuno sami idućih dvadeset i četiri sata. Sreća da je prije koji dan depilirala bikini zonu. Hej, samo za slučaj da poželi zaplivati u Jasonovom bazenu. Naravno. Taylor je krenula za Jasonom na treći kat, stubama koje su vodile do spavaćih soba. Negdje na pola puta zastala je da malo predahne. Liječnik ju je upozorio da bi u


idućih dvadeset četiri sata mogla osjetiti omamljenost, zbunjenost, zbrkane misli pa čak i promjenu osobnosti. Taylorini bi simptomi mogli biti i ekstremniji, rekao je, s obzirom da je bila neispavana prije nesreće. »Molim? Pa tko danas spava više od četiri sata?« nedužno je upitala. Liječnik joj je uputio još jedan od prijekornih pogleda. Sada, nekoliko koraka ispred nje na stubištu, Jason se osvrnuo kad je shvatio da je Taylor zastala. »Zašto ovdje ima tako puno stuba?« Napučila je usnice. Najednom je svlada silan umor. A i misli su joj bile zbrkane. Jason u dva koraka prijeđe razdaljinu među njima »Pogledaj me.« Čvrsto ju je uhvatio za bradu i napeto joj se zagledao u oči. »Što to radiš?« Pokušala mu je odmaknuti ruku. Jasonov se pogled fokusirao na njezino desno oko, a potom na lijevo. »Provjeravam jesu li ti zjenice jednake veličine.« Povukao se unatrag. »Kako se osjećaš?« »Umorna sam«, požalila se. »Možeš li me samo odvesti u krevet?« Kvragu. Čak i kroz svoje zbrkane misli, Taylor je bila svjesna kako je ovo zazvučalo. Nikad ne propuštajući priliku, Jason se naceri. »Pa, gospođice Donovan... trebali ste samo pitati.« Taylor zakoluta očima. Za ovo je svakako sama kriva. Glupi potres mozga. Jason je otvorio vrata gostinskog apartmana, pažljivo promatrajući Taylor i pazeći da se ne bi spotaknula ili posrnula dok je ulazila. Bio joj je pokušao pomoći i uza stube, ali nakon nekoliko njezinih »Dobro je, mogu sama!« zaključio je da je najbolje da je ostavi na miru. Bilo mu je, dakako, silno zabavno gledati je u tako neobičnom stanju. Jason je ušao u sobu i provjerio je li sve namješteno za njezin boravak. Dao je urediti gostinjski apartman kao što su oni u luksuznim hotelima: bogata bijela damastna svila na velikom krevetu sa stupovima, a u dnevnoj sobi raskošna sofa pred upaljenim kaminom. Shvatio je daje kamin možda pomalo pretjeran, ali opet, tako je to bilo na Beverly Hillsu. Jedan pogled na dnevnu sobu bio je očito sve što je Taylor trebala. »Oh... Vatra«, rekla je širom otvorenih očiju. Jason je unio njezinu torbu, držeći je na oku kako ne bi naglavce poletjela u kamin.


Srećom, ona se sigurno smjestila na sofu i naslonila na jastuke. »Oh, oprostite? Gospodine Andrews?« Zazvala ga je sanjiva pogleda. Premda iscrpljena, i dalje je uspijevala nabaciti onaj svoj vragolasti smiješak. »Kad poslužuju jelo u ovom objektu?« Jason se uputio u dnevnu sobu gdje joj se pridružio. »Kad god poželite, gospođice. Imate li neke posebne zahtjeve za poslugu večeras?« Taylor se sklupčala, uguravši noge ispod deke od kašmira koja je bila u podnožju sofe. »Imam«, rekla je koketno. Jason je kleknuo ispred nje tako da su mu oči bile u razini s njezinima. »A što bi to moglo biti?« upitao je promuklim glasom. S glavom na jastuku, udobno ušuškana, Taylor mu se nasmiješi. »Topli kolačići. Po mogućnosti s čokoladnim mrvicama.« Potom je sklopila oči i spokojno utonula u san. Jason je uzdahnuo. Nadao se da bi mogla poželjeti nešto drugo. No dobro, što je — tu je. Povukao je deku i prebacio je preko njezinih ramena. Ustao je i tek što je stigao do vrata, kad... »Jasone?« Okrenuo se i vidio kako ga Taylor gleda, napola otvorenih očiju. Pitao se govori li u snu. »Znaš... ako i ti želiš tople kolačiće, uvijek mi se možeš pridružiti.« Koketno je namignula. Potom ponovno u trenu zaspe. Jason je koračao gore-dolje po svojoj sobi. Okej. Dakle. Ovo je bilo zanimljivo. Nije bila sva svoja večeras, rekao je sebi. Nije znala što govori. Liječnik ga je upozorio na zbrkane misli, konfuziju i moguće promjene osobnosti. Ovo je sve bilo zbog potresa mozga. Ili, možda... Jason je mozgao. Dobro, dobro. Pribrao se. Moglo je to biti štošta, ali on nije bio tip muškarca koji bi zaveo bespomoćnu ženu. Odnosno, barem u posljednje vrijeme nije bio takav. A, ruku na srce, sve do prije


mjesec dana, u njemu nije postojalo ni zrnce onoga što bi drugi nazvali »obzimošću«. A bezobzirni Jason bi točno znao što želi u ovoj situaciji. I dalje koračajući pred svojim krevetom, Jason je promislio o nekoliko činjenica koje su po njegovom mišljenju bile itekako bitne. Prvo: Taylor Donovan teško da je bila tek jedna od bespomoćnih žena. Štoviše, vjerojatno bi se, s onim svojim feminističkim stavovima, smrtno uvrijedila i na samu njegovu pomisao. Drugo: Bi li to zaista bilo zavođenje, samo po sebi, ako je žena bila ta koja inicira? Treće... Jason je zablokirao. Čekaj — mora biti treće. Uvijek postoji treće. Ali zapravo, treće nije postojalo. Jer duboko u svom srcu, Jason je znao da bi sve — što bi se među njima moglo dogoditi te večeri — bilo pogrešno. Želio je da ostane kod njega, jer je ranije toga dana osjetio stvari koje nikad prije nije osjetio. Najprije strah kad je čuo da je doživjela nesreću, a onda i ogromno olakšanje kad je odjurio u hitnu i vidio da je dobro. Nije pozvao Taylor kod sebe kako bi iskoristio okolnosti. Čak i kad bi se te okolnosti pretvorile u neke doista sretne okolnosti. Jason je sjeo na krevet i rezignirano uzdahnuo. Jebeni obziri. Telefon je zazvonio negdje u daljini. Taylor se pridigla na sofi. Shvatila je da zvonjava dopire odnekud iz sobe. Njezin vražji mobitel. Zbilja bi trebala isključiti tu stvar s vremena na vrijeme Taylor se dovukla do putne torbe gdje je bila ostavila mobitel. Potom se svalila na krevet i odgovorila. Bio je to Derek. Da, da, uvjeravala ga je, dobro se osjeća. Da, vratit će se na sud u ponedjeljak. Ne, ne markira s posla kako bi pušila travu i naga udarala u bongo s Matthewom McConaugheyjem. To je imala u planu za idući vikend. Postoje prekinula vezu, Taylor je zijevnula i protegnula se na krevetu, pokušavajući se razbuditi. Čudno, nije se sjećala kad je legla. Posljednje što je pamtila bilo je pentranje uz onaj Mt. Everest od stuba dok je slijedila Jasona do njezine sobe. A onda... ništa. Iako, zbog nekog je razloga neobično žudjela za kolačićima s čokoladnim mrvicama. Mada je bila budna tek nekoliko minuta, Taylor je imala osjećaj kao da bi zauvijek mogla ležati na tom krevetu. Možda su imali poslugu u palači Andrews. Zamislila se kako podiže slušalicu pored kreveta i naručuje: »Ovaj., da, jutro. Voljela


bih jednog najseksi frajera na svijetu, lijepo molim. Kako bih ga voljela? Hmm, nagog, ako je moguće?« Taylor je prekrila usta i tiho se zahihotala. Dakle, nije li to bila dobra ideja... Upravo tada začulo se kucanje na vratima. Jason! Nekako joj je pročitao misli! Znao je sve što je mislila, sve one zločeste stvari koje su joj prošle kroz glavu! O krevetu i sofi, onda i o kadi punoj pjene, a potom i ono što je samo na čas promislila o ormariću... Jason je ponovno pokucao. Ovaj put nešto odlučnije. »Taylor? Smijem li ući?« Taylor je požurila prema sofi kako bi se napravila da se tek probudila. Na brzinu je razbarušila kosu. Potom je zagladila. Potom je izravnala odjeću i opušteno se namjestila. »Naravno. Uđi«, mimo je zazvala. Jason je provirio glavom kroz vrata. »O, dobro, probudila si se.« »Da, upravo.« Jason je upitno nagnuo glavu u stranu. »Mislio sam nam naručiti večeru.« »To bi bilo lijepo, hvala.« Čudno ju je pogledao. »Jesi li dobro? Doimaš se malo zajapureno.« »To je samo zbog vatre.« Pokazala je prema kaminu. Jason kimne. Potom s nelagodom zastane. »Tjestenina, onda?« »Da, divno.« »Dobro. Odmah ću se za to pobrinuti.« »Krasno. Divno.« »Okej.« »Okej.« Jason je otišao, zatvorivši vrata za sobom. Taylor se naslonila natrag na sofu, izmoždena. Katkad je ovo njihovo nadmudrivanje bilo tako prokleto iscrpljujuće. Kao što je bilo i obećano, za večeru su imali tjesteninu. Wolfgang je rekao Jasonu da inače ne radi dostave, ali za njega će učiniti iznimku. Samo ako Jason obeća da će ovaj tjedan navratiti do Špaga s nekoliko desetaka svojih prijatelja paparazzo.


Nažalost, Jason nije bio siguran je li Taylor uopće okusila večeru koja im je dostavljena s toliko ljubavi i pažnje. Nakon otprilike tri zalogaja, naglo je ustala od stola i, teturajući kao da je pripita, odnijela je svoj tanjur u dnevnu sobu objavivši kako je kauč puno ugodnije mjesto za jelo. Kad je Jason došao za njom, već je ostavila tanjur na podu pred kaučom i namještala se za zimski san. Pomislivši kako bi se i sam mogao udobnije namjestiti, Jason je sjeo pored nje. Pritiskom na gumb daljinskog upravljača, ekran od 110 inča glatko se spustio sa stropa. Brzo je pronašao utakmicu Lakersa pa navalio na svoje špagete s jastogom, misleći kako Taylor i nije bila sasvim u krivu u vezi cijele ove stvari s objedovanjem na kauču. Negdje tijekom drugog poluvremena, Taylor se promeškoljila u snu i naslonila glavu na Jasonovo bedro. Spustio je pogled na nju, sklupčanu pored njega na kauču, i shvatio da ne postoji bolji način da provede petak uvečer. Unatoč činjenici da nije bila pri sebi, nekako mu se činilo daje cijela kuća bila drukčija zbog njezinog prisustva. Prije je to bila samo kuća — vrlo impresivna, nema sumnje — ali svejedno samo kuća. No zbog nekog razloga, kad je Taylor bila ovdje, činila se domom. Utakmica je završila i — makar nije imao ništa protiv da mu je njezina glava na njegovom krilu satima — Jason je zaključio da bi je vjerojatno trebao odvesti u njezinu sobu gdje će joj biti udobnije spavati. Kako hodanje očito nije bila opcija, podignuo ju je u ruke i odnio uza stube do gostinjske sobe. Taylor se probudila i kad je vidjela kamo idu, zahihotala se i promrmljala nešto o Prohujalo s vihorom i Scarlett O’Hara i kako se nije seksala dva financijska tromjesečja. Te su joj riječi očito imale nekog smisla jer je, uz lijeni osmijeh, obavila ruke oko Jasonovog vrata i polako prešla prstima kroz njegovu kosu na zatiljku. I to je bio trenutak kad je shvatio da su nevolje na vidiku. Jason je odnio Taylor u sobu i spustio je na pod pored kreveta. Pomislio je da je već i ovo bilo previše i da, ako je bio ozbiljan u namjeri da bude kavalir, treba zbrisati odavde čim prije. Umjesto da ga pusti, Taylor je čvršće stegnula ruke oko njegova vrata, privivši tijelo uz njegovo. Gledala gaje ispod dugih trepavica dok joj je ruka klizila dolje niz njegov vrat. Prstima je nježno pratila stazu niz njegova prsa i potom niz trbuh... Jason je uvukao zrak, a trbušni mišići napeli su pod njezinim dodirima. Ovo im je zasigurno oboma bio novi teritorij. »Razmišljala sam o ovome«, zadihanim je promrsila. »Kako bi bilo...« Pogleda ga. »Jesi li to znao?«


Ne čekajući odgovor, počela mu je ljubiti vrat, izazivajući ga. Zastenjavši, Jason je sklopio oči. Bilo je to previše. Njezine su ruke odjednom bile posvuda po njemu. »Taylor...« Glas mu je bio hrapav. »Što to radiš?« »Psst...« Šapnula je u njegovo uho. »Ja sam odvjetnica. Ja sam ona koja postavlja pitanja, sjećaš se?« Tada se povukla unatrag, usne su joj lebdjele tik uz njegove. »Želiš li me poljubiti?« Očima je prikovao njezine. »Da.« Nagnula je glavu. »Onda, što čekaš?« Na to je Jason primi za potiljak i poljubi. Usne su joj se željno razdvojile, jezici su im se susreli kad se poljubac produbio. Jason nije znao koliko je sve skupa trajalo, ali u jednom je trenutku shvatio da su krenuli prema krevetu, a već u idućem Taylor je ležala pod njime. Ruke su joj bile za njegovim pojasom, nestrpljivo mu izvlačeći košulju, a noge je obavila oko njega. Jasonove su usne izazovno pratile njezinu ključnu kost, zatim se spustile prema izrezu njezine majice. Sad je ona zaječala. »Jasone...« Nestrpljivo je šapnula. Želio je ovo više no išta. Želio je nju, želio je cijelu noć raditi sve one stvari za koje je znao da će na njezinim usnama izmamiti njegovo ime. Ali nešto gaje ponukalo da se zaustavi. Povukao se unatrag i pogledao je. Vidio je da su joj obrazi rumeni, a kosa divlje razbarušena na ramenima. Izgledala je predivno i zavodljivo i podamo i jedva da je mogao odoljeti... ali postojao je jedan problem. Njezine oči. Kao i uvijek, njezine su oči govorile sve. Bile su tamne i napete, ali u njima nije bilo onog poznatog sjaja. A bez tog sjaja, Jason je znao da Taylor koju je sad ljubio nije bila ona Taylor koju je želio. Zato se povukao, oslobodivši se njezina stiska. »Ne možemo. Ne ovako.« Iznenađena, Taylor ga je pogledala kroz napola spuštene kapke dok se protezala na krevetu. »Ne ovako?« Nasmiješila se. »U redu, onda, ja mogu biti gore. Osim ako nisi imao nešto drugo na umu...« Na to se zahihoće. A ako njezine oči nisu rekle Jasonu sve što je trebao znati, taj hihot zasigurno jest. Izvukao je pokrivač ispod nje. »Ideš na spavanje, Taylor.« Napučila je usnice. »Jao, ma daj... zar neću moći vidjeti one seksi dijelove najseksi frajera na svijetu?« I stane se neobuzdano smijati, očito se sjajno


zabavljajući. Jason je pokrije. »Mislim da bi bilo najbolje kad bismo to sačuvali za neki drugi put.« Taylor nevoljko posegne za pokrivačem, zatrepće i uputi mu još jedan razočarani pogled. »Baš ništa?« Čvrsto je zatresao glavom. »Ništa.« Zijevnula je pa, uz dramatičan uzdah i uvrijeđeno »u redu«, utonula u san. Jason tek što se okrenuo na odlazak kad je napola otvorila oči. »Ali samo sam željela jednu noć u kojoj neću vidjeti korake.« Nije imao pojma o čemu ona govori, ali čudan, gotovo tužan izraz na njezinom licu ponuka ga sjedne na krevet. »Kako to misliš?« Taylor gaje gledala dok je objašnjavala, govoreći blagim glasom. »Kladim se da druge žene ne moraju razmišljati dok su s tobom. Ali ja razmišljam. Jer vidim korake: ako učinim ovo, onda će se dogoditi ono, a onda i ono i ono...« Utihnula je, potom iscrpljeno uzdahnula. »Ponekad je to jednostavno prenapomo«, priznala je. Jason je pokušao suspregnuti osmijeh. Nekako mu se baš sviđala ovakva polusvjesna Taylor. Imao je sjajan uvid u ono što se zaista događa u toj njezinoj glavi. »Meni se sviđa to što uvijek razmišljaš«, rekao je. Namrštila se. »Rekao si da sam tvrd orah.« »Da. Ali i to mi se sviđa.« Naizgled barem donekle umirena njegovim odgovorom, Taylor ozbiljno kimne, navuče pokrivač preko ramena i ponovno utone u san. Po njezinom ravnomjernom disanju Jason je mogao reći da je ovaj put zaista zaspala. Provjerio je sat na noćnom ormariću, u sebi zapamtivši kad je treba ponovno probuditi. Potom je ustao i krenuo prema vratima. Još se jednom osvrnuvši preko ramena, Jason je ugasio svjetlo u Taylorinoj sobi pa tiho za sobom zatvorio vrata. Sutra, pomislio je dok je hodnikom odlazio prema svojoj sobi. O svemu će ovome razgovarati sutra.


Dvadeset šesto poglavlje SUNČEVA SVJETLOST ušuljala se u sobu. Taylor se polako probudila u svojoj udobnoj svilenoj čahuri, i trebao joj je jedan trenutak da se prisjeti gdje se nalazi. Bacila je oko na budilicu na noćnom ormarići i ustanovila da je prošlo deset sati. Sjela je u krevetu, ne mogavši se sjetiti kad je posljednji put tako dugo spavala. Zasigurno ne otkako je počela raditi u tvrtki. Poput kakve studentice koja se mamurna probudila u nepoznatoj sobi, polako je prolazila kroz ono čega se mogla sjetiti od prošle noći. No cijela je večer bila samo izmaglica prizora od kojih je većina bila više poput nejasnog sna negoli stvarnosti. No sasvim je sigurno da je dugo spavala. Shvativši da ne može zauvijek ostati u krevetu, Taylor je ustala i krenula prema kupaonici. U želucu joj je krčalo, a ona se pokušala prisjetiti što je sinoć jela. Tjestenina — dobro, zapamtila je nešto u vezi s tjesteninom. S obzirom na to da je bila u jučerašnjoj odjeći, pretpostavila je da se nakon večere samo odvukla gore i u trenu onesvijestila. Siroti Jason, vjerojatno mu nije bila najzabavnije društvo. Taylor se na brižnu istušira pa krene dolje. Tamo pak otkrije da je Jason postavio stol za doručak. Bila je dirnuta shvativši koliko se oko svega potrudio: pažljivo je poredao sok od naranče, kavu, mlijeko, žitne pahuljice i svježe voće. A nasred stola tajanstveno se smjestio srebrni pladanj s poklopcem u obliku kupole. Znatiželjna, Taylor se približi kako bi zavirila ispod poklopca. Dotaknuvši metalnu ručku, shvati da je unutra nešto toplo. »Budna si.« Iznenađena glasom, Taylor se naglo okrene i ugleda Jasona na dovratku kuhinjskih vrata. Pokajnički se nasmiješi. »Da, napokon. Jutros se puno bolje osjećam. Jesi li me mogao probuditi sinoć?« Jason kao da je bio iznenađen pitanjem. »Ne sjećaš se?« Zavrtjela je glavom. »Ne sjećam se baš previše.« Sad se doimao posve šokiranim. Oprezno se zagledao u nju. »A čega se točno sjećaš?« »Hm, sjećam se nekakve tjestenine.« Vidjevši izraz na Jasonovom licu, Taylor obuzme nelagoda. Jao, sranje — jesu li


učinili nešto... loše? »Postoji li nešto čega bih se trebala sjećati?« drhtavo je upitala. Kad je Jason oklijevao, njoj želudac potone. O, Bože. »O, Bože«, naglas je šapnula. »Reci mi. Što se dogodilo?« Zašto joj ne odgovara? Zašto tako pilji u nju? »Jesmo li... ovaj... Nešto se dogodilo između nas?« Mogla je to vidjeti u njegovim očima. Grozničavo je pokušala smisliti opravdanja. Imala je potres mozga. Bila je u određenom stanju; nije bila pri sebi. Nije bila kadra razmišljati. Žena je. Tada je Jason napokon smijehom prekinuo tišinu. »Smiri se, Taylor«, umirio ju je. »Ništa se nije dogodilo.« Značajno ju je pogledao. »Stvarno misliš da bih dopustio tako nešto dok nisi pri sebi?« Zadržao je njezini pogled, zureći dolje u nju, kao da želi pokazati koliko je uvrijeđen. Taylor se smjesta osjeti blesavo što je bila tako zabrinuta. Izdahnula je s olakšanjem. »Oprosti.« Nasmiješila se zbog vlastitih šašavih misli. »Nisam željela zvučati tako paranoično. Mora da sam halucinirala zbog gladi.« Čudno, ali u jednom bljesku trenutka, mogla se zakleti da je opazila tračak razočarenja u Jasonovim očima. Ali onda je pomislila da samo umišlja. Pokazala je na srebrni pladanj na stolu. »Onda? Smijem li poviriti? Umirem od gladi.« Jason kimne. »Nije to ništa naročito — samo sam mislio da bi ti se moglo svidjeti.« Brzo je govorio, kao da je nervozan, a Taylor se pitala koji je to vrag unutra. Gladna kao vuk, nestrpljivo je zgrabila ručku poklopca. Pomisli kako ne bi bila ovako uzbuđena ni da je ispod bilo nešto upakirano u plavu kutijicu od Tiffanyja. Podignula je poklopac. Jedan trenutak nije mogla ništa doli u čudu zuriti u veličanstven prizor pred sobom. »Sviđa ti se?« upitao je Jason. Taylor nijemo kimne. Pladanj je bio prepun sočnih, izdašnih palačinaka. I kolačića s čokoladnim mrvicama. Sve je to bilo za nju, u jedanaest sati ujutro. Udahnuvši mirise toplih slastica, Taylor sretno uzdahne. »Kako si znao, Jasone? Ovo je upravo ono što sam željela.«


Nekih sat vremena kasnije, sita palačinaka i kolačića, Taylor se dokotrljala do Jasonovog bazena i tromo opružila na jednu od ležaljki. Na zabavi nije previše obraćala pažnju na bazen, ali sad je zamijetila da je podjednako pažljivo dizajniran kao i ostatak kuće. A sasvim sigurno nije bio ništa manje divan: s kaskadnim slapićima i zaobljenim, skladnim rubovima, usred bogatog zelenila i ukrasnog kamenja, izgledao je poput skrivenog bazena na kakav bi čovjek mogao naletjeti na nekom tropskom otoku. »Dakle, ovo je život«, udahnula je dok je otpijala gutljaj ukusne hladne limunade. Spustila je sunčane naočale s čela i opustila se na ležaljci. Bacila je pogled prema Jasonu, koji je bio zavaljen na ležaljci pored njezine i čitao Daily Variety. Još je ranije svukao majicu i sad je na sebi imao samo par kratkih hlača. A Taylor je mislila da su kolačići s čokoladnim mrvicama bili slasni. Mljac. »Molim?« Jason je pogleda. Taylor se prene, u času zaboravivši daje nešto naglas izgovorila. Brzo je pokazala na bazen. »Samo kažem da si prilično lijepo ovo sve uredio.« Jason kimne, pomalo rastresen. Zapravo, Taylor je primijetila daje cijelo jutro nekako odsutan. Svaki put kad bi ga potajice pogledala — hej, ipak je on Jason Andrews i nije imao majicu, naravno da će koji put vimuti — on kao da je zurio u prazno. Kao da ga je nešto mučilo. Utonuli su u ugodnu tišinu na trenutak-dva kadli se Jason; ponovno okrene prema njoj. »Sviđa li ti se ovdje?« Gledao ju je kroz tamne leće sunčanih naočala. Njegov je pitanje zateče. »U ovoj kući?« Vjerojatno je to bilo samo zbog sunca, ali mogla se zakleti da su Jasonovi obrazi porumenjeli. »Mislio sam u Kalifomiji«, brže-bolje je rekao. »Znaš ono, ovdje.« Zamahnuo je rukom. »U Los Angelesu.« Taylor se nasmiješi. Bilo je dvadeset šest stupnjeva, a ne nebu nije bilo ni oblačka. »Kome se ovdje ne bi sviđalo?« Jason se vrati svojim novinama. »Da, dobro.« Kimnuo je. Trenutak je prošao, potom je ponovno pogledao Taylor, »Onda, bi li mogla zamisliti da ovdje živiš? Ne bi ti nedostajao Chicago?« Taylor pomisli da je njegovo pitanje pomalo... čudno. Dal~ bi se zakleti da je čula nešto u njegovom glasu, kao da im je razgovor postao nešto više od dokonog čavrljanja. Stet samo što mu zbog onih vražjih naočala nije mogla vidjeti oči.


Potom je smjesta otresla ove misli. Bila je previše sumnjičava, rekla je sebi. Previše je odvjetnički razmišljala. Ovo nije bilo svjedočenje, niti je svako pitanje imalo u sebi skrivenu misao. Jason je samo bio ljubazan. Na kraju krajeva, već je nekoliko mjeseci živjela u Los Angelesu; bilo je to sasvim prirodno pitanje. »Valjda bih to mogla zamisliti, ako bi mi se ukazala dobra prilika«, odgovorila je. »Ali, pretpostavljam da sam uvijek mislila da ću živjeti u Chicagu.« S tim riječima Taylor ponovno podigne naočale na tjeme, ne želeći dobiti krugove oko očiju poput kakvog rakuna. Sklopila je oči i opustila se na ležaljci. »Srećom, barem još neko vrijeme ne moram o tome razbijati glavu«, nastavila je. »S ovim suđenjem, proći će još najmanje nekoliko mjeseci prije nego što budem morala misliti o povratku.« Dosta više o Chicagu, pomislila je, lješkareći na toplom kalifornijskom suncu. Ta joj je riječ sada bila tisućama kilometara daleko. No čudno, ali kad je otvorila oči nekoliko minuta kasnije kako bi otpila gutljaj limunade, zamijetila je da Jason ponovno rastreseno zuri u prazno.


Dvadeset sedmo poglavlje U PET sati popodne završio je Taylorin dvadesetčetverosatni boravak u raju. Jason je skrenuo Aston Martinom na prilaz pred njezino" zgradom i ugasio motor. Njih dvoje ostadoše jedan trenut sjediti u automobilu. »Povratak u stvarnost.« Uzdahnula je Taylor. »Dobri st život u stanu.« »Znaš, drugi put možeš samo pitati ako želiš prespava' kod mene. Ne moraš slupati auto.« Taylor se nasmijala, laknuvši joj što se opet šalio. Bio j neobično tih cijeloga dana pa je već počela brinuti da nešt' zaista nije u redu. »Imat ću to na umu«, rekla je. Tek što je zaustila zahvaliti mu, dogodilo se opet — reska zvonjava začula se iz njezi torbice. Ah, ti mobitelski prekidi. Unatoč nelagodi trenutka, Taylor je osjetila obavezu provjeri nije li to Derek s nekom kriznom vijesti u parnice. Osjetila je Jasonov pogled na sebi dok je izvlači' mobitel. Vidjevši na zaslonu da je to bio Scott, nije rek ništa i samo je ubacila telefon natrag u torbicu. »On je, zar ne?« upitao je Jason. »Neka mi ostavi poruku.« No telefon je bio neumoljiv. Odmah je počeo ponov zvoniti. Taylor se nasmiješila sjetivši se jedne druge oso koja ju je, ne tako davno, na sličan način uporno pokušavala dobiti. »Moram reći, vi filmske zvijezde ste zbilja neumorne«, rekla je šaljivo ponad zvonjave. Jasonovo lice otvrdne. »Nisam ja nimalo nalik njemu.« Kanila je da njezina primjedba bude duhovita, ali vidjela je da ga je umjesto toga uvrijedila. U pravu si, najednom je osjetila poriv da kaže. Toliko si više od njega. Dok je mobitel nastavio zvoniti, Jason se okrenuo i kamena lica zagledao ispred sebe, očiju prikovanih na vjetrobransko staklo. Reci to, čula je Taylor uporan glas u glavi. Barem mu to reci. Nakon svega što je učinio za tebe, zaslužuje to čuti. Ali nije mogla. Jer znala je da bi te riječi vodile do drugih riječi, a između nje i Jasona događalo


se nešto s čime se nije bila spremna suočiti. Toliko se toga dogodilo u posljednjih dvadeset četiri sata; trebala je vremena da sredi vlastite misli. Zato je oklijevala. Vidjevši to, Jason ljutito stegne čeljust i pokrene motor. »Trebala bi se javiti, Taylor«, rekao je Jason, odbijajući je pogledati. Kimnuvši, uzela je torbicu i izišla iz automobila. Jedva daje zatvorila vrata kad je Jason ubacio u brzinu i pojurio. Stajala je na prilazu, gledajući kako Aston Martin nestaje iza ugla ulice. Trebao joj je trenutak da shvati kako mobitel i dalje zvoni. Sranje — Scott. Zaboravila je na njega. Da, opet. Javila se, znajući dobro što će mu biti prva riječ. »Ljepotice!« oduševljeno je uskliknuo dok je Taylor isto to nečujno oblikovala ustima. Smjesta osjeti krivnju. Na kraju krajeva, koliko bi se žena sad raspametilo da ih nazove Scott Casey. »Hej, Scotte«, rekla je nastojeći zvučati normalno unatoč smetenosti zbog Jasonova bijesnog odlaska. Uputila se stazom prema vratima i ušla u stan. »Cijeli da mislim dan tebe, ljepotice«, rekao je Scott. Taylor se odjednom zapita nije li joj možda zaboravio ime. »Hvala, zaista. Dobro sam«, odvratila je. »Bila bih te nazvala, ali nisam ti željela smetati.« Laži, laži, laži, pomislila je. Ali nekako joj se nije činilo u redu da kaže: Znam da smo se nekoliko puta poljubili, ali zaboravila sam da uopće postojiš. »Ne ljutiš se što te nisam došao pokupiti u bolnicu?« »Ne, nimalo«, uvjeravala ga je Taylor. I ovaj je dio bio isitnit — ako itko, barem je ona mogla razumjeti kako posao često ima prednost nad privatnim životom. Što je i bio razlog zašto nikad neće zaboraviti trenutak kad je čula Jasonov glas i ugledala ga na vratima ordinacije. U tom se trenutku sve promijenilo. Sve do tog trenutka, Taylor se barem mogla pretvarati da donekle uspijeva zatomiti svoje osjećaje prema Jasonu. A to je mogla ponajviše zahvaliti svom čvrstom uvjerenju da su njegovi osjećaji prema njoj tek nešto više od simpatija, želja razmažene zvijezde da dobije nešto što mu je naizgled bilo nedostižno. Ali emocije koje je vidjela na njegovom licu tamo u bolnici bile su stvarne, a to je bilo nešto za što se nije pripremila. Nije mogla odoljeti njegovom šarmu i dovitljivosti i vragolastom osmijehu. Mogla bi pokušati ignorirati činjenicu da je bio najprivlačniji muškarac kojeg je ikad vidjela, na filmu i u stvarnosti. Ali nije se mogla oduprijeti muškarcu kakav je Jason bio dok nije bio zauzet pretvaranjem da je Jason Andrews, filmska zvijezda. Taj je muškarac


bio netko u koga se zaista mogla zaljubiti. A ta je misao bila izrazito opasna. Zaljubiti se u bilo koga bila je kocka. Zaljubiti se u ozloglašenog ženskara, zvijezdu koja se hvalisala svojim trofejima na nacionalnoj televiziji? E, to je već bilo izvan svake pameti. Svejedno... to nije značilo da je situacija između nje i Jasona trebala završiti s onakvom gorčinom. Trebala mu je ipak nešto reći, shvatila je. Toliko je zaokupljena Taylor bila ovim mislima, da je jedva obraćala pažnju na riječi koje je Scott izgovarao dok je mljeo o svom napornom radnom tjednu. Napokon se ponovno uključila kad je čula kako spominje nekakvu domaću pileću juhu, shvativši da je zapravo pita može li navratiti do nje te večeri. »O, to je tako slatko«, brzo je rekla. »Ali večeras se stvarno moram odmoriti i nadoknaditi zaostatke na poslu.« On zamukne. »Ali imali smo planove za večeras.« Po oštrini u njegovom glasu, Taylor je osjetila da je bio manje zabrinut što je neće vidjeti, a više uzrujan činjenicom da gaje otpilila. Ili se to možda samo probudila kuja u njoj? »Znam, žao mi je, ali strašno sam iscrpljena«, rekla je dramatično. Laži, laži, laži. »Možemo li odgoditi za neki drugi put?« Scott je na čas zastao. »Pa, planirao sam te ovo pitati u četiri oka, ali kako to očito nije opcija...« Opet kratka stanka prije nego što će mrzovoljno nastaviti. »Jesi li čula za Crno-ružičasti bal?« Crno-ružičasti bal, objasnio je, zapravo je dobrotvorna večera s obaveznom crnom kravatom (otuda crno) koja se svake godine održava u kući Tonyja Bredstonea, vlasnika jednog od najvećih filmskih studija. Zabava je bila jedna od najelegantnijih i najraskošnijih u Hollywoodu: večera od pet sljedova, potom ples i lutrija. Sav prihod odlazio je u fondaciju za istraživanje raka dojke (otuda ružičasto). Scott je potom upitao bi li željela poći s njime. Taylor je oklijevala. Kako je bila riječ o Scottu Caseyju, pretpostavio je da postoji samo jedan razlog zašto bi se jedna žena premišljala oko izlaska s njime. »Vidio sam da je na popisu uzvanika i tvoj prijatelj Jason«, rekao je značajno. »Možda ti je već nešto spominjao o tome?« Taylor si nije mogla pomoći — osjetila je ubod razočarenja. »Ne... nije.«


»Pa, onda, ljepotice«, rekao je Scott, povrativši samopouzdanje u glasu. »Sto kažeš na to da pođeš sa mnom?« I tako je pristala. Istinu govoreći, njezin pristanak nije imao ništa sa Scottom, a svašta s Jasonom. S obizorm na to da je onako naprasno odjurio, Taylor nije bila sigurna hoće li ga ikad opet vidjeti, a bal je za to bio savršena prilika. Jer, morala mu je štošta reći. A iduća subota bit će taj dan. Na drugom kraju Los Angelesa, visoko iznad grada, u svom domu na obroncima holivudskih brda, Scott je prekinuo vezu upravo s istom mišlju kao i Taylor. Iduća subota bit će taj dan, rekao je sebi. Tajanstvena žena Jasona Andrewsa proteklih je nekoliko tjedana bila najvruća tema u svim tabloidima, tračerskim kolumnama i zabavnim televizijskim emisijama. Činilo se kao da cijeli svijet bez daha čeka da se otkrije identitet te zagonetne tamnokose žene koja je tako očito zapela za oko »najseksi frajeru na svijetu.« Scott je znao da je subotnja večer savršen trenutak da predstavi Taylor javnosti. Nakon subote, svi će znati tko je zapravo »drugi kandidat«. Neka svijet vidi da se tajanstvena žena Jasona Andrewsa odlučila za većeg frajera. Njega. Uloga u Noćima u divljini bila jedno, no ovo je bilo neusporedivo bolje — Scott je imao dojam da će to što je preoteo Taylor biti daleko veći poraz za kralja Hollywooda. Istina, nije da mu je baš jela iz ruke. Ne još. Ali i to će se uskoro promijeniti. Bio je prilično siguran u to. A sve će se to dogoditi u subotnjoj noći. Ta ga je misao silno oraspoložila dok je izlazio iz kuće i odlazio prema bazenu. Prizor je bio nepromijenjen otkako je otišao u kuću da nazove Taylor: tri djevojke, koje je pokupio ranije u Coffee Beans & Tea Leafsu, veselo su se brčkale u bazenu, prskajući jedna drugu i ispijajući ledene margarite. Tamo sa strane, Rob se zavalio na ležaljci, daveći se u čipsu i koristeći ručnik kao ubrus. Scott je ponovno zauzeo svoje mjesto na ležaljci pored Robove. »Što ima novo s onom nikogovićkom?« Ignorirajući Robovo pitanje, Scott se značajno zagleda u njegovu vrećicu čipsa koja je prije dvadeset minuta bila puna, a sad je zjapila prazna. Rob iskrivi lice u grimasu. »Pečeni su, a ne prženi.«


»Kako god, samo mi nemoj ulaziti u bazen s tim narančastim sranjem po rukama.« Scott se nasloni i stane promatrati djevojke koje su mu se kolektivno zavodljivo smiješile. »Što se tiče odgovora na tvoje pitanje, s njom je sve u redu. Vodim je na Cmo-ružičasti bal iduću subotu.« »To zaslužuje najmanje jedno pušenje.« »I ja sam to pomislio. Ali večeras se "mora" odmarati«, rekao je Scott napravivši prstima znak za navodnike. Potom, s rukama opušteno prekriženima iza glave, odmjeri djevojke u bazenu. Pitao se koliko će ih pustiti da se prskaju prije nego što i sam skoči unutra. »Reći ću Martyju neka se pobrine da nas zajedno fotografiraju na balu«, rekao je potom Robu. Potpisao je ugovor s Martyjem Shepherdom prije tri dana i jedva je čekao da se njegov publicist baci na posao. »Onda ću pustiti da njezino ime procuri u novinama.« Nacerio se, ponosan na svoj plan. »Taylor Donovan — djevojka nekoć poznata kao "tajanstvena žena".« Rob ga je pogledao dok je gužvao vrećicu čipsa. »Nisi li spomenuo da ona ima nekakav problem s medijima — nešto u vezi suđenja, što li?« »Točno. Ali to nije moj problem, zar ne?« Scott ovlaš pogleda djevojke u bazenu koje su mu sad koketno mahale, pozivajući ga da im se pridruži. »Dame... kakva je voda?« Umjesto odgovora, jedna djevojka svuče gornji dio bikinija i nasmiješi se. Druge dvije smjesta učine isto. »Čini se da bi moglo biti malo hladno«, rekao je Scott uživajući u prizoru. Ustao je s ležaljke i u prolazu dobacio Robu: »Sad kad si dovršio svoju klopu... pretpostavljam da znaš gdje je izlaz.« Rob ga s nevjericom pogleda. »Mora da se šališ.« Narančastim je prstima pokazao na tri djevojke u bazenu, čiji su donji dijelovi bikinija krenuli putem onih gornjih. »Što je sa mnom?« Scott je zavrtio glavom uz osmijeh žaljenja. »Žao mi je, stari — ali one tamo su samo moje. Rekao sam ti, ionako bi se trebao odreći deserta.« I s tim riječima Scott Casey elegantno skoči u bazen. Kad je izronio na površinu između tri nage djevojke, Taylor Donovan mu nije bila ni na kraj pameti. Jason je imao dogovoren sastanak s Martyjem kasnije toga tjedna kako bi razgovarali o rasporedu promocije za Infemo, a kojemu je premijera bila u idući petak. Bio je to vrtlog nastupa zbog kojeg će morati potegnuti na sasvim drugi kraj kontinenta: tiskovne konferencije, snimanja, gostovanja u emisijama Today, The


Tonight Show, The Early Show, The Late Show, zatim kod Ellen, Oprah te kod Barbare Walters u emisiji The View. I sve to u samo četiri dana. Kako će Jason biti u Los Angelesu idućeg vikenda, Marty ga je pitao planira li se pojaviti na Cmo-ružičastom balu kod Tonyja Redstonea. Jason je taman zaustio reći da mu to zapravo i nije bilo u planu — Redstone je, naime, bio glava studija koje je dalo zeleno svjetlo za snimanje filma Noći u divljini te navodno (prema Jasonovim izvorima) čovjek koji je odbio njegov honorar i odlučio se za manje talentiranog (opet, prema Jasonovim izvorima) i jeftinijeg Scotta Caseya. Ali onda je Marty spomenuo da bi, ako planira doći, možda mogao sa sobom povesti i Naomi Cross — s obzirom na činjenicu da je Taylor ionako pristala biti pratnja Scottu Caseyju. Čuvši to, Jason osjeti kako mu se u želucu stvorio čvor. Mrzio se zato što je na onakav način otišao i ostavio stvari među njima nedorečene, ali bio je lud od bijesa, a poslije previše posramljen da je nazove. Shvatio je prije nekoliko dana, međutim, da su zbilja trebali porazgovarati. Ali ne preko telefona. Stoga, ako subotnja noć mora biti ta noć, onda neka bude. Jebeš Scotta Caseyja — Jasonu se živo fućkalo što će taj drski seljober biti tamo. imao je on štošta reći Taylor. Važne stvari. Zato je rekao Martyju neka ga pribilježi.


Dvadeset osmo poglavlje TAYLOR SE ponosila time što je bila stručnjak u području radnog prava. A za to je naporno radila. Bila je pretplaćena na kojekakve stručne publikacije, redovito je proučavala slučajeve, trendove i izmjene zakona, prisustvovala konferencijama i seminarima, a čak je bila i jedna od dviju predsjednica Društva mladih odvjetnika radnog prava pri čikaškoj odvjetničkoj komori. Ukratko, kad je posrijedi bilo radno pravo, Taylor je znala znanje. S druge strane, kad se radilo o holivudskim balovima, Taylorino je znanje bilo... pa, prilično oskudno. U tom je području trebala pojačanje. Trebala je stručnjaka za Hollywood. Nekoga tko je naporno radio kako bi stekao znanja i vještine, nekoga tko je bio pretplaćen na kojekakve publikacije, proučavao trendove i događaje na tom području. Zato je nazvala Valerie. Ženu umalo da nije strefio šlag. »Crno-ružičasti bal!« Val je tako glasno vrisnula daje Taylor morala odmaknuti slušalicu s uha. »Taylor Donovan, ti si najveća vražja sretnica na svijetu! Odsjekla bih si desnu ruku samo da mogu biti na Cmo - ružičastom balu!« »Onda ti predlažem da, jednom kad dođe taj trenutak, odabereš haljinu bez naramenica.« »Taylor!« upozoravajuće je ciknula Val. »Ne shvaćaš ovo dovoljno ozbiljno! Tvoja haljina, cipele, kosa i šminka — cijelo tvoje biće — mora biti isplanirano do posljednjeg detalja.« Tada je Valerie počela šiziti, rastreseno mumljajući na drugom kraju linije. »Zoveš me samo tri dana prije. Ne mogu ja to — nemam vremena. U redu, no dobro — da, pomoći ću ti, bit ćeš božanstvena, a tvoj prekrasni slavni pratitelj zanijemit će kad te ugleda.« Potom zastane. »Čekaj, s kime uopće ideš na bal?« Taylor se podsmjehne. Ha-ha. »Nisi mogla odoljeti da to ne pitaš, je li?« »Bez zajedljivih komentara, molim lijepo. Mogla bih te ubiti, toliko sam ljubomorna.« Zatim se Val baci na posao. »Okej — bal je klasičan holivudski. Glamurozni, staromodni Hollywood. Sjeti se Ave Gardner, sjeti se Ingrid Bergman.


Audrey Hepburn, Grace Kelly. Odjenut ćeš crnu...« »Ali uvijek sam u crnom«, prekine je Taylor. »Mislim da bih možda...« »Taylor! Zar me pokušavaš dokrajčiti? Nemamo vremena jurcati naokolo u potrazi za cipelama koje pristaju uz nekakvu breskvastu gadariju koju si nabavila na sniženju u Sacksu!« Taylor se na ovo strahovito uvrijedi. Kao da bi ona ikad odjenula nešto u boji breskve. »Kad smo već kod cipela«, nastavila je Val, »otići ćeš kod Christiana Louboutina — zapiši to, Taylor...« I tako se to nastavilo unedogled. Zahvaljujući čudima tehnologije, Taylor je imala dojam kao da je Valerie s njom, kad je tog četvrtka poslije rasprave navratila do Rodeo Drivea. Kad trgovci nisu gledali, svojim bi mobitelom snimila raznorazne haljine i cipele te ih poslala Valerie na hitnu ocjenu. Dvije su žene razmijenile više razgovora u ta dva dana. Njihov posljednji razgovor odvijao se u subotu navečer, taman prije nego što se Taylor krenula dotjerivati. Valerie je načula oklijevanje u njezinom glasu pa ju je pitala u čemu je stvar. »Osjećam krivnju što idem na bal«, priznala je Taylor. »Imam osje��aj da zavlačim Scotta.« »Gledaj na to ovako«, rekla je Valerie, »odlaskom sa Scottom Caseyjem na Crnoružičasti bal spašavaš naše prijateljstvo. Jer, kad bih čula da si odustala, više nikad s tobom ne bih ni riječ progovorila.« Taylor se zahvalno nasmiješi. »Hvala ti.« Valerie sjetno uzdahne. »A sada, pođi na tu otmjenu zabavu i nazovi me sutra i ispričaj mi sve do posljednjeg detalja. I Taylor — obori ga s nogu.« Iako nije rekla ime, Taylor je znala da Valerie nije mislila na Scotta Caseyja. Kasnije te večeri, kad je Taylor izišla na trijem vile Tonyja Bredstonea, smještaje uvidjela daje Crno-ružičasti bal najveći; događaj u Hollywoodu. Nastojala je upiti svaku pojedinost veličanstvene zabave, misleći na to kako će o svemu ujutro pričati Valerie. Dom studijskog glavešine smjestio se na ogromnom imanj površine dvije i pol tisuće četvornih metara na Bel Airui Zemljište iza kuće bilo je vješto pretvoreno u plesnu »salu na otvorenom, ukrašeno besprijekornim bijelim stolnjacir i kristalnim


posuđem. Prigušena svjetlost svijeća stvarala je topao odsjaj. Treperave svjećice bile su obješene o umjetnič? oblikovanu živicu što je okruživala glavni plesni podij. Kon" bari s leptir-mašnama nosili su srebrne pladnjeve s pjenušce" a na balkonu gudački je kvartet svirao klasične melodije. Taylor se činilo kao da promatra prizor iz kakvog što je bila sasvim primjerena pomisao s obzirom na to su velik dio gostiju što su se vrzmali naokolo, bili upnr glumci i glumice koje je i gledala u takvim filmovima. Jednoj odvjetnici iz Chicaga činilo se kao da se našla usred svečanosti dodjele Oscara. Samo bez onih govorancija. Scott ju je primio za ruku i poveo na zabavu. Izgledao je sjajno u smokingu; bilo je to neupitno. Krenuo je ravno prema jednom od šankova, rekavši kako mu treba piće. Taylor se smela kad je sa strane ugledala nekoliko fotografa. »Što je?« upitao je Scott. Zatim je uočio uzrok njezina oklijevanja. »Ah, to... Ne brini, to su službeni fotografi. Pokrivaju dobrotvorne zabave za besplatne novine. Ništa što bi tvoj sudac uzeo u ruke.« Taylor se svejedno kolebala. »Ne znam... Zašto ti ne bi otišao po pića? Ja ću te ovdje pričekati.« Mogla se zakleti da je tada vidjela iskru — razočaranja? ljutnje? — u Scottovim očima. Ali onda se nasmiješio. »Ne budi tako paranoična, tajanstvena ženo.« Podignuo je ruku kao da svečano priseže. »Tvoj identitet je siguran sa mnom. Prisežem.« Ali bilo je nešto u njegovom osmijehu u što Taylor nije sasvim povjerovala. Pokušala je odgonetnuti što bi to moglo biti, ali uto netko dograbi Scotta s leđa. »Nisi se valjda mislio izvući a da me ne pozdraviš, brate?« rekao je glas s irskim naglaskom. Okrenuvši se, Taylor ugleda dvojicu mladih glumaca koji su sa Scottom glumili u Vikingovoj misiji. »Hej — tko je, dovraga, pustio vas dvije ništarije ovamo?« Uzviknuo je Scott. Onako uzbuđen, njegov je australski naglasak bio izrazitiji no ikad. Taylor je čula naklapanja — kao i svi — o tome kako su se Scott i njegove kolege silno zbližili tijekom trinaest mjeseci snimanja Vikingove misije. Čak su kolale i glasine da je cijela glumačka postava za jednog od večernjih izlazaka dala tetovirati V. M. na skrivenim dijelovima tijela. Valerie je bila silno razočarana shvativši da joj Taylor tu informaciju ne može potvrditi. Taylor je gledala kako ga dečki povlače u grube, pijane zagrljaje. »Ništarije, je T ? Ah... ma pogledaj ti tog tipa, koja faca«, rekao je britanski


glumac. I njemu je, kao i Scottu, prva velika uloga bila ona u Vikingovoj misiji, a potom mu je podjednako dobro krenulo. Upravo je odigrao ulogu liječenog alkoholičara u novoj dramskoj seriji koja je imala najveću gledanost ove sezone. »Koji je ovo kurac?« Sad se opet javio irski glumac. Koliko je Taylor bilo poznato, ovaj pak nije snimio apsolutno g ništa nakon Vikingove misije. »Ništa ne cugaš — što ti je?« upitao je Scotta sa svojim snažnim naglaskom. »Moramo smjesta to riješiti.« Prije nego što se Taylor i snašla, dvojica glumaca već su; odvlačila Scotta na rundu pića. Ostavivši je samu na trijemu,Taylor se ogledala oko sebe i shvatila da ne poznaje baš nikoga. Nekako joj se to stalno događalo na ovim holivudskim zabavama. Vjerojatno zato što je bila nitko i ništa. Ne želi zauvijek ostati na trijemu, Taylor ode potražiti toalet, misleći kako je to jedino mjesto na ovoj zabavi gdj: usamljena djevojka neće izgledati otužno. Ono što Taylor nije shvatila, dok se probijala kroz mnoštvo bilo je da su uzvanici doista na nju obraćali pažnju. O, itekako. Ona to nije znala, ali razlog zašto joj se nitko nije usudio prići bio je taj da su svi pretpostavljali kako bi trebali znati tko je ona, no bilo ih je sram priznati da ne znaju. Zato se samo međusobno došaptavali. Daj me podsjeti — zna ali u ovom se trenutku ne mogu sjetiti — tko je ona žena. A sa svakom osobom koja nije znala kamo je smjestiti oko nje se sve više podizao veo tajanstvenosti. Došla je sa Scottom Caseyjem, netko je rekao. Ne, ne — samo su slučajno ušli u isto vrijeme. Vidiš, eno ga tamo, zabavlja se s onom dvojicom iz onog filma. Da je Scott Casey došao s njom, zar joj ne bi barem donio piće? A onda se dogodilo nešto čudesno. Glasovi su šaptali sa strahopoštovanjem. Čekaj — pogledaj tamo, nije li ono Jason Andrews? Tamo kod onog šanka, sjedi sam. Zar ne vidiš kako je gleda? Tiho se komešanje proširilo zabavom. Misliš da bi to mogla biti ona — da, da, pa vidiš onu tamnu, dugu kosu, ista je kao i na fotografijama. Mislim da bi mogla biti u pravu... Bila je to tajanstvena žena. Glavom i bradom, točno tamo na zabavi. Ljudi nisu mogli a da ne zure. Općenito je vladalo mišljenje kako su očekivali da je nešto viša.


Šaputanja su brzo dospjela i do fotografa koji su se motali naokolo, okidajući relativno neuzbudljive snimke Aleca Baldwina kako grabi još jedno pecivo sa sirom s pladnja konobara u prolazu, ili Selme Hayek kako proljeva pjenušac po svojim »manolicama« dok je nazdravljala s Bradom Grayem. Načuvši o čemu se šapuće, paparazzi su naglo podignuli glave, u stanju pripravnosti, poput krda gazela što su nanjušile lavove koji ih vrebaju iz obližnjeg guštare. Uši su im se trzale dok su očima strijeljali s jedne strane na drugu, skenirajući ogroman prostor oko palače na Bel Aim, sve dok je nisu uočili. Tajanstvena žena! E, to je već bila isplativa snimka — vjerojatno dvadeset puta vrjednija od još jedne na kojoj Jake Gyllenhaal izvodi psine. Ali ne dok je sama — morala je biti s njim. Zato su sad paparazzi promatrali, zajedno s ostalim znatiželjnim gostima, tajanstvenu ženu dok je ulazila u kući. Bili su spremni, također, i kad je Jason spustio piće na šank, ustao i krenuo za njom. Svi su se stali međusobno gurkati. Kakva drama! Kakvo uzbuđenje! Nisu mogli dočekati da vide što će se dalje dogoditi.


Dvadeset deveto poglavlje TAYLOR JE uzalud tražila Jasona među gostima okupljenim u Bredstoneovoj palači. Uočivši koliko je sati na Rolexu jednog muškarca koji je pijuckao martini, shvatila je da sad već prilično dugo ostavila Scotta. S krivnjom se uputi natrag na trijem. Možda joj se samo pričinilo, ali kad je Taylor izišla vani, pratio ju je neodređen dojam da su ljudi prestali razgovarati. Dok je napredovala prema šanku gdje je posljednji put vidjela Scotta, postajala je sve više svjesna da ostali gosti zaista, i potpuno otvoreno, u nju zure. Na brzinu je provjerila nije li joj jedna cica možda ispala iz haljine, ili takvo što. Vidjevši da su obje prijateljice na sigurnom, slegnula je ramenima te zaključila da se svi vjerojatno pitaju što netko poput nje uopće radi ovdje i tako besciljno tumara među Njihovim Veličanstvima. Kad je Taylor dospjela do šanka, u kutu opazi Scotta kako se među svojim dečkima neobuzdano smije, i činilo se da nije ni primijetio njezino izbivanje. Rastrgana između želje da ga ne prekida i one da se ne mota sama po zabavi poput kakva djeteta izgubljena u robnoj kući, Taylor je dvojila bi li mu se pridružila. A onda joj na um padne bolja ideja — shvati da nije provjerila drugi šank, onaj na suprotnom kraju plesnog podija. Možda bi tamo mogla pronaći Jasona. Na kraju krajeva, on je i bio razlog njezinog dolaska na bal. Uputi se, stoga, preko podija gdje je očito završio program s klasičnom glazbom. Nije imala pojma tko je DJ AM, ali mnogi drugi očigledno su znali, sudeći prema tome kako su svi pohrlili na ples kad je najavljeno njegovo ime. Dospjela je do drugog šanka i promotrila sve koji su tamo bili. No nitko od njih nije bio Jason. Frustrirana, duboko uzdahne. Da — opet je stajala sama na zabavi, nemajući kamo poći. Ali onda se gomila razdvojila i najednom je imala otvoren pogled na trijem. Tamo je stajao Jason, ruku opušteno uvučenih u džepove hlača. U svom je smokingu izgledao... pa, nije imala riječi kojom bi ga opisala. S osmijehom je gledao u Taylor, a ona mu je osmijehom uzvratila. Prvi put te večeri osjetila se kao da tamo pripada. Dok se Jason probijao između gostiju, bio je siguran da će već smisliti nešto


pametno dok dospije do Taylor. No kad je stao pred nju i vidio je izbliza, ništa mu suvislo nije padalo na um. Štoviše, u tom času, misli su mu općenito bile pomalo zbrkane. Bilo je to zbog toga kako je izgledala. Nikad to neće zaboraviti. Imala je bijelu, svjetlucavu satensku haljinu, u stilu toge, koja je u skladnim naborima padala niz njezino tijelo. U divljem kontrastu s klasičnim punđama doslovce svake žene na balu, kosa joj je bila raspuštena, duga i valovita. Druge žene na balu, u svojim crnim opravama i s dijamantnim ogrlicama, izgledale su kao princeze. Ali Jasonu, Taylor je izgledala poput božice. Zastao je pred njom, opčinjen. Ona se zabrinuto promeškoljila kad nije ništa rekao. »Predivna si, Taylor«, najzad je uspio prozboriti. Obrazi su joj se zarumenjeli na kompliment. »Ma to je samo zbog haljine.« Ne, to je zbog tebe, umalo da nije izvalio. Ali držao je jezik za zubima. »Gdje ti je dečko?« upitao je umjesto toga. Taylor je pokazala preko plesnog podija, tamo gdje su Scott i njegovi prijatelji nazdravljali, kuckajući bocama u još jednoj pripitoj zdravici. »Tamo, s članovima Prstenove družine.« Jason se naceri. »Mislim da je to iz drugog filma.« Taylor se okrene i pogleda ga. »A... gdje je tvoja pratnja?« »Nemam je. Osim ako ne računaš Jeremyja, kojeg ja, dakako, ne računam. Zatreskan je u Bredstoneovu kćer pa sam ga poveo sa sobom.« Taylor kimne. Je li bila zadovoljna činjenicom daje došao sam? Samo je jedan način da se to provjeri. Jason je ispružio ruku. »Pleši sa mnom, Taylor.« Jedan je trenutak oklijevala. Tada ga bez riječi primi za ruku. Jason je povede do plesnog podija. Parovi su se spojili kad je počela svirati Fade Into You od Mazzy Starr. Kroz gomilu, Jason je opazio nekoliko fotografa kako revno vrebaju uz rub podija. Promotrivši okruženje, uočio je jedan osamljeni dio skriven od pogleda niskim granama stabla koje su se pružale do plesnog podija. Poveo je Taylor tamo i privukao je u naručje. Plesali su sporim korakom, dok su nad njima poput zvijezda treperile svjećice među granama. Nijedno dugo nije progovorilo. Jason je želio uživati u osjećaju


Taylorine ruke u njegovoj, u toplini pod dlanom na njezinom struku. Kako je bila u potpeticama, njezino mu je tjeme dopiralo do brade. Mogao joj je šapnuti u uho bilo što, shvatio je, i samo bi ona čula njegove riječi. »Mislio sam«, blago je počeo, »da bi me se napokon mogla osloboditi.« Taylor podigne lice prema njegovom. »Kako to misliš?« »Pa tvoj rad na scenariju je, u osnovi, svršen. Više nemamo dogovora oko skrivanja od medija, a koliko znam, prijateljice ti više nisu u gradu...« Nasmiješila se. »Valerie ne prestaje pričati o onoj večeri.« »A, osim ako se ne planiraš udariti čekićem po glavi, vjerojatno si se oporavila od potresa mozga«, zadirkivao je Jason. No tada mu se lice naglo uozbilji. »Tako da pretpostavljam da te više ništa ne drži u mojoj blizini.« Taylorine zelene oči napeto su gledale njegove. »Što ako mi se sviđa biti u tvojoj blizini?« Jason zadrži dah. »Stvarno?« Ona polako kimne. »Moram ti nešto reći, Jasone — znam kako sam se ponašala prema tebi, znam što sam ti sve rekla, ali...« Zamukla je, oklijevajući, a potom ga ponovno pogleda ravno u oči. »Pogriješila sam u vezi tebe. U ovih nekoliko tjedana shvatila sam da, kad nisi blizu kamera, novinara, velike kuće i onog skupog auta... momak koji ostane nije nimalo loš. Štoviše, prilično mi se sviđa.« I to je bilo to. Te jednostavne riječi dimule su Jasona u srce više nego bilo koje druge. »Taylor«, rekao je privukavši je k sebi. Ah onda je ona zatiesla glavom. »Nemoj. Ne moraš mi ništa reći. Samo sam željela da to znaš. To je sve.« Počela se odmicati od njega, ali Jason ju je čvrsto držao. »Nemoj ići od mene. Ne ovaj put.« »Moram.« »Zašto?« upitao je. »Zbog Scotta?« Taylor ga pogleda. »Oboje znamo da Scott nije problem.« »Što je onda?« Ona na čas zastane, uznemireno ga pogledavši. »Ti, Jasone — ti si problem. Jednostavno... ne mogu biti s tobom.« Jason je u času ostao zapanjen njezinim riječima. Prije nego što je dospio bilo što


reći, Taylor se žurno udaljila. Osjetio je trenutak kad su joj prsti kliznuli iz njegovih, potom je odjurila, nestavši u gomili. Jason je stajao tamo na plesnom podiju, gledajući kako se udaljava. Zapljusne ga val emocija, i znao je samo jedno — ono jedino što je bilo važno. Volio ju je. Nešto kasnije Jeremy je pronašao Jasona kako sjedi sam na klupi ispred fontane, u stražnjem dijelu Bredstoneovog imanja. Malo dalje, gore uzbrdo, zvuci žive glazbe i smijeha bili su u strogom kontrastu s Jasonovim turobnim raspoloženjem. Jeremy je sjeo na klupu pored Jasona koji je uzdahnuo. »Da, da, da, da...« Zatim su neko vrijeme sjedili u tišini. »Znam, znam«, složio se Jeremy. Opet tišina. Naposljetku, Jason progovori. »Ovo s njom više nije šala. Ako je ikad i bila.« Letimice je pogledao Jeremyja. »Ne vjeruje mi.« Jeremy je promislio. »Zar bi trebala?« Jason se suoči s hladnom, surovom istinom. »Valjda nisam bio baš najbolji tip.« Jeremy tada iskreno progovori, kako to samo najbolji prijatelj može: »Znaš, sjećam se kad smo kao dva mulca krenuli na put preko cijele države do Los Angelesa, u onom tvom šugavom žutom Datsunu, nadajući se da ćemo zaraditi koju kintu u Hollywoodu. I nadajući se da će automobil izdržati do Hollywooda.« Ovo izmami blagi smiješak na Jasonovom licu. Dobro se sjećao te krntije. »Sve ove godine u L.A.-u...« Jeremy je zastao kao daje razmišljao. »Gledao sam kako se snalaziš u ovom ludom, sumanutom životu kojim si blagoslovljen. I neću ti lagati — često sam brinuo zbog tebe. Često. Sve što bi poželio, to bi i dobio, a to zna promijeniti čovjeka.« Jason je napeto promatrao Jeremyja, želeći čuti presudu jedne od rijetkih osoba čije mu je mišljenje doista značilo. »A onda ova stvar s Taylor...« Jeremy je s neodobravanjem zazviždao. »Ajme, kako si to samo sjebao. Ono sranje koje si izveo s Naomi, nije ti to bilo u redu. Stvarno znaš biti sebičan, razmaženi gnjavator.« Jason kimne i pogleda u tlo. »Osim...« Jason opet pogleda Jeremyja.


»Osim kad su u pitanju oni do kojih ti je uistinu stalo. Jer prema njima si velikodušan i odan. Kad si s tim osobama, Jasone, onda si dobar tip. A to su oni koji, na kraju dana, nikad u tebe neće posumnjati. Ma koliko znao biti naporan.« Jason se nasmiješi od olakšanja — ali i iznenađenja. Jeremy nikad nije ovako govorio. Jeremy istakne. »Nemoj mi sad početi cmizdriti.« Jason se nasmije. »Ne bih se usudio.« »E, sad — to s Taylor« nastavio je Jeremy. »Da, štošta si zabrljao. Obojica znamo što si sve radio u prošlosti s drugim ženama. Ali ja sad govorim o osobi kakva si kad si njom. I zato te opet pitam: treba li ti ona vjerovati?« Na to Jasonov pogled susretne Jeremyjev. Nije ni trepnuo. »Da.« Jeremy kimne. »Onda prestani s njom igrati igrice. Budi iskren. Ako te voli, vidjet će pravoga tebe.« Jason svečano kimne. Pomisao da otvoreno prizna svoje osjećaje u njemu je izazvala priličnu nervozu. Uvidjevši to, Jeremy ga dobrodušno udari u rame. »Ma vidi ti samo ovog gospodina Hollywooda, sav mekan i ranjiv.« Ozario se. »Ponosim se tobom, stari.« Jason ga odgurne, posramljen. »Odjebi mi s tim.« »Ne, ozbiljan sam«, rekao je Jeremy. »Kao tvoj moralni uzor, mogu ti iskreno reći da nikad nisam bio ponosniji na tebe nego što sam u ovom trenutku.« Jason ga pogleda, izvijenih obrva. »Čak ni na koledžu, kad sam uvjerio one blizanke da sam gitarist iz Guns N’Rosesa?« Jeremy uperi prst u njega. »To bi bilo drugo po redu.«


Trideseto poglavlje »I ŠTO se onda dogodilo?« Taylor se dokotrljala na stolici na kotačiće do vitrine i uzela spis iz donje ladice. »Onda sam odjurila s plesnog podija i otada više nismo razgovarali.« Bila je nedjelja popodne, a ona je došla u ured kako bi nadoknadila zaostatke na poslu. Ne bi li uštedjela vrijeme na analizu događaja s bala, bila je na konferencijskoj liniji s Valerie i Kate. »Što je bilo sa Scottom?« upitala je Kate. Da... što je bilo sa Scottom? E to je bilo vrlo zanimljivo pitanje. Taylor im sve detaljno ispriča. Nakon što je napustila Jasona na plesnom podiju, požurila, je do šanka gdje je posljednji put vidjela Scotta. Kanila mu je reći da odlazi s bala, iako nije mislila da će on imati i protiv, s obzirom na to da nisu razmijenili ukupno des riječi otkako su došli. Prolazila je trijemom kad je osjetila da ju je netko zgrabi za ruku. Bio je to Scott. »Možemo li porazgovarati?« Ne čekajući njezin odgovor, poveo ju je u dio vrta ; ih je stablo skrivalo od pogleda. Bijesno je sijevao na nju. »Zabavlja li te onako praviti budalu od mene?« Oči mu se suzile. »Vidio sam te kako plešeš s njime, Taylor. Svi na ovoj jebenoj zabavi mogli su to vidjeti.« Premda je mislila da ni Scott nije bio baš najsavršenija pratnja, Taylor osjeti krivnju. Znala je da je došao trenutak da stavi točku na ovu njihovu malu lakrdiju. »Zao mi je, Scotte. Nisam te željela osramotiti. Ja...« Prekinuo ju je. »Isuse, Taylor, svi ovdje znaju da si ti tajanstvena žena. Paparazzi su izludjeli pokušavajući snimiti tebe i Jasona zajedno.« Taylor je zaustila nešto reći, onda shvati što je Scott upravo rekao. »Paparazzi? Zar nisi rekao da su to službeni fotografi?« »Da, pa... štogod. Bit je u tome da svi misle da si ovdje s Jasonom, a ne sa mnom.« Taylor se ponovno pokušala ispričati. »Kako rekoh, žao mi je. Samo smo plesali.«


Scott se na ovo zajedljivo podsmjehne. »E, pa, ako je to bilo samo to, ne daj da te ja ometam. Možda bi se trebala vratiti njemu. Iako, moram te upozoriti — Jasonova plesna lista je popunjena. On inače nikad ne pleše dvaput s istom.« Najednom umorna od svega, Taylor odluči kako ovo nije vrijedno njezina odgovora. »Znaš, mislim da ću sada poći doma«, rekla je. »Pozvat ću taksi.« Scott se doimao iznenađenim. Tada se izraz njegovog lica smekša. »Ne moraš pozivati taksi, Taylor«, rekao je glasom punim brige. Lažne brige, shvatila je već u idućem trenutku čuvši njegove zlobne riječi. »Na kraju krajeva, siguran sam da bi tvoj "prijatelj" Jason bio presretan da te odveze doma«, rekao je. »Barem jedan od nas dvojice zaslužuje ševu jer te je doveo na ovu zabavu.« Taylor kimne. Okej... dakle, ovako je moralo biti. Barem si više nemaju što za reći. »Hvala ti što mi sve olakšao. Zbogom, Scotte.« Činio se iznenađenim kad je vidio da ona zaista kani otići, pa joj je prepriječio put. »Čekaj. Ti to ozbiljno? Stvarno ćeš otići — tek tako?« »Aha, tek tako.« Zgrabio ju je za ruku. Očigledno ga je pogodila u živac. »Misliš da si strašno pametna«, prosiktao je. »Znaš li koliko bi žena ubilo samo da ih udostojim jednog pogleda? Što ti misliš, tko si? Jebena nitko i ništa. Otišla bi od mene samo zbog jednog plesa s Jasonom Andrewsom? Misliš da je on toga vrijedan?« Taylor je gledala Scottovo gnjevno lice. Zapravo, na ovo je imala samo jedan odgovor. »Jebeno apsolutno.« Na tome se zaustavivši, Taylor odlijepi Scottove prste sa svoje ruke i klisne mimo njega. Presjekla je kroz vrt, oprezna da izbjegne paparazze. I, onako iznenada kao što se i pojavila, tajanstvena je žena iščezla. Čuvši Taylorinu priču, Kate i Val utihnule su na drugom; kraju linije. »Što je sad? Kažite barem nešto?« nervozno će Taylor. Kate je prva progovorila. »Znaš, da spoj s filmskom zvijezdom završi riječima "jebeno apsolutno " je toliko ofucano.« Nasmijala se. »Ne, ozbiljno, Taylor — odakle


si samo to izvukla?« Taylor je zamijetila da je njezina draga prijateljica neobično tiha. »Val, užasno si šutljiva.« Valerie je polako progovorila: »Samo želim biti sig da sam dobro razumjela. Uspjela si dobiti pozivnicu zabavu godine, i tamo si otišla s jednim od najvećih zvije u gradu. Ali onda si plesala s drugim — koji je sasvim si čajno, ono kao, najseksi frajer na svijetu — i onda si otpif svog pratitelja i odjurila sa zabave kao kakva nepristojna Pepeljuga, zauvijek nestavši?« Taylor se s nelagodom promeškoljila u stolcu. »Pa, samo je jedno bilo nepristojno...« Valerie je strogo prekine. »Taylor Donovan.« Onda se njezin ton promijeni. U onaj pun ponosa. »Ti si vražja genijalka!« vrisnula je Valerie. »Svi će govoriti o tebi! Oh, kako ćeš samo osvanuti na naslovnici Us Weeklyja ovaj tjedan!« Taylor je pokušala zatomiti prijateljičino ushićenje. »Nemoj se zanositi, Val. Nisu me uspjeli snimiti.« »To vi slavni uvijek mislite. Ali onda završite u toplesu na naslovnici Enquirera, i najednom pomislite... hm, možda mi nije bio najpametnije da se sunčam naga u Cabu, možda je kamera bila skrivena ispod ručnika koji je nosio čistač bazena...« »Što ćeš onda poduzeti s Jasonom?« umiješala se Kate, preusmjerivši razgovor na važnije stvari. »Ništa. Što se tu ima poduzimati?« upitala je Taylor. »Željela sam mu reći da sam pogriješila u vezi njega, jer sam mislila da je to potrebno. To je sve.« Zastala je, onda stišala glas, iako nije bilo žive duše u uredu tog nedjeljnog popodneva. »Zašto? Mislite da bih nešto trebala?« šapnula je. »Znaš da ti ja to ne mogu reći«, odvratila je Kate. »Ali, ja mogu«, ponudila se Val. Taylor se okrenula u stolici, frustrirana. »Što ja to uopće radim? Ne, stvarno — zatrpana sam poslom. Ne mogu sada s ovim razbijati glavu.« »Ako je posao sve na što misliš«, podučila je Valerie. »Onda ćeš jednoga dana doći doma i shvatiti da je to sve što imaš.« »Bolje i to nego jedne večeri doći doma i zateći Jasona kako ševi neku manekenku na našem stolu u blagovaonici.« Na drugom kraju linije zavlada muk. Opa — ovo joj je izletjelo i prije nego što je dospjela promisliti.


»U pravu si, Taylor«, tiho je rekla Val. »Ako stvarno misliš da se to može dogoditi, onda bih rekla da si ispravno postupila otišavši od Jasona.« Nije bilo više ništa što bi joj njezine prijateljice mogle reći, ali nekoliko nelagodnih minuta kasnije, kad je Taylor prekinula razgovor, shvatila je da nikad u životu nije osjetila veći poraz nakon što je ponudila pobjednički argument. Mrzeći način na koji je završila telefonski razgovor s prijateljicama, Taylor je učinila isto što i uvijek kad bi bila potištena: prihvatila se posla — sklonost zbog koje će jednoga dana (smatrala je Val) završiti kao čangrizava, usamljena usidjelica koja kliješti nerazgovjetne psovke i baca ofucane sive papuče na djecu iz susjedstva, jer stvaraju buku vozeći bicikl ispod njezinog prozora. U redu — možda to nije bilo baš ono što je Val rekla,» ali Taylor si je uzela slobodu da malo doradi aluziju svoje? prijateljice. Očekivani životni put Taylor Donovan: Suradnica. Partnerica. Umirovljenica. Čangrizava usidjelica, ofucane papuče. Otužan kraj (sama, dakako) misleći na onaj trenutak ka umalo da nije poljubila Jasona Andrewsa. Počivala u miru. Odlučna da se otrese Valinog upozorenja i poprati morbidnih misli, Taylor se vrati svojim spisima. Sutra ujufi očekuje je unakrsno ispitivanje ključne svjedokinje u postupi s EEOC-om, i morala je biti spremna. Ta svjedokinja, odnc tužiteljica, oduvijek je brinula Taylor. Znala je da plan : svjedočiti o tome kako je pretrpjela ogroman emotivni stres zbog navodnog uznemiravanja kojem je bila izvrgnuta u svom radnom okruženju. Bilo je to svjedočenje koje će, ako mu porota povjeruje, uvelike pripomoći EEOC-ovu zahtjevu za značajnu novčanu odštetu. Derek se smijao kad je kasnije tog dana svratio do Taylorina ureda i zatekao je kako proučava izviješća psihoterapeuta kod kojeg se liječila krunska svjedokinja. »Opet to čitaš? Prošli smo kroz te izjave milijun puta. Vjeruj mi — ništa nam nije promaknulo.« Taylor je spustila spis na stol i protrljala sljepoočnice. »Mora postojati nešto. Nema šanse da je ta žena tako rastrojena samo zbog radnog okruženja. Čak i da je istina sve ono što tvrdi, to nije dovoljno da nekome prouzroči toliki emocionalni stres.« »Ali psiholozi su je podvrgnuli dijagnostičkim testiranjima i otkrili da je riječ o


kliničkoj depresiji. Što ćemo s time? Tvrditi da je duševno nestabilna?« Taylor uzdahne, nesklona krenuti tim putem. Takva bi strategija značila pokušaj da dokažu kako je svjedokinja »krhka«, odnosno osjetljivija od prosječne osobe. Da se neka »razumnija« osoba ne bi toliko uznemirila svime onim za što je tvrdila da je kod nje uzrokovalo depresiju. Takvi argumenti općenito nisu dobro prolazili kod porote. Nitko nije volio slušati kako odvjetnici neke bogate tvrtke nazivaju sirotu, rastrojenu tužiteljicu u osnovi slabašnom poput djeteta. »Ne, pokušavam smisliti nešto drugo.« Taylor je prestala trljati sljepoočnice i zaškiljila prema Dereku. »Tražio si pristup svim njezinim zdravstvenim podacima, zar ne?« Derek je kimnuo. »Ovo je jedini psihoterapeut kod kojeg je bila na terapiji.« »Što je s njezinim liječnikom opće prakse? Imamo li njegova izviješća?« »Aha, i već sam ih provjerio. Ništa.« »Što je s drugim liječnicima kod kojih je odlazila? Ginekolog?« Derek napravi grimasu. »Želiš čitati njezin ginekološki karton?« »Ne naročito«, odvratila je Taylor. Ali tako će barem nečim biti zaokupljena pa joj misli neće lutati prema Jasonu Andrewsu. Prema onome što joj je rekao na Cmo-ružičastom balu. I onome kako je izgledao u smokingu. I onome kako se osjećala kad je s njime plesala. Sve te opasne misli. Morala je ostati usredotočena. Imala je posla. Zato je Taylor zamolila Dereka da joj donese spis. A nakon dvadeset minuta čitanja, nije imala baš nikakvih problema ostati usredotočena. Podignula je telefonsku slušalicu. »Derek, nećeš vjerovati što upravo čitam.« »Ako nemate ništa protiv, gospođo Campbell, voljela b'' malo promijeniti brzinu i porazgovarati o vašim tvrdnjama emocionalnom stresu koji ste pretrpjeli.« Gore, na mjestu za svjedoke, tužiteljica Emily Campbe“ uspravila se u svojoj stolici. Kimnula je Taylor koja je staja pred porotom, svega nekoliko metara dalje od nje. »Ako samo dobro razumjela vaša prethodna svjedočenj gospođo Campbell«, rekla je Taylor, »sigurni ste da se i drugo nije događalo u vašem životu a što bi moglo pridonij vašem stresu, je li to točno?« Gospođa Campbell skromno je prekrižila ruke, izgledaj" čedno i pristojno u svom


bijelom puloveru i s bisernom ( licom. »Točno. Stres koji sam pretrpjela bio je prouzrc jedino mojim tadašnjim radnim okruženjem. Nisam mogla j ni spavati. Morala sam odlaziti na psihoterapiju nekoliko puta tjedno samo kako bih mogla kako-tako nastaviti funkcionirati.« »A sigurni ste da tijekom tog vremenskog razdoblja ništa drugo nije moglo utjecati na vaše raspoloženje?« »Sigurna sam«, nepokolebljivo je ustvrdila gospođa Campbell. »A prema vašem mišljenju, taj stres je bio toliko neizdrživ da ste morali potražiti pomoć psihijatra — doktora Garyja Moorea — je li to točno?« Taylor je otišla do stola obrane. Podignula je spis i ponijela ga sa sobom, vrativši se na mjesto gdje je domaločas stajala. »Da — tražila sam njegovu pomoć jer...« »Bit će dovoljno samo "da" ili "ne", gospođo Campbell.« Taylor se uljudno nasmiješi. Otvorila je spis i nastavila s ispitivanjem. »Gospođo Campbell, kao dio vaše tužbe za pretrpljeni emocionalni stres, popisali ste izjavu kojom nam dopuštate pristup vašim zdravstvenim kartonima, točno?« »Da.« »A ta nam izjava dopušta uvid u sve vaše zdravstvene podatke?« »Da, iako je doktor Moore jedini psihoterapeut kod kojeg sam bila na terapiji zbog pretrpljenog emotivnog stresa.« »To mi je jasno, gospođo Campbell, ali voljela bih na trenutak razgovarati o pregledu kod doktorice Michelle Phillips, u Prvoj ulici 1089, u Santa Monici. Poznajete doktoricu Phillips, zar ne?« Za stolom tužitelja uslijedilo je komešanje dok je Frank prelistavao spise. Taylor je čula kako ispod glasa mumlja svom pripravniku, vjerojatno nešto u stilu: Tko je sad ta jebena doktorica Phillips? Gospođa Campbell pogleda u Taylor, zbunjena. »Ali, doktorica Philips je moja ginekologinja — zbilja ne vidim kakve to veze ima s bilo čime?« »Da ili ne, gospođo Campbell?« »Da, poznajem doktoricu Philips«, progunđala je svjedokinja. Sa spisom u rukama, Taylor se primaknula stolu za svjedoke. »Sjećate li se kad ste rekli doktorici Phillips, za vrijeme pregleda u veljači prošle godine, da želite obaviti pretrage za spolno prenosive bolesti jer — samo da budem sigurna da sam točno pročitala...« Taylor počne naglas čitati iz spisa, »jer je vaš,


citiram: "Šupak od muža spavao s onom kurvetinom od striptizete i jebeni gad nije koristio kondom."« Gospođa Campbell skoči sa stolca. »Zar je zaista tako napisala?« Porotnici se stanu hihotati i svi se sa zanimanjem usprave. Najzad — stvari su počele nešto više nalikovati onome što gledaju u seriji Zakon i red. »Znači li to da je vaš odgovor — da?« upitala je Taylor. »Da«, glas gospođe Campbell je pukao. Pročistila je grlo dok joj je Taylor postavljala sljedeće pitanje. »Sjećate li se i da ste rekli svojoj ginekologinji da ste, citiram: "Pod strahovitim emotivnim stresom zbog onog nevjernog gada, i ne mogu jesti ni spavati."« Gospođa Campbell je potonula u svom stolcu, kao da se pokušava sakriti. »Da«, šapnula je. Taylor pokaže na spis. »A onda, prema riječima doktorice Phillips, jeste li također izjavili da, citiram: "Hvala Bogu da imam svoj posao pa se mogu maknuti od tog pasjeg sina, \ ili bih ih vjerojatno oboje upucala. "« Dosad je gospođa Campbell već toliko potonula u stolcu da su se zamalo mogle vidjeti samo dvije očne jabučice kako vire iznad ruba stola. »Možda sam tako rekla«, slabašno će ona. Taylor se strpljivo nasmiješi. Naravno da jest. »Pa, dakle, da se vratimo na vaša prijašnja svjedočenja. Jeste li sigurni da želite reći poroti da je jedina stvar koja vam je u životu prouzročila stres bio vaš posao kod optuženog? A ne...« Još jednom pogleda u spis, »nevjerni šupak s kojim ste bili u braku?« Dvije su očne jabučice treptale na Taylor iza stola. »Možda se doista jest još nešto događalo u mom životu u to vrijeme.« Taylor naglo zatvori spis. »Dobro, drago mi je da smo to razjasnili.« Pogledala je suca. »Nemam daljnjih pitanja, časni suče.« Vratila se do svog stola i sjela pored Dereka. »Uživaš u ovome, zar ne?« šapnuo je Derek, zadirkujući je. Taylor je prikrila osmijeh, ne želeći da je vidi porota. Doista je uživala. Uvidjevši da je vrijeme za ručak, sudac odredi stanku do dva. Čim su sudac i porotnici napustili sudnicu, Frank dojuri do Taylorina stola.


»Zašto ne bismo zajedno ručali, Taylor?« opušteno je upitao. »Volio bih s tobom porazgovarati o slučaju.« Derek je značajno gume. Taylor ravnodušno pogleda svog protivnika. »Okej. Ali samo ako ti častiš, Frank.« Promatrala je kako se sav ukočio i ozlojedio. »Ma samo se šalim, Frank.« Negdje na pola sendviča, Frank je otvoreno priznao: »Ovaj slučaj je brod koji tone, Taylor. EEOC želi odustati.« Sjedili su u kafiću preko puta sudnice. Mjesto je bilo krcato odvjetnicima pa su Taylor i Frank odabrali stol otraga, gdje su mogli na miru razgovarati. »Ovo je prilična promjena od prošlog pokušaja pregovora«, rekla je Taylor. »Kad si mi rekla da te nazovem kad netko čuje riječ penis.« »Je li se ikad ijedan pojavio?« Taylor je nedužno gledala Franka, koji je samo sjedio tamo, sijevajući pogledom. Tada se — nevjerojatno — samo malčice nasmiješio. Snuždeno je zatresao glavom. »Nije.« Taylor se opusti u stolici. Bilo joj je drago što se Frank napokon ponaša kao ljudsko biće, i sve to skupa, ali posao je ipak bio posao. »Smijem li pitati što je uzrokovalo ovaj preokret?« »Ma te svjedokinje. Ne znam što se događa, ali prolazimo zajedno kroz njihova svjedočenja, pripremim ih, ali onda se popnu na mjesto za svjedoke i ti ih slomiš kao...« Frank je zastao, pokazujući po zraku tražeći pravu riječ. »Ljusku oraha?« »Ne.« »Ljusku jajeta?« »Ne.« »Komadiće stakla?« Frank je pogleda, sav nadut. »Jesi li uvijek ovakva?« »To je dio moga šarma.« Frank podigne ruke. »Mislim — tko bi uopće čitao izvješća ginekologa? Tko ima vremena za takvo što? Zar nemaš privatni život?«


Taylor umalo da se nije zagrcnula kavom. Dohvatila je ubrus i prinijela ga ustima. Ah, Frank... kad bi samo znao nešto o maloj Taylor Donovan iz Chicaga. Plesala je na balu s najseksi frajerom na svijetu, a onda ostatak života provela zatrpana poslom kako bi ga izbjegavala. »Problem s nagodbom u ovom trenutku«, počela je Taylor, »jest taj da je moja stranka već uložila prilična sredstva u obranu. Sad bismo mogli iznijeti slučaj do kraja. Kako stvari stoje, bolja im je investicija da meni plate za obranu, nego tvojim strankama nagodbu.« »A što ako tvoja stranka ne bude morala ništa platiti?« upitao je Frank otpivši gutljaj kave. Taylor nagne glavu u stranu, iznenađena ovim riječima. »Što točno predlažeš?« »U ovom trenutku, EEOC samo želi sačuvati ugled«, rekao je Frank. »Negativan publicitet zbog izgubljenog slučaja dokrajčio bi agenciju.« Nagnuo se preko stola, iznoseći svoje uvjete. »Evo kako stoje stvari: nema isplate, ali tvoja stranka mora pristati na jednogodišnju obuku o uznemiravanju i zlostavljanu na radnom mjestu. A uvjeti naše nagodbe moraju ostati tajni — povjerljivi. Objavit ćemo zajedničko priopćenje o tome kako su obje strane na prijateljski način riješile nesuglasice.« Koliko god šokirana Taylor bila ovom prijedlogom, uspjela je zadržati nepovjerljiv izraz na licu. Sve je to bio dio odvjetničkog plesa. »Ne znam«, rekla je zatresavši glavom. »Moja stranka stvarno želi pobjedu kao zadovoljštinu. Ali, naravno, prenijet ću im tvoju ponudu.« Frank se naslonio u stolcu sa samouvjerenim osmijehom. Možda jest bio mali srditi čovječuljak, ali daleko od toga da je bio glup. »Učini to, Taylor. A oboje znamo da se ovo sve svodi na najobičniju poslovnu odluku. S obzirom na šesteroznamenkasti iznos koji bi ti morali isplatiti kad bi privela ovo suđenje kraju, tvoje stranke nikad neće propustiti priliku za besplatnu nagodbu. To je njihova zadovoljština.« Ma koliko to nerado priznala, Taylor je znala da je Frank u pravu.


Trideset prvo poglavlje Uz GLASAN prasak, netko je otvorio bocu pjenušca. Tulum se službeno zahuktao. Taylor je stajala u krugu odvjetnika koji su svi bili željni da joj čestitaju. Kako bi proslavili pobjedu, tvrtka je rezervirala jednu od privatnih sala u hotelu Four Seasons na Beverly Hillsu. Tülum je vrvio ljudima, jer su odvjetnici u njezinoj tvrtki općenito bili oduševljeni svakom prilikom da se malo opuste od posla, kao i onima gdje će poteći neograničene količine besplatnog alkohola.Taylor je pratio neodređen osjećaj da je postojao još jedan faktor koji ih sve privukao poput moljaca na plamen svijeće. Uredom su tjednima kolale priče o njezinom navodnom zavidnom društvenom životu (sumnjala je daje to bilo maslo Linde i kohorte), a kako su svi gorljivo pogledavali prema vratima svaki put kad bi netko ušao, pretpostavila je da se nadaju da bi mogao navratiti i onaj »znate već tko«. Iznova i iznova, Taylor je kolegama ponavljala priču o EEOC-voj kapitulaciji koja je, baš kako je Frank i predvidio, dovela do brze nagodbe ranije tog popodneva. Štoviše, tog se dana sve odvijalo tolikom brzinom da je Taylor sada počela osjećati blagu vrtoglavicu. Možda joj samo treba malo svježeg zraka. Što se više primicala francuskim vratima koja su vodila na terasu, njezine priče o događajima dana bile su sve sažetije. Srećom, uz nju je bio Derek, koji bi uskočio svaki put kad bi ona utihnula. Dok je zabavljao kolege prepričavajući zgode iz sudnice, Taylor se cijelo vrijeme smiješila, osjećajući olakšanje što nitko nije uočio njezinu rastresenost. Otprilike na pola večeri, pomislila je da bi se mogla nakratko povući, kad je čula značajno kuckanje čašama. Pogledala je na drugi kraj prostorije i vidjela kako Sam Blakely podiže čašu u znak zdravice. »Dakle, rekao bih nekoliko riječi u čast današnje pobjede«, počeo je, ponosan pogled uperivši u Taylor. »Pobjedom na kojoj velikim dijelom imamo zahvaliti umijeću i posvećenosti naše suradnice, nezaustavljive Taylor Donovan.« Sam je zastao dok su ostali pljeskali i klicali. Potom se okrenuo i osobno joj se obratio. »Taylor, kad si tek došla kod nas, rečeno nam je da si zvijezda u usponu. A po onome što sam imao priliku vidjeti, svim se srcem slažem s hvalospjevima kojima te je opjevao čikaški ured.« Skromno je pocrvenjela na izrečene pohvale. »Mi ovdje u našem uredu već te smatramo kao našu«, nastavio je Sam, »i silno ćeš


nam nedostajati kad dovršiš svoj posao ovdje. A kako ćemo i mi tebi, dakako, strahovito nedostajati«, Sam je zastao zbog očekivanog smijeha, »dopusti da ti barem dam nešto što će ti, nadam se, ublažiti tugu.« Svi u prostoriji gledali su Sama kako prilazi Taylor. Pretpostavila je da će joj uručiti nekakav oproštajni dar. No ono što je potom rekao nemalo ju je iznenadilo. Ispružio je ruku. »Znam da smo s ovim uranili dvije godine, Taylor, i to je prvi put da se ovakvo što događa u našoj tvrtki. Dopusti mi da ti prvi čestitam, jer kad se vratiš u Chicago, otkrit ćeš da te čeka puno veći ured.« Lukavo je namignuo. »Partnerski ured, da budem precizniji.« Cijela je prostorija eksplodirala od veselja. Taylor je stajala tamo, zapanjena. Osjetila je kako je tapšu po leđima. U svojoj je omaglici samo tupo prihvatila Samovu ruku i protresla je. Jedan po jedan, kolege su joj prilazili i čestitali. Sa svakom idućom minutom, Taylor se sve više vrtjelo u glavi, sve dok doslovce nije imala dojam da se zidovi oko nje okreću. Očajnički trebajući zraka, nakon nekoliko trenutaka ispričala se i izišla na terasu. Našavši se vani na zraku, krenula je prema ogradi. Nastojeći se smiriti, pogledom je upijala hotelske raskošne vrtove. Topao večernji povjetarac šumio je među bugenvilijom. Svježi ljubičasti cvjetovi okruživali su mramorne skulpture i fontane. Sve je bilo tako... kalifomijski. Sve je to upijala, pokušavajući uživati u svakom detalju. Jer njezinom je boravku ovdje došao kraj. Nagodbe usred suđenja nisu bile neuobičajene, tako da se trebala pripremiti na mogućnost da ode odavde ranije nego što je bilo predviđeno. Ali, nepromišljeno, nije se pripremila. Neće više biti otmjenih holivudskih zabava. Ni večera u mondenim restoranima ni pića u popularnim noćnim klubovima. Neće više biti apartmana na plaži, ni sunčanih kalifomijskih dana ni toplih, senzualnih noći. I neće više biti Jasona. A upravo je to bio razlog zašto je Taylor tumarala naokolo kao u izmaglici od trenutka kad je slučaj bio riješen. Naslonivši se na ogradu, duboko je udahnula pa smirila dah. Znala je da bi se trebala vratiti na zabavu, uživati u svakom trenutku svog uspjeha. Bilo je to fenomenalno postignuće. Postala je partnerica u tvrtki dvije godine ranije. Bilo je to sve na čemu radila otkako je diplomirala na pravnom fakultetu.. Bilo je to sve što je


željela. Nije li? Taylor je iza sebe čula mekane korake. Okrenula se i promatrala Lindu kako joj prilazi sve dok tajnica nije zastala pored nje uz ogradu. »Baš je bila uzbudljiva večer, zar ne?« Taylor kimne. »Blago rečeno.« Linda ju je jedan trenutak proučavala, potom ispruži ruku. »Čestitam, Taylor.« Nasmiješila se. »Hvala ti, Linda, na svemu. Bio mi je užitak raditi s tobom.« »Nekako imam dojam da će ured biti puno tiši kad odeš«, šaljivo je rekla Linda. Taylor se nasmije. »To je vjerojatno istina.« Zatim dvije žene utonu u tišinu, promatrajući vrtove. Nakon jednog trenutka, Linda je pogleda. »Što ćeš mu reći?« Taylor ozbiljno zatrese glavom. »Nemam pojma.« Upravo tada Sam ih pronađe na terasi i odvuče Taylor natrag na zabavu. Iako joj je Lindino pitanje ostalo visjeti u pozadini uma, Taylor nije dospjela o tome razmišljati dok je odlazila od jedne grupe odvjetnika do druge, čavrljajući, dru- žeći se i ispijajući pića kako i doliči jednoj budućoj partnerici. Nakon zabave, dok se vozila prema kući, um joj je bio preplavljen mnoštvom logističkih pitanja koja su pratila njezin povratak u Chicago. Trebala je spakirati svari u stanu i uredu, rezervirati avionsku kartu, razvrgnuti ugovor o najmu stana i automobila (ljudi iz Chryslera bili su silno ljubazni zamijenivši njezin uništeni PT Cruiser novim), morala je nazvati komunalnu tvrtku, potom zatražiti povrat novca za unaprijed plaćene satove za tečaj joge u ovdašnjem centru... popis je bio beskonačan. Suvišno je spominjati, Taylorine misli jurcale su u tisuću različitih smjerova dok je parkirala automobil pred zgradom. A to je vjerojatno i bio razlog zašto nije zamijetila poznat crni Aston Martin parkiran na ulici, sve dok nije dospjela do svojih ulaznih vrata i ugledala Jasona kako joj prilazi pločnikom.


Trideset drugo poglavlje TAYLOR JE stajala kao ukopana na svom kućnom pragu dok joj je Jason prilazio. Na sebi je imao traperice i tanki momarskoplavi pulover koji je isticao plavetnilo njegovih očiju, čak i na daljini od pet metara. Izgledao je ležerno, pomalo zgužvano i neobično raščupano. Taylor je pomislila da nikad nije izgledao bolje. Zastao je kad je došao do njezina praga. »Moramo razgovarati.« »Mislila sam da si u New Yorku«, rekla je. Gledala je njegovo gostovanje u emisiji Today, tog jutra prije odlaska u sudnicu. Doduše, nije mu baš to morala i odati. »Vratio sam se popodne.« Pokazao je na vrata. »Smijem li ući?« Taylor je kimnula. Dok je ulazio za njom u stan, zamijetila je da se doima nervoznim. Ruku na srce, i sama je bila nervozna. Uslijedio je jedan nespretni trenutak dok su se vrzmali jedno oko drugog ulazeći u dnevnu sobu u isto vrijeme. Taylor zastane i pokaže mu neka uđe prvi. Potom mu ljubazno ponudi nešto za piće. On uljudno odvrati da bi mu dobro došla čaša vode. Napetost se mogla rezati nožem. Taylor se uputi u kuhinju, koreći se što se tako idiotski ponašala. Nekim je čudom uspjela natočiti vodu a da joj ne ispadne čaša iz ruke, ili da sve ne prolije. Kad se vratila u dnevnu sobu, zatekla je Jasona kako stoji pred kaminom, razgledavajući obiteljske fotografije što ih je poredala na polici. »Sličiš na oca«, rekao je kad mu je predala čašu s vodom. »Zbilja? Obično kažu da sam ista mama.« Malo se opustivši, Taylor je prišla Jasonu da vidi u koju to fotografiju gleda. »To je zbog očiju.« Okrenuo se i stao je proučavati, kao da traži odgovor na nepostavljeno pitanje. »Drago mi je da si došao večeras«, Taylor je čula sebe kako izgovara. Opazila je da su njezine riječi opustile Jasona, prvi put otkako je došao. »I ja moram s tobom o nečemu razgovarati.« »Okej...« Oklijevao je, vjerojatno se prisjetivši jednog njihovog razgovora koji je


počeo na isti način. »Ovaj put ti reci prva.« Pa je Taylor duboko uzdahnula. »Danas smo zaključili slučaj. Gotovo je. Svršeno.« Jason je bio iznenađen. »Gotovo? Nisi li rekla da ste tek negdje na pola puta?« Taylor kimne. »A onda je još trebala uslijediti žalba na presudu. Ali danas su nam tužitelji ponudili nagodbu koju nismo mogli odbiti. Što je sjajno. Toliko sjajno, zapravo, da su mi... pa, tvrtka mi je ponudila partnersko mjesto.« Jasonovim se licem razvuče širok osmijeh. »Sveca mu — šališ se!« »Ali moram se vratiti u Chicago.« Ovo mu pak smjesta obriše osmijeh s lica. Najprije nije ništa rekao. Oprezno je spustio čašu s vodom na stolić, nepotrebno je namještajući na podmetaču, kao da kupuje vrijeme. Zatim se uspravio i prekrižio ruke na prsima. »I što si im odgovorila?« Taylorine oči susretnu njegove. »Prihvatila sam.« Na to oboje zamukoše. Jason je stao koračati pred stolićem. Bio je vidno šokiran. I ljut. Kao da se borio pronaći prave riječi. »Ali., što je sa svime što imaš ovdje u Los Angelesu?« Taylor zatrese glavom. »U mojoj je tvrtki to — uzmi ili ostavi. Ako se ne vratim u Chicago, ostajem bez posla.« »Zar te na to prisiljavaju? Onda, jebeš takav posao.« E ovo je, bome, raspalilo Taylor. »Pa, lako je tebi to reći. Sjećaš li se kad si posljednji put dobio honorar manji od sedam znamenaka?« Njezinu zajedljivost Jason nagradi bijesnim pogledom. Zbog čega je ona osjetila potrebu da se obrani. »Naporno sam radila da bih ovo postigla«, rekla je. »Koledž, tri godine fakulteta, a zatim šest godina ubijanja od posla u toj tvrtki. Radila sam noćima, vikendima, čak i praznicima. I nakon svega, tvoj je jedini savjet — jebeš takav posao?« Jason je kružio oko nje. Činilo se da je brana popustila. »Aha, želiš moj savjet? Okej, da vidimo... Pa, ne znam, Taylor, možda bi mogla potražiti novi posao. Ovdje. Je li ti ikad tako nešto palo na um? Jesi li ikad stala i


promislila o mogućnosti da se ne vratiš u Chicago? Jesi li pomislila na činjenicu da ovdje napuštaš nešto stvarno dobro? Jesi li ikad pomislila da...« Odjednom zastane, uhvativši njezin pogled. S nelagodom se pomaknuo i počeo ispočetka. »Jesi li ikad promislila o mogućnosti da pružiš šansu L.A.-u?« dovršio je. Taylor se nije dala zavarati: znala je dobro što je Jason kanio reći. Ali i samoj joj je bilo lakše okolišati nego naglas izgovoriti ono što su oboje mislili. »Mnogo toga mi se sviđa ovdje u L.A.-u«, počela je oprezno. »I to jako. Ali previše je riskantno. Što ako stvari ne ispadnu kako treba, Jasone?« Glas joj je malo napukao dok je ovo izgovarala. Smjesta se ispravila. »S L.A.-om, mislim.« Ali Jason je primijetio njezino okolišanje. Prišao joj je s dragog kraja prostorije. »Taylor, pogledaj me«, promuklo je šapnuo. »Pogledaj me.«' Čekao je dok im se pogledi nisu susreli. »Nemaš se o čemu brinuti. Los Angeles ti savršeno odgovara. Pripadaš ovdje. Svjesna si toga.« Zastao je. Potom joj se zagledao duboko u oči. »Pripadaš ovdje sa mnom.« I najzad je sve bilo rečeno. Više nije bilo igrica. I dok su Taylorine oči tražile Jasonove, znala je da je u pravu. Bio je onaj pravi. Od prvoga dana, čak i kad si je rekla da ga mrzi, nasmijavao ju je. Osvojio ju je već prvoga dana. Poznavao ju je, razumio. Na toliko su mnogo načina zapravo bili slični. Mogla se boriti, opirati, ali potajno je uživala u svakom zajedničkom trenutku. Bio je pametan i duhovit, i seksi kao sam vrag, ali ispod svega toga bio je velikodušan, drag i — iznenađujuće — ranjiv kao i svatko drugi. Važnije od svega, bio joj je izazov. I dovodio ju je do ludila. I zato je za nju bio savršen. Ali. Dok je gledala u Jasonove tamnoplave oči, konačno se suočila sa svojom najdubljom, najmračnijom istinom. Imala je sreću s Danielom, sad je to znala. Nakon što je popustio šok zbog nevjere, uspjela je nastaviti dalje sa svojim životom. Patila je, dakako, ali uglavnom je to bio samo osjećaj poniženja. No nije to bilo ništa što nije mogla kontrolirati svojom mirnoćom i sabranošću i hladnokrvnošću. Ali ne bi bilo tako i s Jasonom. Ako mu povjeruje, pa se prevari i jednoga ga dana zatekne s drugom, znala je da to neće moći podnijeti. A čak i kad ga ne bi uhvatila s prstima u pekmezu, čak i kad je ne bi prevario, nego kad bi mu samo jednoga dana dosadila — nije li to bilo neizbježno, uostalom, jer holivudske veze nikad nisu trajne — jednostavna istina je


bila... Ne bi ga nikad mogla preboljeti. S Jasonom nikad ne bilo sabranosti i hladnokrvnosti, ni osjećaja koji bi se dali kontrolirati. Bilo je to sve ili ništa, a Taylor je strahovala da se nikad ne bi mogla oporaviti jednom kad bi ga izgubila. Stoga je teška, ali odlučna srca podignula pogled prema Jasonu i dala mu svoj odgovor. »Ne mogu.« Zurio je u nju, znajući što je na stvari. »Bojiš se.« »Da.« Oboje su bili iznenađeni njezinim priznanjem. Jason je posegnuo i uzeo joj obje ruke. Isprepleo je svoje prste s njezinima. »Kaži mi što moram napraviti, Taylor. Učinit ću sve što poželiš.« Tako su iskrene i ogoljene bile njegove riječi daje morala odvratiti pogled. Negdje, duboko u njezinoj duši, jedan je dio nje želio da upravo ovo izgovori, što je značilo da ga je onaj oprezni dio nje trebao spriječiti da govori dalje. Morala je pronaći načina da ostane snažna. Krajičkom oka opazi nešto na stoliću — nešto što je tamo ostavila još prije nekoliko tjedana, jednog nedjeljnog popodneva dok je pospremala stan. Možda je to ostavila tamo da joj posluži kao podsjetnik. Časopis People s člankom »Sve žene Jasona Andrewsa.« Taylor je izvukla ruke iz Jasonovih i uzela časopis. Parada svih njegovih bivših djevojaka, ljubavnica... »Govoriš li svim ženama isto?« Suočen s prošlošću, Jason zavrti glavom. »Ne. Te žene nemaju veze s ovim što se odgađa među nama.« »Čak ni supermodel? Ona koju s poveo sa sobom u London.« Taylor je vidjela da je iznenađen što ona za to zna. »Jesi li joj rekao...« »Poštedjet ću te truda, u slučaju da si pripremila cijelo unakrsno ispitivanje«, rekao je. »Da, učinio sam mnogo loših stvari. Ne poričem to. Ali sve se to promijenilo jednom kad sam tebe upoznao. Nisam pomislio ni na jednu drugu od trenutka kada sam te ugledao u onoj sudnici.« Taylorin je izraz lica ostao iznenađujuće ravnodušan. »A što je s Naomi Cross?«


Jasonu se na ovo malo pogure ramena. »Naomi je bila nešto drugo«, rekao je tromo. Taylorino je lice ostalo mimo. Morala je ostati mirna. »Shvaćam. Naomi je nešto drugo.« Jason frustrirano zavrti glavom. »Ne, nisam tako mislio.« Prišao je korak bliže i ozbiljno se zagledao u nju. »Pokušavam ti reći da si ti ona koja je nešto drugo, Taylor.« Ah... te čarobne riječi. Obećala je sebi da više nikad u njih neće povjerovati. Ali što je s pogledom u Jasonovim očima? Činio se tako iskrenim. Tako uvjerljivim. Taylor je oklijevala. Morala je ostati čvrsta. Spustila je pogled na svoje ruke. Na časopis koji je držala. Sve žene Jasona Andrewsa. To vidjevši, Jason joj istrgne časopis iz ruke. »Prestani gledati u to sranje!« Bacio gaje potom o zid, i časopis padne na pod uz glasno klepetanje. A onda... Majušna posjetnica klizne između stranica. Vidjeli su je i Taylor i Jason. On ode i podigne je s poda. Shvativši o čemu je riječ, Taylor odvrati pogled dok je Jason naglas čitao ispisane riječi. »Oprosti. I, volim te. Daniel.« Jasonov se izraz lica promijenio onog trena kad je pročitao poruku. Okrenuo se prema njoj s čudnim pogledom u očima. »Sada shvaćam u čemu je problem. Reci mi, Taylor, čije pogreške plaćam?« Taylorine se oči suze. Kako se samo usuđuje? Uzme časopis s poda i podigne ga prema njemu. Glas joj je bio hladan. »Vlastite.« Na te se riječi Jasonove oči ispune bolom. Ali potom, gotovo podjednako brzo, postanu kamene. Mrtve. Glas mu je bio jednoličan i bezosjećajan. »Ako tako misliš, onda valjda više nemamo što reći jedno drugome.« I ne udijelivši joj više ni jednoga pogleda, okrene se i napusti njezin stan. Kad je čula tresak vrata, Taylor je sjela na kauč. Teškom mukom borila se protiv onoga što je potom uslijedilo. Duboko je udahnula. Nema plakanja u baseballu. Trepnula je. Nema plakanja u baseballu. Ne smije zaplakati. Nema plakanja u baseballu.


Ali bila je to uzaludna borba. Prvi put u svom odraslom životu, suza je kliznula niz njezin obraz. A onda još jedna. Taylor je sjedila tiho na kauču, sama. Nije brisala suze.


Trideset treće poglavlje LINDA JE podignula posljednju od preostalih kutija, onu na kojoj je pisalo razno. Taylor je pokazala na hrpu koju su složile pored vrata. »Neka i tu pošalju u Chicago.« Linda je kimnula i odložila je uz ostale. Ovo su radile posljednja dva dana. Iako je bila samo nekoliko mjeseci u Los Angelesu, Taylor je uspjela prikupiti gomilu spisa. »Mislim da je ovo posljednja«, rekla je Linda. Taylor je kimnula. Bila je iscrpljena. Vjerojatno zbog pakiranja kojem kao da nije bilo kraja. Kad nije pakirala stvari u uredu, pakirala je doma. Djelatnici tvrtke za selidbe dolaze u njezin stan najranije ujutro, a ona će krenuti u zračnu luku. Već je imala nekoliko sastanaka dogovorenih za sutra popodne u čikaškom uredu. Kao nova partnerica, željela je čim prije prionuti na posao. Na pomisao da se vraća u Chicago, Taylor je pogledala kroz prozor ureda. Znala je da je Linda želi pitati za Jasona, ali Taylor se iskreno nadala da neće. Bilo je dovoljno loše što je doma bila koma. Svaki put kad bi telefon zazvonio, pojurila bi i provjerila pozivatelja, nadajući se ugledati Jasonov broj. Čak je i nekoliko puta zavirila u TV vodič želeći vidjeti prikazuje li se slučajno na televiziji jedan od njegovih filmova. Osjetivši da joj treba trenutak nasamo, Linda se uputila van. Ali onda zastane na dovratku. »Upravo sam se sjetila, zabravili smo isprazniti tvoju ladicu u stolu.« Stol je imao samo jednu usku ladicu u sredini. Taylor je pogleda, a onda odmahne rukom. »Nije važno. Sama ću.« »Jesi li sigurna?« Taylor kimne. »Aha. Ionako nema puno stvari unutra, samo nekoliko olovaka i notesa.« Linda kimne i iziđe. Taylor je ostala kod stola sve dok se nije uvjerila da je zrak čist, potom priđe vratima i zaključa ih. Kad se vratila do stola, polako je otvorila jedinu ladicu. Unutra je bila složena majica s natpisom sranja se događaju. Taylor izvadi majicu i položi je na stol. Prešla je prstima preko otisnutih riječi. Tada je sve počelo. Ustala je i krenula prema kutiji označenoj riječju razno. Pazeći da majica ostane


uredno presavijena, smjesti je u kutiju i zagladi kako se ne bi zgužvala. Potom se odmakne korak unatrag i kimne. To je bilo to. Zatvorila je poklopac i čvrsto ga zalijepila ljepljivom trakom koju je Linda ostavila. Kasnije tog popodneva, Taylor je začula smijeh i uzbuđene glasove ispred ureda: poznato brbljanje kohorte tajnica. Shvatila je da će joj zapravo silno nedostajati. Ali onda je čula muški glas. Lijeno otezanje koje bi prepoznala bilo gdje. »Pa, drago mi je da sam vam nedostajao, cure«, rekao je šaljivo glas. Jason! Taylor skoči sa stolice i pojuri u hodnik i... ...zastane kad je ugledala tajnice kako okupljene oko Lindina stola gledaju televiziju. Na ekranu Taylor je mogla vidjeti Jasona kako daje intervju u emisiji The View. Lice joj se objesi od razočarenja. Vidjevši Taylorin izraz lica, Linda joj priđe. »Oprosti«, šapnula je. »Upravo sam bila ostavila tvoje kutije u prostoriji za poštu i kad sam se vratila, zatekla sam ih kako ponovno gledaju TV.« »U redu je, Linda.« Druge su se tajnice okrenule kad su čule njezin glas. »O, sjajno, Taylor, tu si«, rekla je tajnica najbliža televizoru. »Mislim da bi te ovo moglo zanimati.« Protiv njezine volje, Taylor svlada znatiželja. »Već si to gledala?« »Snimila sam i donijela ovamo. Mislila sam da bi trebala ovo pogledati«, odvratila je tajnica. Nesposobna se zaustaviti, Taylor je gledala kako Barbara Walters započinje intervju uobičajenim čavrljanjem, zanimajući se za Jasonov naporan raspored. Uvijek filmska zvijezda, on se nasmiješio i složio s njom da je prava ludnica promovirati film dok snima drugi. Onda je uskočila Whoopi i rekla Jasonu neka prestane sa sranjima i neka svima jednostavno oda tko je tajanstvena žena. Jason se nasmijao. Zatresao je glavom. »O, moj Bože, pa on je pocrvenio!« rastopila se jedna od tajnica, uzbuđeno stegnuvši Taylorino rame. Ona je, međutim, gledala kako Whoopi odbija prihvatiti Jasonovu šutnju na tu temu. »Daj, Jasone, reci nam makar nešto!« zahtijevala je. »Odaj nam barem jednu malu, sićušnu stvarčicu o tajanstvenoj ženi.« Kad je Jason i na to ostao šutke, Whoopi s nadom izvije obrvu. »Niti jednu


majušnu riječ? Barem to?« Jason se malo zamisli. Onda je, na nacionalnoj televiziji, jednom riječju opisao Taylor Donovan. »Čudesna.« Kohorta tajnica kolektivno uzdahne. Taylor osjeti kako joj je želudac poskočio. »On nikad tako ne govori o ženama«, rekla je tajnica najbliža televizoru. »Samo sam pomislila da bi to trebala vidjeti. Znaš, prije nego što se vratiš u Chicago.« »Kad si to snimila?« žurno je upita Taylor. »Kad je bio ovaj intervju?« Tajnica je morala jedan trenutak promisliti. »Ovaj... prije dva dana, mislim.« Taylorino srce potone. Jason je ovo snimio onog istog dana kad je bio u New Yorku na snimanju za emisiju Today. Jutro prije njihove svađe. Čisto je sumnjala da bi i danas tako rekao. Čudesna kuja, možda. Okrenula se baš kad je ona plavuša iz Opstanka promijenila temu, pitajući Jasona o njegovom novom filmu. »Onda, Jasone, u petak je premijera tvog novog filma Infemo. Reci nam nešto više o filmu. Što te je privuklo toj ulozi?« »Najviše od svega prilika da radim sa Steveom Clarentinijem«, odvratio je Jason. »I kako je bilo s njime surađivati? Bije ga glas da je pomalo težak — imaš li i ti slična iskustva?« Taylor se nasmijala čuvši pitanje. Linda je pogleda. »Jedva čekam čuti odgovor na ovo — Jason mi je rekao da je mrzio svaki trenutak s tim tipom«, objasnila je Taylor. »Steve je sjajan redatelj«, opušteno je odgovorio. »Ne bih rekao da smo imali nekih osobitih poteškoća. Među nama je vladao uobičajen odnos između redatelja i glumca.« Dok je to govorio, odsutno je okretao sat oko zapešća. Ta je kretnja zapela Taylor za oko. Prišla je korak bliže ekranu. »Onda, sve one glasine o tome da se niste najbolje slagali na setu nisu bile istinite?« Bila je uporna plavuša iz Opstanka. Jason ovo otrese uz osmijeh. »Ne, ne — tabloidi to uvijek prenapušu. Steve i ja nismo imali ama baš nikakvih problema na setu.« Opet se ležerno poigravao sa satom. Taylor je stajala tamo u hodniku, osupnuta. Znala je tu njegovu kretnju. Ta stvar sa satom — upravo je isto to radio onog dana kad su se upoznali, tijekom unakrsnog ispitivanja, kad je rekao da mu je nešto hitno iskrsnulo s filmom. Isto je to


radio kad je flertovao s Naomi, rekavši da nema te osobe s kojom bi radije otišao u dolinu Napa. Najednom se Taylorine oči rašire od spoznaje. »Lagao je«, šapnula je. Čuvši ovo, Linda odmahne rukom. »O, pa glumci stalno lažu da nemaju nikakvih problema na setu. Tako im publicisti kažu da moraju govoriti.« »Ne — lagao je za Naomi.« Linda je pogleda, zbunjena. »Naomi? Naomi Cross?« Rastresena, Taylor je ignorirala Lindino pitanje. Zašto bi Jason to učinio? Okrenula se i polako uputila u ured, pa sjela za stol. Lagao je za Naomi. I? Što je to značilo? Pa moglo bi značiti da je govorio istinu kazavši da ne može prestati misliti na nju od trenutka kad su se upoznali. A to je značilo da... što? Što točno? Spakirala se, bila je spremna na odlazak. Sutra će biti u Chicagu. Sutra će biti partnerica u Chicagu. Taylor je trebala minuta da razmisli. Rekao je da je čudesna. Rekao je da pripada ovdje, s njime. Možda to nisu bile samo puste riječi. Ali bilo je prekasno. Već je prihvatila ponudu. Nije više mogla ništa učiniti. No, dobro — ništa što hoće učiniti. Ništa što želi učiniti. Zar ne? Taylor se uhvati za rub stola. Noga joj počne nervozno poskakivati. O, Bože. Taylor je pokucala na vrata Samovog ureda. Podignuo je pogled i nasmiješio se. »Hej, partnerice.« Taylor je nervozno progutala, oklijevajući na vratima. »Imaš minutu?« Sam joj mahne neka uđe. »Naravno. Uđi.« Pokazao je na naslonjač ispred stola. »Sjedni.« Taylor je odlučila ostati na nogama. Nervozno je petljala. »Ovaj, onda... ajme.« Drhtavo se nasmijala. Na Samov začuđeni pogled, pribrala se. »Još bih ti jednom željela zahvaliti, Sam, na ponudi za partnerstvo. Znam da je to sve bilo zahvaljujući tebi.«


»Sama si to postigla«, rekao je sav ozbiljan. »Trebala bi se silno ponositi.« Taylor se borila s onim što je kanila reći. »Ali, samo sam se pitala, mora li to zaista biti u Chicagu?« Sam je uzdahnuo, kao daje ovo očekivao. »Središte naše tvrtke je u Chicagu. Znaš i sama da si tamo najpotrebnija.« Taylor je kimnula. To je znala. Prišla je staklenim stijenkama koje su zauzimale cijeli jedan zid partnerskog ureda i pogledala na centar Los Angelesa. Grad joj je bio tamo, pod nogama. Čekao ju je. Sam joj je prišao s leđa. »Ne želim se s tobom poigravati, Taylor. Previše te poštujem za takvo što. Ali tvrtka nikad nije ponudila prijevremeno partnerstvo niti jednom suradniku. Prošli su kroz čistilište s ovim. Ne prihvatiš li sada, nikad ti to više neće ponuditi.« Taylor je zurila kroz prozor. »Znam.« »Onda, u čemu je problem?« »Problem je... Čini se da sam se prilično vezala za ovaj grad.« Sam se nije dao zavarati. »Znam ja za što si se vezala, Taylor. Ali moraš biti pragmatična. Znaš kakva je njegova reputacija.« Ostala je šutke. Sam je bio uporan. »Ma daj, pa što ti misliš? Da se s tobom neće dogoditi isto što i sa svim onim drugim ženama? Misliš da si ti nešto drugo?« Zatresao je glavom. »Nemoguće je da zaista u to vjeruješ.« Kad Taylor i dalje nije ništa odgovorila, Sam ju je pogledao. »Vjeruješ li?« Taylor je zurila u grad ispod sebe. Zapravo... da. Vjerovala je. Glas joj bio mekan, jedva čujan. »Vjerujem.« Sam je trznuo glavom unatrag, iznenađen. »Stvarno? Voljna si zbog toga staviti karijeru na kocku?« Taylor se okrene. »Mislim da bih zbog njega sve stavila na kocku.« Na to se ispriča Samu i iziđe iz njegova ureda. Imala je dojam kao da joj je ogroman teret najednom pao s ramena. I osjećala se stabilnije, samouvjerenije no ikad, konačno znajući što želi. Okej, Jasone Andrews, pomislila je. U igri sam. Taylor je projurila pored tajničinog stola na putu do dizala. »Linda, molim te, pođi u sobu za poštu i odvoji one pošiljke za Chicago.« Čuvši


užurbanost u njezinom glasu, Linda smjesta poskoči. »Zašto? Ajme meni, što se odgađa? Čekaj — znači li to da ostaješ Los Angelesu?« Trčkarala je iza Taylor, slijedeći je niz hodnik. Kad su dospjele do dizala, Taylor pritisne gumb. »Ne znam — valjda ću to brzo otkriti.« Vrata dizala su se otvorila kad se okrenula Lindi. »Poželi mi sreću«, rekla je ušavši unutra. Napravila je jedan korak pa stala. Potom ponovo iziđe. Taylor je pogledala svoju tajnicu. »Koji je danas dan? Linda je morala jednu sekundu promisliti. »Četvrtak, četrnaesti. Zašto?« Taylor smjesta provjeri na sat, pa opsuje ispod glasa. »Što? Što je bilo?« upitala je Linda. Taylor se okrene, očiju punih jeze. »On je na pretpremijeri.«


Trideset četvro poglavlje SPEKTAKL ISPRED čuvenog kina Grauman’s Chinese nije bio nalik ičemu što je Taylor dosad vidjela. Kamere, novinari, satelitska kola, čak i helikopter — sva moguća medijska oprema bila je na velikom događaju Jasona Andrewsa, premijeri njegovog ljetnog blockbustera Infemo. A tek obožavatelji. O, mili Gospode, obožavatelji. Taylor je i njih bojažljivo pogledavala. Raspamećena gomila okupila se pred kinom, poredavši se uz obje strane crvenog tepiha. Navijali su, klicali, tiskali se, sve u nadi da će makar na čas ukrasti jedan pogled na svog idola. Stojeći preko puta ulice, Taylor se pitala, već dvadeset sedmi put otkako je iskočila iz svog automobila, koji vrag ovdje radi. Bila je ovo ludnica. Prava pravcata ludnica. Ali bio je to, također, Jasonov život. A ako je željela biti dijelom tog života, bolje joj je da se počne privikavati. Ono kao, odmah. Najednom je čula rulju kako urliče s obnovljenom snagom. Kaotični vrisci i usklici mogli su značiti samo jedno. Jason je stigao. Taylor je nervozno gledala s druge strane ulice. Nikad ni od čega u životu nije odustala, pa nije kanila ni sada. Bilo je vrijeme da se suoči s izazovom, da pogleda u oči svojim strahovima. Zato nabaci odlučan izraz na lice i uputi se prema kinu. O, Bože. Taylor se probijala kroz gomilu. Ovo nije bio lak zadatak s obzirom na to da je bilo nekih izrazito tvrdoglavih ljudi na toj premijeri, od kojih su svi smatrali da imaju pravo vidjeti Jasona Andrewsa. Trebalo je puno tiskanja i laktanja, ali najzad se uspjela progurati do crvenog tepiha. Gdje se pred njom ispriječi neprobojan zid tjelohranitelja. Snažne ručerde bile su im prekrižene na masivnim prsima. Na licima ni tračak osmijeha. Stajali su jedan uz drugog i sijevali pogledom na Taylor koja je najednom imala dojam kao da je deset centimetara visoka.


Tjelohranitelj u sredini s prezirom je izvio obrvu. »Kako vam mogu pomoći?« Taylor umalo da nije prasnula u smijeh na ono to je kanila odgovoriti. »Da, sigurno mi nećete vjerovati — i ispričavam se zbog neoriginalnosti — ali vrlo je važno da uđem na tu premijeru.« Tjelohranitelj je zakolutao očima. O, kad bi barem svaki put dobio novčić... »Jeste li na popisu?« upitao je. »E, baš je to zanimljivo«, naglasila je Taylor. »Bila sam na popisu. Ali, vidite, onda smo se posvađali i rekla sam mu neke stvarno grozne stvari i vjerojatno sam ga trebala nazvati još prije dva dana, ali da jesam, nas dvoje ne bismo sad dijelili ovaj divni trenutak, ha-ha...« Pokušala je šarmirati tjelohranitelja osmijehom. Nije upalilo. Taylor se nervozno nakašljala. »Kako bilo, zapravo, njegova me je asistentica nazvala jučer i spomenula nešto u stilu da sam, ovaj... posebno nepozvana na ovu premijeru.« Tjelohranitelj je oprezno pogleda. »To je, zapravo, duga priča«, pojasnila je Taylor. »I siguran sam da je strašno dirljiva.« Otpravivši je značajnim pogledom, tjelohranitelj preusmjeri pažnju na osobu koja stajala iza nje, nekog ulickanog papka sa sunčanim naočalama i nekakvom posebnom propusnicom oko vrata. Taylor se opirala iskušenju da mu strgne tu propusnicu i potrči prema ulazu. Dok ju je nestrpljiva rulja naguravala uz crveni konop, Taylor je razmišljala o svojim mogućnostima. Ali dok je gledala gorostasne tjelohranitelje, jedino čemu se mogla dosjetiti bile su različite varijante manevara »skreni pažnju, pa se provuci«, u stilu Toma i Jerryja. Ali onda je sudbina uplela svoje prste, i to u njezinu korist. Odnosno sudbina u obliku Jeremyja Shelbyja. »Vidi, vidi, nije li to čuvena Taylor Donovan«, rekao je osorno, prilazeći joj s druge strane konopca. Doimao se kao da mu je pomalo nelagodno u onom svečanom odijelu, drugim riječima, u košulji koja je imala sve gumbe. Po tome kako ju je oprezno promotrio, Taylor je zaključila da je vjerojatno bio upoznat sa svađom između nje i Jasona. Jeremy je izvadio cigaretu iz džepa i ubacio je u usta. Taylorin novi prijatelj tjelohranitelj brzo je reagirao.


»Hej, stari — ovdje nema pušenja«, rekao je. Jeremy ga pogleda, a potom vrati cigaretu u džep i okrene se prema njoj. »Onda, otkud ti ovdje, Taylor? Čini mi se da sam čuo da si posebno nepozvana.« Taylor mu se približi što je više mogla s obzirom na crveni konopac između njih. »Pomogni mi, Jeremy«, rekla je molećivim glasom. Značajno ju je pogledao. »Zašto bih to učinio?« »Zato što si i sam, prije devetnaest godina, pogriješio u vezi njega.« Jeremy je stoički gledao u nju. Nakon duge stanke, licem mu se razvuče osmijeh. »O, kvragu, ti ludo dijete, znala si da ću te pustiti unutra — u ovim sam stvarima nepopravljiv.« Okrene se prema tjelohranitelju i pokaže mu da pusti Taylor. »U redu je ona.« Tjelohranitelj isturi glavu. »Drago mi je to čuti. A tko si ti?« Čuvši ovu drskost tjelohranitelja, nešto u Jeremyju pukne »Tko sam ja? Tko sam ja?« upitao je iznervirano. »Reći ti tko sam ja — jedanaest mojih scenarija producirali su i snimili najveći holivudski studiji.« Tjelohranitelj ga nepovjerljivo pogleda. »Koji filmovi?« »Pa, za početak, napisao sam Naciju vampira«, rekao je Jeremy, s ponosom spomenuvši jedan od najvećih blockbustera prošloga ljeta. Tjelohranitelj se oduševljeno naceri. »Ti si to napisao? Čovječe, obožavam taj film! Sveca mu, sad te se sjećam — govorio si na stripovskoj konferenciji prošle godine.« Jeremy prekriži ruke i namigne Taylor. »Onda? Možeš li je sad pustiti unutra?« upitao je pokazujući na Taylor. Ovaj bespomoćno raširi ruke. »Volio bih, stari moj, stvarno. Ali... ma daj! Ti si pisac — čudo je da si i sam na ovoj premijeri.« Taylor je pokušala potisnuti osmijeh kad se Jeremyjevo lice objesilo. Kad je tjelohranitelj počeo okretati glavu, Jeremy nevoljko promjeni taktiku. »Dobro. Također sam sasvim slučajno i najbolji prijatelj Jasona Andrewsa«, mrzovoljno je dodao. Tjelohranitelj se naceri. »Ti, i još petsto drugih ovdje, stari.« Pokazao je na rulju koja se pokušavala progurati pored »brigade crvenog konopca«. Jeremy pogleda Taylor i uzdahne. »Katkad stvarno mrzim ovaj grad. Jebiga — morat ćemo pozvati pojačanje.« Domahne muškarcu u odijelu koji je stajao nedaleko.


»Marty! Marty!« Taylor je gledala kako se slavni Marty Shepherd, publicist zvijezda i osam najmoćnijih ljudi u Hollywoodu (kad se izuzmu studijske glavešine), okreće i prilazi Jeremyju. Bio je niži nego što je očekivala, i stariji. Kosa mu je bila sijeda na sljepoočnicama, oči tamne i pronicljive. Dok je Marty prilazio, pažljivo ju je odmjerio od glave do pete. »Vi ste sigurno Taylor Donovan«, rekao je prije nego što ih je Jeremy uspio upoznati. Upitno je nakrivio glavu. »Čini mi se da sam čuo da ste posebno nepozvani.« Taylor odvrati pogled. »Svima je poslan dopis«, pojasnio joj je Jeremy. »Imam problem, gospođice Donovan«, nastavio je Marty. »Ovo je filmska premijera. Svjetska premijera filma kojem predviđaju da će biti ljetni blockbuster, a u kojem glumi moj najvažniji klijent.« Pokazao je na crveni tepih. »Ali upravo sada, moj najvažniji klijent je tamo, grubo se otresa na novinare, odbija se nasmiješiti fotoreporterima, i općenito se ponaša kao najveća svjetska pizda.« Oštro ju je pogledao. »Nikad ga nisam vidio takvoga, gospođice Donovan. I imam neki predosjećaj da to ima veze s vama.« »Marty, kad biste me samo mogli pustiti unutra na jednu minutu...« »Zašto bih, pobogu, takvo što učinio?« Taylor se ugrize za jezik. Ako je samo još jedna osoba to pita... Pretpostavila je da Marty zahtijeva pomalo drukčiji odgovor od Jeremyja. »Zato što će to biti dobar publicitet.« Marty kao da je bio u iskušenju. Izvio je obrvu. »Dobar publicitet?« »Sjajan publicitet. Najbolji.« Promislio je. »U redu, Taylor«, oprezno je rekao. »Da vidimo što imaš.« Okrenuo se prema tjelohranitelju i pokazao rukom. »Pusti je unutra.« Tjelohranitelj je smjesta poslušao. Prije nego što je stigla dvaput promisliti što radi, pohitala je crvenim tepihom, krivudajući i zaobilazeći glumce i glumice, producente, studijske šefove, a oni su je — uhvativši tek bljesak tamnokose žene u odijelu — ignorirali. Taylor je gotovo već bila stigla do ulaza u kino kad ga je ugledala preko puta. U ovih proteklih nekoliko mjeseci, kako su se sve više zbližavali, u nekim je trenucima gotovo i smetnula s uma da je Jason međunarodna filmska zvijezda.


Ovo nije bio jedan od tih trenutaka. Stajao je tamo — centar svega, osoba koju su svi ovdje na premijeri željeli vidjeti. Gomila ljudi kružila je oko njega, paparazzi su se tiskali da ga snime, obožavatelji mahnito izvikivali njegovo ime. On, međutim, kao da je lebdio iznad svih, naizgled nepristupačan i ravnodušan pred zasljepljujućim bljeskalicama i beskonačnim redom mikrofona koje su mu gurali u lice. U tom trenutku, tamo na crvenom tepihu, Taylor je vidjela Jasona Andrewsa onako kako gaje vidio i cijeli svijet. Najseksi frajer na svijetu, muškarac kojeg su obožavale žene diljem svijeta. Taylor odjednom osjeti nesigurnost. Ustuknula je jedan korak unatrag. Tada osjeti nježan dodir na ramenu. Okrenula se i pored sebe ugledala Jeremyja. »To je i dalje on, Taylor«, rekao je. Kimnula je i duboko udahnula. Okej, može ona ovo. Rulja se razdvojila, a ona je potom uočila nekog drugog, nekog koga nije očekivala na ovoj premijeri. Naomi Cross. Graciozna plavokosa glumica provukla je ruku ispod Jasonove. Veselo je mahala, pozirajući pred kamerama. Taylor je netremice gledala njih dvoje zajedno. Tada je pogledala Jeremyja. »Zašto mi je Jason lagao za Naomi?« Jeremy je nervozno pročistio grlo. »Oh. To... Ovaj... Pa, znaš, uh... Da vidi hoćeš li biti ljubomorna.« Uhvatio je njezin izraz lica. »Njegov plan. Ne moj«, brže-bolje je dometnuo. Potom je znatiželjno nakrivio glavu. »Kako si saznala?« Taylor se morala nasmiješiti. »Ono sa satom.« »Ah, da... Ono sa satom.« Jeremy se i sam nacerio. »Moćnici imaju tako jednostavne slabosti. Volim misliti da je to Božji plan za ravnotežu.« Taylor je gledala kako se Naomi prignula i došapnula nešto Jasonu u uho. Kamere su poludjele, a čvor u njezinom želucu još se jače stegnuo. »Jesi li siguran da među njima nema ništa?« Jeremy joj utješno stisne rame. »Taylor — mislim da bi trebala nešto znati o Naomi Cross.« Jason je ravnodušno gledao u fotoaparate i novinare koji su mahali mikrofonima ispred njegova lica, očajnički želeći snimiti njegovu izjavu.


Za vrijeme vožnje u limuzini, rekao je Martyju da ne želi davati izjave na premijeri. Nije svom publicistu ponudio objašnjenje. Niti mu je objasnio svoje turobno raspoloženje kad mu je Marty u šali ponudio dvadeset pet milijuna dolara za njegove misli. »Barem pokušaj izgledati donekle zainteresiran, dragi«, upozorila ga je Naomi, govoreći mu tiho k,ako ih nitko od novinara ne bi mogao čuti. »Moraš zabaviti publiku.« Elegantno je mahnula skupini obožavatelja koji su je dozvali. Jason je prišao bliže ulazu u kino, nadajući se da će ova lakrdija što prije završiti. Naomi ga je nevoljko slijedila. Uvijek profesionalna, osmijeh joj nije silazio s lica dok su ona i Jason nastavili tiho razgovarati. »Jesam li ti spomenula koliko me je iznenadio poziv tvog publicista?« upitala je. »Nešto sam ti obećao«, odvratio je Jason. »O, da... Jer sam ti pomogla u onoj maloj spletki na tvojoj zabavi. S onom tvojom odvjetnicom.« Naomi ga pogleda. »Kako je ona ovih dana?« »Ne želim o njoj razgovarati.« »Nevolje u raju?« Naomi se zločesto nasmiješi. »Možda bih je ja onda trebala nazvati. Znaš, uvijek mi treba dobra odvjetnica...« Jason je sijevnuo pogledom. »Nisi njezin tip, Naomi.« »Hm, šteta. Što je onda krenulo po zlu, dragi? Zašto nije. ovdje s tobom?« Trebalo je upregnuti i posljednji atom oskarovskog glumačkog dara da mu izraz lica ostane nedokučiv. Istina je bila ta da ga je ubijala i sama pomisao na Taylor. »Otišla je. Vratila se u Chicago«, rekao je jednoličnim glasom. Naomi je kimnula, potom se sa simpatijama nacerila. »Jesi li siguran?« Pokazala je na nešto iza Jasonovih leđa. Zbunjen, okrenuo se... I ugledao Taylor. Stajala je pred njim na crvenom tepihu, svega nekoliko metara dalje. Ljudi su najednom opazili šok na Jasonovom licu i svi su utihnuli. To je tajanstvena žena, netko je šapnuo. Mukli žamor uzbuđenja počeo se širiti među prisutnima. Odmah uz Jasona, Naomi je pročistila grlo. »Pa, vidi ti to — sad ja moram igrati ulogu ljubomorne žene.« Pogledala je prijeko. »I bome sam ljubomorna, Jasone. Na tebe... Vražji heteroseksualci — čini se da su se vratili u modu ovih dana.«


Ponovno je ispravila ramena, spremna učiniti što treba. »Hvala ti na publicitetu, dragi. Dugujem ti.« I s tim riječima, Naomi se okrene i ljutito projuri mimo Taylor. Kad joj se približila toliko da je samo ona može vidjeti, namigne joj. Potom se progura kroz ljude. Ostavivši Jasona i Taylor same. S tisućama onih koji su ih promatrali. Jason je progovorio prvi, bezizražajnim glasom. »Što ćeš ti ovdje?« Taylor se nervozno nasmiješila i pokušala našaliti. »Ovaj, čula sam da su tu.« Jason je odmahnuo glavom. »Ne ovaj put, Taylor. Bez zajedljivosti.« Na ovo se uspaničila. Bez zajedljivosti? Ali to je bila ona. Bez toga je bila kao naga. Bespomoćna. Upravo tada, fotoaparat je zabljesnuo Taylor. Odmah potom još jedan, pa još jedan, onda deset, dvadeset... odvratila je pogled, pokušavajući priviknuti oči na bljeskava svjetla. Kad se malo privikla, shvatila je da svi zure u nju. Čekaju. Vidjevši da je utihnula, Jasonovo lice od bezizražajnog postane hladno. Okrenuo se i uputio prema ulazu u kino. Taylor je reagirala. »Jasone — čekaj. Samo mi daj šan...«. Bijesno se okrenuo, presjekavši je. »Zašto si došla? Vrlo jednostavno pitanje, Taylor. Barem da jednom čujem odgovor od tebe.« Taylor kimne. Bilo je to jednostavno pitanje. Ali ona je u ovim stvarima bila grozna. To s otvorenošću i svim skupa. Ah znala je daje ovo taj trenutak. Jedina prilika da izvede sve kako spada. I zato je, s tisućama pari očiju uperenih u nju, prikupila snagu, zatomila ponos, okrenula se prema američkom najvećem ženskaru i rekla: »Ovdje sam zbog tebe, Jasone. Jer sam shvatila da je jedina osoba koja mi može slomiti srce ona koja ga i treba imati.« Zavladao je opći muk. Jason je trepnuo, zapanjen njezinim riječima. U mučno dugoj tišini što je uslijedila, Taylorioo je srce bjesomučno tuklo. Okej. Možda je s ovim stvarno pretjerala. Ili je možda samo pogriješila. Ali odjednom, Jason je pojurio preko crvenog tepiha. Prišao joj je i zgrabio oko


struka, a ona je bez razmišljanja obavila ruke oko njegovog vrata, dok su kamere i novinari i cijeli svijet nestali i... Poljubio ju je. A rulja je podivljala! Bio je to poljubac i pol. Negdje u daljini, Taylor se učinilo da je čula uzvike i gromoglasan pljesak, ali iskreno, nije ju bilo briga tko ih sve gleda. U tom trenutku samo je željela biti s Jasonom. Prvi se povukao, zagledavši se duboko u njezine oči. »Volim te, Taylor. Mislim da sam dugo, dugo čekao da dođeš u moj život.« Nesigurno se nasmiješio. »Mislio sam da nikad neću imati priliku da ti to kažem.« Dirnuta njegovim riječima, Taylor ga pogleda i nježno se nasmiješi. »Dobio si me sa shit happens.« Jason prasne u smijeh. Privukao je Taylor u naručje i utisnuo joj nježan poljubac u čelo. I to je bila fotografija koju su sutra objavile sve novine, pod šokantnim naslovom Jason Andrews je zaljubljen! Zatim se niotkuda pojavi Marty. »Jasone, nešto moramo dati medijima. Žele znati ime tajanstvene žene.« Jason pogleda Taylor. »Ti odluči.« Nakon trenutka oklijevanja, kimnula je. Bio je to njegov život, na kraju krajeva. Jason je pokazao prema nestrpljivim novinarima i fotoreporterima koji su se grozničavo tiskali pred konopom od onog trena kad su im on i Taylor prišli. Stotine mikrofona našli su im se pred licima. »Tko ste vi?« želio je znati novinar s televizije E!. »Taylor Donovan«, odgovorila je, donekle s nelagodom. Sad je doznala kako je to kad te ispituju. »Jeste li glumica?« »Jeste li model?« doviknuo je drugi reporter negdje iz stražnjeg reda. »Ne. Ja sam odvjetnica iz Chicaga.« Novinari su šaptali među sobom, zbunjeni ovim podatkom. Odvažna dopisnica Access Holywooda progurala se naprijed s mikrofonom u ruci. »Jeste li u vezi s Jasonom?« željela je znati. Taylor je oklijevala. Pa, nema ništa bolje od toga da svoj privatni život otkrivaš


tisućama nepoznatih osoba. Naviknut na ovo kudikamo više od nje, Jason je preuzeo na sebe odgovor na ovo pitanje. »Ne, ne bih rekao da smo u vezi«, rekao je. Svi su iznenađeno pogledali Jasona, uključujući i Taylor. Namignuo joj je. »Gospođica Donovan je moja zaručnica«, objavio je. A rulja je podivljala! Opet! Paparazzi su frenetično okidali snimku za snimkom, dok su obožavatelji bučno klicali na ovo otkriće. Taylor je šokirana zurila u Jasona. Kad ništa nije rekla jedan trenutak — dugi trenutak — on se nervozno premjestio s noge na nogu. Možda je sad on malo pretjerao. »Pa? Što imaš reći na to?« upitao ju je Jason. Taylor je nagnula glavu. »Zar ne misliš da bismo se prvo trebali poseksati?« Jason se glasno nasmijao. Istrgnuo je olovku iz ruke najbližeg novinara koji je nešto revno nažvrljao u svoj notes. »Da nisi to objavio!« odlučno mu je rekao. Jason se okrene prema Taylor s lukavim osmijehom. »Pa, da. Nadao sam se da ćemo na tome poraditi.« Izvila je obrvu. »Shvaćam. Onda... što čekamo?« Jason je privuče bliže i promuklo joj šapne u uho. »Uskoro ćeš shvatiti da bi te takva pitanja mogla uvaliti u nevolje.« Taylor okrene lice njegovom. »Koliko moraš ostati na premijeri?« mekano je šapnula. Otišli su dvadeset sekunda kasnije. Kako se ispostavilo, Taylor Donovan uistinu je bila zločesta odvjetnica. Najprije je bila zločesta u automobilu, dok je Jason jurcao ulicama do njezina stana. »Ako tako nastaviš, opet ćeš se prevrtati u slupanom PT Cruiseru.« »Rekao si da ti želiš voziti«, šapnula je izazovno dok mu je grickala vrat. »Zato što sam muškarac.« »Dobro, prestat ću ako to stvarno želiš...« Automobil se divlje nagnuo dok je skretao za ugao. »Jebiga«, zastenjao je Jason.


»Kupit ću ti novi.« Potom je bila zločesta u stanu, u predsoblju, na ormariću. »Moja je soba tamo niz hodnik«, dahnula je Taylor kad joj je Jason rastvorio košulju. Gumbi su letjeli na sve strane. »Pa doći ćemo i do tamo jednom«, rekao je podigavši joj suknju dok je klizio rukom uz njezino bedro. Vragolasto se smješkala dok su mu se prsti polako pomicali prema gore. Zaječala je i izvila leđa, naslonivši se na zid. »Idemo odmah u sobu, Jasone«, zapovjedila je. »Jao, jao, kako smo nestrpljivi...« Kad su najzad dospjeli do sobe, i tamo je bila zločesta. »A rekla si da ćeš me zauvijek mrziti«, zadirkivao ju je kad ju je bacio na krevet. Nestrpljivo je posegnula za njegovim pojasom, povukavši ga dolje na krevet. »Ovo je seks iz bijesa, zapravo mi se nimalo ne sviđaš.« Obavila je noge oko njega, pokušavajući ga preokrenuti. Zgrabio joj je ruke i pritisnuo ih iznad njezine glave. »Jeste li sigurni, gospođice Donovan? Jer, čini mi se da vam se silno sviđa kad vam radim ovo...« Zatim je, nešto kasnije, bila zločesta i na kuhinjskom radnom stolu, nakon što je Jason nevino primijetio da bi trebali nekako ubiti četrdeset minuta prije nego im dostave večeru iz kineskog restorana. »Jesi li siguran da nisi umoran?« bocnula ga je Taylor, provukavši mu prste kroz kosu i povukavši ga dolje među noge. »Iako se čini da imaš dosta energije za svojih trideset devet godina.« Jason je zgrabi za zatiljak i privuče joj usne svojima. »Trideset osam, pametnjakovićko. Rođen sam u prosincu.« Najzad, kad su oboje bili toliko potrošeni da su doslovce pali na krevet, Taylor je naslonila glavu na Jasonova prsa. Čvrsto je obavio ruke oko nje i u času su utonuli u dubok i spokojan san. Ujutro su opet bili zločesti.


Trideset peto poglavlje »ZNAČI, STVARNO si dala otkaz?« Jason joj, na njezin zahtjev, preda još jednu krafnu s dvostrukim preljevom od čokolade i s mrvicama. Nešto ranije, otkrila je jedan nedostatak u tome što spava s najseksi frajerom na svijetu: ujutro je ona morala biti ta koja će otići u potragu za hranom. Osim ako, objasnio joj je Jason, uz krafne i sok od naranče ne želi i porciju paparazzo. »Aha, stvarno sam dala otkaz«, rekla mu je zagrizavši čokoladno božanstvo iz pekare na dnu ulice. »Ali, uopće nisi uznemirena.« Taylor opušteno slegne ramenima. »Nešto će se već pojaviti.« Kad više ništa nije rekla, Jason je poprijeko pogleda. »Čuj — bila je to jednostavna odluka: ti ili oni. Odabrala sam tebe«, rekla je. »Jao, srce... to je tako slatko.« Nagnuo se i poljubio je. Potom se povukao, znalački je gledajući. »Već imaš druge ponude, zar ne?« Taylor se ponosno nasmiješi. »Tri, zapravo.« »Hm... Kad se to dogodilo?« Slegnula je ramenima. »Obavila sam nekoliko poziva na putu do pekare.« Uhvatila je njegov pogled. »Znaš, pa ne mogu samo sjediti i zauvijek biti nezaposlena.« »Prošlo je samo dvanaest sati«, rekao je Jason uz osmijeh. Zatim je odlomio komadić svoje krafne sa šećernim preljevom i dao joj, zamijetivši pogled koji mu je uputila kad je baš tu odabrao iz kutije. »Da čujem onda za te tri ponude«, rekao je. »Pa, sve su to velike tvrtke, kao moja bivša. A kako su mi u Dallas&Grayu ponudili partnerstvo prije mog odlaska, sve tri tvrtke su mi ponudile iste uvjete.« »Nije loše«, rekao je Jason, zadivljen. »Možeš nastaviti točno tamo gdje si stala.« Taylor kimne. »Aha.« Nije mu promakao njezin ton. »Stoje? Što si sada smislila?« Taylor se naceri. »Pa, dosta sam o tome razmišljala...« »...stvarno si bila zauzeta posljednjih dvanaest sati...«


».. .i imam osjećaj da sam dosegnula vrhunac u velikoj tvrtki. Na kraju krajeva, sve se to da naučiti najednom mjestu...« »...prilično sam siguran daje to stih iz pjesme...« »...pa sam mislila da bih možda trebala osnovati vlastitu tvrtku...« Kad je ovo objavljeno, oboje utihnu. Nakon jednog dugog trenutka, Jason je prvi progovorio: »Mislim da je to sjajna ideja.« Taylor uzbuđeno skoči s kauča. »Znam! Već mogu vidjeti natpis — Taylor Donovan i suradnici.« »Misliš valjda — Taylor Andrews i suradnici.« Taylor se na to stane smijati kao da nikad u životu nije čula nešto šašavije. Naglo je zastala kad je opazila izraz na njegovom licu. »Oh, već vidim da će naša prva bračna svađa biti gadna.« Jason ustane s kauča i priđe joj. Zatim je strastveno poljubi. »Odmah ću se početi pripremati.« Upravo tada prekine ih kucanje na ulaznim vratima. Taylor ga pogleda. »Sranje — zaboravila sam otkazati selidbu. Ajme, pošizit će.« Zatim se sladunjavo nasmiješila. »Možda bi ti mogao otvoriti, dušo? Hajde... potpiši nekoliko autograma, ili nešto slično.« Jason je gunđao cijelim putem do ulaznih vrata. Za ovakve su stvari služili asistenti. I menadžeri i agenti i ostala raznorazna pomoć u kućanstvu. Taylor se mora čim prije naviknuti na novi način života, prije nego što ga počne slati u trgovinu po mlijeko i tampone i kojekakve druge stvari. Jer, Jason Andrews ne kupuje mlijeko ni tampone. Ipak... s osmijehom je pomislio, netko bi morao potegnuti do trgovine po kondome, jer kako je krenulo... S tim na umu, Jason otvori vrata, sjajno raspoložen. »Gospodo, bojim se da je došlo do promjene planova.« Brzo objasni situaciju, plati im za njihovo vrijeme, dade im i napojnicu jer su pristali sačuvati Taylorinu adresu kao povjerljivu informaciju, i da — podijelio je nekoliko autograma. Na odlasku, jedan od radnika čestitao je Jasonu na zarukama. Jason se široko nasmiješio. Od svega što je u životu postigao, ovo je bila čestitka u kojoj je najviše uživao.


Zatvorio je vrata i krenuo natrag u kuhinju, gdje je zatekao Taylor kako posprema nakon jela. Taman je ispirala čašu kad je ušao i pogledala ga. »Kako je prošlo? Je li sve okej?« Jason se nasmiješio. »Sve je sjajno.« Prišao je Taylor i podignuo je u zrak. »Prestani se pretvarati kao da znaš što radiš za tim sudoperom«, zadirkivao je. Potom ju je odnio u spavaću sobu. Cijeli dan nisu napuštali stan. Kasnije te večeri, dok su ležali u krevetu, Taylor je naslonila glavu na Jasonovo rame i pogledala ga. »Volim te«, rekla je nježno. Jason je jače stegne i pospano se nasmiješi. »Znam.« Taylor zadovoljno utone u misli. Sve dok je, kroz tamu, nije prenuo mukli šapat. »Gospođa Taylor Andrews.« Nije se gnjavila otvoriti oči. »Nema šanse.« Ali onda je ostala ležati, budna. Otvorila je oči i još dugo promatrala Jasona dok je spokojno spavao pored nje. Samo zato što je željela biti sigurna da je njezina bila zadnja. Naravno.


O autorici JULIE JAMES talentirana je i uspješna autorica ljubavnih romana prevedenih i objavljenih širom svijeta. Spisateljsku karijeru započela je pisanjem scenarija za filmove, a kada su se za njih zainteresirali holivudski producenti, napustila je pravnički poziv i potpuno se posvetila pisanju. Njezine knjige munjevito su osvojile srca milijunske čitateljske publike i našle se na vrhovima svih značajnijih top lista ljubavnih romana. American Library Association uvrstio ih je na listu najčitanijih romana u tom žanru, a po izboru Booklista više su puta proglašene najljepšim romansama. . S mužem i dvoje djece živi u Chicagu gdje neumorno stvara svoje zabavne i istinski romantične književne poslastice.


NOTE 1. Equal Employment Opportunity Commission (Komisija za jednaka prava pri zapošljavanju)

2. Publicist - profesionalac koji upravlja odnosima između klijenta, najčešće poznatih osoba iz svijeta film i glazbe, i medija te se brine o pravodobnom plasiranju zanimljivih informacija u javnosti. 3. Engl. fraza u značenju: »Sranja se događaju«.


Julie James Najseksi frajer na svijetu