Page 1

0


1


Poglavlje 1

I mislila sam da će seronjina firma preuzeti cijeli gornji kat. Pritisnula sam dugme na ploči od dizali i završila s tipkanjem moje polu liste pitanja za intervju u mobitel. Sylvia, moja urednica, neće biti sretna, posebno zato što su se dogovorili prije dva dana, i sada ona ne može predložiti nikakve promjene. Ona je živjela za predlaganje promjena. Već sam kasnila pet minuta na sastanak, a prokleto se dizalo vuklo. Prstima sam pritisnula par puta broj trideset i četiri i mrljala kako ću idući puta ići stepenicama. Ali koga sam ja zavaravala? U ovim cipelama? U ovoj uskoj suknji? Bilo je čudo što sam se uopće mogla popeti na pločnik kada me taxi ostavio ispred. Uzdahnula sam čujno. Da li se mi uopće krećemo? Ovo je ozbiljno bilo najsporije dizalo kojim sam ikada išla. Frustrirana, a možda i malo zabrinuta zbog ovog intervjua, opet sam pritisnula na ploču u dizalu. Nastavila sam pritiskati dugmad iznova, zastenjala sam, “Ma daj, već prokleto kasnim.” Uzdahnula sam od olakšanja kada je dizalo napokon ubrzalo. Ali onda se naglo zaustavio, ugasilo se svjetlo u dizalu. “E pa sad si pokidala prokletu stvar,” duboki glas je rekao iza mene. Zapanjena, skočila sam i počela prebacivati mobitel iz jedne ruke u drugu, što je završilo tako da je on pao. Od zvuka koji se čuo kada je pao, znala sam da je gotov. “Sranje! Pogledaj što si me natjerao da učinim. “Sagnula sam se i počela tapkati po podu, ali ga nisam mogla naći. “Da li mi možeš bar malo posvijetliti da nađem svoj mobitel?” “Bilo bi mi zadovoljstvo.” “Hvala,” promrmljala sam. “Da imam mobitel kod sebe.” “Da li se ti šališ? Nemaš mobitel kod sebe? Tko hoda okolo bez svoga mobitela?” “Možda bi ti trebala pokušati. Da nisi tako opsjednuta svojim, ne bi bili u ovoj neprilici.” Ustala sam i stavila ruke na kukove. “A kako to?” “Pa, bila si toliko zauzeta tipkanje po mobitelu, da nisi ni primijetila da je još jedan putnik s tobom.” 2


“I?” “Da si me vidjela, ne bi skočila čuvši moj glas i ne bi ispustila mobitel. Onda bi imali svjetlo i ti bi bila u mogućnosti vidjeti ploču dizala i stiskati to dugme još jedno dvadeset ili trideset puta. Siguran sam da bi to pomoglo.” Osjetila sam da se muškarac pomiče iza mene. “Što radiš?” Kada je progovorio, njegov je glas došao s drugog mjesta. Bilo je to meni s lijeva i ispod mene. “Na podu sam tražim tvoj mobitel.” Zbilja je bilo mračno. Nisam ništa mogla vidjeti, ali sam osjetila zrak kako se pomiče i znala sam da se ustao. “Ispruži ruku.” “Stavit ćeš moj mobitel u nju, je l' tako?” “Ne, spustio sam hlače i stavit ću svoj kurac u nju. Isuse, ti si zbilja kučka, zar ne?” Misleći da me ne može vidjeti, nasmiješila sam se njegovom sarkazmu i ispružila ruku. “Samo mi daj moj mobitel.” Jedna njegova ruka je uhvatila moju, a drugom je stavio mobitel na moj dlan. “Imaš lijep osmijeh. Trebala bi ga češće koristiti.” “Ovdje je potpuni mrak. Kako možeš znati da mi je osmijeh lijep?” “Mogu vidjeti tvoje zube.” Pustio je moju ruku i odmah sam počela osjećati kako me hvata panični napad. Sranje. Ne ovdje, ne sada. Posegnula sam i zgrabila ga za ruku prije nego što ju je mogao povući. “Oprosti... Ja... Um... Možeš li me samo na minutu držati za ruku?” Učinio je to bez ikakvih pitanja. Čudno. Čovjek je tamo stajao i držao me za ruku, stišćući je par puta kao da je znao da trebam ohrabrenje. Napokon, osjetila sam da val panike prolazi, popustila sam stisak na strančevoj ruci. “Možeš me sada pustiti. Oprosti. Imala sam mali napad panike.” “Gotovo je?” “Dođe i ode tako ponekad. Imam osjećaj da što smo duže ovdje, da će se još koji pojaviti. Samo nastavi pričati sa mnom. To će mi skrenuti pažnju.” “Ok. Kako se zoveš?” Poriv da ispustim vrisak je bio neodoljiv. “Aaaaaaaaaaaaagh!!!” “Koji je to kurac bio?” zarežao je. Ispustila sam još jedan vrisak koji je bio još glasniji. “Zašto to radiš?” 3


Ne odgovarajući na njegovo pitanje, jednostavno sam rekla, “Oh, to je bio dobar osjećaj.” “Usrao sam se od straha.” “Oprosti. To je tehnika kojom se koristim da se obranim od napada vrištanjem iz dubine pluća.” “To je najbolja tehnika koju imaš?” “Imam par različitih tehnika. Također mogu masirati svoje kuglice.” “Molim?” “Imam kuglice, masaža njih mi pomaže.” “Tvoje... Kuglice? Meni izgledaš kao žena, prokleto zgodna, bar s leđa.” “To su Boading kuglice. Metalne kuglice za meditaciju. Vrtim ih u krug jednu oko druge u ruci. Pomažu mi da se smirim.” Kao luda sam ih počela tražiti u torbici. “Kakvo je to šuškanje?” Pitao je. “Pokušavam ih naći. Negdje su u mojoj torbi.” Bez svijetla ih nisam mogla lako naći. “Sranje, gdje su?” Zasmijuljio se. “Ja imam kuglice koje bi mogla masirati.” “Odvratan si. Drži svoje kuglice što dalje od mene, molim te.” “Ma daj. Šalim se. Razvedri se. Ti si ta koja je počela spominjati kuglice. Zapeli smo u mračnom dizalu. Pokušao sam se našaliti, jebote.” Napokon sam ih uspjela naći, “Ok, evo ih.” Duboko sam udahnula i počela sam ih okretati u ruci, fokusirajući se na metalni zvuk kada se trljaju jedna o drugu. “One zvone. Kako lijepo.” Rekao je sarkastično. “Što ti zapravo radiš s njima?” “Rotiram ih.” “To ti zapravo pomaže?” “Da.” Nakon nekoliko minuta, okrenula sam se prema njemu. “Otvori svoju ruku.” Stavila sam kuglice u njegov dlan. “Drži ih razdvojene koristeći se kažiprstom.” Kada sam osjetila da se koristi krivim prstom, rekla sam, “Ne, rekla sam kažiprstom, ne srednjim.” “Ah, dobro. Ionako je bolje da odmaram srednji prst. Možda ću ga morati podizati konstantno ako se ovo dizalo uskoro ne pokrene.” “Ne shvaćaš ovo ozbiljno. Vrati mi ih.” Uzala sam ih iz njegove ruke. “Jednom sam otišao na spoj sa ženom koja se nagnula preko stola i rekla mi da ima metalne kuglice u svojoj hoo - ha.” “Ben Wa kuglice.” “Ah. Znači, znaš za njih?” “Da.” 4


“Pa, zar ti nisi stručnjak za kuglice. Jesi li ikada koristila Ben Wa kuglice?” “Ne. Ne trebaju mi kuglice da bih imala orgazam.” “Je li tako?” Nisam mogla vidjeti, ali sam mogla osjetiti kako mi se smiješi. Okrećući glavom, rekla sam, “Ok, ovaj razgovor upravo postaje čudan.” “Upravo sada postaje čudan? Vjerujem da je ovaj razgovor postao čudan kad si mi probila bubnjiće.” Ova cijela situacija je bila smiješna. Iznenada, sam se počela smijati. Metalne kuglice su skliznule iz moje ruke i počele se kotrljati po podu. “Ispustila si svoje kuglice.” Bezizražajan način na koji je to izgovorio natjeralo me da se još jače smijem. Pridružio mi se i službeno smo se oboje histerično smijali. Ova situacija nas je oboje činila bunovnim. Naposljetku, oboje smo sjedili na podu, leđima naslonjenim na zid. Nekoliko minuta je prošlo u tišini. Palo mi je na pamet da prokleto dobro miriše. Bio je to kao mix kolonjske vode i muškog mirisa koji je pripadao samo njemu. Pitam se da li je uopće privlačan. Moram priznati, samo njegov glas je bio prokleto sexi. Napokon sam pitala, “Kako izgledaš?” “Uskoro ćeš saznati.” “Samo pokušavam razgovarati.” Mogla sam osjetiti kako njegove riječi vibriraju kada se nagnuo prema meni. “Što ti misliš kako ja izgledam?” Njegov glas je zbilja bio uzbuđujući. Pročistila sam grlo. “Ti zapravo imaš jako lijep glas, veoma zreo. Imam tu kao neku sliku da si stariji, uglađen muškarac. Možda izgledaš kao James Brolin.” “Prihvaćam to.” “A što je sa mnom?” Pitala sam. “Pa, da vidimo. Vidio sam te - odzada. Zapravo znam da imaš odličnu guzu i lijepe zube, s obzirom na to da praktički sjaje u mraku.” Disanje mi je postalo malo isprekidano. Sigurno je osjetio kako mi živci popuštaju. “Ako ćeš opet početi vrištati kao hijena, zašto ne vičeš za pomoć. Upotrijebi to sranje u našu korist.” Ustala sam naglo i počela udarati po vratima dizala. “Upomoć! Upomoć!” Moja vika za pomoć, nije bila od nikakve koristi. 5


“Ok, sada možeš prestati.” Sjela sam natrag na pod, osjetila sam da mi dolazi još jedan napad panike. Bilo se jako teško boriti protiv tog osjećaja bez ijedne vizualne distrakcije. Nikad se nisam morala s tim suočiti u potpunom mraku. “Možeš li me opet držati za ruku?” “Naravno,” jednostavno je rekao. Čvrsto je omotao svoju ruku oko moje. Bez vizualne stimulacije, fokusiram se na druga osjetila, praktički na miris i dodir. Uživajući u osjećaju njegove velike, tople ruke i udišući njegov miris, zatvorila sam oči i pokušala se smiriti. Iznenada je skočio i pustio me. “Svjetlo!” Otvorila sam oči i vidjela da se svjetlo u liftu vratilo. “Svjetlo!” Vrisnula sam. Kada sam se okrenula da ga instinktivno zagrlim, zaustavila sam se, a moje je srce doslovno preskočilo. Gledala sam u njega nekoliko sekundi. Ovaj muškarac je bio daleko zgodniji nego što bih ga ikada mogla zamisliti. Sada mi je bilo u potpunosti neugodno zbog svega što se dogodilo u mraku. Ni malo nije izgledao kao James Brolin. Bio je mlađi, zgodniji i grublji. Rekla bih da je u ranim tridesetima. Moj prijatelj iz dizala je imao tamnu kosu boje tinte, dugačka oko ušiju i zataknuta ispod šilterice koja je bila okrenuta naopačke. Njegove oči su bile fascinantno čelično plave boje i imao je baš onoliko koliko treba sitne kozje bradice duž njegove prekrasno definirane čeljusti. Riječi mi jednostavno nisu dolazile. Jednostavno sam rekla, “Hej,” kao da je ovo prvi trenutak da smo se zapravo upoznali. Bljesnuo je prema meni opasno sexi osmijehom i namignuo. “Hej.”

6


Poglavlje 2

Vau. Moja mala igračica s kuglicama izgledala je pomalo lukavo. Vidio sam ju jedino s leđa prije nego što su se svjetla ugasila. Sada, sam samo buljio u njene lijepe, krupne smeđe oči, misleći da ovaj nesporazum s dizalom i nije bila tako loša stvar. Pročistila je svoje grlo. “Svjetla su se upalila, ali mi smo i dalje zaglavljeni.” Pritisnuo sam neke od dugmadi. “Čini se tako. Ali ovo je korak u pravom smjeru. Kladim se da će se uskoro početi kretati.” A pod tim kretanjem, ne mislim na kurac, mogao bi se zakleti da se trznuo kada je polizala svoje prekrasne pune usne. Učini to opet. Jebiga. Prekrasna je. Moje oči su putovale njezinim tijelom, pa onda nazad prema gore, sviđalo mi se kako su njeni mali dugmići na konzervativnoj košulji formirali put do njezinog delikatnog vrata. Možda bih je mogao navesti da se igra sa mnom. “Gdje ideš, nakon što izađemo iz dizala?” Pitao sam. “Na trideset i četvrti kat.” Rekla je. Što. Što će ona na mom katu? Znam da ne radi za mene. Sjećao bih se tog lica, tih očiju. “Kakvu vrstu posla imaš tamo gore za obaviti?” “Zapravo imam zadovoljstvo intervjuirati Gospodina Lovatora osobno.” Stomak mi se zgrčio. Ohhhhh. Ovo mi nije dobro sjelo. Progutao sam knedlu i nagnuo glavu na stranu praveći se glup. “Tko?” “Nedostižan Dexter Truitt. On je izvršni direktor Montague Enterprises. Oni su zauzeli cijeli kat.” Pokušavao sam izgledati kao da se neću pogubiti, pitao sam, “Zašto ga zoveš Gospodin Lovator?” 7


“Samo ga zamišljam kao tvrdoglavog, gladnog - para seronju, pretpostavljam. Zvuči kao odgovarajući naziv. Naravno, ja ga zapravo ni ne poznajem.” “Zašto onda tako misliš o njemu?” “Imam svoje razloge.” “Možda ne bi trebala pretpostavljati ono najgore o ljudima dok ih ne upoznaš.” Iako mislim da znam odgovor, pitao sam, “Zašto ga uopće intervjuiraš?” “Radim za Poslovni časopis Finance Times. Zadužena sam za pokrivanje ekskluzivne priče o njemu. Riječ je o Truittovu “izlasku van” neke vrste. Uvijek se držao svoje privatnosti nakon što je preuzeo tvrtku od svoga oca, nije želio biti uslikan ili davati intervjue. Njegova sposobnost da se drži prilično skrivenim je nepogrješiva. Kada sam saznala da će dati svoj prvi intervju, uhvatila sam priliku i dobrovoljno se prijavila.” “Zašto? Mislim, ako ti se ne sviđa tip...” “Mislim da će biti zabavno izroštiljati ga.” “Ne izgledaš mi kao osoba koja će uživati gledajući kako se druga osoba preznojava, pogotovo znajući za tvoje napade panike.” “Pa, vjeruj mi kada ti kažem da ću se srediti za ovo. Neću dozvoliti da propustim ovu priliku.” “Ti znaš da ne bi trebala suditi knjigu po njezinim koricama. Već si odlučila da misliš da je tip seronja, a nikada ga nisi ni upoznala. Samo zato što je netko bogat i moćan, to ga ne čini lošom osobom.” “Nije samo to.” “Što je to onda?” “Samo ću reći, napravila sam svoju zadaću za ovaj intervju, i iz prve ruke znam da je taj tip šupak. Previše je toga, da bi se ulazilo u to.” Jebiga. Moj je puls počeo ubrzavati. Moram saznati zašto ima tako loše unaprijed stvoreno mišljenje o meni. Definitivno nije mogla posumnjati da sam ja Dexter Truitt, s obzirom na običnu odjeću koju sam nosio u teretani. Izgledam kao jebeni vozač - dostavljač biciklom, a ne kao izvršni direktor više milijunskog carstva. Moj ured je imao vlastiti tuš i tamo sam imao odjeću, planirao sam se presvući čim dođem tamo. “Kako se zoveš?” Pitao sam. “Bianca.” “Bianca, kako?” “Bianca George.” To je bilo ime reporterke, s kojom imam sastanak. 8


“Drago mi je upoznati te, Bianca.” “A ti si?” Koje je moje ime? Da joj kažem da je intervju s Gospodinom Lovatorom zapravo počeo u momentu kada je ušla u dizalo, ili da se pretvaram da sam tip - koji čvrsto stoji na zemlji kojem se počela otvarati? Ovo drugo je zvučalo kao više zabave. Moje ime. Moje ime. Zagledao sam se u komad pošte koju sam jutros pokupio nakon teretane. Ležao je na podu kraj njezinih metalnih kuglica. Omotnica. Marka omotnice. Reed. Pogledao sam prema vratima dizala. Vrata. Jim Morrison. Jim. James. Jay. Reed. Jay Reed. “Jay Reed.” “Drago mi je što smo se upoznali, Jay.” “Također, Bianca.” Glas se začuo preko interfona. “Ovdje Chuck Sanson iz održavanja. Da li ima nekoga tu?” “Da!” Bianca odgovori. “Mi smo unutra! Mi smo se zaglavili!” “Samo sam vam htio reći da ćemo vas ubrzo izvući odatle. Niste u nikakvoj opasnosti, imamo ljude koji rade na popravku.” Izgledala je ekstremno opuštajuće, kada je šapnula, “Hvala ti. Hvala ti mnogo! Molim te obavještavaj nas.” “Hoću.” S druge strane, ja sam želio ostati s njom u ovom malom prostoru. Morao sam saznati zašto me mrzi, ali dio mene je stvarno uživao igrajući se da sam Jay, svakidašnji tip za koga vjerojatno nije imala unaprijed sjebano mišljenje. “Čime se ti baviš, Jay?” Mogao sam se sjetiti samo jedne stvari, pa sam rekao, “Imam svoju biciklističku - prijevozničku službu. Krenuo sam na dvadeset i šesti kat.” “Oh, to objašnjava paket.” 9


“Zato što sam dobro opremljen?” Malo se zarumenila. “Ne, omotnica tamo.” Bio sam zadovoljan što je prihvatila moj smisao za humor. “Znam. Samo se opet zezam s tom tvojom lijepom glavicom.” Bianca se još rumenila. Kada se svjetlo upalilo izgleda da se igra promijenila. Definitivno sam joj bio privlačan. Ponekad, jednostavno znaš. Kada me uhvatila da zurim u nju, zatreptala je i pogledala u pod. Oh, da. Definitivno sam utjecao na nju. “Kako si završila u ovom poslu? Intervjuirajući muškarca kojeg mrziš?” “Pa, nekad sam radila kao trgovac na Wall Streetu.” “Kako to dovodi do novinarstva?” “Nikako. To dovodi do skorog sloma živaca, što dovodi do novinarstva. Pomislila sam, bar još uvijek negdje mogu koristiti svoju diplomu, radeći za poslovni časopis.” “Što misliš koliko će dugo intervju trajati?” “Pa, već jako kasnim. Tko zna hoće li ga uopće biti.” “Siguran sam da će shvatiti. S obzirom na okolnosti.” “Ono što ja znam, je da on zna da dolazim i možda je namjestio sav ovaj kvar oko dizala. Možda se uplašio oko ovog prvog intervjua.” “Mislim da je to malo nategnuto. Vjerojatno bi samo nazvao i otkazao dogovor, nego da prčka po žicama od dizala. Pomalo si paranoična djevojko Georgi. Ali na tvoju sreću, ja mislim da imam lijek za to.” “Da li je tvoj paket uključen u to?” Nagnuo sam glavu nazad i nasmijao se. “To ne uključuje ni moj paket ni tvoje kuglice.” “Koji je lijek za moju paranoju?” “Cronuts.” “Tko je lud?” “Cronuts.” Nasmijao sam se. “To su polu - krafne, polu - kroasani.” “Oh, mislim da sam ih vidjela na vijestima, iz one pekare Spring Street?” “Da. Tako su prokleto dobre. Hoćeš ići na doručak nakon što završiš intervju?” Bianca je klimnula glavo. “Voljela bih to.” Jebiga da. Dodala je. “Ako ikada izađemo odavde.” Taman što je to rekla, pokazalo se na tipkovnici da je dizalo popravljeno. 10


Pritisnuo sam dugmad za naše katove i nećeš vjerovati, počeli smo se kretati. Bio je to gorko - slatki osjećaj. Kada smo došli na moje lažno odredište. Stao sam između vratnica dizala da se ne zatvore. “Kako da stupim u kontakt s tobom kada završiš?” Bianca zaškilji prema meni. “Zašto ne nosiš mobitel sa sobom?” “Duga priča. Možda kada mi kažeš sve prljavštine o Gospodinu Lovatoru, možda ću ti reći zašto ga ne nosim sa sobom.” Istina je bila, glupo sam zaboravio mobitel kod Caroline prošlu noć. Nisam planirao reći Bianci da je moj mobitel ostao kod moje povremene prijateljice s povlasticama. “Naći ćemo se ispred.” Rekao sam. “Kako ćeš znati kada sam završila?” “Samo ću te čekati.” “Jesi li siguran?” “Da. Mogu prolistati par časopisa na štandu što je vani. Možda bih mogao vidjeti što Bianca George kaže u posljednjem izdanju Finance Times.” Namignuo sam. “Ok.” Nasmiješila se. “Vidimo se uskoro.” Kada se dizalo zatvorilo, moje je srce počelo pumpati. Odmah sam otišao do recepcije neke tvrtke i počeo flertovati s recepcionarkom da mi dopusti da koristim njezin telefon. Iskoristio sam ga da nazovem svoju tajnicu. “Hej, Josephine. Kao što znaš, dolazi Bianca George iz Finance Times da me intervjuira. Trebam te da ju zadržiš oko četrdeset i pet minuta. Kada vrije istekne, tada, tek onda joj reci da je danas neću moći primiti. Reci joj da ćemo se čuti putem e - maila da se dogovorimo za drugi put.” “Zašto ona uopće treba čekati? Ne razumijem.” “Ni ne trebaš razumjeti, ok? Samo to trebaš učiniti.” “Da, gospodine.” Bez obzira na to što sam ostavio svoj osobni mobitel kod Caroline, u uredu imam svoj poslovni mobitel. “Možeš li reći nekome da mi odmah donese mobitel dolje na dvadeset i šesti kat? Čekat ću kod dizala. Puni se na mom stolu.” “Pobrinut ću se za to:” Treba sam najbolje što mogu iskoristiti tih četrdeset i pet minuta, prvo sam si trebao naći jebeni bicikl. Kakav je to dobar biciklistički dostavljač ako nema bicikl. “Još samo jedna stvar, Josephine. Možeš li mi molim te izgooglati najbližu prodavaonicu biciklima na Manhattanu u blizini zgrade?” 11


Dala mi je ime prodavaonice koja je otprilike deset minuta od zgrade. Moj vozač nije bio u blizini, i nakon što mi je dostavljen mobitel uzeo sam taxi i otišao kupiti bicikl za koji me se trgovac zaklinjao da je stvoren za biciklističkog dostavljača, kupio sam i ostatak opreme. Razmišljao sam kako ću joj to sve objasniti kada za to dođe vrijeme. Nosio sam svoju novo kupljenu kacigu, i nervozno čekao ispred svoje zgrade. Kad sam ju vidio kako maršira, izgledala je poprilično ljuto. “Što se dogodilo?” “Taj me seronja ispalio.” “Nije ti rekao razlog zašto?” “Ne. Ostavili su me da čekam samo da bi mi rekli da je morao otkazati. Navodno će se javiti da se dogovorimo za drugi put, ali ne nasjedam na to.” Dao sam joj drugu kacigu što sam kupio i rekao sam, “Znaš što? Tko ga jebe.” A to sam mislio doslovno i figurativno. “U pravu si. Jebeš ga.” “Da li se moraš vratiti na posao?” “Ne, uzimam si slobodan dan nakon ovog sranja,” rekla je Klimnuo sam glavom. “Sjedi iza.” Pregledavala je bicikl. “Zašto voziš bicikl s dva sjedala?” “Imam više bicikla. Ovaj je za situacije kada mi je potreban pomagač. Sreća je htjela da mi baš danas na mom normalnom biciklu ode guma, pa sam zato danas koristio ovaj. Meni to liči kao da je sudbina umiješala prste. Zato što si danas ti moj pomagač Bianca George. A sada stavi tu kacigu.” Sjela je iza i počeli smo pedaliti usklađeno. Progovorio sam preko ramena, “Prva stanica, Cronuts.” Govorila je kroz vjetar, “A koja je druga stanica?” “Gdje god nas dan odvede Georgy djevojko.”

12


Poglavlje 3

“Jesi li vidio to?” “Što?” Imao sam poteškoća usredotočiti se na bilo što dok su se njezine ukrućene bradavice nazirale ispod tanke košulje, ako ćemo biti iskreni. “Ona dva čovjeka,” Bianca pokaže prstom na dva čovjeka u odjelu koji sjede u parku na klupi, otprilike nekoliko metara od nas gdje smo sjedili na travi. Bio je to prvi put da sam stao na Great Lawn u Central Parku od kad sam bio dijete. “Što s njima?” Podigla je bradu u smjeru starije žene koja je prolazila kraj tih muškaraca. “Ta žena se saplela i skoro pala.” “I to je njihova krivnja?” “Onaj s lijeve strane je toliko istegnuo noge, da skoro ni nema mjesta da se prođe. Ta staza je malo manja od jednog metra, a njegove noge zauzimaju većinu mjesta..” “Visok je. Čisto sumnjam da je njegova namjera bila da potplete stariju ženu.” “Možda nije. Ali to je problem s takvim tipom muškarca. On nema osnove kulture prema ljudima oko sebe. On se samo brine o stvarima koje imaju izravan utjecaj na njega. Kladim se da kad bi žena s uskim joga hlačicama i velikom guzom prošla, maknuo bi noge zato što bi bio zainteresiran za pogled.” “Ja mislim da si ti pomalo pesimistična na sve ljude u odijelu.” “Nisam.” Bianca je odmotala svoj doručak dok je govorila. Uzeli smo hamburgere i pomfrit u nekoj radnji kraj koje sam prošao milijun puta i nikad nisam ušao u nju do danas. “Postoji direktna povezanost između neto vrijednosti muškaraca i njegovih manira. Što mu je porezni neto veći, to mu je gora etika.” “Mislim da pretjeruješ. Gdje je tvoje istraživanje koje potvrđuje tako odvažnu tvrdnju, gospođice Finance Times?” Posegnula je u svoju kartonsku kutijicu s krumpirićima, pa potom izvukla jedan. Mašući s njim prema meni, rekla je, “Pokazat ću ti svoje razloge. Želiš li se kladiti?” “To zavisi od toga što mogu izgubiti?” 13


Zagrizla je svoj pomfrit i frknula. “Ti već znaš da ćeš izgubiti, zar ne?” “Nisam to rekao. Ali ipak volim znati sve činjenice prije nego uskočim u nešto.” “Naravno da želiš. Kukavice.” Nasmijao sam se. “A koja je to oklada, pametna guzice?” “Kladim se da mogu natjerati tog lika u odjelu da pomakne noga, a da ga ne moram ni pitati.” “A kako predlažeš da to učiniš?” “Pristaješ na okladu?” Bio sam zaintrigiran. “Reci mi koja je nagrada?” Razmislila je koju minutu. “Ako ja pobijedim, morat ćeš me odvesti do moga stana na svom biciklu, ali ja neću pedaliti.” “A što ako ti izgubiš?” “Ja ću pedaliti, a ti možeš sjediti iza i odmarati.” Ja sam visok 185 cm i težak 88 kg. A ona je bila sitna. Nema šanse da bi joj dopustio da me voza po gradu. “Reći ću ti nešto, ako ti pobijediš, vozit ću te gdje god poželiš s tvojim nogama podignutim. Ali ako ti izgubiš, ići ćeš na večeru sa mnom. I vodit ću te u fini restoran pun muškaraca u skupim odjelima.” Izgleda da joj se sviđa ta oklada. Ispružila je ruku i rekla, “Može. Budi spreman za dobru vježbu danas poslijepodne.” Htio sam ja vježbati s njom, što nema nikakve proklete veze s biciklom. Ustala je i otresla trava sa svojih ruku. “Mogu li posuditi tvoju majicu?” Imao sam duks sa sobom kad sam krenuo u teretanu. Pošto je bilo vruće stavio sam je u jednu od torbi na mom novom dostavljačkom biciklu. Njezina torba i štikle su bile u drugoj. Zamijenila ih je za japanke koje je imala u svojoj torbi, prije nego što je sjela na bicikli. Bianca je izvadila iz torbice gumicu i zavezala kosu. Tada je obukla moju majicu i zatvorila ju skroz do gore i navukla kapuljaču. “Što to radiš?” “Proći ću kraj onih likova u odjelu i vidjet ćeš da neće primijetiti da sam skoro pala.” “I za to moraš biti prerušena?” Povukla je majicu skroz dolje i prekrila si guzu. Majica joj je visjela do koljena. “Prekrivam svoje atribute.” “Imaš poprilično ometajuće atribute.” 14


S tamnom prevelikom majicom i prevučenom kapuljačom preko njezine glave, skrivajući to prelijepo lice, otišla je, malo je jogirala, pa potom otišla na odredište. Kada je prišla likovima u odjelu, pretvarala se kao da se spotaknula. Jedan je tip pogledao na sekundu i onda se vratio razgovoru. K vragu, ako zbog njih i mi ostali nismo ispadali grozni. Smijući se, kao da je već pobijedila, Bianca se počela vraćati na mjesto gdje sjedimo. Odmah je počela skidati majicu dok je govorila. “Vidiš. Nepristojni. Nemaju osnovne kulture. Onaj koji čak nije ni podigao pogled vjerojatno ima pogled na park iz svog dnevnog boravka.” Vjerojatno nije bio trenutak da joj kažem da ja živim u Central Park West i da imam pogled na park iz dnevnog boravka i spavaće sobe. Što me podsjetilo, gdje do vraga da ju odvedem ako kaže da poslije želi sa mnom kući? Jay, dostavljač - biciklista, ne bi si mogao priuštiti ni približno nešto kao što je moj stan. Kada je Bianca skinula moju majicu, počela je otkopčavati nekoliko dugmadi na svojoj košulji. Dok sam prije morao zamišljati što je ispod košulje, sada je pokazivala savršenu preplanulu kožu i popriličnu količinu dekoltea. Pitao sam se da li nosi push up grudnjak ili su joj sise bile tako savršeno okrugle. “Zar nije to malo previše posluženo?” Raspustila je kosu i malo ju protresla, onda je posegnula u svoju torbu i izvadila svjetlo crveni ruž. “Ne bi trebalo biti važno tko prolazi.” Kada je završila, izula je japanke i uzela svoje sexy štikle iz torbe, obuvajući ih. Onda se okrenula prema meni. “Spreman?” Legao sam i nagnuo se na laktove, spreman za uživanje u shou. Bolio me kurac što će ta dvojica učiniti, više sam uživao gledajući u Biancine atribute. “Navali.” Baš kao i prije otišla je malo dalje s trave, prije nego što je krenula po stazi. Njezini su se kukovi ljuljali s jedne na drugu stranu dok je stavljala nogu ispred noge. Taman prije nego što će doći do likova u odjelu ispustila je gumicu za kosu na pod. Okrenula se, dramatički se savila u struku, i dala obojici savršen pogled na njezinu fantastičnu guzu. Onaj s ispruženim nogama ju je definitivno primijetio. Bianca se uspravila, pogledala u mom smjeru s cerekom na licu i napravila još nekoliko koraka. Na par koraka od klupe, lik je povukao noge da ona može proći. Također je gledao njenu guzu cijelim putem dok se vraćala na mjesto gdje sjedimo. “Slatko. Veoma slatko.” 15


“Mislim da ću morati usput stati i pokupiti nekoliko stvari za ponijeti kući,” likovala je. “Čekaj da pogodim. Cigle?” Nasmijala se. Sviđalo mi se što je skinula cipele i sjela na travu, ne zamarajući se hoće li se zaprljati. Bio sam poprilično siguran da je zadnji put kada su Carolinine noge dotaknule travu, to bilo na snimanju i vjerojatno je natjerala jednog od kamermana da je nosi. Mobitel mi je počeo vibrirati u džepu. Radio je to cijelo vrijeme dok smo se vozili po gradu i dok smo pokupili ručak, ali Bianca nije to primijetila jer je sjedila iza mene, a mobitel mi je bio u prednjem džepu. “Da li je to tvoj mobitel?” “Izgleda da je.” “Mislila sam da nemaš mobitel kod sebe? Zato mi nisi mogao posvijetliti da potražim svoj kada je pao?” Sranje. “Nisam ga imao uza se kada sam dostavljao paket, ostao mi je u torbi na biciklu.” “Oh.” Mobitel mi je opet zavibrirao. “Zar se ne bi trebao javiti?” “To može pričekati.” “Jesi li ti jedini dostavljač? Ili je to velika firma?” “Ima nas nekoliko.” Podigni lopatu, zakopaj se još dublje, Jay ti si kreten. Pogledala me je. “Nejasan si mi. Većina muškaraca skoči na priliku da razgovaraju o svojim uspjesima.” “Možda je moja firma ekstremno uspješna, i ne želim te uplašiti da misliš kao da sam jedan od onih muškaraca u odijelu koje ne možeš podnijeti.” “Nije da mi se ne sviđaju ljudi koji imaju para. Ne sviđaju mi se zato što to što imaju novac, učini od njih. Čini se da promjene prioritete u životu i misle da se svijet vrti samo oko njih.” “Znači ne bi nužno eliminirala ekstremno bogatog muškarca sa svog popis udvarača samo zbog njegovog bogatstva, Je li tako?” “Potencijalnog udvarača?” Zasmijuljila se. “Sada zvučiš kao seronja s kojim sam išla u srednju školu u Wharton.” “Išla si u Wharton?” “Da. Nemoj zvučati tako šokirano. Djevojka s mozgom koristi riječi i svoje tijelo da bi dobile okladu također, znaš. A što je s tobom? Da li si ti išao na faks?” 16


Mogao sam joj reći da sam išao na Harvard, pa sam dodao još jednu laž na hrpu. “Išao sam na državni faks. To su si moji roditelji mogli priuštiti.” To nije bila totalna laž. Moji roditelji su mi mogli priuštiti državni faks - da kupe jednu... zemlju, profesore, cijeli faks, zapravo. Sjedili smo na travi još jedan sat, jeli ručak i pričali gluposti. Ta me žena zaintrigirala na mnogo razina, i želio sam znati zašto je postala tako kritična. “Što radiš u svoje slobodno vrijeme, osim što nagovaraš muškarce da se klade u Great Lawn?” “Pa, ja radim mnogo. Već znaš da sam ja pisac za Finance Times, ali isto tako sam slobodna dopisnica za neke druge poslovne novine. Pa ponekad putujem vikendom po zadatku. Kada sam kod kuće, obično sam vani. Ja sam hranoljubac. Volim isprobavati različita etnička mjesta i tamo jesti s mojom prijateljicom Phoebe. U zadnje vrijeme smo bile na Vijetnamskoj hrani. Na zadnjem mjestu na kojem smo bile, nismo imale pojam što smo jele, jer smo nas dvije bile jedine koje nisi Azijati, i nitko zapravo nije pričao engleski. Osim toga, volontiram u Forever Grey kada god mogu nedjeljom ujutro. To je neprofitna organizacija koja spašava Hrtove kada ih vlasnici odbace jer više ne mogu tako brzo trčati. Psi su prelijepi i pametni i trebaju vježbati, pa ja tako vodim dvojicu na trčanje, kad god mogu.” “To je tako lijepo od tebe.” Slegnula je ramenima. “To je dobra terapije za mene i za pse.” “Da li ti imaš psa?” “Voljela bih to, ali u mojoj zgradi nije dozvoljeno imati psa težeg od pet kila. A ja zapravo nisam osoba za male pse. Plus, sva moja putovanja, pa ne bi bilo pošteno imati životinju i držati je na tako malom mjestu kao što je moj stan. Pošto sam napustila burzu, moj novi životni stil je započeo s manje kvadrata. Moj prijašnji stan je imao veći ormar nego što je cijeli moj sadašnji stan. Što je s tobom? Što ti radiš za zabavu?” Moj život u posljednjih šest mjeseci se prilično svodio na rad osamdeset sati u tjednu. Odlazak na neki društveni događaj na koji je to moj posao zahtijevao, i povremeno jebanje Caroline kada bi ona bila u gradu. Sve to, Jay, dostavljač, divni dečko, nije mogao otkriti Bianci. Pa sam se uvukao još dublje. “Posao me drži poprilično zauzetim. Imam nekoliko zaposlenika, ali firma je stara tek nekoliko godina, a mi smo još u procesu izgradnje. Pokušavam ići u teretanu pet puta tjedno, i ...” Trebao bih reći nešto tako da izgleda da i ja imam neke interese. Nažalost, kada sam posegnuo u svoju torbu prijašnjih laži da izvučem još jednu, izašao sam s punom 17


rukom ničega. Pa sam zato rekao prvu stvar koja mi je pala na pamet. “Također rezbarim.” “Rezbariš?” “Da, rezbarim. Znaš, izrađujem razne stvari od drveta.” Koji kurac? Planinarenje ili čak destiliranje nije mi prvo moglo pasti na pamet? Nisam imao nikakvog pojma o drvetu. Pa, ne o toj vrsti drveta. Bianca je izgledala zapanjeno. “To nije nešto što čujem često rezbarenje. Kakvu vrtu stvari izrađuješ?” “Ah. Ne mogu ti to reći na prvom spoju.” Namignuo sam. “Samo da znaš, dobar sam s rukama, a ti imaš impresivno drvo koje se radujem vidjeti u budućnosti, kada ponovno izađemo.” “Kada, ne ako, ponovno izađemo?” Pitala je podižući obrvu. “Poprilično si siguran u sebe, zar ne?” “Volim misliti o sebi da sam uporan. Možda jesam obični dostavljač, ali to ne znači da ću dozvoliti da mi nešto stoji na putu kada znam što želim.” *** Popodne je proletjelo, mrzio sam što moramo završiti spoj, imao sam sastanak u četiri sata, sinoć je doletio iz Londona. Ne mogu ga baš otkazati, kao što sam cijelo dopodne otkazivao sastanke. A da ne spominjem da mi je tajnica u zadnjih sat vremena slala hitne poruke. Preko volje sam vozio Biancu nazad u njezin stan. Bila je žena od riječi, ni jednom mi nije pomogla pedaliti. Iako sam bio u tip - top formi, znojio sam se i dahtao dok smo došli do njezinog stana. Nakon što sam parkirao bicikli, obrisao sam se majicom. “Stvarno mi nisi ni na trenutak pomogla u vožnji.” “Ne. Oklada je oklada, a ti si izgubio.” Počeo sam misliti da sam izgubio pamet. “Kada te mogu ponovno vidjeti?” “Hoćeš li me pokupiti biciklom?” “Jeli to važno?” “Ne. Samo želim znati što ću obući.” “Obuci nešto sexi.” Prišao sam joj bliže, u njezin osobni prostor, testirajući je. Nije se povukla. “Gdje ćemo ići?” “Gdje god želiš.” Umirao sam za tim da ju dotaknem cijeli dan, muvajući je u parku ili da stanemo negdje pa da ju poljubim ali tada mi se to nije činilo kao dobra ideja. Ali sada kada smo stajali ispred njezine 18


zgrade i kad smo bili samo nas dvoje, prestao sam se opirati. Njezina je kosa bila raščupana od vožnje. Posegnuo sam da je zagladim tako da mi je ruka zastala na njezinoj čeljusti, a palcem sam joj pomazio obraz. “Reci. Ja sam spreman za sve.” “Što kažeš na Etiopsku hranu?” “Dogovoreno.” Nagnuo sam se bliže. “Želiš li još nešto?” Njezin se pogled spustio na moje usne. Točan odgovor. Taman što ću spustiti svoje usne na njezine, nešto iza mene joj odvuče pažnju. Okrenuo sam se i vidio stariju ženu kako pokušava izaći iz taxija. “To je gospođa Axinger,” Bianca reče. “Živi u stanu preko puta mene.” Htio sam ignorirati ženu koja izlazi iz taxija i nastaviti s onim što sam započeo, ali nisam mogao. Izgledalo je kao da bi mogla pasti, a prokleti taksista nije joj imao namjeru pomoći. Prigovarao sam, ali sam otišao pomoći ženi. Bianca me slijedila. “Hej, gospođo A. Ovo je moj prijatelj Jay.” Uzeo sam ženu za ruke i pomogao joj izaći iz taxija i popeti se na visoku stazu. Kada je bila stabilna uzeo sam njezinu vrećicu iz taxija i krenuo za njom i Biancom dok su hodale prema vratima. “Bianca, draga možeš li mi možda dohvatiti kutiju s vrha ormara? Bojim se popeti na stolicu, voljela bih poslati neke slike mom sinu u Kaliforniji.” “Naravno, može. Rekla sam da zovnete kada god vam nešto treba. Pomoći ću vam da sklonite ove namirnice, i onda ćemo napraviti sve ostalo što vam treba.” Nakon što sam otvorio vrata i svi smo ušli u hodnik, Bianca mi je uputila izvinjavajući pogled. “Nazvat ćeš me?” Upitala je. Nevoljko sam izvukao mobitel iz džepa i dao joj ga da može utipkati svoj broj. Kada je bila gotova, zamijenili smo se, ja sam njoj dao malu vrećicu s namirnicama, a ona meni mobitel. Nisam je baš ni mogao poljubiti dok je gospođa A. gledala, pa kad su se vrata od dizala otvorila, nagnuo sam se i poljubio ju u vrat. “Jako mi je drago što sam te upoznao Bianca. Nazvat ću te.” “Radujem se tome.” Čekao sam dok se vrata od dizala nisu zatvorila, potom sam otišao po bicikli. Dok sam hodao, pogledao sam u mobitelu broj koji mi je napisala, također mi je i ostavila poruku. 19


Bianca: Izrezbari mi nešto maleno i dobit ćeš onaj poljubac od kojeg si nevoljko odustao, kada se budemo vidjeli idući put. Savršeno. Jebeno savršeno. Nakon što sam dovezao bicikl do moje milijunske tvrtke, morat ću naučiti kako rezbariti.

20


Poglavlje 4

Sjedila sam u krevetu te večeri izraziti dobro raspoložena, razmišljajući o Jayu ali se moje raspoloženje upravo pokvarilo kada sam vidjela e - mail od muškarca koji me otkačio - Gospodina Lovatora. Draga gospođice George, Molim vas prihvatite moju ispriku, što sam otkazao naš dogovor u zadnjem trenutku. Bojim se da sam imao hitan osobni slučaj. S poštovanjem, Dexter Truitt Zbilja? “S poštovanjem?” Nije čak ni predložio da se opet sastanemo? Da li je on uopće ima pojma kako je njegov “hitan” slučaj imao utjecaja na mene? Imam rok, a časopis je trenutačno ostao bez svoje priče. Zapravo sam se iznenadila što se netko poput njega ispričao, ovo nije bilo u redu. Odlučila sam mu odgovoriti. Gospodine Truitt, Bojim se da me vaš “hitan” slučaj stavio u jako nezgodnu situaciju. U časopisu imamo rokove. Ako se intervju ne dogodi uskoro, morat ćemo sve otkazati. Za kada bi se mogli opet dogovoriti za intervju? Odmah sam dobila notifikaciju da je odgovorio. Dexter Truitt mi je odmah odgovorio. Gospođice George, Što kažete na sada? Sada? Je li on lud? Bio je bezobrazan misleći da ću se u ovo doba sastati s njim. Gospodine Truitt, Jedanaest je sati uvečer. Ne mogu se s vama sastati ovako kasno. Kada ćete biti slobodni tijekom radnog vremena?

21


Savila sam koljena i iščekivala odgovor. Gospođice Georgie, Ja sam sada slobodan. Možemo napraviti intervju putem e – maila. Ionako mi je draže pisati dokumente neko razgovarati, tako ću izbjeći da se moje riječi krivo protumače. Nemoguće da je ozbiljan. Napisala sam. Gospodine Truitt, Vaš dogovor s časopisom je bio da se nađemo uživo. Bila sam pod utiskom da je poenta cijele ove priče oko intervjua da vi “izađete u javnost”. Intervju preko e - maila definitivno neće služiti toj svrsi. Grickala sam nokte, i gledala u ekran. Gospođice Georgie, Na koji dogovor vi mislite? Nikad nisam ništa potpisao s vašim časopisom. Zbog toga, ja nemam nikakvu obavezu. Jednostavno sam pokazao zanimanje za intervju. Tada sam mislio da je to bolje napraviti uživo. Ako želite da sada napravite intervju putem e- maila, rado ću vam ponuditi tu priliku. Tipkovnice na mom laptopu su bile glasne dok sam tipkala odgovor. Gospodine Truitt, Da li vi to kažete da zapravo nije bilo hitnog osobnog slučaja? Lagali ste i otkazali intervju zato što ste odlučili da ipak nećete pokazati svoje lice. Ispuštajući frustrirani uzdah, premjestila sam se na krevetu čekajući odgovor. Gospođice Georgie, Zapravo jesam imao hitan slučaj, ali misli da nisam pod obavezom da vam objašnjavam svoje osobne stvari. A što se tiče pokazivanja moga lica, pa, ako želite potpunu istinu, neočekivani događaj danas me naveo da razmislim dva puta o tome da li želim da svi znaju kako izgledam. Odlučio sam da je bolje da moj identitet bude tajan. 22


Odlično. Sada nema nikakve priče. Gospodine Truitt, Bilo bi mi drago da sam znala ovu informaciju prije nego što smo reklamirali vaš intervju i potrošili novac na to. Cijela poenta toga jest da ćete vi izaći, ispod bilo kojeg ste se kamena skrivali. Ne vjerujem da više imamo ikakvu priču. Ovaj put je još i brže odgovorio. Gospođice Gergie, Dajem vam priliku da me pitate što god želite. Bilo što. Mislim da vam to zapravo daje prilično dobru priču. Ali imam dva uvjeta. Prvi je da ne moram biti fotografiran. Mislim da je to poprilično fer, s obzirom na to da ću biti otvorena knjiga. A drugi je, za svako osobno pitanje koje mi postavite, ja ću vama usporedno s njim postaviti jedno. A vi mi morate odgovoriti. S obzirom na to da mislite da je otvaranje duše javnosti tako lako, bilo bi lijepo da vidite kako je biti s druge strane ograde. Dogovoreno? Što ovaj tip puši? Možda bi ga samo trebala pitati, s obzirom na to da je rekao da ga mogu pitati “bilo što”. Što do vraga. Treba mi ova priča. I čak bez njegovog lica, to će biti najbolja ekskluziva koju smo imali u zadnje vrijeme. Gospodine Truitt, Imamo dogovor. Hoćemo li početi? Gospođice Georgia, Cijeli sam tvoj. Počni s poslovnim pitanjima. Pa da ih sklonimo s puta. Ti možda radiš za Finance Times, ali budimo iskreni, ljude ne zanima koliko je dionica moja firma prodala, nego s koliko žena hodam. Prebacili smo se na Gmail chat i potrošili veći dio od sat vremena na pitanjima o poslu i došli do toga kako je na kraju počeo voditi firmu nakon svoga oca. U samo nekoliko zadnjih godina, Dex Jr. je bio pohvaljen za različitost na poslu, pogotovo zato što je zapošljavao više žena kao i različite 23


nacionalne manjine. Bio je poznat što je čak i više od svog oca riskirao s ulaganjima. Dex je ispričao kako prolazi jedan njegova običan dan, prepun sastanaka, u većini slučajeva preko mobitela, s poduzetnicima. Svaki klijent i zaposlenik potpisuje ugovor u kojem se slažu da neće pričati o Dexu i da ga neće fotografirati. Dex je rekao da često ne može noćima spavati kada je blizu sklapanja nekog dogovora. On jede, spava i diše za svoj posao. Kada smo prešli sva poslovna pitanja, prebacili smo se na osobna. Naravno, morala sam malo duže razmisliti o tim pitanjima, pogotovo zato što će on meni uzvratiti istim tim pitanjem. Bianca: Pričaj mi o svom djetinjstvu. Dex: Ja sam jedino dijete Dextera Truitta i Suzanne Montague - Truitt. Mamin otac, Stuart Montague, je zapravo osnovao tvrtku. Odatle i ime Montague Enterprises. Stuart nije imao sina, zato je ostavio tvrtku mome ocu, s spoznajom da ću je ja jednog dana naslijediti. Moj otac je praktički uvijek bio odsutan. Moje je djetinjstvo, kao i što bi se mogla očekivati - bilo privilegirano. Ali moji roditelji nikada nisu bili previše doma. Bianca: Znači onda su te odgojile dadilje? Dex: Da. Zapravo, jedna je bila posebna, Alice Sugarbaker. Ja sam ju zvao Sugar. Osmijeh mi se proširio licem. Mislila sam da je to nekako slatko, taj veliki, moćan čovjek daje nadimak ženi koja ga je praktički odgojila. Bianca: Gdje su sada tvoji roditelji? Dex: Tata je u mirovini, Živi u Palm Beach sa svojim trećom ženom. Mama živi ovdje u gradu, nikad se nije ponovno udavala. Bliži sam s njom nego s ocem. Kako bilo, ti si par pitanja ispred mene. Sada je moj red. Pričaj mi o svome djetinjstvu, Bianca. 24


Da li će on ozbiljno nastaviti s tim. Bianca: Zašto te to uopće zanima? Dex: Zašto ne bi? Ti nisi ništa manje važna nego što sam ja. Pa, reci mi. Gdje si odrasla? Bianca: Staten Island, roditelji radoholičari, jedna sestra. Dex: Lijepo djetinjstvo? Bianca: Imala sam dobro djetinjstvo sve do trenutka dok se moji roditelji nisu razveli. Tada su stvari postale ružne. Dex: Shvaćam. Isto je i meni tako bilo, ali žao mi je što čujem da si i ti kroz to prošla. Bianca: Hvala. Sljedeće pitanje. Kada si otišao na Harvard, Da li si odlučio da diplomiraš u poslovanju zato što si to doista želio ili zato što si oduvijek znao da ćeš preuzeti obiteljski posao? Dex: Iskreno? Nisam znao gdje mi je guzica, a gdje glava u to vrijeme. Tako da, da, diplomirao sam u poslovanju pošto je to imalo smisla, s obzirom na moje naslijeđe i očekivanja od mene. Bože, Bianca, Ova su pitanja jebeno dosadna Malo sam se nasmijala na glas. Pa, jebi se, Dex. Bianca: A što ti predlažeš, o čemu da pričamo? Dex: Ljude ne zanima ovo sranje. Oni čitaju tvoj časopis zato što žele znati kako postati uspješni. Gdje sam išao u školu nije važno. Budimo iskreni, meni je tvrtka predana na srebrnom pladnju. Zakleo sam se da neću propustiti tu priliku i napraviti iste greške kao moj otac. On nije bio iskren i zajebao je mnoge ljude za mnogo para tijekom nekoliko godina. Mogu to reći, jer i javnost to zna. Zakleo sam se da ću raditi drugačije, a to znači držati se dalje od javnosti. 25


Bianca: Zašto ne možeš biti iskren čovjek i biti poznat u javnosti u isto vrijeme? Dex: Mislim da sam dokazao da ne moraš pokazati svoje lice da bi bio uspješan. Pa zašto bi se onda mučio s društvenim mrežama i glupim časopisima? Oni ti ne dodaju na vrijednosti. Ne daju ti ništa osim rizika. Čak se nisam ni mogla raspravljati oko toga. Dex: Sada me pitaj nešto zanimljivo. Nešto što bi ljudi voljeli znati. Bianca: S obzirom na to da ti znaš što su dobra pitanja za intervju, zašto ti meni ne kažeš što želiš da ljudi znaju o tebi. Ovog puta je bila mala pauza prije nego što je odgovorio. Dex: Želim da ljudi znaju da sam ja više od samo još jednog lika u odijelu, želim da znaju da se budim svaki dan obavezujući se da ću iskoristiti svaki sat i napraviti razliku bila ona velika ili mala. Siguran sam da postoji mnogo predrasuda o meni. Većina njih nije istinita. Ljudi misle da je moje držanje izvan javnosti nekakav trik, zamišljaju me kao neuhvatljivu zvijezdu. Istina je... Samo si pokušavam zadržati malo normalnosti u životu. Ja sam samo običan muškarac koji si u životu želi zadržati malo mira, Bianca. Nisam neki veliki, zločest vuk koji je otkazao prelijepoj, smeđookoj djevojci sa Staten Island. Ta me posljednja rečenica ostavila bez teksta i zažarila mi kožu. Bianca: Kako ti znaš da ja imam smeđe oči? Dex: Gledam tvoju biografiju na stranici od Finance Times. Osjećala sam se ranjivo jer znam da promatra moj izgled, pokušala sam promijeniti temu. 26


Bianca: Što još misliš da ljudi žele znati o tebi? Dex: Nemoj skretati temu sa sebe. Usput, prelijepa si. Razgovarajmo o tome. Mnogo je zanimljivije nego razgovarati o meni. Bianca: Ajde da ne. Dex: Moj je red da ti postavim pitanje. Da li si mislila da ću zaboraviti? Bianca: Što? Dex: Što ti želiš da ljudi o tebi znaju, Bianca George? Bianca: Želim da me zaozbiljno shvati milijuner kojeg pokušavam intervjuirati. Dex: Zaozbiljno te shvaćam. I želim znati više. Sada odgovori na moje pitanje. Što ti želiš da ljudi znaju o tebi? Bože, postavio me na moje mjesto. Ali iz nekog čudnog razloga, zagrijavala sam se za tog čovjeka. Zaista nisam osjećala da mi dolazi još jedan sarkastični odgovor, s obzirom na to da je cijelo vrijeme u potpunosti bio iskren prema meni. To je bilo mnogo iscrpljujuće nego biti iskren. Zato sam jednostavno odgovorila na njegovo pitanje. Bianca: Ja sam samo cura koja želi biti sretna. Ne treba mi novac ili neki prestižni posao. Napustila sam Wall Street jer se nisam mogla uživjeti u to. Zato sada ovo radim. Nisam savršena. Ponekad imam predrasude o moćnim ljudima, također. To vjerojatno potječe od mojih roditelja, radoholičara koji su sjebali mnogo ljudi tokom godina. Ali i u ovoliko malo vremena što smo se dopisivali, mogu reći da si poprilično drugačiji od onog što sam očekivala. Imala sam predrasude o tebi koje nisu bile točne. Pa, ono što definitivno želim da ljudi znaju o meni je da me nije strah priznati kada sam pogriješila. Dex: Hvala ti. Bianca: Zbilja si bio jako otvoren sa mnom, pa sam mislila 27


da ti barem toliko dugujem. Dex: Zaboravi intervju. Što TI želiš znati o meni? Bianca: Ako želiš potpunu istinu, mene u ovom trenutku više zanima kako izgledaš. Zbilja umirem od želje da saznam. Dex: LOL. Bianca Georgie, ti si definitivno iskrena. Pa... što ti misliš... da ne dozvoljavam da me fotografiraju zato što sam grozno neprivlačan? Bianca: Ja to nisam rekla. Dex: Ali misliš tako. Nisam se mogla prestati smiješiti. Dex: Da li bi me voljela vidjeti? Moje je srce počelo ludo preskakati na pomisao da bih ga mogla vidjeti. Što nije bilo u redu sa mnom? Ali postojao je samo jedan odgovor na to pitanje. Bianca: Da. Nekoliko sekundi kasnije, poslao je sliku. Kada sam kliknula na nju, skoro sam ostala bez daha. Oh. Bila je to fotografija čovjeka koji leži na krevetu. Njegov torzo je bio sjajan... preplanuo, gotovo brončan. Izgledao je kao da je lažan, zato što je bio tako prokleto savršen. Ovo su vjerojatno bila najbolja prsa i bicepsi koje sam ikada vidjela. Fotografija je bila izrezana na dnu, pokazujući samo vrh njegovih crnih bokserica na kojima je pisalo na bijeloj gumi Emporio Armani. Tanka crta dlačica se protezala do njegovih trbušnjaka. Sveto sranje. Nisam mogla prestati buljiti. To nije ono što sam očekivala. Ni malo, zapravo, nisam mogla vjerovati. Morao je biti lažnjak.

28


Kada sam napokon mogla skloniti oči sa savršenog muškarca, otipkala sam. Bianca: To NISI ti.

29


Poglavlje 5

Volio bi da sam joj mogao vidjeti izraz lica. Jebiga. Volio bih da mogu napraviti mnogo više od toga. Ovaj razgovor s Biancom me je ubijao. Bio sam tvrd kao kamen, znajući da gleda moju fotografiju. Dex: Ja sam. Bianca: Me vjerujem ti. Priznaj. Skinuo si sliku s neta. LOL. Vilica me boljela od smijanja. Nakon što sam zgrabio papir i olovku sa svog noćnog ormarića, napisao HAJ, BIANCA GEORGE i ponovno se uslikao pokrivši lice, potrudio sam se da mi tijelo opet bude najbolje namješteno. Odlučio sam isjeći sliku od struka pa na dolje, vidjela bi da imam tvrdu kako kamen erekciju, zahvaljujući ovoj maloj razmjeni. Dex: Vjeruješ li mi sada? Bianca: Dobro, znači, privlačan si. Dex: Pa, hvala ti. Ali još uvijek nisi vidjela moje lice. Bojim se da ni nećeš večeras. Čudna mi je misao pala na pamet. Iskreno mogu reći da se nikada nisam tako osjećao. Bila je to ljubomora. Ali ne bilo kakva ljubomora. Ljubomoran na jebenog vlastitog sebe. Odjednom je Joy sjebao Dex na najgori mogući način. Bianca: Da li mi još radimo intervju? Dex: Ti reci meni. Bianca: Mislim da bi možda s ovim trebali nastaviti sutra.

30


Nasmijao sam se. Valjda je odjednom ostala bez riječi. Sve ovo i nije bilo baš profesionalno od mene, ali baš zato što sam proveo cijeli dan s ovom ženom, osjećao sam se ugodno s njom. A i bila je prilično jasna danas da ju privlačim, pa si nisam mogao pomoć da to ne iskoristim večeras. Dex: Sutra navečer, onda? Bianca: Ok, to zvuči dobro. Jebiga, da. Dex: U redu. Slatki snovi. “Slatki snovi.” Više sam zvučao kao tinejdžer nego kao neki moćnik. Neprofesionalan, ali nije me boljelo dupe za to. Umalo sam je nazvao Georgia djevojko. To je Jayov nadimak za nju, ti idiote. Ta pijavica Jay. Nasmijao sam se sam sebi, pomislio sam kako je to sve ludo. Dex je mrzio Jaya zato što će on uskoro provesti vrijeme s njom uživo. I Jay je prezirao tu bogatu pičku, Dexa, što je iskoristio svoju moć da ju bolje upozna. Nisam očekivao još jednu poruku od nje. Bianca: Laku noć, Dex. Kada me je prestala zvati gospodinom Truitt? Jebeno me nije zanimalo; samo mi je bilo drago da je. Dex: Laku noć, Bianca. Georgia djevojko. Spavanje neće biti moguće. Bio sam živčan. Biancina poruka mi je iskočila u glavi, poruka za Jaya: Izrezbari mi nešto maleno i dobit ćeš onaj poljubac od kojeg si nevoljko odustao, kada se budemo vidjeli idući put. Koje je bolje vrijeme nego ostati budan i gledati kako se drvo rezbari na YouTube. *** “Moram stati usput na jedno mjesto, prije mog sastanka za ručak.” Gunđajući sam rekao Samu, mom vozaču, dok sam se penjao na stražnje 31


sjedalo svog crnog gradskog automobila. Gledao sam proklete YouTube video sinoć i napravio popis stvari koje mi trebaju. Još uvijek ne mogu vjerovati kroz koje ja sranje prolazim da bih poljubio djevojku. Carolina bi mi poljubila kurac da Sam stane i uzme cvijeće prije nego što me odveze kod nje. Bianca mi se zavukla pod kožu. “Gdje idemo, gospodine?” “Union Square. 14th Street side.” Trgovina je bila ogromna. Pogledavši na sat, shvatio sam da imam samo deset minuta prije nego što mi počne sastanak na ručku, a mi još moramo putovati na drugi dio grada. Mora da sam izgledao ka da ne pripadamo ovdje lutajući po trgovini kako bih pronašao potrebne stvari, zato što se žena u plavoj haljini približila i počela buljiti u ono što i ja. “Mogu li vam pomoć, gospodine?” “Tražim zalihe. Neki alat za rezbarenje, brusni papir, po mogućnosti i početnički vodič.” Mahnula je rukom preko ramena. “Ovim putem.” Slijedio sam je gore na drugi kat sve do zadnjeg dijela trgovine. “Imamo na izbor više noževa za rezbarenje.” Podigla je paket koji sadrži šest alatki s drvenom drškom. “Ovaj ovdje je dobar set. Malo je skuplji, malo više od sto dolara, ali oni su od ne hrđajućeg čelika i ima svoje dlijeto za rezbarenje drveta, i V - alat za odjeljivanje.” V - alat za odjeljivanje? Ma nemoj mi reći? I ja imam jedan takav? Uzeo sam paket od žene i još dvije vreće drvenih blokova. “To će biti to. Hvala vam na pomoći. Dobro se razumijete u to.” “Bilo kada. Imali smo ovdje demonstraciju prije nekoliko tjedana. Instruktor nam je dao par dobrih savjeta. Ako budete imali poteškoća, pokušajte navlažiti drvo.” Da. Bit će mi na umu da ga navlažim. *** Točna kao sat, Josephine je u 4:45 ušla u moj ured s vrućom šalicom kave Jamaican Blue Mountain. Danas sam bio previše zauzet da bih i glavu podigao. “Gospodine Truitt? “Hmmmm?” Koristio sam dlijeto od 7 mm, skinuo sam gornji sloj drveta, na ovome radim više od pola sata. “Želite li... da vam donesem zavoj?”

32


U potpunosti sam zaboravio da na palcu imam ubrus, koji sam stavio da zaustavim krvarenje. Krv je natopila bijeli materijal, koji je sada bio roskaste boje. Izgledalo je zapravo gore nego što je bilo. “Ne, sve je u redu.” “Mogu li vas pitati, što to radite?” Rukavi na košulji su mi bili podignuti do lakta, kravata je bila opuštena, i bio sam nagnut nad kantom za smeće strugajući šesti komad. Zastao sam i pogledao u nju. “Što misliš da ja radim?” “Rezbarite drvo?” “Jako dobro, Josephine, znao sam da te s razlog zadržavam kraj sebe.” Mislio sam da je to bio kraj razgovora, pa sam nastavio s rezbarenjem. Ali Josephine je samo stajala i gledala u mene. Uzdahnuo sam i opet podigao glavu. “ Jesi li trebala još nešto?” “Ali zašto? Zašto rezbarite?” Iskreno sam odgovorio. “Nema pojma.” Do šest sati, sam imao još dva improvizirana zavoja, ubrus i izolir traku i kantu punu ostruganog drveta. Možda one rukavice što sam vidio da koriste na You Tube i nisu samo za pičkice. *** Rijetko sam pio kad sam bio sam. Ali sam si usuo dva prsta dvanaest godina starog Macallan škotskog viskija i buljio kroz prozor u park. Ljetni dani su bili dugi, sunce je počelo polako zalaziti, ali ljudi su i dalje bili vani i uživali u vodi. Gledao sam par kako zajedno voze bicikl i pitao se kada sam prestao cijeniti stvari kao što je park. Gledajući s mog prozora u penthausu, osjećao sam se kao da gledam iz tornja, u kojem je Bianca mislila da sam smješten. Bianca. Ta žena je okupirala moje misli tijekom prošlog dana, možda bi bolji izraz bio obuzela. Ostalo je još više od dva sata do drugog dijela našeg online intervjua i kako bi mi prošlo vrijeme mučnog čekanja, odlučio sam da Jay nakratko porazgovara s njom. Iako sam prezirao slanje poruka, više sam volio nazvati ili napisati prikladno složeni e mail, slanje poruka je bilo više nalik na nešto što bi Jay učinio. Jay: Kakva je danas tvoja razina stresa? Da li je bilo potrebno da miluješ svoje kuglice u mraku kraj nepoznatog čovjeka?

33


Iskapio sam ostatak svog viskija i zavalio se na kauč, protežući noge ispred sebe - ne u potpunosti drugačije od one dvojice seronja u parku jučer. Samo, što ja ne bi potpleo stariju ženu. Bianci je trebalo više od pola sata da odgovori, i počeo sam se pitati da li će odjebati Jaya. No tad su se točkice počele skakati, pisala je odgovor. Bianca: Oprosti. Tuširala sam se. Danas je zapravo bilo poprilično mirno. Radim na priči, onda sam išla posjetiti mamu. Kuglice mi nisu bile potrebne. Tebi, možda. Ali sad kada smo pričali o njoj pod tušem, moglo bi na kraju i doći do nekih milovanja kuglica. Vjerojatno se ne bih trebao prikazati kao perverznjak, ali si nisam mogao pomoći. Jay: Tuširala si se, kažeš? Bianca: Saberi se. Daleko si od toga da mi pereš leđa. Još nisi osvojio ni prvi poljubac. Još. Ponekad je samo jedna riječ dovoljno. Nasmijao sam se. Taj poljubac joj je stalno bio na umu - možda bih si mogao prestati reckati prste. Prerano sam to rekao. Poslala mi je poruku prije nego što sam dobio priliku da joj odgovorim. Bianca: Govoreći o poljupcu, što to rezbariš za mene? Jay: Što bi ti voljela? Bianca: Hmmm... što ti najbolje ide? Prilično sam dobar u izradi drvenih blokova da budu što tanji. Jay: Što misliš o nekoj vrsti životinja? Vidio sam neke vrste životinja u uputama, koje idu korak po korak. Jednom kada se savlada dijetlo, koliko to teško može biti? Bio je jedan video gdje je desetogodišnji dječak izrezbario ribu za manje od pet minuta. Bianca: Životinja zvuči jako dobro. Jay: Pa kada će se dogoditi mala razmjena? Moje drvo za poljubac. 34


Bianca: LOL. Znam da si se smijao kada si napisao posljednju rečenicu - Moje drvo za poljubac. Nasmijao sam se. Ponovno. Jay: Da li ti to govoriš da sam ja perverznjak? Bianca: Govorim. Jay: A kakvo mišljenje imaš o perverznjacima? Točkice su počele skakati, prestajati nekoliko puta. Bio sam znatiželjan kakav će joj odgovor biti. Bianca: Zapravo volim malo nastrane ljude. Otkrivajuće. Na njezine riječi da voli malo nastrano, moj se kurac trznuo s oduševljenjem, ai nešto mi nije dobro sijela njezina posljednja riječ. Otkrivajuće. Natjeralo me je da se zapitam da li je mislila na Dexovo sinoćnje ponašanje - šaljući joj polugoli selfi, to definitivno spada pod nastrano ponašanje. Pitam se hoće li mi reći o njemu - o meni. Jay: Imaš li kakvih planova za večeras? Pričekala je trenutak, pa po tom odgovorila. Bianca: Odrađivat ću neki posao večeras. Hmm... tehnički, govorila je istinu. Dex je posao. Jay: Što kažeš na večeru u četvrtak? Bianca: Ne mogu. Već imam planove za tu večer. Petak? Planove? Da li je ona to imala spoj? Nisam imao pravo biti iziritiran, ali to me nije spriječilo da se tako osjećam. Zapravo, i ja sam imam spoj u petak, neki banket na koji bih trebao povesti Carolinu. Jay: Zauzet u petak. Subota? Bianca: Zapravo odlazim iz grada u subotu popodne po zadatku. Možda ćemo idući tjedan uspjeti. Nema proklete šanse da ću čekati cijeli tjedan da ju ponovno vidim. Nisam oklijevao kada sam donio odluku. Jay: Otkazat ću svoje planove za petak. Pokupim te u sedam? 35


Bianca: Ok. Naravno. Jay ima spoj s Biancom za dva dana, a Dex se zagrijava za svoj u jedanaest sati. Što mi je to ova žena učinila? *** U jedanaest sati se otvorio chat na mom laptopu. Bianca: Dobro veće, gospodine Truitt. Dex: Da, dobra je, gospođice Georgie. Jeste li spremni za drugu rundu? Bianca: Jesam. Mnogo sam razmišljala o našem razgovoru, i u pravu si. Dex: U većini slučajeva jesam. Morat ćeš biti preciznija. Bianca: Mislila sam, da bi se članak više trebao fokusirati na tvoj privatni život nego na poslovni. Sviđalo mi se to. Fokusiraj se više na mene, Georgia djevojko. Dex: Govoriš li mi ti to da će pitanja večeras biti intimnija? Zato što naš dogovor i dalje stoji - pitanje za pitanje, gospođice Georgia. Bianca: Mogu to podnijeti. Jesi li spreman? Kurac mi se trznuo. Dolje dečko. Ona razgovara s gospodinom Truittom. Dex: Uvijek sam spreman, gospođice Georgie. Bianca: Prvo pitanje – Da li si trenutno s nekim u posvećenoj vezi? Dex: Izlazim. Ali nisam trenutno u vezi. To je bila istina. Vjerojatno bih mogao biti u vezi nakon posljednja dva dana, ali moja veza s Carolinom je bila otvorena. Mi smo služili jedno drugom, posjećivanje određenih društvenih događaja i pružanje 36


sexualne zahvalnosti. Nemojte me krivi shvatiti - sviđa mi se Carolina, i bio sam poprilično siguran da se i ja njoj sviđam, ali ni jedno od nas dvoje nije željelo više od ovoga što imamo. Bianca: Da li bi volio imati djecu jednog dana? Dex: Ne tako brzo, gospođice Georgie. Mislim da si preskočila moj red. Jesi li ti u posvećenoj vezi? Bianca: Ne. Bila sam, ali je to završilo. Dex: Što se dogodilo? Bianca: Duga priča. Dat ću ti skraćenu verziju. Burzovni meštar. Zaručen. Lažov. Kraj zaruka. Jebiga. Morao sam saznati više. Ovo nije zvučalo kao nešto dobro za mene. Dex: O čemu je lagao? Bianca: Već sam ti odgovorila na dva pitanja. Vjerujem da sada ti preskačeš. Dex: Dobro. Koje je bilo posljednje pitanje koje je postavila? Od, da. Djeca. Palo mi je na pamet da me Carolina u ovih pola godine nije ni jedanput pitala što želim u budućnosti i da li to uključuje hrpu derišta. Dex: Da. Želim djecu. Ali ne želim da ih odgaja dadilja. Volio sam Sugi, nemoj me krivo shvatiti, ali ja smatram da bi djecu trebali odgojiti roditelji, ako je to moguće. Moj red. O čemu je tvoj zaručnik lagao? Bianca: O svemu. O svačemu. Samo imenuj. Lagao je. Dex: Varao te? Bianca: Ne, barem mislim. Samo je lagao. Klijentima, našem šefu, koliki je njegov bankovni saldo, zbilja nije 37


važno. Mislim, da je na kraju otišao na svoj način. Dex: Znači on je razlog zašto ne voliš bogate i moćne muškarce? Bianca: Možda. Nikad nisam mislila o tome. Ali zbilja ne mislim da je to što mi se lažovi ne sviđaju povezano s bogatašima. Moj otac i nije bio baš bogat pa je lagao. Samo preferiram jednostavne stvari u životu - kao što je istina. Rupa koju sam iskopao sam sebi postala je još dublja, i nisam znao kako ću izaći iz nje. Pametno bi mi bilo da prestanem s ovom igrom odmah, ali naravno, nisam. Nastavio sam narednih sat vremena da odgovaram i postavljam osobna pitanja. Što sam više pitao, to sam više postajao ovisan. Želio sam znati sve što se može znati o Bianci Georgie. Kada smo bili pri završetku za ovu večer, njezino zadnje pitanje me dovelo do trenutka istine. Bianca: Moj rok je na kraju mjeseca. Voljela bih završiti ovaj intervju osobno. U međuvremenu možemo nastaviti s našim chatom u jedanaest sati, ali bih se zbilja voljela naći s tobom lice u lice bar jedanput. Nema fotografiranja, naravno. Oklijevao sam prije nego što sam odgovorio. Dex: Ok. Da. Možemo se naći na kraju. Jebi ga.

38


Poglavlje 6

Čak ni navlaživanje mog drveta nije pomoglo. Večeras je bio moj spoj s Biancom, a ja nisam mogao izrezbariti ni jebenu olovku, a kamoli životinju. Clement, moj mali neprijatelj tako sam počeo misliti o njemu - desetogodišnjak s You Tuba videa - morao je biti čudo. Zato što ovo sranje nije bilo lagano. Frustriran i nagovarajući se da prekinem, odložio sam alat za rezbarenje i odlučio da Bianca neće dobiti malenu drvenu životinju, ali kako god da bilo ja ću dobiti taj poljubac na ovaj ili onaj način. Malo poslije, prije podne, mobitel mi je zazvonio, znak da sam dobio poruku. Na ekranu se pojavilo Biancino ime. Automatski sam ju otvorio. Bianca: Gdje ćemo ići? Jay: Rezervirao sam nam u jednom Etiopijskom restoranu. Bianca: Mmm. Koje mjesto? Potražit ću ga. Želim znati kako da se obučem. Nije mi bilo važno koliko je mjesto bilo fensi - to je mogla biti i prikolica kraj puta, moj odgovor bi uvijek bio isti. Jay: Obuci nešto sexy. Bianca: To mogu. :) Jay: Dobro. Radujem se našem susretu. Vidimo se za nekoliko sati. Bianca: Ok. Ne zaboravi moju izrezbarenu figuricu unaprijed se radujem našoj razmjeni. *** “U Dumbo, Sam.” Sjeo sam na zadnje sjedište. “Brooklyn? Naravno gospodine Truitt. Gdje smo se uputili?” Promrmljao sam. “Tržnica. U Brooklyn Flea.” 39


Tajnica mi je isprintala kartu, Ali mi nije baš bila od pomoći jednom kad smo stigli tamo. Mora da je bilo postavljeno više od stotinu štandova, tumarao sam okolo dok sam pokušao pronaći paviljon G45. Kad sam rekao Josephini da pronađe trgovinu koja prodaje rezbarije od drveta - male životinje, bio sam siguran da je mislila da svjedoči mom prvom živčanom slomu. Počeo sam misliti da me provalila. Brooklyn Flea je izgleda bio dom mnogim radnicima - domaće ručne proizvodnje, i izgleda da je jedan od njih i prodavao online svoje ručno rezbarene figurice, Jelani Kenyan rezbarenje. Baš moja sreća, Jelani je prodavao svoje figurice i na tržnici, pa se potrefilo da je otvoren baš danas umjesto u nedjelju, s obzirom na to da je bio Dumbo Heritage Festival. Pogledavši na dugački stol na kraju reda, s olakšanjem se pogledao visokog, crnog i mršavog muškarca koji je nosio šarenu Afričku kapu dok je rezbario. Kad sam mu prišao, vidio sam da je stol pun malih drvenih izrezbarenih životinjica. Momentalno sam si u glavi registrirao da ću Josephini u ponedjeljak dati povišicu. Gledao sam u figurice - diveći se savršenim linijama rezbarenja. Prije tjedan dana, prošao bih kraj ovih figurice, ne bi ih stao ni pogledati, niti bih se divio vještini i strpljenu koje one predstavljaju. Ali sada, bio sam impresioniran Jelanievim radom. “Ovo je prekrasno.” “Hvala. Da li tražite poklon?” “Tražim. Za ženu.” “Ah.” Jelani je kimnuo kao da razumije. Bar jedan razumije. Podignuo je malu figuricu. “Možda možete odabrati jednu figuricu po specijalnosti duše vaše dame. Morž je čuvar tajni.” Spustio ju je dolje na stol, pa po tom podignuo drugu figuricu. To je bio jarac s dva roga na vrhu glave koji su se savijali prema nazad. “Jarac pokazuje moć. On je neovisan, jak i inteligentan. Oni su znatiželjni, ali ipak izbirljivi.” “Uzet ću jarca.” Jelani se nasmijao. Stavio ga je u malu smeđu vrećicu. Dodajući mi, rekao je, “Čuvajte se jarca - njihovi rogovi su dovoljno jaki da vas napadnu ako ih prevarite.” Savršeno. Jebeno savršeno. ***

40


Carolina nije bila sretna što sam otkazao naš dogovor. Rekao sam joj da se ne osjećam dobro, vjerojatno sam prvi put koristio izgovor da sam bolestan. Ali biti ovdje s Biancom je vrijedilo toga. Nosila je lijepu smeđu haljinu, koja joj je otkrivala jedno rame. Boja joj je isticala boju karamele u očima i nadopunjavala njenu kao gavran crnu kosu. Naravno, iako je Dex znao odgovore na pitanja, Jay ih je ipak morao pitati. “Koje si nacionalnosti?” “100% Grkinja. Ti?” “Moja mama ima Francuske i Talijanske krvi. Moj otac je Englez.” Bilo je teško ne buljiti u nju preko stola. Nisam se čak ni mogao koncentrirati na meni, koji je bio pun naziva jela koje uopće nisam razumio. Pokupio sam Biancu autom koji sam unajmio samo zbog Jaya. Zamišljao sam ga kao tipa za Džip. Prvo sam morao malo zastati i razmisliti što obući - Dex bi vjerojatno nosio po mjeri krojenu Armani košulju. Jay je bio više za kežualno. Zadovoljio sam se s klasičnim crnim džemperom i tamnim hlačama. Gledajući oko stola, rekao sam, “Mislim da su nam zaboravili dati pribor za jelo.” “Ne. Etiopijsku hranu jedeš s rukama.” “Oh, nisam to znao.” “Nikada je prije nisi kušao?” “Nikada.” “Pa, meni se sviđa, probala sam ju samo nekoliko puta. Volim isprobavati nove stvari.” “Sviđa mi se što si ti avanturistička osoba.” “Kada su u pitanju neke stvari, jesam.” “Jedva čekam da saznam nešto o tim stvarima, Georgi djevojko.” Stavio sam noge oko njezinih ispod stola. “Pustit ću te da naručiš za oboje, s obzirom na to da ti poznaješ ovu vrstu hrane. Na što si to mislila?” “Wot.” “Što ćemo jesti?” Pojasni sam. “Ne što. Wot. To je odgovor na ono što ćemo jesti. Wot je mješavina mesa, začinjeno i ljuto, kao aromatični gulaš. A tu je i kruh koji se zove injera, koristi se da bi se s njim hrana uzela. Svidjet će ti se. Da li voliš začinjenu hranu?” “Da.” Nakon što smo naručili, postao sam željan da joj se približim pa sam se pomaknuo s druge strane stola. 41


Ton glasa joj je bio zaigran. “Što to radiš?” “Više preferiram da sjedim kraj tebe. Je li to u redu?” “Da. I više nego u redu.” Kada sam joj stavio ruku oko zapešća, pogledala je dolje u moj Rolex. Raskolačila je oči. “To je deset tisuća dolara vrijedan sat. Da li tvoja biciklistička - dostavljačka firma posluje tako dobro?” Zapravo je vrijedio dvadeset tisuća. Sranje. “Imali smo par dobrih mjeseci. Ponekad se počastim.” “U tom nema ničeg lošeg. Ljudi koji ne žive od ostataka, mogu si ponekad priuštiti lijepe stvari.” Upravo tako. Nastavila je, “Kad već pričamo o lijepim stvarima... Nisam primijetila da si donio sa sobom nešto što si izrezbario za mene.” “Ne brini se. U pretincu je u mom autu. Nisam htio iskušati sreću i odmah ti ju predati.” “Unaprijed se radujem da vidim što si mi to napravio.” Protrljao sam palac o njezinu ruku. “Ja se radujem onome što će slijediti poslije.” Naši se su oči gledale. Bože, bila je prelijepa, bila mi je potrebna sva moja kontrola da se ne nagnem naprijed i kušam te njezine pune usne. Konobarica je došla i pokvarila trenutak, stavljajući veliki ovalni pladanj na sred stola. Tu je bio niz smeđih i narančastih umaka s mesom i povrćem. “Morat ćeš mi pokazati kako se to jede.” “Pa, praktički koristiš kruh da bi to uzeo. Čitala sam da je to običaj u etiopskoj kulturi, da zapravo hrane jedni druge.” Podigao sam obrve. “Ti ćeš me hraniti?” “Ako želiš.” Sviđala mi se ta ideja. Nahrani me sada. A ja ću tebe pojesti poslije. “Ne bih ništa više volio.” Odmotala je kruh svojim delikatnim prstima i polako zagrabila od svega po malo. Potom ga je zamotala i nježno ga prinijela mojim ustima. Potrudio sam se da moj jezik dotakne njezine prste dok me je hranila. Ponovno me hranila, a ja sam željno očekivao svaki zalogaj. Bilo je senzualno i intimno, i nije postojalo ništa na svijetu što bih radije radio. “Tvoj je red da mene hraniš.” 42


Dok sam pokušao ponoviti Biancino perfektno hranjenje, nešto od ljutog umaka je ušlo u moje rane na prstima. “Aućć.” Zabrundao sam. “Jesi li dobro?” Nisam si mogao pomoć i nasmijao sam se sam sebi. “Da. Imam par ogrebotina na ruci. Ljuto peče. Nisam to očekivao.” “Oprosti? Kako si se posjekao?” Pa, ovo je zapravo bila prilika da joj kažem istinu. “Dok sam rezbario.” “Nisam shvaćala da je to tako opasno.” “Da. To je ozbiljan posao.” Pokušao sam ponovno, pokupio sam nešto s pladnja i zamotao kruh. Kada sam stavio u njezina usta, ostavio sam svoj prst na njenoj donjoj usnici dok je žvakala. “Mmmm.” Rekla je. “Ovo je tako dobro, je l' tako?” “Jako, jako dobro.” Promrmljao sam, gledajući pokrete njezinih usana s čežnjom da poližem ostatak s njih. “Koje ostale kulture ne koriste pribor za jelo?” “Ne znam. Zašto?” “Zato što sam mislio da bi to mogla biti kao naša stvar.” “Stvarno? Mi već imamo našu stvar? Tako brzo?” “Zašto ne?” Sljedeću put kada sam ju hranio, učinio sam to nespretno. Nešto od hrane sam prosuo po njezinoj bradi. “Ovo nije tvoja jača strana, Jay Reed.” Nisam si mogao pomoći kada sam rekao, “Ali čišćenje je.” Nagnuo sam se i polizao joj bradu što sam sporije mogao. Zatvorila je oči i ispustila mali uzdah, shvatio sam da je to znak da želi više. Jebeš jarca. Shvatio sam da se to ne bi trebalo dogoditi na ovakav način. Trebao sam čekati da dobijem svoju nagradu za rezbarenje, ali si jednostavno nisam mogao pomoći. Stavio sam usne na njezine i poljubio ju. Moja ruke je bila omotana na pozadini njezinog vrata dok mi je mrmljala u usta, dok sam ju snažno proždirao, ljubeći je s jezikom, željan da osjetim samo nju. Kada je konobarica došla da nam naspe vodu u čaše, povukla se nazad. Lice joj je bilo rumeno i činila se postiđeno. A u drugu ruku mene je baš bilo briga za konobaricu. Tvrd kao kamen i totalno sjeban, nisam bio spreman da ostanem bez ove cure u skorije vrijeme. Jedna stvar je bila neporeciva: seksualna 43


energija između Biance i Jaya je bila visoko iznad ljestvice. I nisam bio spreman dozvoliti Dexu da uništi sve, sad kada sam znao kako bi ona mogla reagirati ako i kada joj kažem istinu. Ovo vrijeme provedeno s njom bilo bi sve što sam imao, Jay treba postojati još malo. Pročistila je i rekla, “Pa, ovo nisam očekivala.” “Nisam ni ja, ti me činiš malo ludim Banca.” Palo mi je na pamet da se i nisam baš potrudio da ju bolje upoznam, nisam je pitao niti jedno osobno pitanje tijekom večere. To je jednim dijelom bilo jer sam se pripremao da pričam o sebi - Jayu. Dex je proveo toliko mnogo vremena upoznavajući je intimno da Jay praktički zna sve što se treba znati o njoj. Izgledat će kao da ne želim znati ništa o njoj, ako ju ne budem ništa pitao o njezin životu. Proveo sam narednih nekoliko minuta ispitujući je o njezinom djetinjstvu, njezinoj zadnjoj vezi, o njezinoj karijeri - o stvarima koje već znam. Dao sam sve od sebe da joj odgovorim na pitanja, koje je ona postavljala o meni, no što smo više razgovarali, osjećao sam se još krivljim što nastavljam s ovom šaradom. Bianca je imala gladni pogled u očima. Definitivno sam ju privlačio, i bio sam poprilično siguran da mi neće trebati više drvenih figurica da se uvučem u njezine gaćice. To je bilo sjebano. Dex je bio bijesan na Jaya zato što je ovaj uopće pomislio da ju jebe. A Jaya je živcirao Dex što ga je osuđivao zbog misli koje dolaze same od sebe. Možda su Dex i Jay trebali nazvati unaprijed i osigurati si mjesto u ludnici. Sve od hrane pa do poljupca, večera je bila fenomenalna. Kada smo se vratili u džip, okrenula se prema meni i nasmiješila se. “Vrijeme je. Želim svoj poklon sada.” “Mislim da smo večeras napravili neke stvari naopačke, ha?” Posegnuo sam u pretinac, zapravo sam se osjećao nervozno zbog toga. Predajući joj drvenu figuricu, rekao sam, “Ovo... je za tebe.” Bianca je prekrila usta. “Oh, moj Bože. Jeli ovo jarac?” “Jeste, jarac.” S oduševljen me je gledala. “Pogledaj sve te detalje. Ne mogu vjerovati da si ti ovo napravio.” Ne mogu ni ja. “Pogledaj te rogove!” Nasmijala se. “Pa, ja sam nekako uspaljeni tip.” Okrenula je očima. Namignuo sam. “Sviđa li ti se?” 44


“Da. Zbilja bih te voljela vidjeti u akciji jednom. Gledati te kako rezbariš.” Uhhh. “Da. Možda. To je nešto što radim samo da se oslobodim stresa. Nikad prije to nisam radio pred publikom. Morat ću poraditi na tome.” “Pa, očigledno, po stanju tvojih prstiju to nije jednostavno.” “Da. Teže je nego što misliš.” “To čini ovu figuricu još posebnijom. Hvala ti.” Krivnja me odjednom obuzela. “Nema na čemu, Bianca.” Malo sam gledao kroz prozor, pokušao sam se otresti tog osjećaja. “Gdje bih voljela ići dalje?” “Moram biti doma do deset i četrdeset i pet, zapravo.” “Oh?” “Da, imam još nekog posla koji moram obaviti.” “Posao?” “To je zapravo intervju s Dexterom Truittom koji je u tijeku. Odvija se preko chata.” Ugrizao sam se za jezik. “Gospodin Lovator?” “Da. Umjesto intervjua sjednimo i razgovarajmo, zakazao ga je navečer. U jedanaest svaku veče, od ponedjeljka do petka. Pretpostavljam da mu to vrijeme najviše odgovara.” “Dakle ti se samo moraš zavaliti i prilagoditi se njegovom rasporedu?” Dvije stvari nisu bile u redu s ovim pitanjem. Prvo: Činio sam da Dex ispada grozan. Drugo: Postao sam napaljen zamišljajući nju kako se zavaljuje na krevet i širi noge za Dexa. Opet... Sjebano. “Zapravo, dobro je ispalo što smo se dogovorili za navečer. Njegov dnevni raspored je skroz popunjen. Neće to biti zauvijek. Moj rok je do kraja mjeseca.” Smiješno, ali što ti kažeš, i moj je. “U redu, imamo još jedan sat prije nego što te moram odvesti doma. Što bih željela raditi?” “Iskreno? Voljela bih vidjeti gdje živiš, ako nije jako udaljeno od mene. Možda bi mogli popiti kavu.” “Stvarno?” “Nadam se da pitanje da odemo u tvoj stan ne zvuči kao poziv na nešto više.” “Ne. Niti malo.” Stvarnost toga, koliko sam daleko spreman ići s ovom Jay laži, udarila me u glavu. Znajući da će moj alter - ego trebati mjesto gdje će odvesti Biancu, iznajmio sam namješten stan preko agencije na mjesec dana. Kako 45


sam se doveo do ovoga? Ako bi ikada izašlo na vidjelo ovo što radim, zvučalo bi tako prljavo - kao da sam našao mjesto samo za jebanje. Kao da je istina zvučala bolje, bio sam neobjašnjivo lud za ovom ženom i zakopavao sam se sve dublje i dublje u pokušaju da uhvatim što više vremena s njom. Cijela stvar ni meni nije imala smisla, kako ću je ikada uspjeti nagovoriti da shvati da sam sve ovo napravio s najboljom namjerom. Nasmiješila se prema meni s tim velikim smeđim očima, i nekako opravdao sam svoje ponašanje... opet. “U kojem dijelu grada živiš, samo da nije daleko od mene u SoHo?” Morao sam razmisliti. Gdje ja živim? Još nisam imao prilike posjetiti to mjesto, iako mi je Josephina dala ključeve. Ovo će biti riskantno, ali nisam znao kako da se izvučem iz ovoga. Pogledao sam u mobitel, pretvarajući se da gledam koliko je sati i diskretno pogledao e - mail da vidim adresu svoje “kuće”. “Živim u NoHo.” “To je savršeno.” Ona se naceri. Da. Perfektno. *** Stariji čovjek koji očito živi u stanu do moga ružno nas je pogledao kada smo stali pred vrata moga stana. Potom je otišao u svoj stan. “Ti inače ne pozdravljaš svoje susjede?” Ne kada oni nemaju jebenog pojma tko sam ja, ne. “Tom se tipu ne sviđam baš. Uvijek se žalim kada pustim glazbu.” Nakon što sam otvorio vrata i pogledao u što to ulazimo. Bio sam spreman ubiti nekoga. Ovo nije izgledalo kao namješten stan što sam vidio na internetu. Dekor je bio neukusan i razmetljiv s mnogo bijele, ljubičaste i zlatne boje. U potpunosti sam ostao bez teksta. Kako ću do vraga ovo objasniti? Stvari su postale još čudnije kada sam se okrenuo i ugledao ogroman portret Elvisa koji je visio na zidu. A u drugom kutu je bila statua Lize Minnelli. Biancina usta su bila otvorena. “Ovo je...” “Od moje tete stan.” Brzo sam rekao. “Ona je umrla, i ostavila mi stan. Nisam imao srca to skloniti, ona je obožavala ovaj stan.” “To je tako slatko od tebe. Koliko je prošlo od njezine smrti?” “Uskoro će biti godinu dana. Naposljetku, preuredit ću ga, ali mi se čini da je još rano.” 46


Protrljala mi je ramena. “Mogu to shvatiti.” Bože, sve mi se ovo toliko gadilo. Samo sam je želio uzeti u naručje i reći joj sve. Zašto nisam? Ona mi je praktički odgovorila kada me je uhvatila za džemper i povukla da me poljubi. To je bilo zašto. Neću izgubiti ovo. Neću. Nisam joj spreman reći ništa, jer je postojala jako dobra šansa da se nikada više neću ovako osjećati. Ona nije voljela lažljivce, Dex Truitt... Jay Reed su lažljivci. Nisam mogao ne primijetiti koliko mi fali njezino toplo tijelo kada se odmaknula od mene. “Mogu li koristiti tvoju kupaonu?” “Naravno... zapravo.” Gdje je dovraga bilo kupatilo? “Pričekaj samo da pogledam je li pristojno. Možda sam ostavio neku odjeću jutros na podu, nisam očekivao da ću te danas dovesti ovamo. Odmah se vraćam.” Srce mi je lupalo kao ludo dok sam išao niz hodnik, otvarajući sva vrata dok nisam pronašao kupaonicu. Hvala kurcu pa sam provjerio. Tu je bilo velika hrpa porno časopisa kraj WC školjke. Bez razmišljanja otvorio sam prozor i izbacio ih van, moleći se da nisu pali nikome na glavu, dolje na ulici. Zrnca znoja pojavila su se na mom čelu na samu pomisao da bih joj to morao objašnjavati. “Sve je pristojno,” Rekao sam, vraćajući se u dnevni boravak. “Zadnja vrata dolje niz hodnik.” Sa svakom sekundom dok je ona bila u kupaoni, postajao sve više paranoičan u ovom stanu, što bi još mogla naći. Sjetio sam se da je spominjala kavu. Prošli smo kraj Starbucks na ćošku, na putu do stana. Predložit ću da odemo tamo. Kada je izašla, rekao sam, “Sad sam se sjetio ostao sam bez kave. Što kažeš da odemo po nju prije nego što te budem morao odvesti kući?” “Ok... to bi bilo lijepo. Usput, zašto se ovdje osjeti miris naftalina?” To je odlično pitanje, Bianca Georgie. “Morao sam ga koristiti. Problem s moljcima.” Jebeno sam mrzio ovo. Nisam želio ništa više nego provesti vrijeme s njom u svom pravom stanu, pobrinuo bih se da je pregledan od krova do poda, očišćen i napunjen sa svim njezinim najdražim stvarima. Kada smo došli u kafić, sjeli smo u ćošak u separe i naručili kapučino. Ona je bila u pola razgovora, a ja sam ju počeo ljubiti. Svaki puta kada bi to napravio, uzdisala bi. Sviđalo mi se kako su njezini uzdisaji vibrirali 47


niz moje grlo. U deset i trideset se odmaknula i pogledala na mobitel. “Zbilja moram ići.” “Ne možeš li malo kasniti na sastanak s Gospodinom Lovašem?” “Ne, to je neprofesionalno.” Da budem iskren, malo me naljutilo što nije odlučila otkazati Dexu. Zapravo sam sam sebe morao podsjetiti da smo navijali za Dexa. A pod mi, mislio sam na Jaya i Dexa. Ja. Duboko ispod, mi smo navijali za Dexa. Pa zašto je Jay bio jebeno bijesan. Nevoljko sam je odvezao do njezina stana prije nego što sam se brzo morao vratiti u svoj pravi stan. Kad sam došao doma, morao sam se smiriti prije nego što sam se vratio u pravog sebe. Primijetio sam da je online i brzo sam joj poslao poruku. Dex: Kasnim malo. Pričekaj me deset minuta. Bez čekanja na odgovor, otišao sam pod tuš i skidao sam sa sebe sjećanja njezinih usana na mojima, zamišljajući da smo radili mnogo više od samog ljubljenja.

48


Poglavlje 7

Dok sam se tuširao, shvatio sam nešto. Dex mora Joyu oteti Biancu. Koliko god to sjebano zvučalo, ako joj se više sviđa pravi ja nego lažni, daje mi više šanse u budućnosti kada joj kažem za sve laži što sam izrekao. Možda sam u jebenoj zabludi i možda postajem šizofreničar. Ali u ovom trenutku, to je bio jedini plan koji sam imao. Trebao sam barem saznati što osjeća. Dex: Pozdrav Bianca. Ovdje sam. Oprosti zbog kašnjenja. Kako je prošlo tvoje veče? Bianca: Bilo je jako dobro, hvala na pitanju. Dex: Što si radila? Bianca: Imala sam spoj, zapravo. Dex: Spoj koji je završio prije jedanaest? Nije mogao biti baš dobar. Bianca: Moj posao je prioritet. Dex: Još se držim toga da bi moglo biti bolje da me još ne otpišeš. Bianca: Bilo je odlično. Bilo je odlično. Još sam ju mogao osjetiti na svom jeziku. I još je bilo toliko mjesta na kojima sam ju želio osjećati. Bianca: Je li tu? Dex: Jesam. Pričaj mi o svom spoju. Što je bilo toliko odlično?

49


Bianca: Pa, znaš kako je s većinom ljudi, provedeš malo vremena s njima i svi dijelovi puzle se poslažu? Nekako posle toga dobiješ cijelu sliku ako izbaciš nekoliko čudnih dijelova. Dex: Pretpostavljam. Bianca: Imam osjećaj da je ovaj lik od deset tisuća puzla slika, i treba će mnogo vremena da spojim cijelu sliku. Dex: A to je dobra stvar? Bianca: Je. To znači da ima mnogo dijelova. Nisam siguran da se slažem s njom. Stvari koje su se njoj najviše sviđale kod Jaya - su bile laži. Dex: Reci mi što ti se najviše sviđa kod njega? Bianca: Želiš li istinu? Dex: Naravno. Bianca: Način na koji me je poljubio. Mogla sam osjetiti da se pokušavao suzdržati - ali u nekom trenutku, je izgubio bitku. Sviđa mi se to što ga nekontrolirano privlačim. Zbog toga se osjećam sexi. Morao sam se nasmijati sam sebi. Mislio sam da dobro skrivam kako se osjećam kada sam kraj nje. Pretpostavljam da sam bio mnogo prozirniji nego što sam mislio. Bianca: Mislim da smo zamijenili uloge večeras. Ja sam ta koja bi trebala ispitivati tebe. Dex: Interesantnije mi je slušati o tebi nego da ja pričam o sebi. Bila je tiha minutu ili dvije nakon toga. Ne bih je trebao tako gurati, ali koji kurac - bio sam u ovome toliko duboko. 50


Dex: Da li si to sa slagalicom u ekskluzivnoj vezi? Bianca: Ne. Nismo još tako daleko došli. Nemam isplaniran ni jedan spoj s drugim muškarcem, ali to nije isključeno. Dex: Pa, hajdemo tako reći, ako bi te zgodan, mlad, bogati muškarac s odličnim trbušnjacima pozvao na spoj, bila bi otvorena na njegov poziv? Bianca: Misliš li to na sebe? Dex: Možda... Znatiželjno sam čekao odgovor. Kada je stigao, stomak mi se zgrčio. Bianca: Onda, ne. Raspoloženje mi je splasnulo nakon odgovora. Bio sam bijesan i samo sam htio da što brže prođe ostatak intervjua. Nije se ni malo zanimala za pravog mene i radije bi se upoznavala s likom koji živi u stanu svoje mrtve tete. Dex: Zašto ne bi sada započeli s intervjuom? Narednih trideset minuta, Bianca mi je postavljala pitanja. Pošto sam se osjećao zlobno, moji odgovori su bili kraći nego kada smo se zadnja dva puta dopisivali. Pred kraj, spomenula je da ide na poslovni put i planira na putu proći kroz svoje bilješke i da će napisati nacrt priče. Predložila je da se čujemo idući tjedan da bi popunila neke rupe, a ja sam se složio. Dex: Što kažeš na utorak, u naše obično vrijeme? Bianca: To bi bilo odlično Dex: Sretan put, Bianca. Bianca: Hvala ti.

51


Osjećao sam se poraženo, taman sam htio zatvoriti svoj laptop kada je njezina poruka stigla. Bianca: Dex? Da li si još uvijek tu? Dex: Jesam. Bianca: Samo da se zna, imam pravilo da ne izlazim s muškarcima s kojim sam u poslovnom odnosu. Dex: Da li to pravilo vrijedi i nakon što prekineš poslovni odnos s tim muškarcem? Trebalo joj je malo duže da odgovori. Bianca: Ne. Mislim da se to pravilo više neće odnositi nakon što se završi posao. Jebi se Jay. Ponovno sam u igri. Dex: Dobro je to znati. Slatki snovi Bianca. *** Sljedeće poslijepodne, promet je bio još gušći nego inače. Sastanak na kojem sam trebao biti sat vremena pretvorilo se u tri dugačka sata neproduktivnog gubljenja vremena. Pogledao sam na svoj sat kada se na semaforu opet pojavilo crveno svijetlo - nismo prešli ni duljinu od četiri auta kada se dva puta upalilo prokleto zeleno svijetlo. U mom uredu na stolu je stajala hrpa dokumenata i čekala me da ih pregledam, a moja će sekretarica otići dok mi stignemo na drugi kraj grada. Poslao sam e - mail Josephini da mi naruči večeru i da mi je dostavi u ured prije nego što ode kući te da mi izvadi dokumente koji moraju biti gotovi do večeras, ako ikad stignem. Frustriran, nagnuo sam glavu unazad na kožno sjedalo i gledao kroz prozor misleći na Biancu. Prošlu noć, navela me je da povjerujem da će izaći sa mnom - Dexom - kada završimo s našim chatom. Što bi moralo značiti da osjeća neku vrstu povezanosti sa mnom. Samo nisam mogao shvatiti kako da se izvučem iz ovog nereda u koji sam se uvalio. Ako 52


sam nešto naučio u svom poslu, to je, da je sve moguće ako to žarko želiš. Možda je to bio ključ - trebao bih pogledati ovu situaciju s Biancom kao poslovni problem. Dozvolio sam svojim osjećajima da mi stanu na put. Što bih ja učinio da je Bianca posao koji želim dobiti, a vlasnik nije zainteresiran za prodaju? To je lako... Upoznao bih taj posao bolje - što voli, a što ne voli vlasnik, što ga to golica. I onda bih mu pokazao zašto sam ja prava osoba za preuzimanje njegove tvrtke na njemu značajan način. Zatvorio sam oči na trenutak. Što to tebe golica, Georgi djevojko? Što ti voliš i što ne voliš i zašto? Razmišljao sam nekoliko minuta i još ništa nisam mogao smisliti što bi mi moglo pomoći. Obeshrabren, otvorio sam oči kada smo opet stali na još jedno crveno svijetlo i ponovno pogledao kroz prozor. Na moje iznenađenje - odgovor je bio ispred mene, napisan velikim debelim slovima. Tražio sam znak i doslovno ga našao na uglu West 21st i 7th Avenue. Na veliki znak pisan srebrnim slovima. Forever Grey *** “Jeste li došli na obuku u šest sati, gospodine?” “Umm.” Pogledao sam okolo po prostoriji i ugledao natpis na vratima da je večeras obuka za nove volontere. “Da. Pretpostavljam da sam ovdje zbog obuke.” Postoji li šansa da poslije toga možda imate psihoterapiju? Bilo je potpuno normalno stati i postati šetač Hrtova kada već imam cijeli dan ispunjen poslovima, zar ne? Čak i žena na šalteru je mislila da sam izgubio razum. Odmjerila me je od glave do pete. “Umm. To je poprilično lijepo odijelo. Shvaćate da ti psi puno sline, zar ne?” “Da. Planirao sam se preobući prije no što počnemo.” Moj mozak, možda? Suzzet, tako se predstavila, smatrala je to dobrom idejom. Jer ima još deset minuta prije početka obuke, ispunio sam svoju prijavnicu i otišao do svoga vozača. “Neće me biti neko vrijeme, Sam.” S pravom je bio zbunjen. Praktički sam vikao da stane i odmarširao u kako je izvana izgledalo pseće prihvatilište, a on je znao da ja nemam kućnih ljubimaca. “Je li sve u redu, gospodine?” Ne. “Da. Zaboravio sam da sam se večeras prijavio da volontiram u skloništu za Hrtove. To je neki dio dobrotvornog rada na koji me Carolina jednom odvukla.” 53


Ova stvar s laganjem nekako mi je sada prirodno dolazila. Bilo je to kao neko kriminalno ponašanje - počinješ s malim zločinom - i jednog dana gledaš Gumball avanturističnu igricu da bi napravio plastični kontejner i napunio ga pokidanim prstenjem koja iskaču, i prije nego što shvatiš postaneš oružani pljačkaš banke. “Zašto ti ne bi otišao? Uzet ću taxi da me odveze do ureda kada završim.” Nakon što se Sam odvezao, stao sam ispred Forever Grey i gledao gore dolje niz ulicu da vidim da li bi negdje mogao uzeti odjeću za preobući se. Našao sam Modell’s Sporting Goods trgovinu sportske odjeće, otišao sam tamo i uzeo trenirku, majicu i tenisice. Ironično, to je bila skoro ista odjeća koju je Jay imao kada je upoznao Bancu u dizalu. To se zapravo činilo pogodnim iz mnogo razloga. Deset minuta na predavanju, i shvatio sam da je šetanje pasa kompliciranije nego što sam mislio. Labav povodca, hodanje ispred psa, a ne iza njega da mu pokažeš tko je vođa čopora, nagrađivanje pozitivnog ponašanja, socijalizacija psa... a ja sam mislio da ga samo staviš na povodac, a ostalo će doći samo od sebe. Moj Hrt je bio trogodišnjak zvan Bandit. Suzzet me obavijestila da je Bandit pokidao križni ligament tijekom utrke, ali iako je dobar da bude kućni ljubimac, nije više bio dobar kandidat za utrke. A kao takvog, njegov ga je vlasnik htio uspavati - tako da je on završio u Forever Grey. Nakon sata dugog obučavanja, Bandit i ja smo krenuli u šetnju. Tu je bio mali, lokalni park dva bloka dalje u kome je bio dozvoljen dolazak psima. Tako da smo krenuli, ja ispred labavog povodca, hodanje ispred psa. Kada smo stigli tamo, iako je sunce već počelo zalaziti i dalje je bilo vruće i sparno. Bandit je izgledao kao da treba pauzu, pa sam otišao do klupe i sjeo. Moj vjerni pratilac je također sjeo, okrenuo je glavu prema meni i buljio u mene. “Što je bilo, prijatelju? Nemam više poslastica za tebe.” Pas je nagnuo glavu i nastavio gledati u mene. Nagnuo sam se naprijed i pomazio ga po glavi. “Želiš li da te mazim?” Kada mi je prišao bliže proizveo je zvuk više kao predenje nego režanje, shvatio sam to kao znak da radim dobru stvar. Koristeći obje ruke, stavio sam ih iza njegovih ušiju i počeo ga češkati. Kako je sjedio, jedna od njegovih zadnjih nogu se počela trzati u ritmu moga češkanja. “Sviđa ti se to, ha?”

54


Noga mu je usporavala i ubrzavala s ritmom moga češkanja. U jednom trenutku se nagnuo i počeo mi lizati lice. “Pretpostavljam da bolje od ovoga ne može. Ti si pametan pas, znaš li to?” Bandit mi je opet polizao lice kao da mi govori da se slaže s mojom procjenom. “Reci mi, ako si toliko pametan, što to Biancu golica? Jer ja to ne mogu nikako shvatiti. Možda si ju ti čak i upoznao? Duge noge, oči boje karamele, dolazi nedjeljom. Miriše prokleto dobro. Uočio bi ju, prijatelju. Vjeruj mi.” Prilično sam se ludo ponašao u zadnje vrijeme, iako zapravo nisam očekivao odgovor od njega. Ali začuo se glas; samo što nije Bandit progovorio. “Nabavio si sebi nestaška, ha?” Starija žena je sjela na klupu do mene. Na glavi je imala šareni šal i nosila je debelu rozu haljinu. U njezinim rukama je bila torba puna sjemenja za ptice, zbog čega sam postao oprezan. “Nećeš baš sada hraniti ptice, zar ne?” “Čekat ću dok ne odu svi psi iz parka.” Pokazala je svojom bradom na Bandita. “Iz razgovora koji si vodio s njim, izgleda da si već u problemima. Ne treba ti još da ja dozovem golubove i da ih tvoj pas počne vijati.” Kimnuo sam. “Hvala.” “Pa što si to napravio, uostalom?” “Oprostite?” “Ne hodam više brzo kao što sam nekada mogla. Čula sam te kako mu govoriš kako ne možeš shvatiti nekoga po imenu Bianca.” Uzdahnuo sam. “To je duga priča.” “U zadnje vrijeme ne mogu ponuditi mnogo toga, osim svog vremena. Iskušaj me.” Obično nisam razgovarao sa strancima. Sigurno im nisam pričao o problemima u svom ljubavnom životu. Ali, hej... zašto ne? Ovo je ionako sjebano lud dan svakako. Bili smo pravi par. “Dat ću ti skraćenu verziju. Upoznao sam ženu - lagao sam joj. Jedna se laž pretvorila u dvije - i sad se već sve izmaklo kontroli.” Žena je nagnula glavu i razmišljala. “S obzirom na to da brineš o tome kako će ona saznati, pretpostavljam da ti se sviđa ta dama?” “Sviđa mi se.” “Što god to bilo, moraš sve priznati. Bolje je biti udaren istinom, nego poljubljen s laži.” 55


Ramena su mi potonula. To je upravo ono što sam napravio. Poljubio ju s lažima, oboje u doslovnom i prenesenom značenju. “Smiješna stvar je, lagao sam zbog nje jer sam mislio da će mi tako pružiti šansu. Ali na kraju, počela je upoznavati pravoga mene i sada ta jedna laž dovodit će u pitanje ostalu istinu.” Stara žena pokazala je na Bandita. “Da li je ona ljubitelj pasa kao i ti?” Bilo me je sramota priznati da je čak i moj pas za šetnju bila još jedna laž. “Ona je.” “To je dobro. Ja imam šest pasa i dvije mačke. Ostavim ih kod kuće svaku veče kada idem hraniti golubove. Ljubitelji životinja kao što smo mi, je drugačija vrsta ljudi. Ja uvijek kažem, pogledaj kako čovjek tretira životinju i znat ćeš kakav je u srcu. Ako ona voli životinje, ona već zna kako se voli bezuvjetno - velika je vjerojatnost da ima dobru dušu i ima u sebi mjesta za opraštanje starom psu kao što si ti.” “Misliš?” “Bila sam udana četrdeset i tri godine. Ali kada sam prvi put upoznala svog Waltera, Bog neka mu pomiluje dušu, jednu noć je popio malo previše i poljubio lijepu konobaricu.” “Oprostila si mu?” “Dovraga ne. Ostavila sam ga. Pustila sam ga da puže preda mnom mjesec dana, kada sam izašla na spoj s jednim tipom znala sam da mu se to neće svidjeti, pa sam se pobrinula da sazna za to. Ali na kraju - mrzila sam grijeh - a nedostajao mi je grešnik.” Nasmijao sam se. “Hvala na savjetu. Mislim.” S obzirom na to da sam već dugo zadržao Bandita, pozdravio sam se sa starijom gospođom i vratili smo se u Forever Grey. Suzzet nas je čekala u predvorju. “Vidjela sam te kako dolaziš niz ulicu. Izgleda da ste se vas dvojica dobro složili.” “Jesmo, zar ne?” Sagnuo sam se i posljednji put pomazio psa. “Da li si u mogućnosti donirati malo svog vremena svaki tjedan da bi šetao psa? Možemo te pokušati opet spojiti s Banditom ako ste se povezali.” Imao sam nula slobodnog vremena, ali opet... “Naravno.” Moj kalendar je popunjen tijekom tjedna, ali možda bi mogli nešto dogovoriti.” “Što kažeš na nedjelju?” “Ne,” odmah sam rekao, možda malo prebrzo. “Mislim - teško se mogu riješiti nedjeljnih obaveza, ali bih mogao naći malo vremena 56


tijekom tjedna. Da li imate posjetnicu? Mogu vas nazvati kada sve isplaniram.” Posegnula je iza pulta i izvukla posjetnicu, predajući mi je dok je uzimala Banditov povodac. “Hvala. Uskoro ćemo se čuti.” Prije nego što mi se razum vrati.

57


Poglavlje 8

Počela sam imati osjećaj kao da me je otpilio. Nakon što sam se vratila s poslovnog puta, poslala sam Jayu poruku da mu javim da sam se vratila, i mislila sam da ćemo razmijeniti koju poruku, nije mi odgovorio ni sljedeći dan. Možda je imao samo puno posla, a ja sam se dala previše u razmišljanje o tome. Pa zapravo sam bila malo razočarana, jer sam mislila da je kemija među nama na spoju bila ogromna, a tu je bio i dio mene koji se malo osjećao zbunjenim u vezi mojih razgovora s Dexom. Gospodin Lovator mi se počeo sviđati. Osim ako nisam krivo protumačila, on je također bio zainteresiran za mene. Moj put izvan grada mi je omogućio da sastavim priču o neuhvatljivom Dexteru Truittu, i također sam malo dublje istraživala. Večeras, imam nekoliko pitanja o njegovu ocu koja bi mogla biti teška, ali to bi definitivno moglo posvijetliti stvari oko misterioznog muškarca. Točno u jedanaest sati, prozor za chat na mom laptopu se otvorio. Moje patetično srce je počelo ubrzavati znajući da mi Dex šalje poruku. Dex: Hej, Bianca. Je li bilo čudno što sam ga čula kako moje ime izgovara dubokim, sexi glasom. Hej, Bianca. Bianca: Hej, gospodine Truitt. Dex: Mislio sam da smo prestali s formalnostima. Nervozno sam napisala bez razmišljanja. Bio je u pravu, mi više nismo gospodin Truitt i gospođica George. Bianca: Oprosti. Navika. Dex: Kako ti je prošao vikend? Da li sam ti nedostajao? Da. Bianca: Nisam mislila na tebe, mnogo. 58


Dex: Pričaj mi malo o tome. Bianca: Pa, pisala sam tvoju priču i to me navelo da mislim na tebe. Izostavila sam činjenicu da sam sačuvala onu slatku sliku što mi je poslao prvi put kada smo se dopisivali i da sam buljila u njegove trbušnjake cijeli vikend dok sam pisala njegovu priču. To bi možda moglo imate nekakve veze s tim što ga cijeli vikend nisam mogla izbaciti iz glave. Dex: Onda se čini da pošto ja ne pišem nikakvu priču o tebi, ja nemam nikakav izgovor o tome što mislim na tebe. Nemam profesionalni izgovor, to da. Nasmijala sam se vidjevši poruku. Bianca: Da li ti to želiš reći da tvoje razmišljanje o meni nije profesionalno? Grickala sam nokte gledajući u ekran dok je Dex tipkao. Dex: Moje razmišljanje je definitivno više osobne prirode. Bianca: Zanimljivo. Dex: To definitivno jeste... Predivno, postajem napaljena i ometena već na početku intervjua. Iznenada, nisam znala što da mu napišem kao odgovor. Ispalo je da to zapravo i nije nikakav problem. Dex: Pa kako ide moja priča? Bilo mi je drago što je sve okrenuo na razgovor o poslu. Bianca: Mislim da će ljudi uživati u njoj. Imam samo još par pitanja.

59


Dex: Pucaj. Zapravo nije bilo nikakvog načina da ublažim ono što trebam saznati, zato sam direktno pristupila. Bianca: Što se dogodilo između tebe i tvoga oca? Bio je tih par minuta. Znala sam iz osobnog iskustva kako je grozna osoba Dexterov otac. Posebno sam odlučila da to ne otkrijem Dexu. Na kraju, to više nije bilo važno. Moja želja da se obračunam s Dexterom Truittom starijim, činila se manje bitnom kako sam sve više upoznavala njegovog sina. Oni jednostavno nisu bili napravljeni od istog materijala. Dex: Kao što sam već i prije rekao, moj otac je bio lažljivac i prevarant većinu života. Varao je moju majku većinu vremena u njihovom braku i varao svoje partneru u poslu za novce. Kao dijete, zapravo i nisam shvaćao kakva je osoba moj otac. Ali u vrijeme kada sam postao tinejdžer, već je bio po svim vijestima zbog svoje navodne umiješanosti u neke sumnjive poslove. Iako je uvijek ispadalo da je bio čist s tehničkim ilegalnim poslovima, nije više ništa mogao učiniti da bi sakrio pravu istinu od mene. Zbog toga smo godinama bili udaljeni, jer ja nisam htio biti povezan s njegovim lošim ponašanjem. Kao što sam ti rekao ranije, moja odluka da se držim podalje od javnosti ima veze s mojim ocem i s tim da ne želim ponoviti njegove greške. Udaljio sam se od njega još prije mnogo godina, što je bilo mudro s poslovnog stajališta. Bianca: A s osobnog stajališta? Dex: Pa, taj tip je još uvijek moj otac. Nije lako biti u lošim odnosim s čovjekom koji je pomogao da budeš donesen na ovaj svijet. Radimo na našem odnosu u zadnjih par godina. Pridružio se crkvi na Floridi - misli da je pronašao vjeru u Isusa. Također ima i ožiljke od raka kože. Mislim da je počeo shvaćati da je život prekratak da bi ga živio kao govno. 60


Bianca: Znači polako učiš da bi mu mogao oprostiti? Dex: Trudim se, da. To je više kao prihvaćanje da ne mogu promijeniti stvari iz prošlosti i da trebam krenuti dalje. Ne mogu promijeniti činjenicu da nije bio jako dobar otac kad sam bio dijete. Ali sada želi više biti uključen u moj odrasli život, to je prilika koju mogu prihvatiti ili odbiti. Ne želim žaliti za ničim, jer znam da on neće biti zauvijek ovdje. Bianca: Mislim da je mogućnost opraštanja prekrasna osobina. Uzeo si je mnogo vremena prije nego što je odgovorio. Dex: Što ti smatraš vrijednim opraštanja? Bianca: Kako to misliš? Dex: Jednom si rekla da ne voliš lažljivce. Da li bi oprostila nekome tko te je lagao? Bianca: Zavisi od razloga zašto je lagao. Dex: Daj mi primjer. Bianca: Ako netko laže da bi zaštitio drugu osobu, onda smatram da se je oprostivo. Kao moja mama. Lagala mi je da bi me zaštitila. Moj otac je imao afere, a ona je izmišljala priče da bi on ispao dobar. Na kraju, otkrila sam njegove indiskrecije što je rezultirao krajem njihova braka. S toga ne osuđujem laži koje je moja mama rekla, jer je to radila da ja ne bih bila povrijeđena zbog toga što je moj otac radio. Još jedanput je njegov odgovor bio malo odgođen. Dex: Da li postoji još neka situacija u kojoj bi mogla oprostiti laž?

61


Morala sam razmisliti o tome. Generalno, nije bilo nikakvog opravdanja za laži, barem ne kod mene. Ali nisam mogla poreći da sam i ja u životu rekla koju bijelu laž. Bianca: Ne znam. Pretpostavljam da bi to vrijedilo od scenarija te laži. Dex: Ti ne misliš samo crno - bijelo. Pošteno. Bianca: Kako to da se razgovor ponovno okrenuo na mene? Dex: Ja mislim da smo mi odavno prešli tu točku s pravilima u ovom našem u razgovoru, Bianca. Bianca: To je istina. Kada razmislim o tome, poprilično sam sigurna da sam prekršila sva novinarska pravila u ovom našem razgovoru. Dex: Neću reći nikome ako nećeš ni ti. Kada se objavi članak na kraju, bit će svejedno. Samo što smo se mi više zabavili, nego većina ljudi. Bianca: U pravu si. Uopće se nije činilo kao da obavljam posao. Dex: Čak ću se usuditi reći da će mi nedostajati ovaj dogovor u jedanaest sati navečer, kada se sve završi. “Nedostajati” nije ni malo dobar opis onoga što ja osjećam po pitanju toga da će se ovaj intervju završiti. Postala sam navučena na razgovor s Dexom. Ovisna. Kao da se moj cijeli dan vrtio o razgovoru u jedanaest. Bianca: I meni će, također. Došlo je do prekida u razgovoru. Bilo je očigledno da smo skrenuli s puta s ovim intervjuom. Imam toliko informacija o ovom čovjeku da nisam znala što ću s njima, to se sve nije moglo uklopiti u članak od četiri stranice.

62


Zbilja nije više bilo potrebe da nastavimo komunicirati. Ali ja ga smatram fascinantnim i nastavit ću s ovim chatom sve dok se budem mogla izvući. On nije morao znati da sam ja praktički završila s pričom. Njegova me sljedeća poruka oborila. Dex: Što se događa s tipom s kojim izlaziš? To je dobro pitanje. Nisam znala što se događa s Jayem. Bianca: Nemamo nikakvih planova. Dex: Zašto ne? Bianca: Mislim da je zauzet. U kontaktu smo, ali samo nismo dogovorili nikakav spoj. Dex: Ne zvučiš previše razočarano. Bianca: Iskreno, između moga puta i rada na članku, nisam baš imala mnogo vremena da se posvetim tomu. Dex: Previše si bila fokusirana na mene. Bianca: Možeš to gledati i na takav način, da. Dex: Gledam tako. :) Bianca: Što je s tobom? Koji je tvoj izgovor? Zašto mi nikada ne otkažeš? Mora da imaš gomilu žena koje te čekaju raširenih ruku? Dex: Ne gomilu, ali da, ne moram moliti za spojeve. Bianca: Ma nemoj mi reći... Dex: Želiš li znati istinu? Bianca: Uvijek. Dex: U posljednje vrijeme ne želim razgovaratina sa kim, osim sa tobom. 63


Pustila sam da mi njegove riječi sjednu. Navala topline mi je prošla kroz tijelo. Kako je moguće toliko biti obuzet nekim koga čak nisam ni upoznala? Zbilja ga želim vidjeti - više nego što sam ikada išta željela. Impulzivno sam napisala poruku. Bianca: Što misliš o tome da bude sada? Želim te vidjeti. Zatvorila sam oči i prigovarala si na svojoj brzopletosti. Moje je srce bubnjalo dok sam čekala odgovor. Trebalo mu je malo duže vremena dok nije odgovorio. Dex: Ne večeras. Dogovorili smo se da ćemo se na kraju upoznati, sjećaš se? Moje emocionalno stanje je jako brzo od vrelog prešlo u hladno. Prije je implicirao da želi izaći sa mnom, a ipak izbjegava da me zapravo upozna. Moram mu reći. Bianca: Imam osjećaj da ćeš uvijek imati neki izgovor. Vrijeme između njegovih odgovora postajalo je sve duže i duže. Dex: Samo se moram pripremiti. Pripremiti za što? Bianca: Pripremiti? Dex: Da. Ovo vrijeme provedeno s tobom je drugačije od bile čega što sam ikada iskusio. Ti znaš o meni više nego većina ljudi. I ja vjerojatno znam o tebi više nego što sam znao i o jednoj ženi s kojom sam izlazio, a opet, ni to mi nije dovoljno. Izložio sam se tebi - na više načina, praktički. Ovo je novo za mene. Upoznati tebe uživo bit će intenzivno. A tu je i rizik da ću te razočarati. Mislim da je to moj najveći strah. Bianca: Kako bi me uopće mogao razočarati kada skoro sve znam o tebi? 64


Dex: Možda ti se neće svidjeti ono što vidiš. Bianca: Bar mi onda dozvoli da čujem tvoj glas? Dex: Ne još. Bianca: Zašto ne? Dex: Čut ćeš me uskoro. Bianca: Da li zvučiš kao Micky Maus ili tako nešto? Dex: Ne, uvjeravam te u to. Moja razina testosterona je dobra. Pretpostavljam da će ti se svidjeti moj glas, zapravo. LOL. Ne mogu vjerovati da si upravo to pitala. Bianca: Moram istražiti sve moguće razloge zašto se skrivaš. I da budem potpuno iskrena u ovom trenutku, činiš me pomalo zbunjenom, gospodine Truitt. Dex: Vratili smo se formalnom obraćanju sada? Nemoj me više tako zvati. Prešli smo preko toga. I reci mi zašto se osjećaš zbunjenom kada nemaš nikakvog razloga zbog toga. Zato što sam počela misliti da strahuje zbog mene. Bianca: Ima nekoliko razloga. Ponekad se brinem da, usprkos naše online kemije, ti nemaš namjeru da se upoznaš sa mnom. I isto se tako brinem da je naš chat za tebe postao igra. I ponekad, ovaj je najgori, mislim da se igraš mačke i miša i da ja uopće ne razgovaram s Dexterom Truittom. Dex: Kunem se Bogom, ja sam. NIKADA ti to ne bih učinio, Bianca. To sam ja. Vjerovala sam mu. Bilo je jadno od mene što sam to pretpostavila. Ta mi je misao nerijetko prošla kroz glavu, ali duboko u sebi zapravo nisam vjerovala u to. 65


Bianca: Ok. Vjerujem ti. Oprosti. Pretjerala sam. Samo se osjećam da sam ušla dublje u to nego što sam trebala. Ovo je sve tako neprofesionalno. Dex: Jebeš profesionalnost! Shvati nešto: Imam nekoliko briga oko sastanka, ali NIŠTA od toga nema veze s TOBOM. SVE ima veze s dojmom koji si ostavila na MENE. Bianca: Da li misliš da sam površna? Da li je tvoje lice razlog što se bojiš da ću ga vidjeti? Dex: Ne. Znam da nisi površna i ima malo veze s mojim licem, da. Pa, sada sam bila totalno zbunjena. On misli da je ružan? Iskreno, s takvim tijelom, prilično sam sigurna da bih prešla preko toga. I više od toga, prvo sam htjela njega, a ne njegovo tijelo i lice. Bianca: Žao mi je. Nisam trebala spomenutu da se nađemo. Već si pristao da se vidimo kada se završi intervju. Pretpostavljam da trebam vjerovati i biti strpljiva. Dex: Obećavam ti da ćemo se upoznati, Bianca. Nemoj se nikada ispričavati za ono što želiš znati. Morala sam prekinuti ovaj razgovor, prije nego kažem još nešto zbog čega ću zažaliti. Bianca: Završit ću s ovim za večeras, ako se slažeš. Dex: Uznemirio sam te. Bianca: Ne. Dobro sam. Mislim da se samo trebam odmoriti. Dex: Ok. Kada nisam odgovorila, poslao je još jednu poruku. Dex: Sutra navečer, u isto vrijeme? 66


Bianca: Da. Laku noć, Dex. Dex: Slatki snovi, Bianca. Ugasila sam laptop i zatvorila oči. Osjećajući se potpuno poraženom, pogledala sam u mobitel da vidim ima li poruka od Jaya. Nije je bilo. Ali dvadeset minuta poslije, netko je kucao na vrata.

67


Poglavlje 9

Biancine su se oči proširile kada me vidjela da stojim na vratima. Ovo je bila pogreška. Ali morao sam ju vidjeti. Oči su joj izgledale umorno, kao da je možda plakala. Jebote. Povrijedio sam ju. Zato sam i došao; Morao sam znati je li dobro. “Jay? Što ti radiš ovdje?” Umjesto da joj odgovorim, stavio sam svoje ruke na njezine obraze i povukao ju k sebi da ju poljubim, očajnički ispuštajući iz sebe svu frustraciju koja je nastala nakon našeg ranijeg razgovora. To su bile Jayeve usne koje je mislila da ljubi, ali svaki dio mene ju je ljubio kao Dex. Strašno mi je žao, Georgia djevojko. Kurac mi je bio tvrd kao kamen dok sam ju gorljivo ljubio. Zastenjala mi je u usta dok se moja erekcija utiskivala u njezin stomak. Imala je okus paste za zube. Njezine ruke i grudi bili su pritisnuti o moja prsa. Lako sam ju mogao uzeti tu na sredini njezinog dnevnog boravka. Biancino je srce lupalo kao ludo uz moje, i shvatio sam to kao znak da ju poljubim još jače. Povukla je ruka iza moga vrata, povlačeći me bliže. Odjednom sam dobio poriv da ju podignem pa, sam to i učinio. Omotala je noge oko mene dok sam je nastavio ljubiti žešće nego što sam ikad ikoga tako ljubio. Adrenalin je jurio kroz mene pomiješan s malo bijesa zato što ona tako lako “Jayu” daje da je iskoristi. Nakon našeg razgovora večeras, bio sam sigurniji da njezino srce pripada meni - Dexu. Ali ipak dozvoljava meni Jayu da joj radim to. Da li je toliko slaba? To me činilo toliko ljutim. Bolje da ju izjebem, da izrazim fizički svoje emocije s kojima sam se bio prisiljen večeras boriti. Nagnuo sam ju nazad i polako polegnuo na pod i rekao, “Ove je definitivno bila najbolja dobrodošlica koju sam ikada dobio.” Držala je ruke oko moga vrata. “Nisam bila sigurna hoću li te ikada više vidjeti, da budemo iskreni.” Postajalo mi je sve teže i teže da ju gledam u oči kao Jay. Zureći u pod, rekao sam, “Moram ti se ispričati što ti se nisam javio. To nema nekakve 68


veze s nedostatkom želje da te vidim. Stvari su bile lude na poslu, nisam ti se mogao javiti sve do sada.” Jebeni lažove. “Potreban mi je pregled razuma večeras.” Rekla je. “Zašto?” Progutao sam knedlu. “Što se dogodilo?” “Ništa. Previše je toga da bi se sada ulazilo u to. Poprilično sam sigurna da sam maloprije izgubila razum. Samo... jako je dobro vidjeti te.” Ne. Ne. Ne. Nisi izgubila razum. Udaraš pravo u metu. Jay treba otići - samo te trebao dodirnuti posljednji put. “Sada je sve u redu?” “Sada kada si ti ovdje, je.” “Nisam bio siguran hoćeš li biti budna.” “Mislim da ionako ne bih mogla spavati noćas.” Ni ja. “Što se zapravo dogodilo da te uznemirilo?” “Zbilja ne želim razgovarati o tome, je li to u redu? Ima veze s poslom.” Kurac ima s poslom. Pričajući o onim bijelim lažima o čemu smo maloprije pričali... Trljajući ruke po vrhovima njezinih ruku, rekao sam, “Gle, ja stvarno ne mogu ostati, samo...” Trebao sam se uvjeriti jesi li dobro. Trebao sam te vidjeti. Trebao sam te dotaknuti. Nastavio sam. “Samo sam te htio pozdraviti, da ti dam do znanja da mislim na tebe.” I da ti kažem zbogom. Pogledala me s panikom u očima. “Kada ću te ponovno vidjeti?” “Nisam siguran. Na poslu je ludilo.” I Jay mora umrijeti. Bianca je malo oklijevala prije nego što je progovorila. “Zbilja ne želim biti sama večeras. Hoćeš li leći sa mnom?” Kada nisam odgovorio, nagnula se prema meni i poljubila me, pa potom rekla, “Molim te?” Ne postoji ništa na svijetu što bih više želio. U nemogućnosti da smislim dobar izgovor, klimnuo sam glavom, “Da. Naravno.”

69


Bianca me odvela u svoju spavaću sobu. Osjećao sam se nadrealno. Žuti blok stajao je na vrhu noćnog ormarića. Pretpostavio sam da je na toj strani kreveta ležala kada bi se dopisivala s Dexom. Bila mi je potrebna sva moja samokontrola da se ne nagnem i pokušam vidjeti što je to sve upisala. Mislio sam da bi moglo biti nekoliko odvratnih stvari iz tog razgovora. Bianca je ušla u krevet, a ja sam se uvukao iza nje. Prošlo je nekoliko minuta dok smo tako u tišini ležali. Moje usne su bile na njezinom vratu, dozvolio sam da me njezino disanje smiri. Znao sam u svom srcu da iako ona uživa u zagrljaju Jayeva toplog tijela, zapravo je mislila na pravoga mene, na Dexa. Sve se činilo dovoljno nevinim dok nije protrljala svoju meku guzu o moj kurac. Namjerno se trljala o mene, uzrokujući da se stvrdnem. Nakon još nekoliko puta, shvatio sam da to radi da me dovede do ruba. Jebiga, djelovalo je. Nastavio sam joj dozvoljavati da se trlja od mene. Postojale su riječi za ovo u srednjoj školi, jebanje na suho. Trebao sam znati da ne postoji šansa da ću moći spavati pokraj ove žene. Spreman da eksplodiram u trapericama, rekao sam. “Stani.” Okrenula se i šapnula mi na usne. “Ne želiš me?” Moje tijelo je bilo nemirno. Željela me jebati. I ja sam htio biti unutar nje više od svega. Ali jednostavno nisam mogao. Ne mogu razmišljati o tome da spavam s njom dok ne sazna istinu. Ustao sam se i prošao rukama kroz kosu. ”Moram otići.” Skočila je s kreveta. “Oprosti. Malo sam se zanijela. Prošlo je mnogo vremena. Mislila sam da želiš, mislila sam da si zbog toga došao ovako kasno. Pa, htjela sam ti dati do znanja da je to u redu... ako to želiš. Ali u redu je i ovo.” Rekao sam glasnije nego što sam mislio. “Želim... Bože, želim. Ali ti zbilja moraš biti oprezna, Bianca. Ti me zapravo ni ne poznaješ.” Nasmijala se. “Upozoravaš me na sebe?” “Ne.” Jebeno da, upozoravam te. Nastavio sam. “Samo, ne želim ići prebrzo s tobom. I samo mislim da bi mi... trebali bolje da se upoznamo.” Iako ja znam skoro sve što se ima znati o tebi. Ispustivši dug uzdah. “Ali budući da ti zbilja ne mogu odoljeti, mislim da bi najbolje za mene bilo da noćas odem kući, a onda te ponovno izvedem van kako spada.” Stavila je ruke preko svoga lica i progovorila u isto vrijeme. “U pravu si. Ja se samo... osjećam kao da mi je to potrebno večeras.” 70


Znam. Zbog mene. Prsa su me boljela. Morao sam otići odavde dok joj nisam sve priznao. Nije bila u dobrom stanju uma da bih joj sve priznao. Nježno sam ju poljubio u čelo, pa rekao. “Nazvat ću te uskoro, u redu?” Jednostavno je klimnula glavom dok me je pratila do vrata. Pokušaj se izvući iz ovoga, dupeglavac. Osjećajući se kao apsolutni šupak, vozio sam se kući u svom džipu i zaklinjao se sam sebi da je Jay nakon večeras mrtav. *** Sljedećeg jutra u uredu, bio sam zbunjen, u najmanju ruku. Otkazao sam sve sastanke za danas, uradio sam nešto što nikada nisam učinio. Otišao sam kući i ništa nisam radio. Sjedeći na kauču, gledao sam u sat, uznemiren zbog chata s Biancom kasnije. Još samo devet sati do tada. Tijelo mi je ispunilo strah. Trebam li joj reći večeras? Uzeo sam telefon i odlučio da nazovem jedinu osobu koja će shvatiti kroz što trenutačno prolazim. Javio se. “Pozdrav, sine.” “Kako se osjećaš?” “Nije loše. Upravo sam došao iz šetnje. Baš si pravim sendvič s tunom.” “Kako je vrijeme tamo dolje?” “Ovo je Florida. Vruće s mogućnošću kiše gotovo cijelo vrijeme.” “Da, to je istina.” “Pa čime sam to zaslužio ovaj poziv?” “Zapravo trebam tvoj savjet.” “To nije nešto što često tražiš.” “Pa, ovo je jedna od okolnosti u kojoj zapravo mislim da bi mi ti mogao biti od pomoći. Uključeno je laganje. Uvukao sam se u neko duboko sranje.” “Ah. Pa da, to sada već ima smisla.” “Znam da ti baš nisi dobro skrivao svoje afere od mame. Ali u biti, uvijek se činilo da si se mogao vratiti u njezinu dobru milost...” Bubnuo je. “Da li imaš aferu s nekim?” “Ne. Ja nisam prevarant, tata. Ali lagao sam o svom identitetu. Žena s kojom izlazim misli da sam netko drugi.” 71


“Da li se sramiš sam sebe ili nešto tako?” “To je duga priča. Mislio sam da ima predrasude o bogatim i moćnim ljudima. Krivo sam prosudio. Uglavnom, uskoro ću joj sve priznati i moram nekako doći u njezinu milost. Samo se pitam postoji li nekakav trik da priznaš laž na način koji će donijeti najmanje boli i štete.” Nasmijao se. “Tvoja je mama bila previše dobra prema meni, previše je opraštala. Nije trebala. Tu nema nikakav trik, Dex. Ako imaš sreće, ta žena će vidjeti kakav si ti zapravo i oprostiti će ti. A ako nisi te sreće, bojim se da ne možeš učiniti ništa da uvjeriš tu osobu da ti da drugu šansu. To je cijena koju plaćamo za nepoštovanje. Ako si je utuvila u glavu da si nepošten, možda neće biti povratka. Ja sam to naučio na teži način.” U prsima me je stisnulo. “Dobro.” Dodao je još. “Izgubio sam mnogo dobrih ljudi tijekom života, s pravom su donijeli dobro odluku da mi ne vjeruju.” “Pa, nadao sam se da ću se od ovog razgovora osjećati bolje, ali se zapravo sada osjećam još gore.” “Žao mi je sine. Samo pokušavam biti iskren.” “Oh, koja ironija.” Obojica smo se dobro nasmijali na to. Osjećao sam se čudno smijući se zajedno s Dexterom starijim, povezivajući se s našim obostranim lažima. “Da.” Uzdahnuo je. “Sad ću te ostaviti da se vratiš svom ručku, starkeljo.” “Čujemo se.” “Hoćemo.” Taman sam htio prekinuti poziv, kada je progovorio. “Dex?” “Da?” “Ponosim se na tebe što se trudiš biti bolji čovjek od mene. Nadam se da ćeš se izvući iz ovog nereda i nadam se da ćeš dobiti curu.” *** “Nije baš jezik koji želim okusiti.” Koristeći se stražnjom stranom ruke, obrisao sam slinu s usta što ju je Bandit ostavio. Ovo je bio treći dan za redom kako sam došao da prošetam svog novog prijatelja. Jay je i službeno bio mrtav, a Dex je bio preveliki magarac da bi sve priznao Bianci, jedina povezanost koju sam imao s Georgi djevojkom je četrdeset i pet kila, mašina za trčanje čije je zadah smrdio kao guzica. Nažalost, on je bio najbolji prijatelj kojeg sam trenutno imao. 72


“Što ćemo raditi prijatelju?” Ja sam sjedio na klupi u parku, a Bandit je sjeo ispred mene i gledao me. Možda sam gubio zdrav razum, ali kada je trznuo jednim uhom mogao sam se zakleti da me sluša - želeći mi pomoći da riješim svoje probleme sa ženom. “Jesi li se ikada izgubio zbog neke žene? Učinio nešto doista glupo i nisi znao kako da to ispraviš? Ne znam... možda si kuji ukrao kost i zakopao ju dok ona nije gledala?” Bandit je podigao šapu i stavio ju na moje koljeno. Shvatio sam to kao da. Bandit je bio kradljivac kosti. “Napravio si to, ha? Da li si joj priznao, i da li si na kraju dobio njezino srce?” Bandit je otvorio usta i duboko zavijao, onda je položio svoju glavu u moje krilo. “Čak je i psu dosadan moj život.” Počešao sam ga po glavi i rekao, “Jednostavno ne znam što da radim. Kako da joj objasnim zašto sam toliko dugo održavao ovu šaradu? Da joj priznam da sam se bojao da me ne bi voljela da joj kažem tko sam zapravo ja? Ili da joj priznam da sam ja stvarno šupak i da smo se upoznali pod nekim drugim okolnostima da joj se ni onda ne bih vjerojatno svidio?” Istina je bila, da sam se ja toga zapravo i bojao - da kada upozna pravoga mene, okrenula bi se i našla nekog iskrenog dostavljača - biciklista. Skoro je bilo osam sati, a ja već jedan sat kasnim u ured. S toga sam krenuo nazad u sklonište sa svojim novim najboljim prijateljem. Suzette nije bila tu kada sam došao prije sat vremena, ali je sada bila tu i radila na šalteru. “Gospodine Truitt. Drago mi je što sam vas uhvatila. Htjela sam vam reći da ćemo Bandita premjestiti na našu farmu do kraja ovog tjedna.” “Farmu?” Neuvjerljivo mi se osmjehnula. “Ovdje pse u skloništu možemo držati samo određeni period - nakon tri mjeseca odlaze na farmu u mirovinu ako ne budu posvojeni.” “Farma? Mirovina? Da li vi to govorite ono što ja mislim da govorite?” Imao sam psa kao dijete, koje je isto tako završilo na takozvanoj farmi za pse. Sjećam se dana kada sam rekao svom prijatelju Busteru da je moj pas otišao na farmu i da će mu tamo biti bolje. Izravno mi je rekao što farma zapravo znači. Suzettin osmijeh je bio pravi. “Bože, ne. Nije tako. Naša je farma lijepo mjesto. Žena koja se zove Alison vodi farmu - ona je zapravo nevjerojatna. Jedina loša strana toga je što životinje tamo nemaju toliko susreta s ljudima kao što imaju ovdje u skloništu, pošto imamo mnogo 73


volontera. Ali to je lijepa farma, a psi imaju mnogo prostora da trče tijekom dana.” Kada sam pogledao dolje u Bandita, buljio je u mene. Ne gledaj me tim tužnim očima. To je prava farma. Ne ona farma koju roditelji koriste za naivnu djecu da bi se osjećali bolje. Da li si čuo ženu? Kleknuo sam i počešao ga po glavi. “Čuvaj se. Ok, prijatelju?” Iz nekog razloga, imao sam osjećaj da se pozdravljam s posljednjim dijelom Biance za koji se držim. Nakon nekoliko minuta, ustao sam se i ponudio Suzett povodac. Kada ga je uzela, Bandit je odbio da se makne od mene. Suzett je proizvodila zvukove poljupca. “Idemo Bandit, vrijeme je da gospodin Truitt ode.” Prokleti se pas nije obazirao na to, čak ni kada ga je Suzett povukla. “Oprostite. Oni se vrlo brzo vežu za ljude. Čekajte da uzmem njegovu najdražu igračku.” Nestala je, i vratila se za nekoliko minuta stišćući kost. To je privuklo njegovu pažnju. “Idemo Bandit.” Cika. Cika. “Pozdravi se s gospodinom Truittom.” Pogledao sam dolje u svog vjernog prijatelja - mog čuvara tajni - da mu kažem zbogom. Ali umjesto toga rekao sam nešto drugo. Nisam uopće bio siguran tko je te jebene riječi stavio u moja usta. Jedino što sam znao da još uvijek nisam bio spreman pustiti ovaj zadnji dio Biance što imam. I... ostao sam bez ono malo razuma što mi je ostalo. “Volio bih posvojiti Bandita.”

74


Poglavlje 10

“Koji...?” Moj se mozak definitivno zajebavao sa mnom. Dok sam hodala dolje niz 21st Street izgubljena u mislima o Dexteru Truittu, krivnju koju sam osjećala dok sam sinoć ljubila Jaya, a mislila na Dexa se sustizala. Trepnula sam i fokusirala pogled u daljinu i ugledala visokog, tamnog i zgodnog muškarca koji je jako ličio na Jaya, ulazio je u fensi auto. Iz daljine čovjek je stvarno izgledao kao Jay, samo što je on nosio po mjeri krojeno odijelo i pomagao Hrtu da se popne u auto. Nasmijala sam se sama sebi kako moja mašta može ponekad biti luda, gledala sam kako se auto odvozi dok sam išla u Forever Grey. Unutra, Suzett me pozdravila. “Hej, Bianca. Jesam li ja prespavala cijeli dan ili je danas ponedjeljak?” Nasmijala sam se. Jedino sam nedjeljom do podne dolazila u sklonište. “Ne. Ponedjeljak je. Bila sam i jučer.” Oklijevala sam da kažem ono što sam prvo pomislila, jer ono što sam zapravo planirala reći bi moglo zvučati malo ludo, ali onda sam se sjetila ako će netko to razumjeti onda će to biti druga osoba koja voli pse. “Jučer, šetala sam psa kojega nikada prije toga nisam šetala... i ...pa, mučila sam se s nekim stvarima, a šetnja s njim učinila je da se osjećam bolje.” Odlučila sam da joj ne kažem da sam sat vremena jadnom psu pričala o svojim problemima. Suzett se nasmiješila. “Najbolji terapeuti imaju četiri noge i rep, ako se mene pita. Koji je to pas? Dovest ću ti ga.” “Njegovo ime je Bandit.” Suzett me iznenađeno pogledala. “Bandit je izgleda popularan u zadnje vrijeme. Zapravo upravo si se mimoišla s njim. Zapravo ga je posvojio jedan od volontera.” Pokazala je na vrata. “Izašli su prije par minuta.” Nazovimo to intuicijom, stomak mi se zgrčio - osjećaj teške jeze prošao je kroz mene, a nisam bila sigurna zašto. “Tko... tko ga je posvojio?” Suzett je pogledala uokolo pa se potom nagnula prema meni. “Zapravo ja ne bih smjela davati podatke o udomiteljima i volonterima... ali... Bandit je osvojio jackpot. Posvojio ga je tip koji živi u Central Park West. Neki veliki moćnik koji posjeduje svoju tvrtku.” 75


“Da li je njegovo ime... Jay Reed, kojim slučajem?” Klimala je glavom. “Ne, to nije njegovo ime.” Osjetivši olakšanje, ispustila sam dah. “Ok. Upravo sam vidjela frajera na ulici s Hrtom, prije nego što sam ušla. Podsjetio me je na nekoga, i pomislila sam da je možda to on.” “Definitivno se ne zove Jay. Ali ako Jay izgleda imalo kao Banditov novi vlasnik, on je dobrodošao da volontira.” Nasmijala sam se. “Dobro izgleda, ha?” “Oh, da.” Suzett je uzela nekoliko papira i stavila ih u fascikl na pult. “Što kažeš na to da ti dovedem Marlu? Ona nije danas bila vani, a ti si ju i prije šetala, zar ne?” “Marla će biti odlična, ona je slatka.” Suzett je otišla iza gdje drže pse, a ja sam čekala kod šaltera. Nakon što sam pogledala u mobitel i vidjela da nema ni jedne poruke od Jaya, stavila sam ga u džep i pogledala okolo. Folder koji je Suzett ostavila bio je o posvajanju. Bila sam radoznala po prirodi, ali ne i inače takvo njuškalo. Bacivši pogled okolo po sobi, shvatila sam da nitko ne obraća pozornost na mene, iskoristila sam svoj kažiprst i polako otvorila papire, samo malo da provirim. Uočila sam adresu već u drugom redu: 1281 Central Park West. Suzett se nije šalila - Bandit je napredovao. Tada su se moje oči podigle na prvi dio papira. Trepnula sam nekoliko puta, bila sam sigurna da se moj mozak zajebava sa mnom. Nema šanse da je ovo moguće. Nije imalo nikakvoga smisla. Bilo me baš briga ako bi me uhvatili u ovom trenutku, otvorila sam cijeli fascikl, i otkinula cijelu prvu stranicu iz njega. Buljila sam, nisam mogla vjerovati što je pisalo na prvoj stranici. Dexter Truitt. *** U stomaku mi je bilo mučno dok sam stajala preko puta parka. Otkazala sam intervju na koji sam trebala ići da bih mogla špijunirati kao prava luda osoba. Ništa nije imalo smisla. Ovih zadnjih par sati, posložila sam kockice i shvatila što su to Dex Jay napravili meni. Samo nisam razumjela zašto. 76


Da li ovakve igrice vole igrati bogate seronje? Zajebavati se s običnim - radnicama da vide hoće li se jebati sa siromašnim čovjekom? To je bila jedna kockica koja se nije uklapala. Zato što me prošle noći Jay mogao jebati. Trljala sam se o njega, praktički ga moleći da učini to. Bože, bila sam tako prokleto patetična. Ali ako je to njegova igra - zašto nije uzeo svoju nagradu koju sam mu ja željno bila spremna dati? Mrzila sam to, jer je jedina stvar koja mi je padala na pamet, da me nije htio fizički. Uglavnom, ja sam mu služila za mentalne igrice, da ga čak ni moja velika guzica koja se trljala o njegov kurac nije mogla navesti da me želi. Kada se napokon zaustavio gradski crni auto ispred njegove fensi zgrade, gledala sam s druge strane ulice kako izlazi iz njega. Ubijalo me to što je moje srce podivljalo kada sam ga vidjela da izlazi iz auta. Dexter Truitt - Jay Reed sigurno su bili seronje - ali prekrasne seronje, to je sigurno. Umalo sam iskočila iza stabla odakle sam ga gledala, ali kada je Dex izašao i pomogao Banditu da izađe van, bila sam previše zbunjena i hipnotizirana da bi prišla. Što on to radi sa psom? Njih dvojica su nekoliko minuta hodali po travi. Dex je pomazio psa i nešto mu rekao, zatim su krenuli prema ulaznim vratima zgrade. Trenutak prije no što je ušao u zgradu, Dex je naglo stao, okrenuo se i pogledao niz ulicu. Nagnula sam se iza sigurnosti stabla, srce mi je htjelo iskočiti iz prsa na pomisao da je on mogao osjetiti da ga gledam. Onda, kao da se ništa nije dogodilo, ušao je u zgradu. Stajala sam tamo još skoro sat vremena, miješale su mi se sve vrste emocija. Bila sam ljuta što to nije Jay - zato što sam se bacila na čovjeka kojega očito nisam poznavala. Bila sam ljuta jer sam pala na priču Dextera Truitta - Taj muškarac nije bio ništa bolji od svog oca. I bila sam ljuta, još više iznad svega, bila sam tužna što čovjek na koga sam polako padala zapravo nije ni postojao. Stupanj u kojem sam bila, bio je šok. Nisam mogla vjerovati. jednostavno nisam mogla vjerovati da su Jay i Dex jedna osoba. Zapravo sam nagovorila jadnu Suzett da mi potvrdi da je osoba koja je izašla bio Dexter Truitt. Stupanj dva bio je poricanje. Vidjela sam crno bijelo na papiru, gledajući muškarca na svoje vlastite oči kako ulazi u svoj gradski auto, a to mi je i Suzett potvrdila, a opet, ja sam morala čekati ispred njegovog stana za još jednu potvrdu. Stupanj tri me pogodio nakon što sam popila drugu čašu vina. I udario me ravno u lice - bijes i osveta. Bila sam bijesna. Što me je odvelo 77


da postignem svoju fazu iscjeljenja, 3B, odluÄ?ila sam ih tako nazvati. Taj mi je bio omiljeni, i nisam mogla doÄ?ekati da ga ostvarim. Osveta.

78


Poglavlje 11

Bandit je počeo grebati po vratima pet minuta prije jedanaest, pa sam malo kasnio na chat. Malo sam bio nervozan nakon one gluposti što sam napravio s Jay i otišao do nje nakon našeg dopisivanja. Nakon što sam se vratio s brze šetnje sa psom, laknulo mi je kada sam se vratio i vidio da je chat već otvoren i da sam dobio poruku. Bianca: Hej, Dex. Dex: Hej, Bianca. Kako si danas? Bianca: Malo zabrinuto, pretpostavljam. I ti i ja, oboje. Dex: Zabrinuta? U vezi čega? Da li je sve u redu? Čekao sam nekoliko minuta na njezin odgovor. Ali bio sam zainteresiran što će mi to reći. Bianca: Postoji nešto što te želim pitati. Ali nisam sigurna kako ćeš se ti osjećati da razgovaramo o toj temi. Već sam joj ispričao mnogo toga. Sada me baš zanimalo na što to ona misli, što je to izvan granica da nije sigurna da bih ja o tome razgovarao. Dex: Za tebe sam otvorena knjiga, Bianca. O čemu bi to željela razgovarati? Odgovor je stigao brzo. Bianca: Sex. Želim razgovarati o sexu. Ovog puta je meni trebalo duže da odgovorim. Dex: Da li je ovaj razgovor u vezi članka, ili to pitaš osobno, 79


što tebe zanima? Bianca: Osobno me zanima. Bože, moj kurac je poskočio na samu pomisao da s njom razgovaram o sexu. Ja sam definitivno bio za tu igru ako je i ona. Dex: Pitaj. Pretpostavljam da naša pravila još uvijek važe, ja postavljam pitanje nakon tebe. Bianca: Naravno. Ranije sam si nasuo piće, i sada mi je bilo drago zbog toga. Točkice na ekranu su poskakivale dok sam ja ispio pola čaše. Bianca: Koliko si otvorenog uma? Da li je Bianca bila za nastrano? Nikada nisam išao predaleko u tom području, ali pretpostavljam da bih mogao s pravom partnericom. Na pomisao da ju vežem za krevet, malo pljuskanja po guzi i analnih igrica, ju je činilo još više sexi. Dex: Da li ti to meni nešto predlažeš, gospođice Georgia? Popio sam ostatak svoga pića. Nije mi pomoglo da se ublaži tvrdoća u mojim hlačama. Bianca: Predlažem. Dex: Žena koja zna što želi. Smatram to nevjerojatno privlačnim. Što si to imala na umu? To je bilo najdužih šest sekundu u mom životu dok sam čekao odgovor. Bianca: U troje s frendom. Podigao sam prste do tipkovnice tri puta da napišem odgovor, ali nisam mogao. Ostao sam bez riječi... Koji tip nije htio trojku s prelijepom ženom i njezinom prijateljicom? Ali, iz nekog razloga, to što mi je predložila ljutilo me je na mnogo razina. Sviđala mi se - pretpostavljam 80


da i nisam toliko otvorenog uma kao što sam mislio. Za mene, dijeljenje je bilo kad se s nekim samo jebeš, a ne s nekime za koga si stvarno zainteresiran. Nisam bio siguran kako da odgovorim. Nakon što je prošlo nekoliko trenutaka, Bianca je ponovno poslala poruku. Bianca: Da li si tu? Dex: Jesam. Bianca: Da li sam te uvrijedila? Zapravo i je. Ali, pod rizikom da ću zvučati nevoljno, morao sam objasniti zašto. Dex: Zainteresiran sam tebe Bianca. Dok je pomisao na tebe u bilo kojem svojstvu privlačna, mislim da trojka nije dobar način da započnemo. Bianca: Baš mi je žao. Mislim da bi nas troje bili savršeni. Dex: Možda bi mogli pokušati u dvoje, pa onda napredovati do troje. S obzirom na priliku, siguran sam da ju mogu zadovoljiti pa da neće imati potrebe zvati prijateljicu. Bianca: Nisam baš sigurna da je to dobra ideja... Dex: Jesi li ti radila takve stvari i prije? Ignorirala je moje pitanje. Bianca: Petak u 19h. Razmisli o tome. Bit ću u predvorju Library Hotela, ako nam se odlučiš pridružiti. Dex: A ako vam se ne pridružim? Bianca: Završit ću članak. Poslat ću kopiju u roku od tjedan dana za odobrenje. Vjerujem da je naše vrijeme s intervjuom došlo do kraja. Ako nam se ne odlučiš pridružiti, imaj ugodan život, gospodine Truitt. 81


*** Trebao bih raditi. Ili spavati bi bilo još bolje. Shvatio sam da sam malo toga odradio noćas nakon malog razgovora s Biancom. Ali umjesto toga, sjedio sam u uredu za stolom i buljio u njezinu sliku na njezinoj web stranici. Bianca Georgia je diplomirala kao Summa Cum Laude na Wharton Business School, provela je prvih pet godina svoje karijere kao trgovac na burzi. Pridružila se Finance Times 2015. godine kao slobodni dopisničar. Nigdje u njezinoj biografiji ne piše da ima naklonost prema trojcu. Bacio sam kemijsku preko sobe. Zašto mi je to jebeno smetalo? Kakav to muškarac odbija trojac sa ženom koja ga zanima? Zasigurno, žena koja nije nimalo teritorijalna prema muškarcu s kojim planira spavati, da li bih mogao previdjeti tu činjenicu da je još neko tu i da mislim da smo samo nas dvoje. Čudno, bio sam manje zabrinut da će prihvatiti moju ispriku, sada kada mi je rekla u kojem smjeru idu njezine misli. Ali opet, bio sam razočaran. Razočaran zbog ponude u troje. Treba ti pregledati glavu, Truitt. Bilo je tu nešto, što sam mislio da bi moglo biti specijalno s tom curom. Ali ne ta vrsta specijalnosti što uključuje da je njoj ok da ja guram svoj kurac u nju i njezinu prijateljicu, sve u istoj večeri. Izašao sam s njezine web stranice i bacio se na posao. To je bila jedina stvar u kojoj sam se mogao izgubiti. Nekako, sam se uspio koncentrirati na posao, razgledati podatke o firmi koju sam razmišljao kupiti. Bilo je kasno popodne kada sam uzeo prijeko potrebnu pauzu. Josephine mi je donijela sendvič od puretine prije nekoliko sati, a nisam htio izaći na zrak zbog rizika da me Bianca ne bi opet omela. Ako nam se ne odlučiš pridružiti, imaj ugodan život, gospodine Truitt. Njezine zadnji riječi konstantno su mi se ponavljale u glavi. Počeo sam jesti sendvič i pregledavao poruke na mobitelu. Prva je bila od Caroline. Carolina: Večera u subotu navečer? Imam dobrotvorni bal na koji moram doći. Već nekoliko tjedana joj otkazujem, a moja glava definitivno nije bila na pravom mjestu da bih još mogao razgovarati s njom. Nisam odgovorio. Otišao sam na drugu poruku. Bila je od mog tate, pitajući me kako sam. Na brzinu sam mu otipkao odgovor i nastavio odgovarati na ostale poruke dok sam jeo sendvič. 82


Zatrpana između tucet poruka bila je tu jedna i od Biance. Samo što je ona pretpostavljala da piše Jayu, a ne Dexu, kada sam ju otvorio bio sam zbunjen. Bianca: Hej. Imaš kakvih planova za petak navečer? Jay je automatski odgovorio. Jay: Ne. Što si imala na umu? Bianca: Hoćeš li se sastati sa mnom i mojim frendom zbog malo zabave u 19h Library Hotelu? Koji kurac? Nisam shvaćao ništa par minuta. Uzimajući svoj laptop, otvorio sam chat od sinoć i pregledao cijeli razgovor. Kada je predložila u troje s frendom, pretpostavio sam da je mislila na ženu. Ali to nije bila u pitanju žena. Bianca je jebeno pozvala Jaya u trojku s njom i Dexom. *** Kada je došao petak navečer, nisam bio ni malo bolje pripremljen nego kada je prvi puta ispustila bombu - trojke. Brijući se ispred ogledala u kupaoni, žalio sam se svom psu kao kakav luđak. “Tvoj prijatelj je frik, Bandit. Znaš to? Jedan apsolutni frik!” Zastao sam, skidajući pjenu s moje britvice. Gestikulirajući rukama prema njemu, rekao sam, “Stvar je u tome, cijeli taj prijedlog uopće ne liči na nju. Ali to valjda pokazuje da nikoga zapravo ne upoznaš u potpunosti. Možeš imati tisuću intimnih razgovora sa ženom za koju misliš da je prava, a onda saznaš da je nastrana.” “Vau.” “Uvrnuta stvar je - i to samo tebi priznajem, nikom drugom - nekako me to i uzbuđuje u isto vrijeme. Kao da bih volio kad bi mogao biti oba dva muškarca i da ju jebemo u isto vrijeme. Bolesno, zar ne?” “Vau.” “Da. Jesi li ikada čuo za izraz, radoznalost je ubila mačku? To će se meni noćas dogoditi. Bio sam toliko prokleto znatiželjan što mi planira učiniti, da nisam mogao da ne idem. Budući da ja pas, Bandit. Baš kao i 83


ti. Svi su muškarci. Ali za razliku od tebe ja sam sebi ne mogu polizati jaja. Pa, donosim jebeno lude odluke da se pojavim na dogovoru za troje, gdje bih ja trebao biti dvije - trećine zabave.” Stavio sam malo losion poslije brijanja na lice. “Znaš li koja je druga sjebana stvar?” Nasmijao sam se sam sebi u ogledalo i rekao. “Još uvijek ne znam hoću li tamo doći kao Jay ili kao Dex.” Bandit je malo zavijao, pa potom legao. “Znam. Patetično. Kladim se da sad razmišljaš kako bi bilo bolje da si otišao na onu farmu, a završio si na krivoj, ludoj - farmi.” Bandit me pratio u garderobni ormar u mojoj spavaćoj sobi. Počeo sam s majicama savršeno organiziranim od najsvjetlije do najtamnije. Oko mi je tada pobjeglo na malu hrpu odjeće u kutu - Jayeva odjeća, u što spada hlače, obične majice i nekoliko majica s kapuljačom. S obzirom na to da nisam znao što ću reći ili učiniti kada dođem tamo, trebao bih obući nešto između. Odabrao sam smeđu vestu, ispod nje košulju, tamne hlače. Na špricao sam se parfemom i stavio sat. “Budi dobar, Bandit. Nemoj biti kao tvoj gospodar, da dozvoliš da tvojim životom upravlja tvoj kurac.” “Vau!” Kleknuo sam i počešao ga između ušiju. “Poželi mi sreću. Ako se ne vratim do jutra, to će biti zato što me je Bianca Georgia toliko jako udarila u jaja da sam morao biti hospitaliziran.” Vani se moj vozač nagnuo na auto, čekajući me. “Gdje ćemo, gospodine Truitt?” “U Library Hotel, Sam.” Iz auta, pogledao sam gore u svjetla svog penthausa, pitajući se kako će biti idući puta kada se vratim doma. Kada me Sam ostavio ispred hotela koji je Bianca izabrala, odlučio sam da ću se malo pritajiti i promatrati ju prije no što me vidi. Nismo se više dopisivali nakon Jayeve potvrde za dogovor. Pokušavao sam minimalizirati komunikaciju nje i Jaya. Pa, on je zapravo trebao biti mrtav. Skrivajući se iza stupa, napokon sam ju uočio. Srce mi je skoro stalo. Bianca je sjedila u fotelje u predvorju s prekriženim nogama, nosila je crnu usku haljinu, koja joj se podigla na bedrima i pokazivala kremasto meso koje sam želio proždrijeti. Najsvjetlija nijansa crvenog ruža prekrivala je njezine pune usne. Stavila je iste nijanse crvene boje cvijet sa strane u svoju tamnu kosu. Izgledala je zapanjujuće, još ljepša nego što sam ju ikada prije vidio. 84


Nešto drugo je privuklo moju pažnju. Za nekoga tko je bezobrazno zatražio od dva muškarca da se s njom nađu u ovom hotelu zbog sexa, Bianca je izgledala napeto. Nešto nije bilo u redu. Nisam imao riječi, niti sam imao ideju što ću joj reći. Jedini tijek akcije je da odem do nje i vidim iz minute u minutu što ću učiniti. Da li sam Jay, ili ću joj sve priznati i biti Dex. Tko do vraga zna? Hodajući polako do nje s rukama u hlačama, molio sam se u sebi da ovo ne prođe gadno kako sam zamišljao. Kada me je primijetila, ustala je namještajući haljinu. “Hej.” “Hej, Bianca.” Klimnula je glavom. “Jay.” Progutao sam knedlu u grlu. Ime preko njezinog jezika je zazvučalo skoro gorko. Njezin govor tijela je bio čudan, pa sam odlučio da se ne nagnem da ju poljubim. Pročistio sam grlo i rekao, “Moram priznati. Zapravo sam bio zapanjen tvojim pozivom.” “Pa, i vrijeme je da saznaš sve o meni, Jay.” Mislio sam da znam. Buljio sam u njezine prekrasne usne, odjednom sam se osjećao posesivno - ljuto. “Jebena trojka, Bianca? Kako smo dospjeli ovdje? Objasni mi zašto smatraš da je potreban još jedan muškarac da te zadovolji? Pravi muškarac bi trebao to sve sam moći napraviti.” “Želiš li znati istinu?” Ironično, ali da. “Želim.” “Svaki od vas dvojice ima posebne kvalitete koje me privlače.” “Objasni.” “Da vidimo... on ima najnevjerojatniji mozak. On je pametan, ambiciozan i moćan. A opet, posjeduje i mekanu stranu, do te mjere gdje me tjera da i ja želim biti bolja osoba. Također izražava interes za mene, ne samo fizički, već o svemu o meni.” Progutao sam. “A ja?” “Ti si misteriozan. Ja sam ekstremno privučena tobom. Ali u zadnje vrijeme, mislim na njega kada sam s tobom. Pa, mislila sam... koji je bolji način da zadovoljim svoje potrebe nego da vas obojicu noćas pozovem ovdje.” Moj se puls ubrzao. “Ne mogu vjerovati da želiš učiniti jeftinim ono što nas dvoje imamo dovodeći još nekoga u tu jednadžbu.” “Jesi li ti došao ovamo da me ispituješ... da mi sudiš?” “Nekako sam htio znati kojeg si ti to vraga mislila, da. Mislio sam da te privlačim, ali ovo me je stvarno oborilo na pod. Kako si mogla pomisliti da bi te ikada dijelio?” 85


Napravila je dva koraka naprijed i progovorila mi u lice. “Da su te stvari povezane u jednog čovjeka ne bi imali ovakvih problema.” Jebo te. Nisam mogao izdržati više ni sekundu. Bilo je vrijeme. “Bianca, ima nešto što moraš -” “Da te nešto pitam, Jay. Kako si uopće znao da frend s kojim se nalazimo ovdje je muškarac?” “Tvoja poruka.” “Ne, Nikada nisam spomenula spol svog frenda. Nikada.” Njezine oči su bacale bodeže na mene. Jebote. Ja sam to shvatio na osnovi njezine poruke poslane Jayu, nikada nije rekla da je treća osoba muškarac. Bio sam toliko sjeban oko toga, da sam zaboravio da nikada nije to zapravo rekla. Napokon se dogodilo, zajebao sam. “Okliznuo si se, Dex.” Dex? Da li je ona to upravo rekla moje ime, ili sam ja napokon izgubio razum i počeo čuti stvari koje nisu izrečene? “Kako si me nazvala?” “Dex... kao Dexter Truitt.” Ona zna? Ona zna. Ovo je bila klopka. Moje srce je lupalo kao ludo. “Koliko dugo znaš da sam to ja?” Oči su joj se sjajile. “Da li je to važno?” “Moram znati koliko si dugo -” “Varala?” Viknula je. “Kakav je to osjećaj, Dexter?” Rekla je još glasnije. “Kakav je osjećaj kada netko manipulira tobom?” Odjednom, shvatio sam da su sve oči u predvorju uperene u nas. “Oh, pa mi imamo publiku, Dex!” Podigavši ruke povikala je. “Slavni Dexter Truitt! Milijarder i izvršni direktor Montague Enterprises. Upravo je došao na sastanak za troje sa mnom i još jednom muškarcem. Osjećajte se slobodno i slikajte. To će vam donijeti mnogo novca.” Hvala Bogu, to nikoga nije zanimalo. “Stani, Bianca.” “Želiš da stanem? Bojiš li se da će svi saznati kakav si lažljivac?” Osjećajući se kao da nemam nikakvog drugog izbora, uhvatio sam ju oko struka i podigao ju preko ramena. Mlatila je nogama. “Što to radiš?” 86


“Ne dozvoljavaš mi da izgovorim niti jednu riječ. Moramo otići negdje i popričati nasamo.” “Spusti me dolje!” “Jesi li stvarno rezervirala sobu?” Pitao sam. “Ne, nisam uzela sobu. Ja nisam zapravo kurva - za razliku od tebe što je pristao na trojku s mojim ’frendom’.” “Griješiš, nemam nikakvu namjeru da te dijelim, Bianca. Niti sa ženom. Niti s muškarcem. Niti s ikim drugim.” Još uvijek držeći je preko ramena, došao sam do recepcije. “Trebamo sobu, molim.” “Oh, ne, ne trebam!” Recepcionarka je nespretno pitala. “Dva kreveta ili jedan?” “Jedan, molim.” “Oprosti, molim?” “Nećemo je koristiti, Bianca. Samo trebamo mjesto gdje ćemo razgovarati.” “Neću ići u tvoju sobu.” “Ići ćeš ili ništa od članka.” “Prekasno, intervju je završen.” “Objaviš li ga bez moje dozvole, tužit ću časopis. Ili još bolje kupit ću ga.” Kada mi je recepcionarka dala karticu - ključ, klimnuo sam glavom. “Hvala.” Nosio sam ju do dizala, i tek ju spustio kada su se vrata zatvorila. Prikliještio sam ju uza zid i rekao, “Neću ti dozvoliti da noćas odeš dok me ne saslušaš. Da li te trebam iznijeti odavde ili ćeš prošetati sa mnom?”

87


Poglavlje 12

Vrata hotelske sobe su se zatvorila. S mojim leđima oslonjenim na njih, prekrižila sam ruke preko prsa. Dex je sjedio na rubu kreveta s glavom u rukama, potom je provukao prste kroz svoju kosu. I dok sam stajala tamo puna ljutnje, željela sam da su to moji prsti koji prolaze kroz njegovu kosu. Kada je pogledao gore u mene, nije bilo ni malo zabave u njegovim prekrasnim plavim očima. Pokazivale su ozbiljnost koju nikada nisam vidjela kod njega. Pa, kod Jaya. “Kako si shvatila?” Napokon je pitao. “Ne moram ti to reći.” “Pošteno.” Dex je duboko udahnuo. “Moraš znati da sam ti uvijek htio reći, Bianca. Uvijek.” “Pa zašto si mi onda prvo i lagao?” Glas mi je napukao. “Pokušala sam to shvatiti, ali jednostavno nisam mogla. Nije bilo zbog toga da bi spavao sa mnom, jer si imao tu priliku i nisi je iskoristio. Pa zašto? Samo da se zajebavaš s mojim razumom?” “Ne!” Pocrvenio je od bijesa. “Jebiga... ne, Bianca.” “Pa zašto onda?” “Jednostavno sam te htio upoznati bez onih pretpostavki što si imala o meni. Jasno si mi dala do znanja što misliš o ’Gospodinu Lovatoru’ kada smo bili u dizalu. U pola sekunde sam shvatio da ću uistinu zažaliti. Glupa laž.” “Glupa laž? Ti si se pretvarao da si netko drugi, Dex. Nema veće laži na svijetu nego krivotvoriti ono tko si ti.” “Svake sekunde intervjua, bila si s pravim mnome.” “I ja sam preferirala tebe, Dex. Preferirala sam te intimne trenutke dok sam chatala s tobom više od svega. Upropastio si nešto što je mogla biti dobra stvar dovodeći taj alter ego.” “Nisam nikako mogao znati da ćemo se ti i ja tako dobro povezati. Bila si jako zatvorenog uma tamo u dizalu. U to vrijeme, jednostavno nisam znao kako bih se mogao boriti protiv toga.” “Pa, ja nisam znala da govorim ta sranja tebi u facu. Možda ne bih bila toliko otvorena.”

88


“To su bili tvoji pravi osjećaji - u to vrijeme.” Dex se ustao i prišao mi. “Gledaj... ne postoji nikakvo opravdanje za to što sam učinio. Čak ni ne očekujem da mi oprostiš. Krivi me zauvijek zbog toga. Ali radi to u moje lice. Budi sa mnom. Viči na mene. Deri se na mene. Budi ljuta na mene... Ali budi sa mnom.” S njegovim licem blizu mojega, mogla sam osjetiti kako mi noge popuštaju i kako mi se bradavice ukrućuju. Uvijek me je privlačio, ali znajući da tijelo i faca pripadaju osobi koja mi je osvojila mozak i srce bilo mi je malo previše. Mrzila sam koliko sam ga jako željela. Njegove su oči prodirale u mene. Morala sam skrenuti svoj pogled. “Kako možeš i pomisliti da bih ti ikada mogla vjerovati da mi više nikada nećeš lagati?” “To je šansa koju bi morala prihvatiti. Nema veze koliko ti puta obećam, znam da mi nećeš odmah povjerovati. Moram zaraditi tvoje povjerenje, a to se može samo s vremenom. Ti moraš odlučiti želiš li to istražiti i želiš li preuzeti taj rizik.” Telefon mu je zazvonio, odlučio ga je ignorirati. “Tko je to?” “Ne zanima me,” rekao je “Ako nemaš što skrivati, pokaži mi.” Bez oklijevanja, dao mi je svoj mobitel. Ljubomora me je udarila kada sam vidjela da je dobio četiri poruke od iste osobe. Carolina: Zašto ne odgovaraš na moje poruke? Carolina: Počinjem osjećati kompleks. Carolina: Nedostaje mi tvoj prekrasan kurac unutar mene. Carolina: Nazovi me ili ja dolazim večeras. Ludeći, vratila sam mu mobitel. “Carolina. To je tvoja prijateljica za sex?” “Vjerujem da sam ti već kroz naše razgovore rekao da imam povremene veze sa ženama.” “Zašto ju nisi zvao?” Dex se nagnuo i progovorio na mojim usnama. “Zar nije očito?” Koliko god da sam bijesna bila na njega, nisam mogla podnijeti pomisao da bi večeras mogao biti s drugom ženom. Prvi puta pomaknula sam se s mjesta i krenula prema prozoru. Slijedio me je. “Bianca, nisam bio s nikime od dana kada si me u dizalu pitala da trljam tvoje kuglice. U potpunosti si me obuzela, usrao 89


sam se od straha da ću te izgubiti zbog glupe odluke koju sam donio prije nego što sam te upoznao.” “To je bila poprilično velika glupa odluka, Dex. Jednostavno ne znam. Treba mi malo vremena da to sve apsorbiram.” Osjećajući se odjednom emocionalno, rekla sam. “Shvaćaš li ti da sam ja brinula za tu drugu osobu koju si stvorio? On je bio dio mog života, a onda je samo... nestao. Neću više nikada vidjeti Jaya. To je jak osjećaj, i još imam osjećaj kao da on zapravo postoji.” “Shvaćam. Sviđao mi se način na koji si ga gledala. Jedino kao Jay sam mogao iskusiti kako je to. Dao bih svoju desnu ruku da mogu sada vidjeti taj pogled.” Moje su se misli okrenule prema slatkom hrtu kojeg sam vidjela da se s njim vrača kući. “Zašto si posvojio psa?? Da li je to dio neke bolesne šale?” Oči su mu se raširile. “Kako si to saznala?” “Tako sam saznala za tebe. Vidjela sam te kako odlaziš s njim. Otišla sam u sklonište i vidjela ime novog vlasnika.” Dex je počešao svoju bradu i klimnuo glavu s razumijevanjem. “Nisam pomislio na to.” “Pa... Da li i njega isto koristiš?” “Počeo sam tamo volontirati u nadi da ću otkriti što ti još voliš. Znao sam da kada ti sve priznam, da će mi trebati sva pomoć koju mogu dobiti. Ali uskoro nakon toga, zapravo sam se povezao s Banditom. Učinio je da se osjećam bliže tebi, ali iskreno, pao sam na njega poprilično jako. Posvajanje se dogodilo zato što su mi rekli da će ga poslati na nekakvu farmu. Brinuo sam se za njegovu sigurnost, usprkos tomu što su me uvjeravali da će on biti dobro. Odlučio sam da ga vodim doma sa sobom.” “Znači, sada živi s tobom ...” “Da. On je moj. On je moj pas.” “Pa, to je bilo stvarno dobro od tebe.” “Zadovoljstvo je bilo moje, zapravo - sve osim njegovog zadaha. Moram nešto poduzeti u vezi toga.” Nisam si mogla pomoći, nasmijala sam se. Zatvorila sam oči na minutu i rekla sam. “Pronašla sam posebne poslastice. One pomažu. Poslat ću ti porukom ime.” “Volio bih to.” Dex se nasmiješio, a to je bio podsjetnik da se zbilja trebam večeras distancirati od njega, dok nisam pala na njegov šarm. “Moram ići kući. Ovo je bilo previše za jednu noć.” “Pođi kući sa mnom, Bianca. Obećavam ti, ispraviti ću sve.” 90


“Ne mogu to učiniti.” “Bar mi dozvoli da te odvezem kući.” Malo sam oklijevala, pa sam rekla, “Ok. Ali voziš me ravno kući. Nema obilazaka.” Vožnja u Dexovom luksuznom autu činila se čudnom. To je samo bio podsjetnik kako je njegov život bio drugačiji od njegovog izmišljenog alter ega. Praktički si mogao osjetiti miris novca pomiješanog s kožom. Dex nije skidao svoje oči s mene, ali je držao distancu. Težina njegovog pogledala samo je činila da mi cijelo tijelo drhti. Boljelo me koliko sam željela da me dotakne, usprkos mojoj ljutnji. Probila sam led. “Pa, kakvi su tvoji planovi nakon ovoga? Ideš kod Caroline da joj daš ’prekrasan kurac’?” Nasmijao se na implikaciju moga pitanja. “Da li bi te to uzrujalo?” “Ja nemam nikakva prava ulaziti u ono što ti radiš.” “To nije ono što sam ja pitao. Pitao sam da li bi te to uzrujalo.” “Što ti misliš?” “Mislim na činjenicu da je tvoje lice pocrvenilo na pomisao da noćas jebem drugu ženu, da te uznemirava bez obzira želiš li to priznati ili ne.” Posegnuo je rukom naprijed i stavio je na moje koljeno. Taj dodir je učinio da mi se mišići među nogama stisnu. “Neću ići večeras da vidim Carolinu, Bianca. Ići ću kući i zavući se pod plahte s četveronožnom zvijeri koja misli da je moj krevet njegov. Molit ću se Bogu da ti u svom srcu nađeš način da mi oprostiš. I probudit ću se sutra ujutro, prihvatiti novi dan i trudit ću se na sve moguće načine da mi daš drugu priliku.” Kada smo stigli do moga stana, Dex je izašao i otvorio mi vrata. lagano mi je pomilovao obraz dok sam stajala. Zatvorila sam oči i pustila da mi sve sjedne na svoje mjesto. Proklet bio Dex. Jednostavno ne znam hoću li ti ikada u potpunosti moći vjerovati. Iako sam toliko toga željela reći, jednostavno sam noćas bila iscrpljena. Jednostavno sam rekla. “Daj mi malo vremena.” “Ok.” Šapnuo je. Kada sam krenula prema ulazu, jedna mi je pomisao pala na pamet, pa sam se okrenula. “Da li ti uopće rezbariš?” Nakratko je pogledao u svoje noge, pa ponovno podigao pogled prema meni. “Pokušao sam. Te porezotine su bile prave.” Klimnula sam glavom. *** 91


Dva sata poslije, mobitel mi je zazvonio dajući mi do znanja da sam dobila poruku. Ova je noć bila tako čudna, da sam zamalo zaboravila koliko je rano još uvijek bilo. Sat je pokazao jedanaest sati navečer. Dex: Znam da bi trebao biti kraj naših dopisivanja, ali morao sam se uvjeriti da si dobro. Nakon nekoliko minuta raspravljanja same sa sobom da li bih trebala odgovoriti ili ne, upalila sam laptop i odgovorila. Bianca: Dobro sam. Dex: Nisi. Ali ni ne očekujem da jesi. Samo je olakšanje što si mi odgovorila. Bianca: Jesi li zvao Carolinu? Njezina poruka kaže, da ako ju ne nazoveš da ona dolazi k tebi. Dex: Nisam ju zvao, ali ona je svratila. Ljutito sam tipkala po tipkovnici. Bianca: Da li si joj dao svoj ’prekrasan kurac’? Dex: Ne. Rekao sam joj da se više ne možemo viđati. Bianca: Nisi se trebao riješiti svog rezervnog plana. Dex: Ona nije nikada bila u dugoročnim planovima. Nemam osjećaje prema njoj, onakve kakve imam prema tebi. Bianca: Kako je to prihvatila? Dex: Bila je ljuta. Ali sada se ne mogu usredotočiti na to. Ti si mi prioritet. Bianca: Kladim se da je lijepa. 92


Dex: Ti si meni privlačnija... na svaki mogući način. Bianca: Baš si nesretnik. Dex: Zato što te neću imati? Bianca: Ne mogu ti odgovoriti na to. Dex: Onda ću provesti svoje noći zamišljajući kako sam svaku noć s tobom. Više sam uzbuđen od samoga razmišljanja da sam s tobom, nego da budem s bilo kojom drugom. Želiš li vidjeti? Nekoliko sekundi kasnije, Dex je poslao sliku. Imao je ogromnu izbočinu u sivim boksericama. Mišići između mojih nogu su počeli pulsirati. Izgledalo je kao da tu krije ogromnu zmiju. Vilica mi se otvorila. Nisam znala što bih rekla. Dex: To je ono što mi radiš, Bianca. Toliko sam tvrd da boli. Bianca: Sljedeći put kada mi pošalješ sliku svoga penisa, možda bi se trebao potruditi da se ne vidi Banditova šapa. Nekako upropaštava učinak. Dex: Trebala bi ići spavati. Trebaš se odmoriti za sutra. Bianca: Što je sutra? Dex: Sastaješ se sa mnom u mom uredu. Unajmio sam fotografa da uslika slika koliko god ti srce želi. Kako sam i bio na početku obećao. Otkrivam se.

93


Poglavlje 13

Josephine je uletjela u moj ured. “Gospodin Aster je stigao.” Gledajući u sat deseti put u nekoliko minuta, ispustio sam frustrirajući uzdah. Nadajući se da ću dobiti nekoliko minuta nasamo s njom, rekao sam Bianci da je slikanje zakazano u 9:30, iako je Josephine zakazala da fotograf stiže u 10 sati ujutro. Gospodin Aster je uranio petnaest minuta, a gospođica Georgia kasni petnaest minuta. Počeo sam gubiti nadu da će Bianca uopće doći. “Reci mu da ću mu se pridružiti za par minuta, Josephin.” “Da, gospodine Truitt.” Lupao sam prstima po stolu još deset minuta, odustao sam i poslao Bianci poruku. “Kako se čini da ti izgleda nećeš doći, postoji li možda neka posebna poza koju bi željela za svoj članak?” Kada ni nakon nekoliko par minuta nije odgovorila, odlučan sam otišao upoznati gospodina Astera. Bio je s dvije žene, svaka mu je stajala s druge strane. “Gospodine Truitt. Joal Aster. Čast mi je upoznati vas. Bio sam jako uzbuđen kada sam jučer dobio poziv iz vašeg ureda.” Rukovao sam se s njim. “Nešto je iskrsnulo, trebat ćemo ovo brzo završiti, nadam se da to neće biti problem.” “Naravno da nije. Znam da ste vi zauzet čovjek.” Pogledao je u ženu sa svoje lijeve strane i klimnuo glavom. “Cheri možeš li mi dodati fotoaparat i našminkati gospodina Truitta dok Brenna namješta rasvjetu.” Nakon što sam im pokazao svoj ured, sve troje su se bacili u akciju. Joal i Brenna su počeli premještati namještaš i postavljati osvjetljenje, dok je Cheri stavljala bijeli ručnik oko moga vrata. “Stavit ću vam samo malo hidrante kreme i pudera,” rekla je, “Zapravo vama ne treba mnogo toga. Vaša struktura kostiju je izvanredna, kamera će vas voljeti.” Kada je Cheri počela raditi, dosta vremena je stajala ispred mene sa svojim sisama u visini mojih očiju. Bilo je jako teško ne pogledati u njih s obzirom na to da je imala duboki V izrez na majici. “Hoće li nam se vaša žena pridružiti na slikanju?” “Nisam oženjen.” Nagnula se naprijed da nanese neko sranje na moju bradu i nasmiješila se. Prvi put sam ju pogledao u lice i shvatio da je privlačna. 94


Divlja, kovrčava, plava kosa uokvirila je njezino lijepo lice. Cheri mi je rekla da gledam dolje da mi može nanijeti i neko sranje na oči što ne reflektira svjetlo, i poprilično sam siguran da se namjestila da ja imam dobar pogled na njezin dekolte. Bilo je primamljivo, zatvorio sam oči. Držao sam ih zatvorene i dok je nanosila puder na moje lice, pa sam se pokušao malo opustiti. Joel i Brenna su stvarali mnogo buke dok su premještali stvari, stoga nisam čuo kada je Josephine ušla. “Gospodine Truitt. Gospođica Geoirge je stigla. Hoću li je uvesti?” Pogurao sam Cheri, skinuo ručnik s vrata i ustao se. “Trebao bih s njom prvo porazgovarati. Da li je na recepciji?” “Jeste.” Moj je ured bio u jugoistočnom katu na trideset i trećem katu, trebalo je proći dva duga hodnika do recepcije. Tamo su bila staklena vrata koja vode do recepcije. Moje srce je lupalo kao ludo u mojim grudima kada sam ugledao Biancu kako sjedi na kauču za goste kraj recepcije. Gledala je dolje u svoj mobitel, nije me vidjela dok nisam došao ispred nje. “Bianca. Drago mi je što si nam se odlučila pridružiti.” Ustala je. Odmah sam znao da nešto nije bilo u redu, po njezinom pogledu. “Što se dogodilo?” “Moj taxi je doživio nesreću. Neki nas je idiot udario odzada, a kada je ludi taxista izašao van i počeo vikati na drugoga vozača, lik se vratio u rikverc i po drugi put se zabio u nas.” Počeo sam ju prepipavati, ne znajući što ću dovraga naći. Rupu negdje, možda? “Jesi li dobro?” Nasmijala se. “Dobro sam. Ali poprilično kasnim.” “Koga boli briga za to. Jesi li sigurna da si dobro? Boli li te išta?” “Moj vrat je malo ukočen. Ali nije mi ništa. Vjerojatno je to posljedica od trzaja nakon što nas je idiot udario.” “Trebali bismo otići u bolnicu da ti pregledaju vrat.” “Dobro sam. Stvarno.” Uhvatio sam ju za lice i pogledao ju u oči. “Jesi li sigurna?” “Jesam, sigurna sam.” Bez razmišljanja, povukao sam Biancu prema sebi, omotao sam ruke oko nje i uzdahnuo duboko dozvoljavajući da me svjež zrak dovede u red. Pokušavao sam se opustiti cijelo jutro, ali ovo... ali ovo je bilo potrebno da bi mi to uspjelo. Poljubio sam ju u vrh glave. “Drago mi je da si dobro.” Nema jebene šanse da ju još pustim iz zagrljaja. Ali činilo se da je njoj neugodno, šapnula je. “Dex. Tvoja recepcionarka bulji u nas.” 95


“Pusti ju da jebeno zuri.” “Ne, stvarno. Dobro sam. Trebali bi... trebali bi prijeći na posao.” Osjetio sam da joj se tijelo ukrutilo u mom naručju i pustio sam ju. Pročistio sam grlo i rekao. “Fotograf i njegova ekipa su u mom uredu i pripremaju se. Dođi. Pokazat ću ti brzo sve okolo prije nego što dođemo u moj ured.” Moj otac je po prirodi bio hvalisavac. Meni je bilo neugodno pokazivati moje bogatstvo, ali bio sam očajan kada je u pitanju bila Bianca. Učinio bih sve da ju impresioniram. Prije nego što smo krenuli u moj ured, proveo sam je po katu i pokazao joj sva različita odjeljenja, upoznavajući ju s ljudima dok smo hodali. Ako ćemo biti iskreni, moja nazočnost je zbunjivala više njih. Mora da je prošlo više od godine dana od kada sam došao u neka od ovih odjeljenja. Većinu dana, bio sam zatrpan iza stola s hrpom dokumenata ili sam bio na nekim sastancima. “Mnogo je veće nego što sam mislila da će biti.” Bianca je rekla kada smo napustili odjeljenje analitičara. Podigao sam obrvu. “Nadam se da misliš na Montague, a ne na sliku koju sam ti poslao prošlu noć.” Njezina se prekrasna koža zacrvenila. “Voljela bih da ovo ostane profesionalno, gospodine Truitt.” Stao sam nekoliko vrata dalje od mog ureda. Bianca je stala nakon nekoliko koraka kada je shvatila da ne idem za njom. “Gospodine Truitt?” Pitao sam. “Pokušavam da ovo bude profesionalno.” Prišao sam joj bliže i nagnuo se da joj šapnem na uho. “Onda bi me možda trebala zvati nekako drugačije. Jer kad čujem da me zoveš gospodine Truitt postanem tvrd kao kamen. Razvio sam poprilično veliki broj vizualnih uloga dok smo se dopisivali preko tjedna, gospođice Georgie. A čuti tebe kako me zoveš gospodin Truitt jedna je od mojih najdražih scena, zapravo.” Kada sam se povukao da joj pogledam lice, oči su joj bile proširene i gledao sam kako pokušava progutati. Bio sam siguran da još imam učinka na Biancu Georgie fizički - to nije bio naš problem. Njezino sam povjerenje morao ponovno zaslužiti. “Dođi, Upoznat ću te s Joel Aster.” Dozvolio sam Joelu i njegovom timu da rade idući sat što god požele. Bianca je stajala u pozadini, i u jednom trenutku sam je vidio kako priča s Cheri, gospođica Velike sise. Pokušao sam uhvatiti što njih dvije pričaju dok sam pozirao za slike, ali bilo je skoro pa nemoguće. Zakleo 96


bih se da sam vidio kako se Biancina čeljust stegnula. Naposljetku, zatražio sam pauzu. Povukao sam Biancu na stranu, rekao sam. “Osjećaš li se dobro?” “Baš savršeno.” To ne zvuči dobro. “Što nije u redu?” Slegnula je ramenima. “Ništa. Mislim da bih sada mogla otići. Fotografiranje se izgleda bliži kraju, a Cheri se izgleda čini kao da bi ti mogla pomoći u svemu što ti je potrebno.” Išao sam prema svojem osjećaju. “Zapravo, trebam te. Uskoro smo gotovi ovdje, ali mislio sam da bi novine dobile ekskluzivu ako vide gdje ja živim.” “Gdje živiš?” Okrenuo sam se prema fotografu koji je namještao fotoaparat. “Jeal. Što misliš da napraviš par slika u mom stanu na Central Park West?” On je skoro zaslinio. “To bi bilo odlično. Mislim da smo snimili dovoljno dobrih slika ovdje u uredu. Nekoliko slika od tamo gdje živiš dalo bi ljudima unutarnji pogled na Dexa Truitta.” To je upravo ono na što sam računao. “Odlično. Nazvat ću svog vozača. Ima mnogo prirodnog svjetla u stanu. Poprilično sam siguran da nećemo trebati pomoć šminkerice i majstoricu za rasvjetljenje.” Okrenuo sam se pogledam Biancu. “Gospođica Georgia nam može reći što bi voljela vidjeti u stanu.” *** “Pametan pas,” mrmljao sam ispod glasa. Bandit nas je dočekao na ulazu, došao je do mene na kratko maženje, i otišao pravo Bianci. Sagnula se prema njemu i on je zabio svoju glavu u njezina prsa, skoro ju srušivši. Nije ni čudo što se tako dobro slažemo. Ti si moj novi kopilot, Bandit. Zagrij ju, ali sačuvaj meni malo toga, hoćeš li, prijatelju? “Bandit. Pusti Biancu da barem uđe unutra.” “Izgleda da se tvom psu zbilja sviđa. Jedva da je i primijetio da smo mi tu.” Joel je rekao. “Možeš li ga kriviti?” Unutra sam dao Joelu brze upute gdje je kuhinja i dnevni boravak. Dok je gledao pogled na Central Park, vratio sam do vrata, Bandit se još umiljavao Bianci. Uhvatio sam ga za ogrlicu i lagano ga povukao. “Dođi, prijatelju,. Podmitit ću te s poslasticom.”

97


To je kupilo moga kopilota, uzeo je poslasticu i otišao iza u spavaću sobu. Izgleda da je preuzeo to mjesto za sebe i da je tamo skrivao svoje cijenjene stvari - poslastice. Bianca je čistila svoju suknju od njegove sive dlake na njezinoj crnoj suknji, i primijetio sam da njezina zelena košulja ima mokri krug preko njezine lijeve dojke. “Izgleda da je moj pas ostavio svoj trag na tebi.” Sada je moj red. Pogledala je dolje i nasmijala se. “On je slinavac.” “Pričaj mi o tome. Ne mogu ga natjerati da spava nigdje drugdje, stalno je na mom krevetu. Nekih jutara se bojim da će moja spremačica pomislit da imam problema s mokrenjem.” “Mislim da je jako slatko što mu dozvoljavaš da spava s tobom u krevetu. Ali teško je prekinuti tu naviku, a psi postanu teritorijalni kada... znaš... ti imaš firmu.” “Možda bi se trebao odmah sada naučiti. Jesi li slobodna da ostaneš večeras?” Bianca je okrenula očima prema meni.” Hoćeš li me provesti kroz stan ili što?” Joel je bio zauzet slikajući različita mjesta u stanju u dnevnom boravku da provjeri prirodno svjetlo koje je ulazilo izvana, pa sam stavio ruku na Biancina leđa. “Naravno. Što kažeš na to da ti prvo pokažem spavaču sobu?” “Koji šok što si to predložio?” Bianca je dobila pravu turneju od obilaska moga stana; izgledala je znatiželjno dok smo ga obilazili. Primijetio sam kako je ostala na vratima moje spavaće sobe. Pokušavala je zadržati distancu i koliko god sam to shvaćao, moja potreba da ju gurnem naprijed bila je jaka koliko i njena da me gurne natrag. Imao sam osjećaj da je ovo borba izdržljivosti. Ono što ona nije shvatila je to da smo mi već imali našu prvu bitku. A ovo sada je rat - onaj koji planiram pobijediti. Kada smo došli do moga ureda, otvorio sam vrata i brzo ih zatvorio. Dolazak u moj stan nije nešto što sam planirao učiniti, zaboravio sam na nered koji sam ostavio na stolu. “Nered je unutra,” Rekao sam i prošli smo do idućih vrata. Ali se Bianca nije obazirala na to. “Što to skrivaš tamo?” “Ništa.” Zaškiljila je. “Još tajni?” “Nije tako.” 98


“Pa onda mi pokaži sobu. Što sada skrivaš od mene, Dex? Ili bih te trebala zvati Jay kada lažeš?” Prekrižila je ruke preko prsa. Nema šanse da iz ovoga izvučem. Duboko sam udahnuo. “U redu.”

99


Poglavlje 14

Nisam znala što da kažem. Samo sam stajala i zurila. Ogroman stol je bio pretrpan neredom. Tamo je bila hrpa drvenih strugala, raznih vrsta drvenih blokova koji su bili rezbareni i zanemareni, knjiga uputa koja je bila otvorena, a nju je držao telefon i razni alati za rezbarenje razbacani svuda po stolu. Ali to nije bilo ono što je doprlo do mene. To je bila otvorena kutija za prvu pomoć, zajedno sa zgužvanim papirom, krvavim papirom i barem pola tuceta zavoja. Dex je stajao iza mene. Ni jedno od nas nije progovorilo od kada je upalio svijetlo. Okrenula sam se prema njemu. “Zašto?” “Zašto što?” “Zašto si mi rekao da rezbariš?” “Želiš li istinu?” “Naravno da želim.” Provukao je ruku kros svoju gustu crnu kosu. “Nemam jebeno pojma. Želio sam zvučati kao običan tip, pretpostavljam.” Usna mi se trznula. “Ti nemaš pojma što obični tipovi rade kao hobi, zar ne?” “Odgojen sam s mnogo privilegija, Bianca. Da sam ti rekao da sam išao u fensi srednju školu i provodio svoje vikende jedrenjem na regatama, što bi ti mislila?” Imao je pravo. Jedna laž se lako može pretvoriti u mnogo njih. “Samo da se zna, hodala sam s mnogo običnih tipova i ni jedan od njih nije rezbario, Dex.” “Zabilježio sam.” Poprilično sam sigurna da ni jedan od njih nije rekao ’zabilježio sam’.” Osmjehnuo se s polu srcem. Mogla sam vidjeti da se osjeća loše zbog onoga što je učinio. Zapravo, bila sam poprilično sigurna da je sam sebe maltretirao zbog toga što mi je konstantno lagao. Zastala sam na vratima kada je Dex ugasio svjetlo. “Priznat ću ti to. Posvetio si se izmišljenom liku.” Zagunđao je. “Ili bih trebao biti posvećen.” Nakon što je moja tura završila, Joel je bio spreman za fotografiranje. Napravio je nekoliko slika Dexa kako stoji kraj prozora i gleda u Central Park, slijedile su slike kako stoji kod ogromnog kamina koji je bio u 100


centru dnevnog boravka. Ali meni je bila najdraža ona gdje Dex sjedi na kauču. Joel je taman uzeo pauzu od slikanja kada je Dexu zazvonio mobitel. Izvinuo se i otišao sjesti na kauč da razgovara o poslu, bar od onoga što sam mogla čuti što je on pričao, bila je to njegova tajnica. Dok je Dex pričao, Bandit se popeo na kauč i legao kraj njega, stavljajući svoju veliku glavu na gospodarevo krilo. Automatski je milovao psu glavu dok je razgovarao s Josephinom. S druge strane sobe, Joel je uzeo fotoaparat i počeo slikati njih dvojicu. Mogla sam samo zamisliti koliko će ova slika izgledati osobno. Do vremena do kada je Dex prekinuo razgovor, Joel je počeo skupljati svoju opremu. “Gotov si?” Dex je pitao. “Mislim da imam i više nego što je potrebno. Bit ćete sretni s krajnjim rezultatom.” Dex je klimnuo glavom i onda pogledao u mene. “Učini mi uslugu, Joel? Uslikaj još jednu. Volio bih se uslikati s gospođicom Georgie.” “Naravno.” Dex je ispružio ruku prema meni, osjećala sam se glupo što se smješkam na pomisao da ću se slikati s njim, otišla sam i stala kraj njega. Omotao je ruku oko moga struka i privukao me bliže k sebi. Joel je uslikao par slika i onda je Bandit odlučio krenuti u akciju. Skočio je između nas, stavio je po jednu šapu Dexu i meni na prsa. Smijali smo se dok je Joel slikao. Postala je malo neugodna situacija dok je Joel nastavio s pakiranjem svoga pribora. Pa, barem sam je tako osjećala. “Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas gospodine Truitt. Dostavit ću ove slike u vaš ured u roku od dva tjedna.” Dex je klimnuo glavom. “Hvala.” “Idete li u gornji dio grada?” Joel se okrenuo prema meni. “Možda bi mogli podijeliti taxi?” I prije nego što sam progovorila, Dex je rekao. “Zapravo. Moram još prijeći s Biancom neke stvari u vezi članka. Možeš li ostati još koji minut?” Nije bilo pametno za mene da s njim ostanem nasamo. “Voljela bih to, ali imam sastanak na koji moram ići.” Dex mi neće ovo olakšati. “Dvije minute. Reći ću svom vozaču da te odveze gdje god budeš trebala otići kada završimo, tako da nećeš morati gubiti vrijeme da uhvatiš taxi.” 101


Otpratio je Joela do vrata i prije nego što sam uspjela odgovoriti. Kada se vratio u dnevni boravak, sjedila sam na kauču i masirala vrat. Stvarno me je počeo boljeti. “Vrat te još uvijek muči?” Klimnula sam. “Samo mišići. Ništa što topla kupka ne može popraviti.” “Opusti se.” “Što?” Dex je pokazao da sjednem na rub kreveta. “Ovi prsti nisu nikakvi u rezbarenju, ali zato znaju odlično masirati. Daj mi da ti barem s tim pomognem.” Opet, nije čekao na moj odgovor. Umjesto toga, izuo je cipele, popeo se na kauč i sjeo iza mene. Sjedila sam između njegovih nogu. Upravo sam htjela prigovoriti, kada su se njegovi prsti našli na mome vratu. Bože, kako je to dobar osjećaj. Dvije minute, neće mi ništa biti. Dex nije lagao; definitivno je bio odličan u masiranju. Njegovi su palci išli gore dolje niz moju kralježnicu i imao je dobar stisak, radio je krugove da opusti mišiće. Opuštajući se, glava mi se spustila, dok mi brada nije praktički dodirivala prsa. Izgubila sam pojam o vremenu dok je on trljao i pritiskao sva prava mjesta. U jednom trenutku, pomaknuo mi je glavu na lijevu stranu i fokusirao se na pravo mjesto. Mali uzdah mi je pobjegao s usana prije nego što sam ga mogla zaustaviti. Nakon toga, čak sam mislila da mi se i vrat opustio, počela sam osjećati da se druge stvari događaju. Dex je postao uzbuđen, a pošto sam sjedila između njegovih nogu, doslovno sam mogla osjetiti njegovu erekciju koja nabija o moju guzu. Bože koji dobar osjećaj. Veliki dio mene je želio uživati u tome, osjećaj njegovih prstiju na mom vratu i njegovom kurcu utisnutom u moju guzu koji je postajao još tvrđi. Ali onda sam se sjetila drugoga puta kada sam Dexa osjećala uz svoju guzu. Samo što to nije bio Dex... bio je to Jay. U noći kada se pojavio u mome stanu nenajavljen, i ja sam ga praktički zaskočila. Proveo je sat vremena sa mnom kao Dex i onda je došao u moj stan i proveo sa mnom još pola sata kao Jay. Čak nije ni trebao pauzu između svojih laži. Osjećala sam se kao da me netko zalio kantom hladne vode. Naglo sam ustala. “Trebala bih otići.” Dex je ustao sa mnom. “Oprosti. Nemoj ići. Pokušao sam sve. Čak sam mislio i na to kako sam vidio kako mi se baka i djed sexaju, ali čak mi ni to nije moglo pomoći da smiri moje tijelo da ne reagira na tebe i tvoju blizinu. Nisam tražio da ostaneš da bih imao nešto fizički s tobom. Nisam te htio pokušati zavesti.” 102


Čudno, ali vjerovala sam mu. “Zašto si me pitao da ostanem, Dex?” “Htio sam se uvjeriti da se stvarno osjećaš dobro zbog nesreće koju si doživjela jutros. Ali isto tako sam te htio uvjeriti da mi daš priliku da izađemo na spoj. Možemo li početi iznova? Znam da sam kraljevski zajebao - samo mi daj priliku da ti pokažem da sam čovjek kojemu možeš vjerovati.” To je bilo samo pola problema. Meni je problem bilo povjerenje. Znam da imam probleme s taticom koji su bili ukorijenjeni u mene. Ali isto tako sam znala da je nemoguće biti uz Dexa i da se nešto fizički ne dogodi između nas. A biti s njim fizički prije nego što bih mu u potpunosti vjerovala, bila bi ogromna pogreška. “Trebam malo vremena, Dex.” “Koliko vremena?” “Ne znam.” Izgledao je kao da je u panici. “Možemo li bar nastaviti chatati navečer?” “To nije dobra ideja.” “Bianca... što mogu učiniti?” Zapravo sam se osjećala loše zbog njega. Posegnula sam rukom naprijed i stavila ju na njegova prsa. “Daj mi vremena. Barem nekoliko tjedana.” Gledao je u moje oči. Vidjevši u njima da mislim to što govorim, samo je slegnuo ramenima. “U redu.” Popela sam se na vrhove prstiju i poljubila ga u obraz. “Čuvaj se, Dex.”

103


Poglavlje 15

“Proklet bio, Clement.” Ponekad kad bih bio frustriran situacijom s Biancom, provodio sam vrijeme gledajući video snimak na YouTube mog neprijatelja koji rezbari drvo. Klinac je mogao izrezbariti sve živo bez ijedne porezotine na ruci. Ljutio me je, ali me istodobno i oduševljavao. Budi bolji, Dex. Moraš se poboljšati. “Usput, lijepa frizura.” Rekao sam zaslonu, misleći na njegovu plavu kosu koja je bila iste dužine na glavi, izgledajući kao posuda. Nisam se trebao ovako mučiti, ali u zadnje vrijeme, radio sam sve samo da se okupiram u vrijeme kada nemam posla. Bianca nije htjela nastaviti s našim chatom i htjela je nekoliko tjedana odmora od mene. To je u osnovi značilo da Dexter polako ludi i da će oslijepiti koliko drka. Zavjetovao sam se da ću iskoristiti ovaj dan za rezbarenje. Zbog toga što je ona rekla da me ne želi vidjeti, nije značilo da joj ne mogu pokazati da sam mislio na nju. Volim misliti da je ovaj period vremena Operacija Banca Georgia povratak. Korak prvi: naučiti rezbariti da joj možeš napraviti neke romantične rezbarije. Sve drvene stvari! Kladim se ako uključim i svoj mozak, mogao bih izrezbariti jarca koji bi bio upola dobar kao onaj što sam joj kupio. Okrenuo sam se prema Banditu koji je sjedio kraj mene i gledao kako Clement rezbari. “Ovo je genijalno. Zar ne? Pokazuje joj da se trudim. Osjećajno i originalno u isto vrijeme.” “Vau!” Utipkao sam: kako napraviti jarca. Na nesreću, nije postojao ni jedan video koji bi to pokazao. Nasumice sam stisnuo prvi klip koji mi se prikazao. To je bio neki tip s Australijskim naglaskom koji drži bucmastu djevojčicu. Zapravo iza njega je sjedio pravi jarac. “Ajde Bree, reci tata.” Svaku puta kada bi čovjek rekao riječ “tata”, jarac bi ispustio dugi zvuk “Baaa”. Malena djevojčica bi se svaki put smijala. “Reci tata.” Jarac bi odgovorio, “Baaa.” 104


Smijeh. “Reci tata... tata,” čovjek je ponovio. “Baaa.” Smijeh. Smijeh. Što sam ja to koji kurac gledao? Čovjek se okrenuo prema jarcu. “Mate, možeš li prestati na trenutak? Neće reći ako ju budeš nastavio nasmijavati.” “Baaa!” Smijeh. Smijeh. Smijeh. Video je završio. Automatski sam stisnuo replej. Bilo je ovisno, i slatko rekao bih, usta su me boljela od smijeha. Okrenuo sam se prema Bandiru. “Zamisli to? Razgovarati s ljubimcem kao s čovjekom i očekivati da te razumije?” “Vau!” Naziv videa je bio.”Pixy i Bree kažu tata.” “Ovo je tako smiješno.” rekao sam, diskretno sam označio video. Taj tip Chance Bateman, imao je cijeli YouTube kanal s mnogo verzija njegovih dvoje djece i jarca. Ovo će mi dobro doći jednog dana kad se budem trebao uvjeriti da ja nisam jedini koji je poludio. Jebiga. Pretplatio sam se na kanal. Iako sam se zavjetovao da neću zvati Biancu, to nije značilo da ne mogu napraviti par trikova koji će učiniti da mi neće moči odoljeti i da će me nazvati. Kada je telefon zazvonio, posumnjao sam da je ona. Javio sam se. “Bianca... Ja -” “Ti si sišao s uma.” Šmrknula je. Ili se smijala ili je plakala. Ona se smijala. “Smiješ se, zar ne?” “Dex Truitt... Mislim da ću morati izmijeniti članak i na kraju navesti da si ti u potpunosti skrenuo s uma.” “Da, ali ti se smiješ.” “Kako si uopće ušao u moj stan?” “Recimo samo da će tvoj momak za održavanje imati jako lijep Božić ove godine.” “Umrla sam od straha. Mislila sam da je to stvarna osoba, da je netko provalio u moj stan i da čeka da me ubije.” “Smiješ se!” Ponovio sam ponovno. “Smijem se.” nastavila je. “Ti si stvarno lud.” Kupio sam onu Liza Minnelli statuu od vlasnika Jayevog lažnog stana i odlučio da se odveze kod Biance. Rekao sam mu da je namjesti da ju ugleda iste sekunde kada uđe u stan. Pokazujući Jayeve lude strane je 105


definitivno bilo riskantno, ali sam se nadao da će moći na to vrijeme gledati s humorom. “Pa, sada moraš smisliti način kako da se riješiš smrada u mom stanu od onog iz kojeg si mi dostavio statuu.” I prije sam se smijao, ali sada sam umirao od smijeha. “Poslat ću sutra po to.” “Zbogom, Dexter.” “Zbogom, Bianca.” Nakon što sam spustio slušalicu, pogledao sam u Bandita i nasmijao se pobjednički. “Svidjelo joj se.” *** U nedjelju, sam otišao na Brooklyn Flea. Neki ljudi su imali dilere drogom; ja sam imao drvenog dilera. Došao sam do Jalenieovog štanda. “Hej, kupio sam drvenog jarca kod tebe nedavno. Nisam siguran sjećaš li se.” Stariji čovjek me pogledao od glave do pete. “Da. Sjećam te se.” Rekao je sa snažnim Afričkim naglaskom. “Jesi li zainteresiran za nešto drugo?” “Zapravo, želio bih te pitati za čudnu uslugu.” “Ok.” “Pokušao sam sve online i izgleda da ništa ne djeluje. Trebam naučiti rezbariti drvo i pitao se bili bi me mogao naučiti, platiti ću ti.” Nagnuo je glavu nazad i nasmijao se. “Trebale su mi godine da naučim kako se ovo radi, usavršavao sam svoje vještine još kao dječak dok sam živio u Keniji.” “Ne mogu zamisliti da ja to radim tako dobro kao ti, ali radovao bi se tomu da mogu napraviti barem nešto, a da u procesu si ne odsiječem prste. Iako izgleda patetično, dokle god je prepoznatljivo, to će biti dobro.” “Dečko, zašto bi se za ime svega uopće htio opterećivati time?” Zaškiljio je prema meni. “Radiš ovo zbog neke žene?” “Ti si pametan muškarac, Jelani.” “Ah. To ima smisla.” “Gle. Znam da ovo zvuči ludo. Kada sam kupio jarca od tebe, rekao sam joj da sam ja to izrezbario. Ali na kraju je saznala istinu. Žalim što sam joj ikada lagao i nadam se da ću joj dokazati koliko mi je žao tako što ću napraviti nešto slično. U osnovi, očajan sam, jako sam blizu da 106


izgubim jedinu ženu prema kojoj sam ikada išta osjećao. Učinit ću sve ili platiti koliko god želiš da me naučiš.” Ispustio je dug uzdah prije nego što je zapisao adresu. “Nađi se sa mnom popodne u 14h, ovdje.” Nisam imao vremena da odem skroz na drugi kraj grada i vratim se na vrijeme, pa sam otišao u Brooklyn na kavu, hodao sam malo okolo dok nije došlo vrijeme da odem na adresu u Williamsburg. U 14h, sam pokucao na vrata i čekao. Otvorio mi je stariji čovjek i nije ništa govorio, maknuo se sa strane da me pusti da uđem. Njegova glava je bila u potpunosti ćelava, što sam tek sada shvatio, jer je do sada kada sam ga god video nosio Afričke tematske kape. Poveo me dolje u podrum gdje mu je bila smještena radionica. “Ne znam zašto, ali zamišljao sam te s puno kose ispod te kape,” rekao sam, pokušavajući započeti neki razgovor. Nije se činio zabavljenim. Ovo je bio pomalo neugodni početak. “Znači ovo je mjesto gdje se magija događa, ha? Kako si počeo s rezbarenjem drveta?” “Djed me naučio. Prodavali smo ih turistima u Nairobi.” Izvadio je neki alat na stol i pokazao mi da sjednem kraj njega. “Tri stvari koje moraš zapamtiti su da uvijek kreneš polako, imaj jako oštar nož i drži svoje ruke zaštićenima.” Dao mi je neke rukavice. “Neću ti reći što da radiš. Pokazat ću ti. Gledaj i radi ono što ja radim.” Jelani je već olovkom nacrtao na dva drveta oblik životinje. U tišini sam slijedio svaki pokret koji je on napravio. Praktički si nismo ništa rekli cijelo vrijeme. Trebalo nam je skoro dva sata, zato što smo tako sporo rezbarili drvo. Pri kraju, Jelani se okrenuo prema meni. “Nemam ni malo kose zbog kemoterapije. U sred tretmana sam. Rak crijeva.” Oh, ne. “Žao mi je. Nisam znao.” “U redu je.” “Kako se osjećaš?” “Ima dobrih dana i nekih jako loših. Danas je dobar dan” “Drago mi je to ćuti.” Razmišljao sam o činjenici da nikada ne znaš kakav križ ljudi nose. Moji problemi s Biancom činili su se običnim, u usporedbi s rakom. Na kraju, završio sam s polu pristojnim jarcem, jadna usporedba s Jelanievim radom. Ali ipak, bio je rad, i ponosno sam mogao uzeti cijelu zaslugu za to. 107


“Ne mogu ti dovoljno zahvaliti što si uze vremena i pokazao mi ovo.” Posegnuo sam u džep i izvadio smotuljak novčanica. Držeći ruke ispred sebe, rekao je. “Ne.” “Molim te ....” Jelani je odgurnuo moju ruku. “Moram ti nešto dati.” rekao sam. “Onda se vraćaj jedanput tjedno.” Je li on to upravo rekao ono što mislim da je rekao? “Želiš da se vratim i da ponovno ovo radimo?” “Da. Cijenim društvo. Pomaže mi da mi skrene misli. Kada živiš sam, razmišljaš previše. Ovo je bila kao terapija za mene.” Njegov me zahtjev šokirao, ali postojao je samo jedan odgovor. “Mogu to učiniti.”

108


Poglavlje 16

Napustivši svoj stan krenula sam na posao, primijetila sam crni gradski auto parkiran ispred. Srce mi je poskočilo. Dex je prekinuo svoje obećanje o tome da me neće vidjeti, i ne mogu reći da sam razočarana. Vozač je izašao iz auta i obišao ga. Klimnuo je. “Gospođice Georgie.” Čekala sam da se spusti prozor ili da Dex izađe, ali ništa od toga se nije dogodilo. “Gdje je Dex?” “Gospodin Truitt mi je dao instrukcije da ovaj tjedan budem vama na raspolaganju.” “On nije ovdje?” “Ne. Želi da vas sigurno odvezem na vašu destinaciju.” “Oh. Um... ok. Hvala.” Otvorio je zadnja vrata da uđem u auto. Nakon što sam mu dala adresu svoje zgrade, odmah sam uzela mobitel. Dex se javio. “Bianca.” Zvuk njegovog dubokog, umirujućeg glasa uhvatila me drhtavica. “Što to radiš?” “Mnogo je udobnije nego na mom biciklu, zar ne?” “Jayev bicikl, da.” Tresla sam glavom. “Jedino mogu zamisliti kako si brzo radio taj dan da nabaviš bicikl, usput.” “Samo ću reći, da sam bio jako motiviran.” “Što je to s iznajmljenim vozačem?” “Mislio sam da bi ti se svidjela pauza od opasnih taxija. A i nadao sam se bržem napretku. Sam će biti tvoj cijeli tjedan.” “To stvarno nije potrebno,” “Znam to. Ali ako ne mogu biti s tobom, barem znam da si sigurna i da si u dobrim rukama.” “Ne mogu ga koristiti večeras.” rekla sam. Kako sam točno trebala da mu kažem da sam prihvatila poziv za izlazak od svog radnog kolege? Jedan od urednika, Eamon Carpenter, pitao me da izađem s njim. Riječ ’ne’ bila mi je na vrh jezika, ali onda sam shvatila da bi mi izlazak s nekim tko nije Dex mogao dobro koristiti. Prekinula sam svoje samonametnuto pravilo da ne izlazim s nikim s kim radim, ali ovo će biti 109


test za mene, koliko moje srce zapravo pripada Dexu. Nismo bili ekskluzivni, pa sam se s time mogla opravdati. Apsolutno sam sigurna da neće biti ništa fizičkoga između mene i Eamona. Pa, sam mislila da tu nema nikakve štete. Osjećala sam se prisiljenom da budem iskrena prema njemu. “Idem na spoj večeras. I ne bih se osjećala dobro da uzmem tvoj auto.” Nije se čulo ništa osim mrtve tišine. Zaklela bih se da je poklopio. “Jesi li još tu?” “Da.” Počeo je progovarati. “Samo sam ostao malo zapanjen, da budem iskren. Nisam bio... mislim, ja...” “Ti nisi bio što?” “Nisam se viđao s nikim. Jednostavno sam pretpostavio...” Imao je problema reći to. “Pretpostavio si da neću s nikim izlaziti tijekom ove pauze?” “Pretpostavljam da sam se samo nadao.” Još tišine prije nego što je ponovno progovorio. “Gdje te vodi?” “Bistro Nine.” Rekla sam. “Nije ništa ozbiljno, Dex. Ne planiram mu dozvoliti... ništa.” Disanje mu je postalo teže. “Jesi li dobro?” “Moram ići.” naglo je rekao. “U redu, ja...” Poklopio je prije nego što sam mogla reći još nešto. Kasnije, kada sam stigla u svoj ured, na mom stolu je stajao paket. Otvarajući ga, shvatila sam da su to slike koje je Joel slikao u Dexovom stanu. Dex je navodno izabrao najbolje za članak. Od onih koje je on izabrao, izabrat ću tri ili četiri. Prvih nekoliko bilo je gdje je Dex stoji ispred prozora. Divila sam se njegovoj ljepoti; njegova sjajna crna kosa, visoki stas, njegova upečatljiva odjeća, njegove velike, muževne ruke. Na jednoj od tih slika podsjetio me je na mnogo zgodniju verzija James Bonda kojeg je glumio Pierce Brosnan, ali s više brade. Tu su bile još dvije slike njega ispred kamina. Sljedeći par slika bile su one gdje su on i Bandit na krevetu. Srce mi je poskočilo. Posljednja je bila uokvirena i imala je poruku. Gospodin Truitt želi da imaš ovu. Nije za članak. To je bila slika Dexa, mene i Bandita, ona gdje je pas stavio po jednu šapu na svakoga od nas. Činila me je emotivnom. Očito je to poslao prije našeg razgovora jutros. Krivnja me je sustigla. Proklet da si, Dex. 110


Zbilja nisam htjela ići na spoj s Eamonom. Bila sam prisiljena samoj sebi dokazati da se još uvijek mogu povezati s nekim, iako je moje srce uništio Gospodin Lovator. Bio je to samo zaštitnički mehanizam. Duboko ispod, znala sam... ali Dex nije. *** Bila sam sigurna Eamon može vidjeti da sam zaokupljena nečim drugim. Stalno sam provjeravala mobitel da vidim da mi nije Dex poslao poruku. Nije rekao ni riječi od kada sam mu jutros rekla za spoj, i pitala sam se da nisam to kraljevski zajebala. Mentalno sam šutnula samu sebe zato što sam tako opsjednuta Dexom, dok sam na spoju s drugim muškarcem. Trudeći se da razgovaramo, okrenula sam svoj um na drugu stranu, “Što se novo događa na tvojoj strani časopisa? Koji je sljedeći projekt?” “Sređujem intervju s Harry Angelini iz Markel tvrtke sljedeći tjedan. Ali iskreno, tvoj intervju s Truitt je ono o čemu svi govore.” Divno. Toliko o tome da ću skrenuti misli s njega. “Da. Prošlo je jako dobro.” “Nisam imao priliku pročitati prvi nacrt, ali ljudi pričaju kako je u potpunosti bio iskren, kao da si provela mjesece s njim.” “Bio je... u tekućem formatu.” Pročistila sam grlo. “Smatrala sam da je tako bolje, nego da sve to požurujem.” “Mislim da možda ima nešto u tome.” Konobar je došao s malim pladnjem. “Desert za vas.” “Nismo naručili desert.” “Da. Pa, zapravo, netko je nazvao i rekao da želi da ga dobijete.” Kada sam pogledala dolje u pladanj, uzdahnula sam. Sjedeći na karameli bile su dvije ogromne čokoladne kuglice. “Što je to?” “To je tartufo. Sladoled kuglice.” Kuglice. Lice mi je poprimilo crvenu boju. Dexter. Morao je biti on. “Ok. Hvala.” “O čemu je to bilo?” Eamon je pitao. “Nisam sigurna.” lagala sam. “Hoćeš li me ispričati? Moram otići do toaleta. Molim te počni s desertom bez mene.” Kada sam mu nestala s vidika, poslala sam poruku Dexu. Bianca: Jesu li sladoledne kuglice od tebe? 111


Tri točkice odmah su se pojavile na ekranu. Dex: Da. Uživaj u njima. Bianca: Zbilja to nisi trebao učiniti. Dex: Dao sam upute Samu da te čeka ispred restorana u slučaju da ti treba prijevoz kući. Ako nije parkiran ispred, kretat će se oko restorana. Ionako ga večeras ne koristim. Ako odlučiš da nećeš koristiti prijevoz i to je u redu. Ali on je tu ako ti zatreba. Bianca: To je jako lijepo od tebe. Hvala ti. Što radiš večeras pa ti ne treba auto? Dex: Odlučio sam ostati doma. Bianca: Ok. Pa, imaj dobru večer. Dex: I ti također. Njegova iznenadna promjena stava činila se čudnom. Zapravo sam se pitala radi li sada onu obrnutu psihologiju na meni. Kada sam se vratila za stol, pogledala sam prema dolje i rekla. “Ovo je bilo zbilja zabavno. Ali moram se sutra rano ustati, pa mislim da bih mogla otići kući, ako je to u redu.” “Možemo li podijeliti taxi?” “Zapravo, moram stati na jedno mjesto na povratku, zato ću sama krenuti.” “Ok, naravno.” Izgledao je jako razočarano, ali iskreno, bilo je i to bolje nego da ga zavlačim. Zbilja nisam trebala izaći s njim na spoj, moje srce nije bilo u tome. Rekla sam Eamonu da moram svratiti u toalet na izlasku, tako da on prvi izađe iz restorana. Kada sam bila vani, vidjela sam mali gradski automobil parkiran preko puta ulice. Pozdravila sam ga. “Hej, Sam.” “Dobro veće, gospođice Georgie.” rekao je dok mi je otvarao vrata.

112


Umalo sam doživjela srčani udar kada sam vidjela tko je na zadnjem sjedištu. Isprva sam pomislila da je to Dex. Ali ne. To je bila Liza Minnelli. Nagnula sam glavu na kožno sjedište, počela sam se histerično smijati. “Oprostite zbog toga gospođice, natjerao me je na to.” čula sam Sama kako priča. “Gdje idemo?” Gdje sam išla? Postojalo je samo jedno mjesto na koje želim ići večeras. “Stan gospodina Truitta.”

113


Poglavlje 17

Bandit je lajao kao lud. Ugasio sam vodu u tušu da bih mogao čuti što ga čini tako ludim. Generalno on inače ni ne laje. Između njegovih vau, čuo sam zvono na vratima. Sranje. Izlazeći van, zgrabio sam ručnik, omotao ga oko bokova i uputio se prema vratima. Pogledao sam kroz špijunku, nikoga nije bilo s druge strane. Ali Bandit je i dalje bio lud, otvorio sam vrata i izbacio glavu da vidim ima li koga na hodniku. Srce mi je počelo lupati kao ludo kada sam vidio Biancu kako stoji kod vrata dizala i gleda u pod. “Bianca?” Pogledala je gore u mene. “Dex. Nisi otvarao. Mislila sam da si vani.” “Tuširao sam se.” Vrata od dizala su se otvorila, okrenula se prema njima, pa pogledala nazad prema meni, pa ponovo prema dizalu. Bilo je jasno da se dvoumi. Nakon nekoliko sekundi, rekla je. “Trebala bih otići. Bila je greška doći ovamo. Oprosti.” “Bianca! Čekaj!” Zamrznula se s jednom nogom u dizalu. Nije me bilo brigo što voda kaplje s mene i što na sebi imam jedino ručnik, došao sam do nje. “Nemoj ići. Molim te.” Uhvatio sam ju za lakat i čekao dok se ona dvoumila. Kada je napokon klimnula, ispustio sam dah. Nije bilo šanse da ću joj dati imalo vremena da promjeni svoje mišljenje, stigao sam ju brzo odmaknuti od mogućeg izlaza do moga stana. Napokon sam ju uveo u stan i zatvorio vrata za nama, stala je kod vrata i gleda u svoje noge. “Pa, ovo je lijepo iznenađenje.” rekao sam. “Ne bih trebala biti ovdje.” “Mislim da si u krivu. Ovo je pravo mjesto gdje bi trebala biti. Tamo gdje nisi trebala biti, to je bio spoj.” Bandit je stajao sa strane i odlučio da je sada pravi trenutak, pa je otišao do Biance. Sjeo je direktno ispred njezinih nogu i gurnuo joj glavu između nogu. Nasmijala se i počešala ga po glavi. “Dobar dečko. Podsjeti me da ti kupim kost. Od slona.” “Čini se da se naš pas slaže sa tobom.” Podigla je glavu. “Naš pas?” 114


“Da. Imam osjećaj kao da pripada oboma, jer pomogao mi je u tome da se mi zbližimo.” “Ako ne griješim, on je zapravo pomogao da prekinemo. Vidjela sam te u skloništu. Tako sam otkrila tko si ti zapravo, sjećaš se?” Prišao sam korak bliže. “Ja to ne vidim na takav način.” Rugala mi se. “Onda trebaš naočale, Truitt.” Još jedan korak. “Ne trebaju mi naočale da bi znao da sada izgledaš prelijepo.” Kosa joj je bila puštena i valovita. Izgledala je apsolutno prekrasno, oduzimala je dah, nosila je jednostavnu crnu usku haljinu. Usne su joj bile krvavo crvene i kada je prešla jezikom po njima, nisam se mogao zaustaviti u zurenju. “Dex...” Glas joj je bio slab, ali u njemu je bilo nekakvo upozorenje. Morala je znati kako gledanje u nju utječe na mene. “Bianca...” Oponašao sam ju i došao sam joj korak bliže. Kada nije pobjegla, nije kao da je imala kamo pobjeći, s obzirom na to da je bila naslonjena leđima na vrata, shvatio sam to kao znak i nastavio se kretati. Pogledala je dolje, imao sam osjećaj da se pokušala kontrolirati. Šteta, nisam želio ništa više od toga da ona izgubi kontrolu. “Tvoj spoj je rano završio. Eamon nije bio dobar za tebe, ne kao ja?” Progovorila je. “Kako si znao da se zove Eamon?” Sranje. “Nije važno. Završila si s njim rano. Važno je da si sada ovdje, a ne s onim magarcem.” “On nije magarac i važno je. Kako si znao njegovo ime?” “Moj vozač je platio konobaru da sazna koja je vaša rezervacija.” “Što?” Oči su joj se proširile. “Tako si pun sebe. Ti misliš da je moj spoj imamo nekakve veze s tobom? Novost za tebe, Dexter Truitt, svijet se ne vrti oko tebe.” “Zbilja? To je šteta. Pogotovo zato što se moj izgleda vrti oko tebe u posljednje vrijeme.” Buljili smo jedno u drugo. Izgleda da je milijun misli prolazilo kroz njezinu glavu. Opet je spustila pogled. Nažalost, rekla je onu misao koju ja nisam želio. “Trebala bih otići.” šapnula je. Osjećao sam se očajnički. Zatvorio sam mali prostor između nas. Vrelina naših tijela je bila radioaktivna, a miris njenog parfema napao je sva moja osjetila. kada sam pogledao dolje, shvatio sam da se njezina prsa podižu u spuštaju brzo kao i moja. Nisam joj mogao dopustiti da ode. Jednostavno nisam sam mogao. “Nemoj ići.” “Moram.” 115


Shvaćajući da nemam vremena i da će ona otići, iskoristio sam jedinu stvar za koju sam znao da je njezina slabost - to što sam joj privlačan. Uzeo sam njezino lice u svoje ruke, i postavio svoje usne iznad njezinih. “Ostani. Nemoj ići.” Onda sam ju poljubio. Otvorila ih je bez oklijevanja, moj je jezik odmah potražio njezin. Osjećao sam njezinu fizičku predaju meni i to me potpuno napalilo. Pritisnuo sam svoje tijelo o njezino. Pritisnuo sam ju o vrata i uz svoja gola prsa. Grudi su joj se potisnule prema gore, spremne da budu oslobođene od uske haljine, a osjećaj njezine kože uz moju bio bi jebeno nevjerojatan. Htio sam ju podići i držati ju u naručju dok ju nosim u sobu. Upravo sam to htio i učiniti, kad me Bianca pogurala u prsa. Glas joj je bio zadihan, i nije zvučala kao da zapravo misli to što izgovara. “Dex. Trebali bi usporiti.” Naslonio sam svoje čelo na njezino. “Pokušao sam usporiti od dana kada sam te upoznao. Izgleda da imam samo jednu brzinu kada si ti u pitanju, Georgy djevojko.” Usna joj se trznula. “Georgy djevojko? Nije li Jay imao običaj da me tako zove?” “Da. Ali tako sam te ja u glavi zvao od prvoga dana kada sam te upoznao.” Na trenutak je razmislila. “Sviđa mi se. Slatko je.” “To je prvi put. Nisam siguran da li mi je ikada žena rekla da sam sladak.” “To je ta stvar kod tebe, Dex. Izvana, izgleda gdje si ti nešto sasvim drugačiji, a onda ponekad uhvatim onaj mali dio iz tebe.” Njezin sexi crveni ruž bio je razmazan. Palcem sam joj ga obrisao. “Oh, da? Je li to dobra stvar ili loša?” “To je dobra stvar. To znači da duboko u sebi ti nisi kreten kojeg pokazuješ ljudima. Onaj koji laže ženama u dizalu.” Slike onih stvari što sam joj rekao taj dan kada se dizalo pokvarilo su mi bljesnule u umu. “Mislio sam da si neodoljiva prvi kada sam te vidio.” “Nisam ni ja mislila da ti loše izgledaš.” “Tako me nevjerojatno privlačiš. Tjednima ne mogu da ne mislim na tebe, a da od toga ne postanem tvrd kao kamen.” Bianca se zacrvenila. “Mislim da osjećam tu privlačnost kako se zakopala u moj kuk.” Nasmiješio sam se, ali nisam se pomaknuo. “Žao mi je.” “Ne, nije ti.” Gurnula me u prsa. “Idi se obući. Trebamo sjesti i porazgovarati. A ti ne možeš biti samo u ručniku.” 116


“Mogao bih ga skinuti.” Pokazala je rukom na moju očitu erekciju, pa onda prstom prema mojoj spavaćoj sobi. “Ta stvar je ometajuća. Idi. I nemoj se vraćati dok ne bude manje... uočljiv.” *** Trebalo mi je punih deset minuta da smirim misli. Da ne govorimo o tome da svoju kitu stavim pod kontrolu. Bianca je bila ovdje umjesto na spoju. To je bio početak. Ako budem mogao držati kitu u gaćama i razmišljati glavom, možda ipak imam šanse. Obukao sam traperice i crnu majicu prije nego što sam stavio malo parfema, prošao sam prstima kroz mokru kosu. Onda sam dva puta provjerio je li moj paket dobro spremljen i da nije vidljiv, pa sam krenuo u dnevni boravak. Bianca je gledala kroz prozor. “Želiš li nešto popiti?” Pitao sam. “Što imaš?” “Mislio sam otvoriti bocu vinu. Voliš crveno?” “Da.” Trebalo mi je duplo duže da otvorim jebeno vino, s obzirom na to da mi je kuhinja bila spojena s dnevnim boravkom i da sam imao pogled na Biancu. Nisam mogao prestati gledati u nju. Bila je prekrasna - muškarac bi morao biti slijep da to ne bi vidio. Ali bila je i više od toga. Bio sam privučen njome od prvoga trenutka kada sam ju vidio, i prije nego što su se svjetla ugasila u dizalu i ono se pokvarilo. Bili smo povezani na neki način; Bio sam siguran u to. Samo sam joj morao pokazati da je to i više od fizičke privlačnosti. “Evo ga.” Dao sam joj čašu. “Hvala.” Okrenula se nazad prema prozoru. “Izgledaš kao da si duboko u svojim mislima.” Popila je malo vina. “Pretpostavljam da jesam.” “Pa, ja sam se sav pretvorio u uši.” Bianca me pogledala i uzdahnula. “Kakva šteta potratiti te tako.” Trudio sam najviše što sam mogao da budem u najboljem ponašanju, ugrizao sam se za jezik. “Zašto ne bismo sjeli, pa da možemo razgovarati?” Nakon što smo sjeli, htio sam da ona prva progovori. Ključ toga da mi Bianca oprosti bit će strpljenje, pa shvatio da bih trebao početi s laganim stvarima. Igrala se s vinom nekoliko minuta. “Moja pratnja na spoju je bio fin čovjek.” 117


Zatvorio sam oči na trenutak, pa ih ponovno otvorio. “Pretpostavljam ako izlaziš s nekim, a tko nije ja, volio bih da je fin čovjek, zbog tebe.” “Hvala ti.” Nisam si mogao pomoći. “Da razjasnimo nešto, samo zato što je on fin ne znači da bih ga ne bih sada razbio.” Klimnula je glavom, ali se nasmiješila. “Ne moraš se brinuti. Neću više izaći s njim.” Gucnuo sam vino i gledao je preko ruba čaše. “Možda sam izgubio malo nagona da ga razbijem.” Sjedili smo na kauču jedno do drugog, Bianca je okrenula svoje tijelo i gledala pravo u mene. “Željela sam da mi se sviđa. Htjela sam da mi trnci prolaze tijelom dok je pričao na večeri, i željela sam da želim ići kući s njim nakon večere, da imam sex zbog kojeg ću izgubiti glavu.” Znao sam da vjerojatno zaslužuje da se tako osjeća nakon sranja koje sam izveo, ali čuti nju da to kaže, bilo je uistinu bolno. “Pa to čini jedno od nas.” “Ja ne želim da želim da budem s tobom.” “Da, shvaćam to jasno i glasno.” Stavila je svoju čašu na stol i pogledala me u oči. “Ali koliko god se ne želim osjećati na jedan način, osjećam se tako. Pokušala sam se natjerati da ne mislim na tebe, i pokušala sam s drugim muškarcem da mi skrene misli s tebe. Ali opet sam završila kod tebe na kraju mojeg spoja.” Stavio sam svoje piće kraj njezinoga. “Slušaj me, Bianca. Zajebao sam. Znam da jesam. Ispričavam se, i nastavit ću se ispričavati iznova i iznova. Ali ti ne možeš poreći da se nešto događa između nas, nešto što je vrijedno druge šanse.” Pomilovao sam ju po obrazu. “Pruži mi priliku, Georgy djevojko. Pruži mi priliku.”

118


Poglavlje 18

Napokon sam priznala sama sebi da se više bojim ne dati mu šansu nego da budem ponovno povrijeđena. Ponekad je nagrada vrijedna rizika. Pogledala sam u Dexove oči. “Uvijek ćeš biti iskren prema meni?” “Kunem ti se.” Ugrizla sam svoju donju usnu. Istina je bila, nisam si mogla zamisliti da ga nikada više ne vidim. On je bio u pravu. Nešto se događalo između nas dvoje. Nešto što nikada prije nisam doživjela. Naša povezanost je bila jaka, nije bilo moguće da krenem dalje. “Ok.” Dexovo se lice ozarilo, kao da sam upalila lampice na Božićno jutro, a on je pronašao punu sobu poklona. To je bilo preslatko. “Ok? Daješ mi drugu šansu?” Trebala bih biti ozbiljna, ali sam se morala nasmiješiti na to koliko je on izgledao sretno. “Da. Ali... trebamo usporiti. Želim početi iz početka.” “Mogu to učiniti.” “Početi iznova znači izlaziti. Upoznavati jedno drugo. Želim upoznati pravog Dextera Truitta.” Približio mi se malo bliže na kauču. “Ja sam otvorena knjiga.” “Dobro. Vjerojatno bi trebali početi sa spojem.” “Volio bih to.” Približio mi se još mali, tako da su se naša koljena dodirivala. Nosila sam suknju i kada je njegova ruka dotaknula moje golo koljeno, osjećala sam taj dodir po cijelom tijelu. Njegov je palac nježno masirao po mojoj koži. Prolazili su me trnci od njegova dodira, ali sam ipak uspjela reći, “Ja se ne sexam na prvom spoju.” Nagnuo se prema meni. “Što ti radiš na prvom spoju?” Moj je um možda i želio usporiti stvari, ali moje tijelo je imalo druge ideje kada je omotao moju kosu oko svoje ruke. “Ništa posebno.” Progovorio je iznad mojih usana. “Što je s poljupcem. Ljubiš li na prvom spoju?” Ništa više nisam željela od toga da ga poljubim opet. Pa, možda su i bile druge stvari koje sam željela više, ali to će definitivno morati pričekati. Naglo sam ustala. “Moram ići.” 119


Dex je ustao. “Zato što ne vjeruješ sebi da bi ostala sa mnom u mom stanu?” “Ne vjerujem i ti to znaš. Znaš da me fizički privlačiš, i vidim da ćeš se potruditi da mi bude poprilično teško ako ostanem. Zato idem, da bih se maknula od takve situacije. Zato što ćemo ići polako.” Nije skrivao svoje razočarenje. “Kada te ponovno mogu vidjeti?” “Petak navečer. Možeš me izvesti na pravi spoj kao Dexter Truitt. Mislim da je najsigurnije da budemo na nekom javnom mjestu.” Dexov je osmjeh izgledao vučje. “Ako ti misliš da će to što smo mi u javnosti spriječiti da te diram, onda pretpostavljam da trebaš ovaj spoj da me bolje upoznaš.” Okrenula sam očima, potajno sam voljela to što on priznaje da mu je teško kontrolirati se da me ne dodirne. “Laku noć, Dex.” “Laku noć, Georgi djevojko.” *** Imala sam najgoru moguću nervozu prvog spoja - a možda je to imalo nekakve veze s tim što ovo zapravo nije naš prvi spoj. Upravo sam odbacila treću haljinu i sada sam sjedila na krevetu u grudnjaku i gaćicama, uzela sam si minutu da se opustim. Uzela sam par dubokih udaha i počela se fokusirati na metalne kuglice u svojoj ruci. Okrenula sam vratom nekoliko puta, opuštajući svoj stav, i taman kada sam se počela opuštati, zvono na vratima se začulo. Sranje. Zgrabila sam svoj mobitel i šokirala se kada sam vidjela da je deset minuta do sedam. Mora da sam potrošila skoro sat vremena na odjeću i meditaciju, a mislila sam da je prošlo otprilike petnaest minuta. Sranje. Sranje. Sranje. Obukla sam kućni ogrtač, došla sam do vrata i pritisnula dugme za interfon. “Dex?” “Jedan jedini.” Stisnula sam dugme i pustila ga da uđe. Nije bilo vremena da se obučem, ali sam brzo otišla u WC da se pogledam u ogledalo i popravim šminku. Iako sam kosu sredila ranije, promjena haljina ju je poremetila. Kada sam bila gotova, otključala sam vrata i čekala. Dex je izašao iz dizala, gledala sam ga dok je koračao dugim hodnikom do moga stana. Bože, bio je zbilja zgodan. Nosio je crnu sportsku jaknu, crnu majicu i smeđe hlače, bez kravate. Ali način na koji je stao ispred mojih vrata sav 120


razmetljiv i samopouzdan natjeralo je moje srce da jače udara. Zapravo su mali leptirići počeli poskakivati u mojem trbuhu. Dex je uzeo moje lice u svoje ruke i poljubio me u obraz. Pa je progovorio iznad mojih usana. “Mislio sam da želiš da idemo sporije?” “Želim.” “Otvarajući vrata samo u svilenom ogrtaču i gledajući me na taj način nije baš kao da idemo sporo.” Odmahnula sam glavom, nadajući se da će mi mozak proraditi. “Oprosti. Izgubila sam pojam o vremenu. Uđi. Trebam samo nekoliko minuta.” Otvorila sam vrata i krenula, ali kada sam se okrenula vidjela sam da me Dex ne prati. Stajao je na otvorenim vratima. “Mislim da bih trebao ovdje pričekati.” “Zašto? Ne budi smiješan. Uđi unutra.” Njegove su se oči spustile na moje grudi. Bila sam skroz prekrivena, ali moj svileni ogrtač nije učinio ništa da bi sakrio moje bradavice. One su se vidjela kroz moj čipkasti grudnjak i svilu, a on je izgledao tjeskobno i uzbuđeno. Prekrižila sam ruke na grudima. “To je tvoja krivnja.” “Moja krivnja?” “Da. Da nisi tako sav...” Mahnula sam rukom od gore prema dolje. “... sav taman i sexy izgleda, one te ne bi pozdravljale. I poljubio si me. Što si očekivao?” Nasmiješio se. “Taman i sexy izgledam?” Okrenula sam očima. “Samo uđi i sjedni.” “Ok. Ali ne mogu garantirati da neću sexi izgledati.” Otišla sam u sobu i ostavila Dexa da sjedi u kuhinji. Nakon što sam ponovno pregledala odjeću, odlučila sam se za crvenu haljinu koju volim. Bila je od onih nijansi boja zbog koje se okreću glave, i jedini put kada sam ju nosila bilo je kada sam s kolegama s posla išla do bara. Privukla sam te noći mnogo pažnje. Toliko da ju više nikada nisam nosila. Ali večeras sam se osjećala pohlepno i željela sam da Dex ne može skloniti svoje oči s mene, kao što očito ne mogu ni ja svoje s njega. Pogled na Dexovo lice mi je rekao da sam napravila pravu odluku kada sam ušla u kuhinju. Gledao je u neke slike mojih nećakinja koje sam zakačila na hladnjaku i okrenuo se kada me čuo. “Izgledaš...” pomaknuo se. Onda je složio nekakvu facu. “Možda bi se trebala presvući?” Namrštila sam se. “Ne sviđa ti se moja haljina?” “Jebeno obožavam haljinu.” “Ne shvaćam.” 121


Dex mi je prišao.” Izgledaš prekrasno. Crvena je definitivno tvoja boja. Ali ta haljina... Ja ću biti u velikoj nevolji večeras, znam to.” *** Dex me odveo na jedno od najekskluzivnijih mjesta na Upper West Side. Chapel restoran je bio u staroj renoviranoj crkvi. Originalni starinski prozori, bio je popularan ne samo zbog ambijenta, nego i zbog odlične hrane. Trebali su tjedni, ako ne i mjeseci da bi mogao dobiti stol. Otvorivši salvetu, rekla sam, “Pitala bih te kako si uspio rezervirati, ali pretpostavljam da možeš skoro sve dobiti u ovom gradu.” “Pa, ako to nije najironičnija izjava godine. U potpunosti sam siguran da ne mogu dobiti sve. Da je to istina, ja bih sada bio ispod stola s mojom glavom između tvojih nogu.” Stisnuli su mi se mišići. “Ti si takav uspaljeni gad.” Igrao se sa svojim satom. “Nikad nisam tu činjenicu pokušao sakriti od tebe. I tvoje lice postaje crvenije nego ta tvoja prekrasna haljina. Ti znaš da voliš tu pomisao na moju glavu ispod te tvoje haljine, moja te usta uzbuđuju. Priznaj to.” Uzbuđuju. “To je ugodna misao, da.” “Naučila si tijekom naših razgovora da sam jako dobar u svom poslu, ali ono što još nisi shvatila je da sam prokleto dobar s jezikom. To nije nešto što se može opisati u razgovoru za intervju, naravno. To je nešto što ću ti morati pokazati kada za to dođe pravo vrijeme.” Dex je ima nevjerojatnu mogućnost da izgleda smireno dok govori perverzne stvari u javnosti. Mogu se okladiti da svatko tko ga gleda sa strane pretpostavlja da on govori o poslu. Ja, s druge strane, sam se vrpoljila na svome mjestu. Podigao je obrvu. “Usput, donio sam ti nešto.” “Oh?” Nasmiješila sam se. Uzeo je nešto iz svoga unutarnjeg džepa. Izgleda da je to još jedna malena izrezbarena životinjica. Za razliku od one prošle koju mi je dao zapravo koju mi je Jay dao - ova je bila daleko od savršene rezbarije. “Ovo sam napravio za tebe.” rekao je ponosno. “Što je to?” “To je jarac. Ne možeš reći?” “Oh, vidim.” Lagala sam. Nisam mogla reći što je to. “Ovo je sve tvojih ruku djelo?” 122


“Da. Uzimao sam lekcije od majstora za rezbarenje drveta. Do vremena kada on završi sa mnom, planiram ti izrezbariti cijeli svijet, dušo.” “To zbilja nije potrebno. Zašto imaš osjećaj da moraš nastaviti taj dio tvoje farse?” “Nije riječ o tome... ni malo. Mislim da sam zapravo otkrio poštovanje prema umjetnosti koju sam na početku ismijavao. A sada, uistinu uživam radeći svojim rukama. Također sam u vrlo uznemirujuće, s moje strane u natjecanju s desetogodišnjim You Tuberom.” Nasmiješio se. “Je li to čudno?” “Da.” Nasmijala sam se. “Ali ti si po malo ekscentričan i čudan... na dobar način. Pa, onda je to u redu.” Pogledala sam dolje u jedva prepoznavajućeg jarca. “Ovo je dragocjeno. Ja ću je čuvati čak i više nego onu prvu figuricu, zato što je ova stvarno tvoja.” “Dobro.” Namignuo mi je. Nakon što smo završili s jelom, moja je pozornost pala na par koji je ušao. Sjedili su dijagonalno od nas. Žena je bila visoka i prekrasna i mnogo mlađa od muškarca. Njezina plava kosa je bila jednim dijelom sa strane i iza napravljena u nisku punđu. Nosila je haljinu boje šampanjca. I crvenu Birkin torbu, za koju sam znala da košta oko deset tisuća dolara. Kada se pratnja od žene ustala od stola, njezine su se oči susrele s mojima prije nego što je počela tipkati na mobitel. Dexov je mobitel odjednom zavibrirao, potičući ga da pogleda u njega. Okrenuo se uokolo i pogledao u plavušu. Sada se smijala direktno prema nama. Koji kurac. “Sranje.” Promrmljao je ispod glasa. “Ta ti je žena upravo poslala poruku?” Stisnuo je zube. “To je Carolina.” Carolina. Stomak mi se stisnuo. Odjednom, žena koja mi je bila lijepa prije nekoliko trenutaka odjednom se činila deset puta privlačnijom - više prijetećom. Shvatila sam da ta usta koja su sada bila zakrivljena u smijeh ista ona usta koja su bila omotana oko njegovog ’prekrasnog kurca’. Prepunjena ljubomorom, pitala sam, “Što ti je napisala?” Dex je znao da se ne može izvući s tim da mi ne pokaže, pa mi je jednostavno predao mobitel. Carolina: Znači, to je razlog zašto me više ne želiš jebati... 123


Vratila sam mu mobitel. Carolina je to primijetila i počela ponovno tipkati. Kada mu je mobitel zavibrirao, pitala sam, “Što sada kaže?” Nerado je okrenuo mobitel prema meni. Carolina: Pobrini se da joj kažeš da ti se sviđa analna igra. Navala adrenalina me je pogodila. “Oh, stvarno?” Rekla sam. “Dobro je znati.” Dex je izgledao kao da se ljuti. “Zajebava se s tobom Bianca, zato što je vidjela da si gledala u mobitel.” Kada se Carolinin pratitelj vratio za stol, tipkanje je prestalo, a njezina je pozornost prešla na starijeg muškarca. “Žao mi je.” Dex je rekao. “U redu je. Ne možemo promijeniti ništa što se dogodilo prije nego smo se upoznali.” Očito je mogao vidjeti da nisam u redu, kada je rekao. “Idemo odavde.” “Ne. Onda će znati da me uznemirila. Neću joj dati to zadovoljstvo.” “Da, pa, alternativa... ostanka... čini te tužnom. Neću to prihvatiti.” Dex je stavio novac na stol da pokrije naš račun, ustao se i pokazao mi da ga pratim. Prisilila sam oči da ne gledaju u Carolinu dok smo prolazili kraj njezinog stola prema izlazu. Došli smo do auta, Dex je dao instrukcije Samu da se voza uokolo dok se ne dogovorimo gdje ćemo ići dalje. Dex je uzeo moju ruku u svoju. “Zbilja mi je žao zbog toga.” “Ne moraš se ponovno ispričavati.” “Drago mi je da smo barem jeli prije nego što je došla.” Gledala sam kroz prozor, “Nikada nisam bila ljubomorna osoba. Voljela bih da me to nije toliko uznemirilo.” Bilo mi je teško priznati kako sam se osjećala, ali vidjevši ju - pogotovo to koliko je lijepa - zbilja me uhvatilo nespremnu. Na neki čudan način, to me je tjeralo da želim još više, odjednom sam se osjećala nesigurno i posesivno. “Ja mislim da je to neodoljivo što si ljubomorna. I to mi je malo olakšavajuće, zato što mi to dokazuje da ti je stalo do mene, do sad sam bio malo zbunjen.” “Ja sam ona koja se sada osjeća zbunjeno. Ona je apsolutno prelijepa.” 124


“Fizički je lijepa. Ali isto tako i mnoge druge žene su. Potrebno je više od lijepog lica žene da bi me dovelo do točke opsjednutosti. To je ono gdje se ja nalazim s tobom, Bianca. Nije samo to da si ti jedina žena s kojom sada želim biti u fizičkom odnosu, ali ja sam prvo pao na tvoj um prije nego što se moj kurac nije mogao kontrolirati.” Stisnuo mi je ruku. “I ti želiš govoriti o ljubomori? Imaš li ti ikakvu ideju koliko sam ja bio uništen svake sekunde tvoga spoja? Ali dobro je biti otvoren o ovim stvarima. Trebali bi biti iskreni o svojim osjećajima, pogotovo kada će nam to pomoći da vidimo gdje stojimo jedno kod drugog.” Govoreći o iskrenosti, nešto me je mučilo već neko vrijeme. To je bila jedina tajna koju sam skrivala. Ja sam njemu prigovarala dok sam ja skrivala nešto od njega. Osjećala sam se kao da je ovo pravo vrijeme da mu priznam što me je to dovelo kod njega. Dlanovi su mi bili mokri. “Moram ti reći nešto.” Činio se zabrinutim zbog mog tona glasa, opustio je svoj stisak na mojoj ruci. “U redu...” Idemo. “Prigovarala sam ti zbog neiskrenosti. Ali, ni ja nisam bila u potpunosti iskrena prema tebi o nečemu. Tu je jedan dio informacije koji sam skrivala od tebe od dana kada smo se upoznali.” “Reci mi da to nema veze s drugim muškarcem.” “Ne.” “Jebote, hvala.” “Pa... Ne na način na koji ti misliš.” “O čemu ti to pričaš?” “Postojao je razlog zašto sam volontirala da te intervjuiram. To nije bilo samo zbog znatiželje.” “Ok... Što je onda to bilo?” “Tvoj otac je bio razlog.” “Moj otac...” “Da.” “Što s mojim ocem?” “Moja je mama radila za njega.” “Tvoja mama... Radila je za moga oca? Što je radila u Montague?” “Bila je njegova tajnica jedno vrijeme.” “Šališ se.” “Ne.” 125


“Bože, on je promijenio toliko mnogo tajnica. Koliko je dugo radila za njega?” “Nisam sigurna. Nekoliko godina.” “Pa, to je definitivno duže nego većina njih.” “Znam. Tvoj otac ju je otpustio, i to je dovelo do nekih ozbiljnih financijskih problema mojoj obitelji, jer smo mi ovisili o toj plači. Dexter St. je očito dobro plaćao. Postali smo naviknuti na tu sigurnost.” “Što se dogodilo nakon toga?” “Pa, ja sam bila premala da bih se sjećala, ali po onome što mi je mama rekla, tatina firma je smanjivala broj radnih sati u to vrijeme i tata je izgubio dobar dio dohotka. To je bio vrijeme kada su počeli bračni problemi mojih roditelja. Moj je tata imao aferu u to vrijeme. Pa kada je mama izgubila posao, to je bio početak kraja.” “I ti si povezale sve te loše stvari s onim što je moj otac učinio. To je bio samo katalizator.” “Da. Ja shvaćam da za to nije tvoj otac direktno kriv, ali to je učinilo da mu na neki način želim osvetiti intervjuirajući tebe. Moj originalni plan je bio da ti to učinim teškim. Ali to se nikada nije dogodilo, zato što sam ubrzo shvatila da ti nisi kao tvoj otac.” “Ne mogu vjerovati da si to tajila od mene.” “Pa, mislim da možeš shvatiti potrebu da sakrijem neugodnu istinu.” Klimnuo je glavom. “Uistinu mogu, i ne krivim te što nisi rekla svoje prvobitne namjere. Samo bih volio da si mi to rekla prije. Ne bih to držao protiv tebe. Nisi me tada znala, i iskreno, moj otac je bio usran čovjek, pa si imala svaki razlog da tražiš odmazdu.” “Ja ne bih učinila ništa što bi ti sada naudilo Dex. Molim te vjeruj u to. Izgleda tako luckasto kada sada gledam na to.” “Znaš li ti što ja mislim?” “Što?” “Oboje smo činili pogreške - pogotovo ja. Mislim da je dosta laži između nas i dosta isprika. Zašto ne zaboravimo na prošlost. Prestanimo dozvoljavati drugim ljudima da staju na put našoj sreći, što god da su učinili izmišljeni Jay, Carolina ili moj otac. Idemo samo nastaviti dalje.” Poljubio me je u čelo. “Osim ako nemaš još što priznati?” “Nemam.” Nasmijala sam se. “Hvala ti na razumijevanju. I u pravu si. Nećemo se više fokusirati na prošlost.” “Mogla si mi reći nešto daleko gore i iskreno u ovom trenutku, Bianca, pustio bih da to prokliže kraj mene, zato što te toliko mnogo 126


želim. Ne mogu se vratiti nazad. Mogla si mi reći da si ubila nekoga i iduće što bih znao, ja bi bio sudionik u bijegu.” “Ti si lud, Dex.” “Znam da imaš problema s povjerenjem i znam da sam i ja tome pridonio. Ali stvarno ti želim pomoći u tome.” “To ide daleko više iza onoga što se dogodilo s nama. Očeva afera, njegovo laganje dok sam bila mala, zbilja me učinilo nepovjerljivom osobom, općenito. Ne postoji muškarac kojem kćer vjeruje više nego ocu. Njegova izdaja moje majke kada je bilo teško osudilo me na to da to očekujem i od drugih. Neću ti dozvoliti da preuzmeš svu krivnju zato što oklijevam s tobom. To ide daleko iza tebe ili... Jaya.” “Ok, onda smo ustanovili da oboje imamo isti strah.” “Isti?” “Da. Tvoj strah da ću ja postati kao naši očevi, to je i moj strah. Bojim se da i ako znam razliku između dobrog i lošeg, da sam nekako genetski predispoziciran da budem loša osoba. Iskreno, izmišljajući Jaya, ta me je činjenica učinila da se zapitam više nego ikada. Koliko kontrole ja uopće imam u svojim akcijama ako sam se u pola sekunde odlučio za to? S toga, i ja se brinem. Ali u jednom trenutku trebamo sve pustiti i vidjeti što će se dogoditi.” Bio je u pravu. Pogledala sam dolje u trenutku i uočila da izgleda kao da ima zmiju upakiranu u hlačama. “Oh, moj Bože. Jesi li ti to tvrd?” “Da.” “Kako si mogao dobiti erekciju kada smo bili usred ozbiljnog razgovora?” “Zbilja me to moraš pitati? Kada ja nisam tvrd kada sam kraj tebe?” Pokazao je na svoju glavu. “Razgovarao sam s tobom s ovom glavom. Moja druga - ona dolje, ima vlastiti um.” “Šteta što ti nisi pravi Jay.” Šalila sam se. “Što misliš s tim?” “Pa, da je ta veza bila stvarna, mi bi već neko vrijeme izlazili. Mi bi vjerojatno bili doma i prakticirali sve te stvari koje ti zamišljaš ovog trenutka.” zadirkivala sam ga. “To je stvarno okrutno. Ionako već mrzim tog tipa.” Stavio je svoju ruku iza moga vrata i povukao moju glavu k sebi, govoreći mi na usne. “Dozvoli mi da te ovo pitam. S čim se mogu izvući večeras?” “Pa, ne vjerujem sama sebi da budem sama s tvojim ’prekrasnim kurcem’, stoga nećemo ići u tvoj stan, ni u moj.” “Ok... pa gdje onda mogu imati ograničeni put s tobom?” 127


“Iskreno, jedino mjesto na kojem bih vjerovala sebi da me ti dodiruješ je u punom kinu. Napokon, tamo bih znala dokle bih mogla ići, s obzirom na to da je puno ljudi.” Bez oklijevanja, rekao je vozaču. “Sam, vozi u Lincoln Square Lowes kino.”

128


Poglavlje 19

Savršeno. Cijeli zadnji red je bio prazan. Došli smo toliko kasno da su svi dobri filmovi rasprodani, ali to nije bilo važno. Nisam bio ovdje da bih gledao. Kada su se svjetla ugasila, stavio sam svoju ruku na Biancino koljeno. Bar smo pokušali gledati početak filma - neka komedija o pljačkanju banke. Nakon nekoliko minuta, okrenula je glavu prema meni. Bianca je gledala u mene, a trebala je gledati u film i znao sam da je to signal; dala mi je tihu dozvolu da započnem ono zbog čega smo došli ovdje. Osjećao sam se kao tinejdžer, tako uzbuđen zbog mogućnosti da ju ispipam cijelu. Okrenuo sam svoje tijelu prema njoj, držao sam joj zadnji dio glave dok sam povlačio njenu glavu prema sebi, zarežao sam na njezine usne, ljubio sam ju gladno. Bilo je nečega erotičnog u testiranju granica u punom kinu. Imajući zadnji red samo za sebe bilo je najbolje od oba svijeta; nitko nije gledao, ali još uvijek imaš to uzbuđenje da radiš nešto zločesto na javnom mjestu. Svakim pokretom svog jezika o njen, želio sam ju još više. Moja je ruka lagano krenula između njezinih bedara ispod haljine dok nisam došao do donjeg rublja. Njezini bokovi su se pritisnuli o moju ruku dok sam zavlačio prst unutra. Njezine gaćice su bile mokre; bila je napaljena i zapitao sam se da li bi takva bila cijelu noć. Zatvorio sam oči u euforiji dok sam gurao svoj kažiprst i srednjak u njezinu mokru pičkicu. Bilo mi je prelako to zamisliti kako bi bilo da je omotana oko mog bolnog kurca. Znao sam bez sumnje da ne može proći još mnogo da ne saznam kakav je to osjećaj. Žudio sam za tim da joj sišem bradavice, ali njezina mi haljina ne dozvoljava to, morao bih je otkopčati odzada. Umjesto toga, spustio sam usne na njezinu haljinu i počeo se penjati usnama do njezinih usana, Prišaptao sam joj u uho, “Ne mogu dočekati da te jebem.” “Dozvolila bih ti da nismo ovdje. Zato smo i ovdje.” “Znam.” Prstima je prolazila kroz moju kosu dok me snažno ljubila. Nastavio sam ju jebati prstima i masirati joj klitoris palcem. Dok se ona iznova i

129


iznova trljala o moju ruku, znao sam da će uskoro svršiti. Nije joj puno trebalo. Nije bilo ništa više sexi gledajući njezine vriskove u tišini dok je doživljavala vrhunac. Nisam mogao dočekati da čujem kako vrišti dok svršava u privatnosti moje sobe. Kada se prestala kretati, izvukao sam prste i stavio ih u svoja usta, uživajući u ukusu. Stavila je svoju ruku na moju erekciju i šapnula mi na uho, “Ako imamo nešto s čim se možemo pokriti, uzvratit ću ti uslugu.” To je bio trenutak kada sam znao da će jedan dio odjeće biti žrtvovan. Skinuo sam jaknu i pokrio se. Njezina je ruka skliznula ispod i radila na tom da mi otkopča hlače. Moj tvrdi kurac se istegnuo i Bianca je počela ga drkati sporo. Naslonio sam glavu nazad i opustio se, pitajući se kako ću dovraga ostati tih kada sam se osjećao bolje nego ikada prije, osim kada sam nju prije nekoliko trenutaka zadovoljavao. Upravo sam se izgubio kada je ona polizala svoj dlan i ponovo ga omotala oko moga kurca. Počela je pumpati jako i za sekundu sam joj svršio u ruku, dok se moje mlohavo tijelo opustilo u sjedalu. Njezina mokra ruka me totalno uništila. Bianca se cerila dok sam ja koristio svoju dizajnersku jaknu da se očistim. Nisam izveo ovo sranje od ranijih dana srednje škole. “Ovo neću sigurno nositi u čistionicu.” “Nadam se da to nije tvoja omiljena jakna.” “Samo je koštala dvije tisuće dolara. Ali taj ručni rad je bio vrijedan toga.” “Nisam znala da je toliko skupa. Trebala sam jednostavno koristiti svoja usta.” “Ti si zla, Georgia djevojko.” rekao sam prije nego što sam spustio svoje usne na njezine. *** “Kada ću te vidjeti ponovno?” Bili smo na zadnjem sjedalu moga auta i uskoro pred njezinom zgradom. Nije me bilo briga zvučim li očajno, i pitao sam ju to pitanje prije nekoliko dana. Zvono je bilo u njezinom kutu - zašto se pretvarati da nije? “Pa, sutra navečer imam posla za obaviti, neću biti do kasno.” “Taj posao nije Eamon, zar ne?” Nasmiješila se. “Ne. Ali i da je, to bi bio posao, a ne spoj. Ne bih nazvala spoj poslom kojim trebam obaviti.” 130


Naši su prsti bili isprepleteni dok smo sjedili. “Nadam se da misliš da nećeš pričati o spoju zato što planiraš imati neki. Naravno osim sa mnom.” Gurnula me je u rame svojim ramenom. “Je li to tvoj način da me pitaš da budemo ekskluzivni?” “Očekujem da ako te ja ne jebem, da ni itko drugi neće biti unutar tebe.” “Grozan si.” Slegnuo sam ramenima. “Možda. Ali možeš li mi ti zbilja reći da na pomisao da ja svoj kurac stavljam u drugu ženu, sjedati ti dobro?” “Ne. Definitivno ne.” “Onda je riješeno. Moj kurac će nastaviti vezu jedino s mojom rukom do trenutka dok ga tvoja pičkica ne odluči skratiti muka.” “Što kažeš na prekosutra? Srijeda?” “Imam dogovor za večeru u Bostonu.” “Pa, petak imam večeru s mamom u njezinoj kući. Čuva moje dvije nećakinje preko noći da moja sestra i njezin muž mogu izaći van i nakon toga imati kuću samo za sebe. Ali ti si i više nego dobrodošao doći, ako želiš.” “To je onda spoj.” rekao sam s osmjehom. Nasmijala se mojoj želji. “Možda prije nego se složiš poći sa mnom, trebala bih te upozoriti da su sestrina djeca mali sveti teroristi.” Našao sam izgovor kada me Carolina jednom zamolila da idem s njom na obiteljski skup. Izgovor mi je kliznuo s jezika i prije nego što je do kraja izgovorila pitanje. Ali s Biancom, nisam ni malo oklijevao. Još je više bilo sjebanije to što je opisala sliku od koje bih inače ja pobjegao na drugu stranu, našao sam sebe kako mislim da možda kada ju vidim sa sestrinom djecom u akciji bude nagovještaj moje budućnosti. Povukao sam naše ruke do usana i poljubio njezinu. “Ne dam se ja tako lako uplašiti.” Okrenuvši se licem prema njoj, uzeo sam njezine obraze u svoje ruke. “Jesi li ti vidjela gužvu na trajektu? Mogu se sjetiti nekoliko načina da nam vrijeme brže prođe na povratku sa Station Island u petak navečer. Ovog puta ću ponijeti jeftinu jaknu.”

131


Poglavlje 20

Došlo je do promjena planova za petak navečer. Moj poslijepodnevni intervju je završio popodne u New Jerseyu, pa sam rekla Dexu da se nađemo u kući moje mame, bolje nego da ja idem nazad sa State Islanda na Manhattan u vrijeme gužve pa da se ponovno vraćam nazad. Plus, kada sam razmislila o tome da će mama upoznati Dextera Truitta, odlučila sam da je možda bolje da joj nasamo kažem tko je Dexov otac. Prošlo je mnogo godina od kada je mama ostala bez posla i od kada su se moji roditelji razveli, ali ako sam ja na početku zamjerala Dexu zbog njegova oca, postoji mogućnost da se i mama tako osjeća. Ili još gore. “Hej, malena moja.” Ušla sam i jedna od sestrinih kćeri, Feith, je dotrčala da me pozdravi na vratima. Zabila mi se u noge i podignula sam svoju četverogodišnju nećakinju u zrak. Lice joj je bilo prekriveno čokoladom i na glavi je imala male crvene rogove, one koje dolaze s kostimom vraga. “Rogovi su ti napokon narasli, ha? Znala sam tu negdje unutra, i da je bilo samo pitanje vremena kada će izaći.” Stavila sam je na kuk i krenula pronaći drugo malo čudovište. Bilo je tiho; nadala sam se da nisu negdje već zavezali moju mamu. “Mama?” “Ovdje, srce!” Mamin se glas začuo iz kuhinje. Šetala sam da nađem Hope, Feithinu sestru blizanku, stajala je na stolici i buljila u nešto na stolu dok je nosila anđeoska krila. Mama je držala veliku, srebrnu posudu za miksanje. Toplo se nasmiješila. “Imam dva pomoćnika danas.” Poljubila sam Hope i rekla, “Vidim. I jedan od njih je u kostimu.” “Ja sam anđeo, teta Bee!” “Daleko od toga. Ali krila su ti jako lijepa. Da li vas je baka danas vodila u trgovinu s kostimima danas?” Feith je iznova klimala glavom. “Rekla je da ćeš nas poslije i našminkati.” “Oh rekla je, je li?” Mama me poljubila u obraz. “Feith, što ti je mama rekla o laganju?” Feith je pokrila svoj nos s obje ruke. “Ja ne lažem.” Mama i ja smo se zakikotale. Tada je Hope prosula to što god je buljila po stolu i po podu, sljedeći da je Feith zapetljala kosu u žlicu za miješanje 132


što joj je mama dala da poliže. Nakon što smo uspjele počistiti nered u kuhinji i dva terorista, stavila sam DVD Full House, pa nasula sebi i mami čašu vina. Sjele smo na kuhinjski otok odakle smo imale pogled na cure dok gledaju TV u dnevnoj sobi. “Pa. Reci mi nešto o tom muškarcu s kojim se viđaš što će ovdje doći večeras.” Uzela sam dobar gutljaj vina prije nego što sam progovorila. “Pa... on je zgodan, pametan i uspješan.” “Zvuči savršen do sada.” “On definitivno nije savršen. Zapravo smo imali jako loš početak, ali smo sve uspjeli riješiti. Mislim da mi se to najviše sviđa kod njega. On se ne pretvara da je savršen. Kada je napravio grešku, nije pokušao naći izgovor. Prihvatio je to.” Mamin je osmijeh izgledao tužno dok je gledala dolje. “Prihvatiti svoje greške u vezi je jako važno.” Znam da je pričala o tati. I nakon svih ovih godina, ono što joj je učinio mučilo ju je. Pokrila sam njezinu ruku svojom. “Mogu li te nešto pitati, mama?” “Naravno.” “Da ti je tata priznao to što je napravio, misliš li da bi nakon toga mogli ostati zajedno? Bili bi mu mogla u potpunosti vjerovati nakon što je već jedanput iznevjerio tvoje povjerenje?” “Srce nije tatina krivnja što nismo ostali zajedno.” Niti jedanput u petnaest godina od kada su se rastali mama nije rekla što joj je tata to učinio. Ona je bila tip mame koja će nas zaštiti bez obzira na cijenu. Ali moja sestra i ja smo načule da se svađaju o njegovim aferama. Zvono se začulo, pogledala sam u sat na mikrovalnoj. Mora da sam izgubila pojam o vremenu. “Pretpostavljam da je to Dex. Nisam ni shvatila da je toliko sati.” “Dex?” “Da. Njegovo ime je Dexter, ali ga svi zovu Dex.” Morat ću joj drugi puta reći njegovo prezime. Možda je bolje tako. Neće ga upoznati s predstojećim negativnim mišljenjem stvorenim o njemu. “Idem mu otvoriti.” “Ja ću izvaditi kolačiće iz rerne.” Uzela sam dubok uzdah prije nego sam otvorila vrata. Prošlo je samo nekoliko dana od kada sam vidjela Dexa, ali mislila sam o njemu konstantno nakon naše noći u kinu. Zapravo, shvatila sam da mi se poprilično teško fokusirati na nešto drugo osim na Dextera Truitta 133


zadnjih nekoliko dana. Moji otkucaji srca su bili izvan kontrole kada sam otvorila vrata i vidjela njegovo zgodno lice. Dex se nasmiješio, i kunem se da su moja koljena postala slaba kao kod neke tinejdžerice. Držao je veliki buket raznobojnog cvijeća u jednoj ruci, au drugoj bocu vina. Nagnuvši se naprijed, poljubio me je nježnu u usta i onda pogledao preko moga ramena u kuću. Blizanke su bile u kući zalijepljene za televizor. “One su tako dobre?” šapnuo je. “Full House je bolje od ljepljive trake i užeta.” Dex je omotao ruku oko moga struka i izvukao me van na prvu stepenicu, zatvarajući vrata iza mene. I prije nego što sam mogla shvatiti što se to događa, bila sam leđima pritisnuta o vrata. Strastveno me poljubio. “Nedostajala si mi.” stenjao mi je u usta. “I ti si meni.” Naslonio je svoje čelo na moje i oči su mu pale na moj dekolte. Obukla sam haljinu s većim dekolteom nego što inače nosim. “Moja usta ih trebaju kušati tako jebeno jako. Mi smo preskočili drugu bazu i odmah prešli na treću.” “Ne ovdje.” “Ne. Ne ovdje. Ali večeras.” Pročistila sam grlo. “Ok.” “Ok?” Klimnula sam glavom. “Druga baza poslije, ali nemoj pokušavati ići na optrčavanje.” Zatvorio je oči. “Ja ću upravo upoznati tvoju mamu. Molim te možeš li ne upotrjebljavati riječi kao što su optrčavanje? Već sam ionako u nepogodnom položaju zato što sam Truitt, ne želim da misli da ne mogu kontrolirati svoju erekciju.” Pogledala sam dolje. “Da ... U vezi toga ...”

*** Dex se ponašao čudno. Nisam bila sigurna je li bio bijesan što sam odlučila ne reći mami tko je on ili zato što se osjeća neugodno s mojom mamom. Njegovo govor tijela je bio ukočen, i mogla sam mu vidjeti 134


napetost na licu. Također je bio neuobičajeno tih. Kada je moja sestra nazvala da provjeri cure, mama je otišla u dnevnu sobu i dala curama telefon, ja uhvatila priliku da ispitam Dexa i da stavim cvijeće u vazu. “Je li sve u redu?” “Fino.” Podigla sam obrvu. “Zašto imam osjećaj da si ljut na mene? Da li si ljut zato što mami nisam rekla tko je tvoj otac? Zato što sam joj planirala reći... još planiram. Pretpostavljam da sam malo zavlačila i onda mi je ponestalo vremena, ja želim da te ona upozna bez ikakvih predrasuda.” Dex je zatvorio oči. “Nije to.” “Pa što ti onda smeta?” “Kako se tvoja mama zove?” “Eleni.” “Prepoznao sam ju. Nisam išao često u ured svoga oca, ali morao sam ponekad otići i znao sam kad sam ju vidio da mi je poznata.” “Pa, izgleda da te ona nije prepoznala. Je li ti zbog toga neugodno, što znaš tko je ona, ali ona ne zna tko si ti? Zato što ću joj ja reći sada, ako to želiš?” “Primjećuješ li ironiju u tom pitanju?” “Pa, reći ću joj. Ne želim da se osjećaš nelagodno.” “Ne, nemoj. Ionako nisam ovdje večeras. Osjećam se kao govno kad sam s ljudima prema kojima se moj otac ponašao grozno. Žao mi je što je povrijedio tvoju obitelj, Bianca. Uistinu jest.” Moje se srce malo slomilo. Znala sam kako je to odrasti s ocem kojemu ponašanje nije bilo dobro. I koliko ja znam, moj otac je povrijedio samo moju mamu. Ne mogu ni zamisliti kako je to živjeti u sjeni čovjeka koji je javno sramotio ženu svojim aferama i davao otkaze lojalnim radnicima. “Ti nisi tvoj otac. Rekli smo da ćemo prošlost ostaviti iza sebe. Molim te nemoj se osjećati loše zbog nečega s čime nisi imao veze. I na kraju, čak i moja ljutnja na tvoga oca je ostala iza nas. Istina, moja se obitelj mučila kada je mama ostala bez posla. Ali mnogo obitelji je prolazilo kroz takvu financijsku situaciju. Postupci moga oca su učinili da se naša obitelj raspadne. Pretpostavljam da sam ja htjela kriviti nekoga drugoga. Vrijeme je da odrasteš i staviš krivnju na onoga tko je uistinu kriv.” Završila sam s aranžiranjem cvijeća, Dex je posegnuo prema meni i povukao me k sebi. Uhvatio me za obraz i nagnuo se da me poljubi, ali moment je prekinuo jedan mali vrag. Bez straha, dotrčala je do Dexa. “Tko si ti?” 135


Bila je hipnotizirana gledajući TV, nije ga ni primijetila da je prošao kroz dnevnu sobu i došao u kuhinju. Dex se ustao sa stolice i čučnuo dolje da razgovara s Feith. “Ja sam Dex. Prijatelj tvoje tete Biance.” “ Spavate li u istom krevetu?” Blenula sam u nju. “Feith! Kakvo je to pitanje?” Ignorirala me je i nastavila pričati s Dexom. “Kada odem u kuću tete Bee, dozvoljava mi da spavam u njezinom krevetu. Kada tata ode na posao, mama mi dozvoljava da spavam u njenom krevetu. Ako ćeš ti spavati u krevetu tete Bee, onda ću ja morati spavati na podu.” Dexove su se usne trzale, ali joj je ozbiljno odgovorio. “Nećeš morati spavati na podu.” “Hoćeš li ti oženiti tetu Bee?” Dex je odgovorio prije nego što sam ja uspjela reći išta. “Ako budem imao tu sreću, možda jednog dana.” “Mogu li ja biti djevojčica za cvijeće? Zato što je to samo jedna, a moja sestra kopa nos. Zato ne želiš nju.” Počela sam se smijati, dok nisam shvatila da je Hope došla do svoje sestre. “Ja ne kopam nos.” Feith se nagnula prema Dexu s đavoljim osmijehom šapnula, “Prestala je jučer.” Te djevojke će biti nezaustavljive kada budu tinejdžerke. Večera je bila puna rasprava između anđela i vraga. U međuvremenu mama i Dex su mnogo pričali. Definitivno ju je šarmirao, bilo mi je zanimljivo vidjeti ga u akciji. Mama je stavila stari CD od Duka Ellingtona za pozadinsku glazbu uz večeru, i brzo je shvatio da ona voli Jazz glazbu. Onda je on počeo pričati o svojim najdražim pjesmama u jazzu, izvođači kao Lester Young i Bill Evens, za obojicu nikada nisam čula. Do kraja večere, Dexovo prezime je moglo biti i Manson, i ja ne bi ni bila zabrinuta. Inzistirao je na tome da mama i ja ostanemo sjediti nakon večere dok on i cure sve pospremaju. Cijela ta scena je bila komična. Natočile smo si još vina dok smo gledale kako podiže cure da stavljaju posuđe u ormariće. Da nisam znala bolje, rekla bih da su mu najbolji prijatelji četverogodišnjaci. “Sviđa mi se. Izgleda kao da je onaj pravi,” mama je rekla. Dex se sagnuo da stavi nešto u perilicu, i moje su oči su oči zalijepile na njegovu guzu. “Sviđa se i meni.” Malo sam popila vina dok sam još gledala u njega. I mama je rekla. “ Ima li dragog oca za tvoju staru mamu?” Zagrcnula sam se, malo mi je vina izašlo i na nos. Peklo je kao sam vrag. 136


Mama se smijala dok sam ja dolazila do daha. “Što? Stara sam. Nisam mrtva.” Na vožnji nazad do moga stana, dala sam Dexu da pređe na drugu bazu. Smijali smo se me dok je diskretno ispipavao na zadnjem sjedalu auta. Čak je nekako i uspio okusiti moje grudi sakrivajući me od vozača. Tko je znao na koliko se sve načina može koristiti jakna? Kada smo stigli ispred moje zgrade, vidjela sam da mu je u hlačama velika kvrga. “Želiš li... ući unutra?” “To zavisi od toga zašto me pozivaš da dođem. Zoveš li me gore, a da te ne smijem dirati ili me zoveš da uđem unutra.” Moje tijelo je željelo ovo potonje i više nego što sam mogla zamisliti. Stisnula sam bedra od želje između mojih nogu. A opet... nisam bila spremna da idem još uvijek tamo. Nije bilo to da se suzdržavam zato što mu ne vjerujem - izgleda da je moje srce prešlo preko toga. Umjesto toga... shvatila sam da bi sex s Dexom značio nešto... možda nešto ogromno u mome životu. I možda sam samo malo bila uplašena. Okrenula sam se prema njemu. “Želim te više nego što sam ikada ikoga željela.” Dex je pogledao u moje oči. “To je dobro. Zato što je taj osjećaj obostran. Ali ipak osjećam da to nije kraj tvoje izjave. Tu dolazi ono, ali...” Nasmiješila sam se. “Voljela bih da ne dolazi. Samo što...” Nisam imala ideju kako da u riječima izrazim ono što osjećam. Pogledala sam dolje, pokušavajući u glavi složiti rečenicu, Dex je stavio dva prsta ispod moje brade i podignuo mi glavu da se gledamo oči u oči. “Čekat ću koliko god bude potrebno. Nije važno zašto nisi spremna. Bit ću ovdje kada budeš spremna.” “Hvala ti.” Izašli smo van iz auta i Dex me otpratio do vrata, ali nije pokušao ući. Kada smo se napokon pozdravili, nagnula sam glavu na zatvorena vrata i osluškivala njegove korake kako odlaze. Nisam razmišljala o tome odavno, ali slike kako moj tata odlazi vratile su mi se u momentu. Sjedila sam u sobi i plakala dok se ona vračao po kutije i odnosio ih u auto. Nisam ga hitjela vidjeti, ali nisam se mogla zaustaviti, a da ga ne slušam. Sjećam se da sam osluškivala njegove korake po pločicama dok je išao niz hodnik. Zadnji puta kada je otišao u auto, nisam znala da će to biti njegovi posljednji koraci koje ću ćuti. Slušala sam njegove korake dok je išao do vrata, zvuk je postajao sve udaljeniji. Onda sam čekala da se zvuk ponovno vrati. Nikada nije. Nikada nije zakoračio u našu kuću ponovno. Otišao je. 137


138


Poglavlje 21

Bianca je bila izvan grada sljedeća tri dana, bila je u West Coast na intervju. Iako sam osjećao da je naša veza započela i da smo sva sranja ostavili iza nas, nešto mi ipak nije sjedalo kako treba. Naprezao sam mozak pokušavajući shvatiti zašto mi je Biancina mama toliko poznata, ali izgleda da se ne mogu sjetiti gdje smo se upoznali. A i činilo se sigurnim da me ona nije prepoznala, prošlo je mnogo godina, a ja sam tada bio tinejdžer. Cijeli dan bio sam pretrpan poslom u uredu. Iako sam mislio da ću moći uroniti u posao, neki čudan osjećaj je bio u pozadini. Na kraju radnog dana taj je osjećaj porastao i počeo sam gubiti koncentraciju. Nisam se mogao fokusirati, Uzeo sam telefon i odlučio nazvati oca. Na drugo zvono, moja je sekretarica ušla u ured s brdom fotokopiranih papira i stavila ih na stol. Poklopio sam telefon, pomislivši da ga bolje nazovem kada sve ovo završim i obratio se Josephini. “Prije nego što odeš danas doma, možeš li mi srediti jedan put u zadnjem trenu? Moram odletjeti negdje odmah ujutro i trebat ću iznajmljeni auto kada sletim.” “Naravno. Gdje trebate biti?” “West Palm Beach. Idem vidjeti oca.” *** Palm Beach International aerodrom je bio u potpunosti drugačiji od JFK, to je bilo sigurno. Sve se činilo nekako sporije. Činilo se čudno osjećati opušteno na aerodromu. Vibra je definitivno ovdje bila drugačija. S obzirom na to da ne ostajem duže od jedne noći, nisam imao kofer za prijaviti. Pozabavit ću se s ocem čim dođem do njega. Tolika vrućina je bila vani da sam imao osjećaj da mi se lice topi. “Tata gdje si sada? Došao sam, sletio sam na PBI.” “Ja umirem i ne znam za to?” Našalio se. “Kako to misliš?” “Zašto bi me inače ti posjećivao? Davno je bilo kada si zadnji put došao ovamo?” 139


“Pa, trebao bih s tobom razgovarati o nečemu važnome, i mislio sam ubiti dvije muhe jednim udarcem, doći te vidjeti osobno. Prošlo je dosta vremena.” “Definitivno je.” “Jesi li doma?” “Ne, zapravo. Ja sam u The Breakers.” “Naći ćemo se tamo. Idem samo po iznajmljeni auto i odmah ću krenuti tamo.” “Ok, sine. Vidimo se uskoro.” Nakon što sam pokupio iznajmljeni Mercedes, prevezao sam se preko mosta što je povezivao West Palm Beach i ekskluzivni dio Pal Beach. Vozeći se pokraj slavnog Mar - a- Lago cluba koja je imala visoku živicu, sjećam se da su me roditelji vukli tu kada sam bio dijete i da sam vidio Donalda Trumpa. Proveli smo mnogo zima i praznika ovdje. Vozeći se dolje niz cestu, s moje desne strane bio je pogled na ocean. S moje lijeve strane je bila vila Španjolskog stila. Turisti i stalni stanovnici otoka su šetali lagano niz plažu, izgledajući kao da nemaju niti jednu brigu na svijetu; zavidio sam im. Napokon sam stigao do The Breakers, u renesansom stilu restoran, gdje se moj otac često sastajao s umirovljenima CEO na ručku. Također znam da provodi mnogo vremena u milionarskom klubu dolje niz cestu Peruvian Avenue. Povjetarac od palminih stabala bio je dobrodošao. Nisam si mogao pomoći, ali želio sam da je Bianca ovdje sa mnom, da i ona upije malo ovoga zraka. To me podsjetilo da rezerviram put za nas dvoje, kada ona bude spremna za to. Mogao sam zamisliti kako bi to bilo dobro s njom se izležavati na plaži. Znao sam de će njezina guza izgledati savršeno u kupaćem. Ulazeći u hotel znao sam zašto moj otac ovdje voli toliko provoditi vrijeme. Bila je to palača ekskluzive i novca. Poslao sam mu poruku iz predvorja hotela i da se nađemo tu. Moj je otac brzo došao i zagrlio me, tapšajući me po leđima. “Dex... tako te je dobro vidjeti sine.” “I tebe također.” Nisam bio siguran da li je u pitanju rasvjeta ili nešto drugo, ali moj je otac izgledao malo starije nego kada sam ga zadnji puta vidio. Usprkos tome, bio je u prilično dobroj formi za svoje godine, zato što je ostao aktivan. “Upravo ručamo na balkonu. Dimljeni losos i rakovi koje je pripremio kuhar Jon. Zašto nam se ne bi pridružio?” 140


“S kim si tu?” “Myra i nekoliko prijatelja.” Myra je bila najnovija žena moga oca. Izgledala je kao mnoge žene ovdje; pretjerano plava, Chanelova odjeća i previše plastičnih operacija. Da ne zaboravimo malog pufastog psa koji je cijelo vrijeme s njom. Bio sam poprilično siguran da će se Carolina jednog dana pretvoriti u Myru. “Zapravo sam se ponadao da bi ti i ja mogli popričati u privatnosti.” “Nešto nije u redu?” “Ne. Samo imam nekoliko pitanja za tebe.” “U redu. Samo da im kažem da ću im se drugi puta pridružiti. Možemo prošetati dolje niz plažu.” “To zvuči dobro.” Bio sam obučen za plažu, kaki hlače i rozo polo majicu. Kao da sam u Rimu. Kada se vratio, otišli smo dolje do vode. Zavrnuo sam nogavice i nosio svoje cipele u ruci, hodao sam kraj oca i gledao u valove. “Pa što je s onom situacijom zbog koje si me bio zvao? S curom koju si lagao o svom identitetu?” pitao je. “Pa, čudesno, odlučila je da mi oprosti. Sređujemo stvari. Nisam u potpunosti zaradio njezino povjerenje. Ona je zapravo i razlog zašto sam te došao vidjeti. Pa, zapravo njezina je mama razlog.” “Što u vezi njezine mame.” “Nekada je radila za tebe. Otpustio si je prije mnogo godina.” Moj se otac nasmijao. “To se sužava naravno samo na par stotina ljudi.” “Upoznao sam ju neku večer i odmah sam ju prepoznao, što je bilo čudno. Mora da je za tebe radila duže nego ostali, zato što se ne sjećam mnogo ljudi iz tih dana.” “Kako se zove?” “Eleni George.” Odjednom je stao i pogledao me u oči. “Eleni Georgakopolous.” “Georgakopolous. Ona je Georgakopolous.” Prešao je preko kamena. “Dođi sjedi. Trebam se malo odmoriti.” “Siguran si da je njezino prezime bilo Georgakopolous?” “Da.” “Pričekaj.” Brzo sam napisao poruku Bianci. Dex: Nasumična misao. Nikada te nisam pitao... George ne zvuči kao Grčko ime. Jeli to skraćenica od nečega? 141


Odmah je odgovorila. Bianca: Da. Odavno je skraćeno zbog posla. Izgleda da nitko nije mogao proslovkati prezime. Moje pravo prezime je zapravo Georgakopolous. Dex: Dobro je znati. “Što je rekla?” Otac je pitao. “Rekla je da joj je pravo prezime Georgakopolous.” Klimnuo je glavom. “Čekaj da pogodim... tvoja djevojka... ona ima velike, smeđe oči, prekrasnu tamnu kosu i ubojite obline?” “Da.” “Jabuka ne pada daleko...” “Ako ti se toliko sviđala njezina mama, zašto si ju otpustio?” “Otpustio ju?” Otac mi se smijao nekontrolirano. “To je ono što ti je ona rekla?” “Da. Bianca je rekla da si joj dao otkaz što je njezinu obitelj uništilo financijski. To je pokrenulo lanac događaja od kojega se nikada nisu oporavili.” “Dozvoli da ti nešto kažem o Eleni Geogakopolous. I ovo ti mogu reći zato što smo obojica odrasli muškarci i zato što više nisam s tvojom majkom.” “Što?” “Ta žena je bila kao... seksualni ovisnik. Nikada u svome životu nisam iskusio nešto tako.” “Seksualni što? Oprosti molim te.” “Elena je bila moja tajnica, da. I ja sam bio njezin šef. Ali smo bili i ljubavnici, Dex. Ona je varala svoga muža sa mnom.” “Što?” “To je trajalo nekoliko godina. Ona nije bila jedina žena u to vrijeme, naravno - ti znaš svoga dragog starog taticu - ali ona je bila jedina za pamćenje.” Osjećao sam se bolesno razmišljajući o mom tati i Biancinoj mami. “Čekaj... moraš malo usporiti.” “U redu. Objasnit ću ti sve što želiš:” “Ona je varala svoga muža... s tobom? A onda si ti nju otpustio nakon toga?” Odmahivao je glavom. “Ne. Nikada ju nisam otpustio. Njezin muž je saznao za aferu i natjerao ju je da otkaz. Možda su rekli svojoj djeci 142


drugačiju priču. Nikada ju ne bih otpustio. Bio sam previše ovisan o njoj.” “Bože, to je sjebano. To je trajalo nekoliko godina?” “Isključivo i neisključivo, da.” “Ne mogu vjerovati.” “Što je to teško vjerovati? Ako je njezina kćerka lijepa kao ona, sigurno to možeš shvatiti?” “Ne. Ne mogu shvatiti varanje svoje žene - moje mame - da počnemo s tim. Ali svjesno uništavati nečiji tuđi brak? To definitivno ne mogu razumjeti.” “Njezin muž nikada joj nije dao ono što je ona trebala.” “Ona ti je to rekla?” “Da. Bila je mnogo više od onoga što je on video u njoj. Želio je da ona bude savršena žena. Ali ona je bila pištolj napunjen vatrom. Muž je izgleda bio dobar, radni čovjek, ali nije nju shvaćao i nije bio... nježan.” “A ti si bio... nježan? To nimalo ne zvuči kao ti.” “Možda je avantura bolji naziv. Ja sam joj dao ono što je ona trebala. Zar zbilja želiš da ti slovkam ono što mislim?” “Ne. Poštedi me toga. Molim te.” “Ono što smo mi imali bilo je vrlo strastveno - ponekad nestabilno. Na kraju, je odlučila da želi spasiti brak zbog svoje djece. To je bilo tada kada smo prekinuli sve veze. Ali izgleda, iz onoga što mi ti govoriš, to ipak nije dobro završilo za nju. Pretpostavljam da se slomljeno povjerenje ne može povratiti. Žao mi je zbog uloge u tomu što se njezina obitelj raspala, ali ne žalim zbog naše afere. To je bio jedan od najvažnijih najnezaboravnijih perioda moga života. Još uvijek mislim na nju s vremena na vrijeme, a to je čudno za mene.” “Ja uopće ne znam što bih rekao. Želim biti ljut na tebe, ali pretpostavljam da nisi mogao znati da ću jednog dana upoznati njezinu kćer i pasti na nju.” “Definitivno nisam mogao.” “To je tako loše. Bianca i ja smo si obećali da nećemo više imati tajni između sebe. Kako bih joj ja trebao reći da njezina mama nije takva svetica kakvom je ona smatra? Kako kažeš nekome da cijeli njezin pogled na djetinjstvo je bio krivi?” Činilo se da moj otac razmišlja o tom pitanju. “Ok, slušaj. Sada se ti možda nećeš složiti s tim što ću ti reći, ali ipak ću reći.” “Što?” “Ja mislim da u životu ’potpuna iskrenost’ nije najbolja stvar. U slučajevima kao što je ovaj, nitko ništa neće dobiti s tim što ćeš joj reći da 143


znaš. Razmisli o tome, Dex. Što će se dogoditi ako joj kažeš, a Eleni to porekne? Što onda?” Izazivao sam ga. “Ili naprotiv, kada Eleni sazna tko sam ja... što ako svejedno sve prizna kćeri?” “Onda se pravi glup. Nitko ne mora znati da smo vodili ovaj razgovor. Ja sigurno neću reći nikome.” “Ne znam baš. Zbilja ne znam mogu li joj to prešutjeti.” “Jedno je reći istinu kada je za nečije dobro. Ali ništa dobro ne može izaći iz ove bombe. Jedino što ti ja govorim da razmisliš o tome. Nemoj žuriti s ničim. Nema nikakve logičnosti da ovu bombu ispustiš odmah. To je bilo prije mnogo godina. Ostavi to na miru. To je moja sugestija. Ako Eleni želi sve priznati, pustiju. Ali nije tvoja obaveza sve to razjasniti.” Zurio sam u avion koji prolijeće nebom i rekao sam, “Zbilja ću morati razmisliti o tome.” “Pokušaj se ne stresati se s tim. Život je kratak. Ja o tom učim sve više i više iz dana u dan, kada vidim kako moji padaju mrtvi zbog srčanog udara.” Ustao je s kamena i otresao pijesak sa stopala. “Idemo. Što misliš na partiju golfa?” *** Rezbarenje žirafinog vrata nije bilo lako. Što sam bolje mogao slijedio sam Jalanievu demonstraciju rezbarenja. Moj um jednostavno nije bio u tome danas. Nakon samo jedne noći na Floridi, vratio sam se taman na vrijeme za moju tjednu poduku rezbarenja u Brooklynskom stanu. Dok su Jelanieve lekcije bile mirne, meditacijsko iskustvo, provodeći vrijeme tu s njim činilo mi se da pridonosim društvu. Jelani se nije žalio, ali znao sam da ga njegovi tretmani umaraju. Uglavnom je bio kod kuće, osim kada bi išao na tržnicu prodavati svoje radove. On je imao jako malo članova obitelji koji su ga provjeravali. Nećak ga je vozio na tretmane, ali nekada je to morao otkazati. Inzistirao sam na tome da mene idući puta nazove kada se to dogodi. Možda ne želi uzeti novac od mene, ali ja sam bio spreman platiti za sve što mu je potrebno, kada bi mi to dozvolio. “Kako se osjećaš?” Pitao sam. “Moram se probiti kroz to. Ako si dozvolim da se sažalijevam, osjećat ću se bolesnije. To je jedan dio zašto sam te pitao da dolaziš ovamo. Gledajući tebe kako pokušavaš rezbariti to je kao da ti na živo čupaju 144


zube, ali to mi skreće misli s drugih stvari. Um ima nevjerojatnu moć nad tijelom. Govoreći o tome, reci mi što je na tvom umu.” “Možeš reći da mi je nešto na umu?” “Žirafin vrat si izrezbario jako tanko, izgleda kao olovka. Danas nisi koncentriran.” Nasmijao sam se. “Uhvatio si me.” “Pa, reci mi. Što je? Ima li veze s Grčkom boginjom?” “Kako si znao?” “Pogodio sam. Reci mi u čemu je problem.” Nekoliko sljedećih minuta sam proveo prepričavajući mu moj put na Floridu i sve o svome ocu i Eleni. “Pa, sada me otac natjerao da se preispitujem, je li u ovom slučaju bolje reći Bianci istinu ili ne. Imao je pravo. Zašto joj priuštiti tu bol, kada nitko neće dobiti ništa dobro s tim?” Jelani je odmahivao glavom. “Tvoj otac je u krivu. Evo zašto.” Uzeo je žirafu od mene i otišao do stola i uzeo malu pilu. “Ovo si ti upravo sada.” rekao je, pokazujući na patetičnu životinju. Potom joj je polako prerezao vrat, glava joj je pala. Koji kurac? “Zašto si to učinio?” “Skratio sam je njezine muke. “Mogao bi o tome razmisliti danas, jer tajna koju znaš polako je počela ubrzavati. Izjeda te brže nego što je ovaj vrat nestao. Tajne i laži će uvijek polako raditi to sve dok jednom ne izađu na vidjelo.” “Kao što je glava pala.” rekao sam. Klimnuo je. “Da. Nikada ne postoji razlog skrivati istinu nekome. Istina bi te trebala osloboditi. Jesi li ikada to čuo?” “Da.” “Ne možeš riskirati da Bianca sazna da si ti znao za to. Iako joj ti ne kažeš, ti imaš jako iskrene oči, Dex. Ona će te moči pročitati. Onda će to biti kraj za tebe. Već si joj jednom lagao. Ovdje neće postojati druga šansa. Nije vrijedno riskirati. Nije važno što tvoj otac kaže. Iz onoga što si ti rekao, on je ozbiljan lažov. To mu je u prirodi. Samo joj reci prokletu istinu, i nemoj se vračati ovdje rezbariti dok ti um ne bude na mjestu.” Predao mi je novo drvo da počnem ponovno rezbariti novu žirafu. “Sada se fokusiraj.” Uzeo sam ju. “Da, gospodine.” Ponekad, je bilo teško čuti istinu, ali cijenim koliko gruba stvarnost može biti dobra. 145


*** Poslijepodne, još uvijek nisam bio siguran što bih trebao napraviti. Bandit je bio u ekstazi kada me je vidio. Pokupio sam ga iz psećeg vrtića i obojica smo krenuli k Bianci. Morao sam brzo donijeti odluku, mazio sam ga po glavi dok sam s njim razgovarao u autu. “Ok, dakle moj otac kaže da ću napraviti nered ako sada spomenem prošlost, ali Jelani misli da bih bio budala da u ovom trenutku nešto skrivam od Biance. Ti znaš, da možeš pričati, to bi bilo od velike pomoći. A treće mišljenje bi mi jako dobro došlo upravo sada.” “Vau!” Znao sam što ću učiniti, ono što mi moj osjećaj u tom trenutku pokaže. “Ako zalaješ još koji puta, Bandit, kunem se... Pretpostavljam da ću joj morati reći istinu.” “U redu. Ako mi se ovo obije o lice, okrivit ću tebe.” Odlučio sam; reći ću joj večeras.

146


Poglavlje 22

Mala, drvena žirafa mi je zurila u lice kada sam otvorila vrata. “Postaješ bolji.” rekla sam, misleći na figuricu. “Misliš?” “Morat ću osloboditi jednu od polica za njih.” Bandit je uletio u moj stan. “Nije mi dao šansu ni da ga pozdravim.” Rekla sam, gledajući u njega dok je trčao u moju sobu. “Je li u redu da ide tamo?” “U redu je.” Nasmiješila sam se, gledajući prekrasnog muškarca na mojim vratima. Dex je bio odjeven ležerno u kaki hlače i polo bijelu majicu. Majica mu je odgovarala kao rukavice. Bilo je teško ne zavući mu ruke pod majicu i pomilovati ga po mišićima. Njegov sat je upotpunio izgled ležerni milijuner. Udahnula sam njegov miris, zbilja me udarilo koliko mi je jako nedostajao. Mogu samo zamisliti kako su ga žene dolje na Floridi promatrale. “Ti definitivno izgledaš kao netko tko se upravo vratio s Palm Beach.” “Nisam se imao vremena presvući. Sletio sam, otišao do Jelenina, pokupio Bandita, onda došao ovamo.” Bilo je drago vidjeti ga, ali Dex se činio daleko; nisam bila sigurna zašto. Definitivno je bio preokupiran nečim. Nisam si mogla pomoći da se ne osjećam malo samosvjesnom, jer me on još nije ni zagrlio niti poljubio. Moje me tijelo svrbjelo da ga dotaknem, ali ponos me spriječio da se pokrenem. “Je li sve u redu?” Pitala sam. Češkajući bradu rekao je, “Moram o nečemu razgovarati s tobom.” Srce mi je potonulo. Prije nego je rekao, zvono se začulo. “Sranje,” rekla sam. “Očekuješ li nekoga?” “Da.” “Koga?” “To je moj tata.” Dexov je pogled bio paničan. “Tvoj tata?” “Da, Nisam bila sigurna hoćeš li svraćati. Večerat ćemo ovdje.” 147


“Nisi mu rekla za mene, zar ne?” “Ne.” “A što je s tvojom mamom? Jesi li njoj rekla?” “Ne. Nismo još došle do toga.” Krenula sam prema vratima. “Bolje da ga pustim unutra.” Taman sam krenula otvoriti vrata, kada mi je Dex šapnuo na uho, “Bianca, nemoj mu reći tko sam ja, ok?” *** “Znači ti posjeduješ svoju tvrtku? Je li to nešto što bi mi moglo biti poznato?” Tata je pokušavao započeti razgovor s Dexom, koji je bio neobično šutljiv. Što god da mi je došao reći očito mu je bilo još uvijek na umu. “Vjerojatno ne. To je financijska tvrtka. Ništa posebno.” Nisam još imala šanse reći Dexu, ali članak koji sam napisala dobio je zeleno svjetlo i bio je premješten. Originalno je bio zamišljeno da bude pušten u jesen, ali glavnom uredniku se toliko svidjeo da ga je pomaknuo da bude izdan sljedeći mjesec. Dex je rekao da ne želi da moj tata zna tko je on kada je ušao, ali članak će se pobrinuti za to da sazna. A isto tako ni ja nisam željela lagati tati. Gledajući između Dexa i tate, pomislila sam si, laži su toliko stvari uništile u mom odnosu s obojicom muškaraca. “Dex je bio skroman, tata. On vodi jako uspješnu kompaniju. Zapravo, tako smo se i upoznali. Intervjuirala sam ga za članak u Finance Times.” Pogledala sam u Dexa, koji je gledao negdje u stranu. “Ti ćeš sve saznati o njemu za otprilike dva tjedna. Novine će objaviti moj članak na naslovnoj stranici idući mjesec.” Dex me pogledao raširenih očiju. “Idući mjesec? Mislio sam da će izaći na jesen.” “Pomaknuli su ga. Očigledno, moj urednik misli da je svijet dovoljno dugo čekao da te upozna. U ovo vrijeme za nekoliko tjedana, sve tvoje tajne će biti otkrivene svijetu.” Namignula sam mu. Naravno, ja sam se šalila, ali Dex je na te riječi problijedio. “Može te li me ispričati na trenutak? Moram otići u toalet.” Dexa nije bilo nekoliko minuta, pa nakon što sam tati dala pivo, otišla sam provjeriti Dexa. Pokucala sam na kupaonska vrata. “Dex? Jesi li dobro?” Otvorio je vrata. “Zapravo se ne osjećam najbolje.” 148


Opipala sam mu čelo. Njegova preplanula koža bila je malo vlažna i pomalo hladno. “Misliš li da te možda nešto hvata?” “Vjerojatno bih trebao otići. Ne želim da se ti i tvoj otac razbolite.” Definitivno sam bila razočarana, zbilja sam htjela misliti da je Dexovo neuobičajeno ponašanje bilo zbog toga što ga nešto hvata. Ali duboko u sebi sam znala da je to zbog nečega drugog - nešto zbog čega nam se dobro ne piše. Jednostavno sam imala taj loš osjećaj. “Ok, ako ti misliš da ćeš se bolje osjećati u svom krevetu.” Dexove su oči potražile moje. Krenula sam se okretati i vratiti u dnevni boravak, kada me Dex uhvatio za lakat i povukao me nazad. Uzeo me za obraze s obje ruke. “Biti sam u mome krevetu nikad neće učiniti da mi bude bolje, nego biti u tvome krevetu. Moj je usamljen i na samu pomisao da još ni jednom nisi bila u njemu.” Njegove su riječi bile tako slatke, tako kontradiktorna njegovom izrazu lica. “Nadam se da ćeš se osjećati bolje.” Klimnuo je glavom. Kada smo se zajedno vratili u dnevni boravak, našli smo tatu kako se povezuje s Banditom. Zadnje dvije noge su mu bile na podu, ali ostatak njegova tijela bilo je preko tatinog krila. “Čini se da si našao novog prijatelja.” Tata je počešao Bandita po glavi. “Oduvijek sam htio psa. Da li je on udomljen pas, Dex?” “Da, zapravo je.” “Nisam znala da si htio psa, tata? Kako to da ga nikada nismo imali?” Tatin glas je bio tih, kao uvijek kada je bio prisiljen razgovarati o mami. Ona je definitivno bila tema koju smo oboje izbjegavali, ali ponekad je to bilo nemoguće. “Tvoja mama nikada nije željela ni jednog.” Bandit se popeo s tatina krila i otišao sjesti do Dexa. Tata je ustao. “Što kažeš na pivo, Dex?” Ja sam odgovorila. “Dex je zapravo krenuo. Ne osjeća se baš najbolje.” “To je šteta. Moja mi kćer rijetko dozvoljava da upoznam nekoga sa kim ona provodi vrijeme. Pomislio sam da bih možda dobio šansu da ispričam sve one sramotne priče iz djetinjstva.” Dex je podigao obrvu. “Sramotne priče?” Moj je tata ušetao u kuhinju dok je pričao i uzeo pivo iz hladnjaka. “U vrtiću, moja mala princeza je bila zaljubljena u susjedovog starijeg sina Tommy Moretti.” Okrenula sam se prema Dexu. “Trebao bi vjerojatno otići pošto se ne osjećaš dobro.” 149


Smijući se, tata je otvorio pivo i dodao Dexu. Oba muškarca su me u potpunosti ignorirali dok je Dex uzimao pivo. Tata je nastavio. “U svakom slučaju, Tommy je imao osamnaest ili devetnaest. Bianca je imala možda sedam. Sprijateljila se s Tommyevom mlađom sestrom da bi mogla provoditi mnogo vremena u Morettievoj kući.” Dex se okrenuo prema meni i prišaptao. “Stariji čovjek čak i onda, ha?” Okrenula sam očima. Tata je nastavio. “Naravno, Tommy je više bio zainteresiran za cure svojih godina neko za sedmogodišnjakinju, ali to nije zaustavilo moju malu princezu da se zaljubi u njega. Nekoliko smo puta pronašli Tommyeve stvari u kući, a Bianca je glumila kao da ih je slučajno zabunom ponijela kući. To su bile njegove rukavice, jednom je bio i njegov losion poslije brijanja, bejzbolska kapa. Sve dok Biancina mama nije jedan dan čistila Biancinu sobu i našla nešto.” “Što je našla?” Dex je pitao. Zatvorila sam oči, znala sam što slijedi. Bog zna da me je moja sestra godinama zbog toga zezala. “Bianca je vjerojatno ušla u kupaonicu nakon što se Tommy obrijao i skupila dlake s umivaonika. Imala je vrećicu ispod madraca s vrijednim stvarima.” Moj se tata smijuljio i uzeo gutljaj piva. Nakon toga, Dex je rekao da će ostati još malo. Jedno pivo se pretvorilo u četiri, do vremena kada smo završili večeru, Dex je saznao mnoge sramotne priče o meni. Možda sam čak i mislila na to da ubijem tatu da mi nije bilo slatko koliko se sjeća mojih nestašluka iz djetinjstva. Dok sam u kuhinji pakirala ostatke od večere, gledala sam kako se tata i Dex povezuju u dnevnom boravku. Obojica su uživali u društvu onog drugoga. Zadnja dva sata, saznali su da imaju dosta zajedničkih stvari. Osim što obojica vole moje sramotne priče, obojica vole i pecati, nešto u čemu sam Dexa mogla bez problema zamisliti. Isto tako voljeli su stare aute Chevye. Gledajući u njih dok su sjedili i smijali se zajedno, zagrijavalo mi je srce. “Trebao bih krenuti.” Tata je pogledao na sat. “Moram stati u apoteku i pokupiti lijekove prije nego što zatvore,” Tata je rekao. “Lijekove? Jesi li bolestan?” Tata je došao do mene. “Nisam, princezo. Krvni pritisak mi je malo povišen pa su mi prepisali nekakve lijekove. Poprilično česta pojava u mojim godinama.” “Ok.” Bandit se češao o vrata. “Zašto ne bih izašao s tobom. Čini se da Bandit treba ići u šetnju,” Dex je rekao. 150


“Čekaj da uzmem vestu, pa ću ići s tobom.” Otišla sam u sobu i krenula do ormara ali prije nego sam uspjela uzeti vestu s gornje police, Dex je zatvarao vrata iza sebe. “Tvoj tata je zbilja drag tip.” Voljela bih da nisam imala potrebu da mu spustim. Zašto mi je zvučalo da su komplimenti od njega kao uvrede za moju mamu? “Može biti takav ponekad, da.” Dex je došao iza mene dok sam oblačila vestu i stisnuo me za ramena. “Volio bih ispratiti tvoga tatu sam, ako ti ne smeta.” Okrenula sam se. “Oh. Ok. Valjda?” Poljubio me u čelo. “Hvala ti. Možda bi mogla reći da si se sada sjetila da moraš neki posao obaviti?” “Ok. Ali ti ćeš se vratiti nakon što prošetaš Bandita, zar ne?” Dex je povukao svoju glavu unatrag, opušteno lice koje je imao zadnjih dva sata nestalo je. “Da. Moramo razgovarati.” Baš kako je Dex rekao, ispričala sam se da imam posao koji trebam obaviti i da zato neću prošetati psa. Nakon što sam se pozdravila s tatom, njih dvojica su zajedno otišli. Zadnja stvar koju je Dex rekao. “Vratit ću se za deset minuta.” Čekala sam deset minuta. Ali oni su se pretvorili u dvadeset, a dvadeset u četrdeset. Prije nego što sam znala, Dexa nije bilo više od sat vremena. Napokon, osjećala sam se tjeskobno, poslala sam mu poruku. Bianca: Vračaš li se?

151


Poglavlje 23

“Što ti je na umu?” Bio sam izgubljen u svojoj glavi zadnjih deset minuta, nisam znao kako da započnem razgovor. Pitao sam Biancinog tatu da mi se pridruži u šetnji, a onda sam bio tih nekoliko blokova. “Oprosti. Ima nešto što me muči.” “Bi li volio razgovarati o tome?” “Ne znam odakle bih počeo.” “Što kažeš na to da počneš od početka. Ja ne žurim nigdje. Lijekove mogu podignuti i ujutro, ako treba.” Duboko sam udahnuo. “Ok.” Tu je bila u blizini klupa, pa sam pokazao na nju. “Možda je bolje da sjednemo?” “U redu je. Možemo nastaviti šetati ako želiš.” Nisam znao ni jedan drugi način na koji bih mu rekao, pa sam jednostavno izbrbljao, “Ti znaš moga oca. Moje ime je Dexter Truitt.” Biancin tata je stao i pogledao me u oči. Shvatio je da sam mrtav ozbiljan i rekao je, “Možda bi ipak trebali sjesti.” *** “Živjela bih sa svojom majkom, možda je to stara škola, ali djevojka treba biti sa svojom majkom ako je to ikako moguće. Nikada nije bilo nikakve svađe oko skrbništva. Nisam htio da zamjera ženi u koju bih se trebala ugledati.” Taso je klimao glavom. “Eleni joj nije htjela lagati. To je sve bila moja ideja. Nisam se borio za skrbništvo nad curama, dogovorili smo se da ću ju podržavati, i obećao sam da nikada neću propustiti sastanak s kćerima. U zamjenu, zatražio sam ju dvije stvari. Jedna od njih je bila ta da kaže da sam ja imao aferu. Eleni im je htjela priznati, nije htjela lagati curama, ako pitaju. Ali obećala je da im drugačije neće reći. Sve te godine koje su uslijedile, nikada nisu pitale ništa i Eleni im ništa nije rekla.” “Bianca je još poprilično ljuta na tebe.” Slegnuo je ramenima. Skinuo je svoje naočale i protrljao oči. “Znam. Kada sam smislio taj plan prije mnogo godina, mislio sam da su samo djeca i da će to preboljeti. Bianca, mislim, nikada mi zbilja nije mogla oprostiti.” 152


U tom trenutku sam shvatio koliko Bianca ima povjerenja u mene da mi je dala drugu priliku. Svome tati nikada nije pružila tu priliku. Okrenuo sam se prema njemu i pogledao ga ravno u oči. “Moram joj reći.” Gledao je u mene nekoliko trenutaka. “Shvaćam. Ona više nije malena djevojčica koju treba štititi. Ona je odrasla žena koja zaslužuje istinu od muškarca do kojeg joj je očito stalo. Te laži su ono što je učinilo da dođe do kraja između Elene i mene. Volio sam ju. Jedan dio mene još ju voli, ako ćemo biti iskreni. Ali kada sam shvatio što se događa, dao sam joj drugu šansu. Mislio sam da ćemo možda moći preći preko toga, ako budemo oboje radili na tome. Nekoliko mjeseci kasnije, stvari su opet počele propadati, kada sam ju opet uhvatio u laži. Otišao sam u njezin ured i našao... pa... oprosti... ti zbilja ne trebaš znati detalje.” Nakon toga, sjedili smo i još malo razgovarali. Kada je moj mobitel zazvonio u džepu, shvatio sam da sam bio odsutan više od sat vremena. Vidio je da provjeravam mobitel. “Moja kći?” Klimnuo sam glavom. “Trebao bih ići. Skini ovo sa svojih ramena. Ona je velika cura, koja voli svoju mamu. Ona će jednom shvatiti da osoba može pogriješiti i da nije uvijek samo jedna osoba kriva. Preboljet će ona to. Samo se pobrini da budeš tu kraj nje kada joj budeš potreban.” Obojica smo ustali. Pružio sam mu ruku. “Hvala što si razumio.” “Čuvaj moju malu djevojčicu.” *** Znajući da je to prava stvar za napraviti, nije učinilo da se osjećam imalo lakše. Stajao sam nekoliko minuta ispred Biancinih vrata dok nisam skupio hrabrosti i pokucao. Skoro je odmah reagirala i otvorila mi vrata da me pusti u stan. Bandit je ušao u stan i nestao negdje. “Počela sam misliti da se nećeš vratiti.” “Oprosti zbog toga. Razgovarao sam s tvojim tatom i izgubili smo pojam o vremenu.” “Izgleda kao da ste se vas dvojica našli. Nisam o tome ni razmišljala, ali kada sam te vidjela s tatom, shvatila sam da me nekako podsjećaš na njega.” Namreškala je nos. “Je li to čudno?” “Jedino ako se ti zbog toga osjećaš čudno.” Nasmiješila se. “Da li bi želio popiti čašu vina?” “Volio bih nešto jače, ako imaš.” 153


Bianca je otišla u kuhinju i donijela nam čaše. Moja je bila ispunjena jantarnom tekućinom. Sjela je i pogledala me s očekivanjem. Ispio sam pola svoje čaše. Prešla je odmah na stvar. “Nešto te muči od kada si došao kod mene. Što se događa?” Duboko sam udahnuo. “Ima nešto o čemu želim porazgovarati s tobom.” “Ok...” “Nešto zbog čeka nećeš biti sretna.” Sada je bio njezin red da ispije malo tekuće hrabrosti. Spustila je ostatak na stol i pogledala me ravno u oči. “Preferiram istinu, čak i onda kada je to nešto što možda ne želim čuti, Dex.” “U redu.” Nije postojao lagani način da se to kaže, pa sam jednostavno rekao. “Moj otac je imao aferu s tvojom mamom.” *** Pod će se istrošiti od njezinog hodanja. Bianca je kod sebe imala svoje srebrne stres kuglice, vrteći ih u ruci dok je hodala. Objasnio sam joj sve što sam saznao u razgovoru s mojim tatom, i sada ona pokušava naći smisao u tome. Prešla je preko nevjerovanja faze i došla do ljutite. “Zašto bi lagao i s tim me držao podalje od sebe zadnjih dvadeset godina.” “Pokušao te je zaštiti.” Smrzla se. “Lažući mi? Laž ne štiti nikoga osim lažova.” “Ja vjerujem da postoje dvije vrste laži. Laž da zaštitiš nekoga i laž da izbjegneš nešto. On nije pokušao izbjeći ništa.” Protrljao sam zadnji dio vrata. Ovdje sam morao biti oprezan. Bianca mi je tek počela ponovno vjerovati, i vjerojatno nije dobra ideja da joj kažem da postoje i ’dobre’ laže. Umjesto da joj kažem mišljenje o tome kako joj je tata uradio pravu stvar lažući joj, odlučio sam da ne vodimo takav razgovor. Dao sam joj malo distance, ali imao sam osjećaj kao da ona treba tjelesnu utjehu isto onoliko koliko sam joj je i htio pružiti. Ustao sam i stao kraj nje, uzeo sam ju za ruke. Prestala je vrtjeti kuglicama. “Dođi ovamo.” Isprva je oklijevala, ali je onda dopustila da omotam svoje ruke oko nje. 154


“Bože, Dex. Osjećam se kao da je cijeli moj život bio laž. Mislila sam da je moj tata loš čovjek, a da je moja mama dobar, a istina je bila obrnuta.” “Ja ne mislim da tu ima loš čovjek i dobar čovjek. Ja mislim da je jedna osoba napravila grešku i da je druga osoba pokušala postupiti tako da tebe ta pogreška ne bi zadržavala da vidiš svu dobrotu u toj prvoj osobi.” Bila je tiha nekoliko minuta. Kada je napokon progovorila, glas joj je drhtao. “Moja je mama varalica.” “Nemoj dozvoliti da ju to definira. Ljudi rade pogreške, Bianca.” Povukla je svoju glavu unazad. “Vidiš li svoga tatu kao varalicu?” “Da. Ali to je drugačije. Moj tata nije napravio samo jednu grešku. Njegov je cijeli život bio niz raznih afera, laži i prevara. Nije bila jedna pogreška, bilo je tu tisuću laži.” “Kako znaš da moja mama nije ista takva? Koliko ja znam, ona je imala tisuću afera isto.” “Razgovarat ćeš s njom. Nisi više dijete. Reći će ti istinu.” Bianca je uzela još jednu čašu vina i još smo dugo razgovarali. Onda me je pitala da noćas ostanem. Željela je da ju držim, i nisam želio ništa više od toga da joj dam svu moguću utjehu koju je željela. Skinuo sam svoju odjeću, ali sam ostavio bokserice i uvukao se u krevet. Večeras se ne radi o sexu, iako bih lagao da kažem da nije bio spektakularan osjećaje njezine guze ugniježđene kod mog međunožja. Poljubio sam njezino rame dok smo ležali. “Spavaj. Možemo ujutro još razgovarati. Ok?” Prišaptala je. “Ok.” Nakon par minuta, dah joj je usporio, mislio sam da je zaspala. Glas joj je bio šapat dok je progovarala. “Dex?” “Što trebaš?” “Hvala što si mi rekao istinu večeras. Znam da ti nije bilo lako.” “Nije. Mrzim pomisao na to da ti uzrokujem bol, a znao sam da će ovo za tebe biti teško.” “Bilo je. Ali imati tebe ovdje kraj sebe pomaže mi da prebrodim to.” “Drago mi je.” “Mislim to. Bila je to grozna istina, ali ti si pomogao da to bude podnošljivo.” Ponovno sam ju poljubio u rame. 155


“Shvaćam sada. Možemo bilo što prebroditi zajedno sve dokle god smo iskreni jedno prema drugom.” Nisam imao pojma u to vrijeme, ali reći istinu i prebroditi bilo što nije uvijek bilo moguće.

156


Poglavlje 24

Kada je plamen svijeće nestao iz mog vidokruga, okrenula sam se prema Dexu. “Opet? Jesi li ozbiljan?” Dex je frknuo, zlovoljno se osmjehnuo. Ovo je postala nekakva stvar. Svakog dana ovog tjedna je očito bilo nekakvo slavlje. Oko deset djelatnika restorana približilo se našem stolu i počeli su mi pjevati sretan rođendan. Ovo bi se moglo činiti normalnim, osim dvije stvari. Prva stvar, nije mi bio rođendan. Druga stvar, ovo je bilo treći put ovog tjedna da je Dex rekao radnicima različitih restorana da mi je rođendan. Dex Truitt ima pomalo čudan smisao za humor, za koji sam već znala. Ali zbilja cijenim što mi pokušava skrenuti misli sa situacije s mamom. On je znao da odgađam suočenje s njom da razgovaramo o njezinim lažima. Dex i ja smo odlučili smo da uživamo u ovom tjednu bez briga i da jednostavno uživamo jedno u drugome. Nakon svega, ono što je učinjeno u prošlosti je učinjeno. Iako sam se morala suočiti s mamom, nije bilo potrebe žuriti, jer je šteta već bila učinjena. Klimnula sam glavom osoblju kada su završili s pjesmom. “Hvala vam.” Okrenula sam se prema Dexu. “Zašto si opet to napravio?” “Rođendansku tortu?” “Da.” “Zato što onda čujem taj prekrasni, neugodni smijeh iznova. To sve onda čini još vrjednijim.” Dex uvijek kaže istu stvar kada ostanemo sami: “Poželi želji i puši.” Način na koji on kaže puši uvijek zvuči sugestivno. Usprkos njegovom prljavom umu, nikada ne vrši pritisak na mene u vezi sexa. Bio je ultra oprezan, skoro previše oprezan da ne napravi nijednu grešku sa mnom. Nismo spavali u istom krevetu od one noći kada mi je Dex rekao sve o našim roditeljima. Čak i tada je bio oprezan, držeći se podalje. Većinu večeri je inzistirao da spava u svome stanu nakon što bi mene ostaviou mome. Dexov me glas doveo u stvarnost. “Znaš da ovo nije samo tvoj problem, Bianca. To je naš problem. Uključen je moj tata koliko je uključena i tvoja mama. Krivnja ne leži samo na jednoj osobi. Skini malo

157


tog tereta sa svojih ramena i daj ga meni. Ja ću preuzeti sav teret, ako mogu.” To je bilo prvi puta u mom životu da sam se osjećala kao da imam partnera u zločinu. Počela sam shvaćati, možda će Dex biti onaj koji će ostati. “Ti ne ideš nigdje, zar ne?” “Ne bih mogao i kada bih pokušao. Zašto si to uopće pitala? Jesi li čekala da ja odem negdje?” “Ne znam. Možda negdje duboko u sebi i jesam. Mislim da me je tek sada pogodilo da te imam, da nećeš otići i ostaviti me.” “Napokon si to shvatila?” “Mislim da jesam.” Nasmijala sam se. Dex je posegnuo preko stola i uzeo me za ruku. “Nikada nisam osjećao ovakvu povezanost s nekim kao što ju osjećam s tobom. Ne znamo se jako dugo, ali na neki način, imam osjećaj kao da se znamo sto godina, zar ne?” U potpunosti sam se slagala s njim. “Čini se tako.” “I znam da će ovo zvučati čudno, ali imam osjećaj da se sve ovo trebalo dogoditi, čak i ta stvar s našim roditeljima. Koliko god je to bilo grozno u to vrijeme, oni su imali nekakvu povezanost, baš kao i mi. Možda postoji nešto u tome. Možda su predispozicije da budemo zajedno u našim genima ili nešto tako. Ne znam. Ali znam ovo ..” Uzeo je dubok uzdah i činilo se da se zaustavio. “Što?” Dex je odmahnuo glavom. “Ništa.” “Htio si nešto reći i onda si stao.” “Jesam. Htio sam reći nešto... ali jako je važno i mislim da nije pravo vrijeme za to. I ne želim da se još više osjećaš anksiozno.” Hmmm. “Pa, moja anksioznost neće proći dok ne porazgovaram s mamom.” “Mislim da bih trebao biti s tobom tada.” “Mamin je rođendan u nedjelju. Alexandra želi da dođemo tamo da proslavimo. Moja te sestra želi upoznati.” “Pa, onda ja idem s tobom na party,” rekao je. “Problem je u tome, ne želim napraviti scenu na maminom rođendanu, ali nisam sigurna hoću li moći prešutjeti, ipak ću je prvi puta vidjeti nakon što sam saznala sve.” “Zašto si ne uzmemo malo vremena i vidimo kako će stvari teći?” “U redu.” 158


Poželjela sam želju i ugasila svjećice. *** “Jednostavno ne mogu vjerovati,” Alexandra je rekla. Mogla sam čuti da plače. “Znam. Stvarno mi je žao što sam ti ovo večeras morala reći, ali nisam željela da ne znaš za to ako se u nedjelju pogubim.” Odlučila sam nazvati sestru i reći joj cijelu istinu o mami i Dexovom tati. Ona je bila isto šokirana kao i ja kada sam saznala pravi razlog raspada braka naših roditelja. “Iskreno, to ima mnogo više smisla,” rekla je. “Kako to?” “Zašto se tata uvijek činio tako tužan s obzirom na da je on navodno imao aferu.” “Znaš, u pravu si. To nikada nije imalo smisla.” Alex je šmrcnula. “Nadam se da je vrijedilo.” “Afera?” “Da. Koštala ju je braka, koštala ju je svega.” “Na čudan način, mislim, dovela me je do Dexa. Da nije bilo toga što sam mislila da je njegov tata napravio mami, možda se nikada ne bih volontirala za taj razgovor. Kao da mi je svemir dao nešto zauzvrat.” “Zbilja ti je stalo do njega, zar ne?” “Prošli smo mnogo toga, ali da, poprilično sam sigurna da se zaljubljujem u njega.” To je bilo prvi put da sam priznala na glas, ali u mojim mislima nije bilu sumnje za ono što osjećam prema tom muškarcu. “Zapravo, sigurna sam u to.” “Vauuuuu. Onda pretpostavljam da je definitivno došlo vrijeme da ga upoznam.” “Da... Svidjet će ti se. On je ekstremno šarmantan i stoji na zemlji. Mama ga je odmah prokužila. Naravno, nije znala tko mu je otac.” “Pa, to će se promijeniti. Što joj prije kažeš, to bolje.” “Ok, nedjelja onda.” *** Dex je stajao na vratima moje sobe s prekriženim rukama na prsima. Sa zavodljivim pogledom me gledao dok sam vezala kosu. Nosila sam crnu haljinu, pomislili bi da idem na sahranu, a ne na mamin rođendanski party. Definitivno nisam bila u raspoloženju za 159


slavlje i živci su mi divljali, jer sam znala kada slavlje završi da ćemo razgovarati o njezinoj aferi. “Ekstremno si napeta,” rekao je, polako mi se približavajući. “Jesam.” Dex je došao iza mene i stavio ruku na moju guzu. “Nemoj biti. Čuvat ću ti leđa.” Gurnula sam guzu jače u njegovu ruku. “To nisu moja leđa.” Stisnuo ju je. “Imaš najsavršeniju guzu, ali ja sam bio ozbiljan.” Okrenula sam se prema njemu i stavila mu ruke oko vrata i nagnula se do njegovih usana. “Znam.” Dex me pogledao u oči prije nego što je rekao, “Želim ti pomoći da se opustiš prije nego što krenemo.” “Kako ćeš to postići?” “Vrijeme je da se tvoja pičkica upozna s mojim ustima.”

160


Poglavlje 25

Započeo sam ju zadirkivati. Dok je ležala na leđima u crnoj haljini podignutoj iznad kukova i stomaka disanje joj je bilo teško, i nisam znao je li to bilo zbog iščekivanja ili nervoze. Bio je samo jedan način na koji bi to mogao saznati, pritisnuo sam svoj jezik na njen klitoris. Jauk koji joj je pobjegao s usana bio je dovoljna potvrda da je ona s ovim više nego ok. Sa svakim pokretom moga jezika, htio sam da ona zna koliko jako ja ovo želim, kako je dobar osjećaj napokon ju okusiti. Kurac mi je bio više nego spreman eksplodirati dok su moja usta bila na njezinoj pičkici i dok je micala svojim kukovima. Povukao sam joj bedra prema sebi, da bi bila još bliže mom licu, da ju udišem. Tako sam se dobro osjećao pružajući joj zadovoljstvo da sam skoro zaboravio da se ovdje ne radi o meni. Želio sam da ju natjeram da tako jako svrši na moju facu i da nema izbora nego da bude opuštena večeras. A ipak, ja sam bio taj kome je kurac bio tvrd kao kamen i imao sam nezasitnu potrebu da ju požderem cijelu. Uvijek sam volio žene dolje lizati, ali iskreno mogu reći da se nikada prije nisam osjećao da bi i ja tada mogao svršiti, kao što to sada osjećam. S Biancom, je bilo drugačije. Pružajući joj užitak, promatrajući kako se njezino tijelo brzo pomijera, kako se pregrijava, zbilja je bio fascinantan prizor. Osim tanke dugačke crte, bila je uglavnom obrijana. Znao sam da je osjetila moju bradu dok ju ližem. Podigao sam glavu samo da poližem prste i gurnuo ih u nju dok sam joj nastavio lizati klitoris. Sviđao mi se osjećaj njezinih ruku dok me je vukla za kosu kao da se drži za svoj život. Ako to nije značilo da uživa, onda ne znam što bi. Kada sam osjetio da je blizu, usporio sam ritam samo da bih još više mogao uroniti svoje lice u nju. Očigledno, bio sam budala što sam mislio da sam ja taj koji ima kontrolu. Primjenio sam više pritiska na nju i osjetio sam njezinu prekrasnu pičkicu kako pulsira i svršava na mom jeziku. Nastavio sam ju dražiti dok nije prestala micati kukovima. Biancino je tijelo bilo opušteno dok je ležala. “Vauuuuu,” Izdahnula je. “To je bilo... Vauuu.” 161


“Zakasnit ćemo,” rekao sam sa samodopadnim osmjehom. “Nakon partija, mislio sam te odvesti u moj stan, i... sve i svašta što mi dozvoliš... učinit ću ti. Odjeni se dok ja odem u kupaonicu. S njezinim okusom još uvijek na mom jeziku, otišao sam u kupaonicu i izdrkao ga, ponavljajući zadnjih nekoliko minuta u glavi, osjećajući da nema povratka nakon večeras; Moram biti unutar nje. *** Biancina mama nas je dočekala na Alexandrinom ulazu. “Lijepo te opet vidjeti Dex.” “Sretan rođendan, Eleni.” Bianca je gledalo okolo. “Gdje je Alexandra?” “Otišla je do trgovine po svjećice za tortu. Rekla sam joj da se ne zamara s tim, ali znaš svoju sestru. Želi da sve bude savršeno. Rekla sam joj da je bolje da ne pali svjećice, jer bi mogla spaliti kuću s obzirom koliko godina imam.” Bianca ma pogledala sa zadirkujućim pogledom. “Tko bi rekao... rođendanska torta ovaj tjedan, a nije za mene.” Izgledajući zbunjeno, Eleni je pitala. “Što je to?” “Dex je govorio djelatnicima u svakom restoranu gdje smo ovaj tjedan večerali da mi je rođendan. Dobila sam četiri torte i četiri serenade.” “Moraš voljeti muškarca s dobrim smislom za humor. Da nemaš kojim slučajem možda starijeg brata, Dex?” Eleni je zadirkivala. Oh, koje li ironije. Visok, plavi muškarac me spasio od neugodnog odgovora. “Dex?” Pružio mi je ruku. “Brian... Alexandrin muž. Drago mi je što sam te upoznao.” Dok smo se rukovali, rekao sam, “Lijepo je kada možeš spojiti lice s imenom, Brian. Bianca mi je rekla mnogo toga o tebi.” “Gdje su djevojčice?” “Prikrpale su se Alex i otišle s njom u trgovinu.” Pokazao je rukom na mnoštvo predjela postavljenih na granitnom otoku. “Poslužite se hranom. Imamo postavljen mini bar tamo u kutu.” “Hvala Bri.” Bianca se nasmiješila, ali kada joj je šogor odšetao, vidio sam da je pomalo počela šiziti. Buljila je u električni kamin u hodniku. Protrljao sam joj leđa. “Jesi li dobro?” Ispustila je drhtav dah. “Da. Neću razgovarati s njom dok party ne završi. Ne želim ga uništiti.” 162


Tiho sam govorio. “Ok. Kako god ti želiš. Daj da ti nešto donesem za piti. Što bih željela?” “Rum i Cola bi bili odlični.” Nakon što sam joj pripremio piće, primijetio sam metež kod ulaznih vrata. Izgleda da su se Biancina sestra i nećakinje vratile iz trgovine. Ostao sam u kuhinji i dao Bianci malo vremena s nećakinjama. Zvuk ženskih potpetica kako idu prema kuhinji naveo me da se ispravim. Nabacio sam osmjeh kada je ušla njezina sestra. Moj je osmjeh ubrzo nestao nakon neugodnog osjećaja poznanstva. Znam ju. Samo nisam mogao shvatiti zašto mi se čini da ju znam. Nisam se mogao sjetiti što sam joj rekao tijekom našeg upoznavanja. Sve mi je bilo u magli zato što sam bio fokusiran na njezino lice, pokušavajući ju dešifrirati. Moj je um jurio. Naš se razgovor kretao, dok je moj letio kao formula. Osmijeh. Kimnuti glavom. Govori. Ponovi. Što mi je bilo tako poznato? Prokletstvo, Dex. Misli. U jednom trenutku tijekom večere, počeo sam pogledavati prema Alexandri, shvaćanje me pogodilo kao tona cigala. Činilo mi se kao da mi se grlo zatvorilo. Bez da sam se ispričao, ustao sam se i tražio izlaz da Bianca ne bi primijetila moj napad panike. Unutar kupaonice, pogledao sam se u ogledalo. Zrnca znoja su mi počela pojavljivati na čelu. Moje je srce udaralo tako jako da sam mislio da će eksplodirati. Alexandrina faca bila mi je poznata ,jer je sličila onoj koju sam gledao svaki dan pola moga života. Ona je izgledala baš kao moj tata. *** Trebalo mi je deset minuta da se dovedem u red i da odem u blagovaonicu. Bianca me pogledala i djelovala je zbunjeno. “Jesi li dobro, Dex?” “Ne... Mislim da sam pokupio nekakav virus.” “Oh, ne!” “Da. Um... Trebao bih otići. Žao mi je. Znam da računaš na mene da budem ovdje, ali zbilja ne želim da se netko razboli zbog mene.” 163


I evo me opet, vratio sam se pravo lažima. Ali da kažem istinu u ovom času - u ovom trenutku - jednostavno nije bilo u opciji. Reći Bianci da sumnjam da je njezina sestra možda kćer moga tate zbog sličnosti, nije bilo moguće. Nisam mogao dok si sve ne posložim i ne porazgovaram s tatom. Ni ja to ne mogu shvatiti. “Jesi li siguran?” Strah u njezinim očima mi je bio previše, ona se brinula zbog posve drugoga razloga. “Siguran sam, Zbilja mi je žao.” “U redu je, ne mora ti biti žao.” Dok sam išao prema vratima, jedino sam mogao razmišljati kako sam joj ranije ovaj tjedan skoro rekao da ju volim. Zaustavio sam se, misleći da je prerano. Sada, želio bih da sam joj rekao što osjećam prema njoj prije nego što se sve promijeni. Frustriran, nisam čak ni nazvao svog vozača prije nego što sam otišao, bio sam vani na hladnoći bez prijevoza. Kiša je počela padati i dok sam šetao gledao sam ljude u prometu. Uzeo sam mobitel i nazvao tatu. Njegova se žena javila, “Halo?” “Myra, je li moj tata doma.” “Da. Je li sve u redu?” “Molim te daj mi ga na telefon.” Za nekoliko sekundi tata se javio. “Dex?” “Tata... trebam te da misliš, ok?” Riječi su mi izlazile brže nego što ih je moj um mogao obraditi. “Kada ste ti i Eleni Georgakopolous imali aferu... prije koliko je to točno godina bilo?” “Rekao sam ti da je to trajalo...” “Dvadeset i sedam... dvadeset i osam godina? Kada? Razmisli!” “Pričekaj.” Zastao je. “Počelo je prije dvadeset i devet godina i trajalo je nekih šest godina.” Povraćalo mi se. “Kada si imao sex s njom... jesi li koristio zaštitu?” Molim te reci da. Nakon pauze, rekao je. “Ne mogu se sjetiti svakoga puta, sine.” “Kako se ne možeš sjetiti?” “Mislim da je rekla da je na tabletama, ali iskreno... to je bilo jako davno.” Podigao sam glas. “Nikada nisi koristio kondom?” “Ne, Nikada.” “Kako si to mogao napraviti?” “Pretpostavljam da sam joj vjerovao. Nije to bilo neodgovorno. Bilo kako bilo. Zašto me to pitaš?” 164


“Vidio sam Biancinu sestru večeras po prvi put.” “I?” “Tata...” Progutao sam knedlu. “Ona izgledao kao ti.” Tišina. “Misliš da je ona moja kćerka?” Kiša je počela jače padati. “Mislim da postoji šansa.” “Kako možeš biti tako siguran, možda samo tražiš sličnost nakon onoga što sam ti rekao? Možda si samo paranoičan i tražiš nevolju.” “Ne. Volio bih da je to slučaj. Ta mi misao nikada nije prošla kroz glavu dok ju nisam vidio. Jako ti sliči. Ali, Bože, nikada ne bih pomislio da si toliko neodgovoran. Kako si to mogao učiniti?” “Ništa nije potvrđeno. I ako je to što govoriš istina... zbog čega si toliko zabrinut?” “Nemoguće da me to pitaš? Govoriš mi da bi tehnički mogao biti tata sestre moje cure, i da si ti spavao s njihovom mamom u periodu kada su obje bile začete. Samo je par godina razlike između njih dvije. Sada čak ni ne mogu biti siguran da li sam zaljubljen u svoju vlastitu sestru! Kojeg bi ti kurca mogao znati zašto sam ja zabrinut?” Ljudi na ulici su počeli buljiti u mene. “Smiri se Dex.” “Nemoj mi jebeno govoriti da se smirim. Jedino što bi me moglo smiriti je da se probudim iz ove noćne more!” Nisam se mogao ni sjetiti kada sam spustio slušalicu. Sljedeća stvar koje sam bio svjestan, bio sam u trgovini i izlazio s velikom bocom viskija. Kada je Sam stao da uđem, postojalo je samo jedno mjesto na koje sam mogao otići. “Kamo gospodine Truitt?” Popio sam gutljaj, “Brooklyn.”

165


Poglavlje 26

Ovo je odvratno. Nije da me je bilo briga. Do vremena kada smo došli u Brooklyn, već sam duboko zaglibio u boci viskija. Rekao sam vozaču da me ne čeka, pa kada Jelani nije odgovorio kada sam pozvonio, sjeo sam na stepenice i pio kao kakav beskućnik. Čudno, dok sam tamo sjedio više od sat vremena u mraku, počeo sam se pitati da li se ovako osjećaju beskućnici u srcu. Bez sumnje, nije milionarski vrijedan penthouse s pogledom na park, ali u ovom sam se trenutku osjećao kao beskućnik - kao da nema gdje ići, kao da se nemam kome obrati. U mjesecima u kojima znam Biancu, ona je u mom srcu postala dom i mjesto na koje mogu otići kad mi je to potrebno. Ponovno sam uzeo podulji gutljaj iz boce i cijenio toplinu koja se širila kroz mene. Mora da sam odlutao na kratko, jer jednog trenutka sam žalio nad svojim životom, a u drugom sam ispred sebe ugledao noge. “Pokušavaš vidjeti kako druga polovica živi, prijatelj?” Jelani je stajao iznad mene i smijao se, što me vratilo nazad u stvarnost. Smotano sam se podignuo na noge, osjećajući puni efekt alkohola na svome tijelu. “Nisam znao gdje drugo da odem.” Jelani je klimnuo glavom kao da shvaća i pozvao me unutra. Pričao je dok je raspakirao vrećice. “Žena ili obiteljski problemi?” Zar to nije ironično. “Oboje.” “Što kažeš na malo kave?” Pokazao je na bocu koju držim. “Mislim da bi to mogla biti bolja ideja od toga što trenutno držiš.” Jelani je stavio da se kava kuha. Dok je on bio zauzet gledao sam u rezbarije što ih je stavio na kuhinjski stol. Prva je figurica bila mali morž, ista životinja za koju mi je Jelani sugerirao da kupim prvi puta. “Kupio sam jarca, ali ti si bio u pravu kada si sugerirao da kupim prokletog morža.” “Ah, da, čuvar tajni.” Stavio je dvije šalice kave i sjeo ispred mene. “Tvoja ženska prijateljica ima neke tajne u ormaru zbog kojih se pitaš je li ona prava za tebe?” “Moglo bi se tako reći.” Jelani je pio svoju kavu, govoreći mi preko šalice. “Imamo jednu staru izreku odande odakle ja dolazim. Mirno more ne čini dobrog mornara. 166


Kao muškarci, mi postajemo jači kada učimo držati brod na pravom kursu dok more divlja.” “Da... pa...” Frknuo sam. “Ovo je više kao tsunami. Znaš li puno mornara koji su bili u tsunamiju?” “Ne postoji tako veliki problem kojeg Bog ne može riješiti.” Pijuckao sam gorku, crnu kavu i odlučio da trebam nešto od Boga ako će se uključiti u ovaj razgovor. U ovom trenutku bio sam poprilično bijesan na velikog čovjeka na nebu. Nakon ljekovitog gutljaja kave, spustio sam šalicu i pogledao u svog nevjerojatnog prijatelja. “Zaljubio sam se jednu ženu.” Jelani se nasmiješio. “I večeras sam saznao da ona i ja... vrlo vjerojatno imamo istog tatu.” Jelaniev je smijeh nestao. Onda je maknuo svoju šalicu kave i uzeo gutljaj iz boce. *** “Želiš li znati što je zeznuto?” Upravo sam mu objasnio cijeli taj nered s mojim tatom. Obrva mu se podigla. “Postoji još nešto gore od ovoga? Koliko ti je još tog alkohola ostalo?” Obojica smo se nasmijali. “Nisam siguran brine li me, da li mi je ona sestra. Čak i pijan razmišljam da možda dijelimo isti DNK i da to ne mijenja činjenicu da ju želim.” “Mnoge kraljevske obitelji su držale svoju krvnu liniju netaknutom zato što su se vjenčavali svojim rođacima. Kralj Monomotap iz Zimbabvea praktički je konstantno vršio incest. Kraljevi su se često ženili svojim kćerima i sestrama da bi stvorili čistokrvnog nasljednika.” Zastao je. “Cleopatra se udala za oba svoja brata.” “Imaš li nešto u skorije vrijeme? Na primjer nekoga u dvadeset i prvom stoljeću?” Jelani se prisilio na osmjeh. I tek sam tada shvatio koliko je smršavio. Toliko sam bio zaokupljen svojom dramom, da nisam ni shvatio koliko je smršavio. “Ne jedeš. Osjećaš li se zbog tretmana lošije?” Kao i obično, ponašao se opušteno. “Ima lošijih i boljih dana.” “Kada si posljednji put jeo pošteni obrok?” “Ne tako davno. Juha je ovih dana moj prijatelj.” Buljio sam u njega. “Sutra navečer. Vodim te na večeru u moj omiljeni restoran.” 167


“Pretpostavljam da će tebi sutra biti mučno od hrane nakon ovoliko alkohola.” Obojica smo bili tihi nekoliko minuta. Na kraju je Jelani progovorio. “Moraš joj reći.” “Znam.” “Sve će biti kako treba biti.” Sranja se događaju. Zato što sam danas saznao što bi to značilo da budem bez Biance. *** Kava me razbudila, ali me nije u potpunosti otrijeznila - ali kako sam ja smatrao tako je i bolje. Taxi me ostavio ispred Biancine zgrade, i tako sam ispred stajao dvadeset minuta i buljio u njezin prozor. Mogao sam s ulice vidjeti da joj je upaljeno svijetlo u sobi, ali nisam bio siguran je li ostavila upaljeno svjetlo kada smo otišli. Moram skupiti jebenu hrabrost - otići u zgradu i provjeriti da li je kod kuće - i odjednom se svjetlo ugasilo i dobio sam odgovor. Kod kuće je. Duboko sam udahnuo i krenuo prije nego što sam se predomislio. “Dex?” Bianca je otvorila vrata prije nego što sam pokucao. “Jesi li dobro? Da ti se nije pogoršalo?” “Mogu li ući?” Stala je sa strane i pustila me u stan. “Izgledaš grozno. Trebao bi biti u krevetu.” Posegnula je da me opipa po čelu. Bože, tako sam jebeno zaljubljen u tebe. “Nisi topao. Nemaš temperaturu, bar to.” Nisam se mogao zaustaviti. Zagrlio sam ju, dajući joj najveći, najčvršći zagrljaj. Možda sam ju malo drobio, ali nisam ju mogao pustiti. Nakon podužeg vremena, uspjela se odmaknuti. Nosovi su nam bili udaljeni jedva par centimetara. “Nisi bolestan. Zar ne?” Zatresao sam glavu. “Što se događa? Ima li to nekakve veze s mojom mamom? Jesi li se prestrašio što ćeš ju vidjeti i znati za ono što je učinila? Imala sam osjećaj da će te to uznemiriti i više nego što shvaćaš?” Klimnuo sam, odjednom sam bio jebeno tih, a imao sam toliko toga za reći. Njezine prekrasne oči su postale tužne. “Ajde sjedni. Nasuti ću nam malo vina i onda možemo razgovarati.” Izvukla se iz mojih ruku i otišla u kuhinju. Prije nego što mi je izašla iz dohvata ruke, zgrabio sam ju za ruku i povukao ju k sebi. Nasmiješila 168


se, misleći da sam zaigran, ali bio sam mrtav ozbiljan. Ako će ovo biti naš posljednji trenutak prije nego što postanemo nešto drugo, jer će se sve u našim jebenim životima promijeniti, želio sam jedan posljednji poljubac. Uzeo sam njezino prelijepo lice u svoje ruke, ljubio sam ju sve dok nije nestalo sumnje da mi je ona sve na svijetu. Nakon toga je trepnula par puta kao da se pokušavala vratiti u stvarnost. “Plašiš me, Dex,” šapnula je. “Taj poljubac je jako sličio na pozdrav.” To je bio početak kraja, nisam želio da se tako sjeća našeg poljupca. Milovao sam ju po licu. “Volim te Bianca. Jebeno te mnogo volim.” Izgledala je iznenađena mojim priznanjem. Jebiga i sam bio iznenađen, te su mi riječi jednostavno skliznule s jezika. Ali nakon što sam ih rekao, bilo mi je drago što sam joj rekao. Morala je znati istinu. Cijelu istinu. Bianca se popela na prste i poljubila me lagano u usta, pa se povukla nazad i pogledala me u oči. “I ja tebe volim, Dex.” Želio bih da sam mogao zamrznuti vrijeme i ostati u ovom trenutku zauvijek… Ali uskoro, Bianca će biti spremna za razgovor. “Idi. Idi sjedni, nasut ću nam vino pa ćemo porazgovarati.” Smiješila mi se iz kuhinje. Bio sam totalni seronja rekavši joj da ju volim par minuta prije nego što joj kažem sve. Čini se da joj je moja izjava sklonila zabrinutost s lica. Bila je sretna, a ja sam sada na redu da ju rastrgam. Bože, nadam se da nisam stvari učinio težim zato što sam bio sebični gad i želio zadnji poljubac ako se stvari ne budu okrenule u našu korist. Bianca je stavila dvije čaše crnog vina na stol i sjela na kauč. Čak nisam ni primijetio do ovog trenutka što ima na sebi. Zapravo, ono što nije nosila. Naime - jako puno odjeće. Nosila je uske crne muške bokserice i svjetlo rozu majicu na bretele. Kada je podignula svoju čašu da pije, vidio sam da ne nosi grudnjak ispod majice i da su joj se bradavice ukrutile i ciljaju u mene. Jebote. Jebote. Jebote. Skupila mi se slina u ustima, buljio sam u njih. Bila je to agonija natjerati oči da ne gledaju u njih i podsjetiti se. Ona bi mogla biti tvoja sestra. Mogla bi biti tvoja jebena sestra. Kada sam uspio odvojiti oči od njih, mogao bih se zakleti da su joj se još više ukrutile bradavice. Protrljao sam lice. “Možda bi mogla navući ogrtač ili tako nešto?” Bianca je pogledala prema dolje i uočila ono što sam ja vidio. “Ne sviđaju ti se moje bradavice?” 169


“Sviđaju mi se jako. Jebeno previše. Ne mogu se koncentrirati dok me mame.” Nasmijala se jer je mislila da se šalim, ali potom je otišla po svoj ogrtač. Popio sam svoju čašu vina u dvije minute dok je nije bilo. Kad se vratila, nosila je sexy, crveni svileni ogrtač koji je bio otvoren, uzeo sam njezinu čašu i ispio je do kraja. Vidjevši dvije prazne čaše, Bianca je zavezala svoj ogrtač i sjela. “Razgovaraj sa mnom.” Nisam znao odakle bih počeo. Duboko sam udahnuo, upamtio sam nju takvu kao da je to posljednji put da ju vidim i onda sam otvorio usta. “Tvoja sestra je pljunuta slika mog tate.”

170


Poglavlje 27

“Kako je to uopće moguće?” Dex je provukao svoje prste kroz kosu. “Nazvao sam tatu nakon što sam otišao. On mi je potvrdio da je moguće, jer su u to vrijeme bili zajedno. I da oni nikada nisu koristili zaštitu.” “Mora biti da zamišljaš to. Alexandra je na mnogo načina kao moj tata. Imaju iste manire, isti smisao za humor, oni čak drže vilicu na isti način.” “Te se stvari mogu naučiti. Nije genetski.” “Oboje imaju velike obrve.” “To je poprilično uobičajeno. Nagađat ću, ali vjerojatno je to kod veće populacije Grka.” “Ti griješiš. Moraš biti u krivu.” Dex je uzeo svoj mobitel iz džepa i pritisnuo nekoliko dugmadi, onda je listao dok nije našao što god je tražio. Okrenuo ga je prema meni, povećao je sliku. Mogla sam vidjeti da je na Facebooku. “Ovo je stranica moga tate. Pregledaj neke njegove slike.” Oklijevala sam, ali konačno je znatiželja prevladala. Prva slika na koju sam naišla, umalo mi je zaustavila srce. Bilo je kao da sam gledala računalnu sliku moje sestre koja se pretvorila u muškarca. Morala je biti koincidencija. Nastavila sam gledati. Sestrine oči. Iduća slika. Alexandrina brada. Iduća slika. Njezin osmijeh. Alexandrin prekrasni osmijeh. Suze su se počele skupljati u mojim očima. Dex je posegnuo rukom naprijed da prekrije mobitel da prestanem gledati dalje. Pomaknula sam se, morala sam još vidjeti. Listala sam i listala... gledala sam i nadala se da su slike možda slikane pod nekim lošem kutom ili nešto tako. Ali dok sam došla do zadnje slike, suze su već same padale. Dex se spustio na koljena ispred mene. “Žao mi je. Žao mi je.” Pokušao me je zagrliti, ponuditi mi utjehu, ali nisam mu se još mogla prepustiti, morala sam znati više. “Zna li tvoj tata?” “On tvrdi da nije imao pojma.” 171


“Da li moja mama zna istinu?” “Ne znam.” “Ona je tamo počela raditi samo godinu prije nego što se Alexandra rodila. Kojeg je vraga ona to uradila? Skočila u krevet sa prvim šefom kojeg je dobila?” Nisam Dexu postavljala pitanje već sam sama za sebe ljutito procijedila. “U vraga, ja ne znam što se zapravo dogodilo i šta je prava istina. Moj tata je bio neodređen u detaljima. Nažalost, dobio sam utisak da nije namjerno bio dvosmislen, nego da je imao više veza tokom braka i da ih sve nije u glavi mogao posložiti.” “Ja jednostavno ne razumijem, Dex. Kako to da imaš dijete koje očigledno liči na drugog čovjeka i jednostavno nastaviš dalje? Samo su završili s aferom nakon što je zatrudnjela, i nijedno od njih nikada nije dovelo u sumnju čije je dijete? Svi su samo nastavili sa svojim životima?” Dex je stisnuo moju ruku. “Afera se nije završila, Bianca. Moj tata kaže da je trajala skoro šest godina.” Nisam znala je li to bi zaštitnički mehanizam mog mozga ili sam jednostavno bila toliko naivna. Ali još nisam imala prosvjetljenje. “Šest godina? Alexandra i ja smo samo četiri godine razlike.” Dex je buljio u mene, gledajuću u moje oči čekajući da shvatim. 5 4 3 2 1 “Oh moj Bože!” Otrčala sam u toalet. “Mislim da će mi pozliti.” *** Osjećala sam se kao da je netko umro. U prsima mi se nalazila šupljina, svojevrsna praznina, ali tako teška. Nakon dva sata razgovora, plakanja i dvije prazne boce vina, Dex me pitao želim li da ode. Upravo suprotno sam htjela - njega da ostane zauvijek, i da mi sutra ujutro kaže da je današnji dan bio samo ružan san. Ali sada dok smo ležali u mom krevetu u mraku, ludost mogućnosti da bi on možda mogao biti moj brat sada mi je sjedala. Ni jedno od nas neko vrijeme nije progovorilo. Bila sam mu okrenuta leđima, njegova ruka je nježno ležala na mom kuku, sve dok me lagano nije stisnuo i prekinuo tišinu. “Jesi li ikada čula za kralja Monomotapa iz Zimbabvea?” 172


Nasmijala sam se. O čemu on to dovraga priča. “Ne.” “Znaš li išta o Cleopatri?” Ahhh. A znači tamo je njegov um? Okrenula sam se licem prema njemu. Bio je mrak, ali moje su se oči dovoljno prilagodile da bih ga vidjela. “Da, zapravo znam. Znaš li ti da ona zapravo nije bila Egipćanka. Njezina obitelj vuče korijenje iz Makedonske Grčke.” Znala sam da on o tome nije pričao, ali mislila sam se s njim malo zezati. Funkcioniralo je. Čula sam smijeh u njegovom glasu. “Oh, da? I mislio sam da to znaš, Georgakopolous. Jesi li još što naučila na satu povijesti?” “Imala je neke stvari s krevetom, jaku šminku.” “Opako. Znaš ti točno na što ja mislim.” Uzdahnula sam. “Ti to govoriš da te baš briga, jesam li ti ja polu sestra ili ne?” Smijeh je nestao iz njegovog glasa. “Ne znam što govorim. Jedina stvar u koju sam siguran je ta da sam zaljubljen u tebe. I nema šanse da sam spreman da te pustim. Bez obzira na sve.” “To sada kažeš. Ali muškarci drugačije gledaju na žene, nego što žene gledaju na svoju braću. Nema šanse ni u paklu da bi ti o meni mogao misliti na seksualni način, ako postoji šansa da smo u rodu, Dex.” Dugo je gledao u mene, potom je posegnuo rukom i uzeo moju. “Ne osuđuj.” Zatim je povukao moju ruku dolje do svoga krila i stavio ju na kurac. Bio je tvrd kao kamen, prava erekcija kurca. Uzdahnula sam dok je omotavao moje prste oko svoga kurca i demonstrirao mi da me definitivno može gledati na taj način. “Da li je to odgovor na tvoje pitanje?” “Pretpostavljam da je.” Dex se smijao dok je povlačio moju ruku prema gore do svojih usna i poljubio ju. Onda se nagnuo naprijed i poljubio me u čelo. “Naspavaj se. Sutra ćemo razmisliti gdje ćemo i kako dalje.” “Ok.” Okrenula sam se i Dex me privukao k sebi, moja leđa o njegova prsa, čvrsto me zagrlio. Iako sam jasno mogla osjetiti njegovu erekciju, držeći me tako nije se činilo sexualno. Činilo se... zaštitnički. S njegovom toplinom oko mene osjećaj je bio kao da sam umotana u deku, i nije mi dugo trebalo da me uhvati san. “Laku noć, Dex,” prišaptala sam. “Laku noć, Georgy djevojko.” *** Sljedećeg dana, Dex me nazvao iz svoga ureda u sred popodneva da provjeri kako sam. Zapravo, nekoliko me puta već kontaktirao da 173


provjeri kako sam. Mrzila sam bolesnu pomisao koja mi je došla u moju ludu glavu. On samo radi onu zaštitničku bratsku stvar. Začepi! Dex je zvučao umorno. “Kako se osjećaš?” “Želiš li zbilja znati?” “Naravno.” “Mislim da sam jučer bila većinu dana u šoku, ali sada mi je sve sjelo. I stvarno je zastrašujuće.” “Nisi sama, Bianca. I ja se bojim, također. Zapravo, ne mogu se sjetiti ničega u životu što me više plašilo.” Tuga me uhvatila. Trebalo mi je malo duže da progovorim. “Nedostaješ mi.” “Još uvijek sam ovdje,” šapnuo je. “Ne idem nigdje.” Nakon malo tišine, nastavio je, “Moramo znati. Ubija me to. Jesi li spremna da saznamo? Neću te pogurivati ako nisi spremna.” Onu večer nisam uspjela porazgovarati s mamom. Sada, taj razgovor neće biti samo o njezinoj aferi, nego i o tome je li Dex stariji, tata Alexandri i meni. Sve je sjebano. “Gdje da počnem? Osjećam se tako bespomoćno,” rekla sam. “Moram poraditi na tome da uvjerim tatu da pristane na DNA test. Mislim da bi trebala s mamom i sestrom porazgovarati što je prije moguće. Ne možemo još dugo to odlagati - pogotovo ne sada.” “Ok,” slažem se. “Nazvat ću i dogovoriti hitan sastanak večeras kod sestre. Moramo i Alexandru nagovoriti da pristane na DNA test.” “Želiš li da budem s tobom kad im budeš pričala?” “Zapravo, mislim da je bolje da to sama obavim. To će sve za moju sestru biti previše. Mislim da će joj biti ugodnije ako ja budem sama.” “Ok, mislim da je tako bolje. Što god ti misliš da je bolje. Samo sam želio biti tamo da te podržim u slučaju da me budeš trebala. Nisam želio da se s tim stvarima nosiš sama.” Mrzila sam ono što sam pomislila u tom trenutku. Očito je mogao osjetiti nešto iz moje šutnje. “Reci mi što ti je sada na umu.” “Rekao si mi da ne želiš da se s tim nosim sama, i to me natjeralo da shvatim da ću se možda morati naučiti na život odvojen od tebe. Možda što prije shvatimo kako to napraviti, bit će nam lakše.” Dex je zvučao ljuto. “Nemoj to govoriti, Bianca. Nemoj to ni pomišljati.” 174


Moj ton se iz mirnog pretvorio u inzistirajući. “Istina je, Dex. Mislim da bi se ozbiljno trebali pripremiti za najgore. Mi smo trenutno u poricanju.” “Misliš li ti da ću ja jednostavno nestati iz tvoga života, ako stvari ne ispadnu kako smo mi htjeli?” “Pa, sigurno ne možemo ostati... blizu. To bi bilo previše bolno, zar ne misliš tako?” “Zapravo, ja mislim da bi suprotno bilo daleko bolnije. Ne mogu zamisliti svoj život bez tebe. Ako ispadne...” Oklijevao je. “Bože, ne mogu to čak ni izgovoriti. Jebeno to ne mogu ni izgovoriti.” Rekla sam umjesto njega. “Ako se najgore ispostavi...” Malo se smirio. “Ako se najgore dogodi, uvijek ću željeti biti u tvom životu. Koliko god ludo zvučalo, previše mi je stalo do tebe da bih te pustio.” Bila sam zbunjena, nisam znala kako on to misli. “Pa... bili bi... što... nešto kao prijatelji?” “Ne, mislim da zapravo na to, ne možemo staviti nikakav naziv.” “Želiš li me viđati s drugim muškarcima?” Mrtva tišina. “Jebote. Ne... Ne mogu to ni zamisliti. Ali morat ću to nekako podnijeti, jer ću te željeti zaštititi iako će me to ubiti. Ja samo ne želim da nestaneš iz moga života.” Osjećala sam da mi oči postaju vlažne. “To sada kažeš... Ali bit će preteško, Dex. Ja misli da ja neću moći podnijeti da te viđam s drugim ženama, da te vidim da se ženiš, jednog dana da imaš djecu. Bože... ta djeca... bila bi moja.” “Molim te, Bianca! Nemoj ići tamo. Molim te nemoj sada razmišljati o tome, ok? Samo nam dozvoli da ovaj dan prođe u poricanju. To je jedina dobra stvar u ovom vremenu čekanja. U redu? Ne govorim da se pretvaramo da se to ne događa, ali pokušaj ne ići tamo. Ok? Možeš li to učiniti za mene, bebo?” Zatvorila sam oči pokušavajući otjerati suze. “Ne bi me trebao zvati ’bebo’... dok ne saznamo.” “Jebeš to.” Mogla sam čuti da stišće zube dok je govorio. “Ti si moja beba i moja Georgy djevojka. I zvat ću te kako god ja jebeno želim. Neću skrivati svoje osjećaje sve do dana... te sekunde... dok apsolutno ne budem morao.” Otrla sam svoje suze. “Nadam se da ta sekunda, nikada neće doći.” *** 175


Sjedeći kraj sestre na kauču u njezinoj kući obje smo bile bez riječi. Alexandra je izgledala kao da će se onesvijestiti. Mrzila sam sve u vezi ovoga, ali to se moralo riješiti. I bilo mi je drago što je konačno sve izašlo na vidjelo, jer držeći to u sebi, samo me je ubijalo. Provela sam posljednjih pola sata govoreći im ono što znam i ono na što sumnjam. Dex mi je dao neke slike od njegovog tate dok je bio mlađi, da bih sestri mogla pokazati sličnost. Ona to nije osporavala; nije mogla. Moja mama je bila, naravno, šokirana ispočetka kada je saznala Dexov pravi identitet, ali kada se sve saznalo nije se iznenadila mojom sumnjom u vezi Alexandre. Napokon je progovorila. “Zbilja nisam mislila...” “Što?” Plakala sam. “Da ovo nećemo saznati? Kako nikad nisi zapazila njihovu sličnost?” “Ja jesam to uočila. Ali to se nije toliko primjećivalo dok nije malo porasla. Do tada, je već bilo prekasno. Tvoj tata, je tvoj otac na sve važne načine. On voli vas dvije više od svoga života. Ta tehnička stvar ne mijenja ništa.” “Ali ti priznaješ da postoji mogućnost... da ne samo da je Dexter Truitt napravio Alexandru nego, da bi on mogao biti i moj otac, isto tako?” “Ne mogu to poreći. Napravila sam veliku pogrešku stavljajući vas u ovu poziciju. Ali bila sam mlada i neoprezna. Tada sam se osjećala zarobljenom, a Dexter je bio moj izlazak odatle. Nisam razmišljala o dugoročnim posljedicama, i sigurno nisam mogla predvidjeti da će se jedna od mojih kćeri godinama poslije zaljubiti u njegovog sina. Napravila bih sve da mogu vrijeme vratiti i drugačije odlučiti, ali to jednostavno ne mogu napraviti.” Mama i sestra su plakale, ali Alexandra je bila tiha, ustala se i otišla u drugu sobu. Pratila sam ju. “Žao mi je, Alex.” U sobi je bio mrak. Sjela je na krevet i prekrila lice. “Nije tvoja greška. Samo trebam malo vremena da ovo obradim.” “Uzmi si koliko god ti vremena treba.” Odjednom se okrenula prema meni. “Zašto se ona ne čini toliko uznemireno? Ima li ona uopće ideju koliko će ovo utjecati na naše živote? Ne samo na moj... ali pogotovo na tvoj?” “Mislim da je ona u šoku. Čini mi se da je sve ove godine živjela u poricanju. Nije mislila da ćemo ikada shvatiti.” “Sumnja li išta tata?” 176


“Mora da je sumnjao,” rekla sam. “Osim ako nikada nije vidio Dextera Truitta? Iskreno, iako znam ono što znam, ne bih nikada pomislila da je to moguće dok zapravo nisam vidjela sličnost.” “Ti ličiš na mamu,” rekla je. “Ja ne izgledam kao nijedno od naših roditelja. Ali nikada nisam sumnjala.” “Znam, nisam ni ja.” Alex je ustala u panici. “Moramo napravi taj test ubrzo. Moram znati.” “Dex radi na tome da mu tata pristane na test. On će sve srediti kada njegov tata pristane.” “Što ako on ne pristane?” “Onda, pretpostavljam da se možemo testirati s tatom,” rekla sam. “Ova cijela stvar je takav nered. Molim te reci mi da nisi spavala s Dexom.” “Bili smo blizu... Ali nikada nismo napravili taj korak dalje.” Alex je ispustila olakšavajući dah. “Hvala Bogu, Bianca. Možeš li zamisliti?” U tom je i bila stvar. Mogla sam zamisliti. I taj fantastični osjećaj se nije promijenio ni nakon ove noćne more. To zapravo nisam mogla priznati u ovom trenutku. Moji romantični osjećaji prema Dexu nisu se promijenila, i to će morati ostati između njega i mene. Nisam mislila da bi itko drugi to mogao razumjeti.

177


Poglavlje 28

Dok sam otkopčavao košulju, pogledao sam dolje u Bandita koji me pozorno slušao. “Možda si tehnički naskakao na svoju sestru, znaš. Zar se psi ne križaju redovito?” “Vauuuu!” “Dobro si, zar ne? Nije to kraj svijeta. Nitko ne osuđuje pse. Pa zašto bi onda osuđivali mene?” Samo je buljio u mene, jezik mu je visio iz usta. “Još uvijek izgleda malo sjebano. Zar se ne bih trebao drugačije osjećati u vezi nje, Bandit? Znajući ono što znam? Ali ne osjećam se drugačije. Želim ju. Na neki način, ne želim znati istinu. I sigurno ne mogu stajati po strani i gledati kako ona dalje nastavlja sa svojim životom. Želim ju sa mnom.” Stavio sam malo parfema, pogledao sam u njega. “Što misliš o tome da se preselimo u Europu? Čuo sam da tamo ne osuđuju toliko incest. Ondje bi svi mogli biti sretni: ti i tvoja čistokrvna guzica, ja, Bianca i naša dvoglava beba. Što ti kažeš?” “Vauuuu!” Shvatio sam da ću kasniti na svoju večeru s Jelaniem pa sam požurio prema vratima. “Budi dobar dečko,” rekao sam prije nego što sam zatvorio vrata. *** Budući da se nije osjećao baš dobro, odlučio sam Jelania odvesti u restoran u Brooklynu, da bi bio bliže doma, ako mu bude loše. Nakon što sam naručio četiri različite obiteljske plate u Talijanskom restoranu, moj mršavi prijatelj je rekao, “Nisam znao da očekujemo cijelu vojsku.” Konobarica je ispred nas spustila velike porcije piletine i patlidžana posute sa sirom, raviole od jastoga i lazanje s povrćem. “Treba ti nešto što će ti ostati na kostima. I ostatke ćeš ponijeti sa sobom kući.” Prepustio sam Jelaniu da priča. Moj je um bio negdje drugdje.

178


U jednom trenutku, podigao je glas i prekinuo me u mojim razmišljanjima. “Dex, pričam ti zadnjih pola sata, a ti buljiš u jedno mjesto cijelo prokleto vrijeme.” Protresao sam brzo glavom i rekao, “Oprosti. Osjećam se jako anksiozno večeras.” “Oko testa...” “Da. Moj je tata napokon pristao da ga napravi, ali tek nakon što se vrati s odmora iz Turksa.” “Pa, napokon je pristao na suradnju. To je pola dobijene bitke, zar nije?” Uzdahnuo sam. “Da. Pa, to će se dogoditi za jedno tjedan dana.” Vrtio sam palčevima i lupkao nogama, gledao sam okolo po restoranu. Jelani je sjedio preko puta mene s prekriženim rukama na prsima, i onda sam shvatio da me u tišini promatra. “Dex...” “Da” “Idi k njoj.” “Što?” “Tvoj um nije ovdje. Prestani trošiti vrijeme u ovom restoranu i natjerati mene mršavog da jedem. Idi k njoj i provedi ostatak večeri s njom. Ako postoji nešto što sam naučio od kada sam se razbolio, to je da je svaki dan dragocjen. Ako se stvari ne razviju u tvoju korist, bar ćeš imati ovaj dan. Nemoj ga protraćiti. Još malo uživaj u blaženom neznanju.” Nije postojalo ništa drugo što bih više volio nego sada biti s Biancom. “Jesi li siguran da ti ne smeta?” “Naravno da ne. Život je dobar. Bili smo dosta dugo ovdje i ja imam hrane do kraja tjedna.” “Bolje bi ti bilo da pojedeš sve to.” Jelani se smijuckao. “Hvala što paziš na mene Dex. Ti si dobar muškarac.” Večeras je bio pun mjesec. Nakon što sam ga odvezao kući, rekao sam Samu da me vozi do Biance. Razmišljao sam da ju nazovem ili pošaljem poruku, bio sam razočaran kada sam došao i saznao da nije doma. Možda je bila sa sestrom, koja se još ne snalazi najbolje s novom situacijom. Umjesto da joj pošaljem poruku i pitam gdje je, otišao sam nazad u svoj stan presvući se. 179


Nazad kod kuće, uzeo sam hlača kada se začulo kucanje na vratima. Bandit je počeo lajati kao lud. Jedinoj osobi kojoj je bilo dozvoljeno proći kraj vratara je bila Bianca. Moji otkucaji srca su ubrzali. Kada sam otvorio vrata, dah mi je zastao. Izgledala je prekrasno, ležerno obučena u traperice i podstavljenu kožnu jaknu. Biancina kosa je bila vlažna od kiše. Oči su se pomjerale po meni dok me gledala, činilo se kao da traži nešto i da je to nešto konačno pronašla. Tada je praktički pala u moje naručje. Dugo sam ju držao u zagrljaju, osjećajući njezine otkucaje srca. Ovo je bila potvrda da se njezini osjećaji prema meni nisu promijenili. Šapćući u njezinu kosu, rekao sam, “Otišao sam do tvoga stana. Nisi bila doma.” “Bila sam s Alex. Brian je čuvao curice da bi mogle izaći na večeru i popričati.” Povukao sam se nazad da ju pogledam u lice. “Došla si ravno ovamo nakon večere?” “Da. Moja sestra je shvatila da su moje misli cijelo večer bile usmjerene prema tebi. Rekla je da jednostavno odem i vidim te.” “To je smiješno. Jelani je isto to primijetio, rekao mi je odem kod tebe da te vidim.” Biancine oči su putovale niz moje tijelo. Tek sam tada shvatio da se nisam obukao i da sam samo u donjem rublju. Želja se vidjela u njezinim očima dok je gledala u moje polugolo tijelo. Znajući dobro što je mislila, trbušni su mi se mišići stisnuli i kurac mi se trznuo. Moje su riječi izašle kao šapat, “U redu je ako me želiš.” Rukom sam ju pomilovao po bradi, i dodao, “Bog zna, da te ja jebeno jako želim.” “Ja učim da se ti zbilja možeš boriti s onim što dolazi. I to mi smeta, što ako vijesti ne budu za nas dobre, i ja se još ne budem mogla riješiti toga? Što onda?” “Onda ćemo se mi preseliti u Europu,” rekao sam bez oklijevanja. “Što?” Premjestio sam ruku na njezin obraz. “Šalim se.” Na neki način. “Gle,” rekao sam. “Ljudi nam mogu reći što da mislimo, ali nam ne mogu reći kako da se osjećamo. Ništa mi to nije moglo pokazati, do ovog trenutka. Ti mene želiš sada isto toliko koliko i ja tebe želim i to me ubija.” Kao što je bilo i obično kada sam s Biancom, moje me tijelo počelo izdavati. Moja je erekcija rasla iz sekunde u sekundu sve više dok je ona gledala u moje tijelo. Nisam bio siguran da li bi mogao stati ako mi 180


Bianca kaže da više ne želi biti oprezna. Ako mi kaže da ju jebem, iskreno nisam znao kako bih reagirao. Tako sam se očajno osjećao. Polegao sam ju na kauč. I ja sam legao kraj nje, posegnula je rukom prema mojim trbušnjacima i oklijevala. Iako je bila neodlučna, bilo je očito da umire od želje da me dotakne. “U redu je. Dodirni me. Nećemo ići dalje od toga. Samo me dodirni.” Prešla je rukom preko svakog centimetra mojih prsa, zatvorio sam oči i uživao u njezinu dodiru. Onda je spustila glavu na moja prsa. Bio sam siguran da je mogla čuti otkucaje moga srca. “Ne želim te se odreći.” Šapnula je u moju kožu. Prolazio sam rukama kroz njezinu dugu tamnu kosu, rekao sam, “Mogu li ti reći tajnu?” Glas joj se jedva čuo. “Da.” “Moram ti ovo reći sada, jer način na koji ja to vidim... sve što sada kažem, možemo tumačiti kao dobro, pošto još uvijek ne znamo istinu.” Podignula je svoju glavu i pogledala me, bilo mi je drago što me gleda jer je ovo bilo važno. Iskoristio sam priliku i duboko se zagledao u njezine oči. “Neću te nikada prestati voljeti. I ako ispadne da smo krvno povezani, ja ću te i dalje voljeti. Možda neću biti u mogućnosti više ti to priznati, i možda ti neću to moći fizički pokazati, ali ja te neću prestati voljeti...nikad. Možda upoznam nekoga i oženim se naposljetku, ali dok ona bude hodala do oltara, ja ću misliti na tebe i željeti da je sve moglo biti drugačije. I što god ti meni bila ljubavnica ili sestra... ti ćeš uvijek biti najnevjerojatnija žena koju sam ikada upoznao. Bez obzira na sve, Bianca, ti si ljubav moga života. Nijedna druga te nikada neće zamijeniti.” Lice joj je bilo prekriveno suzama. “Toliko te mnogo volim, Dex.” Potreba da osjetim njezine usne na svojima je bila neizdrživa. “Zbilja te moram poljubiti upravo sada.” “Poljubi me. Molim te... poljubi me,” prodahtala je. Tako sam i napravio. S istim intenzitetom s kojim je ona molila, poljubio sam ju jače i sa više strasti nego ikada prije. Iako je ovo loše, nisam želio znati. Kako je Jelani rekao, neznanje je bilo blagoslov. Moja odluka je, da neću spavati s njom, ali ću je dovraga ljubiti. Možda bi se činilo opsceno da nismo to radili bezbroj puta prije. Ali osjećaj je bio tako prirodan, tako poznat. Kao disanje. Ako idem u pakao zbog toga što radim nešto što se čini prirodnim, onda neka bude tako. Zapravo, ja ću se sam predati. 181


*** Mrzio sam što Bianca mora ići. Sljedeće popodne otišla je na sastanak u Virginiu. Predložio sam joj da promjeni vrijeme intervjua za koji dan poslije, ali rekla je da mora raditi da joj brže prođe vrijeme, inače će poludjeti. Mogao sam to razumjeti, ali mrzio sam što će dvije noći biti sama u hotelskoj sobi, stotinama milja daleko od mene, misleći kako će se ono najgore uskoro dogoditi. Ne govoreći da su se dvije noći bez nje, čine kao cijela vječnost. I dok smo svako jutro i veče razgovarali telefonom, osjećao sam, da se opet odmiče od mene. Fizička distanca dozvolila joj je da razmišlja. Glas joj je bio tužan kad sam ju nazvao popodne. “Kako je prošao intervju? Jesi li dobila sve što si trebala?” Pitao sam. “Mislim da jesam.” Rekla je. “Ali da budem iskrena, nemam pojam. Hvala Bogu pa sam upalila snimač, što inače nikada ne radim, no bila sam sigurna da baš neću dobro pratiti razgovor i da će sve što mi kaže ući na jedno, a izaći na drugo uho.” “To je za očekivati. Pod velikim si pritiskom.” “Želiš li saznati nešto smiješno?” “Dobro bi mi došlo nešto malo smiješnog u ovom trenutku, da.” Nagnuo sam se nazad u stolici u svom uredu. “Probudila sam se usred noći s mini paničnim napadom. Nisam mogla ponovno zaspati, pa sam uzela svoje metalne kuglice i kroz glavu ponovno prošla cijeli prošli tjedan.” “I ja sam prošlu noć ležao u krevetu i igrao se sa svojim kuglicama za stres i mislio na tebe. Dozvoli mi da te pitam, jesi li ih pokušala umetnuti i malo se migoljiti? Mislim da bi ti to pomoglo jako puno u smirivanju stresa.” Čuo sam smijeh u njezinom glasu. “Ti si takav perverznjak. I da, nisam još gotova sa svojom pričom, samo da znaš.” “Nastavi. Znatiželjan sam je li tvoja masaža kuglica završila kao i moja.” “U svakom slučaju,” nastavila je, “Masirala sam svoje stres kuglice dugo dok nisam mogla ponovno ići spavati, onda sam odlučila upaliti TV. Pogodi što je bilo u tri sata u noći na programu?” “Što? 182


“Cleopatra.” Iako je cijela situacija bila luda, bilo mi je drago da smo se nas dvoje mogli i dalje nasmijati na svoj račun. Sada je Biancin glas bio malo ozbiljniji kada je progovorila. “Moja sestra je otišla danas u laboratorij za koji si joj rekao.” “Oh, je li? Kako je prošlo?” Sredio sam da tata ode u istu podružnicu tog laboratorija na Floridi onog dana kada se vratio s odmora. Bianca i njezina sestra su samo morale dati svoj broj osiguranja i bris. Nisam želio da ni jedna od njim mora objašnjavati ništa u laboratoriju. “Brian je išao s njom, a mama je odvela cure da bi oni mogli biti sami večeras.” “To je dobro,” rekao sam. “To je najmanje što moja mama u ovom trenutku može napraviti.” “Jesi li ti dogovorila termin?” “Sutra popodne. U tri sata.” Čuo sam strah u njezinom glasu. Mučio sam se oko nečega što mi je bilo na umu zadnja dva dana, ali pošto joj je zakazano za sutra, više nismo imali puno vremena... “Kada tvoj let večeras stiže?” “Nekoliko minuta nakon osam, mislim.” “Pokupit ću te na aerodromu.” “Jesi li siguran? Mogu uzeti Uber.” “Siguran sam. Nedostaješ mi. I svejedno želim s tobom još jednom porazgovarati prije sutrašnjeg dana.” “Oh, Bože. U zadnjih par puta kada si htio porazgovarati sa mnom, priznao si da si ti Jay, rekao si mi da mi je mama prevarantica, a onda si mi rekao da smo možda brat i sestra. Nisam sigurna da želim imati više tih razgovora s tobom.” Zadirkivala me je. Pa, na neki način. “Nemam više loših vijesti. Obećavam.” “Pa zašto si onda zvučao tako ozbiljno?” “Samo mislim da bi trebali razgovarati. Osobno. Večeras.” “Dexter Truitt. Izbacit će me iz aviona zato što ću vrištati iz dubine svojih pluća i masirati svoje kuglice ako mi ne kažeš što ti je sada na umu. Ne mogu putovati kući i pitati se što ćeš mi ovoga puta reći.” Sranje. Trebao sam joj samo reći da mi nedostaje i to je to. “Samo želim razgovarati o tome kako ćeš napraviti DNA test.” “Što u vezi moga testa?” 183


Ona neće prestati dok joj ne kažem što mi je na umu. Mogao sam zamisliti kako joj se u glavi sve vrti rekao joj ili ne. “Razmišljao sam... što ako ne napraviš test?” “Sutra? Mogu otići neki drugi dan ako me ti trebaš.” “Ne. Mislio sam... što ako uopće ne bi saznali?”

184


Poglavlje 29

Dex je stajao ispod stepenica, čekao me. Zaključao je svoje oči s mojima, stala sam na vrh stepenica, u stomaku mi se sve podizalo i spuštalo. Bože ja sam potpuno luda za ovim muškarcem. Bio je ležerno obučen, nosio je traperice, crnu majicu i tenisice za trčanje. Ali opet ništa nije izgledalo ležerno u načinu na koji je on izgledao. Dex je imao jako intenzivan pogled zbog kojeg sam drhtala. Stajao je mirno, sve osim njegovih očiju koje su pratile svaki moj pokret. Kada sam došla do kraja stepenica i krenula prema njemu, mogla sam osjetiti kako moj puls ubrzava. “Hoćeš li curi pružiti vožnju?” Flertovala sam. Promrmljao je nešto, mislim da bi možda moglo biti, ’Ti nemaš jebenog pojma kakvu bi ti ja vožnju priuštio’, onda je stavio ruku oko moga struka i povukao me k sebi, i poljubio me s toliko strasti koja se skoro osjećala očajničkom. Svako uvjerenje koje sam imala da se trebam držati podalje od njega dok ne dobijem rezultate testa, odletjela je iz moje glave brže nego avion s kojim sam upravo došla. “Izbaci tu misao iz svoje glave.” Dex je rekao nakon što smo se prestali ljubiti. Bila sam bez daha. “Koju misao?” Podigao je obrvu. “Onu u kojoj se propitkuješ je li ovo dobra ideja. Da li bi trebali biti zajedno na ovakav način.” Kako je znao. “Nisam...” Odmahnuo je glavom i uzeo mi torbu iz ruke. “Imaš li još prtljage?” “Ne, samo to.” “Onda idemo odavde.” Tijekom kratke vožnje do moga stana malo smo pričali - kakav mi je bio let, koji je moj idući zadatak, čak i lijepi razgovor o današnjem stanju na tržištu. O svemu osim o ovom velikom slonu u sobi. Ali to je prestalo nakon što smo se smjestili u moj stan. Brzo sam se raspakirala dok je Dex sipao vino i onda smo s neugodnošću sjeli. Dex je sjedio na kauču preko puta mene i nagnuo se naprijed, stavljajući obje svoje ruke na moja koljena. “Ne želim riskirati da te izgubim radeći taj test.” “Dex... ja ne znam da li bih mogla funkcionirati ne znajući.” 185


“Naposljetku prešli bi preko toga. Ako donesemo tu odluku da nikada ne saznamo, mislim da bi nakon nekog vremena, bili dobro.” “Što ako... ostanemo zajedno?” “Misliš ako jednog dana budemo imali djecu?” Klimnula sam glavom. “Možemo se dogovoriti da posvojimo. Meni bi to bilo u redu. Ima mnogo djece kojima se treba pružiti dom.” Skrenula sam pogled, Dex mi je stisnuo koljena da mi privuče pozornost. “Pogledaj koliko smo dobrog napravili posvojivši Bandita.” Zarežala sam. “Ne mislim da bi se odluka da nemamo djecu prirodnim putem trebala temeljiti na tome kako su stvari ispale s Banditom.” Uhvatio me za obraze. “Možda ne. Ali ako je izbor izgubiti tebe ili posvojiti umjesto da imam svoje dijete, tu se nema što birati.” Pogledala sam ga u oči. “Ne bi li se uvijek pitao?” “Prešao bih preko toga.” “Dex...” Nagnuo se i poljubio me u usne. “Razmisli o tome. Samo razmisli još malo.” “Ok. Hoću.” Legli smo na krevet i neko vrijeme smo tako ležali, a onda sam počela zijevati. Putovanje me uvijek izmori, plus nisam baš dobro spavala prošlu noć. Moja su leđa bila oslonjena o Dexova prsa, sklonio je kosu s moga lica. “Umorna si. Trebala bi ići spavati.” “Jesam umorna. Ta čaša vina bila je kao tableta za spavanje, kao šlag na tortu mome umornom tijelu. Plus vrat me bolio zbog stresa, a tome nije pomogao ni moj put. Mislim da je vrijeme za krevet.” “Ostavit ću te da se odmoriš.” Okrenula sam se licem prema njemu. “Nećeš ostati?” “Želiš li da ostanem?” “Naravno da, da.” Dex je ispustio dah olakšanja. “Drago mi je. Bilo mi je grozno prošle dvije noći bez tebe.” U spavaćoj sobi presvukla sam se u svoju uobičajenu odjeću za spavanje, a Dex se skinuo u bokserice. Potom se zavukao ispod pokrivača, ja sam sjela na kraj kreveta i uzela losion da si namažem ruke. Nakon što sam namazala jednu ruku, Dex je sjeo i uzeo losion iz mojih ruku, “Daj, pusti mene.” Soba je bila tiha, a intimnost između nas je rasla dok mi je mazao ruku. Dok mi se losion upijao u ruke, Dex me još masirao. Njegovi snažni 186


prsti su sada bili na mojim ramenima, zatvorila sam oči i dozvolila mu da nastavi. “Bože, to je tako dobar osjećaj.” “Jako si napeta i vrat te boli. Zašto ne upotrijebimo losion i namažemo ti i vrat.” “Voljela bih to.” Dex je sjeo iza mene i pozicionirao me između svojih nogu. Nježno je pogurao moju glavu naprijed. Onda su mu ruke nestale na trenutak i istisnuo je malo losiona na moja ramena i vrat. “To je hladno.” “Mogao bih ti dati malo toplog losiona ako ti je tako draže?” Dexov ton je bio zaigran, ali u isto vrijeme je bio i hrapav i čula sam potrebu u njegovom glasu. “Ti si takva svinja.” Smijuckao se dok mi je masirao ramena. “Sve dok sam ja svinja, mogao bih priznati i kako imam fantaziju o tome kako ti jednu toplu kremu razmazujem po tom prekrasnom tijelu.” Njegovi prsti su radili na jednom čvoru mom vratu. Opuštajući se, glava mi se još malo nagnula naprijed. “Oh da? I gdje bi točno trljao tom kremom?” Dexovi su se prsti usporili. “Zbilja želiš da ti kažem?” “Naravno.” Prsti su mu se u potpunosti zaustavili, i glas mu je bio tiši dok se naginjao naprijed da mi šapne. Njegov topao dah me škakljao po vratu. “Nekada kada se tuširam, zamišljam se kako svršavam svuda po tvojim grudima i trljam ih.” Kada nisam odmah odgovorila, Dex mora da je pomislio mi je, zbog toga što mi je rekao, neugodno. Što i je, ali ne na način na koji je on to mislio. Nemir se počeo događati između mojih nogu. “Jesam li to trebao zadržati za sebe?” Progutala sam knedlu i šapnula, “Ne. Zapravo. Pričaj mi još.” “Želiš čuti još o tome kako fantaziram o tebi?” “Želim.” Promigoljila sam se između njegovih nogu i osjetila sam da je tvrd. “Želiš li ti znati o čemu ja imam fantazije u vezi tebe?” “Ja bih ispraznio svoj bankovni račun i dao svoj penthaus samo da mi odmah ispričaš svoje fantazije.” Nasmijala sam se. “Pa, počinje s tim da ti otvaraš...” Moja perverzna, izmišljena avantura je stavljena na čekanje kada je Dexov mobitel zazvonio. 187


“Ignoriraj to,” rekao je. “Nastavi.” “Ali... malo je kasno. Skoro je deset sati. Zar bar ne želiš vidjeti tko je to?” Njegov odgovor je došao tako brzo da me je natjerao na smijeh. “Ne.” Nakon još nekoliko puta što je mobitel odzvonio, utihnuo je. Dex me nagovarao da nastavim. “Pa... Gdje smo mi ono stali? Što to ja otvaram? Vrata? Svoje hlače? Tvoje hlače? Torbu? Lisice? Nemoj me ostaviti ovakvog.” Smijuckala sam se. “Ok. Pa, imam takozvano dnevno sanjarenje gdje ti otvaraš...” Kao na znak, Dexov mobitel je ponovno počeo zvoniti. Prokleta stvar je vibrirala i skakala na noćnom ormariću. “Možda bi se trebao javiti.” “Ne.” “Bar vidi tko je.” Dex je iziritirano posegnuo za mobitelom. Potom je rekao. “To je tatina žena, Myra.” “Zar oni nisu na Karibima? Zašto bi ona zvala? I to tako kasno?” Dex se javio i stavio mobitel na uho. Slušala sam jednu stranu razgovora. Tijelo mu se odmah ukrutilo. “Što se dogodilo?” “Kada?” “Gdje je on?” Moje je srce usporilo želeći znati sve detalje, ali bilo je jasno štogod da je, da nije bilo dobro. Nakon što je prekinuo razgovor, Dex je automatski ustao s kreveta i počeo se oblačiti. Bilo me je strah i pitati. “Što se dogodilo?” “Moj tata. Imao je srčani udar.” “O moj Bože. Je li...” “On je u bolnici. Živ je, ali si još nije probudio.” “U Turksu?” “To se dogodilo u avionu. Izgleda da se nije osjećao dobro i odlučili su ranije doći kući da ode k doktoru. Dogodilo se par minuta prije nego što su sletjeli na Floridu.” “Žao mi je.” Dex je prošao prstima kroz kosu. “Moram otići tamo. Prvim letom ujutro.” Ići ću s tobom.” Pogledao je u mene. “Jesi li sigurna?” “Želim biti za tebe tamo.” 188


Nakon nekoliko otkucaja, klimnuo je glavom. Uzeo je mobitel i nazvao aerodrom. Dok je pričao na mobitel sklonila sam losion i otišla u kuhinju da popijem malo vode. Stojeći u kuhinji, prvi put me pogodilo... Upoznat ću svog biološkog oca. Možda. Trebala sam odmah vino.

189


Poglavlje 30

Dex je bio tih tijekom cijelog leta do Floride. Ujutro je razgovarao s Myrom i saznao da mu tata treba trostruki bypass. Srce mu je bilo slabo nakon jakog srčanog napada, ali nisu mogli traćiti vrijeme zbog devedeset i devet posto začepljenja. Operacija je bila zakazana za danas poslijepodne. Kada smo došli u Good Samaritan medicinski centar, Dex je već znao broj sobe, tako da nismo morali zastajati na šalteru i pitati, odmah smo otišli do dizala. Nisam ni razmišljala dok nismo ušli u dizalo o tome kako bi na mene mogao reagirati Dex stariji. “Možda bih trebala ostati vani dok ti budeš otišao do tate.” Dex nije baš bio prisutan, bio je tako daleko od svega oko njega; bilo je čudno vidjeti ga tako izgubljenog. “Oprosti. Jesi li nešto rekla?” “Rekla sam da bih možda bilo bolje da ne idem s tobom kod njega u sobu. Mogu te samo pričekati u hodniku.” “Želiš li ti to ili misliš da je tako najbolje za njega?” “Ne želim ga uznemiriti.” Dex me uzeo za ruku i klimnuo glavom dok su se vrata dizala otvarala. “Ideš sa mnom unutra.” *** Žena Dexovog tate bila je u hodniku i razgovarala s doktorom. Kada smo prišli, okrenuli su se prema nama. Myra se na silu nasmiješila. “Haj, Dex. Hvala što si došao.” “Naravno.” “Dr. Sharma, ovo je Dexov sin, Dex junior.” Doktor je klimnuo glavom. Onda je Myra pogledala u mene. Ispružila sam ruku. “Bianca George. Ja sam... Dexova.... prijateljica. Žao mi je zbog stanja vašeg muža.” Doktor je pogledao u sat. “Upravo sam krenuo posjetiti tvoga oca, možete sa mnom dok pogledam kako je.” Dex je klimnuo glavom. Dr. Sharma se okrenuo prema meni. “Žao mi je, ali trenutno kod njega može samo obitelj, zato ćeš ti morati ovdje ostati.” 190


Vidjela sam izraz Dexova lica i zagrlila ga. Povukao me bliže k sebi. “Bianca je moja djevojka. Ali postoji jako velika šansa da je ona možda njegova kćer. Pa stoga će nam se i ona pridružiti.” Ne znajući kako odgovoriti na to, doktor je pokazao da ga slijedimo. *** Bio je bljeđi nego što je bio inače i bio je priključen na razne aparate. Ali moram priznati da bi Dexa St. prepoznala bilo gdje. Izgledao je isto kao moja sestra, još i više uživo nego na slikama. Njegove su oči prvo uočile Dexa. Bio je malo iznenađen što ga vidi, ali moguće da je to bila i sreća. Ali ta svjetlost iz njegovih očiju je nestala kada je ugledao mene kraj Dexa - živi primjerak njegove mračne prošlosti. Došla u najgore vrijeme. “Tata.” Dex je klimnuo glavom. Njegov je tata pokušao skinuti masku za kisik s lica, ali ga je doktor zaustavio. “Morate to imati na sebi, gospodine Truitt.” Dr. Sharma je počeo pregledavati sve aparate i Dexa St. i objašnjavao mu je proceduru operacije kao i rizike. Mislila sam da ga svi pozorno slušamo dok nisam uočila da me Dex St. pozorno promatra. Kada sam ga pogledala u oči, pokazao mi je slab osmijeh. Onda je pogledao u muškarca koji je stajao do mene, shvatila sam da on uopće ne sluša doktora, nego da prati interakciju između Dexa i mene. Kada je Dex St. podigao svoju ruku prema meni da ga uhvatim za nju, nisam znala što da učinim. Moje oči su putovale od jednog do drugog muškarca, gledajući u nekoga tko bi mi mogao dati odgovor. Mi nismo o tome razgovarali od sinoć, ali tog sam trenutka znala. Uzimajući ga za ruku, morala sam znati da li je ovaj muškarac moj otac. *** Ostali smo u bolnici tijekom cijele operacije. Kada je napokon došao Dr. Sharman i rekao nam da je operacija dobro prošla, Dex i ja smo ispustili olakšavajući dah. Dex me išao poljubiti u usta, doktor je izgledao zbunjeno; mislim da je odustao od razmišljanja o našoj situaciji. “Možemo li ga ići vidjeti?” Dex je pitao. “Njegova je žena sada kod njega. Pričekao bih malo, dok se u potpunosti ne probudi. Dajte mu pola sata.” 191


Myra je napokon izašla i rekla je da ga možemo ići vidjeti i da je on zapravo pitao za mene. Moje je srce divljalo dok smo ulazili. “Kako se osjećaš, tata?” Nasmiješio se. “Bio sam i bolje.” “Pa, operacija je dobro prošla. Jako mi je drago to čuti.” Dex St. je okrenuo glavu prema meni. “Ne mogu prijeći preko toga. Prije nego što su me uspavali, mislio sam da si ona. Izgledaš isto kao tvoja majka.” “Da. Mnogi mi ljudi to kažu.” Glas mu je bio tih, ali je nastavio govoriti. “Zbilja mi je bilo stalo do nje. Bilo je mnogo žena koje su prošle kroz moj život. Mnoge od njih je bilo lako zaboraviti. Ali nikada neću zaboraviti Eleni.” Na tren je pogledao u Dexa i rekao, “Moj sin ima isti pogled u očima sada, kao što sam ga ja imao kada sam bio s njom. Osim toga, ono što vidim da se ovdje događa čini se još jačim.” “Tata nemoj puno pričati. Nemoj trošiti energiju.” “Ne, moram to reći.” Dex je ispustio uzdah. “U redu.” Njegov je tata posegnuo prema mojoj ruci dok nam se oboma obraćao. “Žao mi je zbog ove situacije, uradit ću sve što je potrebno. Skora smrt mi je mnogo toga pokazala. Zbilja bih želio znati istinu. Najviše zbog vas dvoje, ali i zbog sebe.” Dex je brzo rekao. “Pa, treba ti neko vrijeme da se oporaviš prije nego se s tim počneš baviti.” “Glupost. Sve što trebam je da dam bris s obraza. Dovedi čovjeka ovamo i obavit ćemo to dok ste još uvijek ovdje. Nema smisla razvlačiti.” Činilo se da ga muči očevo inzistiranje. “Nismo se još sto posto odlučili za test.” Još uvijek držeći njegovog tatu za ruku, potrudila sam se da gledam Dexa u oči dok sam govorila, “Da, jesmo.” “Jesmo?” “Da, Dex. Moramo znati.” Samo je nastavio treptati i klimati glavom, dok je shvaćao da je izgubio ovu bitku. “Ok.” Oko otprilike sat vremena kasnije, netko iz laboratorija je došao i uzeo naše uzorke. Dok mi je uzimao bris, gledala sam u Dexove oči dok je sobu ispunjavala tišina. Dex je tada nazvao glavni laboratorij gdje je moja sestra dala svoj uzorak i rekao im da ga pošalju, i tada su ga obavijestili da će trebati oko 192


dva dana da rezultati budu gotovi. Znala sam da će to biti dva najduža dana u mom životu. Odlučili smo ostati u Palm Beach dok rezultati ne dođu. Tako da, ako rezultati pokažu da je Dex St. moj biološki tata, on i ja imat ćemo malo vremena da zajedno to apsorbiramo. Moja sestra je morala ostati u New Yorku zato što joj muž nije mogao dobiti slobodne dane na poslu, imala je osjećaj da treba njegovu podršku više nego ikada. Poslije sam nazvala vrtić za pse u kojem je Bandit, da im kažem da ćemo morati produžiti vrijeme njegovog ostajanja. Provela sam veći dio ostatka večeri razgovarajući s tatom koji me uvjeravao da se bez obzira na rezultat, ništa između nas neće promijeniti, da ću ja uvijek biti njegova mala curica i ljubav njegovog života. Kada sam se napokon malo smirila, priznao je da je oduvijek sumnjao o Alexandrinom očinstvu, ali je odlučio da ne ide na testiranje, jer je znao da to ništa neće promijeniti u njegovoj glavi i srcu. Dex i ja smo na kraju provodili večer u gostinjskoj sobi njegovog tate, koja je bila u susjedstvu Truittove glavne nekretnine na rivi. Toliko sam bila izmorena, jer smo cijeli dan proveli u bolnici pa sam se odmarala u Dexovom naručju. Raspoloženje nam je bilo mračno dok smo pokušali spavati u krevetu slušajući valove. Sljedećeg jutra. Zagrlio me odzada dok sam gledala van u ocean. Dao mi je šalicu svježe kave. “Kako se osjećaš?” “Nekako ukočeno.” “Znam na što misliš. Osjećam se kao u šoku. Pripremao sam se na mogućnost da nikada ne saznam... i odjednom se moram nositi s istinom koju ću sutra saznati.” “Ne bismo tako mogli živjeti. Uvijek bismo se pitali.” “Mislim da duboko u sebi to znam, ali i dalje ne želim vjerovati u to.” Dex je odjednom izgledao kao da je u panici. “Ne možemo protraćiti ovih nekoliko zadnjih sati, Bianca. Imam osjećaj da ne smijemo propustiti niti jednu sekundu.” “Što želiš raditi'“ “Imamo dug dan ispred sebe.” “Imamo?” “Jebiga, da. Rekli su da bi rezultati mogli biti sutra... A to znači da nam je danas posljednji dan da živimo u blaženom neznanju. Imam osjećaj da kao da ti danas moram dati jedan cijeli život.” “Što to znači?”

193


“To znači da postoje stvari koje želim vidjeti i učiniti s tobom dok si ti još uvijek moja Bianca, u slučaju da ih nikad ne uspijem više iskusiti. A zapravo, jedinu stvar koju zbilja trebam, ne mogu.” “Što ćemo raditi?” “Želim te odvesti na nekoliko različitih mjesta.”

194


Poglavlje 31

Obavio sam par razgovora u vezi posla dok se Bianca tuširala i spremala. Prezime Truitt bilo je dobro poznato na otoku, zato mi nije bio problem nagovoriti ljude na suradnju. Naša prva postaja je bila Worth Avenue, što je bila Palm Beach verzija Rodeo Drive. Bianca nije bila materijalna osoba, ali to me nije sprječavalo da ju zaspem sa svime što novac može kupiti. Cijeli jedan život. Moram joj dati najbolji dan u životu - za svaki slučaj. Parkirali smo se i izašli prošetati, gledajući u izloge luksuznih trgovina. Njezino se lice zacrvenilo kada smo stali ispred Tiffanya. Činilo se kao da je uspjela pročitati moj izraz lica, krivnja, rekla je, “Što si to naumio, Dex Truitt?” “Čekaj ovdje, ok?” Unutra sam prišao prvoj osobi koju sam vidio. “Mogu li vam pomoći?” “Da, tražim Juliu. Ona i ja smo razgovarali telefonom.” Par minuta poslije, starija plava žena mi je prišla. “Haj, gospodine Truitt. Imam ga ovdje. Ako iz nekog razloga ne bude pristajao, samo ga danas vratite i smanjit ćemo ga.” “Savršeno. Hvala vam.” S malom plavom poklon vrećicom u ruci, izašao sam van k Bianci, koja me gledala zbunjeno. “Što je u vrećici, Dex?” Nisam gubio vrijeme da bih prešao na ono bitnije. “Ok, prvo, želim da znaš da ovo nije prosidba. Nadam se da ako stvari ispadnu u redu, da to mogu napraviti jednog dana kako treba. Želim zaista cijeniti taj trenutak, a da nam ovaj oblak ne visi nad glavom. Ali sada ti želim dati nešto što će te uvijek podsjećati na mene.” Uzeo sam malu kutijicu iz vrećice i otvorio ju, pokazujući skoro tri karata dijamanta sa znakom vječnosti. Jaka sunčana svjetlost je učinila da se sjaje još više. “Danas se ne spuštam na koljeno, zato što tu opciju ostavljam otvorenu za sljedeći put, možda. Nije važno što će sutra dogoditi, ti ćeš biti Truitt. Želim da nosiš ovo i uvijek me se sjećaš, da se sjećaš vremena 195


kad smo bili zajedno. Hoću li jednog dana nadopuniti ovaj prsten s drugim prstenom, čak i ako bude stajao sam kao simbol onoga što nikada nismo mogli imati, ovaj prsten pokazuje svu moju ljubav i poštovanje prema tebi, Bianca.” Stavio sam joj ga na prst, stajao joj je savršeno. Moja ranija procjena prstena bila je prava; to je čista sudbina, činila se šokiranom kada sam nastavio. “Danas nije naš vjenčani dan, ali je naš dan i mi ćemo slaviti ono što imamo - danas. Bit će kolača i lijepa bijela haljina i malo sjedenja na plaži. I provest ćemo svaki trenutak zajedno.” Prevladana emocijama, posegnula je prema meni i snažno me zagrlila.“ Ja zaista ne znam što bih rekla što odgovaralo ovoj gesti, osim toga da ću s ponosom nositi ovaj prsten zauvijek.” Uzimajući joj ruku u svoju, poljubio sam ju snažno. “Sada, idemo se malo zabaviti.” *** Stigli smo taman na vrijeme na druženje koji sam dogovorio u butiku. Vlasnica je odvela Biancu uz stepenice da vidi izbor odjeće. Rekao sam ženi da izvadi sve bijele haljine i da ih stavi ispred Biance. S obzirom na to da ovo zapravo nije bilo vjenčanje - samo proslava - predložio sam da joj pokaže ležernije haljine umjesto svečanih. Ali izbor je bio Biancin. Moj jedini uvjet je bio da ju vidim u bijelom. Znaš... za svaki slučaj ako je ovo sve što ćemo ikada imati. Na moj vlastiti užas, nisu mi dopustili da odem gore u ženske garderobe. Čekao sam na donjem katu, sjedio sam dolje i prelistavao neki magazin za vjenčanja i razgovarao sa slikama iznutra. “Bianca je ljepša.” Iduća stranica. “Čovječe, zar bi ju i dalje htio oženiti ako postoji šansa da ti je ona možda sestra? Nije lagana odluka, zar ne?” Iduća stranica. “Oh, što je to? Masaža je dobar način za opuštanje ujutro na dan tvoga vjenčanja? Pa, ne bi se mogao više složiti.” Zatvorio sam novine kada sam uočio da se Bianca polako spušta stepenicama. Pogled na haljinu koju je izabrala oduzimao mi je dah. Ali ono što je natjeralo moje srce da brže zakuca bio je njezin prekrasni osmijeh raširen preko cijelog lica. Bio je tako pun nade i optimizma, prekrasno i srceparajuće u isto vrijeme. Dobra ideja, Dex. Ovo je bio dobar način da joj skloniš misli sa svega. 196


Molio sam se da joj ništa nikada ne skine taj osmijeh s lica. “Izgledaš zadivljujuće.” S poniznim izrazom, pogledala je dolje u sebe. “Jednostavna je. Nisam htjela ići na previše svečano. Ova se jednostavno činila pravom.” Haljinu koju je Bianca izabrala bila je bez naramenica, uska u struku, i širila se dolje do samo malo iznad koljena. “Savršena je.” “Vidi ovo...” Nasmijala se. “Pogodi koji je naziv ovog dizajna?” “Ta haljina ima ime?” “Da.” Nasmijala se. “Ova se zove La Bandita.” Široki osmijeh mi se pojavio na licu. “Bandit dečko je ovdje prisutan duhom. Sviđa mi se to.” “Hvala ti na ovom iskustvu. Jako je slično Zgodnoj ženi.” “Nikada ti neću moći vratiti za ono što si ti meni pružila.” Nagnuo sam se i lagano ju poljubio u usne. Raširila je ruke. “Pa, sada sam sređena. Gdje idemo dalje?” “Morat ćeš čekati da to saznaš.” Namignuo sam joj. Vozeći se dalje u našem iznajmljenom autu, osjećao sam se punim života. Biancina se kosa vijorila na vjetru. Ruke su nam bile spojene. Stajući ispred naše sljedeće destinacije, morao sam se bočno parkirati. Bilo je pitanje hoće li auto uopće stati, ali lijepo sam uklizao. “Imaš opake sposobnosti parkiranja, Truitt.” “Bilo je usko, ali uspio sam ući. S milošću Božjom, saznat ćeš više o mojim opakim sposobnostima.” Namignuo sam joj. “Uvijek prljavog uma,” zasmijuljila se. “I samo da se zna, definitivno se nadam da si u pravu.” Bianca je napokon shvatila da smo se parkirali ispred pekare. “Je li ovo mjesto gdje će biti torti?” “Da. Ali ne samo jedna torta. Probat ćemo više vrsta.” “Sredio si probavanje vjenčanih torti?” “Da, zašto ne?” “Zar se ne moraš obavezati da ćeš ih naručiti da bi ih mogao probati?” “Vjerojatno. Zato sam naručio jednu i poslao je tati.” “To će biti jako dobro za njegovo srce,” rekla je sarkastično. “Ok, što misliš o ovome? Ostavit ću kaparu i ti ih naruči za godinu dana. Ako sve prođe u redu, doći ćemo ovdje i pokupiti ju.” Posegnula je za mojom rukom. “To zvuči kao plan.” Ganache Patisserie je mirisala na eksploziju šećera i amareta. Mnogo torti je bilo izloženo u izlogu. Žena nas je pozdravila i povela Biancu i mene u stražnju sobu. Ponudila nas je s čajem i stavila pred nas nekoliko kriški torti. 197


“Možete ih uzeti bilo kojim redoslijedom. Kraj svake je jedan list papira i kemijska gdje možete napisati svoje mišljenje o njoj. Svi su označeni. Nadajmo se, da ćete na kraju doći do jednoglasne odluke.” “Zar se parovi zbilja prepiru oko koje torte će uzeti?” Bianca je pitala. “Oh, da. Iznenadili bi ste se koliko daleko svađa ode. Imate više opcija i okusa da se izabere za različite katove. Ovdje su tipična tri okusa. Tako da uvijek možete imati neki kompromis.” Bianca i ja smo počeli s jednostavnim. Hranili smo jedno drugo, i to mi je vratilo uspomenu na nju i na naš prvi spoj kad sam glumio Jaya u Etiopljanskom restoranu. Umočio sam prste u šlag i stavio joj ga na nos. Mislim da se žena zbog nas osjećala neugodno. Mogao sam jedino zamisliti kako bi se neugodno osjećala da zna istinu o onome što se zapravo događa. Napokon se ustala i dala nam malo privatnosti. Kada je Bianca polizala malo šlaga s usana, kurac mi se trznuo. “Moja mama inače peče torte za prijateljeve rođendane u slobodno vrijeme,” rekla je. “Uživala sam pomažući joj. Naravno, najbolji je dio bio lizanje žlice.” “Kladim se da si fantastična u lizanju žlice. Da nije možda bila drvena žlica kojim slučajem?” “Zapravo i je. Veliki dio drveta.” Uzeo sam žlicu s kojom sam miješao čaj. “Pokaži mi kako ju ližeš?” Žena se vratila. “Kako vam se sviđa torta od mrkve?” Bianca je pogledala u mene. “Jako je... vlažna.” “Kladim se da jeste,” promrmljao sam. “Jeste li se možda približili i smanjili na dvije?” Žena je pitala. “Pa, zapravo je... jako teško,” rekao sam. Bianca me uhvatila za koljeno ispod stola. Kada je žena ponovno otišla, oboje smo se počeli smijati prije nego što smo proces probavanja torte shvatili ozbiljno. Nakon otprilike petnaest minuta kasnije, žena se vratila. “Kako vam ide?” Bianca se nasmiješila. “Odlučili smo se za tortu od vanilije s glazurom - kremom od slatkog vrhnja za donji dio. Za srednji sloj, ići ćemo s limunom... s istom glazurom - kremom. A za treći sloj, voljeli bih vaniliju s jagodama... sa slatkim vrhnjem skroz okolo.” Poljubio sam Biancu u uho i rekao, “Znam da voliš kremu.” Žena je pročistila grlo. “Idem samo uzeti knjigu. Izabrat ćemo dizajn i staviti ju za izradu.” 198


Kada se vratila s katalogom, Bianca je pokazala na jednu određenu. “Aw... gle... kuglice. Kao kada smo se prvi puta upoznali.” Okrenula se prema ženi. “Što je s ovom na kuglice?” “Sviđa vam se ovaj dizajn? To zapravo ukrašavamo oko torte s čokoladnim okruglicama. Strateški stavljamo kuglice na razne strane torte. A najbolji dio... sve je jestivo.” Ja sam se nacerio. “Sve što sam ja čuo bilo je da strateška sranja stavljate na sve strane i da je jestivo... Ja sam s tim u redu.” “Vas ste dvoje definitivno stvoreni jedno za drugo,” žena je rekla. Stisnuo sam Biancino bedro, ponosno se nasmijao. “Pa, hvala vam.” Uzela je svoju kemijsku. “Ok... kada je dan vjenčanja?” Bila je mrtva tišina nekoliko minuta dok ja nisam progovorio. “Za godinu dana od danas, zapravo.” “Oh, kako savršeno. Sada nam samo treba polog od pola vrijednosti torte, onda ostatak dajete kada se torta dostavi.” Nakon što sam joj dao svoju kreditnu karticu, na kratko smo ostali sami i primijetio sam da Bianca izgleda tužno. “Što nije u redu?” “Činilo se tako stvarnim. Voljela bih da je.” Jebiga. Ovo mi se obilo o glavu. “Možda sam s ovim otišao predaleko.” “Ne, ne, samo sam se osjećala malo emotivno kada je zapisala datum.” Prije nego što smo si još nešto mogli reći, žena se vratila s mojom karticom. “Sve je sređeno gospodine Truitt. Možete nas nazvati bilo kada da nam kažete lokaciju vjenčanja da vam možemo tortu dostaviti na jutro vjenčanja.” Bianca je bila tiha cijelim putem do auta. Nisam to više mogao podnijeti. Povukao sam ju u uski dio uličice i šapnuo joj na uho, “Moramo ostati optimistični.” “Teško je ne željeti se pripremiti se za razočarenje. Samo se čini predobrim da bi mogli izbjeći taj metak.” “Ja imam vjere. To je ono što me drži da preživim ovaj dan. Moram vjerovati da ću u ovo vrijeme iduće godine... da ću imati svoju tortu i jesti s tobom.” Nasmijao sam se, zato što je smiješna stvar bila, čak nisam ni mislio da tako zvuči. Jesti s tobom. “Drago mi je što ti još uvijek pronalaziš humor u ovome.” “Smijem se da ne bih plakao, ljepotice.” To sam mislio. 199


*** Ostatak poslijepodneva smo proveli na privatnoj plaži. Kako je sunce zalazilo, osjećao sam se kao da zavjesa pada preko nas kako se sutrašnji dan bližio. Bianca je još uvijek nosila svoju bijelu haljinu, koja je sada bila prekrivena prljavštinom, vodom i pijeskom. Htio sam sačuvati tu sliku u sjećanju. “Ne želim spavati noćas,” rekla je. “Osjećam se kao da želim ostati budna cijelu noć.” “Kome treba san?” Uhvatio sam ju za ruku. “Mogu li dobiti ovaj ples?” Nije nam bila potrebna glazba dok smo se lagano kretali. Kretali smo se naprijed natrag sve dok sunce nije zašlo, zatim smo sjeli i razgovarali. San je na kraju prevladao, dok smo jedno drugom bili u zagrljaju na pijesku. Zvuk galebova me probudio ujutro. Izgledali smo kao da nas je more izbacilo; mora da smo se oboje izmorili odbijajući zaspati da smo jednostavno nesvjesno utonuli u san. Dok sam se ustajao u sjedeći položaj omotao sam svoje ruke oko njezinog tijela. “Pa, nikada nisi dovršila svoju rečenicu,” rekao sam. “Što?” “Znaš, prije nego što smo doletjeli ovamo. Počela si mi pričati o svojoj sexi fantaziji. Rekla si da počinje sa mnom da otvaram nešto. Moram znati ostatak.” “Trebala sam znati da ti nećeš zaboraviti na to.” “Nema šanse. Moram živjeti kroz pobjedničku fantaziju sebe upravo sada. Moja ljubomora na fantaziju Dexa, je gora nego na onog mulca Jaya.” “Ok. Pa, svejedno... počinje s tobom kako otvaraš -” Moj telefon je zazvonio, prekidajući je. “Da li se jebeno šališ?” Zagunđao sam. “Mislim da je tvoja sudbina da ne saznaš, Truitt.” “Bolje da se javim... za slučaj... znaš.” Ustala se naglo. “Javi se.” Javio sam se, “Dex Truitt...” 200


“Haj, gospodine Truitt. Ovdje Erika Raymond iz Leominster laboratorija.” Srce mi je skoro iskočilo iz grudi. “Ok... da?” “Vaši su rezultati stigli.”

201


Poglavlje 32

Mislim da bih mogla povratiti. Ili se onesvijestiti. Možda prije ovo prvo nego drugo. Oh Bože. Što ako se prvo onesvijestim i onda se ispovraćam? Počela sam nogama prolaziti kroz pijesak, naježila sam od pogleda na Dexovo lice, morala sam se okrenuti. Progovorio je u mobitel. “Možete li molim vas pričekati trenutak?” Prekrio je mobitel rukom i upitao me, “Jesi li dobro? Trebala bih sjesti. Ne sviđa mi se kako sada izgledaš.” “Ne sviđa mi se način na koji se sada osjećam.” Dex se vratio na mobitel. “Erika? Rekli ste da se zovete Erika?” Čula sam da je rekla da, iako je mobitel bio prislonjen na njegovo uho. “Slušajte. Moram otići na neko privatnije mjesto. Da li bi bilo moguće da vas nazovem, za nekih možda pet minuta?” Bio je tih na trenutak, onda je rekao. “Ok, da. Da broj će mi ostati na mobitelu. Javit ću vam se za nekoliko minuta, cijenim to što ćete pričekati.” Opet tišina, onda napokon. “Ok. Hvala vam puno.” Nakon što je prekinuo poziv, Dex je stavio ruku na moja leđa. “Idemo. Idemo unutra. Mislim da bih trebali popričati par minuta prije nego što ovo obavimo.” Kao u magli, dozvolila sam Dexu da me odvede u sobu. Bila sam toliko sigurna u sebe, toliko željna da saznam istinu, a sada sam htjela pobjeći u drugom smjeru. Trebam više vremena. Dex me polegao na krevet i sjeo kraj mene. Već sam čula za taj pojam, ali nikada ga zapravo nisam doživjela. U mom životu, stres je značio lupanje srca, igranje s mojim kuglicama i vrištanje iz dubine mojih pluća. Ali ovaj stres je bio u potpunosti drugačiji. Nisam mogla osjetiti svoje prste. Zapravo sam pogledala dolje i migoljila prstima da se uvjerim da to još mogu. Dex se nagnuo prema meni i uhvatio ma za glavu. “Jesi li sigurna da želiš ovo?” “Nisam sigurna u ništa ovoga trenutka.” Ispustila sam uznemirujući dah. “Moje ime je Bianca, zar ne?” Dex se nasmiješio. “To je točno. A moje ime je Jay.”

202


Nekako mi se činilo da me taj smiješni komentar vratio u stvarnost. Nasmijala sam se i pogledala u Dexove oči. Ono što je zurilo u mene bilo je apsolutno prekrasno. Ne sam muškarac, gledajući u njegove oči vidjela sam ljubav u najjačem obliku. Bio je iskren i spreman dati mi sve što poželim. Koliko god da mi je oduzimao dah, isto tako me je podsjećao da moram znati. Željela sam tu bezuvjetnu ljubav i da ne saznam istinu zauvijek bi stavljala neki naziv na to. Nisam ni osjetila da su mi suze počele padati, sve dok ih Dex svojim palcem nije obrisao. Približio mi se i dalje zagledan u moje oči znajući što sam odlučila i da mu ne kažem na glas. “Reci mi kako želiš da to napravimo. Da li želiš prvo saznati za sebe ili za svoju sestru?” Razmišljala sam na trenutak. “Subota je i Alexandra i curu su vjerojatno na baletu. Zašto ne bi prvo saznali za moje rezultate i onda to prvo apsorbirali pa da onda saznamo za Alex. Ne vjerujem da bih oboje mogla podnijeti u isto vrijeme.” “U redu, onda ćemo tako i napraviti.” Stisnuo mi je ruku. “Jesi li sigurna da si dobro? Nećeš mi se onesvijestiti, zar ne?” “Mislim da sam dobro.” Duboko sam udahnula, pročistila grlo, onda sam klimnula glavom. “Samo naprijed. Spremna sam da sada obavimo poziv.” “Hoću. Za minutu. Nešto trebam prvo.” “Što to?” “Ovo.” Njegova usta su sletjela na moja. Ljubio me s toliko mnogo strasti, sa toliko intenziteta da kada je napokon prestao, ja sam ponovno plakala. Bože, ja sam katastrofa. Smijući se kroz suze, rekla sam, “Oprosti. Ovo su suze sreće.” “Ne izgledaš mi baš sretno u ovom trenutku.” Naslonila sam svoje čelo na Dexovo. “Čudno, jesam, volim te Dexter Truitt.” “I ja tebe volim Bianca. Više nego što ću ikada moći razumjeti.” Nisam se pitala što Dex radi sljedećih par minuta, samo sam zatvorila oči i molila se. Kada sam ih otvorila još uvijek mi je bio blizu i vidjela sam da mu se usne pomiču. Bila sam poprilično sigurna da radimo istu stvar i da se molimo velikom tipu na nebu. Na kraju me stisnuo za ruku, a drugom je uzeo svoj mobitel. Duboko sam udahnula i držala ga za ruku dok je birao broj. Čula sam ženu preko mobitela, ali ovoga puta nisam mogla razaznati što priča. 203


“Da, Erika? Ovdje Dexter Truitt zovem u vezi rezultata testa. Voljeli bih prvo saznati samo rezultate za Dextera Truitta i za Biancu Georgakopolous. Poslije bismo vas nazvali za rezultate Alexandre Fiore i Dextera Truitta.” Podigla sam se s kreveta i počela hodati. Dex je rekao sigurnosni kod koji mu je dao tehničar kao potvrdu da će on biti jedini koji će čuti rezultate. Kada je bio gotov, pogledao je gore u mene dok je pričao na mobitel. “Da, spreman sam.” Nakon onoga što se činilo kao cijela vječnost, a vjerojatno je trajalo samo trideset sekundi, Dexove su se oči sklopile. Pročistio je grlo. “A koja je točnost tih rezultata?” “U redu. Hvala vam mnogo. Uskoro ćemo vas nazvati u vezi drugog testa.” Srce mi je skoro iskočilo iz prsa kad sam vidjela pogled na Dexovu licu. Sada je bio njegov trenutak da se izgubi. Suze su padale niz njegovo lice dok mi je prilazio. “Reci to,” šapnula sam. “Samo reci.” Sljedeća stvar koju sam znala, bilo je da sam podignuta u zrak i da me je Dex vrtio. “Mogućnost da si mi ti sestra je točno 0,00%.” “Što?” Je li on to rekao ono što mislim da je rekao? “Čula si me dobro. Nismo u srodstvu, Bianca.” “O moj Bože! O moj Bože!” Spustila sam ruke na svoja prsa. Moje jadno srce je toliko jako kucalo, da sam imala osjećaj da bi moglo eksplodirati. “Ozbiljan si? Jesi li siguran?” “Nikada nisam bio ozbiljniji u životu. I rekao sam to, 0,00% šanse je jebeno sigurno. Hvala Isusu!” Nagnula sam se naprijed i spojila svoje usne s Dexovima. “Nismo u rodu. Mi zbilja nismo u rodu.” Nastavila sam to ponavljati iznova i iznova kao nekakvu vrstu mantre, ali istina je bila da sam morala dopustiti da mi ta ogromna vijest sjedne. Dexovo lice je bilo vlažno od suza kada me spustio na krevet. Dok sam ja kompletno bila preplavljena olakšanjem, Dex je izgledao kao da ima baš suprotan osjećaj. I njegov intenzivan pogled preoblikovao mu je lice. Počeo je skidati svoju odjeću s velikom hitnoćom. Kada je došao do bokserica, zaustavila sam ga. “Čekaj.” “Mislim da nisam sposoban više čekati. Moram biti unutar tebe, Bianca. Nazovi me seronjom ako želiš, ali imam potrebu da te označim. Da zarijem zube u tvoju kožu da te obilježim kao moju i da tako jako svršim u tebe, da moji određeni dijelovi nikada ne nađu izlaz za van.” 204


Progutala sam knedlu. “Isuse, Dex.” “Previše istine?” “Ni malo, to je najsexi stvar koju sam čula u životu. Samo što je to... ja želim učiniti nešto za tebe.” “Može li to čekati dok ja nešto ne učinim za tebe?” Posjeo me posred kreveta, pa posegnuo za mojim nogama i povukao me do ruba kreveta gdje je on stajao. “Mnogo puta. Može li to čekati dok ja nešto ne napravim za tebe, mnogo puta?” Nasmijala sam se. Ali se popeo na krevet. “Sjedi. Dexter, a ne moj brat, Truitt. Sjedi dolje.” Poslušao je. Sjeo je na kraj kreveta, njegova erekcija je stršila u boksericama. Počela sam otkopčavati svoju bluzu jako sporo. “Nismo o tome prije razgovarali, ali ja sam na tabletama.” “Jebeno hvala. Jer te moram osjetiti koža od kožu, i ja nikada ne bih mogao izvesti to da ga izvučem na vrijeme. Možda ćeš noćas morati spavati s mojim kurcem u sebi.” Nakon što sam skinula bluzu, svukla sam i hlače i stala ispred Dexa, dozvoljavajuću mu da me gleda. Brzo je izgubio strpljene, posegnuo je prema meni, a ja sam napravila korak unazad. “Ne još.” Zarežao je frustrirano, ali uhvatio se za rub kreveta. Posegnula sam rukom iza leđa da otkopčam grudnjak. S par mrdanja ramenima, on je skliznuo na pod. Dex je progutao knedlu. Njegova su se prsa podizala i spuštala dok je duboko udisao. “Ti si jebeno prelijepa.” “Hvala.” Prišla sam mu par koraka bliže i spustila se na koljena ispred njega. “Bianca... Ne mogu to. Mislim... ne možeš. Neću izdržati ni deset sekundi s tvojim ustima oko moga kurca.” “Dobro. Zato što nisam planirala koristiti svoja usta na njemu.” S perverznim osmjehom na usnama, stisnula sam svoje grudi zajedno, dajući mu nagovještaj koji su mi planovi. “Skinite svoje bokserice gospodine Truitt.” “Neće ni tako dugo trajati, Bianca. Sanjao sam o tome kako moj kurac klizi među tih prekrasnih sisa predugo. Želim svršiti svuda po njima, ali sljedeći put, prvo ću svršiti u tebe.” Jednim brzim pokretom, nekako me Dex polegao na krevet i kleknuo iznad mene. “Hvala ti što mi želiš ostvariti moju fantaziju. Mnogo mi znači to što si mi je ponudila i prije nego što si ti zadovoljena.” 205


“Ne želim ništa više nego da ispunimo sve tvoje perverzne maštarije. Planiram provesti mnogo vremena istražujući tvoj perverzni um, gospodine Truitt.” Dex je nekako izveo skidanje svojih bokserica, a da ni na trenutak nije prekinu naš kontakt, i osjetila sam njegov vreli kurac uz svoju kožu. Mogla sam ga osjetiti kako se upinje uz moj trbuh. Tako smo dugo čekali, nisam više mogla izdržati niti jednu sekundu. Raširila sam noge ispod njega, premjestio se, gledao me je u oči dok je polako klizio u mene. Svakim centimetrom što je ulazio u mene to se moje srce više širilo. To je bilo to. Osjećaj je bio tako nevjerojatan da napokon imam i njegov posljednji dio u sebi. Bio je u mom srcu od prvog trenutka kada smo se upoznali, a sada smo napokon imali i fizičku povezanost. Shvatila sam da je to uistinu savršen odnos. Dex se pomicao unutra i van polako, dajući vremena mome tijelu da mu se prilagodi. To je bilo prekrasno i slatko, ali mogla sam osjećati da se suzdržava. Ohrabrujući ga da se opusti, obgrlila sam svoje ruke oko njegove guze i zabila u nju nokte. Oči su mu se raširile. “Jebote.” To je učinilo svoje. Nagnuo se naprijed i ugrizao me za donji dio moje desne sise dok se nabijao u mene. To će definitivno ostaviti traga, i ja to želim... biti označena s njim na svaki mogući način. “Jebote. Jebote.” Uzdahnuo je dok je usnama prelazio na moj vrat i počeo mi sisati kožu, dok je rukom uhvatio moju kosu. Uzdahnula sam kada ju je povukao. Sve ostalo u pozadini je izblijedio, sve osim naših uzdisaja i vlažnih tijela kako udaraju jedno o drugo. “Napunit ću tvoju usku pičkicu, Bianca.” Povukao je glavu unazad i pogledao u mene, i to je bilo sve što mi je trebalo. Moje tijelo je već pjevušilo, ali me orgazam udario sve do glave. Izgovarala sam njegovo ime iznova i iznova dok su moji mišići pulsirali oko njegovog kurca. Kada sam taman pomislila da me zadovoljstvo prolazi, Dex se poče zabijati u mene dublje i snažnije, ispuštajući sexi zvukove dok se istresao u mene, što je moje tijelo potjeralo preko granice, i oboje smo zajedno svršili. Hvatajući zrak, Dex me nježno poljubio u usne. Bio je još polutvrd dok je polako klizao unutra i van. “Volim te, Bianca.” “I ja tebe volim.” “Morali smo proći nekim ludim putem da bi došli ovdje, ali to me navelo da shvatim koliko te mnogo trebam u svom životu. Ako ti išta vrijedi, nisam planirao da te pustim iako bih saznao da si moja sestra.” 206


“Oh, zbilja? A što si ti to točno mislio napraviti da bi me zadržao?” “Recimo samo, da sam istraživao.” Pogledala sam ga. “O čemu ti to pričaš?” “Prava braća i sestre dijele 50% svoga DNA. Polubraća i sestre dijele otprilike 25% svoga DNA. Nije tehnički spajanje bliskih srodnika, pa je to u redu.” “Ti bi meni pokušao prodati specifikacije o tome kako je u redu da spavam sa svojim bratom?” “Naravno da ne.” “Oh.” “Posjeo bih te u stan s genetskim savjetnikom da ti to objasni.” “ Šališ li se ti to?” “I možda sa psihologom.” On se nasmijao, ali znala sam da on govori istinu. “Ti si lud.” “Ludo zaljubljen u tebe, Georgi djevojko.” Ludo zaljubljen u tebe.

207


Epilog

“Sve je ispalo onako kako je trebalo, zar ne? I čak se nismo morali preseliti u Europu.” Moj se vozač javio, “Nešto ste rekli gospodine?” “Uh... ne, Sam. Pričam s Banditom.” Počešao sam Bandita iza ušiju. “Pa, kako god... kako sam ti pričao... sve je ispalo dobro. Ti nisi završio na farmi. Niti ijedan od nas jebe svoju sestru, što god se dogodilo u prošlosti tamo i ostaje. Tvoje tajne su sigurne sa mnom.” “Vauuuu!” “A sada... ima toliko toga čemu se treba radovati.” Napokon smo došli do našeg odredišta. Znam da je bilo malo čudno dovesti psa na ceremoniju rezana vrpce, ali on je bio važan član obitelji; ne bih želio da je ikako drugačije. Držeći Bandita na povodcu, udahnuo sam ne baš svježi Brooklynski zrak i pogledao na natpis, The Jelani Okiro Arts i Cultural Center. Ispunjen ponosom, nisam mogao dočekati da pokažem Bianci što smo učinili s ovim mjestom. Bandit i ja smo išli dizalom na drugi kat i našli Alexandru kako stoji u predvorju. Držeći spremnik i smiješeći se. “Kako je moja sestra od istog gospodina?” Nasmijao sam se. “Odlično, brate od druge mame. Nitko iz tiska još nije došao.” “Dobro.” Pljesnuo sam rukama. “To nam daje još malo vremena da provjerimo je li sve na svome mjestu.” “Da. Treba nam sve vrijeme koje možemo dobiti.” Poslije sam ostavio Bandita u jednoj od slobodnih soba, vratio sam se tamo gdje je moja sestra stajala i mogao sam vidjeti da je napeta. “Jesi li dobro?” “Pomalo sam nervozna što ću ga opet vidjeti.” Klimnuo sam suosjećajno. “Znam da jesi.” Alex će vidjeti našeg tatu danas. On i Myra su bili u gradu i planirali su svratiti u centar. Iako je prošlo nekoliko godina od kada smo saznali rezultate testa, Alex je provela jako malo vremena s Dexom St. Nikad joj nije bilo ugodno ni lagano. I na svaki važan način, ona je i dalje smatrala Tasoa svojim pravim tatom. 208


Prije otprilike godinu dana, zaposlio sam Alex kao voditeljicu specijalnih projekata u Montague. Jedan od njezinih zadnjih projekata je bilo nadgledanje razvijanja umjetničkog centra koji je bio građen u čast Jelaniu. Preminuo je, šest mjeseci nakon što smo se Bianca i ja vratili sa sudbonosnog puta s Palm Beachu. Njegov rak je metastazirao usprkos svim njegovim tretmanima. Kada su stvari krenule na gore, Bianca i ja smo ga posjećivali svaki dan. Mislim da je moj prijatelj pomalo bio i zaljubljen u moju Grčku božicu - nije da sam ga mogao kriviti. Nedugo prije no što je umro, rekao sam mu za moje planove da nastavim njegovo nasljeđe. Iako je bio odbojan prema pozornosti, ipak mi je dozvolio da ponesem fotoaparat i da dokumentiram naše seanse. Veliki crni okvir i bijela slika Jelanievih ruku u akciji, sada su smještene na raznim mjestima u centru, zajedno s Kenijskim umjetničkim djelima. Jelani mi je ostavio sve svoje drvene skulpture koje je ikada izrezbario. Izložili smo ih u staklenim kutijama po cijelom centru. U središtu se nalazila prostorija za rezbarenje, uz još dodatnih soba za glazbu i umjetnost. Ovo će biti neprofitna organizacija, koja će primati djecu i tinejdžere iz cijelog grada. Svo osoblje će zapošljavati i financirati Montague Enterprises, dok će se ostala pomagala i troškovi dobivati od raznih sponzora. Alex je stavila kemijsku na spremnik. “Oh, zaboravila sam ti reći. Dobila sam ono Clement dijete, i pristao je doći ovamo za vikend i raditi na maloj radionici kako si i pitao.” “Nemoj srati? Upoznat ću svog malog YouTube neprijatelja uživo. Iako više nije tako mali. Konačno prolazi kroz pubertet. Sada je malo prikladnije da se natječem s njim.” Nasmijala se. “Gdje je Bianca?” “Sam se vratio po njih. Kasnila je.” “Razumljivo.” Alex i ja smo proveli sljedećih petnaest minuta pregledavajući je li sve u redu. Kada smo došli u predvorje, pitao sam, “Dolaze li Hope i Feith?” “Da, Brian ih dovodi.” “Dobro. Svidjet će im se ovdje.” Pogledala je iza mene. “Evo je Bianca.” Bilo je nevjerojatno što se u meni događalo na sam spomen moje žene. Iste sekunde kada je s Alexinih usana sišlo ime ’Bianca’, sve mi je postalo sjajnije. Taj osjećaj je prisutan u mom životu od kada je ona prisutna. Okrenuo sam se i vidio svoju prekrasnu ženu skroz sređenu. Nije izgledalo kao netko tko prošlu noć nije spavao zbog bolesti 209


dvogodišnjaka. Kleknuo sam dolje, potičući svoju kćer da mi priđe. Srce bi mi se svaki puta otopilo kada bi dotrčala do mene i taj njezin pogled u očima kao da ne želi ništa više nego biti u tatinom naručju. Podignuo sam ju gore, poljubio ju u obraz i šapnuo joj na uho. “Nisam bio siguran hoćeš li stići, Georgina Bina.” Bianca se nasmijala. “Nisam željela da propustim ovo. Znam da ti dolaze fotografi.” “Drago mi je što je ona ovdje.” “Dolaze li mama i tata?” Alex je pitala. Bianca je odmahnula glavom. “Ne. Dex i ja smo ih pozvali, ali nijedno se ne osjeća ugodno da bi se susreli s Dexom St.” Iako su odnosi Biancinih roditelja bili napeti tijekom godina, u zadnjih par mjeseci bili su u boljim odnosima. Zapravo, bili su zajedno prošli vikend kod nas na doručku. Pa, bavljenje s mojim tatom je bila druga priča, zato sam bio sretan što su stvari s Elani i Tasom bile sada bolje, posebno zbog njihovih kćeri. Okrenuo sam se prema Alex. “ Da li bi malo pripazila na Georginu, želim da pokažem Bianci okolo dok ljudi nisu počeli dolaziti?” “Naravno. Ne smeta mi.” Predao sam svoju kćer njezinoj teti. Georgina je izgledala baš kao njena mama, i ja nisam mogao biti sretniji više nego što jesam. Ona je bila začeta neko vrijeme prije vjenčanja. Imali smo raskošno vjenčanje u gradu prije par godina. U to vrijeme nismo znali da je Bianca već tada bila trudna. Tjedna nakon našeg vjenčanja, odletjeli smo na Palm Beach po našu tortu što smo ju naručili. Pekara ju je dostavila na naše privatno mjesto na plaži. Slikali smo se, hranili jedno drugo, a ostatak smo odnijeli u starački dom u centru. Uhvatio sam Biancu za ruku i odveo ju do glazbene sobe. Poskočila je iste sekunde kada ju je vidjela. Jesi li ti to ozbiljan?” “Savršeno, zar ne?” Statua Lize Minnelli napokon je imalo stalni dom, kao i naslikani Elvis iz Jayeva stana. Još sam pronašao druge slične uspomene pop kulture da bih završio ovo mjesto. U sobi je bio i dječji klavir kao i ostali glazbeni instrumenti. “Napokon, mjesto koje ima smisla za nju.” Bianca se nasmijala. “Zar ne? Izgledalo je kao da se sve ovo vrijeme prešetavala okolo, dok nije našla savršeno mjesto za sebe.” Pokazao sam na ogromnu sliku na zidu. “Elvis je ovdje, također. Jesi li njega primijetila?” “Ovo je zapanjujuće, sve što ste uradili s ovim mjestom.” 210


Povukao sam ju bliže k sebi, progovorio sam na njezinim usnama. “Drago mi je što te još uvijek mogu impresionirati, gospođo Truitt.” Odmaknuo sam se malo i uveo ju unutra. Njezine su se bradavice nazirale kroz crnu tkaninu haljine koju je nosila. “Bože, tvoje sise izgledaju savršeno upravo sada. Imam osjećaj kao da ih moram posisati.” “Obasipaš moje sise komplimentima svaki dan. Što je danas drugačije kod njih?” “Salutiraju mi jako lijepo. Da ne spominjem, mi smo u onom vremenu kada ne dojiš. Sada ću ih imati samo za sebe neko vrijeme.” Sagnuo sam se dolje i nježno poljubio njezine bradavice i progovorio u njezine grude. “Jesam li spomenuo da volim tvoje trudničko tijelo?” “Nekoliko puta na sat, da.” “Možemo li nastaviti imati bebe zauvijek?” “Tko će zapravo rađati tu djecu?” “Pa, nadao sam se da bi ti, moja Grčka božice.” Protrljala je svoj četveromjesečni trbuh. “Ja mislim da sam gotova nakon ovoga. Dvoje je dobro.” Zavukao sam ruke oko njezine guze i stisnuo ju. “To si rekla i nakon prvoga.” “Znam... onda nakon što više nisam bila trudna i žgaravica me prošla, promijenila sam mišljenje.” “Pa, onda, ja ću se nadati da ćeš se opet predomisliti, jedno deset puta.” Oči su je se iskolačile “Deset puta?” “Hoćeš li istinu? Ako bi mi ti dozvolila... da. Deset.” “Ti si lud, ali iskreno ne vjerujem sebi da ti to neću dozvoliti. Postoje dvije važne stvari koje rade protiv mene. Prva je, čim ja legnem na krevet i ti me samo pogledaš, ja odmah ostanem trudna. Druga je, ja ti ne mogu odoljeti. Ti pogledaš tim plavim očima u mene, i ja učiniti sve što bi te usrećilo.” “I koji je problem s tim?” Šalio sam se, mazeći joj vrat. Morao sam prestati s tim da ne bih završio stojeći u stavu pozorno ispred svih medija iz New Yorka. Govoreći o medijima, Bianca i dalje radi kao vanjski dopisnik za Faince Times, ali prihvaća samo lokalne intervju. Između Georgine i moje zahtjevne guzice, nema baš puno vremena za nešto drugo. Ona zna da ću je ja u potpunosti podržati ako se poželi vratiti na posao puno vrijeme. Ali izgleda da ju je više sretnom činilo to da bude žena i majka. Ja se definitivno ne mogu žaliti što me ona čeka kada dođem s posla. 211


Rijetko kada radim do kasno, jedva čekam da se vratim kući svojim curama. Nesvjesno sam ju ponovno poljubio. “Trebali bismo se nazad vratiti. Ljudi će uskoro početi dolaziti.” Pronašli smo Alex kako polako prati našu kćer, koja je trčala naokolo. “S čim se Georgina igra?” Bianca je pitala. “Mislila sam da smo sve drvene figurice stavili u izložbene kutije,” Alex je rekla. “Ali izgleda da je ona pronašla jednu.” Bianca je požurila do nje. “To nisu igračke. Stavlja to u usta.” “U redu je. Ujku Jelaniu neće smetati,” rekao sam. Kada sam uzeo slinavu rezbariju od svoje kćeri, nasmijao sam se kada sam shvatio da je to žirafa. Što sam više mislio o tome, bilo mi je još čudnije što ju je ona našla. Sigurno smo stavili sve Jelanijeve radove u staklene kutije. Sam sam nadgledao taj proces. Pogledao sam na trenutak u svijetla na stropu. Hmmm. Pala mi je na pamet jedna misao, duboko u sebi sam želio vjerovati da je on ovdje, šaljući mi svoj blagoslov. Lokalni novinari su počeli dolaziti. Zauzeo sam svoje mjesto vani, smijući se prema kamerama zajedno sa svojom obitelji dok smo rezali traku, označujući veliko otvaranje. Nazad unutra, moj tata i Myra su upravo stigli, i primijetio sam da razgovaraju s Alexandrom, koja je izgledala kao da želi biti bilo gdje na svijetu osim tamo. Htio sam otići tamo i razbiti led, ali sam bio odvučen na drugu stranu za intervju. Svjetla kamera su mi se uperila u lice i tri novinara stavili su ispred mene mikrofone. Čuo sam ih kako pitaju. “Recite nam zašto ste odlučili otvoriti ovaj centar, gospodine Truitt?” Pročistio sam grlo i odgovorio iz srca. Želio sam vratiti zajednici nešto od onoga što je Jelani dao meni; sigurno mjesto gdje mogu izbaciti svoje frustracije i gdje sam mogao otkriti svoj kreativni potencijal. Kada sam prvi put došao kod njega po pomoć, to je bilo iz krivih razloga. Pokušao sam iskoristiti njegove rezbarije da bih zadivio ženu.” Nasmijao sam se. “Nakon nekog vremena, shvatio sam da je umjetnost sama po sebi mnogo važnija nego što sam mislio. Ona me spašavala spasila me od mojih vlastitih misli i dozvolila mi da izrazim svoje osjećaje na drugačiji način, a ne samo riječima. Bilo je to, u smislu duhovnog iskustva. Rezbarenje je počelo kao šala, ali ona je bila Jelaniev čitav život, i ja sam bio u mogućnosti da vidim zašto. Neki ljudi izražavaju ljubav kroz riječi. Drugi... kroz akcije. A neki... mi ih izražavamo kroz umjetnost, u biti.. umjetnost je ljubav. Želio sam 212


podijeliti dio te ljubavi koju je moj prijatelj dao meni, jer sam ja bio blagoslovljen s obilje ljubavi u mom životu.” Nasmiješio sam se. “I postao sam prokleto dobar rezbaritelj, iako ja to kažem sam za sebe. Samo ću reći, jedna ili dvije životinje koje su izložene mogle bi biti moje.” Kamere koje su bljeskale skoro su me oslijepile. “Da li ste na kraju dobili ženu, gospodine Truitt?” Namignuo sam. “Jesam.” Nakon što su moje obaveze s novinarima završile, poveo sam Bandita da čuva moje cure. Primijetio sam da je Bianca u ćošku sjedila s Georginom, uzeo sam si trenutak i samo gledao u njih. “Pogledaj ih Bandit. Pogledaj kako su lijepe. Možeš li vjerovati da one pripadaju nama?” Nije postojala mogućnost da ih volim više nego što sam ih trenutno volio. Ako je negdje i postojala riječ da opiše ono što osjećam prema njima, ja ju nisam znao. Bio sam tako prokleto sretan da imam ovako prekrasnu obitelj. I ja znam, bez i trenutka sumnje, nikada ih neću uzimati zdravo za gotovo. Problemi koje smo imali samo su nas ojačali. Ne postoji ništa što te može naučiti da cijeniš ono što imaš, dok skoro ne ostaneš bez toga. Bianca je izgledala iscrpljeno, i Georgina, čiji su obrazi izgledali kao da su gorjeli, malo je i kašljala i imala crven nos. Trebao bi ih odvesti kući. Ako ću biti iskren, nisam želio ništa više nego otići odavde i provesti subotu izležavajući se s obitelji na kauču. Podignuo sam Georginu iz Biancinih ruku. “Idemo kući.” Bandit je iskoristio priliku i stavio glavu u Biancino krilo. Između nas troje, ona je imala pune ruke posla. “Možeš li samo otići?” “Ja sam vlasnik zajednice. Mogu što god hoću. Ionako se sve polako završava.” Nakon što smo se pozdravili s mojim tatom i Myrom, nas četvero smo se na brzinu iskrali i otišli niz hodnik. Kada smo ušli u dizalo, Georgina je počela plakati. Izgleda da su lijekovi prestali djelovati. Bandit je počeo lajati, kao i inače kada je ona plakala, što je očito pokazivalo zašto se u zadnje vrijeme nismo baš uspjeli naspavati. Neposredno nakon što su se vrata dizala zatvorila, dogodilo se nešto neobično. Svijetla su se ugasila na tri sekunde i ponovno upalila prije nego što smo se počeli spuštati. Bianca se smijuljila. “Pa, to ne bi bilo dobro.” 213


“Ne, ne bi bilo. Koliko god cijenim podsjetnik na to kako smo se upoznali, nisam siguran da bih mogao podnijeti dvije bebe kako vrište iz dubine svojih pluća u isto vrijeme.” Udarila me zaigrano. “Svidjele su ti se moje kuglice i vrištanje taj dan.” “Jesu. Ja volim tvoje kuglice od trenutka kada sam te upoznao, i posebno volim tvoje -” “Budi oprezan. Ona razumije i više nego što misliš.” “Vauuu!” “Kao i on.” Dodao sam Ušli smo u naš parkirani auto. Nakon što je Bianca stavila Georginu u njezinu sjedalicu, naša je kćer napokon zaspala. Na svu sreću na putu do kuće je bila tiha. Nečega sam se sjetio i okrenuo se prema Bianci. “Nikada mi nisi rekla što sam to ja otvorio.” “Što?” “Ona fantazija od prije mnogo godina. Uvijek si bila prekinuta kada si mi počela o njoj pričati.” Protrljao sam ju po bedrima. “Što je to bilo?” “Moja fantazija u ovom trenutku bi bila više s tim kako ti otvaraš sladoled i hraniš me u krevetu dok mi masiraš noge. To zvuči tako divno.” Nagnuo sam glavu unazad i nasmijao se. “Možemo to napraviti.” Prošla je prstima kroz moju kosu. “Ok, zbilja želiš znati što je to bilo?” Nagnuo sam se prema njoj i zarežao, “Jebeno, da.” “Ok, počinje s tim kako ti otvaraš moj... sranje!” Izletio je ispred nas drugi auto. Moja je ruka instinktivno poletjela prema Biancinim prsima da bi ju zaštitio. “Oprostite zbog toga, ljudi. Lik je izletio ispred mene, morao sam naglo stati na kočnicu,” Sam je rekao. I to je bio kraj našeg tihog vremena. Georgina se probudila i počela histerično plakati. Nagnuo sam se naprijed da ju poljubim u čelo. “Šššš... sve je u redu.” Uzo sam mobitel i brzo pronašao na YouTubeu i otvorio Chance Bateman kanal i otišao dolje do videa malene djevojčice kako se histerično smije na zvukove koje koza proizvodi, nadajući da će to smiriti Georginu. Uzela je moj mobitel u svoje malene ruke, ali to nije pomoglo. Počela je još jače plakati. “Vauuuu!” 214


Bianca se nasmiješila. “To ti se odbilo od glavu. Sada još imam i psa koji laje, kozu koja govori ’baaa’, bebu koja se smije i bebu koja plače.” Istina je bila, ja nisam mogao zamisliti svoj život bez kaosa. Nisam mogao zamisliti svoj život bez nje - bez njih - bez ovoga. “To je zvuk života, Bianca.” Nasmiješio sam se. “Glazba za moje uši, Georgi djevojko.”

Prvi prevod našeg novog prevodica Vjeverice, nadamo se da ćete biti zadovoljni dragi naši čitaoci. Hvala ti draga na prevodu ove divne knjige. Voli te Nsk

215

Nsk gospodin lovator  
Nsk gospodin lovator  
Advertisement