Page 400

Book as passion & BalkanDownload

Hancock je želio odvesti Maksimova sa sobom i priuštiti mu dugu, neopisivo bolnu smrt bez milosti. Mučiti ga kao što je on mučio Honor. Opekotine na njezinu tijelu, iskasapljena i razderana koža na njezinim zapešćima od okova koje su joj morali čupati iz kože, jer su se toliko urezali u nju tvorili su vrlo živu uspomenu u njegovu umu, i želio je istom mjerom uzvratiti Maksimovu. Tako bi postupio prije nekoliko godina, dovraga, prije samo mjesec dana. Ali to je bilo prije Honor. Prije nego što je istinski vidio i iskusio dobrotu. Želio je da Maksimov pati onako kako nitko nikada nije patio. Želio mu je deseterostruko vratiti rane koje je zadao Honor. Ali to ga nije činilo ništa boljim, ništa drukčijim od tog čudovišta koje se iživljavalo nad Honor i bezbrojnim drugima. Nije više želio biti taj čovjek. Želio je biti čovjek kakvim bi se Honor ponosila. Želio je biti dostojan nje. Želio je biti poput nje. “Ne zaslužuješ nikakvu milost zbog onoga što si učinio” rekao je Hancock glasom koji je podjednako ključao od bijesa i tuge. “Ali bolji sam od tebe. I neću se spustiti na tvoju razinu. Neću postati ti.” Okrenuo se i dobacio letimičan pogled muškarcima koji su čuvali stražu. Koji su spasili Honor. Koji su i u ovom trenutku bili spremni okrenuti glavu pred onime što je želio učiniti Maksimovu i zaklinjati se da ne znaju što se s njime zbilo. Dobri ljudi koje bi zajedno sa sobom povukao u pakao da je izvršio svoju osvetu. “Predajte ga Resnicku. Nemam koristi od tog bijednog govnara” ispljunuo je Hancock, zanemarujući iznenađene poglede pune... poštovanja. Obišao ih je i nastavio koračati, ne

400

Profile for Marija Djordjevic

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Advertisement