Page 395

Book as passion & BalkanDownload

“Tako mi je žao, Honor”, šapnuo je. “Volim te. Uvijek ću te voljeti. Samo tebe. Nikada neću nikoga voljeti kao što volim tebe. Tako mi je prokleto žao što nisam mogao biti muškarac kakvog trebaš. Što nisam mogao biti dobar muškarac za tebe. Nadam se da ćeš pronaći sreću. Da nisam zauvijek uništio nešto toliko posebno. Svijetu treba više ljudi kao što si ti, Honor. Treba tvoju dobrotu, tvoj duh, tvoju strast i hrabrost. I tvoje suosjećanje. Sve ono što meni nedostaje, ali što sam nakratko iskusio kroz tebe. Budi sretna, ljubavi moja. I živi. Živi.” Svjestan da, ako sada ne ode, nikada i neće, nevoljko je ustao. Pustio je prste da se zadrže u njezinoj kosi, spuštajući ih sve do kraja njezinih pramenova pa ih konačno maknuo. Ispunio ga je sve prožimni osjećaj gubitka kao da je umrla. Nikada je više neće dodirnuti. Poljubiti, zagrliti, osjetiti obavijanje njezine topline, niti će ikada više vidjeti onaj blistavi osmijeh koji parira samom suncu. Zatvorivši oči, okrenuo se i otišao do ulaza pa se stubama spustio na asfaltiranu pistu. Znao je kako izgleda i zašto ga ostali odbijaju pogledati. Zato što bi vidjeli nešto užasavajuće. Odveć užasno da bi gledali. Nikada se više neće pogledati u zrcalo jer, bez Honor, zna da bi vidio tek bezdušno čudovište koje je oduzelo sve jednom nevinom biću. “Idemo” rekao je glasom koji nije prepoznao.

395

Profile for Marija Djordjevic

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Advertisement