Page 354

Book as passion & BalkanDownload

Maksimov je pritisnuo prekidač zbog čega se kavez približio podu, a zatim gurnuo ruku kroz šipke i prstima lagano pogladio zavoje na njezinim zapešćima, proučavajući ih. “Bit će da je tako" promrmljao je. “Ali to ćemo još vidjeti, zar ne? Ali, ženo, nemoj misliti da mi se možeš oduprijeti. Požalit ćeš istog trena.” Honor mu je uzvratila slabašnim osmijehom koji je odgovarao njezinu ispraznom pogledu pa slegnula ramenima najviše što je mogla u svom skučenom zatvoru. “Nemam ti se razloga odupirati. Moja je sudbina zapečaćena. Znam što mi slijedi. Nemam razloga živjeti, pa zašto bih onda otežavala svoju neminovnu smrt tako što ću boriti protiv neizbježnoga?” Ponovno se namrštio, kao da nije siguran što bi mislio o njoj. Kao da nikada nije sreo nekoga nalik na nju. A sudeći po izrazu na njegovu licu, nije bio ljubitelj nedokučivih zagonetki. Svaki bi je idiot bio u stanju prozreti. Nije potrebno znanje atomske fizike da bi prepoznao čovjeka koga su kušali preko svake granice. Koji je postao samo isprazna ljuštura nekadašnjeg ljudskog bića. Ništa joj neće moći nauditi bez obzira na to što joj učine odsad pa nadalje, sve dok se čudovišta ne zasite svoje bolesne, zvjerske igre i konačno je predaju vječnom spokoju i... miru. Zatvorila je oči, zamišljajući kako se odmara s anđelima. Gotovo je osjećala meki dodir njihovih krila i utjehu njihova zaštitničkog zagrljaja. “Uskoro”, šapnula je samoj sebi. “Uskoro.”

354

Profile for Marija Djordjevic

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Advertisement