Page 279

Book as passion & BalkanDownload

druge stvari u svom životu, obavljao poput robota. Bez osjećaja, bez srca. Predstavljao mu je puko tjelesno olakšanje. A znao je, jednostavno je znao, da se s Honor neće moći skrivati iza svoje željezne maske. Imala je sposobnost ogoliti ga sloj po sloj sve dok ne bi ostao izložen, ranjiv i posve gol, bez zaštitnog oklopa iza kojeg se vječito skrivao. “Honor.” Bio je to tek šapat. Jedva mu je uspjelo izustiti njezino ime, a još manje izgovoriti ga naglas. “Pogledaj me” zamolio ju je. Isprva je odbila, netremice zureći u prazno. Smjesta je prepoznao značenje tog čina. Postajala je sve vičnija povlačenju duboko u sebe, hrabreći se za ono što je čeka. Bol. Poniženje. Omalovažavanje i naposljetku smrt. Ali dovraga, nije se morala povlačiti u sebe pred njime. Nikada pred njime. “Honor, molim te, pogledaj me.” Nevoljko je okrenula glavu kako bi srela njegov pogled, a zbog boli u njezinim očima Hancocku se stisnulo grlo. Nije mogao disati. Nije mogao masiranjem odagnati bol koja mu se skupila u prsima. Toliko sveprožimajuća da je ništa nije moglo otjerati. Zauvijek će mu ostati urezana u srce. “Nisam te odbio, malena. Nikada te ne bih odbio. Ostao sam zapanjen. Počašćen. I uplašen” priznao je. Honor je iznenađeno raširila oči. “Uplašen? Zašto?” Bila je vidno zbunjena. Vjerovala je da se on ničega ne plaši. Da je nepobjediv. I većinom je bila u pravu. Ali nije imala blage veze da njegova jedina slabost leži pred njime i moli ga da učini ono što mu je svaki djelić njegova srca, uma i tijela vrištao da učini.

279

Profile for Marija Djordjevic

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Advertisement