Page 234

Book as passion & BalkanDownload

jest i umre polaganom, bolnom smrću dok mu duša bude bez konca i kraja okretala svaki grijeh koji je ikada počinio. Podigao je dlan do Honorina ramena, gnušajući se zgađenog drhtaja koji joj je prostrujao tijelom čim ju je dotaknuo. Koža joj je bila vrlo hladna te je drhtala od... straha. Ona, koja ga se nikad nije bojala. Kvragu, koja se nije ničega bojala, premda bi to porekla i ustvrdila da je kukavica. On je ulio strah njezine oči i zbog toga se svakim trenutkom sve više i više mrzio. Okrenuo ju je, čvrstim i nepokolebljivim stiskom. Honor se oduprla, ali nije posustao, već je ispustio tihu bujicu sočnih psovki uvidjevši da ju je bol istog trenutka lišila daha, ali i snage. Klonula je, srušivši se na leđa silovitije od onoga što je namjeravao. “Dovraga, Honor” prosiktao je. “Mrzi me. Preziri me. Bilo što od čega ćeš se osjećati bolje. Ali ne nanosi samoj sebi nepotrebnu bol tako što ćeš mi se opirati. Učinit ću što god je potrebno da te natjeram na posluh. U vezi sa svime, a naročito kada je riječ o tvom odbijanju da si olakšaš bol.” “Da si olakšam bol?” upitala je promuklim glasom. “Jesi li ti uopće ljudsko biće? Ti si me povrijedio, Hancock. Ti. Ne prokleto bombardiranje. Ne metak koji sam primila umjesto muškarca za koga sam vjerovala kako riskira vlastiti život da bi spasio moj, a ne kako bi se pobrinuo da me sudbina što brže sustigne. Ti si me povrijedio i nema tih lijekova ili terapije na svijetu koja će ikada moći ublažiti takvu vrstu bola.” Ležala je na leđima, prsa su joj se brzo nadimala i spuštala, a stisnute usne okruživale duboko utisnute bore. Boljelo ju je kao sam vrag.

234

Profile for Marija Djordjevic

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Advertisement