Page 169

Book as passion & BalkanDownload

Conradove usne stisnule su se u tanku bijelu crtu, a oči mu je ispunio bespomoćni bijes. “Mora postojati drugi način, Hancock. Neki koji neće uključivati jebačku izdaju nedužne žene.” “Misliš da nisam odvagnuo sve opcije?” prasnuo je Hancock, opasno narušivši svoj pažljivo izgrađen staloženi stav. Pokazivao je neuobičajenu emocionalnost. Ali opet, pokazivali su je i njegovi ljudi. “Misliš li, kad bih mogao na bilo koji drugi način srediti Maksimova, da to ne bih učinio? Honor je naš jedini način da se približimo Maksimovu i sredimo ga jednom i zauvijek. Da postoji neka, bilo kakva druga šansa, zgrabio bih je i poslao Honor kući dok kažeš keks, ali kvragu sve, ona je jedini način. Ne mora nam se to sviđati. Ne mora nam se jebeno sviđati. Ali to ne mijenja ono što moramo učiniti.” Riječi su mu bile ispunjene gorčinom. Ljutnjom, samo prijezirom. Kajanjem, krivnjom. Stvarima koje si nikada nije dopuštao osjećati - stvari za koje je sumnjao da ih je uopće sposoban osjećati - zato što je to značilo izazivati neuspjeh. A on neće podbaciti i treći put. Previše života ovisi o ovome, njegovoj posljednjoj - i jedinoj - prilici da zauvijek sredi Maksimova. “Nije to zaslužila ni od koga od nas”, gorko je ustvrdio Conrad. Hancock je uzdahnuo jer, dovraga, upravo to nije želio. Njegovi su ljudi poštivali Honor, divili joj se na hrabrosti i otpornosti, i premda im savjest nikada prije nije ugrozila njihov posao; sada su se otvoreno protivili predati Honor neizrecivoj muci i smrti. Dovraga, bilo bi dobrodušnije da je odmah ustrijele i završe s time. Ali tada će im Maksimov opet iskliznuti kroz prste. Sve se vječito vraćalo na to. Na Maksimova i njihovu

169

Profile for Marija Djordjevic

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Maya banks 10 kušnja prije svitanja  

Advertisement