Page 1


Braća Reed

Habibi manija

Braća Reed Velik, tetoviran, zavodljiv Habibi Manija Prevod: Habibi manija Obrada: Habibi mania & Anya


Braća Reed

Habibi manija

Ona je izuzetno zatvorena. Ali on bi mogao biti ključ. Logan Reed je velik, tetoviran i zavodljiv. Kit je žena sa opakom lijevicom i tajnama. Kit želi tetovažu, ali Logan vidi mnogo više u nacrtu za istu iako Kit to ne želi priznati. On je vidi onako kako je niko do sada nije vidio. Logan nije hendikepiran, ali nije progovorio od svoje osme godine. Nije imao potrebu za tim. Sve dok ne sretne Kit. Logan ne zna ništa o Kit, Kit ne zna ništa o samoj sebi-sve dok ono što je uvijek željela bude morala žrtvovati-da bi on zaštitio sve ono što mu je ikada bilo važno.


Habibi manija

Braća Reed

1.Logan Ne znam njeno ime, ali mi je odnekud poznata. Njena slatka mala guza upakovana u kratku suknjicu napravljena tako da privuče pažnju, a moju je privukla u svakom slučaju. Toliko sam tvrd da ne mogu ustati od stola gdje na papiru crtam tetovažu za jednog klijenta. Pritisnem na dole kako bih smirio svoju erekciju jer patentni zatvarač na hlačama prijeti da prepukne od silnog napinjanja. Nisam trebao izaći bez donjeg veša i samo se nadam da je Paul jutros uspio oprati prljavu garderobu. Njene bradavice se ocrtavaju ispod rebraste majice koju nosi. Povlači rukave na gore kako bi mi nešto pokazala, ali ja ne mogu svoje oči odlijepiti od njenih sisa da bih pogledao. Sranje. Drži svoju ruku ispred mog lica i ja moram maknuti pogled kako bih se usredotočio. Sranje. Provalila me je. Trebao bih joj sada reći kako sam ja ipak samo muško, da ne mogu protiv sebe.. kada bih samo mogao pričati. Krajičkom oka vidim kako joj se usne pokreću. Priča samnom. Ili barem pokušava pokretima usana govoriti u mom smjeru. Niko samnom ne priča, ono pravo, od kada više ne mogu čuti. Nisam čuo nijednu riječ od svoje trinaeste godine. Ponovo progovara a kada joj ne odgovorim pogled skreće na mog najstarijeg brata Paula koji prevrće očima i lupi se pesnicom po čelu. "Prestani buljiti u njene sise idiote" kaže pjevušeći ove riječi dok se ona crveni, ali istovremeno na njenom se licu formira osmjeh. Prevrnem očima dok mu znakovima 'govorim': "Umukni. Ona izgleda nevjerovatno dobro." Glasno bih zastenjao, ali ne činim to. Nijedan zvuk nije napustio moje grlo od kada sam izgubio sluh. Nedugo nakon toga prestao sam i pričati nakon što je jedan klinac na igralištu rekao da zvučim kao žaba. Sada ne pričam nikako, bolje je tako. "On kaže da izgledaš dobro" govori joj, "Zato je buljio u tvoje grudi kao neki dvanaestogodišnjak." Gurnem ga dok se smije i podiže ruke kao da se predaje. "Šta?" pita me na znakovnom jeziku, ali ona ga može čuti jer govori. "Ako si tako grub u njenom prisustvu dok se služiš znakovnim jezikom onda ću joj govoriti sve ono što pokažeš."


Braća Reed

Habibi manija

Kao da imam drugog izbora nego da se služim znakovnim jezikom. "Zar nikada nisi čuo za tajni kod između braće?"pokažem mu. "Samo pokušaj da mi šapućeš neke tajne u uho idiote i odvaliću te po glavi." "Pokušaj dupelizac"pokažem mu. Smije se dok se njoj obraća "Govori mi jako romantične stvari." "Nešto poput 'guzica' i 'lizanje'?" ceri se ona. Njen osmijeh čini da se spustim na koljena tu ispred nje, što bih i učinio da nisam zaglavljen iza ovog stola. Sklanja iza uha pramen svoje kao ugalj crne kose skupa sa jednom svijetloplavom loknom. Posmatram je kako otvara usta da bi odgovorila mom bratu. "Može li čitati sa usana?" pita ga. "Sve zavisi od toga da li si mu draga" kaže moj brat uz slijeganje ramenima, "Ili od toga koliko je nadrndan tog dana." Podiže obrve i njegove oči putuju pravcu ispod stola. Sranje. Vidio je dok sam namještao hlače. "Ja bih rekao da si mu veoma draga." Ona skuplja svoje oči dok se smješi, ali ne govori mu ništa. Tada me pogleda i kaže. "Želim tetovažu." Pokazuje rukom na prednji dio studija, i dalje govori, ali ja ne vidim pokrete njenih usana jer ne gleda više u mene. Želim da pratim njeno lice, da poskočim kako bih vidio pokrete tih usana boje zrele trešnje dok mi se obraća. Meni. Zaboga, ona se obraća meni. Ali, ja ne mogu da se obratim njoj. Natjeram se da ostanem sjediti na stolici. Pogled vrati na mene ponovo i kada prestane pričati usne joj se formiraju u slovo'O'. "Oprosti," kaže, "Ti nisi ništa od ovoga pohvatao jel' tako?" otpuhne pa kaže: "Djevojka ispred je rekla da bih kod tebe trebala uraditi tetovažu." Pogledam u brata koji je upravo završio jednu tetovažu i nema posla. Friday-to je stvarno njeno ime-mi se osmjehne pa pokaže "Nema na čemu." Počešem se iza vrata pa necerim. Friday je ovo udesila. Stalno to radi, ponekad ispadne dobro. Šalje mi sve zgodne cure, a nekada i ne tako zgodne. I one cure koje žele spavati sa nijemim momkom jer su čule da je dobar u krevetu. Ja sam tip sa kojim ne moraju razgovarati, ja sam tip kojem ne moraju ništa objašnjavati, jer ja ionako ne bih znao o čemu govore. Pa ako je i ova cura tu, došla kako bi samo samnom spavala, onda je bolje da cijelu ovu priču o tetovaži preskočimo. "I ne pomišljaj na to" kaže mi brat. "Ona želi samo tetovažu. To je sve."


Braća Reed

Habibi manija

"Kako ti znaš šta ona želi?" "Jednostavno znam", pokaže mi i ovaj put ne izgovara riječi. "Ne pokušavaj da je povališ." Podignem upitno svoje ruke. "Nije odavde," kaže, "Nije tvoj rang" pokazuje mi. Oh, razumijem, dolazi iz nekog drugog svijeta. Baš me briga, možda je bogata, ali bi bila i više nego oduševljena sa onim što bih joj radio. Posegnem za njenom rukom pa je nježno stisnem kako bi obratila pažnju na mene. Okrećem njenu ruku i pokazujem na zapešće, moji prsti prelaze preko plavih vena što su se ocrtale pod kožom. Prstom upitno ocrtavam krug: Ovdje? Vilica joj pada na dole dok joj se koža ježi pod mojim prstima. Oh, da u tome sam stvarno dobar. Ustanem pa joj dodirnem kožu na vratu. Odmahuje glavom dok mi odguruje ruku. Usne su joj čvrsto stisnute u jednu crtu. Gledam u njene grudi dok oblizujem svoje usne. Pružam ruku pa jednim prstom pređem preko njenih grudi: Ovdje? Sledeće što se dogodilo nisam predvidio. Njena mala pesnica pogađa direktno u moj nos. Već sam prije doživio da me žena udari, ali nijedna me još nije udarila u lice. Jebi ga, ovo boli. Mokri trag sa okusom metala curi niz moja usta. Podignem ruku kako bih se obrisao, ali teče kao ludo. Paul mi dodaje peškir pa mi naginje glavu unazad. Sranje, stvarno boli. Pritišće mi nos peškirom tako da sada ne mogu vidjeti ni njegova usta a ni ruke dok mi govori, pa nemam blage veze da li uopšte nešto govori. A možda zapravo pokida svoju guzicu od smijeha. Podiže peškir sa mog nosa i lica, ali krv i dalje teče. Na momenat vidim nju kako stoji sa čvrsto stisnutim pesnicama uz svoje tijelo i gleda u mene dok ja ovako patim. Sranje, boli, ali stvarno boli. A onda se okreće na peti svojih crnih čizama i odlazi. Želim da je pozovem da se vrati i ostane. Da joj kažem kako mi je žao, ali ne mogu, ne mogu je dozvati. Pokušavam da ustanem, ali me Paul vraća ponovo na stolicu da sjednem. "Sjedi dole", pokazuje mi, "Mislim da je slomljen." Ugledam mali zgužvani komadić papira na podu. Uzimam Paulu peškir iz ruke pa ga pritisnem na nos dok mu pokazujem na papir koji je na podu.On ga podiže i gleda. "Je li ovo njeno?"pita. Kimnem potvrdno glavom. Malo je vlažan od njenih oznojenih dlanova. Rastvorim papir pa se zagledam u njega. Crtež je mnogo kompleksan i moraš se dobro zagledati da bi vidio skrivene slike na njemu. Vidim gitaru, pokidanje žice


Braća Reed

Habibi manija

koje strše oko nje. Na krajevima žica su maleni pupoljci. Okrećem sliku dok je gledam preko peškira kojeg i dalje držim. Paul mi dodaje novi jer je ovaj već natopljen zato što mi iz nosa i dalje teče krv. Prokletstvo. To nisu pupoljci, to su maleni okovi, poput lisica, ali više nalik na srednjevjekovne okove. Većina ljudi bi vidjela ljepotu na ovoj slici, ali ja vidim bol. Vidim stvari koje ona vjerovatno nikome ne bi dozvolila da ih vidi. Sranje, sve sam upropastio. Sada više nego išta želim saznati šta ovaj crtež zapravo znači. Sasvim je sigurno da je i više od samo lijepog crteža. Kao što bi i ona mogla biti, nešto više od prelijepog lica. Može biti drolja sa opakom desnicom koja bi pojela moja muda za ručak samo ako bih je pogrešno pogledao. Okrećem crtež u ruci dok pogledom prelazim po studiju. Kasno je i nema nijedne mušterije unutra. Lupim Paula po ramenu pa mu pokažem na crtež a onda na unutarnju stranu svoje ruke. To je jedino mjesto na mojoj ruci koje nije već tetovirano. Imam 'cijeli rukav' jer su moja braća vježbala na meni i prije nego je bilo legalno da bi to radili. "Ne", Paul skuplja kažiprst, srednji prst i palac i udara jedne o druge. "Potpuno si skrenuo ako misliš da ću ti ja to tetovirati." Odlazi u prednji dio studija i sjeda pored Friday. Od kako je počela ovdje raditi on pokušava da joj se uvuče u gaćice,šteta samo što ona već ima curu. Uzimam svoj pribor, ionako sam već radio komplikovane tetovaže sam sebi pa ću tako uspjeti i ovu napraviti. Paul se vraća u zadnji dio studija gdje sam ja već pripremio pribor. "Ja ću to obaviti," kaže, "Ti bi to napravio i ovako i onako." Podignem jedan prst u zrak.Jedna izmjena. "Šta želiš promijeniti?" Čelo mu se nabere dok gleda dole u crtež, pomno posmatrajući sve te oblike, boje, okove, gitaru i bodljikavo trnje. Pitam se da li i on može vidjeti njenu bol. "Ovo je komplikovana stvar." pokaže. Kada smo sami jako puno se koristi znakovnim jezikom, a meni bude drago zbog toga. Nekako mi djeluje isto kao da tada pričamo istim jezikom. Kimnem glavom pa počnem čistiti svoju ruku alkoholom dok on navlači rukavice na ruke.


Habibi manija

Braća Reed

2.Emily Dva dana su prošla od kako sam u Tattoo radnji opalila onog šupka po nosu i moja šaka i dalje boli. Sviram u podzemnom tunelu u Central Parku i malo je teško dok se moja šaka osjeća-pa tako kako se osjeća. Ali ovaj tunel mi je jedno od najdražih mjesta jer dolaze djeca da me slušaju. Vole muziku i ona im uvijek izmami osmijeh na lice. Osmijeh je nešto što je ostalo u mom starom životu i nerado se vraćam tamo. Nemam potrebu za osmijesima, ali kada se dogode onda uživam u njima. Ali volim kada me gledaju sa svom svojom nevinošću na licima dok se smješe. Toliko nade i obećanja je na tim licima i podsjeća me na to da sam i ja nekada takva bila. Danas u opticaj dolazi i pjevanje, ne činim to često, ali danas imam neku zastrašujuću rezervu od toga koliko ću novca dobiti. Što više sitniša zaradim i ponesem kući tim bolje. A kuća je tamo gdje uspijem naći pogodno mjesto za spavanja. Sjedim na hladnom betonskom podu, malo udaljena od užurbanih nogu prolaznika, ispred mene je otvoreni kofer od gitare a u njemu nekoliko kovanica. Jedna stara dama je prije nekoliko minuta stajala i ubacila 25 centi dok je slušala moju izvedbu "Bridge Over Troubled Water". Često baš starije gospođe vole slušati ovu pjesmu, nisu one još vidjele kako izgleda uzburkana voda. Nosim svoj kostim školarke jer to privlači mušku pažnju, sastoji se od male, kratke, karirane suknjice i malom crnom majicom kratkih rukava koja mi se pripija uz tijelo kao druga koža. Damama čini mi se to ne smeta a muškarci obožavaju. Puno pažnje zbog toga dobila sam i prije dva dana od onog šupka. Bio je zgodan, to moram priznati. Imao je ramena dovoljno široka da zauzmu okvir vrata, i ta njegova glava prepuna lokni boje pjeska. Nadvio se nad mene kada je ustao od stola i barem je za glavu od mene viši. Tetovaže su ispunjavale svaki centimetar njegove podlaktice i nekako mi je to bilo seksi. Na njegovoj lijevoj ruci su tetovirane usne i malo je falilo da ga pitam šta mu one znače. Možda ga sjećaju na nekoga? Ili na prvi poljubac? Ili možda imaju slično značenje kao i tetovaža koju sam htjela dati da mi uradi? Svoj crtež sam ispustila onaj dan kada sam odlazila iz studija i to me strašno


Braća Reed

Habibi manija

živcira. Mislila sam da ga držim čvrsto u šaci i kada sam stala kako bih došla do zraka on jednostavno više nije bio tu. Skoro sam očekivala da će šupak krenuti za mnom kako bi mi ga vratio, ali i dalje je krvario dok sam odlazila. Otresem bol iz ruke dok gledam kako maleni dječak stoji ispred mene sa šakama punih kovanicama. Stalni je posmatrač a njegova majka bi nekad stala i molila se za mene, pa u to ime sada pjevam "Jesus loves me". Mada me Isus ne voli, da me je volio ne bi me napravio ovakvu kakva jesam. Napravio bi me normalnu. Majka dječaka pjeva samnom dok on čvrsto grli njenu nogu i naslanja glavu na nju. Kada se pjesma završi dječak baca iz svojih ruku kovanice koje tiho udaraju od postavu mog kofera za gitaru. Nikada se ne zahvaljujem niti pričam sa djecom, sa odraslima isto tako osim kada me pitaju nešto posebno. Jednostavno samo sviram moju muziku. Ponekada pjevam, ali to privlači više pažnje pa mi se nekako i ne dopada ta ideja. Bila sam skupila tri stotine dolara, dovoljno za mjesto za spavanje i tetovažu koju sam htjela napraviti, ali neko me je pokrao dok sam sinoć spavala u domu za beskućnike. Napravila sam grešku ostavljajući novac u mojoj torbu umjesto u grudnjak. Kada sam se probudila novac je nestao, čudi me što nisu ukrali i gitaru, ali nju sam bila čvrsto zagrlila, kao što majka grli svoje dijete. Da sam barem mogla napraviti tu tetovažu, dobro, bila je besmislica, ali ipak mi je bio devetnaesti rođendan, a kako je odavno prošlo od kako sam dobila neki dar, željela sam samu sebe darovati. I usput pokušati da se oslobodim. Ma, koga zavaravam? Nikada neću biti slobodna. Ovaj grad je težak, zao, i uopšte nije kao mjesto odakle ja dolazim. Ali sada je ovo moj dom. Volim buku i užurbanost ljudi ovdje, volim različite kulture. Nikada prije nisam vidjela toliko različitih boja ljudske kože, oblika očiju i oblika ljudskih tijela kao ovdje. Malena djevojčica ispred mene pruža svoju ručicu kako bi dodirnula žice na gitari, nasmješim joj se pa uzmem njenu ruku u svoju. Ručica joj je topla i nježna iako pomalo vlažna jer je minut prije držala prstić u ustima. Igram se sa njenim prstima dok usnama oblikujem slovo 'O'. Sa jednim žestokim udarcem po nadlanici majka djevojčice odmiče njenu ruku. Oči djeteta se momentalno pune suzama. Nisi to trebala napraviti, pomislim, pa ništa loše nije imala na umu. Ali majka odvlači uplakano dijete dalje i vuče je prema izlazu povlačeći je svaki put jače kada se malena spotakne. Mali broj ljudi ostaje u prolazu između mene i ulaza u podzemnu. Vozovi stoje


Braća Reed

Habibi manija

kada iz mase neki muškarac uzvikne: "Ispunjavaš li želje?" Kimnem glavom, nasmješim se pa nastavim svirati kada on dobaci: "Onda mislim da bi trebala popušiti moj kurac." Jedan od njegovih prijatelja lupi ga po ramenu dok se smiju. Student. Majka ga nije naučila manirima. Pogledom preletim po masi i vidim da ga niko ne ispravlja pa počnem pjevati "All the Wishing in the World" od Matt Monroe. Ironiju pjesme oni ne shvataju, pa kada njihov voz naiđe tako i odlaze. Stajalište se puni novim putnicima i ja tako počinjem svirati poznatu melodiju. Kovanice padaju u moj kofer i kada padne novčanica od jednog dolara podignem glavu kako bih se zahvalila, ali osoba koja je ubacila novac stoji sagnuta i ne gleda u mene. Par velikih crnih, istrošenih radnih čizama pojavljuje se sledeće u mom vidnom polju. Posmatram ih tako jednu minutu pa onda ugledam isto tako istrošene farmerice a iznad njih preko velikih leđa zategnutu tamno plavu majicu. A onda ga pogledam u iste takve plave oči kao i dva dana ranije. Trzalica mi poskoči po žicama i ja slegnem ramenima. Stisne oči dok me gleda, ali ne može provaliti da sam napravila grešku, ili? Naginje glavu u stranu a ja svoju okrećem kako bih gledala u drugom pravcu. Dupe mi se smrzava i noge me već bole od sjedenja na hladnom betonu, ali nemam drugo mjesto gdje bih mogla otići. Moje tri sedmice u prihvatilištu za beskućnike su iskucale tako da moram naći novo mjesto za prenoćište. Pogledam dole u kofer, ima dovoljno za večeru, ali ne i za nešto više. Tako da, nastavljam svirati. Crne čizme se približavaju dok ne stanu ispred mene, pomaknem se u stranu i gledam svugdje osim u njega. Ali onda se stropošti do mene i svoje noge ukrsti jednu ispred druge. Ima zalijepljenu traku preko nosa, i ja se iz nekog razloga osjećam zadovoljno zbog toga. Ima jako malo razloga u mom životu koje mogu da kontrolišem, a jedan od tih je da li me neko smije dotaknuti ili ne. Ja kažem kada, ja kažem gdje, ja kažem od koga. Isto kao u Pretty Woman, samo što mi Stuckey nikada ne bi dozvolio šamar. Tetovirani tip se naginje u stranu i vadi svoj novčanik iz stražnjeg džepa na farmericama pa baca dvadeseticu u kofer. Ne govori ništa samo podiže jednu obrvu i pokaže na moju gitaru. Samo gledam u njega i pokušavam njegovo prisustvo da ignorišem, ali sjedi tu pored mene, njegovo koljeno je samo nekoliko centimetara udaljeno od mog. Kada ne reagujem spušta svoju ruku preko gitare. Primjećujem da sam prestala da sviram, ali kako je on ubacio novac u kofer ipak moram nekako da mu se odužim za to pa počnem svirati "I'am just a Gigolo". Volim ovu melodiju i volim da je sviram.


Braća Reed

Habibi manija

Nakon jedne minute skuplja svoje obrve i pokazuje na svoje usne. Odmahujem glavom jer nemam pojma šta misli. Ili želi da me poljubi ili mi želi reći kako imam nešto na licu? Obrišem nadlanicom svoje usne, to nije, a ovo drugo neće dobiti. Sada on odmahuje glavom i iz svog ruksaka vadi malu tablu za pisanje. "Pjevaj" napiše. Moram da se koncentrišem da bih čitala, osim toga ovdje ima dovoljno stvari koje mi odvlače pažnju i zbog toga ne želim da dalje piše. Samo odmahnem glavom za 'ne'. Ne želim da ga ohrabrim da nastavi pisati. Znam pročitati riječ 'Pjevaj', ali ne bih mogla sve. Ponekad zapravo ne bih mogla ništa pročitati. Širi svoje prste ispred svojih usta kao neko ko se predaje, povlačim glavu unazad, ali nastavljam svirati. Zašto želi da pjevam? Ionako me ne može čuti. Ali ipak počinjem tiho pjevati. Smješi se i kine glavom, a onda kada pročita riječi sa mojih usana počne da se smije. Odmahuje glavom i daje mi znak da nastavim. Zaboravila sam da može čitati sa usana, ja mogu sa njim pričati, ali mi on ne može odgovoriti. Odsviram pjesmu do kraja i vidim kako su neki ljudi zastali da slušaju. Možda bih ipak trebala svaki put i da pjevam? On zapisuje nešto na tabli, ali mu je ja uzimam, okrenem i spustim na beton. Ne želim da razgovaram sa njim i voljela bih kada bi otišao. Podiže svoje ruke, ne u smislu 'Želim da te udarim' već u fazonu 'Šta da radim sa tobom?'. Pokaže mi da nastavim svirati i svoje prste drži na gitari, kao da može osjetiti vibracije iz nje. Ali ono na šta je najviše fokusiran su moje usne i to mi malo ide na živce. Policajac nam prilazi pa se nakašlje a ja požurim da skupim svoj novac i stavim ga u džep od suknje. Otprilike sam zaradila 32 dolara, barem je nešto u odnosu na siću koju sam imala kada sam tek počela. Pakujem svoju gitaru dok se plavooki duri, izgleda kao neko kome su upravo oduzeli omiljenu igračku. Piše nešto na svojoj tabli, ali ja sam već odmakla od njega. Sustigne me pa me povuče za ruku. Kako su sve moje stvari u platnenoj torbi koju nosim preko desnog ramena a u lijevoj ruci kofer sa gitarom, umalo me ne obori kada posegne za mnom. Ali uspije me pridržati pa uzima moju torbu sa ramena i stavlja je na svoje rame. Čvrsto držim kaiš od torbe, ali mi on smijući se miče prste sa nje. Koji mu je đavo? "Daj mi moju torbu", kažem mu i ukopam svoja stopala u mjestu, odlučim ako bude trebalo još ga jednom raspaliti.


Braća Reed

Habibi manija

Nasmješi se,odmahne glavom i krene naprijed. Ne odustajem, ali njega pokušati zaustaviti isto je kao da pokušavate zaustaviti kotrljajuću stijenu koja je već u pokretu. I zato visim na njegovoj ruci kao privjesak dok on i dalje hoda. Najednom se zaustavlja i ulazi u neki Bistro u centru grada. Skoči na klupu pa postavi moju torbu između sebe i zida, pokazuje mi na suprotnu stranu stola gdje je još jedna klupa. 'On želi da sjednem?' Prije dva dana sam mu razbila nos a sada želi da sjednem i jedem sa njim? Možda želi svoju dvadeseticu nazad? Posegnem u džep na suknji i izvučem novac, osjećajući njihov gubitak, tresnem sa njima od sto. Skuplja usne u jednu crtu dok mi vraća novac i ponovo pokazuje na suprotnu klupu. Miris grila golica mi nosnice i ja primjetim kako dana nisam ništa jela. Apsolutno ništa. Stomak mi kruli i hvala Bogu pa on ne može da čuje. Ponovo mi pokaže na klupu dok uzima moju gitaru i stavlja je ispod stola. Sjedam na klupu a on gleda u jelovnik, pruži je meni, ali ja samo odmahnem glavom na šta on upitno digne obrve. Konobarica dolazi i stane pored nas: "Šta želite naručiti?" On joj pokazuje na jelovnik i ona kimne glavom. "Stiže Logan" kaže mu trepčući a on se naceri. Znači njegovo ime je Logan? "Ko ti je poznanica?"pita ga. On slegne ramenima dok ona pomno posmatra njegov trakom zalijepljen nos. "Šta ti se desilo?"pita ga. On pokazuje na mene, pravi pesnicu pa je približi svome licu i pritom se ceri. Ona se smije iako ja mislim da mu zapravo ne vjeruje. "Šta mogu tebi donijeti?"pita mene. "Šta je dobro?"odgovorim joj pitanjem. "Sve." Pukne balon od žvakaće gume u ustima dok priča samnom. To nije radila dok je pričala sa Loganom. "Šta si ti naručio?"pitam Logana. Kroz guste trepavice koje bacaju sjenu na njegove plave oči, pogleda u konobaricu. "Hamburger i pomfrit." kaže mi ona. Hvala Bogu, "Onda ću i ja isto." pokažem na njega, "On plaća." Nasmješim joj se, ali ona ne izgleda nimalo veselo. "I jedno pivo." dodam. On podiže dva prsta kada naručim pivo. Konobarica kima glavom dok zapisuje


Braća Reed

Habibi manija

narudžbu. "Odvojeni računi?" pita Logana, ali on podiže prst i pokazuje na svoja prsa i ona odlazi. "Poznaju te ovdje?" pitam ga. On kimne. Bilo bi lako navići se na tišinu sa ovim tipom. Konobarica se vraća sa dva piva, dvije slamke i zdjelicama sa čipsom i umakom. "Kuća časti" kaže dok uhodano stavlja zdjelice na sto. Grabim iz zdjele kao da nikada prije hranu nisam vidjela, zapravo kada razmislim ne sjećam se ni jesam li juče jela. Ponekada je tako, toliko znam biti zauzeta oko brige za preživljavanjem da zaboravim jesti. Ili jednostavno sebi to ne mogu da priuštim. "Kako ti je brat?" pita ga konobarica tiho. On nešto našvrlja na svojoj tabli pa joj pokaže. "Kemo zna biti teška", kaže mu, "Prenesi mu da se svi molimo za njega, hoćeš?", pita ga. On kimne a ona ga stisne za rame prije nego ode. "Tvoj brat ima rak?" pitam ne baš oprezno. Tek kada riječi ostanu visiti u zraku postanem ih svjesna. On se malo namršti pa kimne glavom. "Hoće li ozdraviti?", pitam ga i prestanem jesti. On samo slegne ramenima. "Oh,"kažem,"Žao mi je." On kimne. "Je li to onaj brat kojeg sam upoznala? Onaj iz studija za tetovaže?" Odmahne glavom. "Koliko uopšte imaš braće?" Digne četiri prsta u zrak. "Mlađi ili stariji?" Podigne ruku iznad glave pa pokaže dva prsta, onda malo spusti ruku kao da pokazuje kada je neko manji od njega i ponovo podigne dva prsta. "Dvojica starijih i dvojica mlađih?" pitam. On kimne a ja poželim da mogu još pitanja da mu postavim. Piše nešto po svojoj tabli i ja glasno uzdahnem zabacujući glavu unazad. Ovaj naš vid komunikacije je čisto mučenje i radije bih dozvolila da mi čupaju zube sa kliještima nego čitala. Ali, prokletstvo, njegov brat boluje od raka i valjda mogu makar pokušati da čitam. Gledam u njegovu tablu dok mi napisane riječi mutno lebde pred očima, pokušavam da ih razaznam, ali je teško. Odgurnem tablu od sebe ka njemu.


Braća Reed

Habibi manija

On skupi svoje oči pa obriše napisano, ponovo napiše nešto, ali ovaj put samo jednu riječ. "Ti" stoji napisano na tabli i pokaže prstom na mene. "Ja" pokažem na sebe i on kimne. Obriše tablu i napiše još dvije riječi koje mi pokaže. "ne... znam", izgovaram. Opet klima glavom i dodaje još jednu riječ. Ostavlja dovoljno mjesta između riječi kako se one ne bi pomiješale u mojoj glavi, ali i dalje mi loše ide. Usne mi zapinju na zadnjoj riječi 'čitati', ali je izgovorim.Tada primjetim da sam mu rekla kako ne znam čitati. "Čekaj, ja znam čitati",protestvujem. On piše sledeću riječ 'dobro'. On zna da ja znam čitati pa ispustim zahvalan uzdah iz pluća: "Znam čitati", ponovim, "Ne znam dobro čitati, ali..", ostatak mojih riječi se gubi. Kimne glavom brzo kao da mi time želi dati do znanja da me razumije, onda pokaže na tablu pa sa dva prsta na oba oka i podigne palac u zrak. Srce mi ubrzano kuca i jedva mogu disati. Pa pročitala sam proklete riječi, zar ne? "Barem mogu pričati!", kažem mu. Ali tek kada izgovorim te riječi poželim da ih mogu nekako vratiti, ali to nije moguće. Kasno je. Prekrijem rukom svoja usta kada se njegovo lice zaledi. "Žao mi je", kažem mu. Stvarno, jako mi je žao, ali on odlazi iako ne uzima svoj ruksak sa sobom. Dok on odlazi, ispred mene se pojavljuje visoki, zgodni tamnoputi muškarac sa prirodno kovrdžavom gustom kosom. Svi ga zovu Bone, ali ja ne znam njegovo pravo ime, znam samo da donosi nevolje. Svako ovdje to zna. "Ko je smotani Kit?", pita me. Ljudi ovdje znaju me kao Kit, to ime nema nikakve veze sa mojim pravim imenom. "Ne tiče te se", odgovorim mu i uzimam gutljaj piva dok stavljam čips u usta kako bi mi bila zauzeta pritom se nadajući da će ovaj tip odjebati prije nego se Logan vrati. Iskreno se nadam da će se vratiti kako bih mu se mogla izviniti. Logan se vraća i spušta se glatko na klupu, pogleda u Bonea, ali ga ne pozdravlja samo drži svoj pogled na njemu. "Imaš li večeras mjesto za spavanje, Kit?" pita me Bone.


Braća Reed

Habibi manija

"Da", odvratim mu, "Sve je u najboljem redu." "Trebala bi mi jedna cura poput tebe", kaže Bone. "Imaću to na umu", odgovorim mu jer je opšte poznato da se sa njim ne treba zajebavati. Odlazi. "Jesi li dobro?", pitam Logana. On kimne glavom pa skloni kovrdže sa čela. "Stvarno mi je mnogo žao", kažem mu i pritom to mislim iskreno. Ponovo kimne glavom. "Nije tvoja greška to što ne možeš pričati. I.." Moj glas se gubi, nikada ni sa kim nisam o tome razgovarala. "Nije moja greška zato što ne znam dobro čitati." Kimne još jednom. "Nisam glupa", dodam brzo. On kimne glavom i odmahne tako da zatvorim usta. Postavlja jedan prst na svoje usne kao da mi s tim želi reći da ućutim. "Okay", promumlam. Piše nešto na svojoj tabli i ja otpunhem vidno uzrujana, mrzim što moram ovo učiniti, ali ne mogu ja ovako. "Trebala bih sada ići", kažem mu dok uzimam svoju torbu. Uzima svoju tablu i stavlja je u svoj ruksak, mislim da me je shvatio. Prije bih se takmičila u 'Ko će biti milioner' nego sada pokušala čitati. Otvara svoja usta i čujem kako iz njih dolazi neki zvuk. Prestane pa zaškripi zubima prije nego začujem nešto nalik kao mumlanje iz pećine kako dolazi iz njegovih usta. "Možeš li govoriti?", pitam ga. Muči me sa čitanjem dok ipak može govoriti? Odmahuje glavom i zagrize svoju usnu dok ja ostajem mirna i čekam. "Možda", kaže, izađe jako tiho i nježno i njegovi suglasnici su jednako glatki kao i vokali. "Ali, ne govori nikome." Prstom ocrtam krst na srcu, ono kao da mi nešto poručuje što ne razumijem sasvim. "Kako se zoveš?", pita me ali se koristi i znakovnim jezikom. Riječi mu malo zapinju i nakon svake mora napraviti malu pauzu. Kao i ja kada čitam. "Ljudi me zovu Kit" objasnim mu. On odmahne glavom. "Ali kako je tvoje pravo ime?", pita me.


Braća Reed

Habibi manija

Sada je red na mene da odmahnem glavom: "Ne". Kimne glavom i utom nam konobarica prilazi noseći naše hamburgere. On joj se nasmješi dok mu ona ponovo stisne rame. Kada ode ne mogu a da ga ne pitam. "Zašto pričaš sa mnom?" "Zato što to želim", kaže, ispusti veliki uzdah pa navali na svoj hamburger. "Jel' inače ne pričaš ni sa kim?" Odmahuje glavom. "Nikada?" Ponovo odmahne. "A zašto baš sa mnom?" Slegne ramenima. Jedemo našu hranu u tišini. Bila sam više gladna nego što sam mislila pa bukvalno 'pometem' sve sa svog tanjira. On ne progovara ništa više, pa kada završi sa svojim jelom uzima svoj tanjir i stavlja ga preko mog a onda pomakne do kraja stola. Okreće se preko ramena gledajući gdje je konobarica. Skoro da mi je malo žao što smo završili sa jelom, jer smo proveli više od pola sata u ugodnoj tišini. Nekako mi se svidjelo to. Konobarica pogleda u njega i on joj pokaže dva podignuta prsta u zraku, dva odvojena računa, pa trebala sam znati. Vadim novac iz svoje torbe, ali on poklapa moju ruku svojom i odmahuje glavom. Konobarica nam prilazi i nosi dva velika komada pite od jabuka. Nisam jela pitu od jabuka od kada sam otišla od kuće. Suze mi prelaze preko trepavica i ne mogu da ih zaustavim. "Prokletstvo", kažem sama sebi. On se naginje naprijed i svojim palcem briše moje suze. "To je samo pita od jabuka", kaže. Kimnem, jer sa ovom ogromnom knedlom u grlu ne mogu da progovorim.


Habibi manija

Braća Reed

3.Logan Ta crna stvar joj se slijeva niz obraze, obrišem palcem svoje ruke pa onda u svoje farmerke. Ona plače a ja ne znam zašto i zbog čega. Želim da je pitam, ali ionako sam već previše pričao. Od moje trinaeste godine nisam progovorio, ima već osam godina od toga. Jedno vrijeme sam pokušavao, ali i sa slušnim aparatom bilo je mnogo teško. Nakon što su me djeca u parku ismijavala držao sam svoja usta zatvorena. Čitanje sa usana sam prilično brzo naučio, ponekad mi pobjegne neka riječ, ali nekako se snalazim, uglavnom. Sada se ne mogu snaći. "Zašto suze?", pitam je kada odgrize veliki komad pite. Podigne nos i osmjehne mi se slijegajući ramenima. Ovaj put je ona ta koja ne priča. Zaboga, ako je obični kolač natjera na suze, šta bi onda bilo kada bi napravio nešto stvarno romantično za nju. Ova cura je stvorena za to da joj poklanjaš cvijeće, slatkiše i sve te sjajne stvari, koje si ja ne mogu priuštiti. Ali barem priča sa mnom. Ne znam mnogo, ali barem nije sa mnom samo zbog toga jer joj nisam vratio njenu torbu. Postavlja mi pitanje, ali usta su joj puna kolača pa sačekam da proguta prvo. Proguta pa mi se stidljivo nasmješi i pokaže prstom na uho. "Jesi li rođen gluh?" Pokažem joj na svoje uho pa na obraz kako bih je naučio znak za 'gluh'. "Koliko si godina imao kada si ostao gluh?" Njene obrve se skupe i prokleto je slatka tako, imam želju da je poljubim. Napravim znak za tri pa joj pokažem. "Tri?" pita. Odmahnem glavom pa pokažem ponovo, ali ona i dalje ne razumije pa stavim jedan prst ispred znaka tri a ona kaže: "Trinaest?" Kimnem glavom. "Šta se dogodilo kada si imao trinaest godina?" "Visoka temperatura jedne noći", kažem pa pređem dlanom po čelu kao da se znojim, nadajući se da razumije šta joj želim reći.


Braća Reed

Habibi manija

Otvara usta kako bi nešto rekla, ali ja prstom napravim pokret između nas dvoje kako bih joj dao do znanja da sam sada ja na redu. Ne znam kako da joj naredno pitanje postavim pomoću znakovnog jezika tako da me razumije, pa je oprezno progovorim. "Odakle dolaziš?" Odmahne glavom pa kaže: "Ne." Skupim svoje dlanove kao da molim, ne sumnjam nimalo kako je ona ozbiljna i sve i da padnem tu pred nju na koljena opet mi ne bi rekla. "Dakle, Kit od niotkuda", kažem joj, "Hvala ti što si večerala sa mnom." "Kako se kaže 'Hvala'?", pita. "Pokaži mi." Gleda me sa tim očima punim nekog oduševljenog sjaja. Pokažem joj znak i ona ponavlja za mnom. "Hvala", pokaže. Moje srce poskoči na ovo dok ona pogled spušta na svoju torbu. "Trebala bih ići", kaže i uzima svoj kofer sa gitarom. Kimnem joj pa uzmem svoj ruksak i njenu torbu zabacim preko ramena. "Ja ću platiti", kaže dok podiže svoj kofer. Ali ja bacim nekoliko novčanica na sto pa mahnem konobarici Annie, ona mi pošalje poljubac. Kit joj mahne kao i ja, ali njoj Annie ne uzvraća niti joj šalje poljubac kao meni. Na ovo se moram nasmijati. Annie me voli i poznaje moju porodicu odkada nam je majka umrla a otac nas napustio. Kada izađemo van na ulicu zastanem kako bih zapalio cigaretu. Kit nabere nos, ali ja to i dalje činim. Povlačim jedan dim, pokažem joj pa stisnem užareni vrh tako da padne na pod, zgnječim cigaretu pa je bacim u kantu za smeće. Koji gubitak. Ali razumijem je zato što joj se ne sviđa pušenje cigareta. Ni mom bratu se ne sviđa, sada se mogu udružiti zajedno. Pruža svoju ruku prema svojoj torbi, ali ja je malo pogurnem pod uličnu svjetiljku kako bih joj mogao gledati u usne dok priča. "Gdje živiš?", pitam je. "Otpratit ću te kući." Jedan dugi trenutak izgleda mi izbezumljena. Gleda niz i uz ulicu dok auta pored nas prolaze, a onda pogleda u mene kao da se upravo izgubila. "Živim tu, jedan blok dalje," kaže. "daj mi torbu." Ovaj put zastruže svojim crnim čizmama po betonu pa mi dobaci jedan iznervirani pogled, krene rukom dohvatiti torbu kao da će s tim nešto postići. Sagnem se bliže njoj jer se plašim da bi neko ko me poznaje mogao vidjeti kako pričam. Moja braća bi bili jako povrijeđeni kada bi saznali da ipak pričam, ali to ne


Braća Reed

Habibi manija

činim iz sopstvene volje. Umjesto toga dopuštam im da vjeruju kako je to vještina koju sam jednostavno zaboravio. "Ne možeš sama pješke kući, nije sigurno." "Neću te voditi kod sebe kući perverznjače jedan", kaže pa me prostrijeli pogledom i ponovo pokuša da otrgne svoju torbu sa moga ramena, ali joj ne dozvoljavam Njena građa tijela je sitna u usporedbi sa mojom, tako da sam ovdje ja pobjednik. Skupi svoje šake u pesnice i znam da sam opet u nevolji. "Ne želim spavati sa tobom" kažem. "Samo želim da se pobrinem da sigurno stigneš kući." Podignem ruke u zrak kao da se predajem pa onda prstom jedne ruke na sredini svojih grudi nacrtam krst, kao što je i ona prije uradila: "Obećavam." Kasno je i već je pao mrak kada smo napuštali pozemnu željeznicu, ali sada je stvarno poprilično kasno. Kasno da bih je ostavio samu da luta ulicama, pogotovo u ovoj četvrti. Ovo je moja četvrt-i ja se tu osjećam prilično sigurno, ali ona nije odavde a to sam primjetio i prije nego sam i čuo njen glas. Ona nije poput mene i drugih ljudi ovdje. Prstom joj dam znak da počne hodati. "Krenimo" kažem joj. Stoji u mjestu prekriženih ruku. "Ne." Ima ta neka stvar u koju sam sasvim siguran, a to je da kada ova cura kaže 'Ne' onda to stvarno i misli tako. Odjednom iz zalogajnice izlazi tip kojeg je ona oslovila sa Bone. "Treba li ti pomoć Kit?" pita on. Njegove usne su tamne pod noćnim svjetlom pa ih ne mogu vidjeti, ali zato vidim njene. Osmjeh koji mogu definisati kao lažni-jer njen pravi osmjeh tjera muškarce da padaju na koljena. "Dobro." kaže ona. "Je li to tvoj dečko za ovu noć?" pita on. Ona me gleda dok mi se još malo približava pa vrhovima svojih prstiju okrzne moje grudi. Momentalno se ukrutim pa uzimam čvrsto njenu ruku u svoju. Na trenutak je zbunjena, ali poklopim njen dlan sa svojim pa ga čvrsto i sigurno pritisnem na mjesto gdje je srce. Gleda u mene sa otvorenim smeđim očima i primjećujem kako su sada po noći još tamnije, kao crna noć. "Ovo je moj dečko" kaže, ali nadam se da govori njemu a ne meni. Koža na ruci joj se ježi, moja isto tako, samo vjerovatno iz drugačijih razloga.


Braća Reed

Habibi manija

Bone se udaljava, ali preko ramena odmjerava njeno dupe. Više od ičega želim da mu priđem i da mu raspalim jednu posred face, ali mislim da to ne bi bila dobra ideja. "Ja sam tvoj dečko?" kažem joj. Ona ispušta zadržani zrak iz pluća pa otrgne svoju ruku iz moje. "Otišao je" kaže pa uzima svoju torbu sa mog ramena i prebacuje preko svoga. Tada se propne na prste pa spusti jedan poljubac na moj obraz, njene usne dotaknu me veoma kratko i ja poželim da okrenem glavu kako bih je mogao poljubiti u usta. Ali, znam da kada bih to učinio ona bi onda pobjegla. "Hvala" pokaže mi. Srce mi poskoči jer sam svjestan da govori mojim jezikom, dobro ja sam joj ga pokazao, ali ipak. "Gdje ideš?" pitam je. "Kući", odgovara sliježući ramenima a onda se okrene na peti i odlazi ostavljajući me iza sebe. Istresem još jednu cigaretu iz kutije i zapalim gledajući za njom. Ne okreće se. Torba joj udara u nogu dok drugom rukom pridržava kofer sa gitarom. Pokušava se zaštiti od vjetra. 'Da li ima kaput?' Poželim da sam joj makar ja dao svoj. Ne mogu protiv toga pa krenem da je pratim, želim da znam gdje ide ili je nikad više neću moći naći. Ne trebam reći kako me na smrt plaši misao da se noću sama kreće gradom. Nije dovoljno jaka za ovo mjesto i ljude koji tu žive. Da, raspalila me je po nosu kada smo se prvi put sreli, ali imam neki neopisivi poriv za tim da je zaštitim. Ako je sada pustim da ode neću nikada saznati šta znači ona tetovaža. A sada, kada je na mojoj ruci moram nekako doznati. Možda je mogu pronaći na ulazu u podzemnu, kada sam je ugledao večeras tamo shvatio sam da mi je odnekud bila poznata, naime viđao sam je tamo kako svira. Prelazi ulicu pa krene u pravcu stare zgrade gdje je nekada bila banka a vremenom je pretvoreno u prihvatilište za beskućnike. Ispred je veliki red koji su formirali ljudi pa i ona stane iza njih. 'Stvarno ide u prihvatilište za beskućnike?' Ali prije nego što uspije ući vrata zgrade se zatvaraju. Ljudi u redu protestvuju jer je prihvatilište očigledno puno. Ona zabaci svoju glavu unazad a njena duga tamna kosa dosegne skoro do njene guzice. Vidim da je frustrirana, ali se ne žali. Uzima svoj kofer sa poda i prelazi ulicu. Par blokova dalje ima još jedno prihvatilište, ali pretpostavljam da je i ono puno. Kada je grad počeo da se nanovo izgrađuje prihvatilišta su počela nicati jedno za drugim kao Fast-Food restorani, ali ima jako puno beskućnika i to jednostavno


Braća Reed

Habibi manija

nije dovoljno kako bi svi oni bili zbrinuti. Pušeći svoju cigaretu do kraja idem i dalje za njom, ali umjesto da krene prema sledećem prihvatilištu ona sjeda na jednu klupu. Zakopava svoje lice u dlanove, pospana je, čak i ja se osjećam teško pod teretom kojeg ona nosi. Približim se pa i ja sjednem do nje. Podigne pogled pa zbunjeno zatrepće očima. "Pratio si me" kaže pa pogledom preleti dole gore preko ulice kao da nije sigurna odakle sam se stvorio. Kimnem. Iz njenih grudi se izađe malo zraka što zvuči kao veliki uzdah. "Ne moraš sjediti ovdje sa mnom" kaže. Pogledam je pa upotrijebim svoj glas: "Pođi sa mnom" kažem joj. Gleda me u oči, oklijeva jedan trenutak a onda kaže: "Da."


Habibi manija

Braća Reed

4.Emily On vjerovatno sada očekuje da ću spavati sa njim. Obično svi tako vjeruju da mi se mogu uvući u gaćice ako mi ponude mjesto za spavanje ili nešto za pojesti. Dao mi je nešto za pojesti, a sada slijedi krevet. Ne bi bilo teško sa njim spavati. Ima te sanjive plave oči i te njegove plave kovrdže koje mu divlje poskakuju oko glave. Vadim novac koji mi je on prije dao i pokušam da mu ga dam. "Evo, za mjesto na kojem ću prespavati" kažem mu stavljajući mu tako do znanja da nemam namjeru sa njim spavati. On odmahuje glavom i gleda me kao da sam izgubila razum. Uzima ponovo moju torbu sa ramena i stavlja je preko svoga. Njegov stan je iznenađujuće blizu prihvatilišta. Cijelo vrijeme sam bila udaljena tu iza ćoška, ne znajući da ovaj tip živi ili da uopšte postoji ovdje. Otvara vrata pa mi pokaže da uđem. "Živiš li sam?" pitam ga. On protrese glavom. Zaustavim ga stiskom ruke na ramenu. "Sa kim sve živiš?" On napravi onu stvar sa rukama gdje pokazje dvoje većih i dvoje manjih od njega. On živi sa braćom. Sranje. Ne idem u stan pun nepoznatih mušaraca. "Ne mogu ja to" kažem na šta on samo prevrne očima. Onda se sagne i nježno pritisne svoje rame na gornji dio moga tijela pa me kao vreću krompira prebaci preko svog ramena. Držim čvrsto svoju gitaru koja ga udara po stražnjem dijelu nogu, mogla bih sada vrištati na njega, ali on to ionako ne bi čuo, ne mogu pričati sa njim niti mu mogu reći da me spusti na pod. Nosi me tako četiri sprata uz stepenice pa kada stignemo na vrh samo nešto tiho promrlja. Pomislim da smo već stigli na odredište, ali on ostaje stajati pa otvara jedna vrata, iznenada smo u nekom hodniku. Ne otimam se više jer ionako nema svrhe, on me ne može čuti, ne može mi odgovoriti, pa tako samo sklonim moju kosu sa lica dok pokušavam sa drugom rukom sačuvati gitaru kako mi ne bi ispala. On otvori još jedna vrata, uđe unutra pa ih opet zatvori. Četiri muškarca se okreće i posmatraju kako visim preko njegovog ramena. Kada


Braća Reed

Habibi manija

zatvori vrata gledam u pravcu muškaraca pa im mahnem, a šta drugo? Jedan, kojeg sam vidjela u studiju za tetovaže ustane sa svog mjesta. "Ko je ovo?" pita najveći od njih. Tip za tetovaže se saginje kako bi me pogledao u lice. "Sranje, Logan, to je cura koja te je raspalila po nosu." Ostali muškarci ustaju i prilaze mi bliže. "Čovječe, ona ima Betty Boop na svojim gaćicama" kaže jedan od njih. Ne mogu dosegnuti iza sebe kako bih prekrila svoju guzicu. Logan me spušta dole, spotaknem se kada dohvatim nogama tlo i kada mi krv jurne natrag iz glave u tijelo. On se nasmjeći pa pruži ruke kako bi me sačuvao od pada. Svjesna sam da su svi oni-a ne samo jedan- vidjeli moje gaćice dok sam visila naopačke. Ostali su samo bili dovoljno ljubazni da se pretvaraju kako nisu vidjeli. Logan pogleda svakog brata ponaosob pa im dade znak da nešto kažu. "Paul" kaže onaj najveći pružajući svoju ruku. "Sjećam se tebe" kažem mu. "A ja tebe nikada ne bih zaboravio" kaže sa osmijehom pa udari Logana po ramenu, "Njegov nos te takođe neće nikad zaboraviti." Saginje se tako kada Logan krene na njega kao da bi započeo boks meč sa njim, ali Logan to ne radi, samo malo zastane pa rukom dodirne svoje lice. Drugi veliki tip-a svi su veliki-pruža ruku pa kaže: "Matthew" Matthew izgleda umorno i malo zeleno u licu. Pogledam u Logana i on mi neprimjetno kimne, to mora da je onaj brat koji boluje od raka i ide na kemoterapije. Paul udara Matthewovu ruku dalje od mene. "Trenutno ne smiješ razmjenjivati ni sa kim bakterije." "Jebi se" kaže Matthew i odlazi kroz hodnik u prostoriju koja je vjerovatno njegova spavaća soba. Ne gleda nazad u mene, ali ne smeta mi. Zadnja dvojica braće su vjerovatno blizanci, mlađi su od Logana, ali ne puno i izgledaju identično isti. "Sam i Pete" kaže Paul. Guraju se oko mene dok se na naposlijetku ne nađem-u sendviču-između njih dvojice, što je njima prilično zabavno. Malo me još gurkaju dok Paul ne zagrmi na njih. "Pustite je na miru!" Udari obojicu po potiljku pa kaže: "Ne znaju kako se treba ponašati kada neko dovede goste kući".


Braća Reed

Habibi manija

Gost? Jesam li ja to? "Drago mi je da sam vas upoznala" kažem. Malo sam preplavljena, jer ovoliko testosterona je previše za jednu prostoriju. Iz pravca televizora začuje se pucnjava i znakovi borbe i ja bacim pogled na tv. Znam da Logan ne može da čuje, ali kada ispod scene filma ugledam titl imam potrebu da se nasmješim. Logan mi pokaže da ga pratim-što i činim, vjerovatno do njegove spavaće sobe. Jedan od blizanaca-ne mogu uopšte da ih razlikujem-dobaci nam nešto, ali Logan ga ne može čuti pa tako i ja nastavljam put za njim kroz hodnik. Drgi blizanac stoji na kraju hodnika i umire od smijeha. Nešto se dešava, ali ja ne znam šta. Logan otvara vrata svoje sobe i ulazi dok ga ja pratim, a onda ugledam kako se nešto na krevetu pomjera. "Ko je dođavola ovo?" zakrešti neki ženski glas. Logan se okreće i udara u šalter za svijetlo, a kada svjetlost obasja sobu preko sobe preleti knjiga i udara ga u rame. Idem korakom unazad iz sobe, jer ko god da je u sobi baca kao lud stvari na nas. A ona je plava i gola, golcijata, u njegovom krevetu. Sranje. Ona skače iz kreveta i skuplja svoju garderobu po sobi, Logan briše dlanom svoje lice i gleda u otvorena vrata. Pokaže Paulu koji opušteno sa cerkom na licu stoji naslonjen na zid. Lepršavim korakom krene preko hodnika, mene odgurne od vrata, ulazi u sobu pa sa velikim treskom zalupi vrata. "Mislio sam da znaš da će ona doći!" čujem Paula kako govori Loganu. Zamišljam ga savijenog od smijeha jer se blizanci upravo savijaju koliko se smiju. Daju si 'pet' dok prisluškuju šta se dešava iza zatvorenih vrata. Mora da mu Logan nešto govori na znakovnom jeziku, jer čujem Paula kako govori: "Kaže kako je željela da te iznenadi." Pa, u svakom slučaju to joj je pošlo za rukom. Paul ispusti glasno zrak iz pluća, dovoljno glasno da ga mi čujemo kroz zatvorena drvena vrata. "On želi da ti odeš" kaže joj. Začuje se nekoliko prasaka iz sobe, što sluti na to da ona ponovo baca stvari. Blagi Bože. "On ne želi da ga više iznenađuješ" kaže Paul sledeće. Želim da prislonim uho na vrata jer je odjednom sve utihnulo, ali čujem ženu kako cvili. "Ne treba da se brineš zbog toga" kaže ona dok uvlači zrak. "Sa tobom više ne


Braća Reed

Habibi manija

spavam!" Vrata se otvaraju uz tresak a ona nalijeće direktno na mene i tako me pribija uz zid. Blizanci gledaju razroogačenih očiju šta se dešava. Ona je visoka oko 1,80 cm, ali ja nisam. "Oh, sranje" kaže jedan od blizanaca. Tolerišem je do momenta kada nešto njene pljuvačke sleti na moj obraz. "Bolje ti je da se odmakneš jedan korak unazad, kučko" povučem unazad svoje pesnice jer cure ne udaram, nikada nisam i nikada neću. Logan zakači svoju ruku oko njenog struka kao u onom Gong Show-u što je moja baka uvijek gledala, pa je odvlači i okreće od mene. Prstom mi pokazuje za Ne. Trebalo je da je sretan što ju je odvukao od mene jer bi sada imala moju pesnicu u svom dupetu. "Prestani da mi prijetiš sa tim prstom!" upozoravam ga i guram se pored njega kako bih je dohvatila. "Isčupat ću ti sve te umetke sa glave!" a stvarno ima lijepe umetke i bilo bi mi zadovoljstvo da ih uništim. "Obmotat ću ih oko tvog mršavog vrata i udaviti te sa njima!" Pokušavam da je se dočepam preko Logana koji ne može sada da se koristi znakovima jer jednom rukom pridržava nju a drugom pokušava mene da zaustavi. Pređem rukom preko obraza, kučka me je pljunula. On je predaje jednom od blizanaca a meni pokazuje sa kažiprstom, mislim da mi želi reći da čekam. 'Čekam na šta?' Ova ovdje lažna, besmislena kurva me je pljunula u lice. On mi opet maše ispred sa kažiprstom kojeg mu uzimam i zavrnem sve dok se on ne savije unazad i tek ga tada pustim. Jači je od mene, to znam, ali osjećam se dobro zbog toga jer mi je pun klinac njegovog mahanja prstom ispred nosa. Gleda me skupljenih usana pa me tek tada pusti. Odlazi do nje, uzima je za lakat i dovodi do vrata gdje ona uskače u svoje cipele i sa još uvijek otkopčanim hlačama odlazi. Mora sada proći Ulicom srama a niko je nije povalio. Osjećam se zadovoljno zbog svega toga kao mačka koja je upravo progutala kanarinca. Logan nešto pokaže Paulu i on se okreće ka blizancima. "Jedan od vas bi je trebao otpratiti do kuće, prilično je kasno." Obojica se dobrovoljno javljaju podignutih ruku u zrak i cupkajući u mjestu. On pozove onog lijevog. "Pete, ti ćeš" prostrijeli ga pogledom. "Nemoj dugo." "Dupelizac" zagrmi ovaj drugi dok odlazi do kauča. "Pete uvijek sve može" kaže pa uz tresak spusti noge na sto.


Braća Reed

Habibi manija

Onda se predomisli pa ljutitim korakom pređe preko hodnika i zalupi vratima. "Pete nije muška kurva" dovikne mu Paul prije nego se povuče. "Od kada?" požali se Sam isturajući svoju glavu kroz okvir vrata. "Moram ti reći.." ali kada ga Paul ljutito pogleda zatvori svoja usta i još jednom zalupi vratima. Logan prođe rukom preko svog lica, posegne za mojom rukom pa me povuče u svoju sobu i zatvori vrata za nama. "Nisam znao da će ona biti ovdje" kaže. Njegov glas je spor i tih. Napućim se pa prekrižim svoje ruke ispod grudi a on to proprati pogledom. Pravo muško. "Kada si zadnji put sa njom spavao?" pitam iako zapravo ne znam zašto želim znati. Držo tri prsta u zraku pa pokaže iza sebe, ne gleda me direktno u oči. "Prije tri dana?" želim da potvrdim. On kimne. "Ali nisam je pozvao za večeras". "Je li ona tvoja djevojka?" pitam ga. Odmahne glavom pa mi ponovo pokazuje jedan prst na šta ja prevrnem očima. Napusti sobu pa se vraća sa naslaganom posteljinom u rukama. Posteljinu od one kuje trgne sa kreveta pa je baci niz hodnik. Pokaže mi da prođem sa druge strane kreveta. Raširi čaršav pa napravi pokret rukom kao da mi kaže da bih mu trebala pomoći. Pa, napravila bih to ionako. U tišini namjestimo krevet a onda on dođe do mene, položi jedan prst ispod moje brade pa mi malo nakrivi glavu. Mislim da že me poljubiti i već skupljam pesnice, ali on me samo gleda u oči. "Žao mi je" kaže. Njegov glas je čist, spor, ali čist. "Neću spavati sa tobom" kažem mu. Iznenadivši se pogne glavu u stranu, napravi korak unazad pa protrese glavom i kao da želi sakriti osmjeh. "Doveo sam te ovdje da bi bila sigurna, a ne da bih imao seks sa tobom." Nasmješi se pa izađe iz sobe a ja krenem za njim, jer mislim da nismo završili. Odlazi do frižidera pa vadi jedno pivo, otvara ga pa mi ponudi. U zadnjoj sekundi ga povlači pa me sa stisnutim obrvama pita: "Koliko ti je godina?" "Devetnaest" priznam. Vrati pivo nazad pa mi doda flašu hladne vode. Uzimam je jer je hladna i jer sam žedna. "Šta sada?" pitam ga.


Braća Reed

Habibi manija

Otpije gutljaj svoga piva pa slegne ramenima i sjedne na fotelju. Ogledam se oko sebe i primjetim da je ovdje totalno neuredno. Kutije od pizze su posvuda kao i brdo prljavog veša u hodniku, sudoper pun prljavog suđa a radna površina se ne vidi od nereda. Ovdje dugo vremena ženska osoba nije imala posla. "Da li se mogu poslužiti tvojim tušem?" pitam ga. Već se nekoliko dana nisam tuširala jer je jako teško paziti na svoje stvari dok si mokar i go, ali ovdje zbog toga ne treba da brinem. Paul gleda preko svoga ramena pa znakovima kaže nešto Loganu na šta me on pogleda i kimne u pravcu hodnika. Prstima mi pokaže broj dva pa pretpostavim da je kupatilo iza drugih vrata u hidniku, uzmem svoju torbu pa se uputim tamo. Otvorim vrata bez kucanja i naletim na Matthewa koji je nagnut preko školjke. Pomjerim se jedan korak nazad kada me on ugleda. Oči su mu vlažne i crvene. "Ne govori ništa mojoj braći" kaže mi. Počne ponovo povraćati a ja uđem unutra i zaključam vrata. Iz malog ormarića izvadim peškir pa ga pokvasim i dodam Matthewu da obriše lice. Spušta poklopac pa sjedne na njega i pusti vodu u vodokotliću. "Jebena kemo" kaže. "Pravo je đavolska." "Znaju li oni da ti od toga bude loše?" pitam. On odmahne glavom pa još jednom pusti vodu da ode. "Molim te ne govori im. Ionako imaju dovoljno briga." "Neću reći." "Želiš li koristiti kupatilo?" pita. Ne izgleda kao da je dovoljno jak da bi mogao ustati. "Htjela sam se istuširati" kažem "ali mogu sačekati." Ustane uzdišući: "Mislim da sam završio." Nasmješi se slabo. "Ali ću možda morati ući u kupatilo dok si ti unutra." Uzima iz ormarića jedan peškir za mene pa ga stavlja na lavabo. "Ući ćeš da bi povraćao a ne da bi gledao mene golu" kažem mu. "Ne petljam sa Loganovim curama" kaže. "Nikada. To je neka stvar između braće." Podrigne i ja pomislim kako će opet povraćati, ali ne, on se samo nasmješi pa izađe i zatvori vrata. "Nisam ja Loganova cura" kažem više za sebe nego za njega. On otvori ponovo vrata pa se zagleda u mene. "Da, jesi."


Habibi manija

Braća Reed

5.Logan Kit je u mom kupatilu i ona je gola, ili će za minutu biti gola. Pogledam niz hodnik prema zatvorenim vratima kupatila, da je neka druga cura u pitanju več bih bio tamo sa njom. Ali kroz tetovažu koju je ova cura htjela znam da je duboko u njoj neka povrijeđenost koju niko ne vidi i ne želim je navesti da pobjegne od mene, želim je upoznati. Nikada nisam imao ovakvu vrstu interesovanja za neku curu, obično bih spavao sa njima i poslao ih kući. To je jedan od razloga zbog kojeg sam bio iznenađen kada sam ugledao Terri u svom krevetu. Trebala je da zna da ono što smo imali nije početak veze, nisam joj poklonio cvijeće i slatkiše, nisam je nikada izveo na sastanak niti večerao sa njom. Samo sam joj dao znak očima Dođi sa mnom i odveo je u svoju sobu. Zašto je pomislila da bi to mogli ponoviti, nije mi jasno. Ustanem kako bih donio još jedno pivo a Paul me gleda kao onda kada sam spustio poklopac od wc-e školjke na njegov kurac, on je tada imao sedam a ja četiri godine. "Kako si je ponovo našao?" pita me. Slegnem ramenima. "Našao sam je kako u podzemnoj svira gitaru." "I pratila te je do kuće kao psić?" "Ne, morao sam da je nosim, vidio si i sam." Ne razumijem zašto postavlja toliko pitanja kao da nikada nisam doveo kući neku curu. "Pratio sam je da vidim gdje ide nakon što je večerala sa mnom. Stajala je u redu ispred prihvatilišta za beskućnike dok se nije zatvorilo jer je bilo pretrpano. Nije imala mjesto na koje bi otišla, tako da sam je doveo ovdje." On i dalje zuri u mene. "Šta?" pitam ga. "Rekao sam ti već jednom: Ne pravi sranja sa njom." Sjedne pa otpuhne. "Ona nije kao ostale." "Znam to, spavaću na kauču idiote a ne sa njom." Njegove obrve poskoče na gore.


Braća Reed

Habibi manija

"Budi tiho"pokažem mu. "Ti ćeš spavati na kauču?" Sada bi mu trebao jedan kran od dvije tone kako bi mu podignuo vilicu koja je pala. Kimnem. "Kako je Matt?" "Loše." Uzima gutljaj svoga piva. "Mislim da želi da niko od nas ne sazna." Kimnem. Njegove obrve su još uvijek dignute. "Stvarno ćeš spavati na kauču?" Ponovo kimnem, pa podignem ruke u zrak da pokažem "Da, pa šta?" On protrese glavom. "Ne mogu da vjerujem." "Ja imam srce." "Da, i u većini slučajeva razmišljaš svojim kurcem prije nego srcem." Uzima još jedan gutljaj piva. "Zna li ona da imaš njenu tetovažu na svojoj ruci?" Odmahnem glavom "Još uvijek ne." "Hoćeš li joj reći?" "Zašto bih?" "Možda zato što je to nešto osobno za nju. I dalje ne razumijem zašto si to želio po svaku cijenu napraviti." Ostaće mu bora između obrva ako se nastavi mrštiti i ne pokuša da se malo opusti. Zapravo ne razumijem ni ja. Pogledam opet u pravcu kupatila. "Je li se tebi čini nekako poznato, kao da si je već negdje vidio?" On protrese glavom. Rekao bih da ima-to neko poznato lice-prokleto je lijepa tako da ne, ne može biti da je to. Ona je nestvarno lijepa, toliko da bi se mogla izdvojiti iz mase, ne zbog toga što je upravo gola u mom kupatilu. "Kako tvoj nos?" pita me Paul. Slegnem ramenima, dobro je, ne mogu ništa promijeniti i sada kada se toga sjetim zapravo sam to i zaslužio. Vrata kupatila se otvaraju i ona izlazi. Ogrnuta je samo jednim peškirom a mokra kosa joj pada niz ramena i izgleda kao da je prošla četkom kroz nju. Nema šminke na licu niti one crne stvari oko očiju i ja vidim liniju preko njenog nosa posutu pjegicama. Povlači se brzo u moju sobu i ja se naslonim nazad sprječavajući samog sebe da ne krenem za njom. Vjerovatno je htjela da se obuče u prostoriji koja nije


Braća Reed

Habibi manija

ispunjena parom od tuširanja. Ustanem pa krenem u kupatilo. Ogledalo je prekriveno parom, lavabo je prvi put nakon nekoliko mjeseci čist a očigledno je i da je očistila školjku i kadu prije tuširanja. Izgleda super i želim da joj se zahvalim na tome. Zaboravila je svoj šampon i sapun a kupatilo miriše skroz drugačije nego inače. Mora biti da ove njene stvari čine da kupatilo miriše ovako svježe i čisto. Želim da mirišem na nju, želim da zakopam svoje lice u njenu kosu kako bih saznao da li miriše ovako dobro kao i kupatilo. Mislim da je imala dovoljno vremena da se obuče, pokucam na vrata pa ih malo odškrinem provirujući unutra u sobu. Ona sjedi na ivici kreveta ogrnuta peškirom koji otkriva jedan dio njene butine. Dam joj znak pitajući je tiho da li mogu ući na šta ona čvrsto stisne peškir na grudima gdje se spaja pa kimne. Pogleda u pravcu otvorenog ormana pa u mene. Podignem upitno obrvu. „Treba li joj nešto?' "Mogu li posuditi jednu majicu?" pita. Pogleda dole u svoju torbu. "Sve moje stvari su prljave, a mrzim kada nakon tuširanja moram obući prljave stvari." Vjerovatno sam je čudno pogledao jer brzo dodaje: "Vratiću ti ujutru prije nego odem. Želim samo u tome prespavati. Da li imate veš mašinu?" Kimnem. "Na koje pitanje se to odnosi? Na majicu ili mašinu za veš?" "Oboje" kažem, na šta se ona nasmiješi. Mogao bih cijeli dan pričati sa ovom curom kada mi se ovako nasmješi. Uzmem jednu majicu iz ormana pa joj dobacim, uhvati je pa navuče preko glave. Nakon što je navuče skoro do koljena izvuče peškir ispod majice, čučne ispred kreveta pa izvadi drečavo roze gaćice iz torbe. "Možeš li se okrenuti?" pita. Okrenem se iako se cerim na činjenicu da se osjećam kao dijete u prodavnici slatkiša. Osjetim njenu ruku na svom ramenu pa se okrenem. Nosi moju AC/DC majicu koja joj doseže do koljena, prokletsvo, kako je lijepa. "Mogu li nekoliko stvari ubaciti u vašu veš mašinu?" pita me. "Ja ću to uraditi" ponudim se. Ona odmahne glavom. "Nećeš preturati po mojim gaćicama perverznjače" kaže cereći se. "Još ćeš ih na kraju početi njušiti." Smije se. Volio bih kada bih mogao da je čujem kako se smije, jer to bi vjerovatno bio


Braća Reed

Habibi manija

najljepši zvuk na cijelome svijetu. Ne dolazi mi često da poželim kako mogu da čujem, u suštini mogu da radim sve što poželim, ali sada bih želio da mogu čuti njen smijeh. Dam joj znak da pođe sa mnom u hodnik pa joj tamo pokažem prostoriju u kojoj stoji mašina za veš. Ono iz sušilice izvadim-izgleda kao stvari od Sama i Petea-oni se brinu sami za svoje stvari. Uzimam stvari koje su bile u mašini za pranje pa ih stavljam u sušilicu, pružim ruke da uzmem njen stvari, ali ona odmahne glavom. Pomjerim se u stranu dok ona vadi svoje stvari iz torbe, nema ih puno, par majica, šorc, jedne farmerke i ono što je imala danas na sebi. Onda ubaci nekoliko gaćica unutra. Još Betty Boop. Nacerim se odmahujući glavom. Stavim malo deterdženta za pranje, ona pritisne Start pa krenemo u pravcu moje sobe. "Imaš li neku deku koju mogu staviti na pod?" pita me. Šta koji đavo? "Zašto?" pitam je. Gleda me kao da mi je izrasla još jedna glava. "Pa da spavam na tome." "Ti nećeš spavati na podu" objasnim joj. "Uzećeš ovaj krevet, ja ću spavati na kauču." "Kauč je dugačak otprilike 1,50 cm. Ti si prevelik i ne možeš spavati na njemu" kimne neodlučno glavom. Nježno uzmem njenu ruku kada krene pored mene. "Ne" kažem, "Ti ćeš uzeti krevet." Krevet nije dupli, ali nije ni najveći na svijetu. Povlači svoju donju usnu između zuba i krene je grickati, to je nešto najerotičnije što sam ikada vidio. Pružim ruku pa joj palcem nježno izvučem usnu ispod zuba, ona obliže usnu i gleda svugdje osim u mene. "Da li si siguran da će to ići?" pita me. Privučem je uz sebe pa je stisnem na grudi, ne znam zašto imam poriv za tim, ali jednostavno to radim. Ona malo oklijeva, ali onda svoje ruke obmota oko mog torza. Poljubim je nježno u čelo dok ona odozdo izgubljeno gleda u mene. Obrazi su joj crveni pa se odmakne korak unazad. "Hvala" kaže. Podigne se na prste pa spusti poljubac na moj obraz, čini to kao da se tek sjetila da treba to da uradi. Taj poljubac me dodirne kao što me nijedan intimni poljubac sa jezikom nije


Braća Reed

Habibi manija

dodirnuo, kao da mi je sav zrak ostao u grlu i ne mogu da dišem. "Jesi okej?" pita me. "Sve je u redu" kažem. Ali ništa nije u redu. Podiže svoje ruke kako bi sklonila mokru kosu sa vrata i njene grudi se pri tome pomaknu ispod majice. Momentalno postanem krut. "Javi mi ako ti nešto bude trebalo" kažem ali ne gledam više u nju. Idem brzo prema vratima da ne bi primjetila kako sam od samog pogleda na nju bez grudnjaka dobio erekciju. Dodirne moju ruku pa kaže: "Logan, ne govori nikome da ne znam da čitam, okej?" Izgleda jako zabrinuto i ja to mrzim. Grozno mi je što mora da se brine oko toga. "To će ostati između tebe i mene" kažem joj. Sviđa mi se što je to naša tajna, kao i to da ja mogu govoriti. Zatvara za mnom vrata i ja posegnem još jednom za bravu, ne želim da se odvojim od nje još uvijek, ali vrata su zaključana. Upravo me izbacila iz sopstvene sobe i zaključala, ali razumijem je, na nepoznatom je mjestu okružena nepoznatim muškarcima. I jedan dio mene je sretan što je ipak zaključala vrata. Odlazim u dnevni boravak pa uzmem iz ormana jednu deku. "Ja i dalje ne mogu vjerovati da ćeš spavati na kauču" kaže Paul. Ni ja isto. Ali činim to.


Habibi manija

Braća Reed

6.Emily Ležim u Loganovom krevetu čini mi se satima, ali san mi ne dolazi na oči. Čula sam kada se Pete vratio i kada mu je Paul rekao da ide na spavanje, od tada je mirno u stanu i nisu se čuli nikakvi zvukovi. Sve do sada. Pretpostavljam da je Matthew po ubrzanim koracima kroz hodnik i onda zvukovi povraćanja. Otvorim malo vrata i vidim da su ona od kupatila malo odškrinuta, sigurna sam da on unutra povraća. Loše mu je i htjela bih da mu pomognem, ali ne želim da se namećem. Na vrhovima prstiju odem do kuhinje kako bih uzela nešto za piće jer sam žedna. Vidim kako Logan spava na kauču, noge mu vise preko ivice i leži ravno na leđima, nema čak ni jastuk ispod glave. Otvorim frižider pa se sagnem kako bih pronašla nešto za piće a kada se uspravim vidim Matthewa kako stoji na vratima i gleda me. "Šta radiš?" pita me. Oči su mu crvene i zakrvavljene a lice blijedo. "Uzela sam nešto za piće" kažem mu. "Želiš li ti nešto?" šapućem. Odmahuje glavom a pogled mu luta po mojoj majici sve do golih nogu pa je povučem malo na dole. "Lijepa majica" kaže pa pokaže palcem u pravcu Logana. "Jeste li se posvađali?" Pogledam i ja u pravcu Logana, spava čvrsto sa otvorenim ustima. "Ne" šapćem. "Zašto si to pomislio?" "Čekaj" kaže. Izgleda kao da o nečemu razmišlja. "Zašto si još uvijek tu? Ostaješ preko noći ovdje?" Kimnem pa otpijem gutljaj vode. "Loganove cure nikada ne ostaju preko noći" izgleda zabavljeno, ali ja ne razumijem zbog čega." "On je insistirao na tome" šapćem. "Zašto šapućeš?" šapuće nazad glasno i dramatično. "Logan spava" kažem. "On je gluh" ceri se on. Oh, ima pravo, zaboravila sam na to. Tako je lako zaboraviti da on ne čuje. Nasmijem se pa slegnem ramenima. Odjednom se Matthew okrene pa potrči brzo prema kupatilu. Ponovo mu je loše,


Habibi manija

Braća Reed

ali zvuči kao da su mu crijeva prazna. Otvoram ladice pored sudopera sve dok ne nađem kuhinjsku krpu, pokvasim je hladnom vodom pa mu je pružim kada se vrati iz kupatila. Uzima je sa velikim uzdahom pa s njom potapka lice. "Treba li ti nešto?" pitam ga. "Giger Ale" kaže. "Iz frižidera." (Ginger Ale-slatko piće začinjeno đumbirom) Kimnem pa se vratim nazad, uzmem i jednu kantu za Margarita pića pa krenem niz hodnik, jedna vrata su malo odškrinuta pa pretpostavljam da je to njegova soba. On sjedi na ivici kreveta glave pognute u dlanove. Spustim kantu pored njega. "Za kasnije" kažem mu. "Hvala" kaže pa uzme jedan gutljaj Ginger Ale. Uzmem krpu od njega pa odem do kupatila kako bih je pokavsila, kada se vratim on leži na krevetu. Stavim mokru krpu na njegovo čelo pa krenem prema vratima. "Nemoj mu slomiti srce" kaže. Upravo je ispovraćao dušu iz sebe a brine se o tome da ne slomim Loganovo srce? "Tu sam samo da prenoćim" kažem. On otpuhne, ali više zvuči kao šmrcanje. Razumijem ga, ne vjeruje mi. "Do sutra" kaže mi. Ugasim svjetlo pa izađem iz sobe zatvarajući vrata iza sebe. Mašina za veš je odavno završila svoj posao. Pokupim veš iz sušilice pa ga odložim na veliko brdo veša koje stoji na vrhu mašine. Ne želim da se sve njihove stvari izgužvaju pa ih sve uredno složim. Složim i ono što sam izvadila iz sušilice. Nakon toga ubacim svoje stvari u sušilicu. Pogledam na veliko brdo prljavog veša u hodniku pa pokupim i to i stavim da se pere u mašini. Dobro. Inače to ne radim. Odem nazad do kuhinje. Logan hrče, kosa mu je raskuštrana po licu a ja se pitam da li ga je njegova majka ikada posmatrala dok spava. Kuhinja je u totalnom neredu i prljava. Zgrabim jednu vreću za smeće pa počnem skupljati kartone od pizze u nju. Sklonim hranu sa radne površine pa je pošteno izribam. Kada krenem u krevet kuhinja izgleda čisto i blistavo. Zijevam dok zatvaram vrata spavaće sobe, imam osjećaj da ih ovaj put ne moram zaključavati. *** Negdje u pola noći osjetim kako se madrac ispod mene uliježe pa se uplašeno probudim. Srce mi nenormalno lupa dok se povlačim do ivice kreveta. "Šta radiš ovdje?" pitam.


Braća Reed

Habibi manija

To je Logan, a kako je u sobi mrkli mrak ne vidi moje lice niti čuje moj glas. Pravi neki presladak zvuk sa svojim ustima pa se ugnijezdi na jastuk, posegne iza sebe pa svuče cijelu deku sa mene. Ma ne misli stvarno da će ovdje spavati jel'? Mogla bih otići na kauč, ali on već počinje da hrče. Čvrsto spava. Nagnem se da mu pogledam lice, ali on se ne pomiče. Ne želi da me napastvuje, on želi samo da spava. Okrenem se na drugu stranu pa se sklupčam jer je bez deke prilično hladno. Mogla bih otići do kauča i uzeti deku jer znam da je tamo jedna, ali plašim se da ću ga probuditi ako ustanem. Uzmem jedan kraj deke koju je svukao sa mene, dovoljno će biti da me malo pokrije. On se ne pomiče, tako da mislim da će biti u redu.


Habibi manija

Braća Reed

7.Logan Polako se budim i odmah primjetim toplo tijelo koje je pritisnuto uz mene. Podignem malo glavu i ugledam nogu obavijenu oko moje, tanka ruka je obmotana oko mog struka a crna rasčupana kosa sa jednim plavim pramenom ugniježdena ispod moje brade, tačno pored moga srca. Osjećaj njenog golog bedra na meni je tako dobar da se ne želim pomaknuti. Miris njenog šampona golica mi nosnice i ja se čudim kako sam na kraju završio kod nje u krevetu. Znam samo da smo otišli na spavanje. Vjerovatno sam išao na wc-e i ne shvatajući krenuo u svoj krevet. To kako je ona sada obmotana oko mog tijela je druga priča. Vratim glavu nazad na jastuk pa se zagledam u trošni i ispucali plafon. Ovo nisam planirao. Ne želim da ona pomisli kako sam je htjeo odvući u krevet da bih s njom spavao. Ali želim spavati sa njom, sada i odmah. Želim da joj svučem ove roza gaćice niz noge, želim da je ljubim od stopala pa sve do unutarnje strane njenih bedara. Pogledam opet njeno golo bedro, ne mogu da odolim pa pružim ruku i stavim je na bedro. Promeškolji se malo pa se još više stisne uz mene, njene grudi su čvrsto stisnute uz moje. Toliko sam tvrd da sva krv iz moga tijela trenutno pulsira nu mom kurcu. Sranje. Uskoro će sunce izaći i moja braća će se probuditi. Neće me ostaviti na miru ako me pronađu ovdje. Trebao sam spavati na kauču i kunem se da sam to i želio. Sranje. Samo sam želio da ona bude na sigurnom, a sada leži sa mnom u krevetu ili ja sa njom, ko će ga znati. Ne namjerno stisnem njeno bedro svojim dlanom pa se okrenem u stranu pažljivo se pomjerajući ispod njene ruke. Ali ona tada otvara oči i ne izgleda mi baš kao da je iznenađena. "Uzeo si cijelu deku za sebe" kaže. Iz usta joj malo zaudara, ali nikada prije ništa više nisam želio kao sada da je poljubim. "Zašto ležiš u mom naručju?" pitam je. Razgleda uokolo kao da ni sama nije sigurna pa zagrize donju usnu. Nježno je


Habibi manija

Braća Reed

palcem povučem od zuba kao što sam predhodne večeri uradio. "Legao sam na kauč" kažem. Čvrsto stisnuta uz mene zakopava svoje lice u moje grudi. Snažno udahne pa izdahne, a zrak koji ispusti iz pluća prostruji kroz mene. Je li to ona mene upravo njuškala? "Mirišeš tako dobro" kaže i gleda odozdo u mene tako da joj mogu gledati u usne dok govori. Upravo me je onjušila. Ne mogu protiv toga-stavim svoju ruku na njeno dupe pa je privučem još više uz sebe. "Jesi li uvijek tako slatka kada se probudiš?" pitam je. Poput šećerne vate je u mojim rukama. Miriše tako nježno i čisto i ne gura me dalje od sebe. "Nisam se još uvijek probudila" kaže pa se okreće u mojim rukama. Moja nadlaktica je ispod njene glave a njena guza pritisnuta na moje prepone dok joj je glava ispod moje brade i okrenuta od mene tako da nemam pogled na njene usne. Iako sumnjam da sada išta i govori. Nevjerovatno je mekana pod mojim rukama i svaki put kada iz otvorenih usta ispusti dah prži moju ruku sa njim. Stopala su joj ledena na mojim listovima pa uzmem deku, prebacim je preko nas i umotam nas tako oboje. Znam da bih trebao ustati, ali se ne želim odmaknuti dalje od nje. Zatvaram oči pa prstima nježno prolazim kroz njenu kosu koja je između nas dvoje. Dozvoljava mi da je ovako držim u naručju i ja sam spreman pretvarati se kako ona još uvijek spava. Neće škoditi ako još malo ostanem ovako, jel' da? Držim je obmotanu oko sebe. Nikada još nisam nijednoj curi dopustio da ostane preko noći kod mene u krevetu. Nikada. Nisam se nikada pored neke probudio, nikada nisam to ni poželio. Sve do sada. Stavim svoju ruku preko njenog struka, još samo nekoliko minuta ću ostati pored nje ovako. *** Vrata moje spavaće sobe odlete i ja ih čujem kako glasno udaraju od zid. Paul se ujutro ponaša poput medvjeda i nikoga ne budi oprezno. Ide uokolo udarajući sa vratima od zidove i pali svjetla sve dok blizanci ne ustanu i spreme se za školu. Obojica su četvrti razred srednje škole tako da moraju rano ustajati. Gledam u njega dok stoji na okviru mojih vrata.


Braća Reed

Habibi manija

"Znao sam da nećeš moći cijelu noć spavati na kauču" pokazuje mi. Ne govori glasno vjerovatno da je ne bi probudio. Kit spava na stomaku, jedna ruka joj je ispod jastuka a noga visi preko kreveta. Sjednem pa pogledam niz njeno tijelo. Moja AC/DC majica joj se podignula na struk a roza gaćice uvukle između polutki njene guze. Lijeva strana je skroz izložena, lijepa okrugla guza-čvrsta ali opuštena. Ustanem pa prebacim deku preko njene guze. "Začepi gubicu" pokažem Paulu. Zgrabim svoje farmerice pa ih brzo navučem na sebe, bokserice sam obukao sinoć kada sam krenuo na spavanje. Paul na sebi ima široke pantalone i ništa više. Kada uđem u kuhinju, blizanci već doručkuju pahuljice, obojica odjeveni samo u bokserice. "Obucite se" pokažem im. "Kit je još uvijek ovdje." "Tako se zove? Kit?" pita Sam. Odmahnem glavom. "Ne vjerujem." Prilično sam siguran da joj to nije pravo ime, neki tip na ulici ju je tako oslovio. "Odkud dolazi?" pita Pete. "Ne znam. Ne želi da mi kaže." Paul pokazuje na kauč i ceri se "Kako si spavao?" Boli me vrat od toga. "Dobro" kažem. "Spavala je sa tobom. U tvome krevetu." Paulovo cerekanje prelazi u zurenje. Kimnem. "Ne cijelu noć. Samo jedan dio." Krenem da napravim sebi kafu, ali aparat za kafu nije tamo gdje inače stoji. Šta se molim lijepo dogodilo sa kuhinjom? Paul se kukom naslanja na radnu površinu i zuri u mene. "Kada smo se probudili sve je izgledalo ovako" kaže pa pokazuje rukom na sada čistu radnu površinu, a ja se ne sjećam kada je zadnji put izgledala ovako. "Gdje je svo ono smeće?" Otvara vrata od sudopere gdje stoji kanta za smeće pa pokazuje na nju. Ona je sve ovo počistila? U sudoperu nema nijedne prljave posude sve dok Sam ne ubaci svoju zdjelu. "Stavi je u perilicu" kažem mu. Ako je ona već morala teško raditi da bi očistila našu kuhinju, onda bi trebali barem pokušati da je takvu i održimo, zar ne? "Oh, čovječe" gunđa on, ali ipak otvara perilicu za suđe i ostavlja zdjelu tamo.


Braća Reed

Habibi manija

"Pokret u školu vas dvojica" kaže Paul. Tjera ih u njihovu sobu kako bi se obukli. "I sledeći put navucite nešto na sebe prije nego izađete iz sobe" upozorava ih. "Koliko dugo će Kit ostati kod nas?" pita dok gleda u mene. Pogled mu putuje preko moga ramena dok se smješi, okrenem se i vidim da je to Kit. Sva je pogužvana a na obrazu joj je ostao otisak od jastuka. "Odlazim danas" kaže. Kreće se do aparata za kafu, koji je sada na drugom mjestu. Razumljivo, to je mjesto mnogo praktičnije od prijašnjeg, ali to nije mjesto gdje bi trebao biti. Uzima jednu šolju pa sipa sebi kafu a onda se okreće ka meni. "Hvala što ste mi dopustili da prespavam prošlu noć ovdje. Mnogo vam hvala" kaže. Želim da je pitam zašto je očistila cijelu kuhinju, i da se zahvalim zbog toga, ali kako ne smijem svoj glas koristiti ispred braće ne govorim ništa. "Ona je očistila i cijelo kupatilo takođe" kaže Sam dolazeći iza ćoška. Kosa mu je mokra pa se saginje od mene. "Mirišem li kao cura?" pita. Postiđeno gleda u Kit. "Koristio sam tvoj šampon i tvoj sapun" kaže joj. Paul ga odgurne ramenom. "Koristio bi i tvoje tampone da si ih ostavila tamo." Njeno lice oblije prelijepo rumenilo. "Drži ruke dalje od njenih stvari druže" upozorava ga Paul podižući svoje farmerice. "Složila je moje farmerice. Tako je čudan osjećaj obući nešto što nije ležalo izgužvano na dnu korpe za veš." Gledam zapanjeno u nju. Sve je ovo uradila dok smo mi spavali? Želim da joj kažem kako ne mora sve to raditi da bi ostala ovdje. "Šta?" pita. "Nisam mogla spavati." U mom naručju je spavala dobro, ne želim misliti na to, jer ne mogu da pređem preko toga kako sam to želio-koliko sam to zapravo želio. Sam se saginje i ljubi je u obraz istovremeno kada i Pete poljubi drugi. Ona nabere nos, ali na svu sreću ne udara nijednog od njih. "Ja sam za to da je zadržimo još jedan dan" kaže Pete. Pogledom putuje po njenim golim nogama. Ma,stvarno? Pa vidio sam žene u klubu sa više otrkivenog tijela nego što je njeno sada. "Slatka je" kaže on pa zgrabi jednu bananu sa stola i otrči prema vratima. Sam mu je odmah iza leđa, zatvori vrata pa ih opet otvori i proturi glavu kroz njih.


Braća Reed

Habibi manija

"I ja sam za to!" kaže i vrata se zalupe za njim. Kit se smješi i gleda preko mog ramena. Matt je ustao i izgleda kao hodajuća smrt. "I ja sam isto za to" kaže dok sjeda za sto pa naslanja glavu na ruke. Paul sliježe ramenima. "Što se mene tiče, može" kaže on. "Ali to je Loganova odluka, ipak je to njegov krevet." Paul odlazi kako bi se spremio za posao, trebao bih i ja to isto uraditi, ali ja ne moram ići prije jedanaest sati. Paul ide svako jutro rano kako bi završio cijelu tu papirologiju. Kit uzima Ginger Ale iz frižidera, sipa u čašu i spušta je ispred Matta. On joj se slabašno osmjehuje dok govori: "Hvala." Ona ne govori ništa samo ga u prolazu stisne za rame. Šta se to dešava između njih dvoje? On nama ne dozvoljava ni običnu sitnicu da učinimo za njega, ali Kit mu može donijeti piće? Ona se smješi pa odlazi u sobu noseći svoju šolju sa kafom. "Ona će ti slomiti jebeno srce čovječe" kaže mi Matt nakon što je ona zatvorila vrata. Znam i ja to. Slomiće moje jebeno srce. Jer, nikada prije nisam želio sa nekim ovo što sada želim sa njom, a ne znam čak ni kako bih ovo nazvao.


Habibi manija

Braća Reed

8.Emily Probuditi se u njegovom naručju bio je najljepši osjećaj na svijetu. Nisam uopšte htjela ustati iz krveta, htjela sam zauvijek ostati tu. Zbog toga sam se pretvarala da spavam kada me je počeo ispitivati zašto tako blizu jedno drugom spavamo. U nadi da će svoje ruke obmotati oko moga struka, prevrnula sam se na stranu. I napravio je baš tako, cijelo svoje tijelo prislonio je uz moje. Namjerno sam se okrenula od njega kako mu ne bih morala objašnjavati kako sam se osjećala jer je došao kod mene u krevet. Ili zašto sam se u noći privila na njegove grudi. Nisam imala namjeru da svoje ruke obmotam oko njega, ali njemu to izgleda nije ni malo smetalo, a sudeći po šatoru u njegovim boksericama, nije mi uopšte smetalo. Ali, čak i nakon toga, poštovao je moje tijelo. U svojoj opremi za školarke izađem iz sobe, sada je čisto i oprano pa mi ne predstavlja problem ponovo je obući. Osim činjenice da to znači kako ubrzo moram napustiti ovaj stan. Torba mi visi preko ramena a u ruci nosim svoj kofer za gitaru, niko osim nas dvoje nije više u stanu. Paul je nešto prije otišao na posao a Matt je isuviše slab da bi držao glavu uspravno a kamoli išao na posao. Vjerovatno je u svojoj sobi, jer Logan sjedi sam za stolom i čita novine. Kada me ugleda kako izlazim iz spavaće sobe uglovi njegovih usana se iskrive na dole. Pokretom ruke napravi kao da me pita Šta? "Moram ići" kažem. "Moram raditi, i ti moraš raditi, i sigurno ne želiš da ja ovdje visim dok tebe nema. Šta ako pokušam nešto da ukradem?" okrećem na šalu, ali on ne izgleda nimalo zabavljeno zbog toga. "Ne moraš ići" objasni. "Ostani." Ustaje pa stane ispred mene. "Ne mogu ostati. Moram da radim." Držim svoju gitaru ispred sebe. Imam ukupno32 dolara u džepu, što nije ni približno dovoljno za neko mjesto za prenoćište. Kao da mi može čitati misli, vadi svoj novčanik i iz njega novac koji pruža prema meni. Ne mogu uzeti njegov novac. "Ostani" kaže. On ne želi da sviram u podzemnoj za sitan novac. Odmahnem glavom, ne znam kako da mu na najbolji način objasnim, tako bih


Braća Reed

Habibi manija

rado ostala, ali ne mogu. Ne mogu se nigdje opustiti, jer ko zna možda već sutra moram otići na drugo mjesto. "Hvala ti što si dopustio da prenoćim ovdje" šapućem iako znam da ne može čuti visinu moga glasa, ali mi može pročitati sa usana. Svojim kažiprstom podiže moju bradu kako bih ga pogledala. "Hvala" ponovim. "Hoćeš li večeras doći opet?" pita me. Njegova ruka drži moju a palcem prelazi nježno po stražnjoj strani moga dlana. "Spavaću na kauču, obećavam." Gledam u njega pa glasno progutam. "Meni se svidjelo kada si spavao kod mene u krevetu." Njegove oči se skupe i gleda me tako prodorno da mislim da me niko nikada nije tako pogledao. Ali ne govori ništa. "Mislim da si mi previše drag" kažem mu nježno. Ovo je vjerovatno najgori način da mu to kažem, ali moram to napraviti. Nisam ga samo iskoristila kako bih imala prenoćište. Mogla sam i drugačije postupiti sa njim da je situacija drugačija bila, ali ne mogu. On ne razumije pojam svega ovoga pa me gleda izbezumljeno. "Šta?" pita. "Mislim da si mi previše drag" ponovim opet, ali on i dalje izgleda isto. Sve mi se čini da će otići po Matta kako bi mu preveo moje riječi. Zadržim ga pa uzmem njegovu ruku u svoju. "Drag si mi" kažem čisto. "Zbog toga moram otići. Nisam dovoljno dobra za tebe i tvoju braću koji su mi isto tako mnogo dragi. Previše ste mi dragi da bih ostala." "To nema nikakvog smisla" kaže. Da, to nema smisla. Ali on ne zna odakle ja dolazim. On ne zna koliko me ljudi traži i zbog čega. A kada dozna-što ne sumnjivo hoće-tada će da me mrzi jer mu nisam prije rekla. "Večera, zajedno?" pita podignutih obrva. Izgleda tako bespomoćno, ali ne bi trebao biti. Savije se malo u koljenima kako bi me mogao gledati u oči. "Večera?" ponovi kao da ga nisam razumjela. "Sastanak" kaže. "Izađi sa mnom." Odmahnem glavom. Ne bih trebalo da mi u ovako kratkom vremenu postane drag. Ali sa njim vidim mogućnosti koje nikada prije nisam vidjela. Kroz njega vidim da bih mogla imati neku vrstu povezanosti sa nekim. Pa kada bih bila neko drugi, ali


Habibi manija

Braća Reed

nisam. Tako da ne mogu. "Hvala što si dopustio da prespavam" kažem. "I za pranje veša i tuširanje. Stvarno to mnogo cijenim. Možeš li se umjesto mene zahvaliti i svojoj braći?" Njegova ruka pada sa moje i ja se osjećam kao da je neko upravo digao moje sidro i pustio me da plovim. Kimne i odlazi nazad za sto, sjeda i uzima novine pa nastavi ih prelistavati. Ne gleda više u mene, a ja osjećam takav gubitak kao da mi je neko upravo isčupao ruku iz ramena. Napustim stan pa se naslonim na zid do vrata. Ne mogu ga uvesti u svoj život, to ne bi bilo dobro za njega, ni za koga od njih. Mora ovako biti. *** Guzica mi je ponovo zaleđena iako ispod karirane mini suknje imam crne helanke. Ledeno je u prolazu podzemne pa sjedim na svojoj torbi kako bih se makar malo odvojila od ledenog betona. Ali hladnoća se penje svuda po mom tijelu. Mora biti da izgledam užasno jadno jer, ljudi bacaju kovanice u moj kofer kao da sam prosjak. Pa to i jesam, ali ipak mi ne visi oko vrata natpis na kojem piše 'Gladna sam'. Nešto malo je iza sedam sati a ja sam ovdje odkako sam napustila Loganov stan. Ruke su mi umorne i ne mogu protiv toga pa odlučim da je najbolje da se povučem. Poslovni ljudi su otišli i sa prvim znacima mraka dolaze pijanice pa se zbog toga ne osjećam sigurnom ovdje. Skupim svoje stvari zajedno sa gitarom i novcem koji sam zaradila. Sada kada je nastupila jesen postaje sve hladnije vani a ja nemam kaput. Novac bih mogla upotrijebiti ili da platim negdje sobicu za prenoćište ili da u prodavnici rabljene robe kupim sebi kaput koji će me grijati na ovom vremenu. Ako to napravim morala bih ponovo spavati u prihvatilištu, pod uslovom da imaju mjesta. Odlučujem se za kaput i prihvatilište, a sutra ću ponovo nazad u podzemni tunel. Neko zaziva moje ime dok se penjem uz stepenice tunela, okrećem se i vidim Bonea kako stoji ispod uluične svjetiljke. "Kako ide Kit?" pita me dok mu oči svrdlaju svuda po mom tijelu što me navodi da zauzmem odbrambeni stav. "Dobro" kažem brzo. "Još nešto?" On odmahuje glavom i grize usnu. "Imaš li mjesto gdje ćeš biti noćas?" pita me. Uvijek mi postavlja isto pitanje, kao da me želi zateći u nekom slabom trenutku gdje bih pristala na njegovu ponudu, ma šta god da nudi. Ne znam šta bi to moglo biti, ali znam da nije ništa dobro.


Braća Reed

Habibi manija

"Imam. Hvala na pitanju." "Uvijek Kit" kaže. Okreće se i odlazi a ja gledam kako stavlja ruku na rame nekoj curi. Izgleda kao da je u totalnom rasulu, kunem se da je to stanje koje on voli kod djevojaka. Hodam kroz grad do prihvatilišta. Znam da je Loganov posao odmah iza ugla i moram samo proviriti, ne mogu protiv toga. Nadam se da ću ga barem na kratko vidjeti, iako znam da me najverovatnije sada mrzi. Ali želim da ga vidim, kako se kreće, kako diše pa možda čak i smije. Na zgradi stoji blještava reklama na kojoj piše Reed's. Da li mu je to prezime? Paul dolazi pa mi kroz zatvorena vrata mahne. Nagne glavu u stranu dok me gleda sa malo više pažnje. Otvara vrata pa me pita: "Ulaziš li?" Odmahnem glavom. "Ne bih trebala" "Ne bi trebala,ali ćeš ući." Mahne mi rukom da uđem. "On je iza" kaže. Moje noge kao da imaju neku sopstvenu volju. Idem prema zadnjem dijelu studija dok me cura iza prijemnog stola strijelja pogledima. Vjerovatno je iza zastora pa ga pomaknem u stranu. Ne može me čuti a i okrenut mi je leđima. Ali tamo sjedi neka žena koja je gola od sruka na gore, on stoji pored dok mu je ruka obavijena oko nje, njegov dlan je na njenoj desnoj dojci. "Sranje" kažem. Osjećam se kao da me neko upravo udario u stomak. Žena na stolu gleda iznenađeno u mene i Logan se okreće u mom smjeru. Nemam drugog izbora nego da pobjegnem. Ni na šta drugo nisam mislila cijeli dan osim na ovog ovdje čovjeka, a on je sada tu sa nekom od svojih drolja. Znala sam da ima neke, ali pogled na njegove ruke kako drže jednu od njih je mnogo gori. Nemam nikakvo pravo na njega, nisam čak ni planirala doći ovdje, ali Paul me je nagovorio. Da li je znao u na šta ću da naletim? Paul mi stoji na putu dok žurim ka vratima. "Kit" kaže mi i blokira moj odlazak do izlaza. Podignem ruke kako bih ga odgurnula, nemam dovoljno zraka, u svakom slučaju nedovoljno da bih stajala i sa njim pričala. Prije nego se dočepam izlaza čujem Loganove korake dok trči iza mene. Posegne za mnom pa me uhvati oprezno, ali ipak čvrsto za lakat. Suze me peku ispod trepavica, ne znam zašto, ali plačem i ne želim da on to vidi. Podiže jedan prst da mi kaže da sačekam. Ne mogu da čekam, ako budem čekala


Braća Reed

Habibi manija

onda će vidjeti kako se raspadam. Uzima moju ruku čvrsto u svoju pa me vodi do zadnjeg dijela studija. Povlači zastor u stranu i ja vidim onu istu ženu kako i dalje sjedi na istom mjestu, samo što sada ispred svojih grudi drži komad papira. "Hi" kaže ona. On mi pokazuje na stolicu dajući mi do znanja da treba da sjednem. Odmahnem glavom. "Ne." Ponovo pokazuje na stolicu, i ja se spustim jer imam osjećaj da me noge više ne mogu držati, to je jedini razlog. Okreće se prema ženi pa joj skida papir sa grudi. Tetovira njene bradavice. Pogledam u stranu. "U redu je" kaže ona. "Napravio je sjajan posao i ne smeta mi što ćeš vidjeti." On joj pravi tetovažu, pa naravno. Odjednom je sav vazduh izbijen iz mojih pluća. Gledam preko njegovog ramena kada završi sa ubodima. On ne tetovira njene bradavice, ova tetovaža je zapravo njena bradavica. Koji đavo? "Dvostrana amputacija dojke" objašnjava mi ona. "Logan radi pacijentima mastektomije besplatno tetovaže." Ispravi svoja leđa: "Šta misliš?" Izgledaju tako stvarno, kao prave bradavice. Sjenčenje po vanjskom rubu izgleda odlično a areolu je napravio sa jednostavnim velikim ubodom. Ali nema ništa jednostavno na ovome. Ovo je umjetnost. Boja je slična sjenkama njenih usana i ja ne mogu vjerovati da izleda ovako stvarno. "Wow" kažem. Jer šta drugo reći? Lijepe bradavice? Lijepe grudi? "Ovo je nevjerovatno." Logan joj pridržava ogledalo dok ona gleda sad u jednu sad u drugu dojku. "Odlične su!" zaskviči. Zabacuje ruke oko njegovog vrata dok se meni smješi preko ramena a on je čvrsto grli. On se odmakne malo pa se sagne i spusti nježan poljubac na gornji dio iznad njenih grudi. Njene oči se ispune suzama a i moje takođe. "Ovo ću svima da pokažem" kaže ona. Drži papir ispred sebe dok odlazi u prednji dio studija. Cura za prijemnim stolom dolazi do nje kako bi se divila a Paul gleda čini mi se svugdje osim u njene grudi.


Braća Reed

Habibi manija

Radnja je prazna i nema nikoga, ali mislim da je ne bi omelo ni da je puna. "Željela je da se ponovo osjeća seksi" kaže mi on tiho pa navuče zastor kako bi bili iza. "Ovo si prelijepo uradio" kažem pa ne znajući šta dalje lupkam koferom od svoje noge. Stvarno je nevjerovatno kako izgledaju kao prave, sjene i boje i veličina koja odgovara njenim novim bradavicama-odlično. "Trebalo joj je to" kaže pa ponizno slegne ramenima. Ona upada iza zastora pa navlači svoju majicu preko sebe i uzima novac iz torbe. "Nemam mnogo" kaže ona. On odmahuje glavom i gura joj nazad novac u torbu. "On to neće uzeti" kažem joj. Gleda prodorno u mene: "Ko si ti?" "Niko." Ona kimne glavom, poljubi Logana u obraz, meni mahne i odlazi. Počne skupljati svoj pribor pa zaškilji u mene. "Zašto si ovdje?" Otvorim usta, ali ništa pametno mi ne pada na pamet pa ih opet zatvorim. On stoji naslonjen bokom na sto i prekriženih ruku na grudima. "Da li te mogu pozvati na večeru?" ispalim. Nemam pojma odakle je to došlo, ali rekla sam. "Da" kaže on i nasmješi se.


Habibi manija

Braća Reed

9.Logan "Šta želiš jesti?" pitam kada izađemo iz radnje. Kit je pitala Paula da pođe sa nama, ali je on vjerovatno vidjevši molbu u mojim očima odbio ponudu. Treba mi malo vremena sa njom, nasamo. Želim sa njom na sastanak, ali tehnički je ona mene pozvala, iako joj nikada ne bih dozvolio da ona plati. Nikada. "Svejedno mi je" kaže sliježući ramenima. Postane mi jasno da nemam pojma šta voli jesti pa pokažem na jedan restoran iza ćoška, blizu moga stana. "Italijanska?" Ona se smiješi i kimne. "Nisam vjerovao da ćeš se vratiti" kažem dok joj pridržavam vrata na ulaz u zamračeni restoran. Konobarica nas vodi do stola u ćošku restorana i Kit sjedne na stolicu preko puta mene. "Bolje da nisam." Spusti svoju gitaru ispod stola pri tome udarajući u moju nogu. "Izvini" kaže. Da li se izvinjava što me je udarila koferom od gitare u koljeno ili što me je jutro ostavila? "Šta si radila danas?" pitam je. Pravi neku grimasu pa pokaže na svoju odjeću. "U tunelu za podzemnu, svirala." "I kako je išlo?" Slegne ramenima. "Bilo je hladno. Dupe mi je i dalje smrznuto" prizna. U glavi mi se upravo stvara slika kako joj pomažem da ugrije svoje dupe. Jutros sam imao priliku vidjeti te čvrsto oblikovane polutke. "Šta?" pita. "Ništa" kažem, ali mi jedan cerek pobjegne sa mojih usana. "Šta je toliko smiješno?" pita ona i naginje glavu u stranu. Odmahnem glavom.


Braća Reed

Habibi manija

"Misli su mi malo odlutale ako baš želiš znati" priznam. "Oprosti neće se ponoviti. Molim te nastavi" dam joj znak da priča dalje. "Mislio si na moju guzicu" kaže ona cereći se. Vrućina oblije moje obraze. Tako je prokleto lijepa. Konobarica dolazi do našeg stola pružajući nam jelovnike. "Dobrodošli. Želite li čuti koji su naši specijaliteti?" pita ona. Trepće prema meni i pokušava privući moju pažnju, a ja namjerno ne gledam u nju. Kit kimne kako bi joj odgovorila na pitanje. Nabraja nekoliko specijaliteta sa jelovnika i njihove cijene a ja vidim kako Kit broji novac ispod stola. Nema šanse da joj dozvolim da ona plati hranu. "Šta vam mogu donijeti za piće?" Kit podiže upitno svoju obrvu a ja joj gestom na licu odgovaram da sam je razumio i da ću uzeti isto što i ona. "Pivo?" pita. Kimnem joj i konobarica odlazi od nas. Otvorim svoj jelovnik, ali ona ne otvara svoj. "Znaš li već šta ćeš naručiti?" pitam je. "Šta ćeš ti uzeti?" pita me i smmiješi se. Otvorim jelovnik ispred nje pa pokažem na prvo slovo odmah na vrhu. Ona nabere nos. "Viđam nekoga ko me uči čitanje." Ona na to zatvara svoj jelovnik. "Vjeruj mi, to su već pokušali i mnogo bolji ludi." "Ko je pokušao?" pitam. Usnama obuhvati vrh slamke pa otpije malo od svog piva. "Bolje pitanje je, ko sve nije pokušao. Odvođena sam u specijalne ustanove, kod najboljih terapeuta koji su mislili da mogu otvoriti moj mozak, ali nikome od njih nije uspjelo." Ne izgleda ljutito zbog toga, samo malo iznervirano. Otvorim ponovo jelovnik, samo zato što sam radoznao. Pokažem ponovo ono isto slovo. "Šta znači ovo?" pitam je. Pogleda na dole pa zatvori jelovnik. "Poznajem slova" kaže. Izgleda kao da mi stvarno želi objasniti, a ja stvarno to želim saznati. "Znam slovkati slova, znak kako se svako slovo zove i šta znači, ali kada su


Braća Reed

Habibi manija

poredana na papiru tada mi postane teško" slegne ramenima. "Ne očekujem od tebe da to razumiješ" kaže i gleda svugdje osim u mene i poželim da je nisam ovako daleko navodio. "Znači, poznaješ slova i u tvojoj glavi znaš kako ih čitati?" pitam i malo mi je to čudno. "Uvrnuto, jel'da?" smije se, ali osmjeh joj ne dopire do očiju. "Disleksija je stvarno zajebana." Konobarica dolazi i stavlja korpicu sa hljebom na sredinu stola, Kit grabi jedan komad a ja se pitam da li je danas uopšte jela. "Jesi li odlučio šta želiš?" pita me konobarica i ja joj pokažem na 'Piletina Parmigiana'. Kimne glavom, ali me posmatra nekako smiješno, vidi da nešto ne štima, ali vjerovatno je samo fascinirana sa mnom. "Šta je dobro?" pita Kit. To isto je pitala i kada smo bili u zalogajnici prošli put. Valjda joj je tako lakše. "'Piletina Parmigiana' je super" kaže i smješi se ka meni. Kit i nije baš oduševljena s tim. "Ali 'Alfredo' je moj favorit." Kimnem prema Kit potvrdno a ona se smije. "Dobro, ali ako moje ne bude ukusno onda ću uzeti tvoju piletinu" upozorava me. "Ja ću uzeti 'Alfredo'" kaže konobarici. Uzima zalogaj hljeba i jedna joj mrvica ostane na usni, želim da se nagnem i uhvatim tu mrvicu sa svojim ustima, ali ne usuđujem se, jer došao sam kako bih večerao sa njom i ako budem previše navalentan ona će pobjeći. "Jesi li danas uopšte nešto pojela?" izbije iz mene. Ona se crveni dok klima glavom i ja znam da laže. Gurnem korpicu sa hljebom pred nju. "Jedi" kažem. Uzima još jedan komad, žvaće ga polako i posmatra me. Lice joj se opusti kada progovori: "Ono što si danas napravio za onu ženu u Tattoo radnji..." Kimnem kada se ona zaustavi, misli na tetovažu sa bradavicama. "To je bilo nevjerovatno i prelijepo. Gdje si naučio to raditi?" Slegnem ramenima. Ne sjećam se da sam naučio, jednostavno znam da sam to mogao crtati. A kada već znam crtati znači da znam i tetovirati. "Mislim da joj se mnogo svidjelo" kažem jednostavno. "Zajebaješ me?" lupi šakom od sto. "Bila je totalno obuzeta! I ispale su stvarno prelijepe, prava umjetnost. Da li mogu vidjeti tvoje tetovaže?" pita zastajkujući. Imam kaput na sebi pa ga moram prvo skinuti kako bih joj pokazao svoju


Braća Reed

Habibi manija

umjetnost. Većinu od toga sam sam nacrtao a moja braća ih istetovirala. Skinem kaput pa pružim ruku preko stola sa dlanom okrenutim na dole. Ona se naginje kako bi što bolje vidjela. Imam urađen full sleves (cijeli rukav) što znači da sam tetoviran od vrata pa sve do zglobova mojih šaka. Lagano prstom prelazi preko usana na mojoj ruci, dlačice na mojim rukama stoje uspravno od tog dodira, ali se pretvaram da ne primjećujem. "Zašto imaš ovo ovdje?" Pokažem na svoju drugu ruku. "To je nešto što je moja majka uvijek govorila." Čelo joj se nabere dok posmatra krst na mojoj drugoj ruci. "Iz tvojih usta u Božije uši" objasnim joj. "U mom slučaju nema velikog razmaka od mojih usta i Božijih ušiju, zbog toga su svako na drugoj ruci." "Viđaš li često svoju majku?" pita me. Još uvijek jede svoj hljeb, i dobro je to, jer želim da nastavi jesti kako bih mogao pričati sa njom. Odmahnem glavom. "Umrla je prije par godina." "Oh." Prestane žvakati pa proguta. "Mnogo mi je žao." Slegnem ramenima, bio je to usrani sudar. "A tvoj otac?" pita. "Otišao je nedugo nakon mamine smrti" objasnim joj. Ovaj dio je uvijek težak. "Mislim da mu je jednostavno bilo previše nas." Nasmijem se, ali nije zapravo nimalo smiješno. "Znači samo ste ti i tvoja braća?" pita. Kimnem. "Paul je preuzeo svu odgovornost za nas kada nas je otac napustio. Morao je napraviti tako inače bi nas razdvojili." "Wow." To je sve što kaže, samo wow, izgleda kao da je ostala bez riječi. "Izašli smo na kraj s tim" objasnim joj Ne želim da me sažalijeva. "A ti? Gdje je tvoja porodica?" Ali ona odmahuje glavom. "Ne" kaže. "To nije fer" kažem joj. Podigne jedan prst u zrak, kao što ja njoj uvijek radim.


Braća Reed

Habibi manija

"Znam da nije fer, ali je bolje da ništa ne znaš" kaže. "Bolje za koga?" pitam je i malo me ljuti što ima tajne. Naravno ima svako pravo na to, ali to se meni ne mora sviđati. "Moja situacija je teška" kaže. "I ne mogu ti je objasniti." Gleda ponovo u moje tetovaže, oči joj putuju po njima, ima ih previše da bi se moglo izbrojati. Moram da joj pokažem njenu. "Moram ti nešto pokazati" kažem. "Ali se plašim da ćeš biti ljuta zbog toga." Odjednom se ukoči. "Zašto? Šta je u pitanju?" Okrenem svoj zglob pa pokažem na tetovažu na unutarnjoj strani zgloba. Ovo sam mjesto čuvao za nešto posebno. Naginje svoju glavu u stranu i sav vazduh iz pluća joj izađe napolje, osjetim ga kako prelazi preko moje ruke. "Ovo je moja tetovaža" kaže. Uzima moju ruku u svoju pa je podigne do svog lica. "Jesi li ljuta?" pitam. Posmatra me prodorno, mene pa tetovažu, svaki detalj pomno proučava. Ruka joj drhti dok drži moju. "Promijenio si je. "Imao sam osjećaj da ti je potreban neki izlaz." Istetovirao sam to na svom zapešću jer sam bio fasciniram tajnama. Ovo je umjetnost, a ja cijenim umjetnost u svim njenim oblicima. Proguta teško dok joj se oči pune suzama, odmiče se koliko može a onda ustane i otrči u pravcu toaleta. Sranje. Sada sam sve zasr'o. Natjerao sam je na suze. Protrči pored konobarice koja je zabezeknuto gleda. A onda njišući svojim bokovima prilazi do mene, ali ja ustajem i idem za Kit u toalet. Ispred ženskog toaleta stanem pa pritisnem glavom o vrata. Šta dovraga čekam? Ona je unutra i plače, a ja je naravno ne mogu čuti kako bih znao da li je dobro. Sranje. Ne mogu je ovako slomljenu ostaviti unutra. Otvorim naglo vrata, ali kada se sagnem ne vidim ispod nikakve noge. Gdje je do vraga mogla otići? Gurnem svaka vrata, ali nema je. Zadnja su zaključana. Propnem se na vrhove prstiju da pogledam preko vrata. I tu stoji ona, sa rukama i glavom naslonjenima na zid dok joj leđa podrhtavaju. Ona plače. Kucam pa kažem: "Pusti me unutra Kit." Vrata se ne otvaraju pa se ponovo propnem na prste, i dalje plače. "Pusti me unutra Kit" ponovim.


Braća Reed

Habibi manija

Ona se ne pomakne, pa odem do kabine pored njene i popnem se na poklopac od wc-e školjke. Lagano zatresem zid između kabina, možda može podnijeti moju težinu i ima samo jedan način da to otkrijem. Povučem se preko zida pa polako prebacim svoje noge dole i skočim. I prije nego sam je povukao na sebe ona se nađe u mojim rukama a njene se ruke podižu i sklapaju oko mog vrata. Šmrca i cijelo joj tijelo drhti. Podignem njeno lice ka svom jer inače ne vidim ako mi nešto bude rekla. Želim da joj se izvinim, nisam očekivao da će se ovoliko potresti kada vidi. Tetoviraću nešto preko njene tetovaže ako joj to nešto znači. Srce mi se prevrće u grudima jer sam sve upropastio. "Žao mi je" kažem. Gledam na dole u njeno lice, obrazi su joj prekriveni tragovima od suza. Zaledi se pa podigne pogled na mene. Osjećam ga kao otkucaj srca u mojim grudima. Staje na svojim prstima na vrhove mojih čizama, ruka na mom potiljku privlači moju glavu ka dole. Njene smeđe oči su natečene i ona crna stvar joj ponovo teče niz obraze, ali ne marim, nikada mi prije nije izgledala ljepše. Držim njeno lice u svojim dlanovima dok joj palcima brišem suze, njen dah golica moje usne i ona se još više privija uz mene. Stoji na mojim prokletim čizmama, ali ne smeta mi, može raditi šta poželi samo da mi bude ovako blizu. "Zašto si to napravio?" pita i omiče se malo da bih joj mogao čitati sa usana. To sam joj već rekao: Mislim da joj samo treba neki izlaz. Sve što sam dodao bila je jedna ključaonica u sredini gitare, jedan jednostavan nacrt. "Ne znam" kažem joj. Želim da joj objasnim, ali ne sada. Njen dah prelazi preko mojih usana, miriše na kvasac iz hljeba i pivo. Nikada u životu nisam tako jako želio poljubiti neku curu kao sada nju. Ali ona plače i ne želim da to iskoristim. Povlači moju glavu bliže sebi pa mi ljubi jedan ugao usana, onda drugi. Ne mogu više da se zaustavim pa sustižem njene usne sa svakim njihovim pomicanjem. Osjetim kako se smješi uz moje usne kada svoje pritisnem uz njih. Zato što moram gledati u njeno lice držim oči otvorene, dlanovima sam joj obujmio glavu a prste zavukao u njenu kosu. Želim da je ljubim prokleto nježno, da je čuvam poput najvrijednijeg blaga, jer ona to i jeste. Ali ne mogu, miriše tako dobro dok je u mojim rukama i ne znam da li ikada više mogu prestati. Usisava moju donju usnu među svoje pa nježno gricka i povlači, drži oči zatvorene i osjećaj je tako intenzivan kao da upravo imamo seks. Strah me je da oči zatvorim, jer onda bi ovo moga biti samo san kada ih ponovo otvorim.


Braća Reed

Habibi manija

Sagnem svoju glavu kako bih još više pritisnuo svoje usne uz njene, mekana je i topla u mojim rukama i sva od glave do pete pristisnuta uz mene. Kit povlači moju majicu iz pantalona i ja podignem ruke kako bih joj olakšao. Njene ruke prelaze preko moga torza što me na momenat sledi. Podignem je i stavim njene noge oko svog struka dok joj guzu pridržavam dlanovima. Pritisnem je uz zid na šta se ona nasmije, osjećam njen smijeh kao nježno podrhtavanje na njenom vratu. Ruke joj klize po mojim grudima i još uvijek je ljubim nježno i strastveno. Njen jezik je pritisnut uz moj dok duboko klizim u njena usta. Ovo je prvi put da u nekom obliku ulazim u njeno tijelo i želim da idem polako, da uživam u svakoj sekundi. Postaje vrela u mojim rukama dok se proteže kako bi se još više pritisnula uz mene. Odjednom zaustavlja svoje ruke na mojim grudima i povlači usne od mojih. Koristim priliku da uzmem zraka jer se osjećam kao da sam upravo pretrčao 5 km, čak imam i bolove ispod rebara. Ona podiže moju majicu i prstima prelazi preko mojih pirsinga. Izdižem, ona je radoznala i ja volim što uzima vremena kako bi me posmatrala. Izgleda koncentrisano dok sa donjom usnom između zuba proučava moje bradavice. Palcem povučem njenu usnu kao što sam i prije činio, ali ovaj put se sagnem pa uzmem tu istu usnu u svoja usta i nježno je počnem grickati. Vrti moje pircinge vrhovima svojih prstiju i ako ubrzo ne prestane sa tim navest će me da se počnem nepristojno ponašati. Povučem svoj gornji dio tijela nazad pa zakopam svoju glavu u pregib njenog vrata. Ova žena me je kompletno razuzdala. Osjetim vibracije teškog lupanja o metalna vrata kabine i zaledim se. Kit pogleda na gore pa kaže: "Samo trenutak." Dišem teško kao da jedva mogu doći do zraka, ali uspijevam nekako da je spustim na noge kada ih skloni sa mog struka. Otvori vrata pa izađe iz kabine brišući svoje od suza umrljano lice. Tip koji je lupao na vrata gleda zapanjeno u nju, jer je do maloprije jako plakala i trenutno izgleda prilično uznemireno. Treba mi minuta kako bih se doveo u red pa zatvorim vrata kabine i pustim nju da priča sa njim. Posegnem na dole kako bih namjestio kvrgu u hlačama, moram prebaciti majicu preko jer mi kurac izviruje preko prvog dugmeta na hlačama. Sranje. Tako je dobro pristajala mojim rukama. Naslonim se na zid kako bih mogao normalno disati, ali to nije ono što mi treba da bih disao. Jedino što mi treba i što bi popravilo stavr je ona, treba mi da se vrati kako bi završili ono što smo počeli. Otvorim vrata pa pogledam van, ona stoji ispred lavaboa i pere lice i kada me ugleda u ogledalu nježno mi se nasmije. Stanem iza nje pa svoje ruke od pozada obmotam oko njenog struka a svoju bradu spustim na njeno rame.


Braća Reed

Habibi manija

"Žao mi je što sam te naveo na suze" kažem. Ona odmahne glavom pa govori u ogledalo. "Niko prije nije ništa slično uradio za mene". Njene oči se ponovo pune suzama a ja se kajem što sam izašao iz kabine, ako treba vratit ću se ponovo unutra samo da ona prestane plakati. Ali neću je ostaviti dok je u ovakvom stanju, toliko je sigurno, neću je napustiti pa nek bude šta biti mora. "Ključaonica?" pitam. Nasloni svoja leđa na mene a ruke stavi na moje ruke. Kimne glavom pa toalet papirom obriše ostatke crne šminke ispod očiju. Lice joj je cijelo umrljano, ali meni nije nikad bila ljepša i na djelić sekunde djeluje kao da ništa ne skriva od mene. "U trenutku kada sam ugledao nacrt za tetovažu znao sam da ga moram promijeniti. Oprosti mi što sam tvoje umjetničko djelo oskrnavio." Mogla bi napraviti mali ustupak prema meni, ali imam osjećaj da to neće učiniti. "Savršeno je" kaže pa podigne moju ruku sa svog struka i gleda u moj zglob. "Savršeno je" ponovi. "Ne znam kako bih izrazila ovo što upravo osjećam." Ja sam ovdje onaj koji ima problema sa oštećenim sluhom, ali sada je ona ta koja ne zna kako da se izrazi? Smijem se pa joj sklonim kosu sa vrata i poljubim na to mjesto. "Ne moraš ništa reći" šapnem joj. Ona se okreće i uzima moje lice u svoje dlanove, nježno prelazi preko moje brade od tri dana. Uzmem njene ruke u svoje pa ih vodim do svojih usana ljubeći svaki njen prst ponaosob. Gledam u nju dok otvaram usta kako bih joj postavio pitanje koje moram da postavim. "Kako ti je ime?" pitam je. Ona se ukoči, kao da je odjednom neki nevidljivi zid između nas iako je držim u naručju. "Ne" kaže. Imam osjećaj kao da me je udarila u utrobu, pustim je pa koraknem unazad. "Zašto ne?" pitam. "Jednostavno ne mogu" kaže. Kimnem i napustim prostoriju dok mi noge podrhtavaju. Konobarica mi uputi pogled dok sjedam nazad za naš sto. Kit je i dalje u toaletu i pitam se da li će ikako izaći iz njeg. Gitara joj je još uvijek ispod stola, pa pretpostavljam da hoće, jel' tako?


Habibi manija

Braća Reed

10.Emily Cijelom svojom težinom naslanjam se na umivaonik. Puls mi tako glasno udara da ga u sopstvenim ušima mogu čuti. A kada udahnem grlo me zapeče kao da ga je neko stavio pred otvorenu vatru. Možda jeste to to što je on učinio ili je sve dijelove moga tijela pokidao i sada moje tijelo mora da poradi na tome da se ponovo sastavim. Bilo kako bilo osjećam se kao da me neko pocijepao na dva dijela. Tu je taj jedan dio koji Loganu želi sve dati što poželi, to je onaj dio koji mu želi otvoriti svoju dušu i ispričati sve probleme. On bi ih udahnuo u sebe i izdahnuo i sve moje brige nestale bi kao u 'Zelenoj milji'. Znam da bi on to učinio, ali moji problemi preveliki su za njega. Živog bi ga pojeli, a to ne smijem dozvoliti. A onda postoji drugi dio koji zna da trebam bježati. Moram ga ostaviti prije nego ga povrijedim. Jagodicama svojih prstiju prelazim po usnama, crvene su i nadražene od njegovih poljubaca. Nikada prije nisam bila tako ljubljena, niti jedan muškarac prije njega nije tako ljubio. Bilo je tako vrelo kao das mo vodili ljubav. Ni jedan muškarac nije ni pokušao u mene se utisnuti, ne dodirujući niti jedan dio moga tijela, osim usana. Logan je to učinio. Moram sada izaći, svoju gitaru pokupiti i pobjeći glavom bez obzira. To je jedino fer što mogu učiniti, ali on je tetovirao tu tetovažu na unutrašnjoj strani svoga zgloba. Sam sebi stavio je moj žig, ali ga je izmjenio. Suze mi preplave oči, potiskujem ih nazad i papirnim ubrusom brišem razmrljani lajner pod očima. Izgledam kao rakun. Šmrćem tako glasno, da nije čudo kada me menadžer restorana ugleda, kao da mi je potrebno svo sažaljenje ovog svijeta. Objasnim mu kako mi je bliska osoba preminula, pa zbog toga izgledam ovako, a ustvari sam jedina ja koja je umrla. Kada sam otišla od kuće, umrla sam Volim mirni svijet koji sam sebi stvorila ovdje, znam šta mogu očekivati, pa i očekujem da se sa životom nosim sama. Ali sada Logan narušava moj skoro savršeni svijet.. Dugo vremena nisam osjećala nikakvu nadu, a sada je osjećam i to nije dobro. Odgurnem se od lavaboa pa prođem prstima kroz svoju kosu, njegove ruke su je skroz zamrsile pa izgledam kao da sam je sušila u sušilici za veš. Moram se i protiv


Braća Reed

Habibi manija

svoje volje nasmijati. Idem nazad do našeg stola gdje on sjedi i jede komadiće hljeba, posmatra me dok se spuštam na stolicu i naslanjam leđima na naslon. "Jesi li okey?" pita me. "Sve je u redu." kažem. Stisnem oči dok u sebi pronalazim prave riječi kako bih mu objasnila. On uzima moju bradu između svojih prstiju kako bih ga pogledala. "Ne moraš mi ništa objašnjavati" kaže. Odmahnem glavom, riječi su mi već na vrh jezika, ali ne pronalaze put preko mojih usana. "Želim nešto da ti kažem" počnem, a onda ustuknem ujedajući se za unutarnju stranu svog obraza. Konobarica dolazi i stavlja dva topla jela ispred nas, dospe još točenog piva u naše krigle pa se udalji. Logan gleda u svoje jelo sa smješkom, uzme zalogaj od svoje piletine i izgleda sretno, sa viljuškom pokaže na moj tanjir. Ne želim sada da jedem, želim da ovo rasčistimo sada. "Samo sam sretan jer si ovdje" kaže dok ja punim svoja usta sa 'Alfredom'." "Uplašio sam se da ćeš pobjeći." I ja sam se plašila da ću pobjeći, i vjerovatno ću to uprkos svemu i učiniti. Okrećem svoju viljušku u brdu tjestenine pa je podignem napunjenu ka njemu. "Hoćeš li probati moje?" pitam ga. Na jedan trenutak njegove plave oči zasjaje, pa se naceri i nagne naprijed. Kada su mu usta napunjena nagne se nazad i polako žvaće. "Tvoje je bolje od moga" kaže. Stavim svoju viljušku u njegov tanjir, ceri se, ali me ne zaustavlja. "Moje je bolje od tvoga" potvrdim mu. Slegne ramenima pa se nasmiješi. "Jedi" kaže. Jedemo u tišini, toliko puta ukradem sa njegovog tanjira da u šali podigne svoju viljušku u mom pravcu kako bi se odbranio. Ali hranim ga isto tako i sa svojim jelom, uživam u vremenu provedenim sa njim, isto tako uživala sam u vremenu koje smo proveli u ženskom toaletu. Kada konobarica dođe kako bi odnijela naše tanjire, malo fali da joj zatražim ostatke za ponijeti. Jer možda sutra neću imati šta za pojesti, a i mrzim kada se hrana baca. Uostalom u prihvatilištu nema prostora gdje bih mogla držati ostatke, ako uopšte i bude bilo mjesta u prihvatilištu, jer vjerovatno je opet puno.


Braća Reed

Habibi manija

Sto je pospremljen i konobarica se vraća sa našim računom, krenem da ga uzmem ali me on zaustavi. "Ne" kaže odmahujući glavom. "Ali ja sam htjela da platim" požalim se. Ponovo odmahne glavom: "Ne." Uzme kreditnu karticu, stavi je uz račun i gurne do ivice stola. Posegnem za njegovom rukom a on se na trenutak ukoči, ali onda se sabere. Okrenem nježno njegovu ruku pa pogledam unutarnju stranu njegovog zgloba. Primjeti se da je friško rađena tetovaža, siva je i naborana i podsjeća malo na Fruit Loops. Ali crtež je prepoznatljiv. "Volim ovo" kažem. "Hoćeš li je jednog dana tetovirati na mojoj koži?" pitam ga. Želim istu ovakvu, želim i ključanicu. "Koliko će koštati?" "Za tebe ništa" kaže. "Neću ti dati da radiš besplatno". On se smiješi. "Neću ti dozvoliti da je platiš" kaže. "Radiš li često tetovaža kao danas?" Obrve mu se skupe, kao da ne zna o čemu pričam. Pokažem na svoje grudi, a onda moje obraze oblije val vrućine kada on pogleda u njih cereći se. "Oh" kažem pa zabijem glavu u svoje dlanove. On mi makne ruke sa lica pa pita: "Šta?" Mora da misli kako sam nešto rekla dok sam skrivala svoje lice. "Ništa" kažem odmahujući glavom. "Ne radim ih često, samo s vremena na vrijeme. Daju moje ime u centru za rak." "I ne dozvoljavaš im nikada da plate?" On odmahne glavom. "Ne mogu, oni to trebaju." "Pa koliko grudi dodirneš za jedan dan?" pitam. "Nekoliko" kaže cereći se. "Stvarno?" On ponovo kimne. "To je omiljeno mjesto za tetovaže, čak iako se ne radi o novoj bradavici" lice mu postane crveno i mislim da mu je malo neugodno. Naša diskusija o bradavicama podsjeti me na to, šta smo maloprije radili u toaletu.


Braća Reed

Habibi manija

Kada su moje ruke prelazile preko njegovih grudi, otkrila sam njegove pirsinge, ali mi ih nije pokazao. "Koliko pirsinga imaš?" pitam ga. Počne brojati na prste pa na broju sedam stane. "Sedam? Gdje?" Pokaže na obje svoje bradavice, na uši pa na ušne školjke, a onda njegov pogled ode dole između njegovih nogu. Ne smješi se i oči mu se suze, kao da čeka na moju reakciju. Udišem snažno vazduh pa se skoro zagrcnem sa njim. "Tu, dole?" prošapućem praveći grimasu dok se uglovi mojih usana trzaju. On kimne pa uzme gutljaj svoga piva. "Je li boljelo?" pitam i odjednom imam želju da ih sve pregledam. On slegne ramenima. "Možeš li meni napraviti jedan?" pitam ga, pa onda dodam brzo: "Ne danas, i ne u skorije vrijeme, jer nemam novac da platim." "Gdje bi ga željela imati?" pita me. Imam rupice samo na svojim ušnim resicama i nikada nisam razmišljala o tome, da stavim pirsing na svoje tijelo. Bradavice mi se ukrute na samu misao o tome. "Je li boljelo na tvojim bradavicama?" pitam šapćući, a onda mi postane jasno da ne razumije zbog toga što mi ne može čitati sa usana. "Malo boli, na početku, ali ne drži dugo. Kao i kod ostalih pirsinga." Ne mogu prestati misliti na njegov pirsing dole, ponovo se crvenim u licu. "Napraviću ti pirsing gdje god želiš" kaže i ovaj put i on se crveni. Zatvori oči pa duboko uzdahne. Kada otvori oči, zapravo samo jedno oko, kaže oprezno: "Svugdje." Gleda ponovo u moje grudi pa pređe jezikom preko usana. "Izbor je tvoj." Odjednom sam znatiželjna: "Praviš li mnogo od tih?" ne znam zašto mi ovo ne da mira. "Od tih.. tu dole?" On slegne ramenima. Ne sviđa mi se ideja da on dodiruje intimne zone drugih. Uopšte mi se ne sviđa. Iako, ideja da dodiruje moju intimnu zonu.. Pomaknem se na svojoj stolici što ga navede da podigne jednu obrvu. "Šta je bilo?" pita me cereći se. Odmahnem glavom grizući svoje usne. "Može li svako dobiti takav pirsing?" pitam ga pokazujući na svoje krilo, ne znam ni kada sam postala tako odvažna po tom pitanju, ali jednostavno sam znatiželjna.


Braća Reed

Habibi manija

"Većina ljudi može" kaže igrajući se sa posudom za sol. "Morali bi provjeriti koja vrsta pirsinga bi tebi najbolje odgovarala." Samo pomisao na to kako on provjerava tamo dole čini da moje lice obuzme plamen. Gurne pivo ispred mene pa kaže: "Pij prije nego sad ovdje padneš u nesvjest." Ceri se, a ja nikada još nisam vidjela takvo samopouzdanje u pogledu nekog muškarca. Sva neugodnost od maloprije je nestala i on uživa što me je doveo do toga da se meškoljim na svome mjestu. "Postoje li različite vrste za to?" moje riječi jednostavno ne žele elegantno izići iz moji usta. On kimne pa posegne za mojom rukom, nježno mi palcem prelazeći preko zapešća. "Postoji toliko različitih vrsta, kao što postoje i razne vrste žena." "Imaju li nešto kao svoju svrhu?" dišem duboko. "Ponekada, da" ceri se pa uzme gutljaj svoga piva. "Neki ljudi vole samo ideju o tome, drugi ipak vole da se zabave sa tim." "Da se zabave sa tim?" zagrcnem se. I dalje me nježno miluje palcem po zapešću, može isto tako da me miluje i dole gdje bi bio pirsing, jer moje tijelo se upravo cijelo trese. Nagne se bliže meni pa progovori jako nježno: "Usne, jezik, prsti." Ponovo lizne svoje usne. "Zubi." Podigne obrvu. "Mogu još nabrojati ako želiš." Dignem ruku u zrak. "Ne, hvala" jer ako nastavi nabrajati postoji mogućnost da momentalno sagorim u plamenu. "Neki drugi put" kaže pa upetlja svoje prste sa mojima. "Plašiš me" kažem mu. Ukoči se i otrgne svoju ruku od mene. "Ja? Zašto? Kako?" pita nagnut naprijed. Zabrinut je, toliko je sigurno. Želim da ispravim grešku koju sam napravila. "Imam sve te osjećaje za tebe" kažem. Nasloni se nazad pa sa rukom na grudima ispusti olakšavajući uzdah. "Oh, kako si me uplašila. Pomislio sam da sam te sa svojim seksi govorom uzrujao" odpuhne. "Nisi me uzrujao. Ali činiš da želim stvari koje ne mogu imati." Eto ga, priznala sam. Želim njega, želim sve te stvari koje dolaze sa njim, ali ne mogu to imati.


Braća Reed

Habibi manija

"Imam osjećaj da ti moram nešto reći" kaže. Razmišlja o sledećim riječima kao da su neki teški teret kojeg mora nositi. "Okej" kažem neodlučno. "Želim te više nego vazduh koji dišem" kaže a moje srce počne preskakati poput igle za tetoviranje. Otvorim usta kako bih nešto rekla, ali on podigne onaj prokleti prst u zrak. "Ali ne mogu da upravljam svojim osjećanjima, ne kada ti ni ime ne znam." Udahne duboko dok čeka da sada ja nešto kažem, ne znam ni šta, i ne bih znala šta reći sve i kad bih mogla. "Želim da te odvedem u krevet, a onda seks cijelu noć" dobaci mi cereći se. "Usne, jezik, zubi, prsti." Napravi pokret kružeći rukom po zraku. "Trebam li nastaviti, ili razumiješ šta hoću reći?" Kimnem, razumijem. Nagne se naprijed ka meni pa rukom uzme vrh moje brade kako bi mi zatvorio usta, njegovi dodiri su nježni. "Želim da ti radim stvari koje ne možeš ni da pretpostaviš" njegove plave oči su tamne a zjenice proširene i velike. "Ne znam" kažem zamišljajući sve te stvari koje bi mi radio. Klitoris mi toliko pulsira da stisnem noge kako bih ublažila taj osjećaj, ali ne pomaže. "Želim cijelu da te poližem i tako navedem da vrištiš moje ime i kuneš se da si vidjela Boga. Ali više od svega toga želim da imaš povjerenja u mene. A to nemaš, još uvijek. Možda hoćeš jednog dana." Dišem teško kao da sam upravo pretrčala cijeli kilometar. "Imam povjerenja u tebe" kažem. "Ne, nemaš" odmahne glavom sa smješkom a moje srce preskoči još jednom. "Ali možda hoćeš, jednog dana." Konobarica dolazi i donosi naš račun. Preda Loganu olovku i vidim kako je na dnu papira napisala svoje ime i broj telefona. On uzima papir i cijepa taj dio pa joj ga preda tresući glavom i naginjući je ka meni. Ona izgleda razočarano dok istura svoju donju usnu. Gledam u nju trepčući. "Mrzim kad kojekakve drolje pokušavaju mom dečku da utrpaju svoje podatke" kažem. Logan se zagrcne i zakašlje u svoju pesnicu. Konobarica napravi korak prema meni, ali Logan staje između nas. To je dobro, jer želim ovu drolju da rastrgam. "Jesi li spavao sa njom?"


Braća Reed

Habibi manija

On je pomno pogleda: "Mislim da nisam" kaže tiho na moje uho. Spavao je sa toliko žena da ih čak ne može ni raspoznati? Ona se mrzovoljno povlači dok se Logan smije. "Nisi trebala da je nazoveš droljom" kaže kroz smijeh. "A kako sam, molim te lijepo, trebala nazvati ženu koja daje svoj broj muškarcu dok on drugu drži za ruku?" pitam ga. "I nisi me trebala nazvati svojim dečkom" kaže gledajući postrance u mene dok otvara vrata od restorana. "Žao mi je" počnem. "Nisam trebala to reći,ali samo sam željela da ode." A i htjela sam da obilježim svoju teritoriju, iako nemam pravo na to. Ispod ulične rasvjete pogleda u mene. "Nisi trebala to reći jer mi tako daješ nadu" kaže. Ne mogu da progovorim, ni jedan jedini ton ne izlazi. "Pođi sa mnom kući" kaže. Odmahnem glavom a on uzdahne teško. "Već znaš kako će se ovo odvijati." "Ne bih trebala" i stvarno ne bih, ali stvarno. "Dobro" kaže. Sagne se pa me ponovo kao i noć prije prebaci preko ramena, samo što je ovaj put njegov dlan ispod moje suknje na mom dupetu umjesto da me drži za stražnju stranu noge. Dlan mu je vreo i pritisnut uz moje gaćice. Ne mogu ništa da mu kažem jer me neće čuti, pa tako ostanem visiti na putu do njegovog stana i cijela četiri sprata na gore. Otvara vrata pa uđe unutra. Njegova braća su tu i gledaju prema nama, Sam i Pete se kikoću, Paul im dobaci jedan pogled dok Matthew trese glavom. Logan me spusti dole, očigledno danas nisam nikakva atrakcija za njih. "Hi" kažem oprezno. "Hi" odgovore svi, ne ustaju i ne trče ka meni čak ni kada me Logan postavi na moje noge. "Ponovo si tu" kaže Matthew dok ustaje i odlazi do frižidera. Danas izgleda bolje, nije više onako zelen. Sam odlazi do kuhinje a Paul ga zgrabi prije nego uzme pivo, umjesto toga mrmljajući uzme Colu. Logan mu nešto pokaže a Pete mu navede ime filma kojeg upravo gledaju. Jedan je od onih za koje nisam nikada čula. Logan pokaže na televizor pa na mene pitajući me tako da li sam gledala taj film. Odmahnem glavom. On uzima moju gitaru pa je položi na pod, posegne za mojom rukom pa me nježno


Braća Reed

Habibi manija

povuče prema kauču. Sa svojim koljenom gurne Samove i Peteove noge kako bi se pomaknuli, jedva ima mjesta za njega a kamoli i za mene. "Idem se tuširati" kažem. Ali on sjedne, povuče me na svoju stranu pa položi ruku oko mog ramena. Matt mi dobaci pogled koji ne razumijem. Jesam li učinila nešto što ga je uvrijedilo? Ali Logan pogleda dole u mene, nasmiješi se i poljubi me u čelo. Matt ustane i odlazi u svoju sobu, još mi jednom dobaci isti pogled koji razumijem samo kao upozorenje.


Habibi manija

Braća Reed

11.Logan Zaspala je uz mene sklupčana. Odjavna špica ide na televizoru a ja ne želim da se pomaknem, ne želim nju da pomaknem. Ruka gdje ona leži mi se oznojila, i njen potiljak je vlažan od toga. Zagladim joj kosu unazad a ona zatrepće prema meni sa svojim smeđim očima. "Je li se završio?" pita pa protegne svoje ruke iznad glave. Kimnem, film je završio, ali moji osjećaji za nju nisu završili, tek su počeli. Sviđa mi se da je imam tu na svome kauču, a još više mi se sviđa kako je osjećam mekanu u svojim rukama. "Dobar film" kaže Paul. Ona gleda iznenađeno u njega kao da ga nije očekivala tu. Sam i Pete su otišli u krevet čim je počela odjavna špica, Matt je takođe u krevetu. "Žao mi je što sam zaspala" kaže brišući uglove svojih usana a ja je povučem sebi kako bih je zagrlio. Povlači se brzo od mene pa pogleda sa strane u Paula. "Idem se tuširati" kaže tako da joj mogu čitati sa usana. Kimnem pa joj pomognem da ustane. Uzima svoju torbu i odlazi u kupatilo zatvarajući za sobom vrata. Bacim se nazad na kauč pa zakopam lice u dlanove. Ova će me cura uništiti,t o već sada znam, i ja ću se unatoč tome, sa svime što imam, upustiti u sve ovo. "Hoćeš razgovarati o tome?" pita me Paul. Matt dolazi u dnevni boravak pa sjedne pored mene na kauč. "I ti isto?" pokažem pa dignem rezignirano ruke u zrak dok se Matt cereka i sliježe ramenima. "Sviđa vam se, je li tako?" njihovo mišljenje mi je važno. Paul kimne, ali Matt odmahne glavom. Šta dođavola? Može li biti još više suprotno? Matt stavi svoju ruku na moje koljeno kako bih ga pogledao. "Sviđa mi se" kaže i istovremeno koristi znakove kako bi mi olakšao da ga saslušam. "Ali šta znaš o njoj?"


Braća Reed

Habibi manija

Obrve mu se skupe. "Ništa" priznam. "Ne znam apsolutno ništa o njoj." Nagnem se naprijed sa laktovima na koljenima, imam osjećaj da ne mogu disati. "Ne želi ništa da mi kaže, čak ni svoje ime." "Šta ona skriva?" pita Matt. "Volio bih da znam" naslonim se nazad. "Malo sam razmišljao i nekako mi se čini poznato" kaže Paul gledajući u zatvorena vrata kupatila. "Volio bih da je mogu prokljuviti!" "Svira svaki dan u tunelu za podzemnu" kažem slijegajući ramenima. "Nešto je više od toga" kaže Paul otresajući glavom kao da tako tjera neke lude misli od sebe. Ne moguće je da je poznaje odnekud. "Ostaje li opet preko noći?" pita Matt. Ja kimnem glavom. "Nemoj da se zaljubiš u nju" upozorava me Matt. Paul kima glavom u znak slaganja. "Jebi je i završeno" kaže on. "Ona nije takva." Paul ispusti dugi uzdah. "Nisi još uvijek s'njom spavao, ili?" "Spavao sam sa njom" pustim glavu da mi padne. "Ali sve što smo tada radili je bilo spavanje." "Ti nisi nikada pored nekoga spavao u krevetu, smotanko jedan!" kaže Paul. To je tačno. Ne od kada je moja majka umrla. Kada sam bio mali uvijek bih se ušunjao u njen krevet, uvijek je bio topao i mirisao na nju. Kada je umrla i dalje bih se šunjao u njen krevet i mirisao njen miris, sve dok Paul nije promijenio posteljinu i njenu sobu pretvorio u svoju. "Znam" kažem. Imao sam mnogo žena u krevetu, ali nijedna nije ostajala u njemu. "Upotrijebi svoj mozak" kaže Paul pokazujući na svoju sljepočnicu. "Trebao bi ga prvo imati da bi ga upotrijebio" kaže Matt udarajući svojim koljenima o moja. "Već je napola u nju zaljubljen" kaže gledajući u svoja stopala, a onda pogleda direktno u moje oči. "Ako je ne želiš više, mogu li onda ja sa njom izlaziti?" "Ona je moja" pokažem mu. Podigne ruke kako bi se odbranio od mene.


Braća Reed

Habibi manija

"Znam! Znam! Samo sam rekao za svaki slučaj, šupak jedan! Samo sam želio znati kako stojiš sa tim" udahne duboko. "Očigledno ti se ta cura i previše sviđa" odmahne glavom. "Mislim da ne namjerava ništa loše, ali brinem za tebe. Samo budi oprezan." Matt je bio zajedno sa April, ali kada je saznala da on boluje od raka prekinula je sa njim. Samoživa drolja. "Prošle noći mi je donijela kantu, kada mi je bilo loše" prizna Matt. Paulove obrve se skupe u jednu crtu. "To si bio ti što je dušu ispovraćao iz sebe?" pita ga Paul. Ovo je Mattowa druga runda kemoterapije, prva nije dala rezultate i ova je njegova poslednja šansa. On kimne. "Zašto nam nisi ništa rekao?" pitam ga. Prelazi dlanovima po svom licu. "Strah me je" prizna gledajući prvo mene u oči pa onda Paula. "Prokleto ću umrijeti" kaže cereći se, ali nema tu ništa smiješno. "Ne pravi od toga vic" kaže mu Paul ozbiljna lica. "Ne pravim od toga vic" kaže Matt. I on je ozbiljan. Paul se naginje naprijed i stisne Mattowo koljeno svojom rukom. "Moraš vjerovati da će ovaj put uspjeti, jer ako to ne učiniš onda nemaš šanse." "Vi ćete vjerovati za mene, okej?" kaže. "Jer ja sam prokleto umoran da bih to radio." Ustane i odlazi u svoju sobu zatvarajući vrata za sobom. "Kada je počeo sa priznanjem da ga je strah?" pita Paul. Slegnem ramenima. "Ovo je prvi put da sam ga ja čuo da o tome uopšte govori" gledam u Paula dok strah obuzima moje srce smrtonosnim stiskom. "On će biti ponovo u redu, jel' tako?" "Ne znam" kaže prolazeći rukama preko lica. Grabim za kutijom cigareta u džepu svoje košulje. "Prokletstvo, Matt ima rak idiote jedan" prelazi divlje rukama po zraku dok mi objašnjava, "a ti hoćeš sada da pušiš?" Istrgnem pakovanje cigareta napolje iz džepa pa ih bacim preko sobe u kantu za smeće. Paul kimne. "Hvala" pokaže dramatično i baci se nazad na kauč. "On će uspjeti, je li tako?" pitam.


Braća Reed

Habibi manija

"Naravno da hoće" kimne. Vjerujem mu, jer ne mogu da zamislim svoj život bez Matta. Ne dozvoljavam sebi da mislim kako bi on mogao umrijeti, jednostavno ne dozvoljavam. Ako Matt trenutno ne može vjerovati onda ću ja da vjerujem dovoljno za obojicu. Paul ustane pa mi promrsi kosu i prijateljski opali po glavi. Maknem njegovu ruku. "Ne brini" kaže. Odlazi u hodnik a ja udaram dlanom o dlan kako bih privukao njegovu pažnju. Okreće se dok se češe po stomaku. "Šta?" pita. "Hoću da pričam sa njom" priznam. "Da?" njegove obrve se skupe dok sliježe ramenima. "Pa pričaj onda." Želim da mu kažem za disleksiju, da zna kako ih nisam sve ove godine pokušavao preći, ali to nije moja priča. To je njena priča i ona odlučuje ko će saznati. Samo je tako teško za objasniti. Ona čini da pronalazim osjećaje koje nikada prije nisam imao, čini da želim neke stvari. "Volio bih da je možeš jednostavno jebati i izbrisati iz svog sistema. Tada bi završio sa njom i prestao željeti stvari koje ne možeš imati. Jednostavno ostavi to iza sebe." Njena vilica pada i oči joj se šire kada se pojavi. Mogu zamisliti kako grabi za vazduhom iako je ne mogu čuti, ali Paul bi trebao da čuje. On zatvara oči. "Ona je direktno iza mene, jel' tako?" pita i otvara jedno oko gledajući u mene. Kit je umotana u jedan peškir dok je drugi poput turbana na njenoj glavi. Paul se okreće prema njoj, ne čujem šta joj govori, ako joj išta govori. Mogu samo da se nadam da je jedno obično izvinjenje. Ona ga gleda samo jedan trenutak a onda se skupi i odlazi u moju sobu zatvarajući vrata. "Sranje" Paul pokaže. "Pošteno sam zajeb'o stvar." Kuca na vrata spavaće sobe. Pokuca još jednom pa posegne za bravom, ali ona je samo u peškiru i ne mogu to dozvoliti da uđe. Preskočim preko naslona kauča pa stanem između njega i vrata, pritisnem njegove grudi pa pokažem na njegovu sobu. "Moram da se izvinem" kaže i opusti lice koje je sada crveno. Nije tako mislio, zapravo jeste ,ali nekako i nije. "Nisam znao da će čuti sve to." Pokažem mu znak za 'Sutra' pa pritisnem njegove grudi i nježno ga pogurnem. Ne bih ga mogao pomaknuti sve i da hoću. Paul je ogromna mrcina, još veći nego


Braća Reed

Habibi manija

ja, i dvostruko opak. "Sutra" kažem ponovo. "Ja ću ovo popraviti, razgovaraću sa njom i reći da nisi želio da joj povrijediš osjećaje." On kimne pa frustrirano pređe preko bodlji na svojoj glavi koje on naziva Kosa. "Izvini" kaže. Kimnem pa uđem u sobu i naslonim se na vrata. Mislim da je ljuta pa očekujem da baca stvari po sobi, ili plače. Ne poznajem je dovoljno da bih znao šta da očekujem od nje. Ali ona ne radi ništa od toga. Samo stoji u mjestu i gleda me. Skine peškir sa svoje glave a kovrdže joj se prospu po ramenima. Kosa joj je skroz mokra i zapetljana. Trlja peškirom kako bi je posušila, oči su joj i dalje usmjerene na meni, ali ništa ne govori. "Nije htio" počnem. "Ja mislim da ima pravo" kaže ona. A onda podigne ruke do mjesta gdje je peškir spojen na njenim grudima, povuče i peškir pada na pod. Sa svojim malim nožnim palcem šutne ga preko sobe. Ona je apsolutno, kompletno, prelijepo, perfektno, ukusno gola. "Mislim da bi me trebao jebati kako bi me izbacio iz svog sistema. Pa naprijed, ostavi to iza sebe."


Habibi manija

Braća Reed

12.Emily Tresem se kao list na vjetru. Najradije bih sada prekrižila ruke preko grudi, ali natjeram se da stojim ovako kako jesam. Gleda u moje prste na nogama kada šutnem peškir preko sobe. Srce mi preskače kao poludjelo magare. Očekujem da počne pogledom kliziti od mojih nogu na gore. Tijelo mi se zagrije na samu misao o njegovom pogledu, ali on ne ispunjava moja očekivanja. Umjesto toga žurno odlazi do ormara odakle vadi jednu majicu pa mi je doda. Sada ipak prekrižim svoje ruke, ali samo zato da bih ga mračno pogledala. Gleda svugdje osim u mene. Uzima majicu od mene pa mi je prevlači preko glave i navlači je na dole sve dok mi ne dosegne do ispod bedara. Udalji se jedan korak od mene prisloni uz vrata pa udahne duboko. "Prokletstvo" izdahne,a onda se naceri. Provučem ruke kroz rukave pa ga pogledam prodorno. On se smije. Stvarno? Podignem jednu obrvu. "Kako molim?" Smije se u zatvoreni dlan i trese glavom. "Nije želio da te povrijedi." Savija se naprijed od smijeha, jedva dolazi do daha. Uzmem jedan jastuk pa ga bacim u njegovom smjeru. Sjednem prekriženih nogu ispred sebe na ivicu kreveta, još uvijek nemam gaćice na sebi, ali previše sam ljuta da bih sada mislila o tome. Upravo sam gola stajala ispred ovog čovjeka a on umire od smijeha. Suze me peckaju u očima. "Nije uopšte smiješno" kažem. Sjeda pored mene, uzima me za bradu pa mi okrene glavu ka sebi. "Nisam vidio šta si rekla" objasni. Njegov palac prelazi ispod uglova mojih očiju i on zabrinuto nabere obrve. "Je li Paul povrijedio tvoje osjećaje?" Odmahnem glavom i stisnem usne. Dodirne moju mokru kosu pa je prebaci preko okovratnika majice. "Tvoja kosa je još uvijek mokra" kaže pa posegne za peškirom kako bi mi posušio kosu, ali ja odgurnem njegovu ruku.


Braća Reed

Habibi manija

"U redu je, prestani" kažem. "Nije imao namjeru da ti povrijedi osjećaje" kaže on. On stvarno misli kako je Paul povrijedio moje osjećaje? Koje sranje. Paul nije povrijedio moje osjećaje, Logan je taj koji ih je povrijedio kada je odbio moju ponudu i pritom još umirao od smijeha. Posegnem u svoju torbu i izvučem jedne gaćice pa ih brzo navučem na sebe. Logan skrene pogled a ja prevrnem očima. Stajala sam gola pred njim. Zar stvarno vjeruje da mi smeta dok me gleda kako oblačim gaćice? Povučem deku sa kreveta pa ga na jedan trenutak prostrijelim pogledom i onda izađem u pravcu kauča. Tamo ću da spavam, bolje nego da ležim u krevetu sa čovjekom koji me ne želi. Matt sjedi za kuhinjskim stolom kada izađem iz hodnika. Ukopam se u mjestu dok pokušavam navući majicu preko bedara. On gleda u moje noge pa se nasmješi. "Vidio sam puno više gole kože od toga" kaže. "Mogla bi tako proći kao časna sestra." Uzdahnem glasno pa bacim deku preko kauča i odlazim u kuhinju po čašu vode. "Želiš li i ti nešto?" pitam ga. "Ne, hvala" danas izgleda bolje nego juče, ali ne skroz. "Jesi li danas nešto jeo?" pitam ga i sama sebi zvučim poput Logana. "Jesam" kaže kimajući glavom. "I jesi li uspio išta zadržati unutra?" pitam naginjući glavu u stranu dok ga gledam. "Jedan dio" prizna. Logan dolazi iz sobe pa dokliže u kuhinju. Gleda u Matta pa u mene pa opet tako. Pokazuje nešto Mattu. "Čovječe, ne možeš komunicirati preko njene glave tako, jedino ako želiš da joj prevodim" upozorava ga Matt. Logan skupi svoje dlanove pa zagrize usnu. Izgleda kao da želi nešto reći, ali ne može, ne dok je Matt u sobi. "Idi u krevet Logan" kažem mu. Odmahne glavom pa počne koristiti znakovni jezik a Matt počne pričati. "On ne želi da ti spavaš na kauču" kaže. Otpuhne glasno. "Kako vas dvoje uopšte komunicirate jedno sa drugim?" pita iznervirano. Ne mogu mu reći kako Logan zapravo priča sa mnom pa samo slegnem ramenima. U ovoj porodici svi stalno sliježu ramenima pa bih tako mogla i ja postati pobjednica u izgovorima. "Može se sam jebati, ja spavam na kauču" kažem.


Braća Reed

Habibi manija

"Sranje, čovječe. Šta si napravio?" pita Matt. Logan mu pokazuje nešto. "Prokletstvo, trebao bi Paula staviti da spava na kauču" zakikoće se. "Čini mi se da je baš zaslužio." Logan se povlači u svoju sobu a Matt me gleda cereći se. "Totalno si mu okrenula glavu" kaže. Očigledno ne, jer nije me čak ni pogledao dok sam gola stajala pred njim. "Koje su tvoje namjere sa Loganom?" pita me, glas mu je tih i ne zvuči kao prijetnja nego samo želi znati. "Nemam nikakve namjere sa njim. Oba puta me je samo prebacio preko ramena i donio ovdje, nije kao da sam imala nekog izbora." "Mogla si reći 'Ne'" kaže pa podigne ruku kada hoću nešto reći. "Paul je samo želio da ga zaštiti. On nikada nije doveo neku curu kući, barem ne neku koja mu se stvarno sviđala." "Pa ja sam izgleda jedina sa kojom ne želi da spava" muljam više za sebe. Matt kimne. "Da, jesi. To znači da si ti nešto posebno." Kvrcne me po nosu kada ustane od stola i ja napravim grimasu. On ima rak, i ne mogu da budem ljuta na njega, posebno ne kada je ovako drag prema meni. Okrene se ka meni. "On nikada nije želio nešto ozbiljno sa nekom ženom. Daj mu vremena da se navikne na sve ovo prije nego počneš nešto očekivati od njega." "Upravo to i radim, ne očekujem ništa od njega." "Da, upravo to radiš." Izgleda kao da me sažalijeva a to me ljuti. "Očigledno sam ja jedina cura u New Yorku sa kojom on ne želi da spava." Cvilim okolo poput dvogodišnjakinje kojoj je upravo ispao sladoled na pod. "Ne mogu da vjerujem da upravo raspravljam o nedostatku seksualnog apetita moga brata sa njegovom djevojkom" mrmlja Matt. "Ja mu nisam djevojka." "Oh, zlato" kaže on odmahujući glavom. "Ti jesi njegova djevojka." Okrenem se kako bih otišla u Loganovu sobu jer ne znam šta da radim. "Nemoj da ga zajebeš" upozorava me Matt. Odjednom je ozbiljan i intenzitet njegova lica malo mi ulijeva strah. "I nemoj mu slomiti srce." "Za to bi prvo trebao da me voli." Matt otpuhne.


Braća Reed

Habibi manija

"Ti stvarno nemaš pojma jel' tako?" "Očigledno" kažem. Matt zakači moju glavu svojom rukom pa me pritisne uz sebe dok mi zglobovima prstiju trlja po kosi. Udahne pa me pomiriše. "Mirišeš dobro" kaže smijući se. "Nemamo ovdje puno toga što tako dobro miriše." "Hvala" promrljam. Da mi jednu pljesku po dupetu pa me usmjeri ka Loganovoj sobi. "Idi i razgovaraj sa njim." Jauknem i pogledam ga preko ramena, jer ne vjerujem da je upravo to uradio. "To je bila 'Pokreni svoju guzicu' pljeska a ne 'Želim da te vidim golu' pljeska" kaže u šta nimalo ne sumnjam. "Ne petljam sa Loganovim ženama okolo" kaže ono što je već prije rekao. "To je neka bratska stvar" kažemo istovremeno. Matt se naceri. "Upravo tako" kaže. Kada uđem u Loganovu sobu, on leži na krevetu sa rukom preko očiju. Ne primjećuje me kada uđem pa dodirnem njegovo koljeno. Skloni ruku sa očiju, podigne glavu pa me pogleda. Na jedan trenutak, njegove plave oči zasjaje i onda se uspravi da sjedne. Upetljava svoje prste sa mojima pa me privuče bliže sebi. "Nemoj spavati na kauču" kaže. "Matt kaže da treba da probudimo Paula kako bi on spavao tamo." Loganove oči se šire i on se smiješi. "Ideja mi se sviđa. Ali ja bih radije svaku noć proveo sa tobom u istom krevetu." "Ti mene zajebavaš, jel' tako?" provali iz mene. "Šta?" pita me. Da li je mogao vidjeti moje usne? Ili jednostavno ne razumije o čemu pričam? "Stajala sam gola golcata pred tobom Logan, a ti se nisi zainteresovao za mene." Podignem ruku da ga zaustavim jer je krenuo nešto reći. "Znam. Nemaš tu vrstu osjećaja za mene, sve je u redu." Iznenada Logan trzne moju ruku ka sebi pa me nježno prevrne na krevet. Njegovo tijelo prekriva moje a njegovo lice je samo jedan udah dalje od mog. "Ti vjeruješ da ja nemam tu vrstu osjećanja za tebe?" pita dok me gleda iznenađeno i kao da traži nešto na mom licu što nedostaje. "Ismijao si me." "Smijao sam se zbog toga što jedina cura koju želim jebati, stoji gola ispred mene,


Braća Reed

Habibi manija

a ja je ne mogu imati" zareži. "Čini se kao neko božansko dijelo." Pritisne jedno svoje koljeno između mojih nogu pa ih tako još više raširi. Namjesti se između mojih bedara tako da se pritisne još više naprijed gdje su moje gaćice. On je tvrd, tako tvrd. "Bila sam gola a ti me nisi htio ni pogledati" kažem ponovo i zatvorim oči. "Nisam želio da budem nepošten prema tebi." Zaljulja svojim kukovima i ovaj put njegova dužina pritisne tačno na moj procjep od čega mi zastane dah. "Želim te toliko da boli" njegov glas je tih i teško razumljiv od uobičajenog. "Nisi me čak ni pogledao" protestvujem. Čučne pa podigne moju nogu na svoje rame, ne gleda u moje tijelo. "Imaš roza lak na nožnim noktima i nekoliko dlačica na nogama." Ceri se. "Možeš uzeti moj brijač ako hoćeš." Ruka mu se pomiče dok mojim tijelom prolaze žmarci sve do koljena. "Bedra su ti čvrsta i imaš jedno velikodušno ispupčenje na svojoj zdjelici." Ruka mu se pomjera preko prednje strane mojih gaćica, gdje na trenutak svojim palcem pređe preko njih. "Imaš te jako male dlačice ovdje." Palcem pritisne na moj procjep a ja izvijem leđa kako bih se još više pogurala ka njemu. On se zagrcne. Ruke mu putuju preko mog torza pa pogura moju majicu ispod grudi. Utisne jedan poljubac u moja usta. Bradavice su mi tvrde i uspravne. Pređe jezikom po svojim usnama. "Bradavice su ti roze i perfektne i rajske. A tvoje grudi će tačno odgovarati mojim dlanovima." Povuče moju majicu ponovo na dole i legne preko mene. Zaljula se opet na meni. "Ništa mi nije promaklo" kaže. "Samo sam želio ispasti džentlmen" smije se. "A ti si mislila da te ne želim pogledati" poljubi vrh moga nosa. "Šašava ženo" promrsi. "Ipak si me pogledao" je sve što uspijem protisnuti a zvuči kao struganje, sreća pa on ne može čuti podrhtavanje u mom glasu. "Da, pogledao sam te" prizna. "Bila si gola i prokleto lijepa da sam jedva mogao disati. Naravno da sam te pogledao." "Ti vidiš popriličan broj golih žena, jeli tako?" Nakon što prevalim pitanje preko usta postane mi jasno, da odgovor ipak ne želim čuti. "Više ne" dahne u moje usne jedva ih dodirujući sa svojim usnama, nakon čega se povuče.


Braća Reed

Habibi manija

On me izluđuje, kukovi mu se utiskuju u moje žarište sve više i više. "Nisam vidio nijednu golu ženu od dana kada sam tebe sreo." "Želiš li da gledaš gole žene?" pitam. Glas mi drhti a njegova ruka stoji na mom grlu, kao da sa vrhovima prstiju želi čuti zvuk moga glasa. Zatrese glavom pa me pogleda direktno u oči. "Samo jednu." Posegnem na dole kako bih skinula svoju majicu, ali on me zaustavlja sa jednim režanjem. "Šta?" pitam. Gleda me direktno u oči. "Kako se zoveš?" pita. Ovaj put sam ja ta koja prekrije rukama oči, želim vrištati, ali mu ne smijem ništa reći. "Ne mogu ti reći" kažem. Navlači mi majicu preko bedara. "Onda tvoja odjeća ostaje" poljubi me grickaajući moje usne sve dok ne ostanem bez daha. "I moja odjeća isto." "Tvoj brat je rekao kako me trebaš jebati da bi to ostavio iza sebe." Zastenje pa glasno izdahne. "To je zato, jer misli da ako te budem jebao tada neću više htjeti da te vidim. Ali ja ti mogu obećati da to nije taj slučaj sa tobom." Pritisne ponovo svojom tvrdom izbočinom od moj procjep dotičući klitoris. "Kada jednom budem u tebi, neću željeti nikada da te ostavim." Ljubi me po vratu i nježno gricka predio kod grla, njegove čekinje od brade grebu moju osjetljivu kožu, ali ne želim da prestane. Posegnem na dole kako bih ga dohvatila preko farmerica, ali on zastane. "Ne igraj se sa mnom" upozorava me. Glas mu je jak, ali tih. "Ako želiš sa mnom da budeš prijatelj, bićemo prijatelji. Možemo spavati zajedno u istom krevetu, zajedno jesti i raditi razne druge stvari koje nam se oboma sviđaju zajedno." Podignem njegovu glavu kako bi me pogledao. "Želim se sprijateljiti sa tobom" kažem. "Ali ja želim da mi budeš cura." "Šta to treba da znači?" pitam udarajući rustrirano dlanovima u krevet. Izgleda izbezumljeno. "Nisam siguran, ali mislim da to znači isto što i sprijateljiti se samo što ti tada mogu dati orgazme."


Habibi manija

Braća Reed

Trepće prema meni a onda ustane, želim vrištati. "Gdje ideš?" "Donijeti deku sa kauča. Osim ako želiš da spavam tamo?" gleda me sa oprezom. Želim ga u sebi, ali to se neće desiti. "Donesi deku" promrmljam dok se on kikoće i odlazi iz sobe. Gaćice su mi mokre, skroz mokre. Zgrabim torbu pa iz nje izvadim čiste gaćice, taman kad ih navučem on se vraća nazad. "Čist donji veš" objasnim mu. "Sve je ovo tvoja krivica." Zastenje pa se baci na krevet. "Zašto si mi to morala reći?" pita. Leži jedan trenutak tako sa stisnutim dlanovima, onda povuče moju glavu sebi na grudi, udiše duboko stišćući me još više uz sebe. Tada me pusti, opušten uzima knjigu sa noćnog stočića i pridržava je jednom rukom, u tišini počne čitati. "Šta čitaš?" pitam ga. Okrene naslovnicu prema meni pa kaže naziv knjige. "Hoćeš li mi čitati?" pitam. Podigne glavu kako bi mi na licu vidio da li mislim ozbiljno. Mogu naučiti, i volim knjige, samo što ih ne mogu čitati a i imam odlično pamćenje. "Da krenem ispočetka?" Sa osmjehom pogledam u njegovo lice. Prelista nazad pa počne čitati. Obmotam svoju ruku oko njegovih grudi, pa se ušuškam uz njega koliko god je to moguće. I on čita. Njegov glas je tako jak i siguran, čita do duboko u noć iako je odavno već počeo da zijeva. Ali ja ne želim da prestane. Kada naposlijetku ostavi knjigu sa strane, sklupčam se uz njega a on okrene svoje lice ka meni. Stavi svoju bradu na moje tjeme dok ja slušam otkucaje njegovog srca u grudima. "Kada budeš spremna, za ono što ja želim sa tobom" kaže mi, "dozvoli mi da znam." Ja sam spremna, već sada sam spremna. Ali ne za istu stvar za koju je on spreman. Kimnem uz njegove grudi a on otpuhne. Njegove usne dotaknu moje tjeme-lagano poput šapata. *** Slijedećeg dana se budim podižući glavu dok sunčana svjetlost prodire u sobu, spavala sam duže nego inače, kao što nikada prije nisam. Sinoć smo do kasno u noć


Braća Reed

Habibi manija

bili budni i čitali. Srce u grudima mi se stisne kada mi postane jasno da se Logan osam godina nije koristio svojim glasom, a meni je sinoć satima čitao. Neopisiva toplina razlije se u meni kada pomislim na to. Razgledam oko sebe i pitam se, gdje bi on mogao biti? Krevet je prazan, a na jastuku nema čak ni otiska od njegove glave. Vjerovatno zbog toga jer smo cijelu noć dijelili jedno mjesto. Ležala sam poprijeko na njegovim grudima, a onda kada smo se namjestili moja glava je bila na njegovom stomaku. Cijelo vrijeme dok mi je čitao, njegovi prsti su prelazili različite dijelove moga tijela. Bilo je to sitno, maleno golicanje, ali ti dodiri dodirnuli su moju unutrašnjost. Znam da je i njega sve to dirnulo, cijelo vrijeme je bio tvrd poput kamena i više puta je morao namještati deku preko toga, ali je ignorisao. Htjela sam da ga uzmem, ali to nije ono što on želi od mene. On želi cijelu mene. A ja nisam slobodna da bih mu se cijela dala. Nikada neću biti slobodna. Otkotrljam se preko pa sklonim kosu sa lica, još uvijek ne mogu da se naviknem na njenu crnu boju. Toliko je drugačija od moje prirodne boje. Svaki put kada se pogledam u ogledalo moram baciti još jedan pogled da bih prepoznala osobu koju vidim. Možda to nikada neću otrkiti. Pogled mi padne na blok za crtanje koji je naslonjen na Loganovu noćnu lampu. Na rukama i nogama dopužem bliže i zatrepćem kada otkrijem da je nacrtana gola žena. Nacrtana je sa suhom olovkom i svaki dio njenog golog tijela je osjenčano. Ali ono što mi odmah zapne za oko je to da, na crtežu je jedna linija u boji, i to u njenoj kosi, jedan plavi pramen. O jebemti, to sam ja. Sjednem na ivicu kreveta i uzmem crtež u ruke. To sam ja, definitivno ja. Moje su ruke vezane u struku, šake čvrsto stisnute a moj pogled ima nešto prkosno u sebi. Nikada još nisam vidjela da je neki umjetnik uhvatio pogled kao ovaj. Ali on je uspio. Na slici je peškir koji leži pored mojih nogu i izgleda kao da sam ga upravo šutnula. Nacrtao je sjene preko mojih grudi a moje bradavice stoje čvrste i uspravne kao da su upravo jako ljubljene. Stomak mi se stisne i moram se natjerati da udahnem vazduh. Tu je i maleni trougao dlačica u predjelu slova V između mojih nogu. Zatvorim oči, skoro je pa živo. To sam ja, nacrtao je mene po svom sjećanju. Ispod crteža je napisano nekoliko riječi velikim slovima i sa velikim razmakom između njih: POGLEDAO SAM T E. Da, očigledno da jeste u to nema sumnje. Vidio me je golu i sjeća se svake obline,


Braća Reed

Habibi manija

svake krivine i svakog pramena kose. Svakog mjesta gdje nema dlaka. Huh. Zatvorim blok kako niko drugi ne bi ovo mogao vidjeti. Osjećam se pomalo ogoljeno, kao da je skinuo jedan sloj sa mene i tjera me da se vidim onako kako me on vidi. Ne mogu da vjerujem da sam ga optužila kako nije želio da me pogleda. Naravno da on to želi. Učino je to kao što nikada niko prije nije. Udahnem duboko pa zatvorenih očiju ostanem tako nekoliko trenutaka. Obučem farmerke i grudnjak ispod majice, sviđaju mi se njegova braća, ali ne znam ko je sve od njih u kući. Ne želim otići tamo po kafu dok oni svi sjede uredno obučeni a ja nemam na sebi ni hlače. Preko noći je nekako u redu tako hodati, ali preko dana baš i ne. Iziđem iz sobe pa pogledam oko sebe, stan je prazan. Nekako me raduje što Logan nije tu jer moje se lice zapali samo na misao koliko je bio blizu moga tijela. Kada bi se pojavio sada ispred mene sav od krvi i mesa pretvorila bih se u lokvicu tu na podu. Mislim da ovaj stan nisam nijednom još vidjela bez muške prisutnosti i svim ti nabojom testosterona. Neuredno je kao i uvijek. Naspem sebi kafu pa pospremim mašinu za suđe i onda obrišem radnu površinu, ne mogu drugačije iako oni možda ne žele da ja to radim ipak to činim. Moj je život kompletan haos i voljela bih kada bih i njega mogla samo tako pospremiti i dovesti u red. Kako već ne mogu svoj život onda mogu njihov dnevni boravak dovesti u red. Uzmem jednu gumicu sa hrpe koverti pa svežem sa njom kosu u rep. Kada već čistim onda nek bude kako treba. Stavim jednu turu veša na pranje a drugu koju sam izvadila iz sušilice uredno složim. Ne znam koja majica kome odgovara jer svi su veliki frajeri pa samo sve složim na jednu hrpu i ostavim na kuhinjskom stolu. Kasnije kako dan odmiče ta hrpa se sve više povećava. Poslijepodne je stan i dalje tih i prazan i čist uzduž i poprijeko. Njihove spavaće sobe nisam čistila jer nisam htjela da im narušim njihovu privatnost. To je to što se tiče moga čišćenja, razmišljam grickajući nokte. Valjda se neće naljutiti na mene zbog toga? Odlazim u kupatilo pa zavirim ispod lavaboa, prošli put sam tu našla sredstva za čišćenje. Pronađem jednu kantu sa igrčkama za bebe, maleni brodići, vodootprone bojice i jedna gumena patkica. Pristisnem patku a ona zaskviči ispuštajući zrak i postajući ravna. Zašto posjeduju stvari za bebe? Radoznalost će me skoro ubiti. Imaju li malu sestru? Ne može biti. Logan je pričao samo o braći, ništa o sestri. Ostavim kantu ispod lavaboa i nastavim čistiti.


Braća Reed

Habibi manija

Sušilica zapišti, odpuhnem jedan pramen kose sa lica pa složim i zadnju turu veša. Pogledam kroz prozor, dan je skoro pa završio. Toliko o sviranju u tunelu za podzemnu. A petak je moj najbolji dan, jer tada je većina primila svoju platu pa budu velikodušni prema meni. Cijeli dan sam izgubila na čišćenju, ali osjećam se dobro. Zakačim ruke na bokove pa se okrenem oko sebe, napravila sam to jako dobro. Oprala i usisala, prebrisala i pospremila. Naravno za neke stvari sam morala razmišljati čemu služe pa sam ih onda samo ostavljala na kuhinjski sto pored složenog veša. Otvorim jednu ladicu u kihinji pa ustuknem unazad kada vidim da je puna kondoma, ništa osim kondoma. U svim oblicima, veličinama i bojama. I okusima, ako naslikana banana na pakovanju to predstavlja. Lice mi gori. Zašto zaboga imaju cijelu ladicu punu sa kondomima? Brzo je zatvorim pa se odmaknem, nije moja stvar. Ponesem kantu za brisanje kako bih je ispraznila u lavabou, kada krenem kroz kuhinju vrata stana se otvaraju i Logan ulazi kroz njih. Na njegovim ramenima sjedi mala plava djevojčica sa dvije kikice na glavi. On se sagne kako bi prošao ispod okvira vrata pa je pritom poškakilja po nogicama i glumi kao da će da je ispusti, na šta se ona zakikoće. On zastane ukočeno na okviru vrata kada me ugleda. Vjerovatno je mislio kako sam odavno već otišla. A ja nikako nisam očekivala da on ima dijete. Prilazi mi držeći jednu ruku na nogama djevočice koje su mu oko vrata, a drugu pruža prema meni. Ali pogled na djevojčicu me izbezumi toliko da mi iz ruku ispada kanta za čišćenje sa vodom. "Stani!" viknem, jer ne želim da se oklizne zajedno sa svojom kćerkom na ramenima.


Habibi manija

Braća Reed

13.Logan Prokleto sam sretan kada ugledam Kit, toliko da bih joj pritrčao, podignuo i vrtio je u zraku. Pitam se da li bi se kikotala kao i Hayley kada je gurkam, vjerovatno ne bi. Nisam bio siguran da će Kit biti ovdje, pogotovo jer nije svratila u tattoo-radnju. Plašio sam se da je zauvijek nestala. Voda poprska po mojim čizmama a Kit požuri da podigne kantu, skupi se kada vidi taj nered, ali to stanje traje veoma kratko jer se brzo sabere pa otrči do stola na kojem stoji hrpa uredno složene garderobe, uzme par peškira pa ih baci na pod. Nešto mi kaže, ali ne mogu joj vidjeti usne pa krenem prema njoj na šta me ona podignutih ruku upozori da stanem. Oči su joj sad na meni sad na Hayley i ne izgleda zadovoljno sa mnom. Posjednem Hayley na radnu površinu pa joj dam keks. Sa ustima punim čokoladnih mrvica posmatra nas dvoje, Hayley ima tri godine i veoma je radoznala djevojčica. Sa peškirima ispod stopala prelazim preko poda a Kit se sagne kako bi obrisala svu tu vodu. Užurbano čisti krpama dok sve ne bude čisto, onda pokupi sve peškire pa ih odnese u veš mašinu i stavi na pranje. Vraća se nazad u kuhinju pa gleda u Hayley koja još uvijek gricka svoj keks. Paul će mi razbiti guzicu jer sam joj ponovo dao čokoladu, ali moram sam joj sa nečim zaokupiti pažnju. Kit frustrirano odpuhne pramen kose sa svog lica pa me prodorno pogleda. "Vratio si se" kaže. Ruke su joj na bokovima, nije našminkana, kosa joj je sva zapetljana a na čelu ima trag od prašine. Ali uprkos tome i dalje je dovoljno lijepa da mi oduzme sav dah iz pluća. Kimnem. Hlače na koljenima su joj mokre a majica je isto vlažna. "Šta si ti radila?" pitam je. Ogledam se oko sebe, stan je čist, ne u smislu 'Pomakni sve u ćošak baka dolazi u posjetu', nego besprijekorno čisto, ali i bolje. Miriše dobro i izgleda jako lijepo, i ona je tu. Oh, čovječe tako sam sretan jer je ona ovdje. Slegne ramenima. "Kakav ti je bio dan?" pita dok joj pogled luta od mene do Hayley i nazad. Hayley upravo pravi nered, ali za to mi je sada svejedno.


Braća Reed

Habibi manija

"Sada je bolji" priznam. Osjećam se kao da je neka nevidljiva težina spala sa mojih grudi kada sam ušao u prostoriju i ugledao je tu. Posegnem za njom pa je privučem sebi spuštajući poljubac na njeno čelo, lice joj se zgrči i povuče se od mene. Njen pogled ponovo prelazi preko Hayley. "Ko je ovo?" pita sumnjičavo. Pokvasim jednu kuhinjsku krpu pa obrišem Hayleyina usta i ruke, još uvijek nije uprljala svoju haljinu, ali to bi se svake sekunde moglo promijeniti. Njena majka će napraviti ubilačku predstavu ako je vratimo kući u prljavim stvarima. Poškakljam Hayley po stomaku a ona se kikoće i naginjući se naprijed pada u moje ruke. "Ovo je Hayley." Hayley izgleda malo začuđeno dok je podižem na svoj kuk, obmota se oko mene pa mi stavi svoj dlan na usne. Ljubim joj dlan i pravim zvukove a ona se koprca, vjerovatno je iznenađena zbog tonova koji dolaze iz mojih usta. Nikada još nisam pričao u njenom prisustvu. "Koliko ima godina?" "Koliko imaš godina Hayley?" pitam je a ona podiže tri prsta u zrak. "Tri?" pita Kit i zvuči oduševljeno dok to izgovara. "Tako velika cura." "Priča li?" pita me Kit. "Ne znam" priznam. Čitanje sa njenih usana ide mi teško zato ne znam da li priča ili samo pravi zvukove. Jednostavne riječi kao što su: Jesti, mlijeko, kupatilo voda i ostale stvari koje su joj potrebne, zna pokazati. Snalazimo se prilično dobro zajedno, ponekad mi treba malo duže da shvatim šta joj treba, ali Hayley to ne smeta. "Možda." Kit se sagne do nje pa je pita: "Znaš li govoriti?" Kit se smješka i izgleda prokleto lijepo dok razgovara sa Hayley, da mi dođe da je poljubim. Brzo obmotam jednu ruku oko njenog struka pa je privučem sebi, pogleda gore u mene i nasmije se. Poljubim je ponovo u čelo, ali Hayley me udari po obrazu sa svojom ručicom. "Mislim da joj se to ne sviđa" kaže Kit i odmakne se od mene. "Trebala bi da se navikne na ovo" kažem. Njene oči brzo pronađu moje i istom brzinom skloni svoj pogled. "Jako je slatka" kaže ne gledajući me u oči, o tome ćemo morati kasnije razgovarati. "Šta se desilo sa stanom?" pitam sa osmjehom. Izgleda pomalo nesigurno dok sklanja pramen kose sa lica, trag prašine i dalje joj je načelu pa ga obrišem svojim palcem. Ne gleda me dok govori.


Braća Reed

Habibi manija

"Malo sam čistila." Uzmem je za bradu pa joj podignem glavu kako bi me pogledala. "Sretan sam jer si još uvijek ovdje." "Nisi ljut na mene ili tako nešto?" pita pa zagrize donju usnu. "Jer si ovdje?" pitam nježno. "Prokleto sam sretan zbog toga." Pogleda me sumorno pa skrene pogled prema Hayley. "Pripazi na svoj riječnik" kaže mi. "I mislila sam na čišćenje, jutros sam počela i.. hmm.. nisam mogla stati." "Stvarno nisi trebala to raditi." "Znam" kaže sliježući ramenima. "Ali željela sam to i nekako mislim da vam dugujem, zbog toga što sam prenoćila ovdje." "Ne duguješ nam apsolutno ništa" kažem pa je ponovo privučem sebi. Volim osjećaj kada imam ovu curu u svojim rukama, mnogo više nego što bih trebao voliti. "Sviđa mi se što si ovdje." Smiješi mi se dok se Hayley počinje vrpoljiti u mom naručju. Uzbuđena je i pruža ruke preko mojih ramena, okrenem se i vidim kako Paul ulazi. Totalno je oduševljena kada vidi Paula. Kit se nasmije i tako duboko ispusti vazduh da se pitam zbog čega osjeća toliko olakšanje. "Znači upoznala si Hayley" Paul pita Kit. Ona kimne, dok Paul uzima Hayley od mene. "Vidiš Hayley" kaže on svojoj kćerki, "sada više nisi jedina cura u kući." Pleše sa njom u krug, čitam sa njegovih usana jer sa malim djetetom u rukama ne može se koristiti znakovnim jezikom. Ne vidim šta govori jer se vrti u krug, ali šta god da je u pitanju, navodi Kit da se osmjehuje. Kit pokaže na Paula pa se nasmiješi. "To je tvoja kćerka?" pita ga. Paul pogleda u nju pa u mene. "Nisi valjda ponovo koristio moju kćerku kako bi skupljao poene kod žena?" pita pa me udari u rame. "Ne mogu ga pustiti čak ni do prodavnice sa njom, jednostavno dobija previše pažnje od žena." Paul se ogleda oko sebe pa se naceri. "Šta se dovraga ovdje desilo?" pita. Kit i njemu dobaci jedan sumoran pogled "Riječnik" kaže pa pogleda u Hayley. Nasmiješi se pa ponovo duboko udahne i izdahne. To nikada prije nije radila. "Ko je ovdje sve počistio?" pita dok briše Hayley oko usta, "I ko je njoj davao čokoladu?" Gleda ljutito u mene a ja se cerim i slegnem ramenima.


Braća Reed

Habibi manija

"Kit je sve pospremila." Privučem je uz sebe a ona me obgrli jednom rukom oko mog torza a drugu ruku stavi na moje grudi i pogleda u mene. "Nije li sjajna?" Paul gleda u mene pa u nju, gurne prst u grlo i pravi grimasu kao da će povratiti i odlazi sa Hayley u svoju sobu. Pogleda me dovoljno dugo da mi dobaci: "Zakasniti ćeš na posao ako se ne požuriš." Pogleda u Hayley. "Kaži stricu Loganu da će zakasniti." Pokaže joj znakovnim jezikom a ona ponovi znakove. Preslatka je kada se koristi znakovima. Odlaze u svoju sobu a ja pogledam na dole u Kit. Sagnem se pa dodirnem svojim usnama njene, ne želim prestati, ali moram požuriti. "Moram ići" kažem. Njene obrve se podignu i gleda me sumnjičavo. "Sada?" pita. Kimnem. "Večeras moram da radim. Želiš li poći sa mnom?" Gleda u svoju mokru majicu pa skloni jedan pramen kose sa lica. "Nisam se danas istuširala" kaže. "Koliko brzo možeš biti gotova?" pitam je gledajući u svoj sat, za trideset minuta moram biti tamo.


Habibi manija

Braća Reed

14.Emily Natjeram se da požurim dok topla voda teče niz moje tijelo. U dnevnom boravku Logan vjerovatno poskakuje s'noge na nogu jer misli da će zakasniti. Izgleda da je on petkom uveče izbacivač u jednom klubu ovdje iza ugla i hoće da i ja pođem sa njim. Čujem kako se vrata kupatila otvaraju i ukočim se. "Matt?" zazovem. On je jedini koji bi mogao ući u kupatilo dok sam ja unutra, i to samo da bi povraćao. Provirim kroz zavjesu tuš-kabine i vidim kako Logan stoji i gleda u mene. Presvukao se i sada nosi farmerke, čizme i plavu majicu na kojoj piše Bounce(r). Rasteže se preko njegovih širokih ramena, a njegove plave oči imaju neku iznenađujuću boju naspram azurno plave boje njegove majice. Gleda u moje lice kada moj nos izviri kroz zavjesu, kosa mi je puna pjene a sapun me peče za oči. "Je li sve u redu?" pitam. Zatrese glavom i nasmiješi se, ništa ne govori dok stoji tako tu naslonjen na zid jednim ramenom i prekrštenih ruku na grudima. Naposlijetku kaže: "Imam jedno pitanje." Nagnem se nazad kako bih saprala ostatak pjene iz kose i sa lica, pa ponovo provučem glavu kroz zavjesu. "Pitaj." "Smetalo ti je kada si me vidjela sa Hayley, je li tako?" pita. Lice mu se ne mijenja, i dalje me gleda ispitivački. Njegov pogled ne otkriva ništa pohotno dok gleda u moje golo tijelo, kao i uvijek pun je poštovanja. Smetalo mi je, pomislim, da je Hayley njegovo dijete. Imaju istu boju očiju i sličnu boju kose, i bio je tako prisan sa njom. Ali je onda nazvala Paula Tata i odjednom je sve bilo u redu. Znam da ovako ne može čitati sa mojih usana pa proturim glavu iza zavjese van. "Zašto misliš to?" pitam ga. Otpuhne. "Svaki dan čitam ljudima sa lica, a kako ne mogu ton njihovog glasa da procijenim, tada moram izvoditi zaključke kroz govor njihovog tijela, kako bih otkrio kako se osjećaju. I nešto mi govori da ti se nije svidjelo kada si me ugledala


Braća Reed

Habibi manija

sa Hayley." Gleda direktno u mene i znam da pokušava odgonetnuti moju reakciju. "Ili ne voliš dijecu, ili ti se ne sviđa ideja mene sa dijetetom?" trlja nogu jednu o drugu, "Htio sam ti samo reći, da možda nisam sposoban da čujem, ali itekako sam sposoban da bih se brinuo o jednom dijetetu. Jer da nisam sposoban, Paul mi nikada ne bi dozvolio da ostanem sam sa njom." Otpuhne glasno pa se okrene kako bi napustio kupatilo. Zovnem ga, ali me ne čuje, pa iskočim iz kabine grabeći jedan peškir. Nemam vremena da ga obmotam oko sebe pa ga samo držim ispred hvatajući njega za ruku. Okrene se pa me pogleda podignutih obrva. "Nisam pomislila kako nisi u stanju da se brineš za jedno dijete. Uopšte nisam." kažem. "Ali,šta je onda ono bilo?" pita. Teško je za objasniti, ali, ako mu ne kažem zbog čega sam se ljutila, pomislit će da ipak sumnjam u njegovu sposobnost da čuva dijete, a to bi bilo suprotno od onoga što mislim. "Mislila sam da je tvoje dijete" kažem zatvorenih očiju. Kucka jednim prstom po mojoj bradi. "Šta?" pita. "Mislila sam da je tvoje dijete" ponovim i ovaj put nastojim da pročita sa mojih usana, iako je to zadnje što bih željela da čuje. "Mislila sam da je tvoja kćerka." Navlači neku grimasu na lice. "Još jednom, prilično sam u stanju brinuti se o jednom dijetetu. Mogu vidjeti svijetla na monitoru kao i svako drugi, a za mijenjanje pelena mi nisu potrebne uši." Razdražen je, to mi je jasno. "Ona plače i mogu shvatiti šta joj je potrebno." "Nije to" čovječe, baš sam budala. Zarovim lice u vlažne dlanove, a on povuče moje ruke na dole kako bi mi mogao gledati u usne. "Bila sam ljubomorna" priznam. Eto, napokon je van. "Ljubomorna?" pita. "Na Hayley? Nebesa, njoj su tri godine." "Znam." Ne znam kako da mu objasnim. "Samo sam se pitala, koja je žena toliko luda da te ikada pusti da odeš." I zbog toga sam i mislila da ga je neka druga već imala, vjerovatno ih je mnogo, ne samo jedna. Mnoge druge sa kojima ne mogu da pariram.


Braća Reed

Habibi manija

Smije se tiho, i odjednom kao da je prostorija postala svijetlija. "To je sve?" pita sa nevjericom u glasu. Zapravo to nije sve. Pitala sam se i to, kako bih ga za ime svijeta ikada i sa kim mogla dijeliti. Ali kako bih ga i mogla dijeliti, kada ne pripada meni. Nikako, apsolutno nikako. Kimnem. "To je sve i nema veze sa tim što ne možeš čuti. Samo sam bila ljubomorna" slegnem ramenima. "Žao mi je, stvarno, stvarno žao. Nisam htjela da te povrijedim." Htjela bih mu reći, kako ga želim samo za sebe, ali nisam slobodna da bih to uradila. "Nemam djece" kaže. "U slučaju da se to pitaš." Ta mi misao nije dolazila u glavu sve dok nisam vidjela Hayley. "Želio bih jednom imati djecu" kaže a glas mu je mekan dok me gleda u oči. "A ti?" Ideja da nekada imam dijecu i da im pomažem sa zadaćom i pravopisom me nekako iscrpljuje. "Mislim da ne bih bila baš sjajan primjer za jednu majku." Pritisne svoje usne na moje čelo a dlanove položi na moje kukove. Udahnem duboko, koža mi je gola i on me privlači ka sebi između nas je samo peškir kojeg držim. "Drago mi je da si me pitao ovo" protisnem nekako. Saginje glavu ljubeći mi lice blizu mojih usana, automatski nagnem glavu kako bi imao bolji pristup. "I meni je drago" dahne u moju kožu. Mogla bih još nešto reći, ali on ne gleda u moje usne, oči su mu zatvorene. Ruke mu klize do moje guze pa me podiže na sebe. "Nikada još nisam želio seks sa nekim do koga mi je stalo" kaže. Njegov kurac je čvrsto pritisnut uz moj stomak i ne mogu sastaviti čistu misao jer mi oduzima dah. Podignem mu majicu pa prislonim dlanove na stomak, mišići mu se trzaju ispod vrhova mojih prstiju, želim ga dodirnuti, tako ga jako želim dodirnuti. "Pretvaraj se da sam neko do koga ti nije stalo" kažem bez razmišljanja. Mora da je vidio moje usne jer se na momenat ukoči. "Misliš da bih to mogao?" pita sa nevjericom u glasu dok rukom prolazi kroz kosu. "Vjerujem da nemaš pojma koliko mi je stalo do tebe." Ako je ova impresivna veličina koja je upravo pritisnuta na moj stomak, dokaz tome, onda mu je veoma stalo do mene. Kao da mi je upravo pročitao misli, otpuhne


Braća Reed

Habibi manija

glasno. "Nisam mislio tako" kaže a mišić na bradi mu se trzne pa zakorači unazad uzme peškir i obmota ga oko moga tijela. "Imao sam seks, mnogo seksa, ali nikada sa nekim ko mi je značio nešto." Poznaje me tek nekoliko dana. "Zašto ti značim toliko? Šta me čini drugačijom od ostalih?" želim znati. Zatrese glavom. "Reci mi." "Bio sam jako dugo zatvoren u nekom svom svijetu" kaže. "Zbog mog hendikepa imao sam izgovor držati ljude podalje od sebe. Ali onda sam ugledao tvoju tetovažu.." Okrenem njegovu ruku pa pređem prstom preko tetovaže. Osjetim kada zadrhti od mog dodira pa zatvori oči. "Osjetio sam kao da smo možda.. samo možda, oboje zarobljeni u nekom malom svijetu i kako se samo međusobno možemo osloboditi odatle." Upravo mi istresa svoje srce a ja nemam ništa ohrabrujuće za reći. "Ali sa tobom je sve u redu" kažem i gledam u njega, na šta me on pogleda upozoravajuće. "Nije tačno" kaže on odmahujući glavom. "Sa tobom je sve u redu, mi nismo na istom nivou i nećemo nikada ni biti." Ponovo odmahuje glavom i kao da mu je već nešto na vrh jezika što bi rekao. "Ja ne znam čitati, ne mogu dobiti posao, ne mogu studirati. Ne mogu raditi ništa od stvari koje je moja porodica željela za mene." Iskrena da budem htjeli su da se udam i rodim dijecu, sve za šta sam bila odgajana je to da budem domaćica i majka. Ali ja sam to odbijala. Zato sam i otišla. Zapečatili su me i odlučili kako ne smijem više svirati, kako je to 'poniženje za njihovo dostojanstvo', nisam više mogla ni u školu ići jer nisu mogli gledati kako se borim. Radilo se samo o njima, uvijek i samo o njima. "Ne podcjenjuj svoje vrijednosti glupačice" kaže. Ukočim se cijela. Mrzim tu riječ, tako jako je mrzim. I on se ukoči kada me vidi takvu. "Šta?" pita. "Šta se desilo?". "Ne nazivaj me glupačicom Logan" kažem kroz stisnute zube. Toliko sam ih jako stisnula da me bole. "Oh ne, žao mi je" kaže brzo. Uzima moje lice među svoje dlanove i drži me čvrsto gledajući me u oči.


Braća Reed

Habibi manija

"Nisam to tako mislio" nasmije se, ali to nije sretan osmijeh. "U našoj porodici se često koristi ta riječ. Nisam želio da te povrijedim, stvarno nisam. Ne mislim da si glupa, imaš poteškoće u učenju, ali nisi glupa, ja to znam." Voljela bih da i ja to znam, a on se čini tako siguran u to. "U redu je" kažem, ali već se povlačim od njega. "Ne povlači se" upozorava me što me nasmije. "Nisam ja ta koja se uvijek povlači Logan" podsjetim ga. Odgurnem ga ponovo, ali to nema nikakvog efekta na njega. Odjednom rukama obuhvata moju guzu i podigne me na lavabo. "Oprosti mi." Kimnem a on me poljubi u ugao oka gdje su se već formirale suze. Ta me riječ boli, uvijek je boljela. Bila je poslednja kap koja je prelila čašu i dovela do toga da napustim roditeljsku kuću. Ta riječ i mnoge druge slične koje sam predugo morama slušati. Saginje se ka meni i svojim usnama dodirne moje. Nježno jezikom prodre u moja usta, mekan je ali zahtjevan. Položim dlan na jednu stranu njegovog lica dok me i dalje ljubi. Znam šta radi, i zahvalna sam mu na tome, jer odnosi moju bol zajedno sa mojim razumom. Otrgne peškir koji je između nas i pogledom prelazi preko mog golog tijela dok sjedim na ivici lavaboa a on stoji između mojih nogu. Poliže svoje usne a moje srce počne duplo jače kucati od normalnog. Bože, kako je seksi. Povučem ponovo njegove usne na svoje i na momenat mi to dozvoli a onda se nagne i uzme jednu moju bradavicu u usta. Nije oprezan, on je razoran dok njegova brada od tri dana trlja po unutrašnjoj strani mojih grudi. Čini da se u meni nešto zaljulja što nisam ni zamišljala da uopšte postoji. "Želiš li da prestanem?" pita me i podigne glavu kako bi me pogledao. Odmahnem glavom. "Nemoj stati" kažem. Prstima prođem kroz njegove kovrdže pa mu pritisnem glavu još više uz sebe pritom ga povlačeći malo za kosu na šta on zastenje uz moje grudi. Glava mi pada unazad dok sam pritisnuta uz ogledalo a njegova glava između mojih grudi. Druga mu ruka krene u pravcu mojih stidnih dlaka, klizne između mojih nogu a ja ih raširim još više. Logan podigne svoju glavu pa je zarije u predio moga vrata kada jednim prstom zaroni u mene. Moja vlažnost mu olakšava put pa kada njegov prst dodirne moj klitoris skoro poskočim sa lavaboa, pritisne svoje tijelo na moje a slobodnom rukom povlači moje bradavice dok me puni svojim prstom. Ako ne prestane svršit ću.


Braća Reed

Habibi manija

"Logan" kažem. Ne može mi vidjeti usne pa povučem njegovu glavu na gore kako bi me mogao pogledati. Usta mi jedva mogu formirati riječi. "Svršit ću prije tebe ako ne prestaneš." Počnem petljati oko kopče njegovih pantalona, ali on odgurne moju ruku. Gleda duboko u moje oči kada postavi pitanje: "Kako se zoveš?" Ne mogu odgovoriti, pa i ne odgovaram. Zatvaram čvrsto oči i savijam se prema njegovim prstima koji me još uvijek trljaju. Kada ne odgovaram Logan zareži, savije se u koljenima ispred mene pa raširi moje noge. Zatim me poliže odozdo prema gore. Upetljam prste u njegovu kosu pa ga povučem gore kada se krene spuštati. Shvati zašto ga vučem pa usnama i jezikom obuhvati moj klitoris i počne nježno sisati. Sa očima plavim kao more gleda odozdo u mene, gledam u njegovo lice i kako me siše i siše i naposlijetku vrisnem. Ne prestaje kada počnem svršavati, umjesto toga ubaci jedan prst u mene pa me počne dirati i iznutra dok su mu usne i dalje na meni. "Oh Bože!" vrištim. Tijelo mi podrhtava i nekontrolisano se tresem, dok svršavam pritisnem njegovo lice uz sebe. Kada mi se tijelo malo umiri njegovo lizanje i guranje usporava, ponovo me poliže odozdo na gore i ovaj put se nasmijem kada pređe preko mog klitorisa. Čini to i čini sve dok mi se tijelo potpuno ne opusti. Ležim mlitavo naslonjena na ogledalo pa ga povučem na gore kako bih mu vidjela lice. "Sada si ti na redu" kažem pa posegnem za kopčom njegovih pantalona. Odmahne glavom. "Ne." "Šta?" ne razumijem. Spusti me dole tako da sada stojim ispred njega. "Ne želiš me?" pitam ga. "Čovječe. Curo, želim te više nego što sam ikada nekoga ili nešto želio." Pritisne svoje čelo o moje pa udahne duboko, usnama nestvarno nježno dotakne moje, sagne se i podigne peškir, obmota oko moga tijela i zatakne ga čvrsto između mojih grudi. Zatim otvori vrata, pogura me van i zaključa ih iznutra.


Habibi manija

Braća Reed

15.Logan Jebem ti! Rukama protrljam lice pa prođem kroz kosu pritišćući glavu kao da je velika bubuljica spremna da prsne, to nije jedino što je spremno prsnuti. Nikada još nisam bio ovoliko napaljen kao sada. Kit je bila vlažna i topla i bila je spremna, pustila bi me da je sada jebem ovdje na ivici lavaboa samo da sam rekao 'Da'. Znam da bi dozvolila, i ne bi se pokajala, ali ja bih se kajao. Iako, sada se dvoumim zbog toga što sam je ostavio ispred vrata. Posegnem za bravom na vratima kako bih namamio Kit ponovo u kupatilo, ali onda povučem svoju ruku. Morao sam po svaku cijenu izbrisati onaj tužni izraz na njenom licu i jedino čega sam se sjetio bilo je da joj skrenem misli nečim drugim. Sada ja ne mogu da skrenem svoje misli sa sjećanja na izraz njenog lica dok je svršavala, ili kako je čvrsto stisnula moje prste kada je počela podrhtavati. Blagi Bože, ova će me cura uništiti. Kurac mi je toliko tvrd da bih mogao zakucati eksere u zid sa njim. Vrata vibriraju kao da neko lupa po njima, vjerovatno Paul da me napomene da ću zakasniti na posao. Ali kurac mi je toliko tvrd da ne mogu normalno stajati da ne pričamo o hodanju. Još jedno prođem rukama kroz kosu, udahni duboko. Sranje ovako je nikad neću izbiti iz glave. Uzmem jedan peškir pa ga raširim po lavabou, otkopčam farmerke. Ovo neće trajati duže od sekunde, jer znam da ću misliti na nju dok to radim. Pljunem u dlan pa uzmem glavić i nategnem ga jako. Bože, nikada neću zaboraviti njeno lice dok je svršavala, jednom je zavrištala glasno, u to sam siguran. Mogao sam osjetiti njeno grlo na svom obrazu, nježna vibracija koja je dolazila kada je počela stiskati moje prste. Potrebna su mi samo dva-tri poteza i da se nagnem nad lavabo i istresem se na peškir. Pomislim kakav bi osjećaj bio da sam sada u njoj i jaja mi se na to čvrsto stegnu dok svršavam. Oh, Bože. Tako bih rado bio u njoj. Iscrpljen padnem na svoje pete i naslonim se na vrata pokušavajući da dišem. Vrata se zatresu od jačine udarca po njima. Operem ruke pa bacim peškir u korpu za veš. Sranje, sretan sam što sam to uradio, ali više bih volio da je bilo na drugi način. Uskočim ponovo u svoje farmerke, još uvijek sam na pola tvrd, ali barem sada


Braća Reed

Habibi manija

mogu hodati. Otvorim vrata a Paul me pozdravi sa podignutom obrvom. "Bolje?" pita cereći se. "Jebi se čovječe" pokažem mu. "Jebi se" ponovi smijući se. "Oh, čekaj pa ti si već jeban." Nagne glavu u stranu. "I kako je bilo?" Povučem ga sa sobom u kupatilo. "Nisam je jebao." On prevrne očima. "Da, ispričaj to nekome ko je nije čuo kako vrišti." Gurne me prijateljski. "Sledeći put me upozori na vrijeme da se mogu ispaliti, jer to je bilo baš glasno." "Šta je bilo glasno?" zbunjen sam. Jako dramatično počne pokazivati: "Oh Bože! Oh Bože! Oh Bože! Logan! Logan! Logan!" Još me jednom gurne i ovaj put me zaboli pa protrljam bolno mjesto. "Bilo bi vrelo da nije moj brat bio sa druge strane vrata, ovako je samo bilo neprijatno." "Nisam je mogao čuti, izvini" barem mislim. "Bez brige" kaže gledajući u mene. "Jesi okej?" Kimnem a onda zatresem glavom. "Sranje, ne znam." "Šta je bilo?" "Ona me izluđuje. Totalno me izluđuje." "Upravo si polegnut i kukaš?" zatrepće. "Ne želim o tome čuti. Imaš li pojma koliko je vremena kod mene prošlo? Sranje, ti šupak jedan, ne kukaš nakon što si zbrinut." "Nisam zbrinut." "Začepi i prestani mi to trljati na nos." Frustrirano prođem rukama kroz kosu i zatvorim oči. Udari svojim dlanom od moje grudi. "Čekaj, ti to ozbiljno?" Kimnem. "Rekao sam joj nešto glupo i bila je poslije toga srozana, i sve je bila moja greška." "I onda.." pita me. "Zatim sam htio da joj bude bolje, detalje ću preskočiti." "Izgleda mi kao da si ponovo 'djevica', to je sjebano."


Braća Reed

Habibi manija

Ima taj neki čudan izraz na licu, između zabavljenosti i sažaljenja. Moram se naceriti na to. "Da, možeš slobodno tako reći." "Zakasnićeš na posao" upozori me Paul. Sranje, već kasnim. Istrčavam iz kupatila u trenutku kada Hayley utrčava unutra, Paul je podigne pa počne plesati sa njom u rukama. Kod njega je svaki drugi petak po jednu sedmicu i on voli svaku sekundu tog vremena. Pete stoji pored Kit u dnevnom boravku, ponekada i on radi sa mnom u klubu. "Jesi li gotov?" pita me. Kit se premješta s' jedne nogu na drugu izbjegavajući da me pogleda u oči. Dođem do nje pa joj nježno podignem bradu i poljubim je. To je poljubac prepun obećanja šta bi moglo da bude i šta je još uvijek nemoguće. Ostaje bez daha i pridržava se za moja ramena kada se pomjerim unazad. "Hvala" kaže i pokaže na znakovnom jeziku a moje se srce istopi zbog toga. "Gotov" pokažem Pete-u. Prati nas u hodnik i uhvatim ga kako gleda u dupe od Kit. "Ostavi se toga" pokažem mu. Ceri se sliježući ramenima. "Ne mogu se kontrolisati." "Ja mogu" upozoravam ga udarajući pesnicom o dlan druge ruke. Izgleda pomalo zbunjeno. Mahnem mu da bi me pogledao. "Hoćeš mi pomoći večeras da pazim na Kit? U slučaju da se budem morao pobrinuti za nešto drugo?" Pete kimne, jer zna tačno o čemu pričam.


Habibi manija

Braća Reed

16.Emily Ime kluba je Bounce. Logan me vodi kroz zadnji ulaz unutra, na glavnom ulazu vidim veliki red ljudi i nekoliko muškaraca Loganove visine na vratima. Lokal je mnogo veći nego što sam očekivala. Veliki krupan momak sa pregačom nas zaustavlja kada prođemo kroz zadnja vrata i stavi ruku na Loganove grudi gledajući u mene podignutih obrva. Logan počne nešto da mu pokazuje a Pete prevodi: "Ona je moja." Pete me pogleda zbunjeno pa pokaže palcem na Logana. "Mislim njegova" doda. "Ima devetnaest godina" prevodi Pete. Momak mahne nekom tipu iza sebe i on se pojavljuje sa pečatom sa kojim mi stavi riječ 'Ne' na zapešće. Prevrnem očima. Stvarno? "Ovo je bar lutko, i imaću velike probleme ako ti neko da nešto da piješ što ne bi smjela." Tip stavi pečat i na Peteovu ruku. Kimnem, razumijem. "Je li i ona gluha?" pita. Logan odmahne glavom. Mislim da kaže nešto poput 'Ah, ponovo neka nova' prije nego ode od nas prevrčući očima. Pete ide za njim. Logan me vodi do kraja šanka i gurne nekog ogromnog momka sa barske stolice, ovaj se zatetura i opsuje pa kada se okrene ugleda Logana iza sebe. Kao da se predaje podigne ruke u zrak, okrene se i ode. "Zašto si to učinio?" pitam ga. "Trebala si mjesto da sjedneš" slegne ramenima. Kaže to kao da mi je bilo potrebno piće. "Ali ti si ga jednostavno gurnuo sa stolice." Logan ga prati svojim pogledom. "Nije mu smetalo." "Nije mu smetalo jer je mislio da ćeš mu razbiti dupe ako se pobuni." Kimne glavom kao da bi mu u tom slučaju baš razbio dupe. Stvarno? "Šta?" pita pa lupne rukom od stolicu. Kliznem polako na nju pa ga pogledam. "Želiš da ostanem ovdje?" pitam pa pokažem na stolicu, šank i prostor oko sebe. Kimne pa mi podigne bradu kako bih ga pogledala.


Braća Reed

Habibi manija

"Ne pij ništa što ti žena iza šanka osobno ne bude dala. Razumiješ?" Pa, i ne baš, ali kimnem potvrdno. "Ozbiljno mislim" kaže. "Gdje ćeš ti?" "Raditi." Utisne mi poljubac na čelo pa ostavi jedan trenutak usne na njemu. Zatim nagne glavu pa mi šapne na uho. "Samo da znaš, još uvijek te mogu okusiti na svojim usnama." Gleda u moje krilo dok mi se vrelina širi obrazima. Lice mi je vjerovatno crveno poput paradajza, ali se natjeram pogledati ga u oči. "Voljela bih kada bih mogla isto to reći." Zastenje pa se odmakne od mene, mahne i ode. Pogledam iza šanka i vidim neku plavušu kako priprema pića. Pogleda me snishodljivo i upita: "Šta ti mogu donijeti?" "Točeno pivo?" pitam. Podigne obrvu, kimne pa mi natoči jedno. "Odkud poznaješ Logana?" pita kada gurne pivo ispred mene. Rečenica 'On je moj dečko.' dođe mi nenadano u misli, ali zadržim to za sebe. "Neko vrijeme živim sa momcima." Obrve joj poskoče skoro do korjena kose. "Stvarno?" Kimnem pa uzmem gutljaj svoga piva. "Hvala" kažem odsutno pokazujući na svoje piće. Ubaci dvije trešnje sa drškom unutra i nasmije se. "Ja sam Abby" kaže pružajući svoju ruku, uzmem pa je protresem. Ima čvrst stisak to mi se sviđa. "Kit" kažem. "I jesi li i ti jedna od hiljadu žena sa kojima je Logan spavao?" Pokušam da zvučim lakomisleno, ali sudeći po izrazu na njenom licu to mi nije uspjelo. U jednu ruku ne želim odgovor na moje pitanje, ali s druge strane ipak ga želim čuti. Ona se smije. "Dušo, imam previše samopoštovanja da bih to učinila." Pogleda me na jedan dugi trenutak dok nekom drugom toči pivo a savršeno oblikovanom pjenom na vrhu. "A ti?" Osjećam se puno bolje sada kada znam da nije spavala sa Loganom. "Ne. Ali rado bih" prislim se sakriti kikotanje koje prelazi preko mojih usana.


Braća Reed

Habibi manija

"On ima takav utijecaj na sve žene" smije se. "Sačekaj malo." Neko udari pesnicom po šanku i njen pogled se zamrači. "Ne lupaj po mom prokletom šanku, šupak jedan" kaže ali sa naznakom smijeha u glasu. "Ma hajde Abby, pa ti voliš kada te ja lupam." Oko šanka se prolomi smijeh. On se naginje preko šanka dok se ona proteže na prstima i naslanja rukama na ploču kako bi dohvatila njegove usne. Pokaže na mene. "Ford ovo je Kit." Ford gleda u mene i smiješi se. "Kit je ovdje sa Loganom" dobaci mu jedan pogled a Fordove oči se stisnu. Zatim pogleda u mene. "Reci da to nije istina" kaže sa osmijehom. Stisnem svoje usne, jer nemam pojma na šta on misli. "Bilo je i vrijeme da se neko zakači za to kopile" kaže trljajući oduševljeno dlan o dlan. "Osveta je slatka" kaže i odšeta nazad kroz masu ljudi. "Ford radi sa Loganom kao izbacivač na vratima" objašnjava ona dok sipa pića. Uzima dvadeseticu od nekog tipa i stavlja je u svoj dekolte, vidim jedan ćošak kako viri iz njenog izreza, a vidi i mušterija. "Oh, jesi htio kusur?" pita ga. On odmahne glavom, nasmije se i ode. "Radiš li već dugo ovdje?" pitam je. Bend je upravo na bini i namještaju svoje instrumente svirajući nekoliko melodija. Pjevač je već skinuo majicu što se očigledno gledaocima svidjelo. "Otprilike jednu godinu" kaže ona. Osjećam se beskorisno dok ovako sjedim ovdje. "Ko je ovaj bend?" pitam pokazujući palcem preko svog ramena. "Novi su" kaže slijegajući ramenima. Čujem kako štimaju početak pjesme 'Free Bird' i počinje da me svrbi po vrhovima prstiju. Protrljam prste palcem i poželim da sam gore na bini. Ali to se neće desiti. Sviraju neke naslovne hitove što dovodi moje prste da poskakuju a srce da brže kuca. Okrenem se da ih pogledam, stvarno su dobri, ali postoji jedan problem. Gitarista im je totalno pijan, jedva da je izdržao zagrijavanje i već pada preko kablova, basista se okreće i gleda ga ljutito, ali pijanac se samo naceri i svira dalje. Pritom ne može na nogama da stoji. Maše konobarici i ona mu donosi piće koje strusi u jednom potezu, zatim nastavlja svirati. Basista je ljut to mogu vidjeti, i ja bih to bila da sam na njegovom mjestu. Ne


Braća Reed

Habibi manija

praviš sranja kada sviraš, nikada. Sjedim nemirno na svojoj stolici, najradije bih mu otela tu gitaru i odsvirala njegov dio, ali prisilim se ostati na mjestu. Logan dolazi sa drugog kraja prostorije pa na pola puta ostane stajati u mjestu. "Jesi li u redu?" pita bez glasa pomjerajući samo svoje usne. Kimnem glavom pa odmahnem rukom, naceri se i ostane stajati u mjestu kako bi me i dalje gledao. Nadam se da ne planira činiti to cijelu noć. Ali nešto drugo me natjera da trenutno ustuknem. Neka žena prilazi Loganu, nosi kratku suknjicu i majušni top, sise joj izgledaju kao da su postavljene na neko prijestolje samo da bi ih se gledao i obožavalo. Loganove oči prelete preko njenih sisa a ona se naginje ka njemu i stavlja svoju ruku na njegovu. Jedan dugi trenutak čita sa njenih usana a onda je uzme za ramena i odgurne od sebe. Pogleda ga bjesno dok se on udaljava od nje. Srce mi preskače. "Sranje" kaže Abby, "nisam mislila da će se ovo ikada desiti." "Na šta misliš?" gledam u nju. "Nisam ga još nikada vidjela da je neku odbio." Logan me pogleda pa mi namigne. Žena me gleda ljutito, okreće se ka njemu kako bi mu rekla nešto, on je gleda prijateljski ali hladno. Ovo nije očekivala i poraženo se povlači. Odjednom zvučnici benda glasno zaskviče, gitarista se sapliće i pada na koljena dok ostali članovi prestaju svirati i pokušavaju da ga pridignu, ali on leži dole i smije se. Gledaoci počinju da urlaju i masa kreće u pravcu bine, nisu oduševljeni i ne treba im to zamjeriti. Pogledam u Logana koji prevrne očima pa krene ka bini. Članovi benda povlače gitaristu na noge, ali on se koprca mašući oko sebe, nestabilan da bi stao na svoje noge. Logan se sagne pa ga prebaci preko svog ramena, namigne mi kada pijanog gitaristu odnese iza zastora pored šanka. Članovi benda stoje poredani u krug pokušavajući naći način kako da nastave dalje. Prsti me svrbe i poskakujem na nogama kako ne bih otišla na binu, ali nemoguće me je zaustaviti. Kliznem sa stolice pa se na klimavim nogama i nimalo elegantno popnem na binu. Puls mi šumi u ušima i ne bih mogla ispustiti nijedan ton jer mi je grlo kao svezano. Zgrabim napuštenu gitaru, prebacim kaiš preko vrata pa pogledam prema muzičarima. Izvučem svoju trzalicu iz hlača pa je pustim da klizi preko čeličnih žica. Jedan od muzičara se sagne kako bi mi uzeo gitaru, ali počnem svirati prije nego on dođe do toga. "Sweet Child of Mine" kotrlja se preko vrhova mojih prstiju a zvuk i melodija ispune prostoriju. Muzičari se povlače i gledaju izbezumljeno kako sitna djevojka svira na "Velikoj gitari za dječake" Iskrena da budem i jeste velika za mene, ali to


Braća Reed

Habibi manija

me ne spriječava. "Sviramo li sada skupa ili šta?" dobacim muškarcima. Ne bih sada prestala svirati ni za šta. Publika vrišti dok im poklanjam malu predstavu. Članovi benda odlaze svako na svoju poziciju a pjevač dolazi i pita me: "Šta znaš svirati?" "Sviram sve što ti znaš odpjevati" kažem nasmijano. Krv u mojim venama vri dok me ritam muzike totalno obuzima. "Možeš li biti malo određena?" pita. Smiješi se i gleda kako moji prsti lete preko žica, protrese glavom. "Zaboravi" kaže. Odlazi do mikrofona pa kaže: "Imamo jedno iznenađenje ljudi" pokaže prema meni. "Malo je ljepša od našeg uobičajenog gitariste, ne mislite li i vi tako?" Masa vrišti i plješće. Sviram dalje, sve do kraja pjesme 'Sweet Child of Mine'. Zatim stanem pa se nacerim pjevaču. "Šta sada?" pitam. Podigne jednu obrvu pa kaže: "Hotel California?" Kimnem, to znam svirati od svoje osme godine. Sačekam da bubnjar da prvi takt i pustim da me muzika obuzme, basgitara je jedan trenutak u duelu sa mnom, ali ubrzo pronalazimo zajednički ritam. Ovakvu zabavu nisam imala već dugo, od kada sam napustila svoj bend kod kuće. Zaboravila sam na to koliko mi sve to nedostaje. Dolazimo do kraja pjesme i pjevač oblikuje usnama: 'Welcome to the Jungle?' Nasmiješeno mu kimnem i pogledam u masu, vidim Logana kako stoji na sredini prostorije naslonjen na jednu šipku ruku prekriženih preko grudi i blago rastvorenih usana. Pošaljem mu poljubac na šta on smiješeći se odmahne glavom. Oh moj Bože, ovaj muškarac je prelijep. Pokaže mi podignuti palac i ode dalje. Željela bih da mogu sa njim podijeliti ovaj osjećaj, jer ovo je najljepši osjećaj ikada. Ništa se ne može mjeriti sa tim, nemam straha ni mrvicu. Volim to, volim muziku, volim gitaru, i plašim se da sam se malo zaljubila u Logana.


Habibi manija

Braća Reed

17.Logan Okrenem se kako bih pogledao u Kit dok svira, obrazi su joj ružičasti i smiješi se. S' vremena na vrijeme ostali prestanu svirati kako bi ona mogla izvesti svoj kratki solo performans. Cupka gitarom, pleše uokolo i ide na koljena dok svira a gledaoci su oduševljeni. Pretpostavljam da je jako dobra u tome što radi. Mogu osjetiti bas kroz pod i zidove, stanem pa prislonim jednu ruku na zvučnik. Kosa joj je mokra a njeno lice sjaji, nikada ljepše nije izgledala. Očigledno je da je rođena kako bi svirala gitaru, mogu samo da se čudim zašto svira za neki sitniš u tunelu podzemne umjesto da se profesionalno bavi ovim poslom. Ovdje leži njena budućnost, ovo je njena strast. Sretan sam samo gledajući ovako u nju i moram se prisjetiti da zadržim oči na masi umjesto da samo stojim i gledam u Kit. Neko me udara u rame, pogledam preko i vidim Petea kako se ceri pored mene. "Prokleto je dobra u ovome" kaže. Svira na zamišljenoj gitari i moram se nasmijati na ovo. Namigne mi pa kaže: "Sranje, ipak to ostavljam profesionalcu" pritom pokaže na Kit. "Jesi li znao, da ona ovo može?" Slegnem ramenima. "Znao sam da zna svirati. Ali očigledno ovi ovdje misle da je jako dobra u tome" pokažem na masu koja skače. Vidim kako pjevač prilazi Kit i govori joj nešto na uho, nema majicu na sebi i sav je znojan. Ona mahne rukom kao da je dosadna muha, on odlazi, ali se smije dok to radi. To mi se ne sviđa, to mi se nikako ne sviđa. Pripremim se. "On nije toga vrijedan" kaže Pete. "Znam. Ali ipak mi se ne sviđa." "Tebe je stvarno opasno pogodilo, jel'?" pita smješeći se, ali njegovo pitanje je ozbiljno. Kimnem, ne moram ništa reći. Pogodilo me je opasno sa ovom ženom. Bend pravi pauzu, Kit briše dlanom svoje čelo, dok pjevač ide ka njoj. Dolazim prije njega pa skočim na binu na šta se on skoro spotakne o mene. Zastane pa se okrene u drugom smjeru.


Braća Reed

Habibi manija

"Oh moj Bože!" kaže ona sa oduševljenjem u očima dok poskakuje gore dole ispred mene. "Jesi li vidio to?" pita me. Zatim zgrabi moja ramena, skoči i zakači svoje noge oko mojih kukova. Ljubi me. Ima okus točenog piva i uzbuđenja kada gurne svoj jezik u moja usta. Ruke su mi na njenoj zadnjici pa je privučem još više na sebe. Krajičkom oka vidim kako mi vlasnik kluba namiguje i pokazuje palcem na zadnju stranu kluba. Kimnem pa i dalje sa Kit u rukama krenem u tom smjeru. I dalje je nabrijana od cijelog tog uzbuđenja i adrenalina i još uvijek nije skinula svoje usne sa mojih. Još uvijek je na mojim kukovima kada uđem u ostavu pa se okrenem tako da je ona pritisnuta uz zid. Njen jezik se igra sa mojim i ja ne želim da ikada prestane sa tim. Naposlijetku povuče svoju glavu pa me pogleda, rukama drži moje lice. "Jesi li vidio to?" pita. "Šta to?" pitam je. Od njenog poljubca sam izgubio razum. "Mene kako sviram. Jesi li vidio?" Kimnem pa zakopam svoj nos u njen vrat. "Bila si nevjerovatna!" "Znam! Bila sam jel' tako? Oh moj Bože, želim ponovo sada na tu binu tamo." Odvoji svoje noge od mog torza pa stane ispred mene. Počne hodati po sobi gore dole pritom grickajući nokat na prstu, ne mogu vidjeti da li joj se usne pomjeraju, ali smješeći se naslonim se na zid. "Šta je smješno?" pita i zastane kako bi me pogledala. "Ništa" kažem. Priđem pa joj sklonim oznojenu kosu sa vrata. "Samo si tako prelijepa" nasmije se kad joj puhnem po vratu. Njena ruka poklopi moju koja joj je na ramenu, taj dodir mi donese više zadovoljstva nego ijedan drugi tjelesni kontakt sa nekom ženom prije. "Hvala ti što si me doveo ovdje. Nisam se ovako zabavila već dugo vremena" prizna i sva sija. Sagnem se pa je poljubim, tako je prokleto lijepa. Čuje nešto ispred vrata pa se okrene u tom pravcu. "Dolazim ubrzo" kaže i podigne jedan prst gledajući u mene. "Žele da nastavimo." "I ja moram nastaviti. Vlasnik nas je ovdje poslao jer je sumnjao da ću te pojebati odmah tamo na bini." Na kratko stavi ruku preko usta.


Braća Reed

Habibi manija

"Znači, misle kako se mi ovdje seksamo? Misliš li to ozbiljno?" pita raširenih očiju. Ne mogu suspregnuti cerek. "Vjerovatno." "Radiš li to često ovdje?" pita me. Ukočim se. Ne želim joj odgovoriti, jer radio sam to stvarno često ovdje. Ne prisiljava me na odgovor, samo uzdahne i odgurne se od mene. Taj gubitak me zaboli. "Ne radi to" kažem i uzmem njeno lice među svoje dlanove. "Ne mogu promijeniti svoju prošlost." Gleda me u oči dok govori: "Znam, nisam to ni tražila od tebe. Trebam se vratiti nazad na binu." Ljubi me nježno. "Možemo li kasnije nastaviti?" pita cereći se. Skoro pa vibrira od zadovoljstva. Nije ljuta na mene, hvala Bogu. "Možemo nastaviti onoliko često koliko ti želiš." U svako doba, gdje god. Želi da pobjegne, ali ja posegnem za njenim prstima kako bih je zadržao. Polako se povlači od mene a ja bih je najradije povukao u svoj zagrljaj, ali ona se okrene i otrči nazad. Skoči na binu dok je ja slijedim. Pjevač joj dobaci sumoran pogled. "Ti i Logan znači?" pita je. Mogu odavdje pročitati sa njegovih usana. Ona se naceri i kimne. On nešto mrmlja dok se nadureno okreće prema meni. Pokažem na nju pa onda na svoje grudi i formiram ustima riječ 'moja'. On kapira, kapira totalno. Možda ne želi da je to istina, ali ja znam da ona nije njegova budućnost, ona je moja budućnost. Idem do Abby kako bih uzeo točeno pivo za Kit. Gore se već znojila sat vremena i sada kreće ponovo. Pokažem na točeno pivo i podignem obrvu. "Za tebe?" pita Abby podižući jedan prst dok toči pivo. Pokažem joj na Kit, ona kimne i ubaci dvije trešnje unutra u čašu. Okrenem se, ali me ona povuče za rukav. "Gdje je naučila ovako da svira?" pita me. Slegnem ramenima, nemam pojma gdje je naučila ovako svirati, ali znam da to radi jako dobro. Vidim to i na načinu kako publika reaguje na nju. Srce mi se puni ponosom-i još mnogo nečega. Mnogo tog za šta ona najverovatnije nije spremna. Odnesem pivo pa ga stavim sa strane na binu i sačekam da ona završi sa pjesmom. Ali sa lebdećim prstima preko gitare ona dolazi niz stepenice i naginje se naprijed kako bi uzela slamku u usta. Povuče pohlepno i ne postoji niti jedan muškarac u prostoriji koji trenutno nije ljubomoran na mene. Ne prestaje svirati dok ispija skoro


Braća Reed

Habibi manija

sve iz čaše. Zatim mi se nasmiješi, poljubi me na brzinu i ponovo odmaršira uz stepenice na binu nazad. Sjajno. Sada imam jednog tvrdog, a tako je i svakom muškarcu u krugu od pet metara. Odjednom ponovo trči niz stepenice. Kimne u smjeru trešnji koje su u čaši i ja ih podignem gore do njenih usana. Pritisne trešnju sa vrhom svoga jezika i zatvori usne oko nje, lagano je povlači sa drške, zatim kimne na drugu trešnju i pogleda u moje usne. Izaziva me sa svojim cerekom i ja podižem drugu trešnju i otvaram usta, stavim je na jezik pa si uzmem vremena poigravajući se sa njom na dršku dok se Kit ne sagne i otvori svoje usne preko mojih uzimajući trešnju od mene. Pretvaram se kao da sam uvrijeđen, ali prokleto sam napaljen i sve što mogu da uradim je da izgledam kao totalni idiot.


Habibi manija

Braća Reed

18.Emily Spustim se na stolicu, na kraju bara, koju sam napustila kada sam zauzela mjesto gitariste. Naslonim se laktovima na šank, ne mogu izbrisati ogroman osmijeh sa lica. Abby stavlja točeno pivo ispred mene. "To je bilo nevjerovatno!" kaže ubacujući dvije trešnje u čašu. Kimnem, to je stvarno bilo nevjerovatno, još uvijek sam bez daha. Sklonim mokru kosu sa vrata, umotam je u čvor pa je opet pustim da pada. "Sviraš li već dugo?" pita Abby dok krpom briše šank. "Mislim da sam znala svirati prije nego sam prohodala" priznam. Ne mogu se sjetiti vremena u kojem nisam imala gitaru. "Moj djed mi je poklonio prvu gitaru." Moj otac je mislio da je to super sve dok to nije postalo jedina stvar u kojoj sam bila dobra. "To se da primjetiti" podigne svoju ruku kako bi mi 'dala peticu'. "To je bilo fantastično." Jedan trenutak pritisne moj dlan svojim i nasmiješeno me gleda u oči. Ne znam ustvari šta da očekujem od nje. Razgledam oko sebe, konačno je postalo mirno ovdje, Logan zajedno sa čistačima postavlja stolice na stolove, uzima jedan kraj svoje majice pa obriše znoj sa čela. Mišići na stomaku su mu vidljivi kada se sagne naprijed i ja ne mogu sakriti zvižduk koji mi pobjegne sa usana. "Dobri Bože" uzdahnem. "Ovaj lik je pravi muški slatkiš" kaže Abby i obliže svoje usne. "Dobijem želju da ga poližem ododzdo na gore" uzvratim joj tiho, više za sebe nego za nju. Lice mi gori kada primjetim da me je ipak čula. Ona se smije i nastavlja brisati i dalje. "Pa šta te zadržava u tome?" Pokažem na Logana. "On." Njene obrve poskoče na gore. "Logan ne želi da te počeše tamo gdje te svrbi?" Plašim se da ću joj morati dati usta na usta disanje jer izgleda toliko šokirano. Odmahnem glavom. "Počešao me je, ali ne dozvoljava da ja njega počešem" šapnem ljutito. Ne znam zašto pričam sve ovoj djevojci. Vjerovatno zbog toga što je šankerica a ljudi iza šanka imaju taj prirodni dar da im se ljudi otvore i istresaju ono najintimnije iz sebe. Osjećam se već prilično istrešeno.


Braća Reed

Habibi manija

Abby korakne unazad pa sa bradom skoro na grudima pogleda me kao da nemam dvije čiste,smješi se. "Onda je vrijeme za to" kaže pa zabaci glavu unazad dok se smije. "Nije smješno" durim se. "I ne govori ništa Fordu, okej?" dodam. Podiže jednu ruku na gore kao da se kune Bogu pa kaže: "Obećavam ti da neću reći ni jednu riječ" ponovo se smije. "Iako je to to novost stoljeća, ipak ću to zadržati za sebe." Pogledam uokolo i vidim kako Pete dolazi iza ugla. Sa njim je Bone i još jedan tip i zadubljeni su u neki razgovor. Pogledam ih malo bolje. Pete pruža ruku prema Bone-u i ovaj udara u nju. O čemu se za ime svijeta ovdje radi? Sa Bone-om se ne treba rukovati. Nikada. To bi onda značilo da imaš sa njim neki dogovor, a dogovori sa Bone-om ne budu nikada dobri za druge, samo za njega samog. Logan zapljeska dlanovima kako bi privukao Pete-ovu pažnju na sebe, nešto mu pokazuje, ali Pete samo odmahne rukom na to. Logan odloži metlu sa kojom je čistio i odlazi preko do njih. Bone stisne Pete-a za rame, odlazi od njih pravo do mene. Naslanja se na šank pored mene a Abby se odjednom čini jako zaposlenom. Posmatram Logana kako Pete-u nešto govori na znakovnom jeziku, ne znam šta mu kaže, ali šta god da je nije ništa lijepo. Bone me pogleda preko ramena. "Imaš neko mjesto za prespavati noćas Kit?" pita me. Kimnem. "Da, hvala na pitanju." Gleda me na trenutak prodorno, toliko prodorno da se skoro naježim. "Obavijesti me da znam ako ti nekada nešto bude trebalo." "Naravno, hoću." Ništa više ne kažem, poigravam se sa svojom slamkom i čekam da on ode. Bolje je da od njega ne pravim neprijatelja sebi. Bone se uspravi, kimne mi i odlazi ka izlazu napuštajući klub. Logan se i dalje prepire sa Pete-om i čini se da se Pete konačno malo povlači. Izgledalo mi je kao da će Pete započeti svađu sa Loganom na samom početku, ali Logan odjednom povlači Pete-a za kragnu i cima ga ka sebi. Ne pokazuje mu ništa samo ga fiksira pogledom sve dok Pete ne podigne ruke kao da se predaje. Kada bi pogledi ubijali, Pete bi sada bio mrtav čovjek. Logan ga pušta i Pete se zaljulja na svojim petama, nešto mu pokazuje što Logana malo smiri, ali i dalje je ljut i počinje da odguruje stolice koje je slagao, sada ih slaže sa ljutnjom i silom. Pete dolazi do mene i mrmlja nešto. "Šta si radio sa Bone-om Pete?" pitam ga. "Ništa" mrmlja on.


Braća Reed

Habibi manija

"Tom čovjeku ne možeš vjerovati. Ne dozvoli da te uvuče u nevolje" upozoravam ga tiho. "Zašto svi misle da upadam u nevolje?" pita povrijeđeno. Udari se po grudima. "Znam dobro paziti na sebe." "Ne sa ljudima kao što je on" kažem. "Šta znaš o Bone-u?" gleda u mene dok me pita. "Više nego što želim znati" priznam. Vidjela sam na šta je sve spreman, vidjela sam šta je uradio djevojkama iz centra za beskućnike, vidjela sam kako ih je iskoristio. "Mmm hmm" zabrunda Pete. Baš tada dolazi pjevač iz benda iz stražnjeg dijela prostorije, pljesne svežanj novčanica ispred mene zatim sjedne pored mene, njegovo rame je za moj ukus previše blizu mome. Pomjerim se malo, ali on očigledno ne shvata taj potez. Pogledam dole u svežanj novčanica. "Zbog čega je to?" pitam ga. "To je tvoj dio." "Šta to znači?" pitam. Kimne glavom u smjeru ulaznih vrata. "Dobijamo procenat od ulaznica, to je tvoj dio od toga. Dijelimo na pet dijelova." Ceri se dok gleda u moje usne. "Stvarno?" "Stvarno" nasmiješi se i kimne. Položi ruku na moju. "Večeras si odradila dobar posao." Izvučem svoju ruku ispod njegove pa je obrišem od farmerice, on to ne primjećuje. Gleda me gladno, kao da sam ja neki kolač. Uzmem svežanj pa ih raspodijelim po dlanu, tu je više od tri stotine dolara,vilica mi skoro padne na pod. "Hvala" kažem, od ovog novca mogu pet nedjelja živjeti. "Zaslužila si to" slegne ramenima. Abby se ubacuje između nas, posmatra Logana na drugoj strani prostorije dobacujući mi upozoravajući pogled. "Loganova cura je nevjerovatna gitaristkinja, jel' tako?" "Cura?" pita me tiho. Nasmiješim se i kimnem. "Cura." Vidim kako Logan dolazi do nas, ne smiješi se, naprotiv. Ustanem pa stanem između njega i pjevača, nisam mu čak ni ime zapamtila, a i ne želim da znam. Stavim novac u džep od hlača pa položim svoje ruke na Loganove grudi. Pogleda dole u


Braća Reed

Habibi manija

mene i pokuša da me skloni u stranu, ali mu ne dozvoljavam. "Kada možemo ići kući?" pitam i namjerno ga povučem za pojas hlača. Konačno me pogleda, nabere čelo kada me njegov ljutiti pogled pogodi. "Kako ide znak za 'Ići kući'?" pitam. Pokaže mi pritom gledajući duboko u moje oči, pokažem na sebe pa ponovim znakove. Logan kimne. Pjevač prolazi pored nas pritom govoreći neke stvari koje ja mogu čuti, ali ne i da ih Logan može pročitati sa njegovih usana. "Kada on završi sa tobom, nazovi me slatkice" kaže. Abby grabi za vazduh, on joj namigne a ona mu pokaže srednji prst na šta se on još glasnije nasmije. Zatim napušta klub zajedno sa svojim kolegama iz benda. Primjetim da Logan želi razgovarati samnom, ali neće to učiniti dok su ostali prisutni. "Kada možemo ići kući?" pitam ponovo. On razgleda oko sebe, stolice su podignute a Ford je preuzeo brisanje poda. Logan zaplješće dlanovima u Pete-ovom smjeru i Pete se okreće. Pokaže mu znak za 'ići kući' i Pete kimne. I dalje je ljut, ali kreće sa nama. Mahnem Abby i ona mi uzvrati, podigne svoju torbu iza šanka i mislim da će i ona ubrzo kući. "Navrati ponovo" viče zamnom. Nasmiješim se i kimnem, ljubazna je, sviđa mi se. Odlazimo kroz zadnji ulaz i napuštamo klub. Oko četiri sata je ujutru i ja sam pospana, hladan zrak me obavija i ja se osjećam snažnije nego ikada prije. Upravo sam satima svirala sa nekim bendom i imam oko tri stotine dolara u džepu. Logan uzima moju ruku u svoju i razgleda oko sebe. Ulice su mračne i nešto malo više zastrašujuće u ovo doba. Odjednom sam jako sretna što sam sa ovom dvojicom muškaraca ovdje. Svaki od njih je širok kao orman i tetovaže ih čine nekako još više divljima nego što ustvari jesu. Želim da razgovaram sa Loganom, ali to ne mogu sve dok idemo jedno pored drugog zato ostajem tiha sve dok hodamo. Logan pokaže Peteu na stepenice i da može ići dok mi ostajemo u haostoru zgrade. Skloni mi jedan pramen kose koji mi se zalijepio za usnu. "Večeras ti se stvarno svidjelo, jel'tako?" pita me nakon što Pete nestane. Kimnem pa zarijem glavu u dlanove oduševljeno cičeći, lice mi je na jedan trenutak zakopano na njegovim grudima. Želim baš tu da ga zagrizem, ali ipak podignem glavu i kažem: "Hvala ti što si me poveo sa sobom." "Šta je Bone od tebe želio?" Slegnem ramenima. "Ono što i uvijek."


Braća Reed

Habibi manija

"Jesi li nekada radila za njega?" gleda me ispitivački dok njegove plave oči pretražuju moje lice. "Nikada" i to je istina. Toliko duboko nisam zapela, iako sam bila bizu. Uzme moju ruku u svoju i krene uz stepenice. Sviđa mi se ovo, ruka u ruci sa njim. Lijepo je. Pogura me ispred sebe i ja se okrenem ka njemu. "Jesi li svjestan da je ovo prvi put kako idem dobrovoljno uz stepenice?" On me okreće i da mi jednu pljesku po dupetu, čujem ga kako se kikoće, to više liči na smješnu buku. Ali to je upravo Logan, i to mi zagrije srce.


Habibi manija

Braća Reed

19.Logan Toliko sam ljut na Petea da se jedva suzdržavam da odem gore i zadavim ga. Nešto muti sa Boneom, ali ne želi mi reći o čemu su razgovarali. Bone nema ništa dobro na umu i Pete to zna, i zbog toga ne razumijem kakvu svrhu je imao razgovor sa tim gubitnikom. Trebao je da ga drži podalje od sebe. Ali ruka od Kit koja je u mojoj odvlači me od zamisli da odem zadaviti Petea. Stanem na poslednjoj stepenici pa je povučem na sebe, ona se smije i pada na mene dok joj dlanovi završavaju na mojih grudima. Palac joj prelazi preko mojih pirsinga i moj dah zastane. "Kit" upozorim je. "Šta?" pita zaigrano i sa cerekom na usnama. "Nakon onoga što si mi učinio na ivici lavaboa i dalje ne želiš da te dodirujem? Stvarno?" Zeza me i ja to znam, ali ne želim o tome da pričam. Položim dlanove na njen vrat i osjetim lagano predenje iz njenog grla. Bože, tako sam napaljen na nju. "Uživao sam u onome što sam ti radio na lavabou" kažem kada moje usne dotaknu njena usta. Liznem kut njenih usana i ona ih otvara za mene, jezik joj je poput baršuna i mogu zamisliti kako uzima moj kurac u svoja usta i na isti ga način liže. Zastenjem u njena usta a ona se propne na vrhove prstiju kako bi mi bila bliže. Ruku stavlja oko moga vrata a njene grudi pritišću moje. Podiže glavu kako bi joj mogao gledati u usne. "Kada ću ti se moći odužiti?" pita. Njeni obrazi se prelijepo boje u crveno i ja znam da joj je ovo pitanje neugodno. Bože, tako je prokleto slatka. Odmahnem glavom. "Neće se desiti." Malo se nagne unazad dok joj se obrve spajaju u jednu crtu. "Koliko dugo ćeš se držati tog pravila?" pita. "Onoliko dugo koliko ti je potrebno da stekneš povjerenja u mene." "Imam sada povjerenja u tebe" protestvuje. Ali, nema, jer da ima povjerila bi mi svoje tajne. "Ne, nemaš." "Ima samo nekoliko stvari koje nikome ne mogu reći" uzima moje lice u među svoje dlanove. "Čak ni tebi."


Braća Reed

Habibi manija

Njen dah struji preko mojih usana, mogao bih je sada pritisnuti uz zid i duboko ga zabiti u nju, sada i ovdje, bila bi gola u sekundi, njene noge oko moga torza. Izvlači me iz magle moje požude kada kaže: "Reći ću ti sve." "Ne trebaš sve da mi kažeš, ali ne treba ništa od mene da skrivaš." Pušta me i napravi korak unazad, diše duboko mogu osjetiti njen dah na svojoj bradi. "Misliš onako kako se ti držiš podalje od mene?" Povučem je prema sebi, ali ona se otima, ljuta je i ja pokušavam da joj objasnim. "Ako ikada dođem do toga da budem u tebi, želim znati kako da te zovem. Želim barem znati tvoje ime. Jer kada se to desi, prokleto ću ti pripadati" dodirnem njeno lice kako bi me pogledala. "Razumiješ li?" Gleda nesigurno. "Ti ćeš me posjedovati." kažem još jednom pa privučem njene kukove na svoje da osjeti koliko je želim. "I ne postoji ništa što više želim." Koraknem unazad, sklonim jedan pramen kose sa njenog lica pa otvorim vrata. Povučem je za jedan prst kako bi krenula zamnom, ona me povlači za ruku da je pogledam. "Želim sve što želiš i ti" kaže ne gledajući me u oči jer ih drži zatvorene. Sačekam da ih otvori a kada to učini naši pogledi se spoje. "Stvarno želim isto što i ti želiš. Ali jednostavno ne ide." Položim njenu ruku na svoje grudi i raširim prste. "Imaš me već" nasmijem se. "Imaš me već od onog trenutka u tattoo radnji." Podignem ruku kako bi mogla vidjeti tetovažu. "Nosim tvoj žig, prokletstvo." Nježno joj podignem bradu. "Čega se plašiš? Od nečega se kriješ,t o znam. Ali ne znam od čega?" Grize donju usnu i izgleda zabrinuto. Oslobodim joj usnu palcem pa se sagnem kako bih je usisao svojim usnama. Prede na mojim usnama, odgurnem je od sebe i mogu osjetiti tutnjavu u njenim grudima. "Ispičat ću ti o tome, ne sve, ali nešto." Moje srce raste, uzimam njenu ruku i vodim je u dnevni boravak. Sve je tiho, svi su već u krevetu. "Želiš se istuširati?" pitam je, još je sva oznojena od njenog nastupa. "Mislila sam da želiš pričati" kaže ne gledajući me u oči. "I želim." Želim a opet i ne želim, plašim se. "Idi se istuširaj i onda možemo pričati ako želiš sve dok sunce ne izađe." Kimne i ponovo zagrize usnu a pogled na taj prizor šalje trnce kroz mene, zatim


Braća Reed

Habibi manija

se okrene od mene. Odjednom se ponovo vrati pa pokaže prstom u pravcu kupatila. "Želiš li se istuširati samnom, tako da možemo pri tom razgovarati?" Nešto mi govori da od tog razgovora ne bi bilo ništa. "Pričat ćemo kada završiš." Isturi donju usnu pa slegne ramenima. "Vrijedilo je pokušati" kaže.


Habibi manija

Braća Reed

20.Emily Tuširam se brzo pri tom pokušavajući složiti svoje misli. Moram dobro paziti šta ću Loganu ispričati. Uglavnom zbog toga što mnogo ljudi traga zamnom. Ponekad, i dalje, u gradu mogu vidjeti stare oglase za nestale osobe i s vremena na vrijeme okačene slike sa mojim starim 'Ja'. Ta verzija mene sa tamnoplavom kosom, lijepim mašnicama i cipelama koje koštaju više nego što Reedovi mjesečno zarađuju. Ignorišem tu akciju za traženje i kažem sebi da ta osoba više ne postoji. Na ovaj način je lakše. Nedostaje mi moj stari dom onoliko kao što mi i zubobolja nedostaje. Ali već sam dugo odsutna tako da ne mogu više nazad. Otišla sam iz ljutnje i sada se ne bih mogla vratiti zbog sramote ili siromaštva. Vratit ću se jedino onda kada budem dovoljno jaka da se mogu zauzeti za sebe. A već dugo vremena se nisam osjetila dovoljno jakom. Zamotam jedan peškir oko svog tijela a drugi oko glave, zatim odlazim u spavaću sobu. Logan leži na krevetu i nema ništa na sebi osim bokserica. Dobaci mi jednu čistu majicu i ja je navlačim preko glave. On zatvara oči. Odgurnem peškir pa navučem gaćice. Mogu da čujem zvukove njegovih dubokih udaha čak na drugom kraju sobe. Opojan je osjećaj znati kakav utjecaj imam na njega. "Želiš li i dalje razgovarati?" pitam ga. "Ili si umoran?" Protresem glavom i počnem češljati svoju kosu. "Nema šanse da povučeš sada svoj prijedlog" upozorava me. "Ne možeš me tako vući za nos." Smijem se. "Ne povlačim, samo sam mislila da bi možda želio čekati do ujutru." Uspravi se na krevetu pa sjedne u 'turski sjed', popnem se na krevet pa sjednem u isti položaj prekoputa njega. Pogled mu odluta do mojih gaćica gdje vjerovatno može vidjeti samo komadić materijala između mojih nogu, ali nastavljam tako sjediti. On zastenje. "Ti ćeš me ubiti." Povlačim majicu preko koljena. "Ti izvlačiš ono najdublje iz mene, zato moraš malo da patiš." Gledam ga sve dok mi njegov pogled ne postane nečitljiv. "Šta se dešava?“ pitam a on otpuhne glasno. Podignem jednu ruku gore tako da mi sad ne


Braća Reed

Habibi manija

postane melanholičan. "Kada bi mogao uraditi sve što želiš, šta bi uradio?" Obrve mu se podignu. "Mislio sam da ćemo razgovarati o tebi." "I hoćemo, obećavam. Sada mi reci, kada bi mogao uraditi sve što poželiš, šta bi uradio?" On čak i ne trepće, ali oči mu potamne kada progovori: "Polegnuo bih te, sklonio tvoje gaćice u stranu i zabio bih ti ga." Smrznem se. Unutrašnjost mi se stegne dok moj stomak podrhtava a lice počinje da gori. Želim što i on želi, želim to tako jako. On se smije. "Ah, ti me pitaš šta je na drugom mjestu što bih volio uraditi?" "Eeh, da" protisnem. "Vratio bih se nazad na koledž" kaže kroz smijeh. "Nazad na koledž? Kada si bio na koledžu?" Prolazi rukama preko lica. "Prije nego se Matt razbolio. Imao sam stipendiju." "Ali, zbog Matta i njegove bolesti morao si se vratiti kući?“ stavim ruku na njegove grudi. Ova porodica me čini slabom, Logan me čini tako slabom. On slegne ramenima. "Morali smo tatto radnju staviti pod hipoteku kako bi platili njegovo liječenje, a zatim je on zbog bakterija prestao tetovirati. Tako da nismo mogli otplaćivati kredite a Pete i Sam nisu bili dovoljno odrasli da bi mogli sa nama tamo raditi." "Na kojem si koledžu bio?" pitam. "NYU" obrve mu se skupe. "Zašto to igra neku ulogu?" "Odbacio si stipendiju zbog Matta. Zbog svoje porodice!" Odmahne glavom. "Samo sam je obustavio. Nisam je odbacio, mogu se ponovo vratiti kada ovdje bude sve u redu." "Je li Mattovo liječenje mnogo koštalo?" Kimne, ali ne ide dalje. Mogu samo da zamislim koliko je novca bilo potrebno za to. "I ja sam htjela da studiram" kažem tiho. Niko ne zna za to. Niko ne zna da sam i ja jednom imala snove. "Nisam baš htjela na NYU, htjela sam na Juilliard-Visoku muzičku školu, ali moj otac je rekao da mi to neće ništa donijeti i odbio je da plati." Podignem jedan prst kada on otvori usta kako bi protestvovao. "Ali, bio je spreman da da novac za vjenčanje koje bi četiri puta više koštalo od školarine na Juilliardu." Protresem glavom dok Logan izgleda šokirano. "Vjenčanje?" pita. Kimnem pa ga pogledam ispod spuštenih trepavica. Njegov dah zastane. "Molim te reci mi da nisi udata."


Braća Reed

Habibi manija

Odmahnem glavom. "Ne, zbog toga sam ovdje." Pomaknem se naprijed kako bih svojim koljenima dodirivala njegova, ne dotičem ga nigdje više, ali treba mi neka povezanost sa njim. "Moj otac je organizovao vjenčanje za mene, to je bilo sve za šta sam bila upotrebljiva-žena jednog senatora ili nekog moćnog advokata. Ja lično nisam imala nikakvu vrijednost, osim da budem nečiji trofej. Kako ne znam čitati, to bi bila moja budućnost." "Ali ti si rekla 'Ne'." Kimnem. "Ja sam rekla ne, a to mu se nije svidjelo. Zatim je kroji svoj plan dalje bez mene, vjenčanje je bilo planirano, haljina kupljena, crkva ukrašena." Njegove obrve se podižu u pravcu plafona. "Ali ti si pobjegla." Kimnem i zagrizem donju usnu, on je izvlači sa svojim palcem i nježno prelazi preko nje. Poljubim mu palac i on se naslanja unazad. "Pobjegla sam" priznam. "Na dan vjenčanja sam pobjegla, uzela sam bus do ovdje." "Bez ičega." Pokažem mu svoje prazne ruke. "Uzela sam nešto odjeće, svoju gitaru i novac za bus." "Odkud si došla?" pita me. Odmahnem glavom. "To ti ne mogu reći." Još uvijek ne. Znam da ću nekada morati, ali ne smijem rizikovati da on nazove moju porodicu. Ne mogu rizikovati da oni saznaju da sam ovdje. Moj otac je jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, i ne bi gledao koliko košta samo da me vrati kući. On kimne glavom, nije sretan zbog toga, ali me razumije. "Juilliard, stvarno?" pita smješeći se. "Ja imam poteškoće u čitanju" objašnjavam. "Ali njima na Juillliardu to ne smeta. Čak sam išla i tamo svirala bez da je moj otac znao. Uzeli bi me, čak bi mi dali posebnu pomoć vezano za moju disleksiju. Ali moj otac je bio tog mišljenja da ja to jednostavno ne bih znala naučiti. Ništa naučiti." "Tvoj otac je idiot" kaže Logan suho. Smijem se, to je sitan osmijeh. Logan vjeruje u mene, on vjeruje da bih mogla uspjeti. "Šta te spriječava u tome da sada nastaviš?" "Moj broj socijalnog osiguranja" objasnim. "Moj otac traga za mnom, i plašim se da bi me natjerao da se vratim čim dozna gdje sam. Mogao bi slijediti moj trag ako odem doktoru ili u banku ili se upišem na koledž." Logan odmahuje glavom. "Ti si odrasla osoba. Ne stojiš više pod očevim


Braća Reed

Habibi manija

prijetnjama." "Znam." Polako počinjem da budem toga svjesna. "Mislim da se nikada neću vratiti." "Da li ti nedostaju? Tvoja porodica?" Ludo mi nedostaju. "Skoro svaki dan." "Tvoj otac?" Kimnem. "Tvoja majka?" Kimnem dok mi suze gore ispod kapaka kada pomislim na nju. Ali ona mi nije pomogla, iako sam je molila i preklinjala, bila je na strani moga oca. "Braća i sestre?" pita. Odmahnem glavom. "Moji roditelji nemaju više djece, ja sam im jedino. Siroti nisu baš izvukli premiju samnom, ha?" "Ne govori tako nešto" kaže ljutito. "To je istina. Nikada nisam bila ono što su oni željeli da budem." "Šta su to oni željeli?" "Nekoga drugog, nekoga ko će znati čitati i ići njihovim stopama. Nekoga ko neće imati poteškoće pri čitanju naziva za ulice ili izvještaj imovinskog stanja. Ja ne mogu ništa od toga." "Jesu li ikada čuli kako sviraš?" pita. Odmahnem glavom. "Ne onako kako sam svirala večeras." "Onda su još veći idioti nego što sam mislio. Bila si nevjerovatna večeras, publika ti je jela iz ruku." "Hvala ti što kažeš to." Njegove oči se sužavaju. "To je istina." "Sretna sam što postojiš" kažem. Poznajem ga nekoliko dana, ali osjećam kao da ga oduvijek znam. "Jesam li ti dovoljno ispričala?" pitam. "Ni najmanje" kaže sa osmijehom. "Želim sve da znam." Možda nekada. "Možemo li da idemo polako?" Ne smijem mu dati previše informacija, jer bi tada mogao kontaktirati moje roditelje, mogao bi to uraditi misleći kako mi sa tim pomaže. "Plašiš li se da bih zloupotrijebio tvoje povjerenje?" povrijeđeno uzmakne. "Neki ljudi imaju dobre namjere, i ja znam da si ti jedan od tih ljudi. Ali, ti ne razumiješ koliko moram držati do svoje anonimnosti. Ne smijem nikome vjerovati." Ako to učinim, moji roditelji bi iznenada dobili informacije koje im trebaju kako bi me pronašli i vratili u njihov svijet.


Braća Reed

Habibi manija

On kimne, potišten je. Trebala sam znati koliko će suosjećati ovo sve. "Razumjet ću ako ne želiš više ništa imati samnom, sada kada znaš odkud dolazim." Okrenem se kako bih uzela svoju torbu i potrpala u nju nsvoje stvari. "Jesi li blesava?" kaže. Njegova ruka se obmotava oko mog struka. Podiže me gore i stavlja na svoje krilo. Okrećem svoje lice prema njemu dok su mi noge na njegovim bedrima. "Gdje ćeš sada?" Uzdahnem glasno. "Nemam pojma." Nježno mi pritisne zadnji dio vrata i gleda me u oči. "Želim te ovdje. Hoćeš li ostati?" "Hoćeš li se ti zadovoljiti sa ovim što sam ti ispričala?" On kimne. "Za danas, da." Oči mu se suze i ja znam koje je njegovo sledeće pitanje. "Hoćeš li mi otkriti svoje ime?" Odmahnem glavom, ne mogu. "Žao mi je" kažem. On kimne pa se smjesti na moje rame, drži me tako jedan trenutak a onda se izvuče iz mojih ruku, povuče prekrivač, podigne me pa me smjesti ispod deke. Dopuže do mene pa me okrene tako da ležimo nasuprot jedno drugom. "Nadao sam se nečemu više, ali uzimam ono što mogu dobiti. Hvala ti za sve što si mi ispričala." "Hvala tebi što si me saslušao." Nagnem se naprijed pa svojim usnama dotaknem njegove, on se suzdržava. "Šta je bilo?" pitam pa povučem svoj gornji dio tijela unazad. On me ponovo povlači uz sebe i ja osjetim na kuku njegovu cijelu ukrućenu dužinu. "Oh" kažem. Stomak mi se grči, to je ono što i ja želim. Nježnim pokretima prstiju sklanja mi kosu sa lica. "Da" kaže sa smješkom, "to je slatka patnja kada te imam ovako blizu sebe." "Znaš, mogli bi.." počnem, ali on mi stavlja jedan prst na usne. "Mogu čekati" kaže. Protegne se preko mene pa ugasi svjetlo zatim me povuče na sebe. Nekoliko dlačica na njegovim grudima grebu moj obraz. "Mogu da čekam" kaže. "Mislim da sam se možda zaljubila u tebe Logan" kažem u mraku. On podiže glavu, vidim to kroz srebrnu svjetlost koja dolazi kroz otvorene zastore. "Jesi li nešto rekla?" pita me. Odmahnem glavom i spustim svoj nos da dodiruje njegov stomak kako bi osjetio moj odgovor.


Habibi manija

Braća Reed

"Sigurno?" pita. Kimnem ponovo, pomjeram svoj nos gore dole, on me ljubi u glavu i prebacuje moju nogu preko svog kuka. Obmotam svoju ruku oko njega pa se ugnijezdim još više. "Lijepo spavaj" kaže. I to i učinim. *** Slijedeće jutro budi me nježno Tip, tip, tip po nosu. Trepćem i gledam iznenađeno i ugledam maleno lice ispred sebe. Hayley se ceri. "Pavas li?" pita tiho. To sam i radila dok ona nije počela kljucati po mom nosu kao gladna ptica. Protrljam san iz očiju pa pogledam ka Loganu. Leži pored mene, ruka mu je prebačena preko čela a usta otvorena. Ugnijezdim se u jastuke opet. "Gdje ti je tata?" pitam je. "Pava" kaže. Nosi nekog plišanog zeca sa sobom kojeg drži čvrsto za uši. "Ja sam gjadna" kaže. Držim dlan ispred usta dok zijevam, vjerovatno imam odvratan zadah iz usta. "Možeš li probuditi tatu?" Ona odmahne glavom. "Jekao je da tjeba da pavam." Pogledam kroz prozor, sunce je tek izašlo. "Zejim pajacinke" kaže ona. Palačinke? "Šta kažeš na žitarice?" kažem podižući prekrivač sa sebe dok ustajem. Uzimam Loganove bokserice iz ladice i navlačim ih na sebe. "Loganove su" kaže ona ljutito. "Misliš da će mu smetati ako ih posudim?" šapnem joj nazad. Odmahuje glavom smješeći se pa me uzima za ruku kako bi me izvela iz sobe. "Ne mojas saptati. Logan ne cuje." Smijem se jer je u pravu, a najsmješnije je što me jedna trogodišnjakinja mora podsjetiti na to. Ipak stavim prst na usne kada dođemo u hodnik. "Ali tvoj tata nas može čuti. Šššš." Kikoće se dok imitira moje 'Šššš'. Trči niz hodnik a njene bosa stopala tapkaju po drvenom podu sve dok ne stigne do kuhinje. Tražim po kuhinjskim ormarićima žitarice. "Ne te" kaže i odmahuje glavom. "Te ne vojim." Pokaže mi na drugu kutiju na kojoj je lik iz crtića i riječ Voće, mada znam da


Braća Reed

Habibi manija

unutra nema ni traga od voća ili nečega zdravoga. "Tata ti dozvoljava ove da jedeš?" pitam. Ceri se i kimne. Slegnem ramenima pa uspem malo toga i malo mlijeka u jednu zdjelu. Ona uzima jednu kašiku iz ladice, zna gdje šta stoji. Zatim sjedne i počne jesti dok nogicama klati ispod stolice. Legnem na kauč, pospana sam, mislim da smo Logan i ja zaspali negdje oko pet sati ujutru, a i sada je rano. Stenjući se zavalim nazad i zatvorim oči. Upravo kada sam se udobno namjestila dva šiljata lakte me ubodu u stomak. Hayley uzpuže uz mene, mislim da je ona na pola majmunče. U ruci drži neku dječiju knjigu. "Citaj" kaže i gurne mi knjigu pod nos. Ustanem u sjedeći položaj pa je uzmem u krilo, zatim uzmem knjigu i otvorim je, ali slova mi se mješaju. Okrenem knjigu naopako. "Bilo jednom" počnem. "Prica ne ide tako" žali se Hayley. Ona je jedna pametna djevojčica. "Znam" kažem. "Ali, knjige imaju čarobne moći, pa kad ih okreneš naopačke tamo stoji sasvim nova priča na stranicama." "Stvajno?" pita širom otvorenih očiju. Ne, ne stvarno. Ali to je najbolje što ti ja mogu ponuditi dijete. "Stvarno" potvrdim. Počinjem pričati priču sklapajući je od naopako okrenutih slika dok me ona sluša pozorno. "Bila jednom jedna žaba i zvala se Randolf." "Randolf" ponovi kikoćući se. "I Randolf je imao jedan veliki problem." "Oh, oh" uzdiše. "Kakav problem?" "Randolf je želio da bude princ, ali njegova majka je rekla da on ne može biti princ jer je on žaba." Pričam i dalje sve dok ne kažem "Kraj." Ona odlaže knjigu u stranu i mazi se uz mene. Spustim jedan poljubac na njenu glavu, jer mi se to sada nekako čini ispravnim, uostalom miriše divno. "Tvoja prica je bila bolja od one price iz knige" kaže. Srce mi se rastopi od ponosa. "Hvala" kažem. Kada bi bilo ovako jednostavno da odrasli donesu mir na ovaj svijet. "Hoces da gledas televiziju?" pita me. Zijevnem. "Naravno, zašto ne?" Odlazi i vraća se sa DVD-eom u ruci. "Ti stavi." DVD-e uređaj je ispod televizora i ne čini se komplicirano, pa stavim film i


Braća Reed

Habibi manija

pokrenem uređaj. Film počinje, i nije to tipični film za djecu. To je video u kojem se djeci pokazuje znakovni govor. Sjednem pored nje na pod i gledam kako neka žena pokazuje znakove pored slika, ispod su slova za one koji znaju čitati. DVDe je napravljen baš za djecu. Hayley sjedi pored mene i počinje imitirati znakove. "Ti isto?" pita. "Ucimo znakove za Logana." Rastrgana sam od ovoga. "Učimo znakove za Logana" ponovim kimajući potvrdno. Kada prvi film zvrši, pustimo drugi. Imam super pamćenje, zato što moram imati, zbog toga mislim da nešto od ovoga mogu zapamtiti. Od oduševljenja imam blagu nesvjesticu. Učim neke od osnovnih znakova sa Hayley. Skoro smo gotove sa drugim filmom kada Paul uđe u sobu. "Hayley šta radiš tu?" Češe se po stomaku a kosa mu je raštrkana u svim smjerovima. Ona kucne po mojim obrazima. "Ucim znakove sa Loganovom curom" kaže. Ovo mi se sviđa, mnogo mi se sviđa. "Je li te probudila?" pita on prikrivajući zijevanje. Odmahnem opušteno. "Nema problema. Pokazivala mi je ovaj DVDe." Kimne sa podignutim obrvama. "Oprosti što te je probudila, trebala bi ići u krevet." "Misliš li da mogu kasnije pogledati ostatak filma?" pitam i odjednom se osjećam nekako stidljivo. "Naravno, tako smo i mi naučili" kaže smješeći se. Kimnem. Uzima Hayley i vrti je okolo dok se ona kikoće a on se smije. "Sledeći put kada ti kažem da ostaneš u krevetu, ostaješ u krevetu mlada damo" kaže joj. Ona se smije cijelim putem do sobe gdje je on odvodi i zatvara vrata za sobom. Zijevam dok me krevet doziva sebi pa odlazim ponovo u Loganovu sobu, on leži onako kako sam ga i ostavila. Spustim žalozine na prozoru kako u sobi ne bi bilo svjetlosti, svučem njegove bokserice pa kliznem u krevet pored njega. On odmah poseže zamnom i povlači me sebi, okreće se na stranu i pritiska svojim gornjim dijelom tijela moja leđa a svoju nogu prebacuje preko moje. "Jesi li okej?" pita me. Kimnem, totalno sam okej, ne mogu ni na šta drugo da mislim osim da sam upravo tamo gdje želim da budem. Sklanja mi kosu sa lica pa me mazi svojim usnama. Povlačim se još više ka njemu i zaspim ušuškana uz njega. Imam osjećaj da je prošlo tek nekoliko minuta kada krevet počne da vibrira.


Habibi manija

Braća Reed

21.Logan Krevet vibrira pa se nagnem kako bih udario po budilniku. Mrzim kada moram subotom ujutru rano ustajati. Ali obećao sam Samu da ću ići sa njim u park kako bi odigrali nekoliko rundi prije nego odem u radnju. Sam je fudbaler i nekoliko lovaca na talente sa koledža su zainteresovani za njega. On vjeruje kako može dobiti puno finansiranje od njih i jako bi me radovalo da mu to uspije. Nema baš neke dobre ocjene da bi dobio akademsku stipendiju kao što je to bio slučaj kod mene, ali može dobiti obrazovanje putem sporta što bi naravno dobro funkcionisalo. Predenje iz njenog grla otkriva mi da je Kit nešto rekla. Gledam u njene usne, ali ona leži sa licem na jastuku. "Jesi li nešto rekla?" pitam i okrećem je na leđa prebacujući jednu nogu preko njene. Ne govori ništa, ali mi na znakovnom jeziku pokaže riječ Ne. Srce mi poskoči na to. Smiješi se i otvara svoje smeđe oči trepčući. "Jesam li to ispravno napravila?" pokaže znak za ispravno i ništa više. "Da, ispravno je. Gdje si to naučila?" "Jutros sam sa Hayley pogledala nekoliko filmova, nakon što me je probudila" zijeva i okreće se ka meni. "Možeš li me naučiti znakovni jezik? Želim naučiti tvoj jezik tako da možemo razgovarati i kada su tvoja braća prisutna." Moje srce preskače. "Mogu naučiti znakovni jezik" počne kao da želi s tim dokazati svoje sposobnosti. Stavim prst na njene usne. "Ššš..." kažem. "Pričat ću sa tobom na znakovnom jeziku kada god poželiš." Leži na leđima sa podignutom majicom što otkriva njenu golu kožu u predjelu iznad gaćica. Pustim ruku da klizi po rubu pa vrhove prsti podvučem pod elastičnu trakicu. Ona se trzne pa otvori oči, gledaju me nježno i toplo preklinjući. Trebao bih se odmaknuti od nje, ali ne mogu. Nisam bio u stanju odmaknuti se od nje od trenutka kada sam je sreo, a sada i ne želim početi sa tim. Sagnem se pa stavim usne na tu malenu trakicu, ljubim je od jedne do druge strane kuka. Savije leđa pa pritisne svoju vrelinu bliže meni. Da je neka druga u pitanju odavno bih joj već svukao gaćice niz noge. Ali ona nije druga, ona je moja. I ona je


Braća Reed

Habibi manija

nešto posebno. Zastenjem glasno povlačeći njenu majicu na dole, nagnem se da je brzo poljubim jer siguran sam da imam zadah iz usta pa to uradim kratko. Ali kada se pomaknem kako bih se zakotrljao od nje ona me hvata za ramena i povlači ka sebi. "Igraš li fudbal?" "Igrala sam" kaže pa zauzme onu jednu 'Snažni čovjek' pozu. "Četiri godine u ligi usranih pelena." Smijem se. "Oblači se, možeš krenuti sa nama." Uskače u svoje farmerice i skuplja kosu u neuredni konjski rep. Prokletsvo, tako je lijepa. Podigne svoj grudnjak sa poda pa mi okrene leđa, zatim stavlja ruke ispod majice i navlači grudnjak. U roku od nekoliko sekundi je gotova i uskače u svoje čizme. "Spreman?" pita. "Šta? Izgledaš kao da nikada nisi doživio da neka žena bude ovako brzo spremna?" "Nikada se još nisam probudio pored jedne žene" kažem a ona prestane da se pomjera i zuri u mene. "Tako da, ne, nisam još nikada vidio dok se neka žena oblači kako bi započela dan." Obično je to brzinsko uskakanje u garderobu nakon što bih neku izbacio iz kreveta. Ispravka, nakon što bih je doveo do vrhunca izbacio bih je iz kreveta. Ali jednog dana-nadam se uskoro-želim gledati Kit kako se oblači bez da skriva svoje najbolje dijelove majicom. "To mi izgleda previše intimno i nikada nisam obraćao pažnju na to dok se neka žena oblači nakon što bi ustala iz kreveta." Slegnem ramenima. "Sviđa mi se to." "Ja sam ti prva" zeza me dok joj se lice smekšava. Kimnem jer sam nesposoban da progovorim zbog ogromne knedle koja mi stoji u grlu. "Ti si moja prva" kažem prilazeći joj. Misli kako ću je zagrliti pa se nasloni nazad, ali umjesto toga uhvatim je oko vrata ispod ruke i kvrcnem je po glavi. "Ovo ti je zbog toga što se sprdaš samnom" zabrundam. Otme se od mene pa skloni kosu sa lica, zatim se sagne kako bi izvadila četkicu za zube iz svoje torbe. "Nemamo vremena za pranje zuba mlada damo" kažem. "Vrijeme je za fudbal." "Ne izlazim iz stana dok ne operem zube" kaže osorno, zatim pokaže znak Ne na znakovnom jeziku. Pokažem joj na vrata kupatila pa je udarim po dupetu. Poskoči pa unatraške hodajući pokaže mi srednji prst na što je počnem juriti do kupatila. Pola metra od mene udaljena stoji i pere svoje zube dok ja to isto činim. Mislim


Braća Reed

Habibi manija

da pjevuši pa kada prislonim dlan uz njeno grlo shvatim da sam u pravu. "Nemoj prestati" kažem. Pravi pokrete ustima, ali kako su puna paste za zube nemam pojma šta mi govori. "Nemoj prestajati pjevušiti." "Zašto te to brine?" kaže nakon što ispljune pastu. "Ionako me ne možeš čuti." "Izgledaš sretno kada to radiš, zato nemoj prestajati." Zadržava dah pa kimne i ispere usta. I ja uradim isto, zatim je uhvatim za pojas hlača pa privučem sebi. "Je li sada sigurno, tako da mogu da te poljubim?" pitam. "Samo u slučaju da želiš zakasniti" upozoravajuće kaže ,ali se smiješi i prolazi mi prstima kroz kosu na potiljku. Zalupim vratima od kupatila. "Onda pusti da zakasnimo" kažem.


Habibi manija

Braća Reed

22.Emily Sam je iznerviran jer kasnimo a to nije imao u planu. Ne mogu mu zamjeriti, ali kada me Logan ljubi ja ne mogu ni na šta drugo da mislim osim na njega. Ne mogu da provalim šta mogu uraditi protiv toga, osim da mu dam vremena kako bi stekao povjerenje u mene. Upoznali smo se tek prije nekoliko dana, ali ja imam osjećaj da ga poznajem cijeli svoj život. On je ljubazan, obziran i ne obhodi se prema meni kao da sam manje vrijedna zbog mog problema sa disleksijom. Ponaša se tako kao da mu to uopšte ne smeta. Ispred nas na Paulovoj strani korača Hayley koja drži svoju malu pesnicu obmotanu oko njegovog kažiprsta. Obučena je toplo, nosi roze kaputić sa krznom na kapuljači. Preslatka je. Paul je gleda kao da je ona okačila mjesec i zvijezde na nebu. Sam i Pete idu jedan pored drugoga i svakih par sekundi zastajkuju kako bi se gurkali međusobno. Logan baca loptu u zrak dok hodamo a ja pokušavam da ne drhtim. On pravi znak za 'hladno' i podiže visoko obrve, postavljajući mi tako pitanje da li se smrzavam. Prstima napravim razmak od dva centimetra. Doda mi loptu, otkopča svoju jaknu pa mi je prebaci preko ramena. Vratim mu loptu pa obmotam jaknu još više oko sebe provlačeći ruke kroz rukave zatim zakopčam rajsferšlus skroz do brade. Pomirišem materijal, miriše na njega. "Zašto?" pokaže imitirajući moje njuškanje. Zašto sam pomirisala to? Prepoznajem znak za 'zašto' i srce mi je puno jer je to tako. Ne znam kako da mu to objasnim znakovima pa zato kažem: "Miriše na tebe. Volim to." Slegnem ramenima zatim se okrenem kako bih hodala ispred njega unatraške jer mu je teško čitati mi sa usana dok hodam pored njega. Odmahuje glavom i podigne ruku upozoravajuće. "Ne moraš to raditi" pokazuje mi pri tom oblikuje riječi usnama kako bih ga razumjela. "Ne dozvoli da negdje padnem" zezam ga. Sviđa mi se kada ga gledam, očigledno se to sviđa i mnogim ženama uokolo. Ruke su mu otkrivene a majica koju nosi rastegnuta preko njegovih ramena. Njegove tetovaže su vidljive sve do potiljka i privlači jako mnogo pažnje na sebe.


Braća Reed

Habibi manija

"Žene te vole, je li tako?" pitam ga. Privukao je do sada više para očiju, od tinejdžera do starijih dama, i svi ostanu u mjestu stajati kako bi gledali za njim. I pošto su i njegova braća sa njim to ne čini ništa bolje. Oni svi zajedno su jedna atraktivna grupa. Slegne ramenima i ponaša se kao da ne zna šta bi radio sa mojim pitanjem. Kada stignemo u park, Matt sjedne na jednu klupu pa se i ja stropoštim pored njega. Logan odlazi sa Samom i Peteom bacati loptu a Paul juri za Hayley do ljuljaški. "Kako si ti?" pitam Matta. "Dobro" to je sve što kaže. "Ne izgledaš kao da si dobro" izađe iz mene i ne mogu to spriječiti. Jer on jednostavno ne izgleda tako. "Hvala" kaže zabavljeno, "obožavam kada mi djevojke koje lijepo izgledaju kažu da izgledam loše" kimne revnosno. "Cijenim to." "Zašto onda nisi ostao kod kuće kako bi se odmarao?" "Iskreno?" pita gledajući me kroz spuštene trepavice. Nagne se oslanjajući se laktovima na koljena pa otkine jednu vlas trave. "Ne, slaži me" kažem pa prevrnem očima na šta se on zacereka. "Ne znam koliko ću još ovakvih trenutaka doživjeti. Želim što više života upiti iz ovakvih trenutaka, onoliko koliko mi je još preostalo." Suze naviru u mojim očima. "Plašiš li se?" pitam ga tiho. "Samo svakog prokletog dana" odgovara uz dubok uzdah. "Oh" ne znam šta bih drugo rekla. "Kava je prognoza?" pitam. Nemam pojma zašto sam ovako radoznala, želim samo znati šta Logan može očekivati, ili Matt. Ali u suštini Logan. Možda mogu nešto napraviti kako bih im pomogla. "Ne znam. Za dvije sedmice idem ponovo u kliniku i tada će mi reći da li je kemo dala rezultate." Kimnem, jer šta čovjek na sve ovo da kaže? Nadam se da će vijesti biti dobre. Nadam se da ćeš ostati u životu. Oh, sigurno će ti ubrzo biti bolje. Nijedna od ovih rečenica mi se ne čini pogodna. Okreće se tako da su mu koljena nasuprot meni, ruku stavlja na naslon klupe. "Pokušao sam da napravim plan. Plan za poslije moje smrti" Sranje. Šta bih trebala na ovo reći? "To je pametno." Ja sam idiot. "Imam pisma za svoju braću, već sam ih napisao." "Je li to ono što radiš po cijele dane?"


Braća Reed

Habibi manija

On kimne dok vrti vlat trave između prstiju. "To će ih obradovati, u slučaju ako se tebi nešto desi." "Kada mi se desi ne ako mi se desi" ispravlja me. "To je samo pitanje vremena, osjetim to." Njegov dlan je položen na naslonu klupe i ja stavim svoj dlan preko pa ga stisnem. "Postoji li nešto što bih ja mogla učiniti? Nešto sa čime bih ti pomogla u tvojim planovima?" Gleda me prodorno. Pogled njegovih zelenih očiju probija se kroz moje zjenice. "Ako tada još uvijek budeš ovdje, možeš li im predati pisma?" "Ja ću i dalje biti ovdje" kažem. Ne idem nigdje, sigurno ne tako brzo. "I da, mogu im predati tvoja pisma. Samo mi reci kada to trebam učiniti." On kimne. "Imam i jedno pismo za jednu ženu. Njeno ime je April. Logan je može pronaći, ali on joj ne bi predao to pismo, on je nekako mrzi." "Vjerovatno je to i zaslužila" promrmljam na šta se on zacereka. "Ne možeš birati u koga ćeš se zaljubiti." Jedan trenutak ostane tih zatim kaže: "Ne dozvoli da me postave na okvir kamina ili tako nešto. Mrzim pomisliti na to da budem zaglavljen u jednoj urni." "Šta želiš da se desi sa tvojim pepelom?" šutnem kamen koji mi je pod nogom. "Svejedno mi je sve dok ne stojim na okviru kamina" smije se. "Ne odustaj još uvijek, u redu?" pitam. Kimne. "Borit ću se do onog dana dok ne umrem. Ali postoje stvari za koje se moram pobrinuti." Kimnem jer razumijem. Logan dolazi i staje ispred mene. Nešto pokazuje i jedini znak koji razumijem je 'djevojka'. "Ne, ne upucavam se tvojoj djevojci" buni se Matt zatim se počne smijati. "Ona se upucava meni." Logan se okreće prema meni, usta su mu širom otvorena, ali u njegovim očima pleše osmijeh. Povlači me za ruku dok ne ustanem, zatim se sagne i prebacuje me preko ramena vrteći se samnom u krug. Vrištim i držim oči čvrsto zatvorene, znam da me neće ispustiti, ali svejedno. Trči samnom okolo a Pete i Sam jure za nama. Pete ili Sam-i dalje ne mogu da ih razlikujem-udara me po dupetu. Mlataram divlje oko sebe kako bih ga dohvatila, ali Logan trči uokolo samnom na ramenu čvrsto držeći moje noge u stisku i vrteći me u krug. Držim oči zatvorene i cičim, ali on me ne može čuti. Čak i kada ga udarim po dupetu ne obraća pžnju na mene. Odjednom zastane i spusti me dole, moje tijelo polako klizi niz njegovo sve dok


Braća Reed

Habibi manija

mi noge ne dotaknu tlo. "Hi" kaže tiho i pokaže isto tako znakovnim jezikom, dok mu je druga ruka i dalje čvrsto obmotana oko mene. "Hi" kažem i imitiram znak, zatim ga udarim po grudima. "Ne mogu da vjerujem da si to napravio." Okrenem se pa pokažem na Sama. "Dobaci mi tu loptu" kažem a on me gleda kao da sam luda. "Šta je bilo? Plašiš se da igraš sa jednom curom?" On mi se smiješi i dobacuje mi loptu, uhvatim je pa potrčim naprijed. Logan trći iza mene, ali ja sam brža nego što sam očekivala. Prije nego dostignem do klupe na kojoj sjedi Matt, Logan stiže do mene, obmotava svoje ruke oko mog torza i podiže me dok mi Sam otima loptu. "To je varanje!" derem se. "Varanje je dozvoljeno!" Sam mi uzvraća. "U kojoj knjizi pravila to stoji?" pitam i osovim se na noge. "Koja knjiga pravila?" pita Matt cereći se. Podiže se na noge. "Ti i ja protiv njih?" pita me smješeći se. "Ima da ih potopimo" kažem i bacim ruke oko njega. On me oprezno stisne, zatim me pomazi po glavi i raskuštra moju kosu. Logan trči preko livade dok ga ja jurim, okreće se za loptom koju mu je Sam dobacio i čim je uhvati posegnem za njim. Udaram ga onoliko jako koliko mogu, spotakne se kada ga zadržim za njegovu majicu kako bih se zakačila za njegovu nogu. Poput velikog drveta on pada na tlo. Leži na stomaku i smješi mi se. Popnem se na njegova leđa hvatajući loptu pa podižući je u zrak počnem mlatarati nogama i klicati. Jedan trenutak me ostavi tako na svojim leđima, duboko udiše i izdiše ispod mene zatim me zgrabi i zakotrlja ispod sebe. "To je bilo varanje" kaže. Njegove ruke drže čvrsto moje zglobove. "Nema nikakve knjige pravila, sjećaš se?" Cerekam se kada njegovi prsti krenu ispod mojih rebara da me škakljaju. "Prestani!" vičem. Gleda me u oči. "Mislim da sam se zaljubio u tebe" kaže tiho. Dah mi zastane. "Osjećam se isto tako" kažem. Smješi mi se i ustane pružajući mi ruke kako bih se osovila na noge. Stojim pored njega a njegovo lice je crveno i ceri se. "Ako ste vas dvoje završili sa vašim ljubavnim šalama" dere se Matt, "imamo još jednu igru da pobijedimo!" Zaigrano mrda svojim obrvama prema meni.


Braća Reed Upiti što više od života. To bi svi mi trebali češće činiti.

Habibi manija


Habibi manija

Braća Reed

23.Logan Prošle su skoro dvije sedmice od njenog priznanja u parku. Od tada to više nije spomenula, a nisam ni ja. Ali znam da me voli, u to nemam sumnje. Svake noći spava u mom krevetu i svaku slobodnu minutu u kojoj ne radimo provodimo zajedno. Toliko sam navikao imati je na svojoj strani da ne znam kako bih preživio ako bi me ostavila. Nadam se da će ubrzo shvatiti šta želim od nje. Jer želim je cijelu, njenu prošlost, njenu sadašnjost i njenu budućnost. Želim da je pitam da se uda za mene, ali ne mogu, još uvijek ne. Ponekad ima tu neku čežnju u očima koju još uvijek ne mogu da shvatim. Čezne za nečim, nečim što nema. Nisam baš siguran da li je to čežnja za domom ili ipak nešto drugo. U protekle dvije sedmice naučila je jako puno znakova na znakovnom jeziku i sada može voditi jednostavne razgovore na taj način. Jako je dobra u tome i otkrila je da joj slovkanje pomoću znakova jednostavnije kada se koristi znakovnim jezikom. Kaže da to ima veze sa razmakom slova i zbog toga je drugačije od napisanih slova Upravo sada sjedi na kauču sa Hayley u naručju, drži knjigu okrenutu naopačke i priča joj priču koju je izmislila. Kutovi mojih usana se okrenu na gore i ne mogu spriječiti cerek na svom licu. Tako dobro pristaje uz moju porodicu. I dalje svira u tunelu pozemne, dok ja radim u tattoo studiju. Prošlog petka u Bounceu, bend ju je ponovo pozvao na binu jer su gledaoci tražili nju. Dodali su šešir koji je kružio kroz masu u kojeg su mogli ubaciti svoj novac, tako je na kraju sav skupljeni novac od toga mogla zadržati. A odsvirala je tek dvije pjesme. Štedi svaki novčić koji zaradi, a mi joj ne dozvoljavamo da plaća stanarinu. Moja braća i ja smo otvoreno razgovarali o tome i svi smo se složili za to. Ona čini tako puno za nas da bi joj uzimali stanarinu. Kuha često za nas i ne može se ostaviti toga da ne čisti za nama, iako smo joj rekli da to ne mora da radi. Pete sjedi preko puta Kit sa nekom djevojkom koju je upoznao prije par sedmica, zezaju se već nekih deset minuta. Ja stojim sa Paulom u kuhinji pa mu pokažem palcem u njihovom smjeru. Paul ih pogleda smrknuto, kaže nešto Peteu a ovaj ga pogleda blesavo. Namjesti svoje pantalone, podigne djevojku pa je povede kroz hodnik u smjeru svoje sobe. Paul ga pozove. On se vraća, uzima par kondoma iz ladice naceri se i ponovo ode.


Braća Reed

Habibi manija

"Ma divno" pobuni se Sam. "Sada moram spavati na kauču." Paul se smješi. "U vašoj sobi su dva kreveta." "Iiihh" kaže Sam. "Ne želim ih slušati dok to rade." "Barem jedan od nas dobija" kažem na znakovnom jeziku. Kit me pogleda prijeteći. Proklinjem dan kada sam je naučio znakovnom jeziku. Ne mogu ništa više skriti od nje. Slegnem ramenima na šta se ona naceri. "I ti bi mogao dobiti kada ne bi bio tako licemjeran" pokaže mi. "Jesi li me upravo nazvala licemjerom?" pitam dok joj se približavam. Spusti Hayley u stranu pa preskoči preko naslona kauča, sada zna da sam iza nje. Ide lijevo-desno iza kauča kako bi izbjegla moje ruke, ali hvatam je za jedan kraj majice i povlačim prema sebi. Obmotam jednu ruku oko njenog struka, podignem je i odnosim u našu sobu. Zalupim vratima iza nas pa je bacim na krevet. Smije mi se dok poskakuje gore-dole na krevetu. "Jesi li me upravo nazvala licemjerom?" pitam ponovo, ovaj put koristeći svoj glas. "Ne, sasvim sigurno ne." Smije se kada je počnem škakljati i pokušava se oteti iz mojih ruku. "Ja mislim da ipak jesi" kažem nastavljajući je škakljati jer znam koliko je to izluđuje. "Dokaži" kaže. Dok govori koristi i znakove, kako ne bih ništa propustio od onoga što kaže. Zgrabi moje ruke koje je škakljaju. Zarežim kada moje usne dodirnu njen vrat. "Nemoj da me iritiraš" upozoravam je. Kucne me po ramenu da je pogledam. "Želim da te iritiram. Zapravo želim jako da te iritiram" kod zadnje riječi zabaci glavu unazad i ja mogu osjetiti kako joj grlo podrhtava kada zareži. "To inače ja uvijek govorim." "Koliko dugo ćeš me pustiti da čekam?" Budim se svakog prokletog jutra, sa njenim tijelom obomtanim oko sebe. Svaku noć liježem sa njom, svakog dana se tuširam dugo i ledenom vodom kako bih makar malo odagnao pritisak. Ona me izluđuje. Ali i dalje nije spremna za mene, jednostavno nije. I to vrlo dobro i ona zna, oboje to znamo. Navlačim druge pantalone na sebe dok me ona gleda. Više i ne krijem svoju erekciju od nje, ona zna da je imam, zna koliko je želim. Mislim čak i da zna koliko je volim, definitivno osjećam da i ona mene isto tako voli. Samo jednostavno ne mogu sebi objasniti, zašto se i dalje skriva.


Braća Reed

Habibi manija

"Večeras moram raditi u Bounce-u. Želiš li poći samnom?" Odmahne glavom. "Ne mogu. Imam dogovoreno sa Hayley, čitanje knjige." Ne gleda u mene. Nema nikakav dogovor-laže i ja mislim da znam i zašto. "Paul večeras ima sastanak i vodi Hayley sa sobom" podsjetim je. "Oh" kaže izbjegavajući moj pogled. "Brineš se zbog Matta,je li tako?" pitam je pa obuhvatim njeno lice svojim dlanovima. Kimne. "Previše spava. Ne vjerujem da je to dobro." Svi smo zabrinuti oko toga što Matt za dva dana ide ponovo kod doktora kako bi saznao svoju prognozu, ali izbjegavamo da pričamo o tome. Svi osim Kit. Ona očigledno misli previše na to. Ja pokušavam ne misliti nikako. "Želiš ostati kako bi ga držala na oku?" prođem prstima kroz njenu kosu pa spustim poljubac na njeno čelo. "Hoće li ti to smetati?" pita. Izgleda tako puna nade. "Znaš da je Pete ovdje" podsjetim je. "Pete uživa sa svojom djevojkom u sobi. Kako će znati da li je Matt dobro ili nije?" Ima pravo. "Hvala ti što ostaješ ovdje" kažem pa je ponovo poljubim u čelo. "Uzet ću Sama sa sobom, ali pošalji Petea po mene ako ti nešto zatreba, uredu?" Kimne pa se baci nazad na krevet. Najradije bih sada legao preko nje, ali moram ići. Sam udara na vrata, mogu osjetiti vibriranje. "Šta želiš Sam?" pitam ga. "Nju" kaže pa se naceri mrdajući obrvama gore-dole. Udarim ga po ramenu. "Ona je zauzeta". Kit odmahuje glavom cereći se, već je navikla na nas. Priđem joj još jednom pa prstom podignem njenu bradu kako bih je gledao u oči. "Do kasnije!" "Apsolutno" kaže.


Habibi manija

Braća Reed

24.Emily Odlazim do Mattove sobe kako bih otkrila nekakav znak života iznutra. Poslednjih nekoliko dana je mnogo pospan i brinem se zbog toga. Stvarno se brinem, i zbog Logana i zbog ostatka porodice. Niko od njih ne želi da bude svjestan da bi Matt mogao umrijeti, svi prelaze preko toga kao da će mu sa tim pomoći ako se pretvaraju da se ništa ne dešava. Njegov glas, slab i umoran, prolazi kroz vrata. "Nemoj samo stajati tu i slobodno diši glasno. Uđi slobodno unutra." Otvorim vrata pa mu se nasmiješim. "Nisi me mogao čuti kako dišem." On se zacereka, ali to nekako zvuči šuplje. "Čuo sam tvoje korake. Trebala bi naučiti da budeš nečujna, kao Paul. Prošle noći je došao tu, stao pokraj mog kreveta i posmatrao me nekih sat vremena kako dišem" pomakne se unazad i uzima jastuk zatim ga rastrese i stavi iza leđa pa se naslanja na njega. "Mislio je da spavam." "Zašto mu nisi rekao da si budan?" pitam ga. "Mogli ste razgovarati." Pročisti grlo. "On ne želi razgovarati, on želi sve dovesti u red. Ali bojim se da mene ne može dovesti u red." "To ne znaš." Uzdahne. "Da, znam." Ne mogu da mu uzvratim zbog ogromne knedle u mom grlu. "Kako si ti?" pita me. Moj jezik i dalje ne može da se pokrene zato mu smo kimnem glavom, to nije nikakav odgovor, ali ipak. "To je dobro, hmm?" okrene se u mom smjeru pa podvuče ruku pod jastuk. "Matt" započnem, ali dah mi zastane pa se samo zagrizem za usnu i odmahnem glavom. "Ne znam šta bih ti rekla." "Puštaš li Logana i dalje da se koprca?" pita me. Zadržavam osmijeh. "Ja ne znam o čemu ti pričaš." On se smije. "Tako mu i treba, nastavi tako." Sužava svoje oči. "Nikada prije nije morao da se bori za neku ženu, one same su mu padale u krilo." Vrelina se penje uz moje obraze kada shvatim šta je rekao, a on se smije. "Da, i to." Pokaže na drugi kraj sobe. "Sjećaš li se pisama o kojim sam ti pričao?" pita.


Braća Reed

Habibi manija

Kimnem. Ne želim razgovarati o pismima, jer kada ih budem njima predavala on više neće biti tu. "Gore su u najvišoj ladici moje komode" pokaže glavom u tom smijeru. "Kada dođe taj trenutak, pobrini se molim te da ih oni dobiju, ok?" Kimnem."Hoću, obećavam." "Ima jedno i za tebe." Ne želim svoje pismo. "Okej." Uzima moju ruku u svoju pa je stisne, primjećujem koliko mu to uzima snage. "Šta želiš da radiš večeras?" pita me. Slegnem ramenima. "Da sjedim ovdje sa tobom." Nasmiješi mi se i ja primjetim toliko puno sličnosti sa Loganom da me to zaboli. Otkotrlja se do ivice kreveta pa sjedne. "Dođi, idemo pogledati neki film." Kimnem pa uzmem njegovu ruku kako bih mu pomogla da se osovi na noge. Dopušta mi to, zastenje kada se uspravi. "Jesi li siguran da ćeš moći?" pitam ga. "Sjećaš li se kada sam ti rekao da želim svaki trenutak koji provedem na ovoj planeti, upiti od života?" gleda me prodorno i ja sam malo zabrinuta da li će imati dovoljno snage da pređe do dnevnog boravka. "Pa onda, upijmo od života" kažem. "Želiš li kokice?" pitam gledajući preko ramena kako me slijedi. "Zašto da ne?" kaže tiho "kokice i maženje sa Loganovom curom." Glas mu postaje udaljeniji, ali znam da je iza mene i da me slijedi, pa započnem spremati kokice. Uveliko se čuje Pop, pop, pop kada primjetim da me nije slijedio do kuhinje. Čujem tup udarac pa poskočim. "Matt?" zazovem ga i krenem niz hodnik. Ali Matt leži na podu, iz usta mu izlazi pjena a tijelo mu se trza. "Oh sranje!" kažem. "Matt!" okrenem ga na stranu jer sam nekad negdje čula da treba tako uraditi ako se osoba trza. Ili ga trebam okrenuti na leđa? Sranje, sranje, sranje. Ne znam. "Pete!" derem se. Pete otvara svoja vrata obučen samo u bokserice dok navlači majicu preko glave. "Šta?" pita a zatim ugleda Matta na podu. "Šta dođavola....?" baca se pored njega na pod. "Zovi hitnu pomoć" kažem smireno. Kada se on i ne pomjeri vrisnem mu u lice. "Zovi hitnu pomoć!!!" To ga izvlači iz njegovog strahom obuzetog stanja pa trči po telefon. Diktira adresu i ostaje na telefonu dok ne stignu, istovremeno navlačeći svoje pantalone. Njegova djevojka napušta stan, što samo po sebi govori o njoj. Matt se malo smiruje pa stavljam njegovu glavu u svoje krilo. Rukavom svoje


Braća Reed

Habibi manija

majice mu obrišem pjenu sa usta i milujem ga po kosi, on se skoro i ne pomakne. Nisam ni primjetila koliko je izgubio kose od kemoterapije, mršaviji je nego što sam mislila. Milujem ga po licu. "Ne još. Još uvijek je rano" šapćem mu. Slijedim sanitet dok ga nose niz stepenice. "Jedno od vas može sa nama" kaže tip iz hitne pomoći. Pete gleda u mene. "Moram otići po ostale" kaže prolazeći nervozno kroz svoju kosu. On ipak zna gdje su, a ja ne. Niko od njih nema mobitel uz sebe. "Obuj brzo neke cipele na noge" kažem mu a on pogleda dole u svoje bose noge i kimne. Pogura me u vozilo hitne pomoći i oni zatvaraju vrata. Najednom, kao da smo odsječeni od ostatka svijeta i ne mogu više čuti zvukove sa ulice Martinshorn. Sve što mogu čuti su neravnomjerni otkucaji Mattovog srca, koji dolaze sa monitora. Svaki put kad otkuca neravnomjerno moje srce poskoči i dah mi zastane. Uzmem Mattovu ruku u svoju. "Bilo bi bolje kada ga ne bi dirali" kaže mi medicinski tehničar. Kimnem pa se naslonim u sjedištu, moje ruke se tresu i ne znam šta da radim. Daju mu infuziju, pregledaju njegove oči i prave raznorazne preglede o kojima pojma nemam. On se ne budi i plašim se da nikada ni neće. Paul dolazi prvi u bolnicu, Hayley je sa njim i van sebe jer želi znati zašto je njihovo poslijepodne za igru prekinuto. Ispružim ruke da je uzmem i ona prelazi u moje naručje. "Šta se desilo?" pita me Paul. "Jedostavno je samo pao u hodniku i počeo da se grči" pokušavam da objasnim i budem što smirenija i snažnija zbog Hayley. "Možemo li do njega?" pita. "Još uvijek ne, i dalje ga pregledaju." Paul odlazi do telefonske govornice, ubacuje nekoliko kovanica. Telefonira jedan trenutak zatim se vraća i uzima Hayley od mene. "Sada samo čekamo" kaže. Hayley tapka dlanovima po njegovim obrazima i ja vidim kako suze klize niz njegove obraze. "Gdje je stric Matt?" pita Hayley. "Stric Matt je sa doktorima" kaže on i treptanjem pokušava otjerati suze.


Braća Reed

Habibi manija

"Oni ce ga napraviti zdravim?" pita spajajući svoj pogled sa njegovim pa nabere čelo kada ne dobije odgovor. "Rade teško na tome da njemu bude bolje" objasnim joj. "Hvala" protisne Paul. Kimnem, jer ništa više od toga ne mogu ni reći. Hayley pruža ponovo ruke prema meni pa je uzmem i sjednem stavljajući je pored sebe. Čitamo naopačke okrenute knjige sve dok na vrata užurbano ne uđe neka žena. Potrči pravo do Paula. Njena kosa je svezana u rep i skoro je visoka kao i Paul. Toliko je lijepa da oduzima dah. Hayley ima boju kose i očiju kao i Paul, sve ostalo je dobila od svoje majke. Žena zagrli Paula i on je čvrsto steže uz sebe, nešto mrmljaju, ali ne mogu ih čuti šta. Dolazi do mene pa uzima Hayley u naručje. "Hvala ti" kaže meni. Pogledam je u oči,i ma jako dobar karakter to mogu da osjetim isto tako mogu da vidim koliko voli Paula. Odlazi opet do njega, nešto mu šapne na uho a on kimne. Spusti poljubac na njegove usne i on joj uzvrati. "Nazvat ću te čim saznam šta se dešava" kaže joj. Ona odlazi i odnosi Hayley sa sobom. Paul uzdahne duboko pa sjedne pored mene stavljajući laktove na svoja koljena. "Nije imao velike bolove, jel' tako?" pita. "Ne, koliko znam." Tresao se, ali ne od bolova. Sumnjam da je puno toga osjećao. "To je moj najveći strah. Da će imati velike bolove kada se to desi. To me na smrt plaši." "Znači ipak si razmišljao o tome?" provali iz mene. "O tome razmišljao" prošapuće. "To je sve o čemu mogu da razmišljam u zadnje vrijeme, prokleto vrijeme." Glas mu puca kod zadnjih riječi. "Ja sam njegov veliki brat i trebao bih da budem u stanju zaštititi ga od svega što bi ga moglo povrijediti. Ali od ove stvari ga očigledno ne mogu zaštititi." Jednostavno ga samo slušam, jer nema ništa utješno što bih mu mogla reći. Jedna suza klizne niz njegov obraz i on je brzo obriše. "On zna koliko ti znači" kažem iako nisam sigurna da sam to trebala reći. "I bolje je da taj šupak zna koliko mi znači. Umro bih za svakog od njih. Želio bih da sam ja bolestan umjesto njega, odmah bih zamijenio mjesto sa njim." "On ti to nikada ne bi dozvolio." I to je istina. Paul se smije, ali bez tračka radosti. Vrata bolničkog hodnika se otvaraju i unutra utrčavaju Logan, Sam i Pete. Skočim sa svoje stolice padajući u Loganovo naručje, znam da će me uhvatiti. Stisne me uz


Habibi manija

Braća Reed

sebe milujući me po kosi. Paul dolazi do nas i počinje pričati sa njima, svi koriste znakovni jezik, ali već ih mogu koliko toliko pratiti. "Možemo li ga vidjeti?" pita Logan. Paul odmahne glavom. "Još uvijek ne možemo. Obavijestiti će nas kada budemo mogli kod njega." Ako budemo još uvijek mogli kod njega. Ali niko to ne izgovara na glas. Logan obavija ruku oko mene pa me privlači uz sebe. Lice mu je u mojoj kosi i mogu osjetiti toplo milovanje njehovog daha na svom vratu. Podignem glavu gledajući ga u oči. "Ozbiljno je" kažem mu. Zatvara oči dodirujući vrhovima prstiju svoje sljepoočnice. I on to zna. *** Braća Reed imaju prednost sjedenja u bolničkoj čekaonici i zauzimaju puno mjesta. Osim nas niko nije tu tako da to ne predstavlja problem, ali svaki od momaka bi odmah ponudio svoje mjesto nekome ako bi to bilo potrebno. Pete je prije nekoliko sati navukao Samove čarape na svoje noge, a Sam je obuo svoje cipele bez čarapa. Pete je bio bos, nekako sam znala da se neće vratiti u stan kako bi se obuo. Umjesto toga trčao je bosonog kako bi doveo svoju braću. Čini se kao da su prošli dani čekajući da doktor dođe kako bi razgovarao sa porodicom. Ili su možda bile minute, ili sati, uglavnom osjećalo se kao da su dani u pitanju. Doktor duboko uzdahne kada krene da priča. Čujem neke dijelove razgovora jer mi puls bubnja u glavi. Kemoterapija nije uspjela. Lošije mu je nego prije. Možete nazvati kliniku za nemoćne osobe. "Ne postoji znači ništa što bi vi mogli napraviti za njega?" pita Paul. Doktor sjedne zajedno sa njima. "Pretresli smo sve mogućnosti. Postoji nekoliko tretmana koji su još uvijek u probnoj fazi, ali šanse su male. A ti tretmani i sa najboljim prognozama su jako, jako skupi." On čeka. Teška tišina ispunjava sobu. "Koliko skupi?" pita Paul. "Stotine hiljada" kaže doktor. "A on čak nije ni osiguran." To je znači to. Oni nemaju stotine hiljada dolara i njihov brat će da umre? Obrišem jednu suzu sa obraza. "Taj tretman, može li ga on spasiti?" pitam. "Ili će


Braća Reed

Habibi manija

samo odložiti neizbježno?" On me pogleda kao da sam najsmiješnija osoba koju je ikada sreo. "Imaju jako dobre ishode, ali garanciju nemaju." "Ali to bi mu dalo šansu?" "Najbolju koju bi mogao dobiti." Kimnem. Logan me stegne jače uz sebe. "Brzo se vraćam" pokažem mu. Znam šta mi je činiti. Srce mi se lomi, ali svjesna sam svojih mogućnosti. "Gdje ideš? pita me. "Toalet. Brzo se vraćam." "Jesi li dobro?" Kimnem. On gleda u mene dok odlazim, njegov pogled buši rupe na mojim leđima, osjetim to cijelim putem dok idem. Ali ne zastejem pored toaleta, odlazim dalje sve do telefonske govornice. Podignem slušalicu a neki čudan osjećaj mirnoće me obuzme. Pritisnem tipku za centralu. "Poziv na račun primaoca u Kaliforniji, molim vas" kažem. Izdiktiram broj. Subota je poslijepodne i moj otac bi trebao biti u svojoj kancelariji. Tut Tut Tut "Kancelarija gosp. Madison" kaže veseo glas. "Imate poziv na račun primaoca, navedite vaše ime, molim" kaže čovjek sa centrale. "Želim da razgovaram sa gosp. Madisonom" uzvratim. "Preuzimamo troškove." Sada je tiho na drugoj strani veze. "Emily, jesi li to ti?" kaže žena. Njen glas je ispunjen nadom, ona je sekretarica moga oca od kada znam za sebe. "Da li mogu molim te razgovarati sa njim?" pitam. Linija se prebacuje i moj otac preuzima vezu. "Emily?" pita. Mogu skoro čuti otkucaje njegovog srca kroz slušalicu telefona. "Tata" kažem. "Em" kaže i ispušta beskrajno dug uzdah. Čujem zvuk laganog klepetanja i mogu da ga zamislim kako skida svoje naočale i odlaže ih na sto. "Gdje si?" "Trebam malu pomoć tata?" kažem naslanjajući čelo na hladne pločice na zidu pokušavajući da ne zaplačem. Želim plakati zbog svega, zbog onoga od čega ću sada odustati, zbog onoga što ću njima dati. Ali najviše želim plakati zbog sebe.


Braća Reed

Habibi manija

"Sve Emily" kaže dok ubrzano diše. "Nisi povrijeđena ili tako nešto?" "Ne, ja sam dobro. Dolazim kući." "Reci gdje si i poslat ću privatni avion po tebe" njegov glas je užurban. "Tata, prvo želim da nešto učiniš za mene." Molim te, molim, molim da to napraviš za mene. Jedan trenutak ne govori ništa. "Šta trebaš Emily?" "Želim da se za mene pobrineš za nešto." Ispričam mu jedan dio priče. "Želim da ga pošalješ na taj tretman, ja želim da platim njegovo liječenje. Koristit ćemo moj novac." Imam dovoljno novca za podijeliti, i više od toga. Više nego što će mi ikada zatrebati. On ispušta glasan udah. "Ne moramo koristiti novac od tvoje zaklade Em" kaže. "Zašto ti taj dečko toliko znači?" "Jednostavno mi znači, tata." Čujem njegovu hemijsku olovku kako klikne. "Kako se zove?" "Matthew Reed" Dah mi skoro zastane. On će to učiniti, učinit će. Kažem mu i naziv bolnice. "To su sve informacije koje imam, ne znam čak ni ime njegovog doktora." Nasmiješi se tiho. "Mogu dobiti sve informacije koje želim." "Učinit ćeš to tata, je li tako?" pitam. "Emily" udahne, "Ako to napravim doći ćeš kući?" Moj glas je tihi šapat. "Da tata, razumijem." "Sada ću ti poslati privatni avion." "Treba mi još jedan dan tata. Ti moraš sve to da središ, molim te! I ja trebam još samo jedan dan. Ako mi daš toliko vremena, dolazim kući i učinit ću što god ti želiš." preklinjem ga. On čeka. Mogu čuti klikanje njegove hemijske olovke. "U redu" kaže. "Ipak ću ti poslati avion, čekat će te na aerodromu." "Molim te učini to za mene tata" povlačim svojim čelom gore-dole po pločicama. "Molim te. Obećaj mi." "Učinio bih sve za tebe Em" podsjeća me. "Do skoro. Vidimo se za par dana" šapnem. "Za dva dana Em" kaže. "Ni dana više." I prije nego prekine vezu čujem kako dovikuje detalje svojoj sekretarici, čujem Mattovo ime i kako to treba riješiti. On će se pobrinuti za to, u to sam sigurna.


Braća Reed

Habibi manija

Odlazim nazad u čekaonicu. Doktor je već otišao i vidim dečke kako stoje zgrljeni. "Šta se desilo?" pitam. Oni se razdvajaju. "Prebacuju ga u sobu, budan je i možemo za minutu ići da ga vidimo" objasni mi Paul. Stropoštim se na stolicu jer ne mogu više ni sekunde stajati na svojim nogama. Nedugo zatim dolazi medicinska sestra i upućuje braću da je slijede. Logan me uzima za ruku i oni me postavljaju između sebe. "Ja nisam član porodice" kažem. "Zaveži" Logan mrmlja i sklanja mi jedan pramen kose koji mi se zalijepio za usnu. Dozvolim da me povedu. "Možete ostati samo kratko" obavijesti nas sestra. Momci su jako uzbuđeni. Ona povlači zastor iza kojeg leži Matt u krevetu. Iza njega su razni monitori na koje je spojen pomoću mnogih cijevčica i kablova. "Šta ima narode?" pita on dok se pomiče unazad na krevetu. "Slijedeći put, kada poželiš da umreš, nemoj to molim te činiti dok nema nikoga osim Kit, ti idiote jedan." kaže Logan glasno. Jedna suza se skotrlja niz njegov obraz i Matt pruža svoju ruku prema njemu. Logan ju zgrabi, dlan uz dlan, palci su im ispreplitani-onako kako to muškarci radei pada na njegove grudi. Sam i Pete stavljaju jedan drugom ruke na ramena a Paul samo stoji tu u mjestu pa se ja naslonim na njega. Obavija ruku oko mene i povlači me ka sebi. Naposlijetku Matt pušta Logana pa kaže: "Sranje, brate kada si molim lijepo počeo govoriti?" "Ova ga cura navodi na to da isprobava razna sranja" kaže Paul pa me jače stisne uz sebe. "Šta se desilo?" pita Logan uz to koristeći i znakove. "Imao sam dogovor sa jednom curom na kauču, da se malo mazimo i gledamo film" kaže Matt. "I slijedeće čega se sjećam je to da ona drži moju glavu u svome krilu." Gleda u mene pa mi namigne vragolasto. "Ako si htjela da me držiš u svojim rukama samo si trebala pitati Kit." cereka se. "Ti se sjećaš toga?" pitam ga. Smije se vragolasto. "Ne mogu nikada zaboraviti dan kada si poslala Logana do vraga kako bi mene držala u rukama."


Braća Reed

Habibi manija

Logan se kikoće, glasno i svi gledaju u njega a on samo slegne ramenima. Paul me stisne uz sebe. Iznenada u sobu ulijeće cijeli tim doktora. "Šta se dešava?" Paul zareži. Trenutak kasnije u sobu ulazi glavni doktor. "Odvodimo Matta na drugo odjeljenje" objašnjava on. "Tako da možemo započeti sa tretmanom o kojem smo razgovarali." "Šta?" Matt je izvan sebe, ostali takođe. Doktor podiže ruku kako bi ih utišao. "Nemojte se previše nadati" kaže. "Ali sada postoji šansa koje prije nije bilo." "Postoji šansa da će on nastaviti živjeti?" pita Paul. Glavni doktor se smiješi pa lupne Paula po ramenu. "Mala šansa, da." "Kako?" "Još uvijek pokušavam otkriti." doktor me gleda u oči, ali ja izbjegnem njegov pogled. U sobu žurno ulazi tim za prijevoz, sestre spremaju sve kako bi Matt bio sigurno prebačen. "Napolju je helikopter koji čeka" objašnjava jedna od medicinskih sestara. "Kako...?" Paul pita ponovo. Matt grli svoju braću jednog po jednog, kada mene na kraju zagrli kaže: "Pazi dobro na njih. Šta god da se desi." Kimnem. Činim to, na jedini način na koji mogu.


Habibi manija

Braća Reed

25.Logan Na putu do kuće moja braća su jako ozbiljna. Rano je poslijepodne i gledam na sat. "Sranje" kažem. "Šta je bilo?" Paul me pita. "Danas poslijepodne imam jedan termin" kažem. Kit ide pored mene, ali sva je zamišljena i u nekom svom svijetu od kada smo napustili bolnicu. "Možda ga mogu pomjeriti?" "Jesi li previše umoran kako bi radio?" pita Paul. Iskreno rečeno pun sam nekog adrenalina, toliko da bih se mogao popeti na planinu, isčupati drveće i bacati. Odmahnem glavom. "Pa zašto onda tako i ne uradiš?" pita me. "Matt" kažem samo tu jednu riječ. Paul me lupi po ramenu. "U narednih 48 sati nas neće pustiti kod njega, blesane" podsjeti me. To je tačno. Prvo će mu raditi raznorazne testove, snimanja i ostale stvari. Rekli su nam kako ga najvjerovatnije do ponedjeljka ne možemo vidjeti. Imam nadu, toliko sam pun nadanja kao što nisam bio u poslednjih nekoliko sedmica. Nekako sam na ovu situaciju sa Mattom gledao unazad, i postojala je tačka kada sam se konačno pomirio sa tim. Ali sada je moja nada procvjetala. Nije fer, uopšte nije fer. Šta ako mu ne bude bolje? Jednostavno ću morati čvrsto vjerovati u to, da će on uspjeti. "Rekao je da će nam javiti kada za to dođe vrijeme" kaže Paul. "Do tada čekamo." Kit me pogleda odozdo, njene oči me prvi put fokusiraju od kada smo napustili bolnicu. "Mislim da bi trebao otvoriti radnju danas. Napravi tu tetovažu. Trebat će ti novac." Izgovarajući poslednju rečenicu ne gleda me u oči. "Da li mogu poći sa vama?" pita. "Rado bih da posmatram." Stavim svoju ruku oko nje i ona mi se smiješi. "Jesi li dobro?" pitam je. Kimne pa se nasloni na mene, osjetim njen topli dah na svojoj koži.


Habibi manija

Braća Reed

"Prestani da me njuškaš ti mala perverznjakušo" kažem. Njene obrve poskoče na gore. "Perverznjakušo?" ponovi riječ smijući se. Stisnem je čvršće uz sebe, ne želim nikada da ju pustim. Ona je sada jedan dio nas, svih nas, i pripada meni. Sam i Pete idu iza nas i razgovaraju tiho glava zbijenih jednu uz drugu. To bi normalno značilo da predstoji neka nevolja. "Šta se vas dvojica tu domunđavate?" zareži Paul. Njihove glave se razmaknu i oni pokušavaju napraviti neku nevinu grimasu, ali slabo im to ide. "Ništa" kažu istovremeno. Paul suzi svoj pogled. "Ne vjerujem vam." Gledaju ga blesavo. "Ni ja vam ne vjerujem" kažem. "Mislim da si mi bio više drag kada nisi pričao" kaže Pete a zatim se zacereka. Pokažem mu srednji prst a on mi skoči na leđa. Poskakuje gore-dole i nagne se kako bih mu mogao vidjeti usta. "Stopala su mi se smrzla" kaže pa zatrepće svojim zlatnim trepavicama. "Trebao bi me nositi sve do kuće." Visi na meni kao koala, prokleto je težak i kao da nosim vreću cigle, ali nastavim ga nositi. Sam okrene svoja leđa ka Kit pa se sagne. "Izgledaš umorno Kit" kaže. "Hoćeš da te ponesem?" mrda obrvama. Ona se smije i skače na njegova leđa. "Ne znam jesam li napravio dobru pogodbu ovdje" zaškripim dok se krećemo svi skupa ka kući. Želio bih da je Matt ovdje. Nedostaje mi već sada ta nježna grdosija. *** Već sedmicama radim na ovoj tetovaži. To je ogromni bjeloglavi orao koji se proteže od jednog ramena do drugog i to na leđima jednog poprilično velikog čovjeka. Nacrtao sam obrise i prošle sedmice počeo sa šatiranjem crteža, sada ga trebam završiti. To je tetovaža vrijedna pet stotina dolara i dobro će nam doći taj novac. Posebno sada. Kit me posmatra nekoliko minuta dok radim, zatim odlazi u prednji dio radnje i sjeda kod Friday i Paula. Paul priča Friday o Mattu. Ona jako voli Matta, i ako joj je


Braća Reed

Habibi manija

ijedan od nas najdraži to je on. Ona briše suze iz očiju, mogu čak odavde čitati sa njenih usana. "Kako je uspjelo da ga prihvate za taj tretman?" pita. "To je velika stvar." Ne mogu vidjeti šta joj Paul govori na to. Kit nešto govori Paulu i on na trenutak izgleda šokirano zatim povlači njenu podlakticu prema sebi i posmatra je. Ona nije povrijeđena, ili? Taman hoću da spustim svoj pribor kada ona pogleda nasmiješeno prema meni. Ona je u redu. Paul joj pokaže da ga slijedi iza zastora, vidim njegove usne kada kaže Friday: "Ne daj mu da uđe ovdje." Kome da ne da gdje da uđe? Odložim svoj pribor pa priđem. Friday mi se ispriječi na putu. "Samo će joj uraditi tetovažu" kaže i okrene me u drugom smjeru. "Kakvu tetovažu?" "Malenog leptira ili nešto slatko tome slično. Možda i neku Disney princezu, nije još odlučila" prevrne očima. Friday ima mrtvačke glave, ukrštene kosti, kornjače i slične otkačene stvari nacrtane svuda po tijelu. "Želim da joj pomognem izabrati jednu" kažem pokušavajući odgurnuti Friday u stranu. "Stani!" kaže. "Ona želi da te iznenadi." Frustrirano prođem rukama kroz kosu. "Tetovaže imaju različita značenja za različite ljude" kaže Friday. "Ova njoj mnogo znači i dozvoli njoj da ona bude ta koja će odlučiti koju želi." To već znam, ali prokletsvo želim da budem uvučen u to. "Ne vjeruješ Paulu da će paziti na nju?" pita skupljenih obrva. Naravno da mu vjerujem. "Ali ona je moja cura" kažem i znam da zvučim poput bebe, ali tako je kako je. Ona me lupi po ramenu. "Saberi se mali" kaže a zatim suzi svoje oči. "Čekaj malo. Kada si ti počeo pričati?" Moje lice gori. "Ne navikavaj se na to" zabrundam. "Možda nikada više ne progovorim sa tobom." "Ma kao da sam te sreće" kaže prevrčući očima, ali se podiže na vrhove prstiju i stisne me uz sebe. "Tako mi je drago zbog tebe" kaže. Ne znam sada na šta misli. Kit? Na našu vezu? Ili na to što ponovo pričam? Pustim je kada tip sa tetovažom orla počne rukama mlatarati u mom smjeru. Imam još puno toga za završiti i bolje mi je da počnem. ***


Braća Reed

Habibi manija

Jedan sat kasnije Kit se pojavljuje zajedno sa Paulom iza zastora. Njena podlaktica je umotana u zavoj i ona se smiješi dok mi prilazi. Završio sam tetoviranje prije nekih deset minuta i samo sam na nju čekao. "Napravit ćeš rupu u tom tepihu" zeza me. Paul ide iza nje i smiješi se, ali me ne gleda u oči. "Šta si joj napravio?" pitam ga. Gleda me mračno pa mi kaže: "Začepi." Zatim mi pokaže na jedan poster na zidu na kojem stoji: Tetovaže su individualne poput ljudi koji ih nose. Pokaže na drugi na kojem piše: Jednome je tinta a drugome svrha života. Pa pokaže na treći: Ne tetoviramo pijane osobe. Zatim pokaže na ljepljivu traku ispod jednog postera na kojem piše: Ako budeš plakao upotrijebit ću ovo. "Nisi smiješan" kažem mu. Kit se nasloni na mene sa strane i obmotava svoje ruke oko mene. "Šta si napravila?" pitam je. Gleda me u oči. "Nešto što će mi neće dati da te zaboravim ili što si mi značio." "Ima veze samnom?" moje srce se stišće, dah mi zastaje i odjednom ne mogu sabrati svoje misli. Ona se smiješi pa kimne. "Ima veze sa tobom." "Mogu li vidjeti?" još ću da poludim. Odmahne glavom. "Ne danas." "Kada?" i dalje ću da poludim. Slegne ramenima i odjednom izgleda tako tužno. "Šta je bilo?" pitam i podignem nježno njenu bradu kako bi me pogledala. Posegne u džep svojih pantalona i izvlači mali presavijen papir pa mi ga preda. Lice joj postaje vrelo. "Je li to ta tetovaža?" pitam. Odmahne glavom. "Ne." Rastvorim polako papir.

Moje ime je Emily.


Habibi manija

Braća Reed

26.Emily Srce mi udara tako jako da ga skoro pa mogu čuti. Logan otvara papir i smrzne se. Dugo gleda u njega, duže nego što sam očekivala. Pokušam da mu ga uzmem, ali on ga povuče ka sebi. Zatim uzima moju ruku i povlači me iz radnje, ne stižem se čak ni pozdraviti sa Paulom i Friday. Moja stopala jedva da i dotaknu tlo kada me povuče niz ulicu. "Čekaj!" vičem za njim, ali on me ne može čuti. Njegov pogled je usmjeren naprijed i vodi me tamo gdje je zamislio da ide. Potapšem ga po ramenu, ali on se ne obazire na mene jednostavno me vuče kroz masu ljudi koji se kreću. Uhvatim se za jednu banderu na šta s on okreće i ponovo me povlači za ruku, mislim da će me i ovaj poslednji put prebaciti preko ramena. Ali ovaj put želim da budem svjesna svoga izbora, želim da ovo bude naša zajednička odluka. "Sačekaj" kažem pa stavim svoje dlanove na njegovo lice. "Zašto se žuriš toliko?" "Zato što te želim toliko da me boli ti blesava ženo." Ovo me tjera na smijeh, iako je ovo vjerovatno zadnji put da me naziva blesavom, znam da je to neka vrsta poštapalice za njega a ne uvreda. "I ja želim tebe" priznam mu. Pogled mu odlazi na papirić u njegovoj ruci. "Ti imaš povjerenja u mene" kaže. Kimnem glavom potvrdno. "Možemo li otići u stan i razgovarati?" pita. "Obećavam da se neću obrušiti na tebe čim pređemo preko praga. Postoji nekoliko stvari koje moraju i trebaju biti izrečene." Da, postoji. Uzima moju ruku u svoju i ljubi mi zglobove na prstima. Sada hoda nešto sporije. Pokaže na moju podlakticu. "Šta je to?" pita. Smiješim se. Neću mu reći, to je za mene. Za mene kako bih ponijela sa sobom. To je jedan dio njega, svih njih. Pripada samo meni i ne želim to podijeliti. Još uvijek ne. "Ma, daj" moli me. Odmahujem glavom. "Ne i ne."


Braća Reed

Habibi manija

Na jedan trenutak izgleda kao pokislo štene, ali tada već prilazimo zgradi u kojoj se nalazi njegov stan. Trčimo jedno pored drugog uz stepenice, on jedva dolazi do daha. Ulazimo u prazan stan, nikoga nema unutra. "Možeš li vjerovati da su Matta primili na specijalno liječenje?" pita Logan dok ide u smjeru svoje sobe. "Nevjerovatno jel' da?" "Prokleto nevjerovatno" kaže on. Presretan je, i ja volim to kod njega, što nosi svoje srce na jeziku. Ali ne želim sada da pričam o Mattu, jer plašim se da bih se tada slomila plačući i njemu ispričala šta sam napravila. Da bih mu ispričala na šta sam pristala kako bi Matt dobio još jednu šansu, da Loganov svijet ostane kompletan, kompletan sa svom njegovom braćom. "Sretna sam što je dobio šansu" kažem sa knedlom u grlu, na svu sreću Logan to ne može čuti. Ali zato ima uvid u moje osjećaje pa uzima moje lice među dlanove. "Žao mi je što si morala prolaziti kroz to, kada je on imao napad." Meni nije žao, nimalo. Drago mi je što sam bila tu i što sam mogla pomoći. Na više načina. "Drago mi je što sam bila tu. Ne bih mijenjala vrijeme u kom je njegova glava bila u mom krilu nizašta na svijetu." Ne mogu spriječiti cerek na mom licu. "Volim te tako puno" kaže zatim spusti svoje usne na moje. Njegova usta su nježna ali sa dozom hitnosti. Suze mi naviru u oči jer znam da je ovo naš poslednji dan zajedno proveden. "Trebam tuširanje" kažem oprezno. Trebam trenutak za sebe kako bih se sabrala, da ne pričam o tome kako smo noć proveli u bolnici, i zato trebam odmah pod tuš. On kimne pa pokaže na moju ruku. Sranje. Imam tetovažu i zavoj preko nje. "Može se pokvasiti ako skineš zavoj" kaže. Ne želim skinuti zavoj. "Možemo li ga jednostavno napraviti vodootpornim?" "Zašto ne želiš da ja vidim?" pita gledajući me duboko u oči. Ne mogu mu objasniti. Ispusti dubok uzdah pa donese komad prozirne folije i ljepljivu traku, obmota oko moje ruke pa kaže: "Tako, sa ovim će ići." Mene ne brine da li će se pokvasiti nego da zavoj ne spadne. "Hvala" kažem pa ga poljubim na brzinu. "Vraćam se za par minuta." Svučem se pa stanem ispod tuša. Topla voda teče niz moje tijelo, odjednom mi postane jasno da je strah u mome srcu zamijenila čežnja. Imala sam strah od toga da


Braća Reed

Habibi manija

volim Logana, sada čeznem da ga volim. I volim ga, uvijek ću ga voljeti. Ali moram odustati od njega kako bih spasila ono njemu najvrijednije. Toliko znam, i nemam drugog izbora. Voda se slijeva niz moje tijelo i ja stavljam obje ruke na pločice ispred sebe pokušavajući da se saberem. Suze klize niz moje lice i mješaju se sa vodom. Odjednom osjetim hladan zrak i povlačenje zastora iza sebe. Poskočim kada Logan uđe u tuš kabinu, njegovo potpuno golo tijelo obmotava se oko mene. "Logan!" zakreštim. Toplo cerekanje iz njegovih grudi vibrira na mojim leđima. "Želim biti pored tebe" kaže pa skloni moju mokru kosu u stranu kako bi pritisnuo svoje usne na moje rame. Osjećam njegov tvrdi kurac na svojoj guzi, njegova čvrsta, uzdignuta dužina. Uzima spužvicu za kupanje iz mojih ruku pa napravi je pjenušavom, zatim krene s njom preko moje kičmena na dole, polako, veoma polako. Dah mi zastane kada ispusti spužvicu pa svoje dlanove spusti na moje dupe. Obje polutke pritiska nježno. Ni jedno mjesto ne ostavlja neoprano, a njegove ruke pronalaze sve brazde i krivine, sve od leđa do bedara pa do mojih koljena-gdje nisam ni znala da sam škakljiva-pa sve do mojih stopala. Stojim zatvorenih očiju, nisam u stanju da ga pogledam. On se uspravi pa nasapunja svoje dlanove, ovaj put ne uzima spužvicu, koristi svoje prste kako bi nasapunjao moje tijelo. Prsti mu prelaze preko moje ruke sve do vrhova prstiju, njegovi čvrsti prsti zapletu se u moje i pritisne moj dlan prije nego me okrene ka sebi. Držim oči zatvorene, preplavljena sam sa ovim što mi radi i ako otvorim oči nisam sigurna šta će da se desi. Mogla bih izgorjeti, mogla bih se raspršiti, mogla bih se slomiti, mogla bih svršiti od samog zadovoljstva njegovog dodira. Osjetim njegov smiješak na svom ramenu kada pritisne svoje usne na njega. Njegovi dlanovi opkružuju moje grudi, njegov nježni palac prelazi preko mojih bradavica koje se ukrućuju od njegovog dodira. Savijem leđa pa uprem grudi u njegove ruke, čujem ga kako se cereka. Momentalno otvaram oči. Kosa mu je mokra i voda klizi svuda po njemu, nagnem se naprijed pa poližem njegove grudi. On zastenje pa prstima povuče moje bradavice. "Logan!" viknem. Zastane pa me pogleda. "Jesi li nešto rekla?" pita me.


Braća Reed

Habibi manija

"Ne znam" kažem i smijeh provali iz mene. "Ne mogu čak ni da mislim kako treba. Jel' želiš da ponavljam?" "Osjetio sam da si nešto rekla" kaže cereći se. "Želio sam samo da budem siguran da si uredu." Naslanjam glavu na zid. Nikada više neću biti uredu. Protrlja svoje nasapunjane ruke pa pređe preko mog stomaka zatim njegovi prsti zarone između mojih bedara. Uhvatim se za njegova ramena dok on podiže spužvicu za kupanje. "Raširi svoje noge za mene" naredi tapkajući me po bedru. Ovo je intimnije od svega što sam ikada sanjala. Koristi spužvicu kako bi me nježno oprao između nogu. Otvara me vrhovima svojih prstiju, glasno stenjući dok me pere. Spužva prelazi preko mog klitorisa što me skoro baca na koljena. On odbacuje spužvu pa svojim prstima klizavim od pjene prelazi preko mojih stidnih usana, naprijed-nazad, naprijed-nazad. "Logan!" vrisnem ovaj put tapkajući po njegovim ramenima. On podiže glavu i smiješi se. "Šta je bilo?" pita me i dalje prelazeći prstima preko klitorisa, zatim uzme tuš i drži ga na njemu. Njegovi prsti me trljaju sve dok ne nestane pjene po meni. I dalje sam klizava ali ne od sapuna. "Mislim da sam sada čista" kažem jer ne mogu više izdržati. Logan se uspravlja i ljubi me. "Moram odmah biti u tebi" kaže. Pomakne me ispod tuša pa nakvasi moju kosu, zatim je opere nježno. "Tvoja prirodna boja izrasta" kaže. "Jesi li ti plava?" Kimnem. "Tamnoplava." "Volio bih da te vidim sa prirodnom bojom kose." "Možda jednog dana." Smiješi se pa me poljubi zatim se pomakne u stranu i počne prati svoje tijelo, brzo i užurbano. "Dozvoli da ti pomognem" kažem pružajući ruku kako bih uzela sapun od njega. "Ako me sada dodirneš svršit ću" kaže. "Ali ja to želim tek kada budem u tebi." Somak mi se stisne. "Oh." On se cereka. "Samo budi tu i posmatraj" kaže. Ispira svoju kosu a ja pustim pogled da luta po njegovom golom tijelu. Rekao mi je več da ima dole pirsing, ali nije mi rekao da je to malena metalna šipka provučena kroz vrh njegovog penisa. "Je li to pirsing o kojem si govorio?" pitam ga. Kimne ispuštajući vodu iz usta. On je tvrd, tako tvrd i tako dugačak i velik.


Braća Reed

Habibi manija

Nemam pojma kako će uopšte stati u mene. Ali jedno mi je jasno, još danas će da bude u meni, ta sam vrata otvorila kada sam mu rekla svoje pravo ime. "Emily Madison" kažem. "Moje ime je Emily Madison." On zastane. "Odakle dolaziš?" pita zatvarajući vodu ali drži oči na meni. "Kalifornija." "Zapadna obala?" frkne uzimajući moje lice u svoje dlanove. "Emily" kaže. "Pristaje ti." Nacerim se. "To mi je drago čuti." Logan izlazi iz kabine i vraća se sa dva peškira. Sa jednim me posuši i zamotava u njega zatim drugi obmotava oko svojih kukova. "Želiš li ići u krevet?" pita i glumi da zijeva. "Ja sam stvarno pospan." Nasmijem se. Čovječe, ovaj tip me stalno dovodi do smijeha. "Ako misliš kako ćeš noćas spavati, grdno se varaš" kažem podižući svoj kažiprst. "Obećanja, obećanja" zareži kada me svojim čvrstim rukama podigne iz kabine.


Habibi manija

Braća Reed

27.Logan Nestvarno je lijepa, toliko da mi dah zastaje. "Emily" kažem. Želim to iznova i iznova da ponavljam. Rekla mi je i svoje prezime, ali jedino čega se mogu sjetiti je ono što je pisalo na tom malom komadiću papira. "To je moje ime. Ne koristi ga ti sada" šali se. Podignem je a ona obmotava svoje noge oko mojih kukova. Moj kurac se uspinje ka njoj i želi doći do njenog najvrelijeg mjesta. Ali ja nisam još uvijek spreman, želim uživati u svakoj sekundi. Nosim je prema sobi, ljubi me i toliko sam zapleten sa njom da jedva mogu normalno hodati. "Ima li koga?" ona se naginje unazad i viče kroz stan. Oh, nadam se da nema nikoga. "Ne mislim da je neko tu" kažem. "Šta ako je neko ovdje?" pita. "Tada ćeš morati biti tiha" kažem. Predstava o tome da ona bude tiha za vrijeme svega onoga što planiram da joj radim je groteskna. Ona zakopava svoju glavu u moje rame i mogu osjetiti njen topli dah. Ljubi me nježno zatim zasisa kožu na tom dijelu. "Napravi mi šljivu" molim je. Ne mislim ozbiljno, samo se šalim, ali zatim osjetim grebanje njenih zuba na svojoj osjetljivoj koži i samo želim da nastavi raditi to što radi. Zagrize nježno zatim usisa blagu bol. "Oh, Bože" protisnem. Kurac mi pulsira i suzdržavam se od glasnog stenjanja. Zatvaram vrata spavaće sobe pa nas pustim da padnemo zajedno na krevet. Legnem preko nje. Ruke mi drhte i prvi put u svom životu ne znam šta mi je sledeće činiti. Sačekam jedan trenutak kako bih se sabrao zatim skinem prozirnu foliju i traku sa njene ruke. Krenem skidati i zavoj, ali ona me preduhitri pa me udari po ruci. Zaledim se pa zakopam glavu u njen vrat, jedva dišem. "Šta je bilo?" pita me i uzima moje lice u svoje dlanove. "Osjećam se kao četrnaestogodišnjak koji se prvi put hvata sa curom" priznajem. "Ne znam šta da radim." "Radio si ovo toliko puta do sada" kaže prevrčući očima.


Braća Reed

Habibi manija

Zastanem." Ovo nisam nikada prije radio." Njene oči se stisnu. "Nisam ovo nikada prije radio sa nekim ko mi toliko puno znači. Sa nekim u koga sam zaljubljen. Bože, djevojko ti si mi oduzela svu pamet iz glave." "Možemo li ugasiti svjetlo?" pita. Zatim se sjeti da joj tada ne bih mogao vidjeti usne ako bi ugasili svjetlo. "Zaboravi" kaže. "Smeta ti svjetlo?" pitam pa obuhvatim njenu dojku. Lagano je podignem i posmatram njeno lice kada je povučem i prinesem usne do njene bradavice. Pređem brzo jezikom preko nje i protrljam njeno osjetljivo meso. Nježno ali nestrpljivo. Savije se u leđima i zatvara oči gurajući se još više ka meni. Njena gola bedra stiskaju se oko mojih kukova i ja mogu osjetiti njenu vlažnost na svom kurcu. "Sranje" kažem. "Šta je?" ona se zaledi. "Zaboravio sam uzeti kondome." Ona nešto broji pomoću prsti zatim zatrese glavom. "U redu je, ne trebaju nam" kaže pa zagrize usnu. "Osim ako tebi trebaju?" Testirao sam se prije nekoliko sedmica kada smo radili pretrage koštane srži za Matta. Ja sam zdrav. "Nisam to nikada radio bez kondoma." Uzbuđen sam kao nikada prije. Pritisnem kurac uz nju pa kliznem naprijed nazad preko njene vlažnosti, ali ne ulazim u nju. Držim ga uz njenu stidnu kost pritiskajući nježno njen klitoris. Tako je mokra i klizava i tako, tako slatka. Ne znam šta sledeće treba da uradim, toliko je želim. Dah mi je isprekidan i ruke mi se tresu pod mojom težinom. "Emily, možeš li me staviti u sebe?" pitam. Kasnije mogu raditi to na ljepi način, imamo cijeli život pred sobom kako bi to doveli do perfekcije. Ona pruža ruku između nas i uzima moj kurac u svoju ruku. Obmotava svoj dlan oko moje klizave dužine pa ga povlačeći gore dole navodi u svoje vrelo središte. Podiže svoje kukove kako bih skliznuo u nju. Radim to polako, želim ovaj trenutak zauvijek urezati u svoje pamćenje. Ne mogu zadržati stenjanje pa zakopam lice u njen vrat. "Sranje, Emily. Tako si nevjerovatno uska. Mislim da ne mogu dugo izdržati." Zaljulja kukovima kako bi me još bolje primila. Ja sam u ženi koju volim. Pogledam u njeno lice, ima suze u očima. "Jesam li te povrijedio?" pitam pa obuhvatim njeno lice dlanovima i obrišem palcem jednu suzu. Odmahne glavom pa me stopalima na mojoj zadnjici pogura na sebe. Počnem se


Braća Reed

Habibi manija

kretati u njoj. Emily me ljubi, njen jezik klizi po mojim ustima kao što ja klizim u i iz nje. Osjećam njene uzdahe svaki put kada se zarijem u nju i kada se povučem iz nje. Pomiče kukovima kako bi mi svaki put došla u susret. "Emily, Emily, Emily" stenjem njeno ime. Blizu sam, ali ona nije. Provučem ruku između naših tijela i pređem preko njenog klitorisa. Podigne se i njeni kukovi krenu brže da udaraju meni u susret. Ona vrišti, mogu osjetiti vibraciju na njenim grudima. Gledam je u lice, izgovara moje ime iznova i iznova. Njene noge se stežu oko mojih kukova kada se počne stiskati oko mog kurca. "Em" zarežim. Glas mi je skoro bolan od naprezanja. "Molim te Emily svrši" kažem tiho. "Svrši oko mog kurca, molim te Em." Ne stidim se da je preklinjem. Konačno sam u ženi koju volim i ne mogu više izdržati. Tako je dobro osjećam. Ona zabacuje glavu unazad dok svršava, njena unutrašnjost se stišće oko mog kurca. Gurnem se još više u nju i zabijem onoliko duboko koliko može, usisava me i uvlači duboko u sebe. Njena unutrašnjost podrhtava i zatvara me dublje u sebe. Raspada se u mojim rukama, vidim joj to na licu jer ne mogu čuti njeno vrištanje. Osjetim je dok me cijedi i svršava jače nego što sam mogao zamisliti. Zatim radim to isto. Osjećaj je takav, kao da su mi jaja provučena kroz cijelo moje tijelo sve do grla. Skoro je bolno kada uzima ovako sve od mene. Pumpam polako u i iz nje, ne želim prestati, ali kurac mi je preosjetljiv sada tako da se prvo treba spustiti. Njene ruke se obmotavaju oko mene kada se stropoštim na nju. Stisne me jako a onda njene ruke padnu. Nešto kaže, osjetim to pa podignem glavu. "Šta?" pita. "Nisam te povrijedio je li tako?" strah me obuzima i stisne mi stomak. "Ako je ovo povrijeđivanje, tada želim da me i dalje ovako povrijeđuješ. Cijele noći." Ona se ceri i tijelo joj se zatrese od smijeha. Skotrljam se u stranu, ali ne želim biti niti jedan centimetar udaljen od nje pa je povučem na sebe tako da sad ležimo jedno naspram drugog. Objema rukama joj zagladim kosu sa lica. "Volim te" kažem. Smiješi se pa stidljivo skrije lice u jastuk. "Volim i ja tebe" kaže. "Šta god da se desi, molim te budi svjestan da je ovo što osjećam za tebe iskreno. Da ne znam kako bih ikada živjela bez tebe." Nagnem se unazad pa je pogledam ispitivački. Zašto govori sve ovo? Ali ona posegne zamnom pa me okrene na leđa. Još uvijek sam polutvrd i odmah postajem


Braća Reed

Habibi manija

skroz tvrd kada se zaljulja na meni i uzme moj kurac duboko u sebe. "Oh moj Bože" protisnem. Sva je mokra i vlažna od moje sperme. Stavlja dlanove na moje grudi i počne da me jaše. Njeni pokreti su nesigurni pa položim dlanove na njene kukove i povedem je. Postaje sporija dok ne nađe ritam, uvlači donju usnu između zuba. Oslobđam joj usnu pa je povučem na sebe kako bih je poljubio, jebem je dok sjedi na meni a njene grudi su čvrsto pritisnute uz moje. Gleda u mene i svaki put kada se zabijem u nju a zatim izvučem njeno grlo zavibrira. Vrišti moje ime, mogu joj pročitati sa usana. Izgovara ga iznova i iznova i ne mogu zamisliti da bi mi toga bilo ikada dosta. Stišće moj kurac duboko u sebi što me dovodi do ruba, ona se uspravlja i podiže pa ponovo spusti na mene i zatim se raspadne. Svršava po meni, ruke joj se tresu od užitka. Buni se kada se izvučem iz nje. Okrećem je na stomak i gurnem jastuk ispod njene zdjelice, ona mi se smiješi preko ramena u znak ohrabrenja. To mi zapravo nije potrebno, ali sam ponosan na činjenicu da imam njen blagoslov u ovome. Uklizam odpozada u nju, u ovoj poziciji je tako uska da mi neće dugo trebati za vrhunac. Pružim ruku preko njenog kuka pa sve do klitorisa, ali ona grabi moju ruku ne dozvoljavajući mi da je dodirnem. Jedan trenutak se borimo oko toga, ali želim da joj pružim zadovoljstvo, toliko jako želim da joj pružim zadovoljstvo. "Molim te" kažem joj na uho. Svojom rukom pritisne moju u smjeru njenog bisera i ja je trljanjem dovodim do vrhunca. Tek kada osjetim njen nadolazeći orgazam slijedim je. Svalim se na nju i ona me pušta tako jedan trenutak da ležim zatim se pokuša okrenuti kako bi mi nešto vjerujem rekla. Padnem sa strane i povlačim je na svoje grudi, svoje usne pritisnem na njeno čelo. Podupire se rukom pa se zagleda u mene. "Volim te tako jako Logan" kaže zatim spusti glavu, ugnijezdi se uz mene i zaspi.


Habibi manija

Braća Reed

28. Emily Budim se prije nego sunce izađe. Svijetlo je i dalje upaljeno a Logan spava na leđima dok ja ležim na njemu, još uvijek smo malo znojni. Moram se istuširati i maknuti se odavde prije nego se on probudi. Na pomisao da ga ostavim, moj se stomak steže i oči mi se napune suzama. Gledam u njega kroz suze sve dok ne postane jedna zamagljena fleka, jedna velika, prelijepa zamagljena fleka. Volim ga tako jako, toliko da ne mogu ostati. Volim ga tako jako da ne želim da ostane bez Matta. Jednostavno ne mogu drugačije, moram odustati od njega kako bih spasila Matta. Druga mogućnost ne postoji. Kada bi me neko prepolovio na dva dijela ne bi me manje boljelo. Pustim suze da teku dok sam pod tušem i ne trudim se da ih obrišem. Krećem se veoma tiho i polako dok se oblačim u kupatilu. Rasčešljam mokru kosu i to je sve što uradim, nema svrhe da se šminkam kada to ionako neće pokriti moju tugu. Ušuljam se nazad u spavaću sobu i vidim kako Logan i dalje tu leži i spava. On je prelijep i on je sve što želim i sve što trebam. Ali ja nisam sigurna šta je njemu potrebno. Ili ipak jesam? Njemu je potreban Matt, potrebno mu je da vidi kako će Matt dobiti sve najbolje da bi ozdravio. Da bi mogao živjeti. I ja mu to dajem na jedini način na koji znam. Nekoliko Loganovim kovrdža leže raštrkano na njegovom čelu. Sjećam se kako sam ga prve noći ovako posmatrala i pitala se da li ga je njegova majka ikada tako posmatrala. Mislim da jeste, jer on je tako prelijep izvana i iznutra. Brinuo se o meni i ja mu u potpunosti vjerujem. Ali sada, moram ovo učiniti. Obrišem suze i ispravim leđa, uspjet ću u ovome. Moram uspjeti. Uzmem svoju gitaru i torbu, unutra i nema baš mnogo stvari, uostalom i nemam ništa mnogo osim onoga što ostaje ovdje pa zato mislim da je svejedno. Pogledam u svoju gitaru. Želim da mu ostavim jedan dio sebe, nešto što će mu pokazati koliko ga zapravo volim. Naslonim gitaru na zid, on će paziti na nju. Moj otac mi ionako neće dozvoliti da je ikada više koristim. Nema za mene nikakvog Juilliarda više. Za mene postoji sada vjenčanje, predstavit će me kao prelijepu pratilju. Budućnost kakva mi predstoji, ali kakvu ja ne želim. Napuštam stan samo sa mojom crnom platnenom torbom i nekoliko komada


Braća Reed

Habibi manija

odjeće u njoj. Ne nosim ništa sa sobom osim njegove AC/DC majice koju mi je dao da obučem prvu noć kada smo se upoznali. Znam, smiješno je, ali želim je ponijeti sa sobom. Zovnem taksi-servis dok silazim niz stepenice. U ovom gradu ne možeš nikada biti dovoljno na oprezu. Cupkam s jedne noge na drugu, još uvijek nemam kaputa a prilično je hladno vani. Zbog ulične rasvjete ne vidim zvijezde na nebu. Taksi dolazi i siđem na trotoar, pogledam gore u zgradu i izgovorim malu molitvu za Matta. Logan će biti dobro, preživjet će. Nisam sigurna da li ću ja preživjeti to, ali Logan će imati Matta i ostalu braću i Hayley. Udahnem duboko pa sjednem u taksi. Kažem taksisti da me vozi na aerodrom i da tamo trebam ući na privatni ulaz. Pogleda me pronicljivo u ogledalu zatim slegne ramenima i odvozi me tamo gdje sam ga uputila. Prolazim kroz sigurnosnu kontrolu na aerodromu, ali trebam proći još jednu kontrolu pa zovu pilota iz privatnog aviona kako bi potvrdili da ja putujem sa njim. Nakon što im pilot potvrdi da sam njegov putnik i da imaju moju potrebnu dokumentaciju, puštaju me. Nisam o tome uopšte ni razmišljala, ali zato moj otac jeste. Privatni čuvar moga oca me ček na stepenicama koje vode u avion. "Gđice Madison" kaže. "Sve u redu Watkins?" pitam šaljivo. "Sviđa mi se boja tvoje kose" kaže smiješeći se. "Dobro je pogledaj dok još možeš, jer čim dođemo kući tata će me natjerati da je promijenim." Udahnem duboko, tako sam umorna. Zakopčam se dok mi pilot prilazi i pozdravlja me kimanjem glave. Poznajem i njega, ali mu se ne sjećam imena. "Gđice Madison, radujem se što ćete letjeti danas sa nama." "Ja se ne radujem" promrmljam tiho. Ne uzvraća mi već krene pripremati sve za polijetanje. Još uvijek je rano i vani je mrak, ne mogu dobro vidjeti grad kada uzletimo. Vidim svijetla, ali ona nisu ono što je ovaj grad za mene. Ovaj grad je toliko mnogo. Kada pilot kaže "Okej" zavalim se unazad u spavaćoj sobi privatnog aviona. "Mogu li ti nešto donijeti Emily?" pita Watkins. Zagnjurim glavu u jastuk kako ne bi vidio moje suze pa zatresem glavom. "Reci mi ako ti nešto bude trebalo Em" kaže tiho zatim doda malo glasnije. "Šta god to bilo." Kimnem sa glavom nabijenom u jastuku. Jecam sve dok više nemam snage ni za to, zatim zaspim ostatak leta. Probude me kada dođe vrijeme slijetanja kako bih


Braća Reed

Habibi manija

mogla zakopčati sigurnosne pojaseve. Odem brzo do toaleta kako bih se umila i počešljala kosu. Moj otac će ionako dobiti napad, pa bih makar trebala izgledati koliko tolko pristojno kada dođe do toga. Čim sletimo na pistu, limuzina zastane pored aviona. Watkins otvara vrata i ja uskačem unutra. Zatim zastanem. Tu sjedi moja majka. Besprijekorno namontirana kao i uvijek. Ali njene smeđe oči nisu one koje želim vidjeti. Želim Loganov plavi pogled, želim vidjeti njegove oči. Ona me pogleda a Watkins koji zatvori zamnom vrata sjeda pored vozača na suvozačevo mjesto, što inače nikada ne čini. Ali moja majka je ta koja sa samo jednim svojim pogledom može sve postići. "Emily" kaže samo. "Mama" uzvratim. "Izgledaš grozno" kaže dozvoljavajući si jedan mali smiješak. "Gdje je tata?" pitam obmotavajući jedan pramen crne kose oko prsta. "Tvoj tata je osramoćen, bojim se. Prilično je ovo upropastio, tako da nije više odgovoran za ovu malu aferu." Moja majka nikada ne čini ovako nešto. Nikada ne bih pomislila da bi ona bila sposobna za ovako nešto. "Šta?" "Tvoj otac je razlog zbog kojeg si pobjegla od kuće. Tvoj otac je razlog zbog kojeg si ti više od šest mjeseci bila izgubljena. Tvoj otac i njegovo podmuklo upravljanje su razlog zašto sam ja izgubila svoju kćerku." Njen glas puca kod zadnje riječi. Moja majka je uvijek imala sve pod kontrolom. Uvijek. Ali sada je izgubila. Suze klize niz njene obraze dok se naginje ka meni, zagrlim je. Moja majka mi daje upravo ono što mi je sada potrebno. "Uništit ću ti odjeću" kažem šmrcajući. "Slobodno je uništi, svejedno mi je." Stisne me jako uz sebe. "Ispričaj mi sve." Nagnem se unazad. "Ne želiš sve znati." Ona uzdahne. "Ne mogu ti pomoći ako mi ne ispričaš o čemu se radi." "Mama" bunim se. "Ja ću početi" kaže smiješeći se. Imitira moj dosadni ton glasa kada počne. "Znači, postoji tamo jedan momak..." napravi rukom pokret da nastavim dalje. Ispričam svojoj majci cijelu priču, zbog čega sam pobjegla, gdje sam bila i šta sam radila. Na kraju priče ona mi kaže: "Tvoj otac i dalje očekuje od tebe da se udaš za tog čovjeka." "Znam." "Ali, to se neće dogoditi."


Braća Reed

Habibi manija

Gledam je zapanjeno. "Idemo prvo u frizerski salon, zatim ćemo se oko toga pobrinuti." "Mama" udahnem. "Obećala sam tati." Potapše me po ruci. "Vidjet ćeš. Vjeruj mi." I iz nekog razloga, činim to. U roku od četiri sata moja kosa je vraćena u moju prirodnu boju, moji nokti su nalakirani blještavo roze umjesto crnom bojom, i poslala je nekoga da mi nabavi novu odjeću. Ima cijelu trupu ljudi koji su tu da slijede njene upute. Kada smo završile osjećam se kao stara Ja. Ali ja to više nisam, i nikada neću biti. Dok prilazimo vozilom našij kući vidim otvorene kapije. Zbunjena sam, svuda okolo su kombiji od tv stanica. "Šta ovo sve znači mama?" pitam. "Ovo je moj način da sredim tvoju situaciju" pomiluje me odsutno po kosi. "Ti si jedna pametna djevojka Emily i ti možeš svoje sopstvene odluke donositi." Suze me peku u očima. Ja sam jedna pametna djevojka. Osim Logana sada mi je to još neko rekao.


Habibi manija

Braća Reed

29.Logan Na smrt sam preplašen. Emily je nestala, ali njena gitara je i dalje ovdje. Nije bila tu kada sam se probudio, njena crna torba je takođe nestala kao i njene stvari, sve osim gitare. Ona me nije ostavila, jel' tako? Paul sjedi pored mene na kauču i udari me po ruci kako bih prestao grickati nokte. "Ona će se vratiti" kaže. "Prestani se brinuti oko toga." Neće se vratiti, odjednom sam siguran u to. Kada mi je juče rekla svoje ime i pustila me u sebe nije mi rekla da me voli. Nije mi rekla Do viđenja. Sada kada mi je postalo sve jasno, boli više nego išta što sam doživio prije. Ali istina je, siguran sam u to. Telefon zvoni, vidim to po treperenju svijetla na njemu koje signalizira poziv. Poskočim. Paul se javlja. "Matt kaže da prebacimo na kanal sa vijestima" kaže Paul pa upali televizor i počne tražiti kanal. Voditelj vijesti izvještava a ja čitam titl koji ide na dnu ekrana. "Izgubljena kćerka jednog od najutjecajnijih ljudi Sjedninjenih Država pronađena živa" "Kakve to veze ima sa nama?" pitam Paula. "Vjerovatno se sjećate medijskog cirkusa od prije nešto više od šest mjeseci, kada je Emily Madison nestala?" Slika neke cure sa plavom kosom se prikaže na ekranu. Paul me udara jako po grudima kako bi privukao moju pažnju. Zaboli me, ali moj pogled ostaje zaključan na ekranu. "Emily je nestala prije više od šest mjeseci, ali danas se pojavila." "To je moja Emily" protisnem. Njena kosa je plava i ima osmijeh od milion dolara uokviren naušnicama od milion dolara. Paul me udara jače kako bih ga pogledao. "Je li to Kit?" pita. Odmahnem kako bi začepio. Pojačava zvuk na tv-u. Čitam slova u dnu ekrana, pomaknem se naprijed tako da sam samo na ivici kauča.


Braća Reed

Habibi manija

"Emily se složila sa tim da odgovori na nekoliko pitanja." Posmatram kako se žena koju volim penje na pozornicu. Trepće pa stavi ruku kako joj sunce ne bi udaralo u oči. Vidim pjegice na njenom nosu i srce mi preskače. Ona je u Kaliforniji. "Dobar dan" kaže ona. Masa počinje ispaljivati pitanja, na ekranu su samo pitanja koja su njoj postavljena. "Gdje sam bila?" ponovi."Bila sam šest mjeseci u New Yorku. To je duga priča, ali ne želim da vam sada dosađujem sa tim. Ponekada je djevojci potrebna mala pauza." Po onome što piše u titlu ona se smije, ali u njenim očima se ne vidi osmijeh. "Da li ste dobro Emily?" pita jedan reporter. "Ja sam jako dobro" kaže smiješeći se. "Nikada bolje." "Jeste li bolesni Emily? Da li ste imali slom? Da li ste bili na odvikavanju?" Ona iznenađeno gleda u reportera. "Poslednji put kada sam razmišljala o tome, bila sam savršeno zdrava." Pogleda niz svoje tijelo pa se lupne po kukovima i stomaku. "Ne, mislim da sam u formi." "Postoji li neki zločin Emily?" Ona zatrese glavom. "Ne, nikakav zločin. Cijelo to vrijeme bila sam bezbjedna." Neko se penje na pozornicu kako bi odvukao Emily i mene zaboli kada vidim kako ona uzmiče jedan korak unazad. Novo pitanje prolazi u dnu ekrana. "Kakvi su vaši planovi za budućnost Emily?" Ona se smiješi. Zatim pogleda direktno u kameru, direktno u mene. Isto tako bi mogla pronaći u moje zjenice. Na proljeće krećem na Juilliard koledž za visoko muzičko obrazovanje, i tamo ću studirati muziku." Moje srce sklizne u pete. "Zašto New York Emily?" pita neko prije nego ode sa pozornice. Nagne glavu u stranu i pogleda ponovo direktno u mene. Podiže svoju ruku kako bi pokazala na znakovnom jeziku Volim te. Na njenoj podlaktici vidim tetovažu. To je ključ koji nosi slova moga imena. Pogledam u Paula. "Jesi li ti to napravio?" On se naceri i slegne ramenima. "Nije to ništa.“ To je sve. To je prokleto sve. Reporter ponavlja svoje pitanje. "Zašto New York Emily?"


Braća Reed

Habibi manija

"To je jednostavno" kaže. "Zato što volim New York. Volim New York cijelim svojim srcem, i ne mogu dočekati da se ponovo vratim. Morala sam doći kod svog oca kako bi se pobrinuo oko nečega za mene, ali ponovo ću se vratiti u New York." Nasloni se bliže mikrofonu. "Volim te New York, nemoj nikada sumnjati u to. Do skoro." Zatim mahne i nestane. Padnem nazad na kauč pokušavajući sastaviti svoje misli. "Sranje" kaže Paul. "Ona je platila Mattovo liječenje." "Šta?" ja sam i dalje izgubljen. "Ona je zbog tebe otišla nazad kući" objašnjava on, još uvijek na vezi sa Mattom priča sa nama obojicom. Ona je sve to učinila zbog mene. "Ona je to učinila zbog mene" kažem na glas. "Ti imaš sreće šupak jedan" kaže Paul i lupi me po ramenu. "Vratit će se kada se počne proljetni semestar na Juilliardu." Neka toplina me obavije poput deke tek izvađene iz sušilice za veš. Paul kimne. "Do tada će se i Matt vratiti kući." Svi se nadamo da će Matt do tada biti kod kuće. Ima ponovo šansu doći kući i to zahvaljujući Emily. Skočim i Paul me uvlači u zagrljaj. "Ona će se vratiti?" pitam. Ne mogu da vjerujem. "Nije me zauvijek ostavila?" "Upravo je cijelom prokletom svijetu rekla koliko te voli, smotanko jedan" Paul me ponovo lupi po ramenu. Ona će se vratiti, na Juilliard koledž. Vratit će se meni.


Braća Reed PRVA KNJIGA SERIJALA BRAĆA REED

Habibi manija

Habibi manija braća reed1  
Habibi manija braća reed1  
Advertisement