Page 1


Posvećeno svim mojim čitateljima koji vole vrelo i vrelije!

‘Vrijednost tajne zavisi od ljudi od kojih se krije.’ Carlos Ruiz Zafón, The Shadow of the Wind

3


Poglavlje 1 Ivan de Greystoke Klub Prljavi aristokrat, London ‘Lord Greystoke? Da li ste vi u rodu sa Tarzanom? Stvarno dosta ličite na njega,’ rekla je glupo se hihoćući. ‘Mogao bih biti, ako te takve stvari zanimaju,’ lijeno sam otezao. ‘Zanimaju,’ željno je rekla, dok je pohlepno rukama stiskala mišiće mojih ruku. Odgurnuo sam je, mislim da joj je ime bilo Kitty, u tamne sjenke kluba i naslonio sam je na zid. ‘Oooo,’ gugutala je, dok joj se dah osjetio na pepermint i alkohol, a oči se raširile moleći me da je jebem. Pod tankim materijalom njene garderobe, bradavice su joj se ukrutile. Zgrabio sam joj haljinu - pa, to bi se moglo nazvati haljinom, da nije imalo tako drastičan porub: sirota djevojka se morala boriti cijelu večer da bi ga zadržala dole - povlačio joj se skoro do pojasa ogoljevajući crne satenske tange. Materijal joj se zavukao u pičku i presjekao je njene usmine u dva ukusna parčeta sočnog mesa. Fino. Savio sam bedra i spustio se tako da mi je njena pička u nivou sa očima, zagrlio sam je oko struka i sklonio u stranu smiješno parče tkanine. Usmine su bile obrijane na ćelavo ali je ostavila mali kovrdžavi tamni trokut iznad njih. Awww … jebote. Ne još jedna lažna plavuša. Ipak je i dalje izgledala seksipilno sa tim velikim crvenim 4


usnama koje su djelovale kao da vole biti stisnute oko kurca, stvarne grudi, okruglo dupe i stvarno duge noge ali je ta njena plava kosa bila ono što me je privuklo njoj poput magneta. Morat će da bude u doggy poziciji. Izašla je iz svojih tangi. Još su uvijek bile tople od toplote njenog tijela. Prinio sam ih nosu i udahnuo. Divan mošusni miris cijelog noćnog požudnog ovlaživanja njene vagine ispunio je moje nozdrve. Momentalno sam se ukrutio. ‘Oh nastranosti,’ vrisnula je. Učinilo mi se da joj je glas previše visok i malčice iritantan. Dušo, ne znaš ni polovinu. Ustao sam i sklonio joj haljinu sa guzova i dobro sam je udario preko jedne polovice. ‘Sada se vrati na plesni podij, mala prljava droljice,’ zarežao sam. ‘Pervertitu,’ optužila me je. ‘Volim o sebi razmišljati tako,’ rekao sam i odmakao se. Hihoćući se i naslanjajući se na zid i uvijajući zadnjicom, krenula je prema plesnom podiju. Haljina joj je već pala preko dupeta i mogao sam vidjeti obris jednog glatkog guza, kako viri pod tankim materijalom. Nije se ni potrudila da spusti haljinu. Umjesto toga gledala me je preko ramena sparno i zagušljivo poput ljetne noći u Istanbulu. Nasmijao sam se sporo i sa odobravanjem. Pravila se da je ispustila torbicu i sa razdvojenim nogama i isturenom golom zadnjicom, sagnula se skroz dole da bi je dohvatila. Sjajno, oboje, njena pička i njen šupak bili su potpuno vidljivi. Bljesak toliko ružičastog izludio je moj kurac. Stigla je do ruba plesnog podija i okrenula se da bi me gledala, isturila je grudi i počela je kružiti rukom po svojim bradavicama dok je uvijala kukove. Sa svakim pokretom koji je napravila, suknja joj se dizala sve više i više. Bilo je nešto životinjsko i sirovo u načinu na koji je stajala, raširenih bedara koja su blistala od znoja, uopće se ne stideći što je pravila spektakl od sebe same. Dok me je intenzivno gledala, namjerno je podigla ruke preko glave tako do su joj usmine na pički izvirile ispod haljine. 5


Pravila je show za svakog muškarca u tom klubu. Pogledao sam uokolo. Stotine očiju su šarale po njezinom tijelu. Ima li još nekog da ne prepoznaje vlažnu pičku? Čovjek koji je plesao pored nje je slučajno/namjerno dodirnuo je njenu golu guzicu. Sirovi pijanica. To je dupe napravljeno za ovaj kurac. Pogledao sam ga stisnutim očima dok sam krstario prema njoj, dok mi je krv bila kao da je puna stršljenova. Odskočio je sa puta kao da se našao na putu bijesnom psu. Bilo je vruće i bila je gužva na plesnom podiju i ritam muzike je bio nemilosrdan poput bubnjeva u džungli. Gurnuo sam nogu između njenih raširenih bedara i ona je spustila svoju gladnu pičku na kožu mojih hlača. Grudi su joj skakutale i tresle se od uzbuđenja. Željela je show. I jebeno će ga i dobiti. Dignuo sam joj lijevu nogu i stavio je oko mog struka. Njena gola pička se potpuno otvorila. Sa jedni glatkim pokretom moja ruka je kliznula niz njezin stomak. Ovdje sam maco, mac, mac...Obuhvatio sam joj pičku. Jebote, baš je bila mokra! Stavio sam joj moj srednji prst dole i glatko kliznuo u nju. Planirao sam biti suptilan ali je ona zgrabila moju ruku sa obje svoje i zabola moj prst duboko u svoju vrelu gladnu rupu. Gurnuo sam još dva prsta i ona je kriknula u ekstazi i užurbano se trljala o mene. Drugi plesači su zaustavili svoje bezvezne i patetične pokrete i stali u krug da navijaju za mene. To je bio takav klub, ne sa reputacijom. I ovo je bila njena stvar. Egzibicionizam. Da dozvoljava da je ljudi gledaju dok je stranac jebe prstima. Ovo je bilo ono što mi je šapnula u uho ranije u baru. Muzika je stala i svjetla su se upalila uokolo dok je ona jahala moju ruku. Nije joj trebalo dugo. Vrućina. Muzika. Publika. Svršila je po mojoj ruci. Njeni su sokovi kapali po plesnom podiju. Izvukao sam prste iz nje i pogledao sam dole na vreli, 6


stisnuti nered koji sam napravio između njenih otvorenih bedara. Noge su joj još drhtale i usmine njene pičke bile su crvene i natečene od energičnog jebanja prstima koji sam joj upravo priuštio. Da, biće dobra. Pustio sam joj nogu i sa zadovoljnim uzdahom spustila je haljinu preko svoje pičke. Imala je svoju zabavu i sada je bio moj red. Odvukao sam je sa plesnog podijima prema muškom toaletu. Za razliku od nje je sam volio privatnost kada sam svršavao. Tada nisam više bio Lord Ivan De Greystoke . Tada sam postajao Ivan Grozni .

Tawny Maxwell Barrington Manor, Bedfordshire ‘Što god da radiš, nikad nemoj da im vjeruješ. Nikome od njih,’ Robert je šaputao. Glas mu je bio toliko nerazgovijetan da sam se morala napeti da ga čujem. ‘Neću,’ rekla sam meko. ‘Oni su moja krv i meso i toliko su opasni na način koji ti nikad nećeš moći da razumiješ. Nikad nemoj da se opustiš.’ ‘OK,’ odmah sam se složila. Željela sam samo da prestane da priča o svojoj djeci. Ove posljednje dragocjene minute nisam željela protraćiti na njih. Nezadovoljno je odmahnuo glavom. ‘Ne, ti ne razumiješ. Ne smiješ spustiti gard nikada ni za trenutak. Nikad .’ 7


‘U redu je, neću,’ rekla sam umirujućim glasom . ‘Biću veoma tužan duh ako ne bude tako.’ ‘Neću,’ strasno sam zaplakala i uzela njegovu ruku. Kontrast među našim rukama nije mogao biti veći. Moje su bile mekane i glatke, a njegove grube i pune zelenih vena, koža mu je bila voštana i pjegava. Nokti su mu bili poput izglačane slonovače. Ruke šezdesetogodišnjeg starog umirućeg čovjeka. Uzela sam ih u ruke i nježno poljubila. Oči su mu se ispunile sjajem na njegovom istrošenom, izmorenom licu.‘Koliko te samo volim, moja draga Tawny,’ promrmljao je. ‘Ja tebe volim. Volim te. Volim te,’ očajna sam plakala. Bila sam uplašena. Nisam ga željela izgubiti. Svijet se razvukao u okrutno i usamljeno mjesto bez njega . ‘Čuvaj našu tajnu i neće ti moći ništa,’ rekao je mirno. ‘Neću reći nikome,’ obećala sam. ‘Nikom,’ insistirao je. ‘Nikome,’ složila sam se, klimajući glavom. Uzdahnuo je. ‘Bliži se vrijeme.’ ‘Ne govori tako,’ bunila sam se mada sam znala da je u pravu. Oči su mu se okrenule prema prozoru. ‘Ah,’ rekao je meko. ‘Došao si.’ Moj pogled se zalijepio na prozor. Bio je zatvoren. Teške zavjese su bile navučene. Jeza mi se podigla po rukama. ‘Ne idi još. Molim te,’ preklinjala sam. Nevoljno je skrenuo pogled sa prozora. Njegove tanke, blijede usne su se uzdignule na krajevima kada je progovorio u isprekidanim uzdisajima ‘Moram da idem. Moram platiti za svoje grijehe. Nisam bio dobar čovjek.’ ‘Pričekaj još samo malo.’ ‘Imaš cijeli život pred sobom.’ Sklonio je svoje nestvarno bistre oči od mene. Gledao je pravo ispred sebe i u teškom drhtaju, napustio je ovaj svijet. 8


Nekoliko sekunda sam samo gledala u njega. Prigodno, napolju je vjetar urlao i tresao udarima roletne. Znala sam da sluge čekaju u podnožju stepenica. Svi su čekali na mene da se pojavim i kažem im loše vijesti. Nagnula sam se naprijed i naslonila sam svoj obraz na njegove mirne i koščate grudi. Od njega se jako osjetio miris lijekova. Čvrsto sam zatvorila oči. Zašto je morao da umre i da me ostavi vukovima? U tom sam se trenutku osjećala tako bliska sa njim da sam željela da se taj trenutak nikad ne završi. Željela sam da mogu ležati na njegovim grudima, sigurna i odvojena od stvarnog svijeta. Čula sam otkucaje sata. Vatra u velikom kaminu se ugasila. Negdje su zaškripale cijevi. Stavila sam svoj obraz na njegove grudi i promatrala ga posljednji put. Izgledao je kao da spava. Mirno u svakom slučaju. Povukla sam tanku nit bijele kose koja je ležala preko njegovog ružičasto-bijelog skalpa. Prešla sam prstima preko njegovog istaknutog nosa i šokiralo me je kako brzo je vrh njegovog nosa izgubio toplotu. Uskoro će sve njegovo biti hladno kao kamen. Pitala sam se koga je vidio pored prozora. Ko je došao da ga odvede na njegovo prebrojavanje? Moja je tuga bila tako potpuna da sam mogla prstima opipati joj ivice. Glatka. Bez ivica. Bez oštrine. Nisam imala suza. Znala sam da će umrijeti dva sata prije nego što je umro. Čudno je jer je izgledalo kao da ide na bolje mjesto. Izgledao je jači, obrazi su mu bili ružičastiji, oči briljantno bistre i kada bi se nasmiješio izgledalo je kao da iznutra svijetli. Izgledao je mnogo jači. Pitala sam ga želi li jesti. ‘Mlijeko. Popio bih čašu mlijeka,’ odlučno je rekao. Ali nakon što sam zatražila mlijeko i kada mu je bilo doneseno, nasmijao se i odbio ga je. ‘Nije li ovo predivno?’ pitao je. ‘Osjećam se tako dobro.’ U tom trenutku sam shvatila. Mada je bilo neshvatljivo da će zbilja umrijeti. Nisam željela da vjerujem u to. ‘Na kraju, ti si želio da odeš, nisi li?’ 9


Nije bilo odgovora. ‘U redu je. Znam da si bio umoran. Samo sam te ja zadržavala. Nastavi samo svojim putem. Nađi i mjesta za mene.’ Ležao je mirno poput leša. Oh Bože! Već mi je toliko nedostajao. ‘Razumijem da ne možeš govoriti. Ali me možeš čuti. Kada bude moj red želim da dođeš po mene. Čekat ću te da dođeš, gledat ću kroz prozor. Sada idi u miru. Sve će biti dobro. Nikad neće saznati istinu. Ja im je nikada neću reći. Do dana dok ti ne dođeš po mene.’ Otvorila sam moj komplet za uređivanje noktiju i počela da mu sređujem nokte. Nježno i brižno sam mu oblikovala i ispolirala požutjele nokte. ‘Eto ga. Ovo će ti trajati vječno. Niko neće moći reći da nisam uradila sjajan posao.’ Onda sam počela da plačem, ne glasnim jecajima, nego tiho i vlažno. Nisam htjela da čuju sluge. Dojurili bi ovamo ili zvali doktora koji je čekao dole da proglasi njegovu smrt. Znala sam šta me čeka izvan sobe. Jedan sat ... ili dva neće napraviti nikakvu razliku. Ovo je bilo moje vrijeme. Moj posljednji sat sa mojim mužem. Vrijeme prije nego što postanem omrznuta lovkinja na blago.

Ivan De Greystoke Mayfair, London Zatvorio sam vrata i okrenuo se prema njoj. Gledala je u 10


mene sa tajanstvenim osmjehom. Kao da zna nešto što ja ne znam. Iskreno, ja sam baš duboko prezirao djevojke koje igraju takve male misaone igrice. ‘Mogu li ti uzeti kaput?’ ponudio sam se, dok sam savijao kožnu jaknu i bacio je na najbližu stolicu. Okrenula se i mirno stala leđima okrenuta prema meni. Njen akcent i njeni maniri su podsjećali na nekoga ko pripada mnogo višoj klasi od ljudi koji su obitavali u Pokvarenom Aristokratu. Možda je ta prekinuta nit, koja je visila otkinuta sa njenog džempera, bila ono što je uticalo na mene da je povedem sa sobom kući. Pomogao sam joj da skine kaput i bacio ga preko mog. ‘Želiš li piće?’ Pitao sam odlazeći u hodnik. ‘Odvijač, jebeno tvrdo.’ Pogledao sam je. Izraz joj je bio blag i bilo je to nešto u njoj. Nešto na šta nisam mogao uperiti prstom. Bila je seksualno agresivna na lažan način. Razumio sam Kitty. Dobiješ šta vidiš. Ovu nisam razumio. ‘Ponovi, kako si ono rekla da se zoveš?’ Nasmiješila se. ‘Chloe.’ ‘Tako je,’ rekao sam krećući se prema baru. Nasuo sam sebi veliki konjak. ‘Jesi li jebao kurvu u crvenoj haljini u toaletu?’ Pustio sam da mi se vrela tečnost slije niz grlo. ‘Jesam.’ ‘Da li je bila dobra?’ Pogledao sam je znatiželjno. ‘Zašto si došla sa mnom?’ ‘Svidjelo mi se što si joj uradio na podiju za ples.’ Nekako to mi nije ličilo na kraj priče ‘I?’ Ugrizla se za donju usnicu. ‘Moja majka zna tvoju.’ Usta su mi se stisnula. Ah, otkinuta nit je čekala da uništi cijeli džemper. ‘Gledaj, otišao sam u Prljavog aristokrata zbog bezbrižnog jebanja i doveo sam te kući sa mnom zbog još toga istog. Ako tražiš vezu, ja nisam tip za tebe.’ ‘Ti si baš tip za mene. Ne želiš li vrelu, malu pušačica kurca 11


da s njom završiš večer?’ Nasmijao sam se dok mi se kurac učvršćivao. ‘Da, mogao bih malo vrele, male, pušačice kurca.’ ‘Onda nećeš naći na bolju sa ove strane Atlantika,’ rekla je hrapavim glasom. Progutao sam piće i rekao, ‘Šta onda čekaš?’ Mala, vrela pušačica kurca se spustila na sve četiri i jebeno dopuzala do mene. Kada mi se približila, sjela je na koljena otkopčala mi hlače i sa ustima široko raširenim oko mog kurca počela je da ga guta kao da umire od gladi.

Tawny Maxwell Barrington Manor, Bedfordshire Mora da su prošli sati prije nego što sam konačno podigla glavu sa njegovog tijela i pogledala oko sebe. Vatra je postala ugarak i ništa toplote nije u njoj ostalo. Prozirna ružičasta sluz mu je curila iz nosa. Stisnula sam malo tkivo i nježno ga gurnula u nosnice. ‘Sada si slobodan,’ šapnula sam. Nije bilo odgovora. Vrijeme je da nađemo dobrog doktora. Vrijeme je da pokrenemo vrtešku. Ispravila sam leđa i spustila sam se niz veliko stepenište prekriveno sa plavim, uskim tepihom. Na zidu su bile dragocjene slike. Našla sam doktora koji je sjedio u Žutoj sobi i čitao knjigu. Bila je to velika soba sa nekoliko kompleta divana, ručno oslikanih Orijentalnih tapeta, koje su prikazivale zapanjujuća umjetnička djela idiličnih scena svakodnevnog 12


života u drevnoj Kini. ‘Umro je,’ rekla sam, iznenađena kako je mirno zvučao moj glas. Iznutra sam se osjećala lomljivo poput čaše. Dr. Jensenove oči su bljesnule sa nesimpatijom. Nikad mi nije vjerovao. Njegova potpuna odanost Robertu je značila da ću uvijek biti neprijatelj. Nikada mi nije dopustio da mu dajem bilo kakav lijek. Uvijek su ili on ili njegovateljica to radili. Sve je držao u zaključanim ladicama. Kao da su se bojali da ću ja ubrzati njegovu smrt. Nisu imali pojma. Da su samo znali moju tajnu. Ali neće je nikad saznati. Neću je nikada reći. Bez riječi, ugasio je cigaru u pepeljari i podižući malu, crnu torbu, napustio je sobu. Zagrlila sam samu sebe i zamišljala ga kako ulazi u sobu i provjerava znakove života u Robertovom mirnom tijelu. Soba je bila hladna. Pogledala sam u čašu konjaka koju je ostavio napola ispijenu i poželjela sam piće, ali su mi trebale sve daske na broju. Stajala sam pored prozora i gledala u tamu dok se slika Dr. Jensena nije pojavila pored mene. ‘Hladan je kao kamen,’ optužio me je. Hladno neprijateljstvo je bilo poput šamara u moje lice. Nikada nije smio tako razgovarati sa mnom dok je Robert bio živ. Reagirala sam na jedini način na koji sam znala. Agresivno. Ne onako kako me je Robert naučio, već onako kako se moja majka borila u svojim bitkama. ‘Šta ste očekivali? On je mrtav,’ rekla sam. Oči su mu se skupile sumnjičavo. ‘Koliko dugo je mrtav?’ ‘Odavno je otišao.’ Odmahnuo je glavom neodbravajući. ‘Niste sebi učinili uslugu.’ Okrenula sam se i pogledala ga izazivajući. ‘Biste li me žalili da plačem?’ ‘Ne bih trošio moje sažaljenje na Vas. Dobili ste točno što ste željeli. Sve je sada Vaše. Čestitam,’ podrugljivo je rekao. 13


Kap hladnog znoja se skotrljala niz moju kičmu. Nisam nikad željela. Moj je san bio potpuno drugačiji. Bio je malen i sladak i predivno običan. ‘Nije sve moje. Robert ima troje djece.’ Njegov je osmjeh bio hladan , a glasom me je probadao. ‘Dajte, dajte, gospođo Maxwell, nećemo se igrati dječijih igrica. Mislim da oboje znamo kako će se ovaj kolač podijeliti. Radila si krvavo za to i sada ćeš dobiti lavovski dio.’ Duboko sam uzdahnula. Ovo je bio samo početak. Svi će ovo govoriti i ako ne budu govorili, to će misliti. Trebalo bi da se naviknem na to. ‘Robert nije bio ničija budala. Činio je kako je želio i to baš uvijek.’ ‘Stavit ću u izvještaj da niste sišli obavijestiti me o njegovoj smrti ranije.’ ‘Slobodno,’ provocirala sam. Nemam se čega bojati. Nema više ničega što mi neko može uraditi. Gledao je u mene. ‘Zašto niste? Možda sam mogao učiniti nešto za njega.’ ‘Šta to, doktore? Tako da se može patiti na noćnoj posudi još nekoliko sati ili dana? Bilo mu je toga dosta. Želio je otići.’ ‘Pažljivo, gospođo Maxwell, otkrivate pravo lice i nije mi to baš lijep prizor. Predlažem vam malo izvrdavanja,’ rekao je prezrivo. Bilo mi je na vrhu jezika da viknem na njega ali čemu svrha toga? Roberta nema više, a ja sam sama u otrovnoj okolini. ‘Možda bi bilo najbolje da odete,’ rekla sam mu. Gledali smo jedno u drugo. Nisam mogla shvatiti zašto je odjednom tako otvoreno pokazivao neprijateljstvo. Usne su mu se izvile. ‘Izvrsna sugestija.’ Dok mi se utroba prevrtala i dok mi se srce stisnulo, gledala sam kako odlazi iz sobe. Kada više nisam mogla čuti zvuk njegovih cipela, okrenula sam se i nastavila gledati u noć. Počelo je da sniježi. Mekano, predivno, velike pahulje. Ako nastavi sutra će biti prava zimska čarolija. 14


Batler, James, je ušao. Vidjela sam njegov odraz u staklu i okrenula sam se prema njemu. On je bio sa Robertom dvadeset godina. Njegovo je držanje kao i uvijek bilo uspravno i ukočeno. Pristojno se nakašljao. ‘Šta je, James?’ upitala sam. Glas mi je zvučao tromo i umorno. ‘Žao mi je, gospođo, ali nisam mogao da ne čujem. Lomilo mu se srce od pomisli na vas same u ovoj pećini punoj guja. Morati ćete pronaći način da budete ljubazni sa njima. Ne možete nastaviti ovako.’ Glas mu je bio ozbiljan. Zagrlila sam se. Tiha Jamesova snaga činilo se da je prešla preko sobe i umirila moje kaotične misli i osjećanja. ‘Znam, James. Znam da ne činim sebi uslugu. Zašto ne mogu da vide koliko sam ga voljela?’ ‘Nije bitno što oni misle, gospođo. Gospodar je uvijek znao.’ Tužno sam se nasmijala. ‘Jeste, on je znao.’ Klimnuo je. ‘Mogu li Vam donijeti nešto da popijete gospođo? Možda šalicu čaja?’ ‘Šalica čaja zvuči divno. Hvala ti, James.’ ‘Veoma dobro, gospođo.’ Naklonio se na svoj staromodan način. Nisam nikad mogla misliti da muške sluge poput njega stvarno postoje izvan knjiga. U stvari, kada sam prvi put došla u ovu kuću, šokirala sam se kada je on pažljivo ispeglao listove jutarnjih novina, prije nego što ih je donio Robertu. Već je bio na vratima kada sam otvorila usta da ga pozovem. Okrenuo se, ljubaznog i pristojnog izraza na licu. ‘Da, gospođo.’ ‘Hvala ti. Hvala ti za sve što si činio za Roberta,’ rekla sam. Izraz mu se ublažio. ‘Bila mi je čast služiti gospodinu Maxwellu.’ Ugrizla sam se za usnu. ‘Ostat ćeš ovdje, je li tako, James?’ Dozvolio je sebi maleni osmjeh. ‘Biću oduševljen gospođo.’ ‘Hvala ti.’ Skoro sam zaplakala od olakšanja. Trebala sam 15


oko sebe ljude kojima mogu da vjerujem. Posljednji put kada sam se ovako osjećala, bilo je kada mi je majka umrla i kada sam bila sama u prikolici sa računima za liječenje koje nisam mogla da platim. Tada sam pobjegla od moje prošlosti, dugova i bola. Došla sam u Englesku i našla Roberta ‘Ako se slažete preuzeti ću na sebe zadatak da obavijestim osoblje o smrti gospodina Maxwella.’ Udahnula sam. ‘Da, hvala ti. To bi mi bilo veoma velika pomoć,’ rekla sam prihvaćajući njegovu pomoć. Zastao je. ‘Šta?’ Upitala sam. ‘Bilo bi razborito da Vi informirate Lorda Greystokea što je prije moguće,’ tiho je rekao. Osjetila sam kako se svaka ćelija u mom tijelu skupila na tu pomisao. ‘To je ono što bi gospodin Maxwell očekivao.’ Polako sam klimnula. ‘Da, u pravu si. Naravno da hoću. Odmah ću ga pozvati.’ ‘Idem da vidim za Vaš čaj.’ Kada su se utišali njegovi koraci prišla sam telefonu. Znala sam broj telefona Ivana De Greystoka napamet. Robert me je natjerao da ga zapamtim. ‘Jedino njemu smiješ vjerovati. Nikome drugom. Bez obzira kako dragi budu djelovali,’ ponavljao je iznova i iznova. Birala sam Ivanov broj i čekala sam nervozno. Dio mene se nadao da spava i da ću mu samo ostaviti poruku na sekretarici ali on se javio kada je treći put odzvonilo. ‘Da li je umro?’ Glas mu je bio poslovan i odsječan. Bilo je kasno, sigurno sam ga izvukla iz kreveta ali opet je zvučao tako budno i nepopustljivo teško. ‘Da,’ šapnula sam dok sam stiskala slušalicu prstima. ‘Želio bih pričati sa doktorom. Daj mi ga,’ naredio je. Bez, žao mi je zbog tvog gubitka ili ikakve druge fraze za ucviljenu udovicu. 16


Zatvorila sam oči. ‘Dr. Jensen je otišao prije nekoliko trenutaka.’ Čak i na ovoj distanci osjetila sam njegovo nezadovoljstvo i iritaciju. Mogla sam zamisliti prijeteći izraz na najarogantnijem, aristokratski isklesanom, licu poput granita koje sam ikada imala nesreću da upoznam. Jedina ublažujuća crta na njegovom snažno oblikovanom, tvrdom licu bile su nevjerojatno pune i senzualne usne. Iako sam sumnjala da je bio u krevetu, u mojoj mašti je bio još obučen u odijelo ili večernji sako. Nikad ga nisam vidjela u ničemu drugačijem. Oboje je bilo divno skrojeno i užasno civilizirano, ali nije uspjelo da sakrije sirovu, životinjsku snagu snažnog tijela ispod sebe. Sa šest stopa i pet inča i sa širokim mišićavim ramenima isticao se iznad većine muškaraca. Čula sam glamurozan ženski glas, iz pozadine kako pita, ‘Ko je to, Ivane dragi?’ Odgovor mu je bio oštar i nije bilo dvoumljenja da je govorio o meni, dosadnom bolu u dupetu. ‘Niko. Ovo će trajati samo trenutak. Vrati se u krevet.’ Ubodena, rekla sam prvu stvar koja mi je pala na pamet. ‘Sutra ću početi pripreme za sahranu.’ Prošla je sekunda, oplođena nevjerojatnom tišinom, prije nego što je opet progovorio, sa čudno tihim glasom. ‘Sve je već ugovoreno. Moja sekretarica, Theresa, će se udružiti sa tobom, tako da ćeš znati gdje i kada da se pojaviš.’ ‘Oh,’ rekla sam, ostajući bez teksta. Naravno, kako sam blesava. Naravno, sve je sređeno. Nije tako bilo kada mi je umro očuh, kada smo jurili uokolo pokušavajući da ugovorimo sve dok je on ležao u mrtvačnici. Robertova sahrana će biti posjećen skup koji je zahtijevao dosta planiranja unaprijed. ‘Vidjet ću te na sahrani,’ rekao je i prekinuo vezu. Vratila sam slušalicu na telefon i polako odšetala do prozora gledajući na snježni pokrivač po rubovima prozorskih okana. 17


Ivan De Greystoke je imao oči boje sunčevog zalaska sa sivim šljokicama ali u trenutku kada me je Robert predstavio kao svoju suprugu, postale su glečeri. Bezizražajno, pružio je svoju ruku i prihvatio moju u snažnom, toplom stisku. Nisam se željela rukovati sa njim, nisam željela da se uopće dodirnemo ali kada nam se koža dodirnula bila sam preplavljena najsnažnijom senzacijom želje da produžim kontakt. Njemu se nije to isto desilo. Izvukao je ruku skoro odmah kao da je dodirnuo nešto prljavo ili odvratno. ‘Mogu ti reći, Roberte,’ suvo je otezao, ‘da ti svaki muškarac večeras zavidi.’ Robert je sjajio od ponosa i radosti ali ja sam pocrvenila jer sam znala da nije na to mislio. Prezirao me je. Mislio je da sam lovac na blago i ništa što bih rekla ili uradila ne bi promijenilo njegovo mišljenje. Njegova nesimpatija je možda bila očigledna čak i Robertu, pa zato nisam razumjela zašto je Ivana učinio upravljačem moga nasljedstva . Ispočetka sam ga molila da Ivan ne bude taj.. ‘Zašto za milost Božiju? Znaš da mu se uopće ne dopadam,’ molila sam. ‘On je jedini kome mogu da vjerujem,’ Robert je tužno odgovarao.

18


Ivan De Greystoke Mayfair, London Prekinuo sam vezu i buljio sam kroz prozor. Znači: mrtav je. Čovjek koji je imao ono što sam tako dugo želio je mrtav. Pokušao sam je zamisliti u Barrington Manoru. Sigurno je u žutoj sobi. Tu bi je sigurno doktor čekao. Sigurno ju je izvrijeđao kao što mu je i naređeno da uradi. A sad joj je glas bio hladan kao da mi saopćava vremensku prognozu. Skoro da sam je mogao i zamisliti. Hlače. Bluza. Njena duga plava kosa u debeloj pletenici koja joj pada niz leđa. Njene usne kao da se maslac na njima otopio. Mala kučka koja lovi blago. Bio sam tvrd od bijesa. ‘Ivane,’ Chloe me zovnula iz spavaće sobe. Glas joj je bio raspjevan. Nije lagala. Bila je stvarno najvrelija pušačica kurca sa ove strane Atlantika , a ja sam to mogao procijeniti. Ušao sam u sobu. Ležala je na krevetu široko raširenih nogu. Bila je ona vrsta djevojke sa kojom si mogao raditi što želiš. Prišao sam joj. Počela se igrati sama sa sobom gurajući prst u svoju rupu. Veoma lijepo. ‘Sjedi,’ rekao sam joj. Odmah je poslušala. ‘Upleti kosu u pletenicu niz leđa.’ ‘Nemam čime zavezati, ti jedan prljavi aristokratu,’ rekla je flertujući. 19


Otišao sam u garderobu i uzeo nasumično jednu kravatu i bacio joj . Počela je plesti kosu. Zavezala ju je kako je mogla čvrsto sa kravatom. ‘Na ruke i na koljena.’ Nije mogla dočekati da posluša. Uska zvijezda na njenom dupetu je prosto molila da bude napunjena. Zgrabio sam zlatnu pletenicu i ušao sam jako. Glava joj se zabacila. Zaječala je i isturila guzu nudeći se.. Ti jebena lovkinjo na blago. Onda sam jebeno silovao, Tawny. Mislim Chloe.

Tawny Maxwell Barrington Manor, Bedfordshire Okrenula sam se od telefona i jedan mali mi je sjajni trag privukao pogled. Jednostavna zlatna burma na mom prstu.. Pogledala sam dole i odmah su me povukle daleke uspomene. Imala sam samo osamnaest. Robert i ja smo letjeli u Las Vegas. Odsjedali smo u najskupljim hotelima. Ponašali smo se kao djeca. Svi - konobari, ljudi u prodavaonicama, razni ljudi koje smo sretali , svi su mislili da mi je otac. Uvijek i uvijek smo ih ispravljali. Onda je on izvukao ovaj prsten i mi smo se vjenčali. To je bilo najgore vjenčanje koje možeš da zamisliš. Jedini ljudi u toj kapeli bili su čovjek koji je izvodi vjenčanje, 20


teško našminkana, vještački nasmijana žena koja je trebala pomagati i neki tužan čovjek koga je Robert dovukao sa ulice i platio mu sto dolara da svjedoči na ceremoniji. Čak je i poljubac koji mi je dao bio čedan. Onda samo se oboje davili od smijeha. Robert nas je odvezao u potpuno novom Kadilaku nježno plave boje, u pustinju, da vidimo zalazak sunca. Nikada prije nisam vidjela tako sjajno crveno sunce. Bilo je toliko lijepo da sam počela da plačem. Stavio mi je prst na obraz. ‘Imam plan, Tawny. To je sjajan plan. Dugoročni plan. Ali moraš mi vjerovati. Čak i kada ti sve bude izgledalo kao da tone u dubokom plavom moru, moraš mi vjerovati, da znam šta radim.’ Nisam tada znala da je već tada bio jako bolestan i da je on to znao. ‘U redu,’ šapnula sam, i tako sam i mislila. Čak i sada, kada mi je sve izgledalo kao potonulo u dubokom plavom moru i dalje sam se držala za ideju da će njegov plan uspjeti. Tako na kraju, moj život ne bi bio potpuno uništen i stvari koje smo uradili ne bi bile obezvrijeđene. Dotakla sam zlatni krug. Toliko je olabavio da se vrtio oko mog prsta, samo ga je moj zglob držao da ne padne. Skinula sam ga i sklopila u šaku. Stisnula sam ga toliko jako, da mi se metal urezao u meso. Prsten je bio topao ali on je otišao. Nepovratno. Zauvijek. Nikad ga više neću vidjeti. Vidjeti njegove bistre oči i čuti kako se smije poput hijene. Raširila sam prste i pogledala u metal koji mi je ležao na dlanu. U mojoj glavi je odzvanjao glas. ‘Laži, laži sve same laži.’ Vratila sam prsten na prst i zatvorila oči , osjećajući snažnu bol u srcu.

21


Sahrana

22


Poglavlje 2

Lord Greystoke U mom apartmanu Stajao sam ispred ogledala , zavezao čvor na crnoj kravati ispod grla i prošao sam četkom kroz kosu. Danas je bila je Robertova sahrana i pretpostavljao sam da ću očešati ramena o malu udovicu. Nisam religiozan čovjek, niti sam to ikada bio,ali kada sam prvi put vidio beskonačne plave oči Tawny Sinclair počeo sam da se molim. Molio sam se za ljubavnu zabavu, kurve na kurcu. Nosila je zelenu haljinu boje limete. Nije bila ni uska ni kratka niti je nešto otkrivala, ali me je učinila da prosto žudim za njenim tijelom. Želja da je imam, da joj raširim svilene noge i da uđem u nju sa mojim kurcem bila je tako jaka, da sam je poželio uzeti poput neandretalca, prebaciti je preko ramena i odnijeti u svoju pećinu. U stvari, toliko se nisam ukrutio još otkako sam bio tinejdžer. Onda me je Robert pogledao sjajnim očima i ponosno predstavio njoj. Ona je bila njegova jebena supruga! Moja maćeha!. To otkriće je bilo udarac u stomak. Morao sam se boriti da ne pokažem koliko sam ljubomoran. Jebote, bio sam van sebe od ljubomore. Mislio sam o njegovom slabom tijelu, preko 23


njezinog tijela i želio sam da povratim. Pogledao sam je i … oh,maslac se ne bi otopio na njenim usnama. Nevino mi se smiješila sa tim velikim plavim očima i ja sam znao. Ovo nije neka koja će otići i odnijeti pola tvog dupeta. Ovo je ona koja se zabode dok ne padneš na dupe i uzme ti sve. Godinu dana kasnije me je upitao da li ću se brinuti o njoj nakon njega. ‘Samo je zaštiti dok ne napuni 21,’ molio me je. Rekao sam mu, ‘Ne. Pitaj neku drugu budalu,’ i otišao sam. Ali znate li šta? Umirao sam od želje da to uradim. Sama ideja da bi on to zatražio od nekog drugog činila je da mi bude zlo u stomaku. Ali nisam samo tako mogao pristati. Morao sam dokazati i sebi i njemu da nisam mekan prema njoj. Želio sam da me starac moli. Želio sam pristati opirući se. Dajući joj tako do znanja da me neće nikad moći vrtjeti oko malog prsta kao što je njega. Pretpostavljao sam da me Robert dobro poznaje. Naposljetku, on je bio lukavi stari momak. Igrao je moju malu igru i ja sam uradio pravu stvar. Obećao sam da ću se brinuti za nju kada on umre. Odgovornost me je pritiskala u grudima neko vrijeme, a onda bez mog razumijevanja mi se uvukla u srce. Uzeo sam je pod svoje krilo i koliko god mrzio da priznam, to mi se sviđalo. Želio sam biti njezin zaštitnik. Vratio sam četku na komodu i zvono je zazvonilo na vratima. Krenuo sam da otvorim.‘Wow! Neprepoznatljiv si u odjelu,’ Chloe je otezala. Pustio sam oči da pređu po njenom tijelu. Definitivno se uklapala. Savršeno sašivena crna haljina, cipele boje kože, crni biseri i skarletne usne. ‘A ti izgledaš kao da kupuješ Gucci tampone,’ odgovorio sam joj. ‘Zašto bi mislio drugačije?’ suprotstavila se. Pogledao sam je u oči. ‘Nećeš misliti da zato što sam te pozvao na sahranu, to znači da se između nas nešto dešava , 24


nećeš li?’ ‘Naravno da ne. U stvari, mislila sam da su ti sahrane možda fetiš i da bih ti se mogla naći ako ti zatrebam.’ Nasmijao sam joj se i ona meni. ‘Imamo li vremena za na brzaka?’ upitala je, stišćući mi prepone. ‘Treba li psa učiti kako da se jebe?’ upitao sam je i gurajući je poderao sam joj gaćice, navukao kondom i pojebao je odmah tu u hodniku. ‘Zamisli, pitam se, šta bi sve prave dame i Lordovi rekli kada bi upoznali Ivana Groznog?’ Chloe je prela. Nisam se zamarao odgovaranjem. Samo sam digao ruke iznad na zid dok mi je kurac još bio duboko u njoj i bilo mi je drago što je vodim sa sobom. Svaki put kad osjetim da mi se kurac ukrućuje zbog Tawny Maxwell, samo ću uvući Chloe u neki ormar i jebati je dok se ne onesvijesti. Osim toga, to će dati do znanja Tawny Maxwellda se ne zamara glumeći jadnu-malubogatu-udovicu, kako je sigurno planirala. S vremenom ću jebati Tawny, naravno. To je oduvijek bio veliki plan ali to će biti po mojim uvjetima. Neće biti ništa nego igračka. Moja igračka. Jedna od mnogo mojih igračaka. Jednom kada je se zasitim, otići ću. Neću napraviti grešku koju je Robert napravio. Neću pasti na nju. Ne. Ne. Jebeno ne. Nikad. Nijedna žena me nikad neće zadržati.

25


Tawny Maxwell Dan je svanuo, smrzavajuće hladan i bijel. Stajala sam ispred ogledala potpuno u crnom: šešir, kostim iz dva dijela dužine do koljena, hulahupke i cipele. Moja kosa koja je bila dugačka skoro do struka , uredno je bila zamotana na potiljku. Ipak nisam izgledala baš kao za sahranu. Crno je naglašavalo moju bijelu albasternu kožu i nije činilo samo da mi plave oči sjaje safirno, već i da moja plava kosa sjaji kao tečno zlato. Vratila sam se u ugradbeni ormar i stajala sam tu gledajući uokolo. Na bijeli tepih, na predivnu francusku uljanu sliku mlade balerine, u velurnu krojačku lutku, u čisto bijela vrata i komode koji su se pokretali bešumno da pokažu preskupu dizajnersku odjeću, torbe, cipele, pojaseve, šalove, šešire i drangulije. Ovo je bilo moje omiljeno mjesto u cijeloj kući. Nekad sam dolazila ovamo i sjedila satima. Bez obzira kakav problem sam imala, samo to da budem ovdje sama sa sobom, smirivalo me je. Ovo je bio moj zen prostor. Možda zato jer još uvijek nisam mogla da vjerujem da je ovaj ormar velik skoro kao naša cijela prikolica, kući u Tenesiju. Pogledala sam uokolo čeznutljivo. Kako sam samo željela da se jednostavno sakrijem ovdje među mojom mirisnom odjećom sledećih nekoliko dana. Ali neće tako biti. Danas se moram suočiti. Ukucala sam sigurnosni kod, otvorila teška vrata i izabrala sam tanku baršunastu kutiju iznutra. Podigla sam poklopac i 26


podigla sam veliki safir u obliku suze koji je visio na ogrlici koja je ležala unutra. Pogledala sam je i nisam osjetila nikakve emocije. Mogla sam se još uvijek sjetiti dahtanja od šoka kada sam je prvi put vidjela. Nikada prije nisam vidjela ništa toliko fenomenalno lijepo. Čak i moje neuko oko je moglo ocijeniti da je to Roberta koštalo malo bogatstvo. Dva i po milijuna funti, točnije. I dalje sam se mogla sjetiti tog dana kao da je bio jučer. Bio je moj osamnaesti rođendan. Vrijeme je bilo loše i odlučili smo ostati u kući. Samo nas dvoje. Tih dana je bio još toliko dobro da je mogao sići niz stepenice , pa smo sjedili u plavoj primaćoj sobi pored velike vatre. On u svojoj velikoj fotelji i ja sklupčana pored njegovih nogu na tepihu. Oh, imali smo toliko toga da pričamo tada. On je imao toliko mnogo znanja , a ja sam bila poput spužve. Sve sam upijala. Bila sam njegova Eliza Dolittle. Stigla sam u ovu kuću kao tinejdžerka i donijela sa sobom svoj žargonski govor. Strpljivo, polako, dan, po dan, on je polirao moje grube ivice. Tog se dana naslonio u svojoj stolici i gledao me neopisivim očima kao da sam posebno, veselo štene.. ‘Oh moja mala Tawny, da si bar došla ranije u moj život,’ šapnuo je. ‘Sad sam tu,’ rekla sam mu. Tada je izvukao kutiju iz džepa svog ogrtača. Počela sam plakati od radosti i od tuge. Čak i tada znali smo da nemamo mnogo vremena. Onda je i on plakao i kasnije, kada smo oboje bili pijani od šampanjca i votke on je insistirao da je moram nositi na njegovoj sahrani. Sa uzdahom sam pričvrstila ogrlicu oko vrata. Metal je bio hladan. Okrenula sam se i pogledala u ogledalo. Na bljedilu moje kože on je sijao poput plave vatre. Gledala sam u moj odraz i ponovo sam čula njegov hrapavi glas. ‘To će biti sve stari lovaši, tako poštovani, tako besprijekorni, tako da želim da im oduvaš glupe čarape sa njih. 27


Nemoj biti turobna zbog mene. Održi zabavu. Služi najskuplji šampanjac. Unajmi muzičare, plesače, gutače plamena. Održi mi neprikladnu zdravicu. Slavi. Ali što god da radiš, nemoj se truditi da ugodiš onim ofarbanim paunovima. Oni će te prezirati zbog toga. Oči su mu zatreptale. ‘Biti ćeš bogatija od većine njih. Neka krvavo zapnu da ti ugode.’ ‘Neće li me samo još više mrziti?’ Upitala sam. ‘Neka im bude,’ rekao je zagonetno. Frknula sam, zbunjena. ‘Zašto? Zašto bi me još više mrzili?’ Oči su mu zasijale grešnim sjajem i vidjela sam bljesak koljačkog biznismena kakav je bio prije nego što je postao slab i bolestan. ‘Jer nagrada koja je veća od mog novca čeka tebe, moja draga.’ Bez obzira koliko sam pitala nije mi htio objasniti šta je mislio. ‘Vjeruj ovom starom čovjeku,’ rekao je. Dok sam stajala ispred ogledala uspomena na tu noć je bila tako jasna da skoro da sam mogla namirisati zapljene dnevnike, vidjeti uvrnut sjaj u njegovim lukavim očima i čuti bogatu boju zvuka njegovog glasa. Dotakla sam šešir i njegov mi je glas ispunio glavu ‘Dobar šešir je stvar ljepote, ali nositi ga pod pravim uglom, to je stvar umjetnosti.’ Po vlastitom nahođenju moje su se ruke pokrenule da namjeste šešir pod kosim uglom. Nasmijala sam se efektu. ‘Bio si u pravu, Roberte. Mali nagib čini veliku razliku.’ Bez upozorenja, bol je poput kamena pritisnuo moje grudi. Oh, Roberte. Nikad više neću vidjeti tvoje drago, pametno lice. Odjednom se čahura zaštitne utrnulosti pocijepala oko mene i osjetila sam kako se moj svijet zavrtio bez kontrole. Oh moj Bože! Svi su me ti ljudi čekali i svako od njih jee nosio neprijateljstvo i zavist u svom srcu. Bila sam nervozna kao kao dugorepa mačka u prostoriji punoj stolica za ljuljanje. Stavila sam dlan na dijafragmu i duboko sam udahnula. 28


Moraš biti stopostotna, Tawny. To je elitni klub u koji si ušetala. Ne smiješ spustiti gard. Pogledala sam se u ogledalo, oči su mi bile široke pune panike. Ne, ovo neće valjati. Prisilila sam se da mislim na moju majku. ‘Oh, mama. Bojim se,’ šaputala sam. Posljednja stvar koju mi je rekla prije nego što je umrla plutala mi je po glavi. ‘Nema čega da se plašiš dušo. Duboko udahni i broji koliko imaš godina. Deset.’ Počela sam brojiti. Neko je diskretno pokucao na vrata i ja sam provirila i ušla brzo u moju spavaću sobu. ‘Naprijed,’ pozvala sam. Domaćica je stajala držeći kvaku. ‘Auto je stigao. Jeste li dobro gospođo?’ pitala me je. Oh, kako mi je nedostajala toplota južnih država. Ovdje su svi bili tako prokleto pristojni i prikriveni. Bili su slojevi i slojevi manira koje si trebao navući na sebe da se ne bi vidjelo da si stranac, osoba koja tu ne pripada. ‘Da,’ rekla sam joj nervozno. ‘Dobro. Kasno je i auto Vas čeka dole.’ ‘Hvala ti, Mary.’ Ona je klimnula i polako zatvorila vrata. Otišla sam do komode i uzela uramljenu fotografiju mene i Roberta. Bio je u mom zagrljaju. Sunce je sijalo i mi smo oboje bili nasmijani. Slikano je tokom prvog ljeta u Barrington Manoru. Nisam tada znala da je bio bolestan. On je znao. Srce mi je pucalo. Spustila sam fotografiju, kliznula u vuneni kaput i navukla crne rukavice. Duboko udahni, rekla sam samoj sebi dok sam silazila niz krivudave stepenice i kroz velika vrata. Napolju je snijeg prestao da pada, i nije bilo ni vjetra, ni hladnoće. Samo temperatura ispod nule i sve pokriveno bijelim pokrivačem. Čak je i lišće izgledalo bijelo i oštro. Zima je oduvijek bila moje omiljeno godišnje doba u Barrington Manoru. Pogledala sam uokolo po mirnoj čudesnoj zemlji sa nekim glupim zadovoljstvom. Prepoznala sam njenu ljepotu čak i ako sam bila izmučenog srca da bih joj se divila. 29


Ipak, kako čudno! Sve ovo sad pripada meni. Šofer je otvorio zadnja vrata crnog Rolls Royce-a. Ušla sam u auto i sa zahvalnim osmjehom u njegovom smjeru , kliznula sam unutra. Bilo je toplo u autu. Udahnula sam osvježivač koji je mirisao na jabuku i povukla sam suknju preko nogu. Onda sam se naslonila i mirno sam promatrala kako je krajolik prolazio kroz prozor. Moje su misli bila milostivo prazne. Proći ću ovo iskušenje. Nosiću svoje hrabro lice. Niko nikad ne mora da zna šta sam stvarno osjećala. Neka misle da sam hladna kučka.

30


Poglavlje 3

Tawny Maxwell Dok smo stigli u crkvu, primijetila sam moje pastorke. Robertovo najstarije dijete, Rosalinda, je gledala u mene. Oči su joj sijale od zla i mržnje. Ona je bila najopasnija i najosvetoljubivija od njegove djece. U dvadesetdevetoj godini bila je visoka, tamnokosa, neprivlačna žena koja je imala nesreću da je naslijedila Robertov veliki nos i snažnu čeljust. Bila je udata za beskičmenjaka koji je jedva kad govorio i imali su dvoje djece koje nikad nisam vidjela. Srednje dijete, Bianca, bila je mnogo ljepša jer je više toga naslijedila od majke. Na nesreću ili na moju sreću , nije bila baš mnogo bistra. Bila je vjerena za poznatog nogometaša koji je stajao pored nje izgledajući kao da je bolestan. Ona je bila ono što bi moja baka rekla prikriveni mrzitelj. Bljesnula me je lažnim osmjehom prije nego što se okrenula vjereniku i spustila dramatično glavu na njegovo rame. Najmlađi je bio Robertov jedini sin, Dorian. Najzgodniji od njih troje. Imao je gustu, ravnu, plavu kosu , tinjajući plave oči i rupice kada se osmjehivao. Imao je šarm i samopouzdanje ali i nešto tamno ispod svega toga. Mnogo mračnije. Istinski sam bila oprezna sa njim. Polako mi je namignuo. To je bilo tako drsko, tako neprikladno, takvo nepoštovanje , da sam osjetila da se nešto zgužvalo i umrlo u meni. Robert je pogriješio. Nisam se mogla nositi sa ovim ljudima. Ni za milion godina. Ne sama, u svakom slučaju. Oni su 31


bili vrsta potpuno drugačija od moje. Bili su devijantni, lukavi i lažni. Moj se šokirani pogled odbio od Doriana i prikovao za Ivana. Stajao je sa glavom i ramenima iznad svih ostalih. Nosio je taman kaput i kosa mu je bila malo razbarušena od vjetra. Ipak, njegov izraz me je zaledio. Sa sniježnim krajolikom u pozadini bilo je kao da je isklesan od kamena. Oči su mu bile skoro srebrene i sijale mu na licu kao da svjetle direktno u moje oči. Uprkos razdaljini nešto je razmjenjeno među nama. Nešto električno od čega su se uspravile sve dlake na mom tijelu. Nisam mogla skrenuti pogled. To je bio najčudniji osjećaj. Kao da sam dugo hodala po divljini i kao da sam napokon došla kući. Kao da i život koji sam živjela nije moj. Moj život bez njega. Onda mi je klimnuo i ja sam pomjerila glavu prije nego što su mi oči prešle preko žene koja je bila sa njim. Obavezno plavuša. Lijepa, razmažena i iz iste klase iz koje je i on.Koliko sam ih samo puta vidjela ali sada sam prvi put osjetila probadajuću bol. Tamo odakle dolazim to smo jednostavno zvali samo, ljubomorom. Ljubomora me je iznenadila i užasnula. Mora da je žalost, rekla sam sebi samoj. On nije za tebe, ali će biti tu za tebe. Bez obzira koliko je hladan i rezervisan bio prema meni mogla sam mu vjerovati. On je bio jedini kojem sam morala vjerovati. Robert je tako rekao i ja sam vjerovala Robertu. Taj će se čovjek boriti u tvom ćošku, rekao je. Pogledala sam na ulaz crkve. Da, ja mogu ovo da uradim. Prije bih umrla nego da iznevjerim Roberta. Ivanova sektretarica mi je brzo prišla. ‘Dobro jutro, gospođo Maxwell.’ ‘Zdravo, gospođice Macdonald,’ rekla sam. Odjednom sam osjetila napad panike. Stisnula sam joj ruku. . ‘Cvijeće na vrhu kovčega. To su tamno roze ruže, nisu li? Jedva se nasmijala. ‘Da, jesu.’ 32


‘Oh dobro. Na trenutak sam se uplašila da sam zaboravila to reći Janice.’ Janice je bila Robertova sekretarica i ona je sve organizirala sa gospođicom MacDonald. ‘Niste,’ nježno je rekla. ‘To je bilo omiljeno cvijeće njegove majke,’ objasnila sam. ‘Shvaćam.’ Rekla je pristojno. Pogled gospođice MacDonald je skliznuo na moj privjesak. Razumjela sam. Nije mogla sebi pomoći. Bio je tako poseban. U žurbi njene su oči se podigle ponovo skoro sa izrazom krivice. ‘Dođite ovamo,’ rekla je i uvela me u hladnu , vlažnu katedralu napunjenu stotinama ljudi. Iznenadna tišina je pala na okupljene ožalošćene. Tiho smo krenule prema prednjoj klupi, dok su nam cipele odzvanjale po kamenom podu. Mogla sam osjetiti sve njihove glave kako su se okrenule da me promatraju. Neki su bili znatiželjni, drugi su bili neskriveno zavidni ili ozlojeđeni. Ja sam bila američka djevojka koja se pojavila niotkuda, udala se za multimilijunaša i u dvije godine postala nasljednica neopisivog bogatstva. Oni nisu znali da sam ga stvarno voljela, u dobru,zlu, ružnoći. Sve sam to voljela. Nisu mogli vidjeti moj skriveni bol. Oni su samo vidjeli lovca na bogatstvo. Sve što sam ja vidjela bio je kovčeg od ružinog drveta. Blijeda jutarnja svjetlost se probijala kroz obojena stakla prozora katedrale i padala na njegov fini kovčeg sa pozlaćenim ručkama i bujnim aranžmanom tamnih rozih ruža po njemu. Unutra, znala sam, bio je podstavljen svilom i namirisan uljem sandalovine. Robert je ležao unutra. Zauzela sam svoje mjesto na tvrdoj klupi i slušala sam riječi svećenika i dobro izrečene riječi svih onih ljudi koji nisu došli da ga vide posljednjih njegovih dana. Poetično su drobili o tome kako je bio dobar čovjek. Onda je Rosalinda zauzela propovjedaonicu u svoju čast. Držala sam oči na sivim kamenim pločicama, dok je ona suhih očiju pričala svijetu o svojoj velikoj ljubavi prema svome ocu. 33


‘Sjedila sam mu na koljenima. Voljela sam ga. Prije nego što je izgubio um, znao je da ga volim. Ali je bolest, pretvorila njegov mozak u kašu i on više nije umio da razlikuje pravu ljubav i laži stranca. Ljudi koji su bili uz njega samo zbog nečega što bi mogli dobiti. Tata, volim te. Zauvijek. Gdje god da si.’ Onda je bio Ivanov red. Pogledala sam gore i pogled mu je uhvatio moj. Zbunjena sam sklonila pogled na stranu. Sjedila sam buljeći u pod i slušajući stare priče o Robertu. Stvari koje uopće nisam znala. Volio je lov. Nisam to znala. Mogao je napiti bilo kog čovjeka. Nikad to nisam čula. Bilo je toliko toga što nisam znala. Znala sam ga samo bolesnog i smanjenog. Oči su mi ovlažile, ali nisam ni shvatila da plačem dok mi rebra nisu postala teška kao da su odjednom prepuna tuge. Spustila sam glavu i zatvorila sam oči. Bilo je dobro što je umro. Patio je. Bila je to dobra stvar. Naravno, ja nisam govorila. Rekla sam mu da neću. ‘Molim te, Roberte, nemoj me na to tjerati.’ A on se nasmiješio. ‘Ne, tvoja je ljubav čista. Ono što je čisto ne smije se nikada istraživati. To bi povrijedilo nečiste.’ Tako da ja nisam govorila na službi za sahranu . Umjesto toga uvijek će biti dio mene i dalje obučen potpuno u crno, koji sjedi na prednjoj klupi u crkvi na njegovoj sahrani i sluša ‘Gospod je moj Pastir.’

34


Poglavlje 4

Tawny Maxwell Bilo je šest nosača kovčega obučenih u crna odijela sa bijelim rukavicama. Zlatne ručke su sijale na sunčevoj svjetlosti kada su postavili kovčeg na svoja ramena. Vidjela sam da je Ivan prišao čovjeku koji je bio naprijed, dodirnuo ga po ramenu i zauzeo njegovo mjesto. Gledala sam u njega. Zašto, mora da je i on volio Roberta. Stajala sam na dnu crkvenih stepenica i gledala sam ih kako pažljivo unose Roberta u zadnji dio mrtvačkih kola.. Pokušala sam ga zamisliti, kako tamo leži, kao da spava. Napokon mirno. Zatvorili su vrata i ja sam se okrenula nazad i krenula sam prema konvoju parkiranih crnih automobila. Moj auto je bio prvi u dugoj liniji. Kada sam htjela ući u njega osjetila sam ruku na rukavu mog kaputa. Okrenula sam se iznenađena. Rosalinda mi se smiješila. Njeno suho očno plakanje nije joj uopće zamrljalo šminku. Sve je bilo na svom mjestu. ‘Da li bi mi užasno zamjerila da se vozim u autu sa tobom? Vidim da si ti sama, a moj je prepunio moj odvratni brat.’ Nisam je željela sa sobom u autu, ali tu je bilo ljudi oko nas koji su pohlepno gledali odnos između maćehe i pastorke i nisam je mogla odbiti. Na svu sreću vožnja do groblja nije bila dugačka. ‘Naravno,’ rekla sam joj. Osmjehujući se trijumfalno ispred mene je ušla i kliznula u 35


auto. Nije zatvorila vrata kao da je očekivala da ih ja zatvorim za njom i uđem sa druge strane. Stajala sam zbunjena dok mi se podigla boja u obrazima. Srećom, Barry je požurio okolo i zatvorio je vrata. Pogledao me je ljubazno i rekao, ‘Dođite sa druge strane , gospođo.’ Pročistila sam grlo i itekako svjesna pogleda mnogih očiju , pratila sam ga oko auta do putničkih vrata sa druge strane. Barry mi je otvorio vrata i ja sam promrmljala zahvalno i stisnuto sjela na sjedište, ostavljajući koliko sam mogla mjesta između mene i nje. Dok je Barry krenuo sa crkvenog prilaza prema glavnoj ulici, Rosalind je naredila Barryju da podigne pregradno staklo. Okrenula sam joj se bez ikakvog izraza na licu. Njeno lice je jednako bilo lišeno svih emocija. ‘Možeš li mi reći zašto smo svi pozvani u Barrington na čitanje oporuke, kao da je sve ovo loša Holliwudska produkcija?’ Frknula sam prema njoj. ‘Kako i nam drugačije odvjetnik rekao šta je u oporuci?’ Namješteno je uzdahnula. ‘Shvaćam da si ti pomalo seljančica, ali je stvarno uobičajeno, da svi korisnici jednostavno dobiju napismeno obavijesti od odvjetnika.’ ‘Stvarno,’ rekla sam polako. Rekla je, seljančica, kao da je to ružna stvar. Ipak, u Hollivudskim filmovima sam naučila za taj običaj okupljanja ljudi pri čitanju oporuke. ‘Shvatit ću to, da nemaš pojma,’ hladno je rekla. Stavila sam svoju slatku facu. ‘Ne. Ivan je sve organizirao.’ Stisnula je oči skeptično i pustila ih da padnu na moj privjesak. Odvratan izgled je prešao njenim tankim, ponosnim licem. ‘Znaš li sadržaj oporuke moga oca?’ Popuši mi ljutić. Nije ga tebi ostavio. ‘Stvarno ne znam. Pretpostavljam da ćemo svi saznati nakon sahrane.’ ‘Ali većina toga ide tebi, nije li tako?’ Duboko sam udahnula. Ovo je potrebno reći. ‘Želiš njegov 36


novac, ali nijednom nisi došla da ga vidiš posljednjih šest mjeseci.’ Oči su joj se raširile od bijesa. ‘Kako se usuđuješ da mi popuješ o mom odnosu sa mojim ocem?’ ‘Povrijedila si ga time što nikad nisi dovodila djecu da ga vide posljednje dvije godine. Želio je da ih upozna.’ ‘Jesi li ti luda? Misliš da bih izložila svoju djecu tom pedofilu?’ Od šoka sam uzdahnula. ‘Kako to možeš reći o svom ocu?’ Pogledala je moj užasnuti izraz sa odvratnošću. ‘Zašto se praviš da si tako? Mogu to da kažem jer je istina.’ ‘Nije,’ rekla sam, čvrsto kontrolirajući svoje živce. ‘Koliko si imala godina kada si mu došla?’ ‘Sedamnaest,’ rekla sam ogorčeno. Kako je uopće mogla nešto takvo pomisliti o Robertu? ‘Rekla sam svoje.’ ‘On … mi … nismo tada ništa radili,’ mucala sam. Željela sam reći još mnogo više ali nisam mogla. Morala sam čuvati moju tajnu. Inače bi sve bilo uzaludno. ‘Bože, gadiš mi se. Oboje mi se gadite.’ Odmaknula se od mene i elegantno je pokucala na staklo. Kada je Barry spustio naredila mu je da zaustavi auto. Istog trenutka kada se auto zaustavio, ona je izašla. Prije nego što je zatvorila vrata imala je jedan zadnji pogodak za svoju maćehu. ‘Samo u slučaju da ti već neko nije rekao. Nije to pristojna stvar za udovicu da se pokrije najboljim nakitom i ode na suprugovu sahranu.’ Lupajući vratima auta, otišla je do sljedećeg auta u nizu, do auta u kome je i trebala da bude. Okrenula sam glavu i vidjela je kako ulazi i zatvara vrata. Okrenula sam se prema naprijed. ‘Nastavi dalje, Barry,’ prošaptala sam bolno. Ruke su mi drhtale. Dotakla sam privjesak i zatvorila sam oči. Oh, Roberte. Kako je uopće mogla tako misliti o tebi? 37


Nadala sam se da gdje god on bio, nije mogao da čuje našu bezobraznu konverzaciju. Tiho, Barry je uključio radio i dirljiva i iskrena pjesma Nick Cavea Into My Arms je ispunila auto. Nijedan drugi gest nije mogao biti prikladniji za ovaj trenutak. Neočekivana pažljivost tog uglavnom tihog čovjeka pričinila mi je takvo iznenađenje da nisam mogla progovoriti. Naše su se oči srele u retrovizoru , moje pune tihe zahvalnosti i njegove ljubazne. Nasmiješila sam se i on je klimnuo. Kada smo stigli na groblje, izašla sam iz auta i Ivan je stao pred mene. Lice mu je bilo poput olujnog oblaka. ‘Da li si dobro?’ grubo me je upitao, oštro me gledajući. Dimio mu se dah. Pogledala sam u njega i dalje ošamućena. Zimski zrak mi je prodro u pluća i uboo me u oči. Da li je i on mislio da je Robert bio pedofil? Da li je to ono što su svi mislili? Klimnula sam glavom. ‘Zašto je izašla iz auta?’ zahtijevao je odgovor. ‘Nije bilo ništa.’ Zastala sam. Misli su mi se ispraznile ali on je gledao u mene zahtjevnim očima.. ‘On … ona … je željela da zna zašto imamo čitanje oporuke u kući, a ne dobivamo napisane obavijesti.’ ‘Zašto je zaboga tebe to ispitivala? Dobro zna da sam ja izvršitelj njegove oporuke.’ ‘U svakom slučaju, zašto se to tako obavlja?’ ‘Jer sam ja želio tako.’ Pogledala sam ga znatiželjno. ‘Zašto?’ ‘Imam svoje razloge. Sad dođi,’ požurio me je, i osjetila sam da koračam sa njim. Išli smo žustro, glava pognutih prema stazi koja je blistala kao bijeli kvarc. Bilo je čudno što je moje povrijeđeno i i zbunjeno srce doživljavalo prisustvo tog hladnog, neprijatnog čovjeka ohrabrujućim i utješnim. Krišom sam ga pogledala. Lice mu je bilo zatvoreno i otuđeno. Ostavljao je utisak da me uopće nije bio svjestan. Dok smo stigli do svježe iskopanog groba, žena koja je došla 38


sa njim nam se pridružila i provukla je ruku kroz njegovu. Nije bilo humke sa izloženom zemljom. Sve je bilo bijelo i potpuno lijepo. Jedna žena je podijelila svima stabljike rozih ruža. Držala sam ih u rukavicama. Pogledala sam na okupljene. Mi smo bili zvanični ožalošćeni došli da izrazimo posljednje poštovanje. Naši su izdisaji se podizali kao maleni oblaci. Tokom cijele jednostavne ceremonije, niko nije progovorio. Čuo se samo blagi zvuk ljudskom meškoljenja. Onda je kovčeg bio stavljen na drvene rešetke koje su bile izdignute iznad rupe u zemlji. Neko je pjevao pjesmu. Glas joj je bio divan. Podigao se u hladnom, mirnom zraku i činilo se da lebdi iznad nas. Stavila sam ružu koju sam dobila, na kovčeg i poljubila sam hladno, glatko drvo prije nego što sam nastavila dalje. Nisam ostala da gledam ikoga drugoga. Smrzavala sam se. Otišla sam brzo do auta i ušla sam unutra. Unutrašnjost je bila blagodatno topla. Skinula sam svoje kožne rukavice i protrljala ruke. Bile su poput ledenica. To je bilo to. Robertova sahrana. Preživjela sam. Sada je trebalo pretrpjeti iskušenje čitanja oporuke.

39


Poglavlje 5

Tawny Maxwell Sad ja neću reći da je ona lovac na blago, ali stara budala kakav jeste bio je samo pokupio u mercedes i nije potpisao predbračni.. Čitanje testamenta je bilo zakazano u 2.00 poslije podne u muzičkoj sobi, svjetlom prostoru sa mnogo visokih prozora. Sadržavala je predivni veliki njemački klavir koji niko nije svirao. Robert mi je rekao da je kupljen za Rosalindu kada je bila dijete, ali je ona odbila da ga svira nakon nekoliko lekcija. Stolice su bile donesene i poredane u dva reda polukrugova okrenutih prema antiknom stolu za pisanje. Robertov odvjetnik, Nathen Jeremly, je tu sjeo. Okrenuo je glavu kada sam ušla i profesionalno mi se nasmiješio. James, batler i Mary, domaćica, sjedili su naslonjeni leđima na dvije stolice u pozadini Nasmiješila sam im se , krećući se prema prvom redu i sjela sam na kraj polukruga. Sljedeće su stigle moje dvije pastorke. Gledale su uokolo oholo prije nego što su došle do prvog reda i sjele na srednja mjesta. Nijedna me nije ni pogledala. Dr. Jensen je stigao, klimnuo mi hladno i zauzeo mjesto pored Robertovih kćeri. Nakon njega moj posinak je ušao sa čašom vina u ruci. Uhvatio mi je pogled i lijeno mi se nasmiješio. Sjeo je na stolicu pored svojih sestara. Nešto su mu prosiktale i on se nasmijao. 40


Stolice su brzo popunili članovi Robertove porodice. Većinu ih nikad nisam upoznala. Posljednji je došao Ivan. Nije sjeo na nijednu stolicu ali je zatvorio vrata i stajao je ispred njih. Vidjela sam da je klimnuo odvjetniku. Nathen je pročistio grlo. ‘Pa, izgleda da su svi ovdje,’ počeo je. ‘Ovdje je poslednja volja i testament Roberta Jamesa Maxwella.’ Podigao je dokument i počeo ga čitati. ‘Ja , Robert James Maxwell, Barrington House, Bedfordshire, England, se zaklinjem i govorim kako slijedi: Dugo vremena, riječi koje je odvjetnik čitao su bile poput vjetra u drveću. Šuškale su. Čula sam uzdah iznenađenja i zahvalni jecaj domaćice i maglovito sam čula spominjanje batlera. Naravno on se nije primjetno radovao. Jednim po jednim zujanjem odvjetnikov glas je saopćio rođacima za koje nisam ni znala da postoje. Jedino me je trgnulo iz obamrlosti kada sam vidjela da Dr. Jensen skočio sa stolice. ‘Nakon dvadeset godina. Nakon svega što sam učinio za njega,’ ljutio se. Odmahujući glavom u bijesu izjurio je iz prostorije. Bila sam šokirana. Nisam mogla vjerovati da ga Robert nije nagradio. Bio je tako odan Robertu. Frknula sam čudeći se zašto mu je Robert to uradio. U svemu što mi je obznanio Robert nikad nije rekao da ga neće propisno nagraditi. Vrata su lupila. Pogledala sam moje pastorke. Obrve su im bile dignute i izmjenjivali su iznenađene poglede jedno sa drugim. Odvjetnik je pročistio grlo. Počela sam pažljivo slušati. Sljedeća osoba je bila Rosalinda. Odvjetnik je čitao odredbe da će joj Robertov fond paušalno isplatiti četvrt miliona i dvadeset hiljada funti mjesečno do kraja života kada ga je ona bijesno prekinula. ‘Dvadeset hiljada mjesečno? Je li to šala?’ Odvjetnik ju je pogledao, pasivnog lica. ‘Gospođo Montgomery, budite uvjereni da je sve što slušate posljednja 41


volja i oporuka Vašeg oca. Naložio sam da vam se dostave kopije.’ Grčevito se okrenula prema njemu. ‘Neću ostati na ovoj farsi. Ja ću osporiti ovo. Jasno je kristalno da nije bio pri sebi.’ Okrenula se prema meni, dok su joj oči gorjele od mržnje. Bože! Izgledala je poludjelo kao mula koju su napali bumbari. Stala je i onda je počela da odlazi ali se onda predomislila i krenula je prema meni. Stala je iznad mene. ‘Vidi, vidi, kako si bila pametna,’ pištala je. Ništa joj nisam rekla. Lice mi je gorjelo od neugodnosti. Svi su gledali u nas. ‘Misliš li da si pobijedila? Misliš li da si sve dobila?’ zlobno je vikala. ‘Nisam dobila sve,’ rekla sam nježno. ‘Ostatke je dao nama svojoj djeci po krvi i veliku nagradu za svoju mladu iz prikolice.’ Iznenada je zamahnula rukom i to je bilo toliko brzo da nisam imala vremena da pomjerim glavu ali udarac se nije desio. Okrenula sam glavu i vidjela da joj Ivan drži ruku. Lice mu je bilo poput kamena. Iskrivila je glavu i pogledala ga je dok su joj se grudi nadimale od bijesa. ‘Ne mješaj se u ovo. Ti čak i nisi ni dio porodice.’ ‘Ona je moja štićenica,’ izvalio je. ‘Meni je povjereno da se brinem o njezinoj dobrobiti.’ ‘Pusti mi ruku,’ požalila se. Pustio joj je ruku. ‘Ne prisiljavaj me da nešto moram poduzeti protiv tebe.’ ‘Ona ga je prevarila. On je bio bolestan,’ zaplakala je. ‘Nije bio bolestan, Rosalinda. Mogla si iskoristiti taj argument da ga nisi pokušala proglasiti neuračunljivim prije šest mjeseci ali je on prošao sve potrebne testove tvog tima doktora.’ ‘Postao je još bolesniji nakon toga .’ ‘Ovu je oporuku napisao prije dvije godine.’ 42


Frknula je i zatim uzdahnula. ‘Dok je nju upoznao.’ Pogledala je dole na mene i vrisnula je, ‘Šta si mu to uradila, ti mala prevrtljiva droljo?’ ‘Dosta je bilo, Rosalinda. Suprug te čeka napolju. Trebala bi ići kući.’ Ivanov glas je bio tako hladan i težak da sam ja poskočila. ‘Ovo nije kraj ovome,’ obećala je prije nego što je izašla. Bianca je pobjegla za njom, ali je Dorian ostao da čuje da je i njemu ostavljeno isto kao i Rosalindi. Doživotni prihod od dvadeset hiljada funti i još četvrt miliona funti. Pogledao me je opet i podrugljivo podigao svoju praznu čašu da mi nazdravi. Okrenula sam glavu. Onda je na red došao Ivan, i bila sam potpuno iznenađena da za njega uopće nije bilo novaca. Čak ni mala simbolična suma. Sve što mu je bilo ostavljeno je slika kojoj se divio kada je bio dijete. Nakon Ivana, na red sam došla ja. Odvjetnik je potvrdio ono što mi je Robert rekao. Meni je ostavio sve ostalo. Cijelo Maxwellovo bogatstvo.

43


Poglavlje 6

Tawny Maxwell Bdjenje je bilo veliki uspjeh. Bilo je točno onakvo kako je Robert želio, sa raskošnim pokrivačima punim hrane, šampanjcem, pjevačima, gutačima plamena koji su nastupali na snijegom pokrivenoj zemlji. U dobrom raspoloženju , muzike i ljudi, odjednom sam shvatila da više ne mogu da osjetim Roberta. Ovo je bila njegova kuća i ovo bdijenje je bilo za njega ali nigdje se nije osjetio njegov duh. Gušeći se od želje da kažem svima da odu kući, kliznula sam iz sobe za primanje pune ljudi i ušla sam u njegovu biblioteku . Pričekala sam trenutak prije nego što sam otvorila velika vrata i ušla unutra. Momentalno me je obuhvatio poznati miris te prostorije. Prije nego što je postao potpuno bolestan ova je soba mirisala na duvan njegove lule. Sada je samo mirisala na staru kožu i kremu koju je koristio. Duboko udišući ušla sam u hladnu tamu. Osjećala sam kao da prošlost živi u tami i kao da mogu jednostavno u nju da uđem. Putaovala sam sve dublje u sobu i došla sam do njegovog stola. Pustila sam da mi prsti prelaze preko ispolirane drvene površine. Upalila sam lampu na stolu. Osvjetlila je krug žute svjetlosti na ispoliranom drvetu i zamislila sam Roberta kako sjedi tu, i čita nagnute glave. ‘Oh, Roberte,’ uzdahnula sam. 44


‘Zdravo, majko,’ otegnuti glas se čuo sa dovratka. Kičma mi se ukočila. Polako sam se okrenula. Dorian je stajao na dovratku i držao je čašu crnog vina. Njegovo zgodno lice bilo je malo zarumenjeno, usne crvene, a kosa pomalo razbarušena.U polutami je izgledao prelijepo poput neke grčke statue, no po načinu kako je držao čašu, lagano nagnutu na stranu, shvatila sam da je više nego malo pijan. ‘Nisam ti ja majka,’ hladno sam rekla. Popio je gutljaj vina. ‘Ne brini. Neću ti ja to zamjeriti,’ rekao je polako. Nadala sam se da mi se na licu ne vidi odvratnost koju sam osjećala. Nikada me nije prestalo iznenađivati koliko malo Robertovog je bilo u njegovoj djeci. ‘Šta želiš, Doriane?’ Glas mi je zvučao neprijatno u praznoj sobi. Sjurio je prema meni. Nešto u njegovom neprirodno opuštenom stavu učinilo je da zadrhtim. Stao je ispred mene i skoro da me je nadvladala želja da se odmaknem, ali stala sam čvrsto na svom mjestu. Bila sam u svojoj kući. On je bio uljez. Šta mi je mogao uraditi? Jedan vrisak i svi će doći trčeći. Samo je pokušavao da me uplaši, ali tu nije bilo ničega čega bih se plašila. Bila sam bespomoćna samo kada mi je lak na noktima bio neosušen ali čak i tada sam mogla povući okidač ako bih morala , a on je bio samo razmaženo, bogataško derište. Odbila sam da mu pružim zadovoljstvo saznanja da je uspio da me uzdrma. ‘Znaš li da sam te oduvijek htio pojebati?’ rekao je razgovarajući. Mirno sam gledala u njega, licem bez ikakvog izraza. Robert je oduvijek govorio da je umjetnost ratovanja nikad ne pokazati šta imaš. Pobjedi neprijatelja tako što ćeš ga iznenaditi.‘Eto, ja se nikad nisam poželjela jebati sa tobom,’ odgovorila sam sa proračunatom pristojnošću. Uzeo je dug, spor gutljaj pića i upitno me pogledao preko 45


ruba čaše. ‘Hmmm … kako li je on uopće uspijevao da te zadovolji?’ pitao se naglas. Hladno sam se nasmiješila. ‘Voljela sam ga.’ Zabavljenost mu je sjevnula u očima.. ‘Priznaj, sex je bio usrano težak, nije li?’ Polako sam mu se nasmiješila. ‘Nije da te se tiče ali se ne sjećam da sam se ikad žalila.’ ‘Ako misliš da je mekani kurac tog bolesnog kopilana bio dobar …’ Grleno sam se nasmijala. ‘Jadni, razmaženi Dorian. Toliko te žena jedva čeka ali sve što uvrnuti jebač želi je da odradi svoju maćehu .’ Oči su mu zasijale. ‘Uvuci svoje kandže, majko. Nemaš potrebe za njima. Radila si brzo i teško. Jedan trenutak si mu polirala nokte, sledeći trenutak njegovu palicu. Pobijedila si. Jebeno si oborila ruke. Dobila si sve. Niko ti to ne može uzeti sada.’ Gorki osmijeh je oblikovao njegove usne. Prišao je još jedan korak bliže. ‘Ne moraš se više pretvarati. Pa hajde, nagradi sebe pobjedničkim jebanjem. Znaš da žudiš za tim.’ ‘Ako samo spustiš i jedan prst na mene —’ ‘I tako znači, iako si me prevarila za moje nasljedstvo i nećeš ni da se ispružiš. Čak i najniže kurve ti dopuste da ih pojebeš nakon što ti uzmu pare.’ ‘To nije bio tvoj novac,’ rekla sam kroz stisnute zube. ‘Nego?’ ‘Ne. To je bio novac tvoga oca i on ga je mogao ostaviti mački ako je tako želio.’ ‘Ali nije,’ šapnuo je. ‘Sve je ostavio tebi.’ ‘Sretna ja.’ ‘Pa šta onda sa pobjedničkom jebačinom?’ ‘Ne, hvala ti. Šta kažeš da sada izađeš iz biblioteke i nastaviš uživati u zabavi. To bi tvoj otac želio.’ Njegov je odgovor bio da pusti da mu padne čaša. Razbila 46


nam se pored nogu, a vino mi je pokvasilo listove. Iskoristio je taj trenutak kada sam bila nepažljiva i iznenađena da me zgrabi i obruši se na moja usta. Njegove su usne lomile, njegovi zubi su mi nanosili bol i isparenja od vina su me gušila. Prislonio je svoj ukrućeni kurac na moje užasnuto tijelo. Digla sam ruke u pokušaju da ga odgurnem ali je bio nevjerovatno jak. ‘Šta jebote misliš da radiš?’ Glas je poput mača zazvonio prostorijom. Dorian me je pustio bez žurbe i okrenuo se da drsko pogleda svog polubrata. ‘Imaš li nešto protiv? Pozdravljam se sa svojom dragom maćehom.’ Moj šokirani pogled je išao prema Ivanu i vidjela sam njegove sjajne oči fiksirane na meni. Siva je bila poptu topljenog srebra. Oh moj Bože. Kakav užasan nered! Ruka mi se podigla prema pulsirajućim usnama. Koljena su mi bila kao da su od želea ali više od svega osjećala sam se prljavom zbog optužujućeg pogleda u Ivanovim očima. On je mislio da sam ja željela učestvovati u ovome. Osjetila sam mučninu u stomaku, odmaknula se od Dorijana , ali sam poput idiota malo posrnula i uglom očiju ugledala da Ivan nehotice čini pokret da mi pomogne ali sam se oduprla dlanovima od sto i spriječila svoj pad. ‘Trebala bih se vratiti na zabavu,’ potreseno sam rekla nikome i onda ne gledajući direktno ni u jednog muškarca , prošla sam pored obojice. Kada sam izašla iz sobe naslonila sam se na zid i čula sam kako Ivan teškim glasom kaže, ‘U stvari, imam nešto protiv.’ ‘Oh, ne budi pohlepan, brate. Ja sam raspoložen da dijelimo. Ti možeš biti slijedeći.’ ‘Pijan si.’ Ivanov glas je bio tvrd i hladan. ‘A ti si licemjer. Nemoj mi reći da ne žudiš za njom jer sam te vidio kako je gledaš .’ ‘Idi kući, Doriane.’ Ivanov glas je zvučao razdraženo. ‘Uvijek kvariš zabavu,’ Dorian je rekao smijući se. 47


Poglavlje 7

Tawny Maxwell Bože! Kako sam željela da ga ošamarim dovoljno jako da osvijestim njegovu pijanu, arogatnu glavu. Ovo je bila isprepletena mreža u koju sam se uhvatila ali sjetila sam se riječi svoje bake - U životu se moraš kretati kao da si na pisti. Dorianove ružne riječi su mi i dalje zvonile u ušima ali visoko podignute glave prisilila sam sebe da se odmaknem odatle i krenem prema zvuku muzike i smijeha. Oh, Roberte. Zašto si zaboga vjerovao da ja mogu ovo? Zatražila sam čašu konjaka od konobara i popila sam je zbilja brzo. Vatrena tekućina je raširila sjajnu toplotu po mojim utrnulim udovima. Osjetila sam kako se opuštam. Ništa nisam jela satima i alkohol je učinio da se osjetim skoro da lebdim. Onda je iščilio sav stres. Pogledala sam po sobi punoj stranaca. Uskoro će i ovo završiti. Svi će ovi ljudi otići i ostaću sama. Onda mogu planirati. Na drugom kraju sobe vidjela sam da se Ivan opet vratio na okupljanje. Prilazio mi je kada mu put presječe žena sa kojom je došao. Hvala Bogu. Konobar mi je prišao sa tanjirom hrane i ja sam uzela nešto i stavila u usta. Nije imalo nikakav ukus. Prišla mi je tanka žena sa dugim licem u tamno sivom odijelu. Usne su joj bile tanke i obojane u krvavo crveno, a oči su joj bile vodnjikave i blijede. Nisam imala pojma ko je ona. Nasmiješila 48


sam se. ‘Žao mi je zbog tvog gubitka , moja dušo,’ rekla je bez predstavljanja. ‘Hvala Vam,’ rekla sam, rekla sam osjećajući se lelujavo i nadajući se da se to ne primjeti. ‘Bio je tako dobar čovjek.’ ‘Tako dobar čovjek?’ ponovila sam. Na moj užas luđački kikot mi je pobjegao sa usana. Ženine su oči postale ogromne od nagađanja. Nije bilo načina da objasnim da ako je ona mislila da ako je ona mislila da je on bio tako dobar čovjek, onda nije bilo moguće da ga je znala. On je bio nemilosrdan čovjek. Sam mi je to rekao. Čovjek mora odlučiti želi li imati dobre prijatelje ili biti bogat. Ne možeš imati oboje. Ja sam izabrao da budem bogat. ‘Možemo li razgovarati?’ upitao je metalni glas. Zahvalno sam se okrenula prema Ivanu. Oči mu više nisu bili topljeno srebro već ledeno hladne. ‘Naravno,’ hladno sam rekla. Bezimena žena se izvinula i otišla. ‘Nemoj mi otežavati posao još više nego što jeste,’ škripnuo je. Bijes je projurio kroz mene. Jebeš njega. Kako se usuđuje da mi sudi? Ipak, nisam dopustila da vidi moju iritaciju.Vrtila sam držak kristalne flaute među prstima i pogledala sam ga sa hladnim prezirom. ‘Da li stvarno misliš da bih ohrabrivala mog pastorka da me vrijeđa na bdijenju za mog mrtvog muža?’ Nešto se probilo kroz njegove oči. Prošao je rukom kroz kosu. ‘Bože,’ rekao je. Za trenutak mi je izgledalo da se osjeća da mu je briga za mene teži zalogaj nego što je mislio. ‘Zašto si organizovao čitanje oporuke na taj način? Znao si da će Rosalinda loše reagovati. Da li si želio da vidiš kako me napada?’ Čeljust mu se stisnula. ‘Ne budi glupa. Bilo mi je potrebno da vidim njihove reakcije.’ 49


‘Sada kad znaš, kako ti to pomaže?’ ‘Vrijeme će pokazati,’ misteriozno je rekao. ‘U svakom slučaju , hvala ti što si me upravo spasio.’ U tom trenutku, žena sa kojom je došao se prišunjala i dotakla mu ruku. Ukočio se i svi su mu se izrazi isprali iz očiju. Polako je sklonio pogled sa mene na nju. ‘Da li si upoznala Tawny?’ upitao je. Podigla je jednu savršeno oblikovanu obrvu na pomen mog imena i namjerno dopustila da joj se oči ispune snishodljivom zabavljenošću. ‘Ah, tvoju maćehu? Ne, nisam.’ Učinilo mi se da se Ivan trznuo kada me je označila njegovom maćehom. ‘Tawny, upoznaj Chloe Somerset. Chloe, Tawny.’ ‘Kako si?’ odmah je rekla. ‘Dobro. Hvala ti na dolasku,’ rekla sam jednako bezizražajnim. ‘Ne bih to propustila ni za šta na svijetu,’ grleno je rekla i okrenula se prema Ivanu sa razigranim izrazom na licu. ‘Dragi, trebali bi smo se vratiti. Sutra rano počinjem.’ Ivan je frknuo. ‘Ne mogu još otići. Zašto te ne bi Paul odvezao?’ Chloe se nadurila. ‘Koliko ćeš ostati? Znaš kako sam … nemirna kada sam u tvom krevetu.’ Glas mu je postao tvrd i nestrpljiv. ‘Onda bi se možda mogla vratiti u svoj?’ Upala sam. ‘Gledaj, možeš ići. I ja idem gore uskoro. James će završiti žurku.’ ‘Trebamo razgovarati,’ oštro je rekao. Klimnula sam. ‘Da, znam.’ ‘Sutra sam zauzet cijeli dan. Jesi li slobodna za večeru?’ Chloe je brzo udahnula. ‘Da,’ rekla sam. 50


‘Dobro. Pokupiću te u osam onda.’ ‘Možda bi bilo najbolje da večeramo ovdje,’ brzo sam rekla. Nisam mogla zamisliti ništa čudnije od izlaska na večeru sa njim. Ovdje ću bar biti na svojoj teritoriji. ‘Vidimo se u osam,’ rekao je i okrećući se od mene, napustio je bdijenje. Malo skrivenog zadovoljstva mi je dalo to što sam vidjela kako Chloe mora trčkarati da bi stigla njegove krupne korake.

51


Poglavlje 8

Tawny Maxwell Bila sam u Žutoj sobi i pila sam suhi martini kada mi je James najavio Ivanov dolazak. Stomak mi se stisnuo dok sam ga ugledala. On je bio kao sila prirode. Čak se i zrak u prostoriji promjenio.Ruke su mu opušteno visile sa strane ali je cijelo njegovo tijelo emitovalo takvu vrstu tenzije šunjajuće životinje. Sa svog mjesta mogla sam zamisliti konture mišića ispod njegove košulje. Leptirići su mi zaigrali u stomaku. Odjednom noć pred nama se razvukla u neudobnu napetu stvar. ‘Zdravo, Ivane,’ rekla sam nonšalantno iz moje fotelje. Odlučila sam biti sofisticirana i hladna. ‘Zdravo, Tawny.’ ‘Mogu li te ponuditi pićem?’ pristojno sam upitala. Okrenuo se Jamesu. ‘Pridružiću se gospođi Maxwell što god ona pije.’ ‘Veoma dobro, gospodine,’ James je rekao, i sa uglađenim naklonom izašao iz prostorije.Ivan se stropoštao na sofu preko puta moje, sjeo, raširio noge i fiksirao srebreni pogled na mene. Uzela sam gutljaj pića. ‘Dobar dan u uredu?’ upitala sam. Obrve su mu se podigle u iznenađenju. Izgledalo je da oklijeva. ‘Nisam išao danas.’ Iznenada sam pomislila na Chloe. Na to kako mora da je ‘nemirna’ bila prošlu noć. ‘ 'Ah, zadovoljstvo je biti sopstveni šef,’ rekla sam. Namjera mi je bila da zvučim lagano i sofisticirano, no zvučalo je sarkastično. 52


Tišina se razvukla i ja sam protrljala svoje ruke. Mogla sam osjetiti njegov pogled na sebi i koliko god to nisam htjela priznati, postajala sam sve nervoznija. Osjećala sam kao da me proučava, gledajući pravo u mene. Beskonačne sekunde su prolazile. Konačno, pogledala sam ga prkosno. ‘Šta si radila danas?’ upitao je. Nije mi promkla komandna nota u njegovom glasu. Ovaj je čovjek navikao davati naređenja koja su drugi prihvatali poslušno. Pogledala sam u svoje piće. ‘Bojim se da nisam mnogo uradila danas ,’ promrmljala sam. U stvari , provela sam jutro u Robertovoj sobi. To me je dovelo do suza jer sam ušla unutra očekivajući da će izgledati kako je oduvijek izgledalai našla sam tamo da je domaćica naredila slugama da skinu krevet i odstrane madrac. Morao se odnijeti da bi se prozračio ali vidjeti krevet u tom stanju bio je šok za mene i to mi je učinilo njegovu smrt stvarnijom nego što je to bilo kad sam ga vidjela mirnog i ispijenog u kovčegu. Pogledala sam ga i vidjela da me bezizražajno promatra. ‘Sigurno se strašno dosađuješ ovdje.’ Uhvatila sam njegov slojevit pogled. ‘Ne.’ Izgledao je originalno iznenađen i ja sam osjetila ushit radosti što sam ga uhvatila bez uobičajenog garda. ‘Nastavićeš živjeti ovdje?’ ‘U doglednoj budućnosti.’ Namrštio se. ‘Ne planiraš li se preseliti u London?’ ‘Ne.’ ‘Zašto ne? Sada si veoma si bogata žena i London je uzbudljiv kada si bogat, lijep i mlad.’ Pocrvenila sam. Mislio je da sam lijepa. ‘Ići ću u London kada mi bude trebalo ali ne želim se tamo odseliti.’ ‘Ideš li često u London?’ ‘Pa, nisam koristila stan u Londonu skoro šest mjeseci. Nisam voljela ostavljati Roberta samog ovdje tako da sam se 53


trudila da pozavršavam što god imam da bih mogla doći na vrijeme za večeru.’ James je došao sa poslužavnikom. Ivan mu se zahvalio i uzeo svoje piće. Polako ga je podigao. ‘Za tebe,’ rekao je meko. Oprezno sam ga pogledala. ‘Pa, šta ćeš raditi sada kada je Robert umro?’ ‘Radiću ono što je on želio da radim.’ Gledao me je ravnodušno. ‘Šta je to?’ ‘U poslednje tri godine je kupio ostrva sa namjerom da ih pretvori u rezervate za kornjače.’ Ivan me je pogledao skupljenim, otvoreno skeptičnim očima. ‘Robert je pravio rezervate za kornjače?’ Klimnula sam mu. ‘Izgledaš veoma iznenađen.’ ‘I jesam,’ priznao je. Nagnuo se naprijed i svjetlost od svijeća se zatalasala i odrazila u njegovim neobičnim očima. Oči su mu oživjele i...postale sablasno lijepe. Trepnula sam od nevjerovatne transformacije. Sa sjenkama koje su pale pod njegove obraze bio je... odjednom...nevjerovatno poželjan. Toliko poželjan da je čudna potreba iz nekog nepoznatog dijela mene izazivala me da posegnem i liznem te uvrnute senzualne usne. Gledala sam ga dok su mi misli divljale. Naglo se naslonio. ‘Šta je?’ pitao je sumnjičavo me gledajući. ‘Odmahnula sam glavom. ‘Ništa. Hmm … nešto si govorio,’ glas mi je zakrkljao. Naslonio se natrag u fotelji i prekrstio je ruke. ‘Govorio sam da mi je Robert bio poput oca deset godina ali u svom tom vremenu nikad nije pokazao da ima ijednu altruističnu kost u svom tijelu..’ ‘Nije želio da iko to zna.’ ‘Zašto?’ ‘Ne znam. To je bilo kao iskupljenje ili nešto takvo. Da je svima rekao za to, preraslo bi u nešto drugo.’ Vidjelo se da je nešto pomislio. ‘Da li si ga to upitala?’ 54


‘Ne, jednom je išao u Aziju i neko ga je odveo da vidi kako kornjače legu jaja. Vidio je ogromnu kornjaču želvu , koja se uspjela popeti na plažu tokom plime, iskopala je rupu duboku 18 inča u pjesku , sanijela oko stotinu jaja i pokrila ih. Na svoj užas , onda je vidio lokalce ne samo kako muče i ubijaju iscrpljeno stvorenje, sa sjajnim bakljama udaraju je u lice, grabe je za peraja i jašu je, već su odmah i iskopali njeno gnijezdo i ukrali sve i jedno jaje iz njega. Rekao je da ga je povrijedilo to što je vidio kornjaču da plače. U tom trenutku nije znao da su njene suze bile želatinozne sluzi koje je izbacivala da zaštiti oči od pijeska, tako da je bio potresen njenim neprilikama..’ Odmahnuo je glavom čudeći se. ‘Kakva fantazija. Stari momak koga je promjenio veliki reptil.’ ‘Želve su veoma lijepe,’ rekla sam. ‘Pa, drago mi je zbog njega da je našao nešto da voli u svojim starim danima.’ Završila sam sa svojim pićem. ‘I tebe je volio’ rekla sam meko. Namrštio se i izgledalo je kao da želi nešto da kaže, ali je James ušao da kaže da je večera postavljena. Ustala sam i Ivan mi je ukočeno pružio ruku. Pružila sam ruku u čudnu kuku od njegove ruke i zajedno smo otišli u trepezariju. Dugački sto je bio postavljen za dvoje. Za trenutak sam osjetila ubod bola. Ovo je bio naš sto za večeru. Robertov i moj. Za njim smo se znali smijati dok nam suze ne bi potekle niz obraze. Sjedila sam tiho dok su poslužili supu. ‘Dobar tek,’ rekla sam , i pažljivo umočila svoju kašiku u kremastu supu od poriluka i paradajza. ‘Zašto si prestao posjećivati Roberta?’ pitala sam. Uzeo je svoju čašu Sancerre i uzeo je gutljaj. ‘Razgovarali smo telefonom.’ ‘Znam.’ Zastala sam. ‘Da li je ikad spomenuo išta o Dr. Jensenu?’ Nije ni podigao pogled sa hrane. ‘Ne,’ tiho je rekao. 55


‘Jednostavno ne razumijem zašto je bio tako zao prema njemu u svojoj oporuci. Uvijek je govorio tako visoko o njemu..’ ‘Sadržaj njegove oporuke je i meni predstavljao iznenađenje.’ To je bilo najčudnija stvar. Ništa u njegovom izrazu se nije promijenilo ali sam znala da je bio namjerno dvosmislen. Znao je nešto što nije želio podijeliti sa mnom. Gledala sam u njega dok nije podigao obrve i pogledao u mene. ‘Nedostajao si mu,’ meko sam rekla. Oči su mu bljesnule. ‘A ti? Da li tebi on nedostaje?’ Spustila sam kašiku i pogledala ga u oči. ‘Cijelom mom biću.’ Postao je tih. Nešto snažno intenzivno se kuhalo i mreškalo ispod savršeno mirne površine. Teška, cvrčava vrućina lebdjela je u zraku i znad nas. Gledali smo jedno u drugo. Onda mu je pogled napustio moje lice i pao na moje grudi. Srce mi je poskočilo u grudima i vrhovi mojih grudi su počeli da se učvršćuju i bole. Za njegovim ustima. Odjednom su preda mnom bile kristalno jasne slike mojih usta na njegovom grlu, niz teške grudi i još niže. Da ih prelazim svojim jezikom, dok moji prsti se vuku niz njegovu napetu kožu. Usne su mi se nesvjesno razdvojile i mada nisam željela da pustim maleni uzdah iznenađenja i žudnje , ipak je izletio. Bila sam spremna na sve, osim na ovo. Šta je ovo bilo? Nisam baš hodala uokolo žudeći za muškarcima? Posebno ne za njim. Mali zvuk je bio za njega poput šamara, glava mu se podigla vraćajući začuđeni pogled na moje lice. Još sekundu me je gledao proždirući me, a onda je oštro uzdahnuo i odjednom je nenadani otvor u njegovom štitu nestao. Izbrisan. Toliko brzo da sam se osjećala kao da sam izmislila cijelu epizodu. Klasično zgodno lice se zateglo u tvrdu masku i njegove su oči opet postale komadići leda. Hladan. Odvojen. ‘Oprosti,’ rekao je nešto što nije zvučalo kao da mu je žao, ‘ali ovo glumljene udovice mi je malo teško da progutam. Ne 56


znam koju igru igraš, ali potpuno iskreno, nije me briga. Ja sam izvršitelj njegove volje do tvoje dvadeset prve godine i nakon toga si sama na svom, ali u međuvremenu, što manje budemo kontaktirali, to će biti bolje. Ne zovi me ukoliko nije apsolutno potrebno. Molim te da svi tvoji troškovi budu prebačeni na moj ured. Ja nisam Robert. Ne možeš lepršati trepavicama i očekivati da dođem trčeći. Ne volim haos. Ne volim da me se ometa.’ Gledala sam ga otvorenih usta u šoku. Odakle je zaboga ovo sad došlo? Kako je mogao postati od cvrčavo vrelog, ledeno hladan? Onda sam postala bijesna. Kako se usuđivao? Bio je loš kao i ostalo troje. Nisam učinila ništa pogrešno. ‘Jesam li ikada zatražila da dođeš trčeći? Ti si bio taj koji je želio današnji sastanak. Aranžman koji predlažeš zvuči kao sjajno rješenje našeg malog problema. Izgleda da sam izgubila apetit. Molim te oprosti mi. Bez obzira na sve ostani i završi svoj obrok. Ti si, naposljetku, upravitelj mog imanja.’ Ustala sam sa svoje stolice i krenula da izađem u nastupu bijesa, ali je on podigao ruku i uhvatio me za zglob. Moj bijes je nestajao i sve što je ostalo bila je duboka, duboka rana. Nisam se željela boriti sa njim. Imala sam dosta neprijatelja. Nisam trebala i njega za neprijatelja. Istina je bila da sam bila toliko sama da sam se plašila. Gledala sam dole prema njemu i pokušavala kontrolisati branu od svih emocija unutar mene. Koliko sam se god trudila nisam mogla zaustaviti glupe suze u očima. Skotrljale su mi se niz lice. ‘Oh, za jebenu brigu,’ rekao je i grubo ustajući privukao me svom snažnom tijelu. Bila sam toliko šokirana da sam prestala plakati. U meni su se počele dešavati čudne stvari. Srce mi je počelo brže udarati. Prsti su mi se upleli u svjež materijal njegove košulje. Pogledala sam ga široko raširenih očiju. ‘Oh, sranje,’ zarežao je. ‘Šta je?’ prošaputala sam. Pročistio je grlo, pustio moju ruku, odmaknuo se od mene. 57


Prošao je prstima kroz kosu. ‘Gledaj, žao mi je zbog onog što sam rekao. Ne znam na šta sam mislio. Naravno, da mi moraš se obratiti u vezi svih svojih problema.’ Oh moj Bože. Željela sam da me poljubi. Gledala sam ga iznenađeno. Bila sam zbunjena. Našli smo se. Ponovo je prošao rukama kroz kosu. ‘Stvarno bih trebao da idem. Hvaala na jelu i oprosti mi što je isplao ovako.’ Ne gledajući me okrenuo se i počeo ići prema vratima trepezarije. ‘Ivane,’ pozvala sam ga. Okrenuo se samo napola. ‘Što se tiče Rosalinde i …’ ‘Zakonski nemaju se na šta osloniti ali drži se dalje od njih. Oni su otrovni,’ grubo je rekao. Odjednom je izgledalo veoma važno da ode u dobrim okolnostima. ‘I planirala sam. Priuštili su mi seriju sranja,’ rekla sam, pretvarajući se da drhtim tako preuveličano da sam mu morala izgledati kao potpuna budala. Nevoljan osmjeh mu je kliznuo na lice. ‘Dobro. Zovi me ako ti budem trebao,’ rekao je. ‘Ti si mi prijatelj, zar ne, Ivane?’ Pitala sam ga. Ne znam zašto sam ga pitala. Možda jednostavno nisam željela još da ode. ‘Prijatelj?’ Nasmijao se šuplje. ‘Da, sigurno sam ti prijatelj. Najbolji jebeni prijatelj koga imaš. Laku noć, Tawny.’

58


Poglavlje 9

Tawny Maxwell Loše sam spavala i probudila sam se osjećajući se nemirno i nezadovoljno. Nakon obilnog doručka sa tostom, slaninom, jajima, palačinkama namazanim maslacem i džemom i kave, obukla sam jahaće odijelo i izašla sam napolje. Izgleda da je snijega još napadalo tokom noći i gornji sloj je bio potpuno puderast. U zraku je bilo smrzavajuće hladno, a nebo iznad mene je bilo potpuno plavo. Tanke smrznute lokve oko stabala na ulazu pucale su pod mojim zimskim čizmama. Jack, konjušar, je već osedlao mog konja, Vojvodu. Jackove uši su bile crvene od hladnoće. ‘Hvala, Jack,’ rekla sam gledajući Vojvodu sa zadovoljstvom. Bio je prelijep, divnog stasa i mekan poput svile. Vidjela sam mu dah u velikim oblačcima na jako hladnom zraku. Uzela sam kocku šećera iz džepa i stavila je na dlan. Dah mu je bio divan i topao i usne su mu zagrebale moju kožu. ‘Previše je hladno, nemojte ga prejako iscrpiti sada,’ Jack me je upozorio. ‘Neću,’ rekla sam, naslanjajući svoje lice na Vojvodino hladno krzno i slušajući kako lomi šećer zubima. ‘Odlično. Vičite nam kada se vratite,’ rekao je. Popela sam se na Vojvodu, pomilovala ga po vratu, i uzela njegove uzde. Prebacila sam svoju težinu i zabola svoje pete u njegove slabine i prihvatio je savršeno moje vodstvo i počeo je da kaska, dok mu je griva odskakivala sa svakim korakom. U savršenom ritmu smo izašli u frigidan ledom poljubljeni svijet. 59


Lišće i bobice u grmlju su bili okovani ledom. Niko nije poremetio snijeg osim nekoliko tragova lisica koji su bili utisnuti u gornji dio snježnog pokrivača. Gledala sam ljepotu oko sebe, dišući u mirnoj tišini i osjećajući čistu radost. Vojvoda je isto bio zadovoljan što je bio napolju.Mirno smo putovali otprilike petnaest minuta, kada me je koža počela peckati. Ne od hladnoće. Bila mi je to nepoznata senzacija. Ruke su mi bile kao da su utrnule pa opet tako osjetljive da sam mogla da osjetim krv kako kola njihovim žilama. Stisla sam ruke u pesnice.Ipak neobičnost se zadržala. Onda mi se pojavio osjećaj u glavi, kao da gori i nešto potpuno čudno. Zabrinuta, sišla sam sa Vojvode i čizme su mi potonule u snijeg. Držala sam se za Vojvodu i pokušala sam shvatiti što mi se događa. Peckanje u rukama je prešlo u peckanje u svim udovima i kulminiralo predivnom sjajnom toplotom u cijelom mom tijelu i glavi. Trebala sam biti uplašena ali nisam. Kako bih bila? Bilo je nevjerovatno. Bilo je kao da mogu da okusim zrak. Imao je čist ukus i mogla sam stvarno osjetiti kisik u zraku koji sam udisala. Svaki mali pokret i misao činili su me nevjerovatno sretnom. Sve je bilo divno na dodir. Čak mi je i odjeća na tijelu pričinjavala zadovoljstvo. Protrljala sam lice krznom na mom okovratniku i nisam osjećala kao da trljam komad mrtvog krzna već neopisivo mekano toplo krzno bebe činčile koja je živa i umotana oko mog vrata. Iskusila sam ljepotu oko sebe na način kako nisam nikada prije. Počela sam se osjećati kao da sam sjedinjena sa krajolikom, kao da znam šta drveće i životinje osjećaju. Svi smo bili jedan organizam. Bilo je to ljubav i mir. U tom sam trenutku voljela svako osobu na zemlji. Mislim da sam bila u trenutku. Nije bilo juče i nije bilo sutra. Bilo je samo to savršeno sada.Vidjela sam najdivniju vjevericu kako juri niz drvo prema meni. Zaustavila se samo stopu daleko od mene. Oči malenog stvora su bile tako svjetle i žive da sam je osjećala kao srodnu dušu. Pokušala sam podijeliti kolačić sa njom. Do suza sam bila razočarana kada su njegove divne svijetle oči pohlepno gledale 60


kolač u moji rukama ali je odbio da priđe bliže. Bila sam sigurna da je razlog iz kog mi ne želi prići to što sam jednom jela meso vjeverice. ‘Vidi, stvarno mi je žao,’ rekla sam mu. U mojim ušima glas mi je zvučao visoko kao iz crtanog. Zastala sam, zakikotala se i nastavila. ‘Sada kada te znam, neću više nikad učiniti ništa slično.’ Bacila sam mu kolač. Odskakutao je da bi se onda vratio i pokupio kolač i odjurio na drvo. Dok je sjedio na grani počeo je grickati kolač. Toliko sam smijala da sam morala da se uhvatim za stomak. Njegove budalašine su mi djelovale kao najsmješnije stvari na svijetu. Na moje oduševljenje opet je počelo snježiti. Velike, debele pahulje. Kakava divota. Kakva elegancija. Otvorila sam usta i one su se topile na mom jeziku. Ukusno. Apsolutno preukusno. Podigla sam lice prema nebu i sa raširenim rukama okretala sam se uokolo upijajući predivne senzacije. Od toga mi se zavrtilo u glavi i pala sam na zemlju. Osjećala sam se delirično sretno dok sam gledala u bijelo nebo. U jednom sam trenutku jela pahulje i smijala se, a u drugom sam bila snijegom pokrivena gomila u pustom krajoliku. Ne znam koliko je vremena prošlo. Bila sam svjesna da se smrzavam ali noge su mi se smješno ponašale i nisam vjerovala sebi da mogu odjahati kući. A ni konja nije nigdje bilo na vidiku. Trebala sam pozvati nekoga ali je jedina osoba koju je moj zujavi mozak htio pozvati bila Ivan. Imao je tako seksi usta. Sjetila sam se kako me je gledao one jedne sekunde tokom večere sinoć i bila sam ubijeđena da sam stvarno, stvarno, stvarno trebala poljubiti te usne. Bar jednom. Prčkala sam po džepu mog kaputa i našla sam telefon i piljila sam u ekran. Boje na ekranu su izgledale tako jasne. Čudno ali nisam se mogla sjetiti njegovog broja. Konačno, sam uspjela da ga pronađem u mom imeniku. Pritisnula sam dugme za poziv i promašila. To mi je bilo smiješno i zakikotala sam se i probala sam opet. Da. 61


Rezultat. Ali je zvonilo. Vratila sam telefon u džep i gledala sam u nebo...wow! Psihodelija čovječe! Legla sam opet na mekani snijeg i nasmijala sam se. ‘Propustio si poziv Ivane,’ rekla sam u tihi zrak i skoro skočila iz kože kada je telefon odjednom zazvonio. ‘Sranje,’ viknula sam, sjela i zgrabila moj telefon. ‘Halo,’ rekla sam. ‘Zvala si,’ Ivan je rekao. Njegov me je glas učinio baš sretnom. ‘Mislim da imaš stvarno, stvarno, stvarno seksi usta ,’ rekla sam mu. Nekoliko sekundi vladala je potpuna tišina i brzo udisanje zraka. Onda je njegov glas došao kroz telefonsku liniju ljut poput mokre kokoši. ‘Dovukla si me sa sastanka da bi mi to rekla?’ ‘Samo sam htjela da znaš. Samo u slučaju da nisi znao,’ pjevala sam, nesvjesna njegove iritacije. ‘Tawny?’ tiho je rekao. ‘Da?’ ‘Gdje si?’ Glas mu je bio obazriv. ‘Mislim da sam na pet minuta udajenosti od Jupiterove kuće.’ Ovaj se put tišina još više razvukla. ‘Robert mi je sve ispričao o tvojoj kućici na drvetu,’ objasnila sam. ‘Jesi li dobro?’ ‘Pa , mislim da mi je neko u kući ubacio u piće ekstazi i totalno sam van sebe ali inače sam fantastično.’ ‘Šta?’ odjednom je počeo da viče u slušalicu. Odmaknula sam telefon. Uf, glas mu je bio kao mini eksplozija izvan mog uha. 62


‘Sve je u redu,’ rekla sam smijući se. ‘Uzela sam pilulu nekad davno prije pa se ne plašim ničega.’ ‘Tawny, jesi li toplo obučena?’ upitao je zabrinuto. ‘Oh da,’ rekla sam pouzdano. ‘Dobro. Misliš li da možeš da možeš izdržati tamo još jedan sat?’ ‘Svakako. Razmišljala sam da otpješačim natrag kući.’ ‘Ne,’ brzo je rekao. ‘Slušaj me. Ne idi kući. Možeš li vidjeti kućicu na drvetu od mjesta na kome si?’ ‘Da.’ ‘Možeš li doći do tamo?’ ‘Zašto ne bih mogla?’ ‘Dobro. Možeš li se popeti tamo i zatvoriti mali kapak i pričekati da ja dođem?’ ‘Da, mogu to uraditi.’ ‘Odlično. Bićeš zauzeta. Nazovi me kada se popneš, ok?’ ‘OK,’ rekla sam. ‘Budi oprezna,’ rekao je. ‘Hoću.’ ‘Kreni. Kreći se.’ Ustala sam nestabilno. ‘Vuhua.’ ‘Šta je bilo?’ zarežio je. ‘Ništa. Samo problem sa gravitacijom.’ To mi je djelovalo smiješno i počela sam se smijati grmoglasno.. ‘Jebena glupost, Tawny. Osvjesti se.’ ‘Ok, ok. Nema potrebe da vičeš. Idem,’ rekla sam, želeći da se osjećam krivom, ali sam bila potpuno nesposobna za to. Sladak je bio taj Ivan, stvarno sladak. Mogla bih ga pojesti. Nasmijala sam se samoj sebi. Nije znao da imam nešto za njega. Nakratko sam stala. Jesam li? Jok. Nije on bio za mene. On bi trebao biti sa onom ženom, kako li joj je ono bilo ime. Oh da, Chloe. Nasmijala sam se sebi. Kladim se da čita Robbs Report svaki mjesec. Znam da ga Rosalinda čita. Robert je rekao da ne 63


želi da ikada čitam takve magazine. ‘To je za snobove koji žele da saznaju koji je najsnobskiji način da potroše svoj novac,’ znao je govoriti. Probijala sam se kroz snijeg i pala sam nekoliko puta dok nisam došla do kućice na drvetu. Uši su mi utrnule i oštra hladnoća mi je potekla kroz rukavice paralizujući mi prste dok nisu postali tako tvrdi i ukočeni da ih nisam mogla propisno promrdati. Kako sam se popela na drvo, to je bilo čudo samo po sebi. Ali nekako uprkos mojim drhtavim nogama uspjela sam. Koristeći svoje već ukočene prste očistila sam snijeg sa grubih drvenih vrata i iskoristila težinu svog tijela da ih otvorim. Upuzala sam unutra i zatvorila sam vrata . Skvrčila sam se u suprotni ugao i mada je duvalo kroz pukotinu ispod vrata,mnogo je bilo toplije u Jupiteru. Mora da sam opet bila zadrijemala jer me je trgnulo kada je neko zvao moje ime. ‘Ovdje,’ zvala sam. ‘Ja sam ovdje.’ I onda je tu bio Ivan. Bio je namršten ali sam ja pogledala u njegove usne i poželjela sam ga poljubiti. Posegnula sam zakačila ruku oko njegovog vrata i povukla ga nadole dok usta nisu bila blizu mojih. ‘Moj, moj, kako si divan dječak ti, no jedan poljubac i pretvoriću te u muškarca,’ šapnula sam. Vidjela sam da mu oči postaju tamne. ‘Jedan poljubac … i oh, oh, nikad nećeš poželjeti otići.’ Onda sam ga poljubila. Usne su mu bile pune magije, toplo prokletstvo, koje je bilo dok nije zgrabio moje laktove i odgurnuo me ali oh, dečko, oh dečko to je bio najbolji i najnevjerovatniji poljubac u mom cijelom životu . Gledala sam ga čudeći se. ‘Tako se dobro ljubiš. Da li si iz New Orleansa?’ Pitala sam ga tihim zadivljenim glasom, kao da mu prenosim neku veliku kosmičku tajnu. ‘Bože, baš si sjebana,’ rekao je. ‘Duboko sjebana’ ispravila sam ga, olako se slažući s njim. Onda sam se onesvijestila. 64


Lord Greystoke Pogledao sam dole na njena poplavjela usta na prljavom, grubom drvenom podu moje stare kućice na drvetu i osjetio sam kao da ću opaliti jedan aperkat udarac bilo kome ko joj je ovo uradio. Ovo sam doživio kao lično. Kao da mi pripada svaki inč njenog tijela i neki prokleti kopilan je povrijedio nešto moje. Osjetio sam takav bijes koji me je doveo do suza. Stvarno su mi se skupile u očima i potekle mi niz lice. Obrisao sam ih dlanovima. Jebeni pakao! Odakle je to došlo? Nikad nisam mislio da u meni ima toliko brige za neku ženu. A kamo li za onu koja samo lovi novac. Lakše malo, Ivane. Nikad nisi upoznao neku poput nje. Znao sam da je brzo trebam odvesti nekud na toplo mjesto pa sam se na to i koncentrisao. Ali mogao sam se zakleti, da makar mi bila i zadnja stavr koju ću da uradim, pronaći ću to bezvrijedno govno ili govna koja su joj ovo uradila i izravnaću račune. Jebote do vraga. Robert ju je dao meni.

65


Poglavlje 10

Tawny Maxwell Kada sam se osvijestila bila sam sama u velikom krevetu u sobi koju nikad prije nisam vidjela. Teški zastori su bili navučeni i bilo je veoma tamno, ali sam mogla zaključiti da je veliko sa visokim stropovima i oskudno namješteno. Sjela sam i napeto sam osluškivala. Ništa. Bila je mrtva tišina. Bez muzike. Bez ljudskih zvukova. Ne bih se trebala bojati ali zbog toga što nisam imala ideju gdje se nalazim, osjećala sam se malo dezorjentisano i odjednom sam bila užasnuta. Kako sam došla ovamo? Ko me je doveo ovamo? Šta im je namjera? Jesam li bila nečiji zatočenik? Strah je potpuno promjenio put droge koja mi je bila data. Bilo je to kao da pređete sa brzine od trideset milja na sat na onu od sto pedeset. Predivna visina na kojoj sam bila vani djelovala je poput sna. Osjetila sam da mi srce udara tako brzo da sam ga mogla čuti. Dah mi je bio isprekidan oštrim uzdasima. Onda su mi se ruke počele nekontrolisano tresti. Pogledala sam ih u užasu. Neopisivo uplašena i užasnuta onim što se dešavalo sa mojim tijelom, smotala sam se u napetu, drhtavu loptu i virila sam u tamu. Bila sam potpuno uvjerena da će se pojaviti čudovišta iz mraka.Iznenada moj okamenjeni pogled je privuklo nešto u kutu sobe. Učinilo mi se da sam vidjela pokret. Dok mi je srce ludo udaralo, fiksirala sam pogled na to parče polutame i na svoj užas sam shvatila da je tu pukotina u zidu...i oh Bože! pukotina je rasla, postajala je sve veća i veća. Unutar pukotina počele su se mrdati sjenke. Kroz nju je dunuo hladan vjetar. 66


Odjednom sam shvatila njeno značenje. Pukotina je predstavljala vrata u drugu dimenziju i nešto je pokušavalo tuda da prođe, ali sam znala bez sumnje da što god to bilo, nije dobro. Željela sam ustati i pobjeći iz sobe ali nisam imala kontrolu nad svojim tijelom. Bilo je zaključano u fetalnom položaju. Smrznuto od neimenovanog užasa sa strijepnjom je posmatralo kako se širi jaz. Odjednom sam čula užurbanu buku i sablasno grebanje. Oh slatki Isuse! Stizalo je! Željela sam vrištati za pomoći ali su mi usta bila nijema i beskorisna. Sve što sam mogla je bilo da bespomoćno gledam pukotinu u zidu. Nešto je dolazilo. Još jedan zvuk grebanja. Još bliže ovaj put. Glasnije. Zvučalo je poput noktiju ili kandži.. Počela sam se žarko moliti. Nikada još nisam bila tako uplašena. Tada se pokazalo. Vjeverica. Oči su mi iskočile od iznenađenja. Vjeverica kojoj sam dala kolač? Ne, ova je bila drugačija. Ova je imala zle oči. Odmah sam znala bez riječi ijedne izgovorene riječi da je to bilo povezano sa vjevericom koju sam pojela nekada davno. Skočiće ljutito na mene. Počela je da raste. Dok se nije preobrazila u Rosalindu! Ušla je u sobu i gledala me ludim, izbuljenim očima. Kada me je primjetila sklupčanu na krevetu ubilački je zarežala od bijesa i počela je lepršati oko mene poput nekakvog demona iz horor filma. Zubi su mi zacvokotali i cijelo mi se tijelo počelo tresti od poniznog straha. Željela sam je moliti da me ne povrijedi ali nisam mogla. Srce mi je udaralo toliko jako da sam mislila da će puknuti. Nikad nisam osjetila takav strah. Prilazila je sve bliže i bliže. Tihe suze su počele teći niz moje lice. To je bilo to. Umrijeću. Ubiće me pastorka. Nekako sam uspjela otvoriti usta i vrisnuti. 67


Vrata od sobe su se otvorila i muškarac je ušao unutra. Momentalno vjeverica je nestala u pukotini i pukotina se počela zatvarati. Zahvalno sam se okrenula prema čovjeku koji je ušao ali je on imao zlo lice i bio je visok skoro koliko i strop. Govorio je nešto ali mu je glas bio izobličen tako da je zvučao poput zavijanja demona. Uplašila sam ga se jer nije bilo dvoumljenja u mom umu , da me i on želio povrijediti. Bilo mi je jasno da me je doveo ovamo da bi me povrijedio. Otvorila sam usta i vrišteći sam dozivala Ivana. Iznenanada je krenuo prema meni i uzeo me u svoje naručje. Taj gest me je zbunio. Bio je zao tip. Šta je to radio. Bilo mi je hladno. Toliko hladno da su mi cvokotali zubi. Njegovo tijelo je bilo toplo i mada sam mislila da je neprijatelj ugnjezdila sam se u tu divnu toplotu. Rekao je nešto i ja sam znala da je važno ali nisam mogla shvatiti riječi. Ivice njegovog lica su bile zamućene. Pokušala sam formirati riječi ali čak i mojim ušima su zvučale kao vjetar koji zavija u daljini. ‘Mamice,’ vikala sam. Rekao je opet nešto ali ga ja i dalje nisam mogla razumjeti. ‘Želim moju mamu,’ molila sam. Stranac me je zaljuljao u rukama i počeo je nešto pjevušiti ali su se riječi utapale jedna u drugu tako da nisam mogla razumjeti ništa što je govorio. ‘Gdje je Ivan?’ plakala sam, čupajući mu košulju. ‘Nije mi dozvoljeno da vjerujem ikome drugome. Moraš mi ga pronaći.’ Muškarac se umirio kao da sam rekla nešto šokantno. Privukao me još bliže i nastavio me je ljuljati dok mi je milovao kosu kao da sam neko bolesno dijete. Pustila sam mu se. Znala sam da ako mu dopustim da ostane i da me ljulja, Rosalinda mi neće moći ništa. Ne znam koliko dugo me je ljuljuškao taj veliki , stranac , velik poput stijene. Još jedan muškarac je ušao u prostoriju i donio je crnu torbu. Bila sam ubijeđena da je to bio serijski 68


ubica iz filma Dijete 44, i ja sam se sakrivala od njega savijajući se još bliže strancu. ‘Nemoj me pustiti,’ molila sam. ‘Molim te. On me želi ubiti.’ Glas nježnog diva mi je odzvanjao u glavi. Nisam ga mogla razumjeti ali bilo je ok jer me ipak nije napustio. Drugi čovjek me je pokušao dodirnuti kao i luda žena i ja sam dobila grčeve od straha i on je nešto rekao strancu i izašao je. Kada sam ostala sama sa strancem počela sam glasno jecati. Nisam znala zašto osjećam toliku tugu da sam željela okončati sa asvojim životom. Da su mi dali nož, izbola bih sama sebe. ‘Ko si ti?’ pitala sam ga. Odgovorio mi je ali ga ja nisam mogla razumjeti. Glas mu je bio sablastan kao što bi govorili uvenuli cvjetovi da mogu. Svaki put kada se pokušao izvući, ja bih se priljepila još jače za njega da me tama ne bi uzela. ‘Ne znam ko si ti, ali molim te, molim, preklinjem te, nemoj me ostaviti ,’ šaputala sam dok me je obuhvatala tama.

Lord Greystoke Kada se onesvijestila od iscrpljenosti i drhtanja stavio sam je u krevet i onako kako je doktor naredio sjedio sam pored nje cijelu noć. Nijednom nisam sklopio oči. Nijednom je nisam ispustio iz vida. Gledao sam je onako kako čovjek gleda u ono za čim žudi mada se od toga plaši i govno u njemu. Jednom je zastenjala u snu napala me rukama ali sam je ja čvrsto zagrlio, poljubio u obraz i šapnuo, ‘Ššššš,’ dok se nije utišala i umirila. Onda sam sjedio i planirao kako da održim distancu prema 69


njoj, jer istina je ipak bila da ona nije bila moja. I nikad neće biti. Ona ne pripada nikome. Ovaj nesretni incident je pokazao da sam ja jebeno ljepilo u njenim rukama i ako ona čak i posumnja, iskoristila bi to za sve što može. Obećao sam Robertu da ću joj pomoći, ali kad ona bude na svojim nogama , moraću otići prilično brzo. Bila je opasna na način na koji je heroin opasan za običnog čovjeka. Znam čovjeka koji je prešao preko svoje umiruće djevojke da bi dobio svoj fiks. Još nije bilo kasno: nije mi još krv njoj prizivala. Lukava lovkinja na blago uplela se u moju dušu.

70


Poglavlje 11 Tawny Maxwell Kada sam opet otvorila oči činilo mi se da gledam u drugačiji strop. Ovaj je bio uvučen sa kremastim detaljima i mnogo veći. U glavi mi je bilo mutno, u ustima suho i gorko i osjećala sam se slabo kao prebijena mačka. Lagano sam prešla pogledom po sobi. Bila je velika i muževna, sa sjajnim plavim zidovima, svjetlucavim orahovim namještajem , velikom, nestvarnom uljanom slikom, bijelog zamka koji pluta na plavom nebu, crveni antilopni noćni ormarići, velika fotelja boje goluba pored kreveta u kojoj je klonuo...uspavani Ivan. Morala sam trepnuti nekoliko puta da se uvjerim da je stvaran , a ne još jedna halucinacija poput vjeverice. Kako li je dospio ovamo i otkada sjedi ovdje? Odsutna duhom, okrenula sam glavu i znatiželjno sam ga posmatrala. Zapravo upijala sam pogled na njega. Nije izgledao onako mračno i opasno kada je spavao. Glava mu je blago bila nakošena na lijevo, kosa mu je pala preko čela, njegove nevjerovatno guste trepavice su se odmarale na divnim obrazima i bila je sjena na njegovoj snažoj čeljusti koja je , čudno, činila da izgleda ranjivo i uvrnuto seksi istovremeno.Drugi čovjek, div, ga je vjerovatno zovnuo i on je došao. Gdje sam? Jesam li u njegovom domu? Odjednom sam shvatila da ispod pokrivača nemam ništa na sebi osim velike majice. Koji vrag? ‘Oh,’ uzviknula sm iznenađeno i njegove su se oči otvorile, a sivo me je odmah pronašlo. Smrznula sam se od neočekivansti kako su se fokusirale na mene, poput lasera i uznemirujuće oštro. Gledali smo jedo u drugo. Zrak među nama je varničio 71


kao da se sprema velika oluja. Senzualne usne su se zategle u ravnu ozbiljnu liniju. Prekinuo je kontakt očima, sjeo naprijed i popravio svoj sat. ‘Kako se osjećaš?’ pitao je. ‘Skinuo si me,’ optužila sam ga. Oči su mu zasvjetlile ali lice mu se nije promijenilo. ‘Da, ali ne brini, sve sam to vidio i prije.’ ‘’Nisi trebao. Mogla sam spavati u odjeći,’ rekla sam ogorčeno. Usne su mu se uvrnule zajedljivo. ‘Upišala si se.’ Oči su mi se širom otvorile i cijelo tijelo mi je zapljusnula poplava srama. ‘Oh Bože,’ uzdahnula samd. Poželjela sam da se zemlja otvori i proguta me. Nisam se mogla više poniziti. ‘Morao sam te premjestiti iz rezervne sobe u moj krevet. Rezervni madrac će biti isporučen danas, kasnije, pa se možeš opet premjestiti tamo večeras,’ objasnio je. Ispustila sam drhtavi uzvik. ‘Stvarno mi je jako žao,’ šapnula sam. ‘Ne treba ti biti,’ nemarno je rekao i ustao. Odjeća mu je bila zgužvana kao da je proveo cijelu noć u fotelji. ‘Platiću ti novi madrac, svakako,’ dodala sam brzo, izdišući u brzini. ‘To neće biti potrebno.’ Glas mu je bio hladan kao da sam ga uvrijedila. ‘Molim te. Bolje ću se osjećati,’ insistirala sam suviše ponižena da bih ga pogledala u oči.‘Čini kako želiš,’ rekao je, kao da se već dosađivao sa ovom konverzacijom i kao da želi biti na nekom drugom mjestu. ‘Hvala ti.’ Ugrizla sam se za donju usnu. ‘Ah ... gdje je drugi čovjek?’ Suzio je oči. ‘Koji drugi čovjek’ ‘Od sinoć. Veliki tip.’ ‘Ovdje smo bili samo ja i doktor prošlu noć.’ 72


‘Oh,’ rekla sam tihim glasom. Prošla noć mi je bila sva zamagljena i konfuzna u mislima. Bila sam sigurna da je bio još jedan čovjek. Brižan čovjek koji me je držao blizu svog srca i ljuljuškao me satima. Ili je i to bila halucinacija? Ali djelovalo je tako stvarno. Da li je mogao Ivan biti taj čovjek? Djelovao je udaljen i hladan. Nema šanse. To je sigurno bila još jedna halucinacija. ‘Da li bi htjela nešto jesti? Supu? Tost?’ pitao je. Čak i pomisao na hranu mi je izazvala groznu mučninu i odmahnula sam glavom. ‘Ne, hvala ti. Željela bih se istuširati prije nego što se vratim kući.’ Pogledao je na mene bezizražajno. ‘Bojim se da se neko vrijeme nećeš moći vratiti kući.’ ‘Zašto?’ ‘Jer, ko god da te je drogirao juče, htio je da te uplaši. Želio je da znaš da nisi sigurna i ko god da je ili živi u kući sa tobom ili što je vjerovatnije, neko od tvog osoblja, radi za njih.’ Na sekundu sam zatvorila oči i pokušala sam razmišljati. U mom nejakom stanju taj problem je izgledao nepremostiv. Otvorila sam oči. . ‘Nema veze. Riješiću to. Sutra. Kada budem bolje.’ ‘Već sam upozorio Jamesa da se nakratko nećeš vratiti.’ ‘Hvala ti. Da, mislim da je dobra ideja da ostanem u Londonu nekoliko dana. Nakon što se istuširam uzeću taksi do Robertovog.’ Stala sam. Naravno sada je sve moje. ‘Mislila sam, do mog apartmana u Južnom Kensingtonu.’ ‘Ne, mislim da to nije dobra ideja.’ Glas mu je bio ravan i nije ga podigao. ‘Bićeš tamo ranjiva. Osim toga, doktor je rekao da možeš imati bljeskove halucinacija sledećih četrdeset osam sati i ne smiješ biti sama. Najpraktičnije rješenje je da ostaneš ovdje nekoliko dana dok ne napravimo neki dobar plan za tebe.’ ‘Neću li ti smetati?’ upitala sam oprezno. ‘Ne mislim tako. Ja sam ionako veoma rijetko ovdje.’ 73


‘Dobro, otići ću što prije budem mogla.’ ‘Dobro, kakogod.’ ‘Osjećam se prljavo i glava kao da mi je puna švapskog sira. Najprije ću se istuširati,’ Rekla sam, i sjedajući sklonila sam pokrivač sa svog tijela. Oči su mu legle na moje grudi, a zatim se brzo premjestile dalje. ‘Kupatilo ti je kroz ona vrata. Donijeću ti peškire. ‘Er … imam li išta da obučem?’ ‘Odjeća ti se do sad sigurno osušila. Donijeću ti je.’ ‘Hvala ti, Ivane,’ rekla sam, a mali osmjeh mi je iskrivio usne. ‘Nije to ništa,’ rekao je i izašao. Kliznula sam iz kreveta. Noge su mi bile slabe i podloga je bila kao vodeni krevet, dok sam polako vukla stopala prema kupatilu. U ogledalu sam vidjela nešto poput nečega iz horor filma. Pletenica mi se raščupala i kosa je bila u potpunom neredu. Oči su mi bile krvave i zjenice tačkaste. Crni kolutovi ispod očiju na neprirodno bijeloj i bolesnoj koži. Ugh. Zadrhtala sam i okrenula sam se, ali prebrzo. Zavrtilo mi se. Uhvatila sam se za lavabo dok mi opet nije bilo normalno u glavi. Onda sam pustila vodu na tušu i stala ispod njega; voda je bila kao iz raja. Stajala sam pod vrelim mlazem i pokušavala sam normalno razmišljati. Ali sve što sam mogla je bilo: Oh, prokletstvo! Upišala sam se u njegovom krevetu. Kakva sramota. Od svih ljudi koje ne bih voljela da me vide u tako ponižavajućoj situaciji on je bio na vrhu te liste. Ipak, vreli tuš je činio da se osjećam ljudskije i utješila sam se da sam bila drogirana i da nisam bila pri sebi. Izašla sam iz tuša, umotala sam se u veliki peškir i vratila sam se u spavaću sobu. Samo moram da koračam. Našla sam odjeću na krevetu i obučena izašla sam u hodnik.

74


Poglavlje 12

Tawny Maxwell Tiho sam išla niz hodnik sa prevelikim slikama na zidovima, nesigurna u to kuda idem ali posve bez straha šta ću tamo naći. Znala sam gdje sam i s kim sam. Hodnik se otvarao u veliku dnevnu sobu sa visokim stropom koja se kupala u svjetlosti visokih prozora. Bila je minimalistički uređena sa slabom raznovrsnošću boja od bijelog kamena, do crnih detalja i mješavine modernih i srednjovjekovnih detalja. Savršeno muževna pećina. Čak je imala i crnog medvjeda na podu. Kako je ovo čudno? Nisam imala ni slabih sjećanja na bilo šta od ovoga. Kakvu god drogu da su mi podmetnuli, sigurno je bila jaka. Trebala sam pitati Ivana šta je rekao doktor, hoće li biti nekih dugotrajnih efekata. Prošla sam kroz taj prostor i pronašla sam Ivana u velikoj, besprijekorno čistoj, crno-bijeloj kuhinji, kako muti jaja. Na radiju je sviralo How Long Will I Love You , a zrak je ispunila aroma kuvanja kave.Pogledao me je naboranog čela. ‘Jesi li mogla naći svoje cipele?’ ‘Znam gdje su, ali ja sam južnjkinja. Mi volimo biti bosi. Nekad sam išla i u prodavnicu bosa cijelo ljeto...’ Pogledao me je kao da nije znao kako da reaguje na tu netraženu informaciju. ‘Dobro.’ Zastao je i počešao je obraz. ‘Pa, imaš fen u drugoj komodi na lijevoj strani vrata u kupatilu.’ 75


‘Hvala, ali obično puštam da mi se kosa prirodno osuši.’ ‘Dobro.’ Ponovo je djelovao izgubljen. Pogledao je na zdjelu sa jajima koje je mutio kada sam ušla. ‘Spremam sebi jaja. I tebi bi trebala. Nisi ništa jela od jučerašnjeg doručka, je li tako?’ Dotakla sam jezikom unutrašnjost mog desnog obraza i trznula sam se. ‘Ne vjerujem da ću išta jesti. Imam rane u ustima i čeljust me boli.’ Namrštio se. ‘Da, škripala si zubima u snu . Želiš li da ti podgrijem neku supu? Mislim da imam ovdje nekih limenki.’ ‘Ne, uzeću najprije samo kavu pa ću vidjeti kako ću se poslije osjećati.’ Prišao je kafe aparatu i gledajući me upitao, ‘Cappuccino, espresso, filter, s mlijekom?’ ‘Filter, molim.’ Stavio je šolju u postolje i pritisnuo dugme. Kava se usula u moju šolju. ‘Mlijeko, šećer?’ ‘Mlijeko i dva šećera, molim te.’ Podigla sam se na jednu visoku stolicu oko pulta na koji je stavio šolju za mene iz koje se pušilo. Nasmijala sam se zahvalno i zgrabila šolju sa obje ruke i prinjela je usnama. Puhnula sam po površini prije nego što sam uzela mali gutljaj. Mirisna toplota je prošla kroz moje ždrijelo zagrijavajući me. ‘Mmmm,’ rekla sam. Pogledao me je ali nije ništa rekao. Tiho sam posmatrala kako njegove jake, sigurne ruke sipaju umućena jaja u tavu podmazanu maslacem i okreću ih lagano prije nego što su ih izručile na dva tanjira. Onda je maslacom premazao četri kriške tosta , smjestio ih sa strane tanjira i stavio jedan pred mene , a jedan sa suprotne strane. ‘Bon appétit,’ rekao je. ‘I tebi također.’ Sjedajući, počeo je kopati po svojoj hrani. 76


Uzela sam viljušku i stavila malo parče jaja u usta. Mislila sam da neću moći jesti ali je kafa otvorila moj apetit veoma brzo,a jaja su bila nevjerovatno ukusna. Rane su boljele samo ako sam puštala da ih hrana dodirne. Zagrizla sam parče tosta. Oči su nam se srele. Njegove su se ispravile. Pažljivo sam sažvakala na mojoj zdravoj strani, progutala sam i rekla, ‘Hvala ti na doručku.’ ‘Uradio bih isto za bilo koga,’ rekao je bezizražajno. Ovo je bilo baš ono što sam mrzila na ovom čovjeku. Mogao je natjerati popa da popije. Spustila sam viljušku. ‘Zašto si to uradio?’ ‘Šta?’ pitao je sipajući još jaja u usta i bezbrižno ih žvaćući. ‘Bacaš mi moju zahvalnost u lice i i preokrećeš svaki susret u svađu,’ bijesno sam rekla. ‘Niti želim da mi budeš zahvalna, niti želim započinjati svađu sa tobom. Svađamo se jer insistiraš na konverzaciji koja je potpuno nepotrebna.’ ‘Wow! Sigurno je da znaš kako spustiti djevojci.’ Prestao je žvakati. ‘Ne pokušavam ti spustiti. Mi smo dvoje ljudi koji nemaju ništa zajedničko. Kako god, izgleda da smo nametnuti jedno drugom kao društvo na neko vrijeme. Dok ne otkrijem dobar scenario, pretpostavljam da trebamo tolerisati jedno drugo ali neću se pretvarati da sam zbog toga uzbuđen i ne očekujem to ni od tebe.’ Skočila sam sa svoje stolice. ‘Nemoj se smarati. Mogu se brinuti za sebe,’ bijesno sam rekla. ‘Obećao sam Robertu i održaću to,’ tiho je rekao. To me je zaustavilo. ‘Obećao si Robertu?’ Klimnuo je glavom. Popela sam se opet u stolicu koju sam napustila u zaprepašćenju. ‘Kad?’ ‘Obilazio sam ga kada si ti bila u Londonu.’ ‘Šta?’ ‘Da. Znao je šta osjećam prema tebi pa me je pozivao kada si 77


ti bila odsutna.’ Odmahnula sam glavom u nevjerici. ‘Oh moj Bože. Nikad nije rekao ni riječi o tome. Ni jednom.’ Slegnuo je ramnenima i odgrizao parče svog tosta. Bože, stvarno je imao dobre zube. Mislim stvarno bijele i stvarno jake. Odmahnula sam glavom da ispravim tok svojih misli. ‘Šta si mu obećao?’ Uzdahnuo sam. ‘Pretpostavljam da to nije tajna. Natjerao je da obećam da ću te zaštititi da te njegova djeca ne povrijede. Želio je da te pazim dok ne napuniš dvadeset i jednu godinu. Nakon toga, rekao je da ćeš biti sposobna da se brineš sama za sebe.’ ‘To je suludo … želio je da paziš na mene do moje dvadeset prve!’ ‘Tebi je možda ludo, no njemu je bilo jako važno. Nije mi nikad tražio ništa prije toga.’ ‘Dvadeset i jedna. To je više od jedne godine još.’ ‘Znam,’ mrko je rekao. ‘Koliko misliš da će ti trebati da nađeš taj neki,’ podigla sam ruke u nivo lica i napravila navodnike u zraku, ‘odgovarajući scenario?’ Uzdahnuo je. ‘Daj mi par dana da razmislim o nečemu što bi moglo funkcionisati. Ne želimo da se ovo od juče ponovi.’ Ramena su mi se opustila. Bio je u pravu. Nisam trebala tu sjediti i vikati na njega. Trebala sam pokušati shvatiti šta se juče dogodilo. ‘Šta si točno rekao Jamesu?’ Uzeo je svoju šolju i uze gutljaj. ‘U stvari, James više ne radi na Barrington Manoru.’ ‘Šta?’ vrisnula sam u šoku. ‘Izdao sam cijelom tvom osoblju naredbe u hodu.’ Gledala sam ga u čuđenju i rastućem bijesu. ‘Šta si uradio?’ ‘Dao sam im svima otpremninu za šest mjeseci. Theresa će zaposliti nekoliko ljudi da zatvore kuću i zaposle ljude da se o 78


njoj brinu. Vrtlar i osoblje za brigu oko imanja će nastaviti sa svojim radom oko vrtova i zemlje,’ arogantno je objasnio. ‘Zašto?’ izvalila sam u nevjerici. ‘Zato što ne znam kome da vjerujem i nemam sada vremena da to dokučim.’ Gledala sam ga užasnuta. ‘Pa si ih sve otpustio!’ ‘Da.’ Odmahnula sm glavom. ‘Ovo je nevjerovatno arogantno i svakako nisi to trebao učiniti. Ne možeš donositi takve odluke, a da me ne konsultuješ. Ti si izvršitelj moga imanja pa ti se ja moram obratiti ako imam potrebu da činim neke velike promjene, ali ti ne možeš otpustiti moje osoblje niti me spriječiti da živim u toj kući. Moja je.’ Nemarno je slegnuo. ‘Slobodna si da se obratiš svom odvjetniku. Saznaćeš da mogu odlučiti bilo što što smatram da je u tvom interesu. Kuća i upravljanje njome je takođe pod mojom jurisdikcijom’ ‘Kako je moj interes da mi zatvoriš kuću i otpustiš svo osoblje?’ ljutito sam navaljivala. Pogledao me je kao da sam glupa. ‘Tawny. Jesi li ti jebeno zaboravila šta se juče dogodilo? Neko koga znaš i kome vjeruješ u kući te je drogirao. Bez truda, dodao bih. Samo pomisli šta bi se desilo da sam bio otputovao ili da nisam vidio tvoj poziv. Provela bi noć napolju, prestravljena svojim mislima. Mogla si se čak i smrznuti i umrijeti. Bila si plava kad sam te pronašao.’ Smirila sam se i pokrila sam lice rukama. Ovo se nije moglo dešavati. Trebalo mi je vrijeme da razmislim. ‘Treba mi moja garderoba,’ šapnula sam skoro samo za sebe. Mislila sam na divni prostor koji sam koristila da se ušunjam kada mi je trebalo da budem sama, ali su se Ivanove usne savile sa gađenjem. ‘Dovoljno si bogata da sebi kupiš potpuno novu garderobu.’ ‘Ne mislim na sadržaj. Mislim… nema veze,’ rekla sam umorno. ‘Gledaj, moram ići. Molim te ne napuštaj apartman. Doktor 79


je rekao da bi mogla imati flašbekove. Reći ću Teresi da te nazove i možeš joj tražiti da ti donese što god želiš. Hranu, odjeću, kozmetiku, časopise.’ Raširio je prste. ‘Što god da trebaš.’ Pokazao je na zatvorena vrata na lijevoj strani od kuhinje. ‘To je rezervna soba. Novi madrac će doći poslijepodne. Možeš se smjestiti tamo dok ja ne smislim sledeći smjer saradnje.’ Pogledala sam u smjeru u kom je pokazao. ‘Hm … Znam da ne izgleda tako, ali sam ti veoma zahvalna na onome što si juče uradio.’ ‘Nije problem. Vratiću se u vrijeme ručka. Možemo izaći ako budeš željela.’ ‘Ne moraš me izvoditi. Biću u redu.’ ‘Kako želiš,’ rekao je indiferentno i otišao je od mene. Čula sam da je otišao u svoju sobu i zatvorio je vrata. Jaja su se ohladila, a i kava. Sjedila sam na stolici i duboko sam uzdahnula. Kakav ružan, ružan nered. Robert je imao razloga da bude zabrinut. Njegova djeca su bila još mnogo, mnogo otrovnija nego što sam mislila.

Zaspala sam na sofi i jedan sat poslije, Ivan je otišao na posao. Mislim da sam bila umornija nego što sam mislila. Kada sam se probudila užasno sam se osjećala, depresivno i nekako ukočeno. Mrtvo iznutra. I tako usamljeno. Užasno usamljeno. Znala sam da je nešto od toga popratni efekt droge ali drugi dio je bio život koji me je stizao. Istina o mojoj situaciji me je pogodila. Bez Roberta nisam imala nikoga. Ni porodice. Ni prijatelja. Nijedne osobe na svijetu kojoj je stvarno stalo do mene. Čak je i Ivan napadno razjasnio da sam mu smetnja i da ne može dočekati da me se riješi. Bila sam potpuno sama na ovom svijetu i sad nisam imala ni kuću da u nju odem. 80


Oh da. Izgledalo je da sam stekla takođe i gomilu neprijatelja. Bolila me je glava. Bezvoljno sam hodala po Ivanovom apartmanu. Onda je u 2.00 poslije podne, došla gospođica MacDonald. ‘Molim Vas, zovite me Theresa,’ tražila je. ‘Onda me ti moraš zvati Tawny.’ ‘Dođi i pogledaj šta imam za tebe,’ Donijela je neke namirnice, kozmetiku i neku odjeću. Par traperica, nekoliko majica, par trenerki i svjetlucavu koktel haljinu. Sve je bilo u super sjajnim bojama koje ja nikad ne bih sebi odabrala za sebe. Bilo je kao da je mislila da sam još uvijek tinejdžerka. ‘Pogledaj, kupila sam ti i neku šminku,’ rekla je razdragano. ‘Hvala ti,’ rekla sam pristojno. ‘Ali to mi definitivno neće trebati.’ Podigla sam koktel haljinu. ‘Oh, vjerujem da hoće. Lord Vas vodi večeras na večeru,’ informisla me je sa odobravajućim osmjehom. Pa, bio je to čudan način da saznate da vas neko izvodi na večeru.‘Ne, osjećam se dobro za to još. Možete li biti ljubazni da mu prenesete moje izvinjenje.’ ‘Trebam li pozvati ljekara?’ pitala je, a bore od brige su joj se pojavile na čelu. Odmahnula sam glavom odrečito. ‘Ne. Samo sam malo potonula. Bila bih užasno društvo.’ ‘Ako ste sigurni. Da li želite da Vam nabavim još nešto?’ ‘Hvala ti, ali ne treba, dobro sam.’ ‘U redu. Moram ići dalje ali Vaš novi madrac će stići u sledećih sat vremena.’ Kada je madrac stigao, pronašla sam plahte u jednoj ladici i napravila sam krevet. Onda sam se popela na njega i pala u dubok, crn san. Nisam čula kada je Ivan ušao. 81


Lord Greystoke Stajao sam pored njenih vrata, jednom rukom držeći kvaku. Želio sam ući. Stvarno sam to želio. Niko nikad ne bi saznao da sam ušao. Samo bih je jednostavno pogledao i otišao. Niko ne bi stradao. Ništa se ne bi promjenilo. Osjećao sam probadanje u mom tijelu. Jebeno probadanje. Šta je sa nemirom i gubljenjem kontrole i snagom koja se budila u meni? Potreba je bila tako jaka da je moja ruka zgrabila kvaku dok nisam osjetio da će se kvaka slomiti. Sklonio sam ruku. Zakoračio sam jedan korak od vrata. Isuse, ovo je bilo tako sjebano. Šta sam ja to jebote radio? Napolju je bio svijet pun mogućnosti i izbora. Prelijepih, željnih, anonimnih žena koje me nisu činile da se osjećam da sam bez njih bezvrijedan. Žena koje me nisu mučile vrišteći u mojoj krvi poput jebenog virusa, kada bih se odmicao od njih. Žena koje su činile ono šta sam ja želio. Trebao sam te žene. Ne ovu bolesnu zavisnost od njenog tijela, njene kože, njenog mirisa, njenog osmjeha, njenih jebenih lažljivih usana. Nikad ljeti nije nosila cipele. Ma da. Uvijek je kosu sušila prirodno. Mala bezopasna južnjakinja. Neće mene prevariti. Ni za sekundu da ubere pamuka. Ja nisam Robert. Ona nije dobra. Ali je ipak želim. Baš mnogo. Jebiga! Trebao sam prestati razmišljati o njoj. Trebao sam se držati dalje od nje. Trebao sam izaći i pokopati kurac u neka druga 82


tijela. Možda me neko od njih i učini otpornim na nju. To sigurno ne bi trebalo biti teško da se učini. Ne za čovjeka koji je osvojio titulu Ivana Groznog.

83


Poglavlje 13

Tawny Maxwell Do trenutka kada sam se probudila bilo je već šest sati ujutru ali dugi san me je nekako izliječio i osjećala sam se mnogo jače i mentalno i fizički. Oprala sam se i brzo obukla u jednu trenerku koju mi je Theresa donijela. Bile su mi malo velike, ali poslužiće u međuvremenu. Splela sam kosu u pletenicu i otvorila vrata moje sobe. Apartman je još bio mračan i miran. Ivanova vrata su bila zatvorena i nije bilo buke iznutra. Tiho sam prošla pored njegovih vrata i uzela set ključeva iz srebrne zdjele pored ulaznih vrata i polako izašla u hodnik. Stajala sam trenutak pokušavajući se snaći u svom okruženju. Bilo je jezivo da se uopće ne sjećam da sam prošla kroz ijedna od ovih vrata. Bila su samo dvoja vrata sa brojevima na tom spratu, Ivanova i jedna u suprotnom uglu hodnika. Ušla sam u lift i prošla pored još jednih vrata koja su djelovala kao požarni izlaz. Otvorila sam ih i strčala niz dva reda stepenica do prizemlja. Našla sam se u otmjenom predvorju sa visoko uglačanim podom i granitnim zidovima. Na recepciji je bila velika vaza svježeg cvijeća. Čovjek u jeftinom sivom odijelu je stajao i gledao van iza stakla. Okrenuo se kada je čuo da se otvaraju vrata. ‘Helo,’ pozdravio je pristojnim tonom ali mu je pogled bio sumnjičav. 84


‘Privremeno sam odsjela u Apartmanu 5. Idem samo džogirati,’ osjetila sam se primoranom da objasnim. ‘Želim Vam lijepo trčanje,’ formalno je rekao i otvorio mi je vrata. Zahvalila sam mu se i istrčala sam u mračan i uglavnom prazan London. Za razliku od Bedfordshira, u Londonu uopće nije bilo snijega. Samo je bilo hladno. Okrenula sam se nalijevo i počela sam trčati po praznoj ulici. Hladan vjetar mi je zviždao oko ušiju. Imala sam par skretanja sve sam pažljivao pamtila nazive ulica i znamenitostii završila sam u Brook Streetu. Trčala sam i dalje dok nisam došla do Grosvenor Parka. Ovdje je bilo još džogera i ljudi sa psima. Nasmiješili su mi se ili pozdravili. Pošla sam pokraj poznate zgrade Američke ambasade i otrčala dalje dok nisam došla do Hyde Parka, gdje je grupa ljudi prakticirala Tai Chi, sporim i predivnim pokretima. Nastavila sam se kretati dok nisam došla do Serpentine Lakea prije nego što sam osjetila da su mi pluća kao da gore i okrenua sam se da se vratim istim koracima. Jutarnje sunce se počelo probijati kroz zgrade i London je počeo oživljavati sa pješacima i jutarnjim saobraćajem. Skoro svi su bili obučeni za ured i ne tako prijateljski kao šetači pasa i džogeri koje sam srela. Do trenutka kada sam se vratila bila sam mokra od znoja ali sam se osjećala potpuno veselo. Ušla sam u apartman i odmah sam mogla reći da je Ivan bio budan. Vrata njegove sobe bila su široko otvorena i odjednom je stajao na dovratku u donjem dijelu pidžame, bez gornjeg dijela i mršteći se. Očne jabučice su mi zamalo iskočile. Uf! Sad sam gotova! Ko bi znao da ispod svih onih savršeno sašivenih odijela ledeni engleski Lord ima prsa puna tetovaža? Dizajni koje si mogao vidjeti na slikama kineskog krajolika, ukrašavali su njegove mišiće. Poput zmajeva i letećih zvjeri nacrtani likovi su letjeli oko moćnih mišića gornjih dijelova njegovih ruku . Bilo je šokantno da muškarac napola uspavan i razdražljiv poput grizlija, može da luči tako sirovu seksualnost poput njegove, ali prije nego što je mogao pomisliti da sam posebno 85


glupa vrsta, podigla sam pogled na njegovo zamišljeno lice. ‘Dobro jutro,’ rekla sam veselo. Njegove su oči arogantno odmjerile moje znojavo, vrelo lice. ‘Šta je dobro u vezi toga?’ pitao je mrzovoljno. ‘Ne znam. Sunce sija? Mi smo živi?’ ‘Naravno da si ti morala biti jutarnja ososba,’ ogorčeno je zarežio. Prigušila sam smijeh. ‘A ti si svakako zlobna krmača.’ Dobacio mi je prljav pogled i spremao se da se okrene i nestane opet u svojoj sobi kada sam ja progovorila . ‘Mogu nam napraviti doručak?’ vedro sam sugerisala. ‘Ne. Imam sastanak uz doručak.’ Zastao je. ‘Može kava?’ ‘Da, da, gospodine,’ rekla sam izazivajući ga salutiranjem. Klimnuo je i vratio se u svoju sobu. Nakon što je zatvorio vrata otišla sam u kuhinju i uključila sam aparat. Dok se zagrijavao, istuširala sam se. Požurila sam sa svojom toaletom ali dok sam završila on je već bio otišao. Bila je prazna šolja u sudoperu. Prizor me je opet spustio. Oh, dobro. Imala sam cijeli dan za sebe, možda sam trebala otići u kupovinu. Sve stvari koje mi Theresa donijela bile su prevelike i široke. Da, trebala sam izaći i kupiti neke stvari koje su mi trebale. Zabavljena shvatila sam da iako sam zastrašujući lovac na blago, nisam uopće imala novca. Nazvala sam banku i zamolila ih da mi kurirom pošalju zamjensku debitnu karticu na Ivanovu adresu. Bili su ekstremno susretljivi čak i kada sam im rekla da nemam identifikaciona dokumenta kod sebe. Rekli su da će poslati blagajnika koji me može prepoznati, sa mojom karticom. Imaću je u roku od dva sata. Spustila sam slušalicu i shvatila sam da se svijet stvarno naginjao da ugodi ljudima koji imaju novaca. Sjećala sam se kada nisam imala ništa kako me je upravnik u banci gledao kao da sam komad govneta sa ruba njegove cipele. Pa, toga više nema. Robert se pobrinuo da nikad više ne 86


moram proživjeti takvu situaciju. Spustila sam slušalicu osjećajući se uspješnom. Sada, doručak. Otišla sam u kuhinju i pogledala uokolo. Bila sam proždrljiva i završila sam jedući zdjelu kornfleksa, dva pečena jajeta, slaninu i dve kriške tosta. Sve sam to saprala sa dve čase soka od narandže. Nakon toga, stavila sam sve suđe u mašinu i počistila za sobom i onda se spremila da izađem. Obuvala sam cipele kada je zazvonio telefon na ulaznim vratima. Vratar je zvonio da mi najavi dostavu cvijeća.. ‘Da li da je pošaljem?’ ‘Ok,’ rekla sam. Otvorila sam i žena koja je nosila pametnu uniformu je vedro rekla, ‘Zdravo. Gdje da stavim ovo?’ ‘Wow!’ rekla sam, gledajući na pobunu boja. Bio je to stvarno velika i divna gomila cvjetova. Toliko lijepa da je prije ličila na umjetničko djelo. Otvorila sam vrata malo šire i stavila ih je na trepezarijski sto. ‘Hvala,’ rekla je nakon što sam joj se potpisala i vratila joj dostavnicu. Nakon što je otišla prišla sam iznenađena da pogledam cvijeće. Od koga god da je bilo bila je sigurno luda za Ivanom. Prišla sam bliže i na aranžmanu je pisalo da je u stvari za mene.Zbunjena, uzela sam karticu i otvorila omotnicu. Sretno ti Valentinovo! Ispod toga je bio veliki krivudavi potpis u kome je jasno pisalo Ivan. Sa svime što se desilo, zaboravila sam da je Valentinovo. Očigledno to nije ništa značilo. Odsjela sam u njegovom stanu i možda me je sažaljavao. Prišla sam gomili diveći se. Gospode, mora da je bilo skupo. Hmm … pitala sam se zašto je odlučio potrošiti toliko bogatstvo na mene. Da li je očekivao nešto u zahvalnost? 87


Telefon je opet zazvonio. Bio je to bankovna službenica sa mojom zamjenskom karticom. ‘Sići ću da je uzmem,’ rekla sam. Bila je veoma ljubazna. ‘Kada god Vam zatreba naša pomoć, ne oklijevajte da pozovete,’ rekla je. Uzela sam karticu od nje, a onda sam pozvala taksi do Fenwicksa u Bond Street gdje sam kupila cijelu gomilu divnog rublja, kompleta gaćica i grudnjaka, pojaseve za haltere, potkošulje, negliže, totalno seksi i nerječivo zločest plavi brokatni korzet i otvoreni crni baby doll. Znala sam da neću imati koristi od njih u doglednoj budućnosti ali kupovati ih bilo mi je terapeutski. Kupovanje divnog rublja uvijek je činilo da se osjećam bolje i već sam bila mnogo veselija. Noseći bezbrižno svoje vrećice stala sam da ručam u malom lijepom krep kafiću. Dok sam uživala u svom kozjem siru, umućenim jajima i palačincima sa biljkama, čula sam razgovor između dvije žene koje su prošle pokraj mog stola. Jedna je govorila drugoj, ‘Rezervisala sam taksi, ali možda ću ostati na zabavi. Zavisiće od toga šta svi ostali žele da rade nakon toga, pretpostavljam.’ Obje žene su se odmakle da ih ne mogu čuti ali taj maleni dio njihovog razgovora učinio me je neobjašnjivo tužnom. Imati društvo sa posla i dobre prijatelje i ići na zabave da moraš rezervisati taksi za kući. Lagano depresivna, platila sam svoju hranu i krenula šetati do Libertyja. Bila je to velika, dvjesto godina stara , obnovljena, iz devetnaestog vijeka, Tudorska robna kuća, koja je bila poput Aladinove pećine sa fantastičnim stvarima. Provela sam poslijepodne tražeći dva para mršavih farmerki, nekoliko topića, nekoliko helanki za trčanje , par kaubojki, krem kašmirski kaput, mekani vuneni šal i kožne rukavice. Već sam bila prenatovarena paketima i mislila sam da sam završila kada sam vidjela lutku na kojoj je bila crna, svilena, omotavajuća, večernja haljina, bez rukava . Imala je dubok V izrez i upleteni pojas oko struka. Upotpunjena je sa intrigantno 88


ogrlicom od crvenog kamenja. Kupila sam oboje bez isprobavanja. Na drugom spratu , na odjelu za obuću, našla sam par crvenih štikli da mi se slažu. Bilo je skoro šest sati kada me je taksi dovezao do mog privremenog doma. Kada sam ušla u stan shavtila sam da je Ivan već tu. Uvijek sam znala kada je u blizini. Zrak je bivao naelektrisan. Krenula sam u kuhinju, paleći svjetlo na prekidaču. Sjedila sam za stolom sa mojim slatkim čajem kada je on ušao noseći večernji sako i blijedo žutu košulju. Nisam buljila ali, moj, moj Bože, kako zgodan primjerak je on bio. Govoreći potpuno neutralno naravno. Nije me zanimao na takav način. ‘Hvala ti na cvijeću,’ rekla sam. ‘Predivno je.’ ‘Da, pretpostavljam da će ti trebati malo vremena do sledećeg osvajanja.’ Ramena su mi pala. Trentak sam gledala svoje bose noge. Uf, to je zabolilo. U stvari, osjetila sam se ranjeno. Možda jer nisam očekivala. Pogledala sam ga. ‘Jesi li mi poslao cvijeće da bi dobio još jednu priliku da me vrijeđaš?’ Gledao me je i shvatila sam da mu je žao zbog onog što je rekao. ‘To je bilo nepotrebno. Žao mi je,’ konačno je promrmljao. ‘U redu je,’ meko sam rekla. ‘Biće ti ok samoj?’ Nasmijala sam se. ‘Da. Sviđa mi se moje društvo svakako.’ ‘Laku noć, onda,’ rekao je odlazeći. ‘Ivane,’ zovnula sam ga. Okrenuo se sa podignutom obrvom. ‘Želim ti ugodno veče.’ ‘Hvala,’ promrmljao je, oklijevajući kao da je želio još nešto da kaže. Mora da je razmislio o tome jer je odmahnuo glavom, nasmijao mi se i otišao.

89


Poglavlje 14

Tawny Maxwell Sjedila sam gledajući u svoj hladan čaj. Bez njega apartman se činio tako prazan. Ustala sam i krenula hodati po kuhinji nemirno. Nisam mogla izbiti iz glave sliku njegovog oklijevanja. Taj moment je bio kao iver u mom mesu. Izašao je da se provodi. Svi su vani. Osjećala sam se izgubljeno i usamljeno. Možda sam trebala izaći prošetati ali je vjerovatno bila loša ideja besciljno hodati sama na Valentinovo. Ono što mi je trebalo je nešto da radim. Trebala sam gledati film. Ili čitati knjigu. Pogled mi je zastao na limunovima u inoks zdjeli za limunove. Znala sam šta ću raditi. Ispeću kolač. Kolač od limuna poput onoga kojeg je moja baka vadila iz svoje pećnice. Kolač od limuna je bio jednostavan za napraviti, a sigurno sam imala sve sastojke u kući. Osim toga, pečenje kolača me je uvijek smirivalo. Najvjerovatnije ću ih morati mjesiti ručno ali to je bilo dobro s obzirom u kakvom sam stanju bila. Istrošiću višak energije udarajući mjehuriće. Pogledala sam u frižider i u ormariće i jedino što mi je nedostajalo je funta neslanog maslaca i kuhinjska vaga ali sam ovu vrstu kolača pravila toliko puta da vjerovatno neću pogriješiti sa mjerama. A što se tiče maslaca, mogla sam otići do Newsagenta koji je bio na manje od deset minuta hoda odavde. Obukla sam kaput, uzela rezervni ključ koji mi je Ivan 90


ostavio i otišla sam kroz vrata. Kada sam ih zatvorila za sobom vidjela sam gospodina kako stavlja ključ u vrata na suprotnom kraju hodnika. Oklijevala sam samo sekundu. ‘Oprostite,’ oslovila sam ga. Polako se okrenuo. Dobro je izgledao na engleski način, sa tamnom smeđom kosom, svijetlom kožom, fin, dječačkih očiju i pristojan. Veoma pristojan. ‘Da, mogu li Vam pomoći?’ Prišla sam mu smješeći se. ‘Privremeno živim na drugom kraju hodnika i pitala sam se da li možda imate kuhinjsku vagu koju bih mogla posuditi?’ Oči su mu se ispunile zabavljenošću. ‘Mislio sam da susjedi obično posuđuju šolju šećera?’ Nasmijala sam se. ‘To imam. Pokušavam ispeći kolač.’ Pružio je ruku. ‘Ralph Drummond-Willoughby.’ Stavila sam ruku u njegovu. ‘Tawny Maxwell.’ Obrve su mu se podigle. ‘Ah, Američka princeza o kojoj svi govore kako se skriva u mom bloku.’ Nasmijala sam se. ‘Nećete nikome reći je li tako?’ Nasmijao se raskalašeno. ‘Ne ako mi obećate parče svog kolača.’ ‘Dogovoreno.’ Otvorio je vrata. ‘Uđite. Trebalo bi biti kuhinjskih vaga na sve strane.’ Slijedilasam ga u apartman. Na moje iznenađenje bio je slično uređen kao i Ivanov apartman. ‘Ko Vam je uređivao apartman?’ ‘Moja majka. Zašto pitate?’ ‘Ona nije uredila i Ivanov apartman, zar ne?’ ‘Sumnjam,’ otegnuto je rekao. ‘Zašto pitaate?’ ‘Oba su jako sličnapo stilu i ukusu.’ Okrenuo se i pogledao me kao da mi ne vjeruje. ‘Kunem se da jesu. Morate doći i vidjeti,’ Insistirala sam. 91


Klimnuo je i otišao je u kuhinju i vratio se sa velikom vagom. ‘Znaači Vi pravite kolače na Valentinovo.’ Klimnula sam. ‘A zašto Viniste na sastanku? Djelujete … veoma podobni.’ Nasmijao se. ‘Volim jesti kolače za Valentinovo sa zapanjujućim plavušama.’ Uzela sam vagu od njega i nasmješila sam se. Svidio mi se. Bio je dobar na mnoge od bezopasnih načina za moj slomljeni ego. ‘Donijeću ti malo kasnije.’ ‘Onda dobro, pretpostavljam da bih trebao da ti pomognem da ovo odneseš u kuhinju.’ ‘Jesi li siguran?’ ‘Potpuno. Ovo teži skoro tonu.’ Pogledala sam na malu plastičnu stvar koju je držao u rukama. ‘Slušaj,’ rekla sam i nasmješila se da ublažim ubod mojih riječi. ‘Ja sam još u žalosti za svojim suprugom pa se nadam da ti nisam ostavila utisak da sam dostupna ili išta slično tome.’ ‘Ubijaš mi misao. Otpuno si zanosna. Naravno, nisi dostupna.’ Nasmijala sam se i on me je slijedio.Otvorila sam vrata Ivanovog apartmana i on je unio vagu i sjeo za kuhinjski pult. Pogledao je uokolo. ‘U pravu si. Kolor šema je nepogriješivo slična.’ ‘Hvala ti za vagu.’ ‘U redu. Pretpostavljam da je bolje da odem. Donesi kolač kad god bude gotov. Otvoriću bocu šampanjca i imaćemo kolač i mjehuriće da proslavimo naše...um...prijateljstvo.’ ‘U redu, vidimo se oko deset sati,’ sretno sam rekla. Ovaj dan je ispao bolji nego što sam mislila. Kada je otišao skoknula sam iza ugla da kupim maslac. Onda sam sjela i mjesila sam svoje kolače. Skoro da su bili spremni kada sam čula ključ u vratima.Osjetila sam da mi tijelo postaje napeto. Nisam očekivala da se Ivan vrati duže vremena, a nije me 92


upozorio ima li neko drugi ključ. ‘Ko je?’ viknula sam. Ivan se pojavio pored vrata. ‘Ja,’ rekao je. Izdahnula sam u olakšanju. Pomirisao je zrak. ‘Kakav je to miris?’ upitao je. ‘Pravim kolače.’ Izgledao je iznenađeno. ‘Ti praviš kolače?’ Nasmijala sam se. ‘Da.Volim peći kolače. Obično ih pravim u sred noći kada nikog nema u blizini. To me smiruje i opušta.’ ‘Stvarno?’ ‘Šta ti radiš kod kuće ovako rano’ Otišao je do frižidera i izvukao je bocu šampanjca. ‘Ako ti kažem, nećeš mi vjerovati.’ Naslonila sam se kukom na radnu ploču. ‘Iskušaj me.’ Izvukao je dvije visoke čaše sa jedne od najviših polica i stavio ih je na pult.Vješto je odvrnuo metal oko vrha boce šampanjca i skinuo ga zajedno sa folijom. Pluto je tiho ispalo i on je napunio dvije čaše. Dižući ih prišao mi je. Pružio mi je jednu čašu i ja sam je uzela. Pogled mu je sreo moj. ‘Mislio sam da ne trebaš sama provesti Valentinovo.’ Oči su mi se raširile od iznenađenja. ‘Sretno ti Valentinovo, Tawny.’ Glas mu je bio čudan, tvrd. Kucnuli smo se čašama. ‘Sretno ti Valentinovo, Ivane,’ ponovila sam. Posmatrala sam ga preko ruba čaše. ‘Ima li ukus najboljeg šampanjca koji je kad napravljen?’ upitao je. ‘Zašto? Ko kaže da je takav?’ ‘Upravnik Sothebyjevog vinskog odjela.’ Pustila sam da mi pogled sklizne niz izblijedilu etiketu na boci. Krug Collection 1928. ‘Uf!’ Uzviknula sam. ‘Starji je od oboje nas zajedno.’ 93


‘Poslužen je kralju George VII i njegovim gostima na provom kraljevskom banketu u Buckingham Palaceu.’ ‘Hmm … ja bih ga sačuvala za specijalnu priliku,’ promrmljala sam. ‘I jeste specijalna prilika.’ ‘Jeste?’ Prsti su mu se svili nemirno. ‘Jeste.’ Podigla sam jednu obrvu. ‘Pa koji je to povod?’ Slegnuo je ramenima. ‘Nešto na poslu.’ ‘Oh. Sjajno.’ Oči su mu bile nevidljive i oprezne. Podigao je čašu kao u zdravici. ‘Da li ti se sviđa?’ Uzela sam gutljaj i razmišljala sam o ukusu. ‘On je … jak?’ Klimnuo je i ispraznio je svoju čašu. Onda je počeo da se udaljava od mene i usuo je sebi još jednu čašu. Nešto je bilo drugačije u vezi njega. Umotana tenzija. Da ga nisam znala mislila bih da je seksualne prirode. ‘Šta se desilo sa tvojom partnericom za izlazak?’ pitala sam kada se opet okrenuo prema meni. Pogledao me je bezizražajno. ‘Šta misliš da se dogodilo sa njom?’ Odmahnula sam glavom. ‘Bože , stvarno mrzim Valentinovo. Prvo moraš poslati precijenjeno cvijeće , a onda ih moraš odvesti u restorane gdje te nagovore na jelovnike koje inače nikad ne bi naručio i onda se par koji sjedi tik do tebe počne svađati.’ ‘Ah,’ rekla sam pokušavajući da se ne nasmijem. ‘A ove godine ja sam bio jedna polovina para koji se svađa.’ ‘Oh dragi! Žao mi je što to čujem.’ Čuo se zvuk i prišla sam pećnici i pogledala kroz staklena vrata. Kolači su fantastično izgledali. Isključila sam rernu i koristeći čvrste rukavice otvorila sam rernu i izvukla moje kolače. Ivan je prišao i stajao je pored mene posmatrajući ih. Čula sam njegovo duboko i kratko disanje i osjetila sam kako 94


njegovo moćno tijelo skoro da vibrira od tenzije. Moj se puls ubrzao. ‘Impresivno,’ rekao je. ‘Iznenađen sam što si uspjela pronaći sve sastojke u mojoj kuhinji.’ Lagano sam se odmaknula i prisilila sam sebe da se nasmijem. ‘Skoro. Otišla sam do ugla da kupim maslac, a Ralph mi je posudio vagu.’ Tijelo mu je postalo posebno mirno. ‘Ralph?’ upitao je meko. Bilo je prijetnje u njegovom glasu. ‘Da. Ima neko otmjeno, dvostruko prezime ali živi na drugom kraju hodnika.’ Namrštio se. ‘Živim ovdje godinama i nikad nisam vidio mog susjeda.’ ‘Trebao bi ga upoznati. Stvarno je dobar.’ Podigao je čašu i uzeo je gutljaj ali je u njemu bilo nove tenzije. ‘U zamjenu sam mu obećala malo kolača.’ ‘Kako uljudno,’ rekao je, dok mu je glas pucao od sarkazma. ‘Šta ti je?’ ‘A kada si planirala završiti kolače?’ Pocrvenila sam. Nisam se mogla žaliti. Što god bih rekla, šampanjac i kolači su zvučali loše. ‘Oh moj Bože. Jesam li upropastio kasni večernji sastanak sa jedenjem kolača?’ ‘Nije tako. I samo smo bili prijateljski.’ ‘Prijateljski?’ pukao je. ‘Ponijela sam se poput bilo koje susjede. On je bio dovoljno dobar da mi donese vagu,’objasnila sam. ‘Bio je ovdje,’ zarežao je, odjednom agresivan. ‘Pa, da. Pomogao mi je da je donesem.’ Pogledao je na vagu. ‘Šta? Ovu tešku stvar?’ Osjetila sam da mi lice opet gori. ‘Ne sudi o svakom po svojim mjerilima, Mister,’ uzvratila sam bijesno. ‘Šta je pogrešno u ovoj priči, Tawny?’ 95


‘U redu,’ priznala sam. Pokušao mi se nabacivati ali sam bila izravna prema njemu. Rekla sam mu da i dalje sam u žalosti za Robetom ali da možemo biti prijatelji i on se potpuno složio sa tim.’ Nasmijao se brutalnim, odsječnim zvukom. ‘Ne mogu se odlučiti da li si ti opasno naivna ili si potpun idiot.’ ‘Samo zato što sam djevojka sa sela, ne znači da sam neobrazovana ili glupa ‘ rekla sam sa onoliko ponosa koliko sam mogla. Osjećala sam se slomljeno od njegovih pretpostavki da sam glupa i naivna i bila sam razočarana što smo se opet zakačili oko nečeg potpuno nevinog. Okrenula bih se i izašla iz sobe da mi on nije uhvatio ruku i poukao me natrag. Srce mi je poskočilo. Privukao me je sebi. 'Dozvoli mi da ti nešto kažem o muškarcima princezo sa sela. Mi se ne sprijateljujemo s atraktivnim ženama. Nikad.’ ‘Samo mi pusti ruku molim te. Želim ići spavati,’ rekla sam kroz stisnute zube. Radovala sam se kolačima i šampanjcu sa Ralfom. On je bio prvi čovjek koji mi je pružio ruku prijateljstva otkako sam došla u Englesku i sada je Ivan sve to upropastio. ‘Biću proklet ako dopustim, da ja napustim moj sastanak jer nisam htio da sama provedeš Valentinovo , a ti da odjuriš u krevet jer ti se ne dopada zvuk istine.’ Pogledala sam ga, dok se toplota iz njegove ruke presipala u moju i nešto u mom stomaku se odjednom uzburkalo. Isuse, oči su mu stvarno nevjerovatno lijepe. Poput tečnog srebra. Gladno su se izlijevale na moje lice. Nešto opasno mi je zašaputalo u krvi. On ti je pastorak Tawny. Zrak je odjednom bio jezivo tih. Mogla sam čuti sopstvene misli. Pakleno ne. On ti je glupi pastorak. Trepnula sam. ‘Hoćeš li malo kolača?’ Kretenski sam upitala. ‘Kolač? Da, želim kolač,’ prošaputao je promuklo. 96


Gledala sam mu usne dok su se senzualno micale u pokretima izgovaranja riječi. Nešto je procvjetalo između nas. Željela sam više. Mnogo više. Nesvjesno, polizala sam svoje usne i od načina kako su mu zasvijetlile oči bilo mi je jasno da je to u stvari bio poziv, čist i prirodan. Žena poziva svog muškarca. Stavio je ruku na moju kosu i ščepao je . Nagnuo me je nazad i pokrio mi vrat svojom rukom. Njegova koža me je doslovno opekla. Bilo je nečega mračnog i očajnog u vezi tog gesta. Moj je puls poludio pod njegovim prstima. ‘Oh, jebi ga,’ iznenada je opsovao i prije nego što sam shvatila mišići su mu se savili, moje je tijelo udarilo u njegovo i njegove su se usne obrušile na moje. Oh, opako! Jezik mu je prodro u moja usta i iznenadna eksplozija žudnje među nama je bila nevjerovatna. Nikad, ni u mojim najluđim snovima. Vatromet se zapalio u mom jezgru. Strast je bila poput divlje vatre koja je prijetila da će me proždrijeti. ‘Žao mi je što sam sumnjao u tvoju inteligenciju, ali me jebeno izluđuješ ovdje,’ režio je, i prelazio je usanama po mojoj bradi dok mu je ruka putovala niz moj vrat i uhvatila mi grudi. Protrljao je dlanovima po osjetljivim vrhovima. Nebesa. ‘Želiš li ovo, Tawny?’ Glas mu je zvonio suviše sirovo, suviše gladno. To nije mogao biti isti čovjek kojeg sam znala. Njegove oči su me pržile. Nije tu bilo nimalo sarkazma ni odvratnosti. Pomozi mi Bože. ‘Da,’ uzdahnula sam. Cijelo moje tijelo je bilo kao uvrnuti, žudni nered.Odmaknuo se i pogledao mi u lice. Oči su mu bile teških kapaka, zjenice su izrasle u velike crne bazene. Otkopčao mi je top kada se čulo zvono na vratima. Oboje smo se ukočili. Sekundu me je gledao sa izrazom nevjerice na licu. Onda me je ostavio i otišao da otvori vrata. Tamo odakle sam stajala mogla sam vidjeti Ralpha sa bocom šampanjcea u posudi za led i dve dugačke čaše. Stomak mi se uzburkao. ‘Izvinite , jesam li došao u lošem trenutku?’ Ralph je rekao. 97


‘Gubi se,’ Ivan je odgovorio, udaljenim i hladnim glasom. Zadrhtala sam. ‘Dobro. Razumijem,’ Ralph je rekao. Zatvorila sam oči. Oh prokletstvo. Ivan je zatvorio vrata i prišao mi blizu na par stopa. Bijesan stranac pustih očiju je gledao u mene. Usne su mu se podrugljivo savile. ‘Bilo koji kurac je dobar. Huh?’ ‘Nije bilo tako,’ šapnula sam, potresena užasnom gorčinom u njegovom tonu. ‘Idi u krevet, Tawny.’ ‘Čekaj,’ pozvala sam ga, ali je već izašao kroz trepezariju i hodnik. Čula sam da se bukom zatvaraju vrata njegove sobe od čega sam skočila. Da me je ošamario ne bih se gore osjećala. Tretirao me je poput kurve. Progutala sam kamen u grlu. Suze koje su mi izvirale u očima su bile vrele i gorke, poput otrova. ‘Oh dragi Gospode.’ U šta sam se to uvalila?

Lord Greystoke Jebeš nju. Jebeš ovo sranje. Kakva napaljena jebena drolja! Bio sam toliko ljut da sam mogao napraviti rupu u zidu. Prokleta do pakla. Ne mogu da vjerujem koliko sam osjećao prema njenom sranju. Ruke su mi se skupile u čvrste pesnice. Mogao sam osjetiti svoj bijes koji me je pržio kao lava u 98


stomaku ali mi je kurac bio toliko tvrd da je bio poput parčeta jebenog drveta u mojim pantalonama. Koračao sam oko kreveta i onda sam sjeo. Otkopčao sam dugme na pantalonama i spustio rajferšlus. Mala lažljiva kučka. Spustio sam hlače dole niz koljena i kurac mi je izjurio iz gaća. Sklanjajući tkaninu grubo sam ih skinuo, zatvorio sam oči i labavo stisnuo osnovu moje palice počinjući da se krećem preko pulsirajuće mase mišića u sporim pokretima koji su mi donosili užitak. Vrata su se iznenada otvorila i ona je tamo stajala, dok joj je kosa tekla oko ramena i leđa poput zlatne rijeke, a oči su joj bile velike jebeno nevjerovatno divne. Izgledala je poput boginje. ‘Šta jebote želiš sada?’ rekao sam režeći. Nasmijala se napućeno, i podigla je suknju do struka i pokazala mi je svoju golu pičku. ‘Pogledaj šta si mi uradio,’ rekla je laskavim glasom. ‘Ja curim. Kapljem po podu. Želim da staviš svoj kurac unutra.’ ‘Dođi ovamo da vidim,’ strogo sam rekao. Prišla je, suknje podignute tako da joj se vidi pička i stala je pravo ispred mog lica‘Pogledaj kako sam spremna,’ mjaukala je. Vidio sam da je potpuno u pravu. Ne znam da sam ikad prije vidio ženu da je tako jebeno mokra. Curilo joj je niz bedra. ‘Ne želiš li staviti svoj kurac u moju, vrelu, usku, pičku?’ željno je pitala. ‘Prvo mi prljavo pričaj,’ rekao sam joj. ‘Oh, Tatice, udari svoju malu droljastu pičku. Napuni svoju kurvu spermom,’ govorila je trljajući svoj klitoris. ‘Kako si ti zločesta djevojka.’ ‘Ja nisam djevojka. Tvoja sam maćeha. Zabranjeno ti je mene jebati.’ Lascivno je polizala svoje usne. ‘To je tabu.’ Odmahnula je glavom s jedne na drugu stranu. ‘Nije dozvoljeno. Loše. Prljavo.’ ‘Trebalo bi ti usta oprati sa mojom spermom.’ ‘Da, da, želim osjetiti tvoj kurac u mojim ustima sada,’ očajnički je uzdahnula i odmah je pala na koljena. Moj cijeli 99


kurac je neastao u njezinim ustima prije nego što sam i shvatio. Obrazi su joj se skupili od sisanja. Kakava jebena kurva. Usta su joj tako topla i vlažna ali mi to nije dovoljno . Trebao sam nešto bolje. Trebalo mi je da je kaznim. ‘U stvari, mislim da ću te jebati u dupe,’ rekao sam, i izvukao se iz dubina njenog grla. Pogledala je u moj kurac, koji se sijao od njezine pljuvačke i oči su joj postale ogromne. ‘Oh, tako si velik. Jako će me boljeti, ali ga i dalje želim,’ rekla je i kleknula na ruke i koljena. Okrenula je glavu da me pogleda. ‘Jebi mi dupe. Dobro ga rastegni,’ molila je. Ja ne koristim nikakav lubrikant. Samo sam se uvalio pravo u dupe, lažljive, nevjerne kučke. Ona je vrištala … … i ja sam ispalio moje opterećenje. Počelo je da izbija mlazom iz mene u bujicama bijelog kao da vijekovima nisam svršio.Pao sam na krevet, sam, sa svojom desnom rukom i dalje oko mog kurca. Jebote. Trebala mi je potpuno nova strategija u odnosu sa njom. Potpuno različita strategija.

100


Poglavlje 15

Tawny Maxwell Loše sam spavala, noć mi je bila ispunjena čudnim snovima. U jednom, seksala sam se sa Ivanom i kada sam se probudila cijelo tijelo mi je utrnulo. U drugom, bila sam u Barrington Manor sa Robertom. Ne samo da je još bio živ, izgledao je kao prije nego što je bio stvarno bolestan. Sjedili smo u sjenici pod ružom na rubu bašte i ja sam pokušavala nešto da mu ispričam, ali je on rekao, ‘Ne mogu te čuti dušo moja. Moraš prvo natjerati onog psa da prestane lajati.’ Pogledala sam u smjeru u kom mi je pokazivao i vidjela sam Chloe na sve četri. Osim pseće ogrlice nije ništa drugo imala na sebi i lajala je sa okrenutom glavom prema nama. Imala je dugačak rozi rep koji je uspravno stajao udaljen od njenog tijela i ona se jako njihala. Uvrnuto.Kao posljedicu toga , nisam se mogla probuditi na vrijeme za moje jutarnje trčanje i bila sam u kuhinji i sjekla sam komad kolača dok sam čekala da se ugrije kafe aparat kada je Ivan ušao. Prošla noć je bila ugravirana u mojim mislima ali je bilo kao da je sve što se desilo među nama, glad, ludi poljubac, samo jedan od mojih uvrnutih snova. Strastveni muškarac od sinoć je bio čvrsto zaključan u dubokoj dalekoj tamnici. Bio je tu samo uglađeni biznismen. Robert me je sa tim upoznao prve večeri. Hladnog pogleda i potpuno nedostupan, stajao je u sredini kuhinje i obratio mi se. ‘Dobro jutro.’ ‘Jutro,’ rekla sam, i podigla sam ruku mašući čudno. ‘Molim te sjedi,’ rekao je, pokazujući rukom na stolicu uz 101


pult. ‘Zvanično,’ komentirala sam, i popela sam se na stolicu najdalju od njega. ‘Pa, da. Odlučio sam šta želim da uradim sa tobom.’ ‘Veoma dramatično,’ vedro sam rekla, ali mi se uopće nije sviđalo kako zvuči njegov glas. Pročistio je grlo. ‘Jednostavna činjenica je; uslovi Robertove oporuke znače da ako tvoji pastorci uspiju da srede tvoju smrt ili nesposobnost, njegovo bogatstvo će u osnovi biti razgrabljeno. Međutim, ako budeš udata, tvoj će suprug naslijediti sve i ako budete imali zajedničku djecu to stvara dodatne slojeve između njih i tvoga nasljedstva. U toj tački bilo bi im besmisleno da te eliminišu.’ Pogledao me je sa podignutim obrvama. ‘Brak bi bio samo privremeni aranžman. Sa dvadeset i jednom godinom bila bi u mogućnosti da postaviš sopstveni odbor i postaviš odredbe kojima će tvoji pastorci biti potpuno eliminisani iz pozicije pravnih nasljednika.’ Pomjerila sam glavu na drugu stranu i posmatrala sam ga suženim očima . Ono što je upravo rekao zvučalo je kao tri galona ludila u kanti od dva galona. ‘Da li sam te dobro shvatila. Da li ti predlažeš da stupim u lažan brak da bih držala moju pastorčad dalje od mog bogatstva?’ ‘Da. To je upravo ono što ti predlažem,’ rekao je učtivo. Nasmijala sam se bez humora i umorno. ‘I imaš muškarca spremnog da me oženi, pretpostavljam?’ ‘Da,’ tiho se složio. Pomjerila sam se unazad, zaprepaštena. Smiluj mi se Bože, nikad mi ne bi palo na pamet da je on već imao kandidate poredane i u iščekivanju kada će početi sa poslom. Sigurno očekuje da se udam za nekog njegovog zaposlenika ili slugu kojem će kompenzirati sa mojim novcem za tu smješnu šaradu. 102


‘A znam li tog susretljivog čovjeka?’ Glas mi je bio nizak mada sam mislila da sam bijesna. ‘Gledaš u njega.’ Pa, namaži mi dupe i zovi me kolačićem. ‘Ti?’ Izgovorila sam nevjerujući. ‘Ti me mrziš do koske.’ Lagano se pomaknuo. ‘Mržnja je malo pretjerana.’ ‘Dobro,’ udahnula sam. ‘Sigurno je da se ne volimo.’ Pogledao me je kao da sam potpuna guska. ‘Šta ljubav ima s tim?’ ‘Nastavi,’ suvo sam rekla, nesposobna da povjerujem da je ozbiljan. ‘Potpuno iskreno, ne vidim , zašto da ne. Čini mi se da si jednom uspjela veoma dobro bez ljubavi.’ Drski gad. Otrovno sam ga pogledala. ‘Ovo je razlog zašto se baš nikad ne bi smo trebali vjenčati. Na kraju bih te otrovala i završila bih u zatvoru.’ ‘Istina zna da zaboli,’ zaključivao je. ‘Istina? Ti ne bi znao istinu ni da te pogodi tamo gdje te je dragi Gospodin razdijelio.’ Iznenada se nasmijao, što me je učinilo još ljućom. ‘I dok smo kod toga,’ vruće sam zaplakala. ‘Ti ne znaš osnovnu stvar u vezi mog braka sa Robertom. Možda bi trebao sjesti, u vezi toga. U stvari možda bi ti trebala cijela klupa da sjedneš i saslušaš bez osude.’ Podigao je obje ruke, okrenute dlanovima prema meni. ‘Dovoljno fer. Povući ću tu opasku ali ako ti budeš držala visoke emocije izvan ovog scenarija ubrzo ćeš cijeniti činjenicu da sam ja najbolja opcija i da je ovo najbolje rješenje za tvoje nevolje.’ Otvorila sam usta da ospem još jednu paljbu ali je on opet podigao ruke. ‘Poslušaj me. Vjenčana ceremonija sama po sebi biće brža i bezbolnija od odlaska kod zubara i za otprilike dvije godine mi ćemo se razvesti. Ti ćeš dobiti svoje nasljedstvo pod svoju kontrolu , ja ću otploviti u sumrak i nikad se nećemo morati 103


sresti više.’ Gledala sam ga sumnjičavo. ‘Šta bi ti u tome dobio?’ ‘Samo seks u suštini.’ ‘Šta?’ eksplodirala sam. ‘Gdje je nestao famozni južnjački smisao za humor?’ ‘Sažvakala sam ga u komadiće dok si ti obznanjivao svoj veliki plan.’ ‘To je dobar plan, Tawny. Otvoreno govoreći, mi ni ne moramo živjeti zajedno nakon određenog vremenskog perioda.’ Namrštila sam se. Zašto bi sebe toliko izložio ženeći me , kada je bilo svršeno jasno da mu se uopće ne sviđam? U njegovim očima ja sam lovac na blago. Aha! Ispravka: Ja sam bila lovac na blago. Nisam to bila više. U stvari sada sam bila bogata američka udovica. Lak plijen za sve vrste pohlepnih muškaraca. Čak možda i za čovjeka sa titulom i bez bogatstva. Nagnula sam se naprijed. ‘A koliko mog nasljedstva bi ti dobio kada bi smo se razveli?’ Oči su mu odjednom postale ledeni komadići leda i bila sam sigurna da vjerovatno nisam smjela to samo tako okrutno izbaciti. Postojala je ipak mala šansa da on sve to radi da bi mi pomogao. Da bih bila fer trebala sam mu bar dati do znanja da se dvoumim. ‘Daću odvjetniku da sastavi predugovor gdje tako da ni jedna strana nema koristi od druge i poslaću to tvom odvjetniku. Neke druge primjedbe?’ Još jedna veoma očigledna primjedba mi je pala na pamet, ali je nisam izgovorila. Nisam ga čak ni pogledala sumnjičavo. Šta ako se uortačio sa mojim pastorcima? Ubiju me, on sve naslijedi i oni međusobno podijele. Dobar plan. ‘Trebam malo vremena da razmislim o ovoj tvojoj novoj šemi.’ ‘Samo izvoli. Vjeruj mi da ću biti više nego sretan ako ti smisliš strategiju koja će tražiti manje uplitanja.’ 104


Nakon što je Ivan napustio apartman , odsjekla sam veliko parče kolača i sjela da jedem dok sam razmišljala o Ivanovom nestvarnom i totalno neočekivanom prijedlogu. Bez obzira iz kog ugla na to gledala, nekako nije djelovalo u redu čak i da pretendiram da se udam za Ivana. Ne kada sam tek pokopala Roberta. Jadni Robert bi bio užasnut da vidi situaciju u kojoj sam se našla. Želio je da budem nezavisna. A evo me gdje sam, Barrington je zatvoren, sve je osoblje otpušteno, a ja sam zaglavila u Ivanovom apartmanu i na njegovoj milosti dok njegova djeca planiraju ko zna šta da se dočepaju mog novca. Pomislila sam ponovo na ono što mi je Robert govorio, ‘Vjeruj mi, moja draga Tawny. Dugo i ozbiljno sam razmslio o ovome. Obećavam ti da je moj plan dobar.’ Bolest ga je morala opustošiti više nego što sam mislila. Kako sam ja to videla nigdje nije bilo plana da se kaže,a ostavio je tako velik izgovor koji oni mogu iskorištavati. Pokušala sam zamisliti kako bi on reagovao da se ja udam za Ivana. Od te pomisli mi je bilo loše. Ali kakav sam izbor sada imala? Nisam imala pristup novcu. Ako pokušam biti sama biće im još lakše da me se riješe. Možda su za onaj dan i planirali da umrem. Poput Ivana, bila sam sto posto ubjeđena da će pokušati opet. Jedan pogled u Rosalindine zle, mrtve oči mi je rekao da je ona pravi psihopata. Sto hiljada deset miliona je bio veliki novac. Sklonila sam suđe od doručka i pozvala sam Angelu koja je radila u One Turtle Foundation. ‘Oh, gospođo Maxwell. Žao mi je zbog Vašeg gubitka. Bila sam na ceremoniji u crkvi ali nisam išla dalje jer nisam htjela da se namećem.’ ‘Hvala ti, Angela. To je bilo veoma ljubazno s tvoje strane.’ ‘Gospodin Maxwell je bio veoma darežljiv prema meni i Steveu u oporuci. Nisam to očekivala. Bio je tako ljubazan 105


čovjek. Nedostaje mi.’ ‘Da, bio je,’ rekla sam, dok mi se formirala knedla u grlu. Prvi put sam pričala sa nekim ko je volio Roberta na isti nekomplicirani način kao i ja. ‘Hoćete li doći da nas vidite? Molim Vas recite da hoćete.’ ‘Da, mislila sam jutros da navratim. Možda bi smo mogle ručati?’ ‘To će biti fantastično. Prošlo je mnogo vremena od kada smo razgovarale,’ rekla je radosno. Našla sam se sa Angelom na ručku u malom kineskom restoranu u Baker Streetu. Pričale smo o Robertu, njenoj novoj bebi, dobročinstvima. Tada je predložila nešto veoma dobro. ‘Zašto ne otputujete na jedno od ostrva? Dobro će Vam doći da se odmaknete od svega. Obnovite energiju i onda se možete baciti na posao.’ Nasmijala sam joj se. ‘Da, malo mi nedostaje moj bikini.’ Nasmijala se. ‘Otiđite. Lijepo Vam stoji kad potamnite.’ ‘Znaš šta, Angela? Ovo je zapravo brilijantna ideja. Otići ću na jedno od ostrva. To će me učiniti da budem bliže Robertu.’ ‘Tako treba,’ rekla je stručno uzimajući parče jastoga sa štapićima.

Osjećajući uzbuđenje zbog očekivanja da napustim sve moje nevolje iza mene i otputujem, otišla sam kupiti bikini i neku laganu odjeću. Takođe sam kupila i kofer. Dok sam se vratila bilo je skoro šest uveče. Plašljiva žena, tamnih očiju je izašla iz kuhinje. Nosila je radno odijelo i držala je perjanu pajalicu. ‘Dobar dan, gospođo Maxwell. Gospodar mi je rekao da ostajete ovdje sa njim. Moje ime je Helena. Čistim stan za njega.’ Nasmijala sam joj se. ‘Zdravo, Helena.’Pogledala sam uokolo na odlično očišćen. ‘Vidim da si bila u poslu. Sve divno miriši.’ 106


Podigla je tri čvornata prsta. ‘Tri puta sedmično. Ponedeljak, srijeda i petak doalzim ovdje. Sada sam završila, ali ako imate neke garderobe da želite da je ručno operem, nije problem. Ponijeću je kući. Samo mi recite što želite. Ništa mi nije problem.’ ‘Ne, nemam ništa što bi trebalo da mi uradiš, ali hvala ti na ponudi. To je veoma ljubazno od tebe.’ ‘Daćete mi odjeću drugi put, ok?’ ‘Ok,’ složila sam se. Slatko se nasmijala. ‘Želite li da Vam napravim čaj ili kavu?’ ‘Ne, u redu je. Ne brini. Završi i idi kući. Kasno je. Sledeći put možemo zajedno popiti kavu.’ Široko se nasmijala. ‘Dolazim opet u petak.’ ‘Odlično. Vidimo se onda.’ Nakon što je otišla shvatila sam da sam jako umorna. Ta epizoda sa drogom me je iscrpila više nego što sam mislila. Naručila sam dostavu pice sa feferonima i pojela sam je ispred TV-a. Uvrnuto je bilo što sam neprekidno oslušivala hoću li čuti Ivanov ključ u vratima ali nije mu bilo ni traga čak ni kada sam krenula u krevet oko jedanaest. Poslednja misao mi je bila: Vjerovatno je sa onom oholom Chloe, i ta mi misao nije dobro sjela.

107


Poglavlje 16

Tawny Maxwell Ustala sam sa kokošima i otišla trčati još po mraku. Konačno sam osjetila da mi se tijelo potpuno oporavilo od svega nagomilanog. Opet sam se osjetila jakom i mirišalo je kao da će biti sladak dan. Po mom iskustvu takva jutra obično znaju ispasti najbolja. Kada sam ušla u foaje zgrade, naletila sam na Ralpha. Njegova dječačko zgodno lice se raširilo u iskren smješak. ‘Zdravo stranče,’ rekao je. ‘Zdravo i tebi,’ izgovorila sam, a onda spustila ruke na koljena da uhvatim malo zraka prije nego što se ponovo ispravim i pokušam progovoriti. ‘Slušaj, Ralph. Stvarno mi je žao zbog onoga zadnji put. Bila je to moja greška. Trebala sam se dogovoriti sa Ivanom prije nego što pozovem nekoga u njegov stan.’ Nasmijao se. ‘Iskupi se tako što ćeš napraviti doručak sa mnom.’ Zabacila sam glavu. ‘Šta, sad?’ ‘Naravno.’ ‘Sva sam znojava i smrdljiva.’ ‘Zar ne znaš? Dečki vole znojave, smrdljive cure,’ izazivao je. Nasmijala sam se. ‘Šta kažeš da se nađemo ovdje za dvadeset minuta?’ predložio je. Oklijevala sam i razmišljala sam o Ivanovoj reakciji. 108


‘Samo do onog malog kafića preko puta. Prave najbolje mafine sa borovnicama koje sam ikada jeo.’ Okrenula sam se da vidim kuda pokazuje. Bilo je praktično preko ceste i izgledalo je toplo i veselo unutra, sa žutim svjetlima, drvenim stolovima i stolicama dugačkom tezgom punom raznih vrsta peciva, konobaricom u bijeloj košulji i kratkoj crnoj suknji. Ugrizla sam se za usnu dok sam razmatrala njegovu ponudu. Pa, nemam ništa bolje da radim. Zašto ne bih išla? Ako ništa, Ivan je proveo noć sa Chloe. Nasmijala sam se. ‘Ok, vidimo se za dvadeset.’ ‘Čekaću te ovdje.’ Široko se nasmijao, tako očigledno i iskreno zadovoljan da mi je instiktivno bio draži. Mahnula sam i preskočila dva reda stepenica. Ušla sam u apartman što tiše sam mogla skoro na prstima do moje sobe. Istuširala sam se, namazala kremu na lice , osušila sam kosu i obukla svoju novu odjeću, džins, plavi i bijeli džemper i kaubojke. Onda sam stavila ruž i otvorila sam vrata. Sve je bilo tiho i nije bilo nikakvih pokreta uopće unutar zmajeve pećine. Izgledalo je kao da se šunjam uokolo, ali iskreno, Ivan je bio kao medvjed sa bolnom glavom ujutro i nisam uživala u tome da mu kažem da ću doručkovati sa Ralphom. Napisala sam poruku i ostavila je podbočenu na pultu u kuhinji. Ralph je sjedio na dugačkoj kremastoj sofi u predvorju. Izgledalo je kao da se igra na svom telefonu. Kada me je primjetio ustao je nasmješen. ‘Kako uspijevaš izgledati tako dobro ovako rano ujutru?’ pitao je. Nasmijala sam mu se. ‘Reci mi svoju tajnu, pa ću ti ja reći moju.’ Nasmijao se. ‘Nastavi tako pa te častim i sa ručkom i večerom.’ ‘Pa kakva je priča sa smrznutim tipom?’ pitao je gledajući sa strane. 109


‘Svaki pas mora imati nekoliko buva,’ rekla sam ubjeđeno. Gledao me je upitno. ‘Šta to znači?’ ‘Niko nije savršen. On je leden i samouvjeren ali mu je srce na pravom mjestu.’ Nasmijala sam se. ‘On me je spasio.’ ‘Stvarno,’ rekao je, i otvorio mi vrata. Dok smo išli preko ceste prema kafeu on je svoju ruku brižno i lagano postavio na donji dio mojih leđa , ali dok smo se našli na drugoj strani spustio je ruku. Bila sam impresionirana. To je bila točno južnjačka kurtoazija koju me je majka naučila da očekujem od muškaraca. Išao je ispred mene, otvorio vrata i držao ih otvorenima za mene. Hmmm...još dobrih poena. Sjeli smo za sto pored prozora i naručili mafine sa borovnicama i kafu. Uzela sam kapućino, a on duplu kavu sa mlijekom. Onda su došli mafini i bili su skoro dobri kao oni koje je moja baka pravila,a sa njim je bilo jednostavno razgovarati i činio je teme vedrima. Osjećala sam se potpuno opušteno i sretno kada se odjednom Ivan stvorio pored nas. Nije me ni pogledao. Stavio je ruke na sto i agresivno je gledao u Ralphovo lice. ‘Ti si očigledno tvrd gad. Dakle, da ti razjasnim. Ona je izvan granica. Sada odjebi.’ Ralph je bio cool na ukočen, britanski način. Naslonio se nazad i rekao je, ‘Ne posjeduješ je, Greystoke. I poslednji put kada sam pogledao ti mi nisi bio ni otac, ni šef, stoga mi ni ne možeš govoriti šta da radim.’ ‘Pa, imam novosti za tebe govnoglavi. Ona je moja štićenica. Tako da ti ne ideš na sastanak s njom ukoliko ja ne kažem tako.’ U tom sam trenutku ja pukla. Bila sam bijesna. ‘Ne, Ivane. Ti ne moraš reći s kim ću da izlazim. Ja sam tištićenica samo u pogledu upravljanja mojim nasljeđem. Ništa više.’ Okrenuo se prema meni dok su mu oči blistale divljački. ‘Ako ostaneš još samo jednu minutu ja sam završio svoj dogovor sa tobom.’ Onda je opet svoju pažnju prebacio na Ralpha. ‘Ako te vidim opet sa njom, ugasiću ti svjetla. Upozoren 110


si.’ Da učini moje poniženje potpunim, Ivan je zgrabio moj zglob i izvukao me iz restorana sa sobom. Svi su nas gledali u čuđenju. Bila sam tako posramljena da mi je lice gorilo. Nikad ni u svojim najgorim noćnim morama nisam sanjala da bih mogla biti u situaciji gdje se dvojica muškaraca svađaju oko mene u kafeu punom radoznalih mušterija. Kada smo bili napolju dopustila sam mu da me vuče dok nismo prošli u staklom zatvoreni prednji prozor i dok nisam iščupala svoju ruku jako iz njegove. ‘Pusti me, zvjeri,’ vikala sam. Bila sam toliko željna da ga udarim u te glupe seksi noge. Zaustavio se i okrenuo se prema meni ukočene čeljusti. ‘Kako se usuđuješ da me tako poniziš?’ vikala sam bijesno. ‘Awww … srce mi krvari.’ ‘Šta je s tobom?’ eksplodirala sam. ‘Šta je s tobom?’ kontrirao mi je. ‘Doručkovala sam sa Ralphom. On je prijatelj. To je bilo nevino dok ti nisi ušao posrćući u taj kafe i počeo nas maltretirati. Toliko sam ponižena da se nikad tamo više neću moći vratiti. Za tvoju informaciju Ralph je savršeni džentlmen. Ne poput tebe. Nije ništa pokušao sa mnom. I evo ti još nešto za tebe da razmišljaš, ti veliko drvo. Ja stvarno ne cijenim tvoje mišljenje da ti možeš kontrolisati moj život ili mi birati dečke. Dovoljno sam stara da sama mogu da izaberem, hvala ti veoma. A sada mi pusti ruku prije nego što ti stavim krem na kukuruz (zagorčam život), režila sam. ‘Pustiću kada se prestaneš ponašati kao da si dobila kukurzni kruh umjesto mozga.’ Vilica mi se objesila. Ljudi su prolazili pored nas na trotoaru i široko su nas zaobilazili. ‘Ako moraš da znaš ja volim kukuruzni kruh , tako da kad budeš imao priliku da se otarasiš Twittera, ti … ti,trolu, ti, možda se pojaviš sa nekom boljom uvredom,’ vikala sam frustrirana. Pustio mi je ruku. 111


Protrljala sam je. ‘Šta sam učinila da je tako loše, u svakom slučaju? Doručkovala sam sa susjedom,’ zahtjevala sam. ‘Mislim da je to fenomen koji se zove karma. Znaš, šta baciš u krug u krugu se vrati. Pošto sada vrijediš više od sto miliona, postala si meta za svakog lovca na bogatstvo u zemlji.’ Odmahnula sam glavom u nevjerici. ‘Wow! Ne mogu vjerovati da to čujem. Znači, ti pretpostavljaš da je Ralph lovac na blago? Samo tako. Bez dokaza? ‘Ne,’ jasno je rekao. ‘Ja ne pretpostavljam. Ja znam da jeste. On je gradski dečko koji nije zaradio nikakav novac duže od godine dana. Morao je dići treću hipoteku na svoj stan , a sve kartice su mu u minusu. Nema ni zrna boba na svoje ime.’ Prva senzacija je bila da sam povrijeđena. Saznanje da divni, običan život o kome sam sanjala nikad neće biti moj. Od sada ja ću uvijek ispitivati motive svih ljudi koji dođu u kontakt sa mnom. Možeš imati dobre prijatelje ili novac. Pokrila sam ranu ogorčenim bijesom. ‘Istražio si ga? Kako se usuđuješ gurati nos u tuđe stvari na takav način? Pa šta ako je siromašan. To ga ne čini lošom osobom.’ ‘Nisam ga istraživao. Samo sam pregledao kredite. U svakom slučaju, ne znam zbog čega si tako ljuta. To je ono što si ti trebala učiniti prije nego što si otišla na prijatan mafinski doručak sa njim.’ Sumnja da se ne mogu više kontrolisati je prokuhala. ‘Možda sam tebe trebala istražiti.’ Oči su mu se suzile. ‘Šta bi to trebalo značiti?’ Glas mu je odjednom bio mrtvački tih ali kada sam došla ovako daleko neću odstupiti.. ‘Možda sam tebe trebala istražiti. Saznati zašto prihvataš sve ove nevolje sa mnom kada me ni ne simpatišeš.’ Prekrižio je ruke. ‘Rekao sam ti zašto to radim.’ ‘Pa obećanje na samrtničkoj postelji Robertu, da ćeš se brinuti za mene? Ili možda … si tako voljan da me oženiš zbog mog novca. Ima ga mnogo, zar ne?’ 112


Oči su mu se komično raširile. Onda se nasmijao sarkastičnim, arogantnim smjehom. To je bogatstvo. Pravo bogatstvo. Ti me optužuješ da sam lovac na blago?’ Slegnula sam. ‘Zašto da ne? Ti vodiš ljubav sa Chloe dok me tražiš da se udam za tebe.’ Čudno me je pogledao. ‘Ja ne vodim ljubav sa Chloe. Mi se seksamo. Punim sve njene otvore i ejakuliram u njih. Njenu pičku, njena usta, njeno dupe.’ Usta su mi se otvorila na zadnju rupu koju je spomenuo. Nasmijao se poročno. ‘Zašto, Tawny dušo,’ rekao je iritantno se rugajući na južnjački akcent. ‘Nisam znao da si za igru dupetom. Sve što si trebala je da zamoliš.’ ‘Nisam, i da jesam ti bi bio zadnji muškarac kojeg bih molila,’ prošaputala sam bijesno. Nabacio je lažan osmijeh. ‘Sramota. Moglo bi biti veoma zabavno napuniti tvoje dupe koje jede kukuruzni kruh.’ ‘Vjerujem da ćeš biti odvratan koliko možeš. Kako god, primjetila sam da nisi negirao da me želiš oženiti zbog novca.’ ‘Tome naš predbračni služi dušo. Ja ne uzimam tvoje i ti ne uzimaš moje.’ ‘Da, ali kladim se da biti oženjen sa mnom može značiti da možeš živjeti bolje i opuštenije, zar ne?’ Izraz mu se promjenio. Zastao je kao da se dvoumi da li da mi nešto saopšti. Bilo mi je teško shvatiti šta mu prolazi kroz glavu. Konačno je rekao, ‘Dođi. Želim nešto da ti pokažem.’ ‘Zaboravi. Ne idem nigdje sa tobom,’ tvrdoglavo sam rekla. ‘To bi moglo raščistiti nerazumjevanje koje imaš u vezi mene i mojih … er … namjera prema tebi.’ Oklijevala sam. Okrenuo se i počeo je polako hodati. Nekoliko sekundi sam oklijevala,a onda se okrenuo i podigao jednu obrvu i ja sam znala da ću ga slijediti.Kako bih mogla propustiti tako intrigantnu ponudu da saznam nešto o mom budućem mužu? ‘Bolje bi bilo da je ovo nešto dobro,’ mrmljala sam dok sam 113


ga sustizala u koracima. ‘Jeste,’ rekao je, smješeći se kada sam se našla u istoj liniji sa njim. Proveo me je oko bloka do mjesta gdje mu je bio parkiran auto. Oh. Moj. Bože. Naravno, on je morao biti jedan od onih tipova koji troše sve svoje bogatstvo na auto. Bio je to opak crni Lamborghini sa crvenim kožnim sjedalima. Vrata na autu su se podigla. ‘Kažu da ljudi koji kupuju ovakva auta kompenziraju lošu veličinu ili performansu na drugom mjestu,’ rekla sam lagano. ‘Jesi li ikad primjetila kako mrzitelji nisu nikad tako uspješni, tako pametni ili tako zgodni kao ljudi koje mrze?’ upitao je i kliznuo u auto. Ušla sam, krila su se spustila i on je upalio auto. ‘Gdje idemo?’ vikala sam kroz fantastičnu tutnjavu. ‘Buckinghamshire,’ rekao je kratko. Za plakati naglas! ‘Zašto idemo tamo?’ ‘Hajdemo samo to zvati iznenađenjem,’rekao je opušteno i uključio je stereo. Pritisnuo je nekoliko dugmadi i Johnny Cashov Ring of Fire se pojavio. ‘To je duga vožnja. Lezi i uživaj u muzici.’ Osorno sam prekrižila ruke. U redu što se mene tiče. Ako je mislio da će me uvrijediti puštajući kantri muziku, trebao je opet razmisliti. Ja sam voljela kantri muziku i bila sam ponosna na svoje porijeklo. Usput je to značilo da će utišati zavijanje u svom stomaku.’ Vozili smo se bez ijedne razmijenjene riječi skoro sat vremena. Uskoro je skrenuo sa autoputa i krenuo voziti dvostrukim kolovozom narednih deset minuta, prije nego što je skrenuo na mirnije zemljane puteve. Smeđi znak je nagovjestio da smo u blizini Chiltern House. Čula sam za to mjesto. Trebalo bi biti prelijepo. Vidjela sam sliku jednom u časopisu u čekaonici kod zubara. Na moje iznenađenje skrenuo je na put koji vodi prema Chiltern House. 114


‘Idemo li u Chiltern House?’ ‘Da.’ Okrenula sam se u sjedištu da ga pogledam u lice. Bila sam znatiželjna. ‘Zašto idemo tamo?’ Pogledao me je kratko prije nego što je vratio pogled na put jer smo stigli do kapije na ulazu gdje je stajao čovjek u uniformi. Čovjek se nasmješio i učtivo pozdravio, ‘Dobro jutro Lorde.’ Onda su se kapije otvorile.

115


Poglavlje 17

Tawny Maxwell Klimnuo je i mi smo se provezli dok mi je mozak pretjerano jurcao. Cesta se penjala uzbrdo. Sa svake strane je bio predivan krajolik. Pogled mi je pao na stado jelena koji su se odmarali pod ogromnim starim, hrastovim stablom. Auto se zaustavio na vrhu brda i sa naše tačke vidika Foxgrove Hall se ispružio u veličanstvenoj raskoši prošlog vremena. Duboko sam uzdahnula. Pa, nokautirao me je i prosuo mi zube! ‘Sve ovo pripada tebi, zar ne?’ udahnula sam. Njegov odgovor je bilo sleganje ramenima. Pa, zatvoriću usta. Mislila sam da me želi zbog novca , a čovjek je imao dovoljno da zapali mokru mulu. Nije bilo čudno da pije šampanjac koji košta hiljade funti bez nekog dobrog razloga. Sada sam razumjela zašto je Robert povjerio cjelokupno moje nasleđe baš njemu. Osjećala sam veliko olakšanje : nije me želio oženiti zbog novaca, Stvarno mi je želio pomoći. U čuđenju sam posmatrala predivnu zgradu. Nikad nisam vidjela nešto tako veliko u svom životu. Bilo je bar pet puta veće od Barrington Manora. ‘Koliko je veliko ovo mjesto?’ ‘Smješteno je na sedam stotina i pedeset jutara’ Zazviždala sam. ‘Sada bi htjela da nisi insistirala na onom predbračnom, zar ne?’ Izazivao me je sa neizdržljivim osmjehom. ‘Ne,’ rekla sam polako, ‘ali sam veoma posramljena. Ispada da si mnoogo bogatiji od mene. Zašto me nisi ispravio?’ 116


‘Ispravljam te sada,’ promrmljao je. ‘Živiš u Londonu. Ko onda živi ovdje?’ Upalio je auto ‘Ja ponekad.’ ‘Isuse! Kakva šteta!’ ‘Pretpostavljam da ću ga više koristiti kada budem imao ženu i djecu .’ Osjetila sam čudnu prazninu u stomaku. Znala sam da nije mislio na naš izmišljeni brak. Jednog dana , kada se razvede od mene, zaljubiće se i oženiće nekoga za stvarno. ‘Moja majka živi ovdje određeni dio godine,’ rekao je. Napunila sam pluća zrakom. ‘Da li je sada ovdje?’ ‘Ne, nikad je nećeš uloviti zimi u Engleskoj.’ Kako smo se dovezli bliže kući vidjela sam koliko visoki i impozantani su prednji stubovi. ‘Tako, ti si naslijedio sve ovo, huh?’ ‘Kuća je u porodici od osamnaestog vijeka, ali skoro cijelo zapadno krilo i njegov sadržaj su unšteni u požaru 1995. Nije bilo novca za njegovu obnovu pa je bilo takvo dok ga nisam naslijedio. Imao sam sedamnaest kada je postalo moje i sjećam se kada sam prvi put došao ovdje i nije samo zapadno krilo bila spržena školjka već je cijelo mjesto bilo u užasnom stanju propadanja..’ Odmahnuo je glavom sjećajući se. ‘Savjetovali su mi da ga pretvorim u provjerenu građevinu ali sam odbio. Trebalo mi je deset godina da mu vratim staru slavu. Gledaš u jedini klasični ponosni, obnovljeni dom u grčkom stilu u cijelom Buckinghamshireu,’ rekao je sa tihim ponosom. ‘Ako tvoj otac nije imao novaca da ga obnovi gdje si ti našao novac?’ zantiželjno sam upitala. ‘Pa, preuzeo sam veliki rizik. Znao sam da mogu napraviti milijarde na nastajućem tržištu nekretnina u Kini , pa sam sve što imam stavio pod hipoteku i investirao sam svaki peni koji sam imao. Mogao sam sve da izgubim.’ 117


‘Ali nisi.’ ‘Ne, nisam. Znaš li sve one slike onih gradova duhova na internetu?’ ‘Da?’ ‘Pomogao sam u nastajanju nekih od njih.’ Namrštila sam se. ‘Kako si zaradio novac gradeći njih? Zar to nisu promašaji? Godine su prošle i niko ne živi u njima.’ Nasmijao se i sporo odmahnuo glavom. ‘Ne. Oni su nešto suprotno sablasnim gradovima. Grad duh je onaj koji je napušten kada mu propadne bogatstvo i ljudi se odsele. To su suprotnosti. Ove druge ljudi još nisu došli naseliti. Kinezi dugo unaprijed planiraju. Oni mogu odgođavati zadovoljstvo godinama da bi postigli željeni cilj.’ ‘Znači ti si prava lovina. Šta si ti, nešto poput najpodesnijeg britanskog milionera ili slično?’ pljesnula sam se rukom po ustima. ‘Milijarder,’ ispravio me je. ‘Nekad ti treba milijarda dolara,’ našalila sam se. ‘To je tačnije nego što misliš,’ rekao je. ‘Nema ničega što je tako važno kao osjećaj da si potpuno i kompletno finansijski solventan.’ Pogledala sam ga i po prvi put sam imala osjećaj da vidim pravog njega. Osjetila sam da se među nama uspostavio nekakav mir i osjetila sam se povezanom sa njim. Nismo imali mogo toga zajedničkog ali imali smo ovo. Nismo se pokušavali pretvarati da novac nije važan. Oboje smo znali da jeste. Bez njega svijet je bio stvarno okrutno mjesto. Znala sam kako je nemati ništa, čak ni krov nad glavom i to je bio najstrašniji, najužasniji osjećaj na svijetu. Nikad neću moći sastrugati iz svog uma senzaciju koju sam osjećala kada je moj stomak polako vario sam sebe i kako je to gladovanje uništilo moj duh. Nije mi bitno što drugi govore : glad je koljač ljubavi. Kada me je Robert uzeo pod svoje krilo i rekao, ‘Od sada , pa do dana tvoje smrti bićeš u mogućnosti da imaš što god želiš,’ ja 118


sam plakala sa olakšanjem. Pogledala sam u Ivanove luđačke, srebrene oči i bezimena stvar između nas je opet počela da varniči. Da sam ga nastavila gledati atmosfera u autu bi se promjenila. Mir bi iščeznuo. Naelektrisanost i bolna čežnja bi preuzeli i opet bih bila omađijana njime, bez kostiju, nesposobna da učinim išta osim onog što njegovo tijelo zahtjeva od mene. Nisam to željela. Ne sad kada sam napokon našla pravu vezu sa njim. ‘Oh moj Bože!’ zajaukla sam najužasnutijim glasom. ‘Tabloidi će imati ispunjen dan. Već mogu vidjeti naslove.’ Podigla sam ruke da mogu navesti svaku riječ koja je slijedila. ‘Pohlepna američka udovica je ukrala najpoželjnijeg britanskom milijardera.’ ‘Ne, reći će, “Sretni gad se ženi sa nevjerovatno lijepom dugonogom plavušom.” Progutala sam pljuvačku. Kad bi samo moglo uvijek biti ovako među nama. ‘Ne neće,’ progunđala sam. ‘Mrziće me. Nemam odgovarajući akcent.’ Otvorio je usta da nešto kaže ali sam ga ja prekinula. ‘Ali ništa se ti ne brini’. Ja ću biti sretna da bude milijarderova nevjesta.’ On je zabacio glavu i nasmijao se, prvim pravim smjehom od kada ga poznam i to je i mene nasmijalo. Nekada, odlučila sam, mi se stvarno sviđa Ivan de Greystoke.

Ivan je parkirao auto na prazan parking i mi smo onda izašli. Bijeli dostavni kombi se dovezao ispred nas i onda otišao. Krenuli smo prema impozantom ulazu kada je čovjek u krem džemperu i bijelim hlačama izjurio van i raširio lice u veliki osmjeh. Možda je bio gej. Teatralno je pljesnuo rukama. ‘Dobro jutro, moj Lorde. Kako je divno vidjeti Vas opet. Hoće li Vaše Lordovstvo ostati? Trebam li Vam pripremiti 119


sobu?’ ‘Ne, neću ostati, Lee. Samo pokazujem mojoj zaručnici.’ Leeove obrve su se podigle do njegove kose. ‘Pa, moj Lorde, nisam imao pojma. Primite čestitke.’ Okrenuo se prema meni , njegove su izražajne smeđe oči išle cik cak po meni, zadržale se na mojim kaubojskim čizmama. 'Da, definitivno je gej‘. Dobrodošli u Foxgrove Hall, gospođo Maxwell.’ Podigla sam obrve, iznenađena da on zna ko sam ja, ali pretpostavljam da sam glavna gradska tema. ‘Hvala ti, Lee,’ rekla sam pristojno. Nasmiješio se i okrenuo prema Ivanu. ‘Pa, mogu servirati užinu ili ručak ako želite, kada god želite.’ ‘Da li gospođa Kennedy zna napraviti mafine?’ Ivan je upitao. ‘Samo je moram informisati.’ Ivan me je pogledao. ‘Koji ukus?’ ‘Borovnice,’ rekla sam. ‘Urađeno,’ Lee je rekao zlobno se smješkajući. Onda je Ivan stavio posesivnu ruku na donji dio mojih leđa i poveo me prema stepenicama od sivog kamena i to nije bilo nimalo uljudno poput onoga kako me je Ralph preveo preko ceste. Ovaj je ovim govorio, ova žena je jebeno moja. Ovo je izgledalo da će biti sladak dan, ali i nestvaran. U visokom kamenom predvorju gdje se kuća dijelila na tri dijela , Ivan je zastao. Rekao je da mora napraviti nekoliko telefonskih poziva i upitao bi li imala išta protiv da malo sama istražujem. ‘Da, mogla bih to,’ složila sam se. Predložio je da se nađemo u prostoriji za doručak za jedan sat. Pokazao je rukom prema prostoriji niz hodnik na lijevo. ‘To je poslednja prostorija na kraju hodnika.’ ‘Ok,’ rekla sam opušteno i odšetala prema glavnom dijelu kuće. Ali dok sam šetala široko raširenih očiju po raskošnoj, 120


građevini koja je ulijevala strahopoštovanje , shvatila sam da je pogrešno Foxgrove nazvati samo kućom . Bio je to evidentan statusni simbol sagrađen da pokaže ostatku svijeta u sigurnim odredbama da su njegovi stanovnici superiornija, nedodirljiva bića. Trebalo mi je skoro sat vremena da vidim samo jednu prostoriju ispunjenu skulpturama i artefaktima iz cijelog svijeta. Senzacija je bila slična onoj koju imate dok obilazite neke prostorije u Britanskom muzeju. Sve ove skulpture su bile zapanjujuće, a bez sumnje neke su i ilegalno donesene iz njihovih zemalja u Englesku. Okrenula sam se okolo da se vratim u prostoriju za doručak. Ideja prostorije za doručak u Foxgroveu, je bila onakva kako sam ja zamišljala kako treba da izgleda palata. Bile su tu pozlaćene letvice, stropovi oslikani sa anđelima i ljudima u svečanim odorama. Tu je bilo baršuna i brokata i raznih vrsta mramora na zidovima i podu. ‘Hej,’ Ivan se javio iza mene. Okrenula sam se. ‘Divan dom imaš,’ rekla sam pristojno. ‘Da, divan je. Nekada to zaboravim.’ Lee je ušao u prostoriju, prišao velikom stolu i izvukao mi stolicu na najbližem uglu. Sjela sam i Ivan je sjeo pored mene tako da smo imali samo ugao stola između nas. Mafini su bili doneseni. Još su bili topli i ukusni. Lee je nestao i mi smo počeli razgovarati. Pažljivo. Pomalo o meni ali ja sam se trudila da pričamo uglavnom o njemu. Saznala sam da je proveo nekoliko godina u Americi. Uglavnom u New Yorku, mjestu koje je volio i u koje i dalje odlazi često jer ima tamo dosta poslova. Sviđala mu se činjenica da u Americi možeš putovati stotinama milja , a i dalje biti u istoj državi. Mislio je da je Amerika jedna od najljepših država na svijetu, ali je mrzio američki zatvor za profitni sistem. Taman kada sam mislila da ga bolje upoznajem imao je još jedan telefonski poziv i morali smo se vratiti u London. Na moj zahtjev ostavio me je ispred One Turtle, i nisam ga više vidjela 121


do kraja dana.

122


Poglavlje 18

Tawny Maxwell Otvorila sam oči sledeće jutro i znala sam bez sumnje da je najbolja stvar koju mogu da uradim da izađem napolje i da dam sebi malo prostora. Sama otputovati na ostrvo bilo bi najbolje za mene. Odmah nakon vjenčanja trebala bih otići i tamo vidjeti svoju perspektivu i shvatiti moja sranja. Jer samo budala nije mogla vidjeti da ja slijepo plešem u pogrešnom smjeru.Juče, sam dozvolila sebi da se zbližim sa Ivanom. Juče, sam počela zamišljati budalaštine o Ivanu. Stvari koje uopće nisam smjela da pomislim jer je očigledno da sva osjećanja koja razvijem prema njemu će biti osuđena na propast od samog početka. Sigurno, seksualna stvar je tu bila štih ali bilo je tu još nečega. Nešto što nije bilo u redu. Nešto na šta nisam mogla staviti prst. On je krio nešto od mene kao što sam i ja krila nešto od njega. Mada sam umirala za jutarnjom kavom, čekala sam u sobi dok nisam čula da je izašao iz apartmana prije nego što sam otvorila svoja vrata. Nakon jake kave i brzog doručka, uzela sam taksi do kancelarije fondacije One Turtle Foundation. Uspjela sam uraditi samo mali dio posla juče , a ovdje je bilo baš dosta stvari koje su zahtjevale moju pažnju. Bacila sam se u njih zahvalno. Ubrzo sam zaboravila razmišljati o Ivanu. Pravi povratak poslu je bio divan takođe jer jedno od prvih ostrva koje je Robert pretvorio u rezervat je upravo bilo poklonjeno lokalnom stanovništvu da sami njime upravljaju i oni su poslali divnu čestitku sa priloženim slikama beba 123


kornjača. Bilo je mnogo neotvorenih poruka saučešća koje su me čekale. Odgovorila sam na sve njih. Dok sam digla pogled sa stola već je bilo skoro vrijeme ručka. Nakon obilnog ručka u marokanskom restoranu sa Angelom i druge dvije djevojke iz kancelarije, otišla sam u prodavnicu da kupim još koje parče koje će mi trebati na odmoru. Sprej protiv komaraca i sve druge stvari koje su mi važne na ostrvu. Mada sam planirala biti bosa većinu vremena, kupila sam dva para japanki jer su ih majmuni stalno krali. Kupila sam dosta kutija čokolade i biskvita za volontere koji žude za čokoladama napravljenim na zapadu. Lokalne čokolade jednostavno nemaju tako dobar ukus kao one napravljene sa palminim uljem koje se ne tope na vrućini. Bilo je skoro četri kada sam se vratila u apartman i taman sam spustila moje vrećice kada je neko zazvonio na vratima. Znatiželjna otišla sam otvoriti. To je bila Chloe. ‘Zdravo,’ rekla je, uspjevajući čudom da bezazlenu riječ izgovori da zvuči kao uvreda. ‘Ivan nije tu,’ rekla sam. ‘Znam. Zapravo nisam došla da vidim njega. Ostavila sam nešto u njegovoj sobi i došla sam da to pokupim.’ ‘Oh, ok.’ Otvorila sam vrata šire i ona je uplovila. Nosila je predivno sašiven mornarsko plavi kaput. Otkopčala je dugmad. Ispod je imala plavu haljinu. Neko joj je trebao reći da to što u nju može ući ne znači da joj pristaje. Pomjerila sam se. Pa, znaš gdje šta stoji,’ rekla sam neodređeno, i krenula sam prema kuhinji. Stajala sam u sred kuhinje kada sam čula da otvara vrata Ivanove sobe i zatvara ih. Pogledala sam po urednom prostoru. Imala sam čudan osjećaj u stomaku i pakostan ukus u ustima. Nisam znala zašto sam tu došla. Nisam bila ni gladna ni žedna. Prišla sam ormariću i otvorila ga. Prsti su mi stiskali držač na ormariću 124


tako čvrsto da su mi zglobovi pobijelili.Stvarno sam trebala taj odmor. Stajala sam gledajući u sadržaj ormarića. Teško sam progutala. Trebala sam nešto ispeći. Dobra ideja, Tawny. Ispeci nešto. Na brzinu sam osmotrila konzerviranu hranu i začine na policama. Kukuruzni kruh. To trebam. Napraviti bogat, nježan, vlažan, mirisan, sa hrskavim ivicama, buterast i tanak kukuruzni kruh. Kučka. Okrenula sam se od ormarića i prišla sam frižideru. Prvi i najvažniji sastojak: neslani maslac. Stavila sam ga na radnu površinu. Duboko diši. Nema veze sa tobom. Ne tiču te se tuđe stvari, mlada damo. Dobro. Ok. U redu. Zatvorila sam frižider i otvorila ormarić u kome su bili svi suhi sastojci. Smeđi šećer, kukuruzno brašno, brašno za razne svrhe, pecilni prašak. Počela sam izvlačiti sastojke koje sam trebala, nesvjesno ih bacajući na radnu površinu. Poslednja je razbila moj oblak bijesa. Zastala sam i malo sam se pridržala. Ivan i ja ćemo se vjenčati ali to je lažni brak. Nije mi pripadao. Osim toga, moja je ideja bila da ne unosimo seks u jednačinu. Tako da je mogao spavati sa koliko god hoće droljastih klonova Chloe . Čula sam buku iza sebe i okrenula sam se. Chloe je stajala na vratima, u stvari pozirala. ‘Našla sam’ objavila je sa osmjehom i mahnula nečim u zraku. ‘Moj analni vibrator.’ Mora da je moj izraz izdao moje misli jer se namrštila i prišla mi bliže. ‘Znam te. Nemoj maštati o Ivanu. On nije Robert Maxwell. On je čovjek kojem trebaju stvari o kojima ti ništa ne znaš. Ti nemaš ni blagu ideju kako ga držati zadovoljenog. Znaš li kako sam ga upoznala? Upoznala sam ga u klubu koji se zove Pokvareni aristokrat. Znaš li šta je tamo radio? Prstom je jebao slučajnu ženu na plesnom podijumu.’ 125


Usta su mi se otvorila. ‘Da, tako sam i mislila. On je divlji. Poput mene.’ Zatvorila sam usta. ‘Zato, evo ti dobar savjet. Drži se dalje od njega. On je moj.’ Koža mi se naježila i podigle su mi se dlake na tijelu. Osjećala sam se kao jedna od onih mački koje vidite sa nakostriješenim leđima, podignutim krznom, naprijed iskeženih glava otvorenih usta u prijetećem režanju. Onda je napravila svoju prvu veliku grešku. Posegnula je i dodirnula mi grudi sa svojim kažiprstom. Zaboravila sam da kažem, malo sam furiozna oko toga ko me dodiruje. Zgrabila sam joj prst tako brzo da joj se glava zabacila unazad. Podigla sam ga prema gore dok sam gledala kako joj se oči šire od šoka, a usta otvaraju u nimalo elegantnoj (ali meni veoma zadovoljavajućoj) grimasi bola. Pokušala je izvući prst iz mog zahvata ali ja sam bila jača i držala sam ga bez problema. ‘Slušaj me, dušice,’ tiho sam rekla. ‘Ja nisam išla u školu da bih naučila kako jesti slijed od četrnaest jela na uglađen način, već tamo, odakle je dolazim, djevojke poput mene jedu kučke poput tebe za doručak. Ovo će ti biti prvo i poslednje upozorenje. Ako me ikada dotakneš opet, neće ti vibrator biti zabijen u to mršavo dupe već moja oklagija.’ Oči su joj se ispunile strahom. Mama je sigurno nije naučila da ne prijeti nekome lošijem od sebe. Pustila sam joj prst. ‘Sada mi bježi s očiju.’ Skupila je ruke zajedno i nemirno zakoračila od mene. ‘Šta radiš ovdje, Chloe?’ Ivan je upitao sa ulaza u kuhinju. Bile smo toliko udubljene u našu malu svađu da nismo ni čule kada je Ivan ušao na vrata. Obratio se njoj ali je mene gledao sa čudnim izrazom na licu. ‘Chloe je svratila po svoj analni vibrator,’ rekla sam slatko. Ivanove obrve su se podigle i kunem se da se početak iritantnog zlobnog osmjeha počeo promaljati kada je spustio pogled na nju. 126


‘Oh dobro da si ovdje. Nadala sam se da ću te uloviti,’ Chloe je rekla, glasom preplavljenim od olakšanja. ‘Onda, pođimo u dnevnu sobu,’ rekao je, i okrenu se na stranu da joj napravi prostora. Ona je praktično istrčala iz kuhinje. Pogledao me je. ‘Neću dugo,’ rekao je, i pratio je njeno utikača željno dupe . Savila sam šake u lopte od frustracije. Ugh! Šta li sam to dovraga radila, živeći u ovoj kući i prisiljavajući sebe da trpim ovako ponižavajuće scene? Bila sam netolerantna. Drago mi je što ću za nekoliko dana otići na sunce. Okrenula sam se rerni i nakuckala je na 40 stepeni. Sledeće: Istopi maslac. Spustila sam maslac u zdjelu i prebacila ga u mikrovalnu. Uhvatila sam sebe da dobujem prstima po vrhu brojača dok sam čekala . Prisilila sam prste da se smire. Pogledala sam na sat. Prošle su tri minute od kako su otišli u dnevnu sobu i zatvorili vrata. Je li to dovoljno vremena da se gurne utikač u tu ukočenu kučku ? Očigledno da nije. Uzela sam zdjelu istopljenog maslaca i postavila ga na površinu pulta da se ohladi. Malo je procurilo sa strane i kanulo na granit. Sledeće: Sama napravi mlijeko od maslaca. Stavila sam tri kašike bijelog octa u šolju i dodala sam cijelo mlijeko u to. Ni slično meni, tome će trabti oko pet minuta da se smiri. Namastila sam okruglu tepsiju, a onda zastala i osluškivala. Nikakvi zvukovi nisu dolazili iz dnevnog boravka. Pogledala sam sat. Iskreno. Počela sam mjeriti suhe sastojke. Kukuruzno brašno, brašno, pecilni prašak, sol. Sledeći posao: izlupati ohlađeni maslac, smeđi šećer i med. Lupala sam smjesu tako jako da se počela pjeniti. Nasula sam mlijeko od maslaca. Gad. 127


Lupala sam opet. Vrata u dnevnom boravku su se otvorila. ‘Zdravo, Tawny,’ besramna drolja je viknula lažno sretnim glasom. Nisam odgovorila. Smiri se, Tawny, rekla sam sebi i mješala sam suhe i vlažne sastojke sa nogo više nasilnosti nego što je bilo potrebno. Ivan je došao do vrata . Pogledala sam ga indiferentno. I on je tako izgledao , nezainteresovano. Nisam komentarisala ostatke ruža na njegovom obrazu i zgnječila sam potrebu da popravim njegovu zgužavanu kravatu. Čak sam uspjela i da odignorišem miris njenog parfema. Prišao je frižideru i uzeo pivo. ‘Šta praviš?’ Oh! Čovjeka i obraza. ‘Kukuruzni kruh.’ Moj glas je bio poput octa. Bacila sam sa strane pogled na njega i jadna guzica je zapravo djelovala zabavljeno. Poželila sam mu lupiti glavom od frižider. Sjeo je na stolicu na drugoj strani pulta. ‘Nikad nisam probao kukuruzni kruh,’ rekao je voljan razgovarati. ‘Ne, ne bih ni očekivala da jesi.’ ‘Jesi li ti zbog nečega ljuta?’ pitao je nevino, i kunem se da se trudio da se ne nasmije. ‘Ne, zbog čega misliš da jesam?’ ‘Ne znam. Može biti zbog crnog oblaka iznad tvoje glave.’ Prošla sam pokraj njega, uzela sam namašćenu tepsiju i pri povratku prema zdjeli namjestila sam da slučajno zakačim ćoškom njegovu glavu. Jako. Bio je to zadovoljavajući tup susret metala i lobanje.. ‘Oh,’ požalio se. Eto! To će sigurno obrisati samozadovoljni izraz na njegovom licu. ‘Oh, izvini. Je li te to zabolilo?’ prela sam. Protrljao je glavu i pogledao me plaho. ‘Zbog čega si toliko 128


bijesna?’ ‘Ničeg.’ Bljesnula sam mu najlažniji osmjeh. ‘Gledaj,’ rekao je. ‘Chloe nije moja djevojka, ok? Ja nemam djevojke. Imao sam duže veze sa kartonima mlijeka u mom frižideru.’ ‘Oh, to je razlog što se toliko namirisala,’ pjenila sam. ‘Ne vjeruješ mi?’ Djelovao je šokiran. ‘Želiš li odgovor u jednoj ili dvije riječi?’ ‘Ajde budi đavo. Koristi dvije,’ rugao se. ‘JEBENO NE,’ viknula sam. Te nevjerovatne srrebrene oči su me fiksirale smrtonosnim pogledom. ‘Nastavi vjerovati što želiš. Nisam je obmanjivao i to je jebena istina. Znala je točno šta dobija sa mnom. Došla je samo da te naljuti. Za tvoju informaciju, više neće dolaziti, a ako dođe, molim te nemoj je pustiti unutra..’ Usula sam maslac u lim i lupila ga na površinu stola da ga izravnam, prije nego što sam ga pogledala. ‘Da me naljuti? Mislila sam da je došla po analni vibrator.’ ‘Tawny,’ uzdahnuo je, iscrpljenim glasom. ‘Ne moram ti se pravdati ali učiniću to ovaj put i samo ovaj put. Ja sam muškarac i imam potrebe. Pošto se ti ne planiraš pobrinuti za njih biće drugih žena, vjerovatno dosta u mom životu. Ali kako god, ni jedna od njih neće dolaziti tamo gdje mi budemo živjeli.’ Stavila sam lim u rernu i zatvorila sam vrata. Prekrižila sam ruke na grudima. ‘Potpuno si u pravu. Slažem se sa tobom. Ni ja neću dovoditi svoje seksualne partnere tamo gdje mi budemo živjeli zajedno.’ Skočio je sa stolice i prešao prostoriju tako brzo da sam uzdahnula od iznenađenja kad mi je zgrabio ramena. Lice mu je bilo stvrdnuto od slabo zauzdanog bijesa i oči su mu blještale. Oh moj Bože! Mogao je spaliti nečiju dušu s tim vučjim očima. Otvorila su mi se usta i gledala sam ga šokirana. Zrak među nama je zapucketao od tenzije. Otvorio je usta da nešto kaže , a onda je izgledalo kao da se podsjeća na nešto. Dah mu je izašao u glasnom izdahu. Pustio mi je ramena i 129


odmaknuo se. Ruke su mu visile pored tijela ali su bile skupljene u pesnice. Stajala sam ukopana na istom mjestu i gledala sam ga. Bilo je fascinantno kako brzo i nasilno se mjenjalo njegovo raspoloženje. U jednom trenutku je bio opušten i podrugljiv, čak zabavljen, a u drugom se iskaljivao na mene poput boga groma. Iznenadila me je munjevita promjena u njemu, ali još šokantnije i konfuznije je bilo kako moje izdajničko tijelo i dalje reaguje na njega. Oči mi se nisu mogle odvojiti od njegovih širokih grudi, načina na koji se podižu i osjećaju sa svakim dahom koji udahne, do toga kako divno pristaju hlače njegovim mršavim kukovima. Šta nije u redu sa mnom? Kako sam mogla biti svjesna njegove urođene zavodljivosti i njegove primitivne muškosti kada smo se upravo nalazili u sred okršaja u kom nismo pronalazili odgovarajuće riječi? Odmaknuo se još malo kao da sam opasna za njega, a oči su mu bile sklopljene i oprezne. ‘Došao sam kući ranije jer je moja uvijek snalažljiva sekretarica uspjela da skrati dvadeset osam dana potrebnih za registrovanje u matičnom uredu na šest dana. Zakazala nam je sastanak za tri dana. Vjenčaćemo se u 2.00 poslije podne, ovog ponedeljka, i ja sam te želio izvesti na večeru večeras da proslavimo,’ rekao je meko. Čudna tišina se uvukla između nas. Samo je stajao ondje očiju prikovanih za mene. Bilo je kao da smo na različitim krajevima mosta. Mogli smo vidjeti jedno drugo ali ne i dotaknuti. Suviše loših stvari je ležalo između nas. Osjetila sam pritisak da kažem nešto. Bilo šta. Morala sam ispraviti stvari. Bila sm kučka. Zarđali točkići u mojoj glavi su se pokrenuli okolo i okolo. Bilo šta će biti dobro, Tawny. ‘Pa izvedi me onda,’ rakle sam glasom koji je više bio šapat. ‘Voliš li japansku hranu?’ Polako je izgovorio svaku riječ. 130


‘Ne da proslavimo naše vjenčanje,’ rekla sam. Lopovski se nasmijao. ‘Francuska?’ ‘Skoro si pogodio.’ Nasmijao se. ‘Italianska?’ ‘Imaš još jedan pokušaj.’ Podigao je obrve. ‘Engleska?’ Nasmijala sam se. ‘Mogu živjeti s tim.’ ‘Pokupiću te na tvojim vratima u pola osam?’ ‘Dobro mi zvuči.’ Prekinuo je kontakt očima, klimnuo i otišao nestajući u svom studiju. Stajala sam tamo gledajući u prazan dovratak. Šta se to dovraga upravo desilo između nas? Izgledalo je kao da veoma odbacujem moje najbolje uređene planove i izlazim na sastanak sa Lordom Ivanom de Greystoke.

131


Poglavlje 19

Tawny Maxwell Oprala sam kosu, osušila je i mukotrpno napravila spiralne kovrče na njoj. Onda sam obojila nokte ledeno kremasto žutom, našminkala sam oči da izgledaju tamno i ćudljivo, stavila sam sjaj na usne i obukla novu crnu haljinu koju sam kupila u Libertyju. Mama je uvijek govorila, bolje je zakasniti, nego biti ružna ali sam ja stajala ispred ogledala točno u sedam i trideset i niko ne bi pogodio da sam nekad trčala bosonoga i raščupana da plivam potpuno gola. Ivan je pokucao na moja vrata i vidjela sam da su mi oči zasvjetlile u ogledalu kao Božićno drvo. Djevojko, to ti je loš znak. Udišući duboko . Oh moj Bože! Taman i urban, isijavajući divlje, grozničavo raspoloženje, on je stajao obučen potpuno u crno izuzev sjajno sašivenog krem sakoa. Njegove plamene oči su žudjele za mnom. Oslabila su mi koljena ali sam se nasmijala sparno i kao seksi i nisam dala do znanja da mislim da je on ljepši od kugle maslaca koja se topi na vrhu gomile palačinki. ‘Mogu li te sačuvati?’ izazivao je. ‘Jedino ako me staviš u ćup i daš mi dosta poslastica!’ odgovorila sam. Nasmijao se. ‘Ne brini tamo će biti svih vrsta divnih stvari za dobru djevojku poput tebe da ih posisaš i progutaš.’ ‘‘Šarmirao bi rosu na orlovim noktima,’ rekla sam 132


sarkastično. ‘Ja bih riješio rosu pravo u tebi I settle for charming,’ nacerio se. ‘Neka sam prokleta. Uspio si pretvoriti tu staru poslovicu u nešto pokvareno.’ ‘Imam talenta,’ rekao je pokvarenim osmjehom. Zatreptala sam trepavicama više parodijski nego seksipilno. ‘Misliš li da će me ovakvu pustiti u Prljavog aristokrata?’ ‘Prljavi aristokrat je seks klub,’ rekao je, a usne su mu se seksi iskrivile, i prokletstvo i do vraga, ali sam poželjela polizati taj prljavi osmjeh sa njegovog lica. Muškarce poput njega je trebalo držati zaključane na specijalnim mjestima da budu korišteni samo u seksualne svrhe. ‘Znam šta je,’ hladno sam rekla. ‘Pitala sam da li će me pustiti ovako obučenu.’ Čeljust mu se zategla. ‘Bejbi, nije se rodio izbacivač koji će te izbaciti sa ijednog mjesta.’ ‘Dobro,’ mirno sam rekla i prišla sam krevetu , da uzmem kaput sa njega. ‘Pošto ćemo kasnije tamo otići.’ Oči su mu zasvjetlile. ‘Hoćemo li?’ ‘Zar nećemo?’ Upitala sam nevino. ‘Tamo ne sviraju kantri,’ rekao je, pomažući mi sa mojim kaputom. Okrenula sam glavu tako da izgleda kao da probavljam informaciju. ‘Ne sviraju?’ Okrenula sam se i on je ozbiljno odmahnuo glavom. Stavila sam svoj najbolji toliko sam seljanka-da mi klipovi ispadaju - svaki put - kad otvorim usta’ izraz. ‘Hoćeš mi reći da niko u Engleskoj nikad nije razmišljao da se seksa uz pjesme Dolly Parton?’ Zadržao je ozbiljno lice. ‘Bojim se da ne.’ ‘Čini mi se da Engleska mnogo propušta.’ ‘Izgleda tako,’ rekla je lukava lasica, sakrivajući osmjeh. ‘Nema veze ionako ti se ne bi dopalo.’ 133


Pogledala sam ga kroz trepavice. ‘Zašto si medeni, toliko pun govana, da je prosto nevjerovatno da ti oči ti nisu smeđe.’ Nasmijao se. ‘Dobro ćeš se slagati sa mojom majkom.’ ‘Dobro, onda je sve dogovoreno. Biti će Prljavi aristokrat,’ rekla sam. ‘Ovo bi mogla interesantna noć,’ rekao je, a zasvjetlile su mu oči. Zakopčala sam kaput. ‘Hoćemo li?’ promrmljao je. Izašli smo na ulicu. Bilo je samo malo hladno. Podigla sam okovratnik zbog vjetra i ugnijezdila se u toploti svog kaputa. Auto mu je bio parkiran na cesti i sjurili smo se u njega. Hodao je dovoljno blizu da ljudi shvate da smo zajedno i odmah sam uživala u činjenici da sam voljela biti sa Ivanom. Svaka žena kraj koje smo prošli, prvo je njega gladno gledala, a zatim mene željno i zavidno. Dovezao nas je u veoma ekskluzivan restoran. Zaustavio je auto pred ulazom i okrenuo se da mi kaže . ‘Evo nas?’ ‘Veoma otmjeno,’ Komentarisala sam. ‘Kao da ne vjeruješ,’ odgovorio je i pritisnuo dugme koje je pokrenulo podizanje krila vrata. Zanjihala sam noge i postavila ih na pločnik, a onda mi je neko pružio ruku u rukavici, podignutog dlana, tako da sam mogla svoju ruku staviti u njegovu. Dok sam to uradila, nježno i vješto me je povukao tako da sam se uspravila klizeći kao da smo dio besprijekorne plesne koreografije. Zahvalila sam se njegovoj neosjetljivom uglađenom licu i vidjela da me Ivan već čeka. Uzela sam ga pod ruku i popeli smo se stepenicama u veliki, zeleni, mramorni foaje. Osoblje je prišlo da nam pomogne sa kaputima i da nam pokaže prostoriju sa visokim stropom. Bila je potpuno bijela sa udubljenim ogledalima i kožni sjedalima u boji patlidžana. Sve je bilo veoma civilizovano. Ljudi u finoj odjeći u toj namjerno mlitavoj atmosferi debelih mačaka, su sjedili za bijelim stolovima i pili svoje piće. Činilo se da neki od njih poznaju Ivana. Bilo je 134


mahanja i klimanja u našem smjeru. Žena me podsjetila na drugačiju verziju Chloe. Ugh. ‘Želiš li piće u baru?’ Ivan me je pitao. ‘Ne, radije bih pravo za sto, molim,’ rekla sam. ‘Naravno, Madam,’ rekao je ljubazni čovjek pored naših laktova. Proveo nas je kroz pulsirajuće zeleni hodnik u kome su visili naročito komplikovani i pametni stubišni lusteri napravljeni od vodoinstalacijskih bronzanih cijevi. Hodnik se otvarao u veoma jedinstveno i predivno mjesto za večeru. Pravougaona prostorija je bila oblikovana raznim materijalima i odavala je utisak kao da ste ušli u staklenu kutiju. Sve je bilo povezano sa svjetlima u obliku krugova, koja su visila sa stropa, klupama od roze kože, foturističkim dijagonalno izbrušenim čeličnim panelima sa svjetlećim leptirovima na sebi. Konobar nam je pokazao naš sto. Sjećam se da sam pročitala da svaki restoran im zlatne stolove, koje je čuvao za svoje najbolje mušterije, najpoznatije ili one koji najbolje izgledaju. E pa, mi smo sjedili za zlatnim stolom. Bio je stvarno izdignut, kao smo na pozornici i da sudimo. Pogledala sam u Ivana. ‘Da li ti je u redu ovaj sto?’ upitao je. ‘Naravno,’ rekla sam i dopustila da mi konobar izvuče stolicu i pažljivo je vrati dok sam savila koljena i svršeno sjela bez da sam morala privući stolicu stolu. Donijeli su nam menije, izabrali smo i oni su se naklonili, odobrili naš izbor, i sa poštovanjem se odmakli. Nije bilo muzike, samo tiho mrmljanje uglađenih razgovora. Pogledala sam u Ivana , a on me je intenzivno posmatrao. ‘Dolaziš li često ovamo?’ upitala sam. Naslonio se i stavio je svoje predivno oblikovane ruke na sto. ‘Ponekad. Hrana im je generalno odlična.’ Sommelier se pojavio sa bocom vina. Nakon uobičajenog zapinjanja koje je nezaobilazno u otmjenim restoranima, 135


napunio nam je čaše. ‘Za naše vjenčanje,’ Ivan je rekao, podižući visoko svoju čašu. ‘Za naše vjenčanje,’ ponovila sam i popila gutljaj. Bilo je suho sa suptilnim tonovima koje sam bila previše nervozna da primjetim. Prišao je još jedan konobar. Spustio je tanjir sa izobrom kanapea na sredinu stola i počeo je objašnjavati od čega su, ali mu je akcent bio tako tvrd da sam samo shvatila slučajne riječi, paradajz, pire od raka, karamelizirani luk...’ Zadovoljan jer je obavio svoj posao, poklonio se vratom i nestao. Nagnula sam se naprijed i nehotice sam rukom gurnula jedan od noževa i on je pao na pod koji kao da je od stakla. Bez muzike buka njegovog pada je odjeknula i glave su se okrenule u našem smjeru. Osjetila sam da crvenim. ‘Oprosti,’ čudno sam se izvinula i taman sam htjela da se sagnem i podignem nož kada se nagnuo naprijed i uhvatio me za ruku. ‘Zbog čega?’ upitao je , a mrštenje je spojilo njegove obrve u jednu ravnu liniju. Konobar je već podigao nož. ‘Zato što sam tako nespretna,’ rekla sam, smotavajući se unutra. ‘Socijalna etiketa je da je moronska tišina inteligentna. Kakve veze ima ako ispustiš nož ili jedeš pogrešnom viljuškom? Nemoj se nikad više ispričavati za nešto slično.’ Gledala sam ga. Kako je divno biti rođen u klasi u kojoj ne moraš podilaziti nikome. Sve što uradiš se doživljava kao predivno zbog tvoje krvne linije. Kao da mi je čitao misli, on je rekao, ‘Bio sam veoma buntovan dok sam odrastao i mrzio sam biti Lord. Moji heroji su bili oni koji su protiv establišmenta. Na užas moje majke stavio sam veliki poster Gandija u sobi. Mislila je da je on smiješan, polugoli fakir, ali sam mu se ja divio jer nije dopustio nikome da se zbog njega osjeća manje vrijedan zbog boje kože, 136


porijekla ili tradicije. Obožavao sam to što je došao u Englesku da upozna svoje kolonijalne vladare obučen u krpe..’ Bljesnuo je drzak osmijeh. ‘Mogu zamisliti kako je to njima moralo biti razjarujuće.’ ‘Rekao si da si to mrzio kada si bio mlad. Znači više ne mrziš.’ ‘Pa, ja se dosta ponašam kao kad sam bio dijete. Činio sam mnoge razuzdane stvari, ali bez obzira šta radim uvijek mi je opraštano zbog onoga ko sam. I na kraju sam pomislio da ako će ljudi biti toliko glupi da me stavljaju na pijedestal jednostavno zbog nezaslužene titule, ko sam ja da se iz toga izvlačim? Iskoristio sam je za sve što je vrijedilo.’ Nasmijala sam se. ‘Šta je smiješno?’ pitao je. ‘Smješno je kako smo ti i ja sa potpuno suprotnih strana spektra. Kada sam tek došla u ovu zemlju, pokušala sam, bez mnogo uspjeh, da se uklopim u svako društvo iz koga si ti pokušavao, bez mnogo uspjeha pobjeći.’ Pogledao me je. ‘Ne dopusti da te iko promjeni, Tawny. Oduvijek si bila prelijepa. Na tebi nema nijedne stvari koju treba promjeniti.’ Pažljivo sam ga gledala da vidim da li me zeza ali je bio iskren. ‘Mislila sam da ti se ne sviđaju kantri seljačine,’ vedro sam rekla. Nasmijao se. ‘O čemu govoriš? Obožavam kantri seljačine. Tajno čak simpatišem taj unjkavi američki akcent sa kojim si došla ovamo.’ ‘Ja i dalje mogu tako da govorim,’ rekla sam, vraćajući se na moj stari način govora i ostavljajući sve što me je Robert naučio. Prijalo mi je opet tako govoriti. Kada sam tek došla nisam htjela da se razlikujem sa smiješnim akcentom. Htjela sam da se uklopim pa sam se potrudila da se promijenim da bih pristajala svojoj okolini ali možda više nisam trebala ničije odobravanje.. 137


Mogla sam pričati poput njih samo što to više nisam želila. ‘To je više nalik na slavnu Tawny koju sam prvu upoznao,’ rekao je i nasmijao mi se. Jedan otvoreni dječački osmjeh koji mi je oduzeo dah. Wow! Onda me je pogodilo, da uprkos svim mojim nastojanjima da ga držim na distanci , ja sam luda za ovim tipom. Oduvijek sam bila. Od prvog trenutka kada sam spustila oči na njega, željela sam ga ali me je on oduvijek gledao sa hladnim neodobravanjem. Bila sam prisiljena da sakrivam svoje osjećaje čak i od sebe same. Nisam ga mrzila. Daleko od toga. Oči su mu se skupile. ‘Šta?’ Odmahnla sam glavom i posegnula sam za svojom čašom vina. ‘Ništa.’ ‘Sigurno?’ ‘Da,’ rekla sam. Nije bilo šanse da mu kažem da sam pala na njega. Nagnula sam se naprijed. ‘Šta bi se desilo kada bi smo sada otišli?’ ‘I dalje bi smo bili gladni?’ rekao je, sa jednom podignutom obrvom. ‘Ne, mislim kada bi smo napustili ovo mjesto i otišli na sočni čizburger umjesto toga.’ Naslonio se u svojoj stolici. ‘Želiš čizburger?’ ‘Sa pomfritom.’ Pljesnuo je rukama i gledao u mene. ‘Sa pomfritom,’ ponovio je. ‘I dve kriške slanine.’ Odmahnuo je glavom. ‘Sada?’ ‘Da. Nisam ih jela baš dugo. Robert nikd nije mogao jesti burgere jer je to bilo zabranjeno njegovom dijetom, pa nisam ih jela ni ja.’ Podigao je ruku. Konobar je došao. ‘Račun molim,’ rekao je, ne skidajući pogled sa mene. ‘Je li nešto nije u redu, Sir?’ konobar je upitao zabrinuto. ‘Ništa nije pogrešno. Mi trebamo biti na nekom drugom 138


mjestu.’ Požurio je. Upravnik je došao. Obrve su mu bile podignute i djelovao je ekstremno zabrinut. ‘Da li je nešto kako ne treba, Lord Greystoke?’ Ivan ga čak nije udostojio ni pogleda. ‘Ne uopće. Mi smo se samo sjetili da trebamo biti na nekom drugom mjestu. Da li bi ste bili dovoljno ljubazni da donesete račun.’ ‘Ne, ne, Lord Greystoke! Ne bi smo Vam uopće mogli naplatiti. Niste ni zalogaja pojeli. Vino će biti od kuće.’ Bože! Bogataši bi se mogli izvući i sa ubistvom. Ivan je ostavio bakšiš od pedeset funti na netaknuti stoljnjak i ispratio me izvan te uštogljene postave.

139


Poglavlje 20

Tawny Maxwell Zaustavili smo se ispred najslađeg malog bijelog američkog restorana u Mayfairu. Chuck’s Diner je imao crveni i bijeli znak , na kome sam pročitala, Donosimo New York u London. Dekorisan kao roštiljnica imao je tamne drvene panele, pozivajuće crvene separee, šank cijelom dužinom restorana i brbljivo osoblje koje je praktično sjelo da jede sa nama. Ivan je naručio dvjesta pedeset grama filea i ja sam zamalo naručila četristo grama rebarca ali sam na kraju uzela Chuck’s Hefty Hamburger sa ekstra porcijom pomfrita. Salata je stigla i Ivan je posipao dresing po njoj, a ja sam fascinirano posmatrala njegove pokrete. Što sam više vremena provodila sa njim još više sam postajala zainteresirana za njega. Voljela sam ga gledati kako izvodi čak i najobičnije akcije i željela sam više od toga da ga samo posmatram. Željela sam ga dodirnuti. Kako je Chloe uočila, on je bio tako daleko od moje lige da je čak i razmatranje takve ideje bilo igranje sa vatrom. Ja sam bila na granici da budem povrijeđena. Na sreću prije nego što sam postala još više mrzovoljna, stigao je moj burger i bio je nešto potpuno drugačije. Velik skoro kao i tanjir i pun istopljenog sira, slanine i goveđeg umaka izgledao je i mirisao kao hrana iz mog djetinjstva. Nasmijala sam se Ivanu. ‘E pa to je ono što bih ja nazvala burger.’ ‘Bon appétit,’ rekao je nježno, uzimajuć svoj nož za odrezak 140


i viljušku. Uzela sam svoj burger rukama i zagrizla sam prilično velik zalogaj. ‘Mmmm,’ rekla sam, i prevrnula sam očima kao da jedem ambroziju. Ivan me je gledao. ‘Toliko dobar?’ Klimnula sm entuzijastično pošto su mi obrazi bili tako puni da nisam mogla govoriti.‘Dobro. Drago mi je da uživaš,’ rekao je i odsjekao komad sa svojom viljuškom koji bi moj djed nazvao civilizovanim zalogajem. Progutala sam svoju hranu. ‘Ne znaš šta propuštaš. Ovo je toliko dobro da ti se praktično topi na jeziku.’ ‘Ne vjerujem da sam ikad vidio ženu koja u hrani toliko uživa,’ rekao je cerekajući se. ‘Tamo odakle dolazim se kaže promfrit prije tipa,’ rekla sam, dok sam uzimala dva tanka, zlatna, slana, krompira da pokupim s njima ekstra sos i mesa na tanjiru i stavim ih u usta. Napola sam zatvorila oči i zatreptala sam njima koliko brzo sam mogla kao da sam bila u agoniji ekstaze. ‘Daj mi jedan od tih prokletih pomfrita,’ Ivan je rekao, posežući, zgrabio je jedan. Gledala sam kako ga stavlja u usta i žvaće razmišljajući. ‘Nije li brilijantan?’ pitala sam, uzimajući vlažan burger u ruke. ‘Da, dobar je,’ složio se. Raširila sam oči. ‘Dobar? On je luđački opak.’ Uzela sam još jedan golem zalogaj. Kečap mi je curio po prstima i ja sam ga polizala. Gledao me je. ‘Izvini,’ rekla sam sa osmjehom. Odmahnuo je glavom. ‘Neka ti ne bude žao. Izgledaš slatko kada puniš svoje lice, osim toga, zadovoljstvo je vidjeti te da stvarno u nečemu uživaš. Inače si tako spremna da se razbjesniš da bi svako pomislio da imaš jebeni kaktus u dupetu.’ 141


‘Što, Lord Greystoke, mogla bih za Vas reći potpuno isto,’ rekla sam. ‘Znači ti si južnjačka djevojka. Nemam mnogo pojma o Jugu. Odakle si točno? Upitao je zasljepljujući me jednim od onih osmjeha od kojih mi je u stomaku postajalo čudno i bilo mi je drago što sjedim. ‘Tennessee. Ja sam iz jednog malog grada blizu granice sa Virginijom.’ ‘Kako je bilo tamo?’ ‘Oh, parohijski. Naš noćni klub se otvarao samo vikendom .’ obrisala sam usne. ‘Čuvaj me od tog mjesta,’ rekao je sa odglumljenim užasom u glasu. ‘Ne, mrzio bi ga,’ složila sam se. ‘Pa reci mi nešto o sebi ?’ pozvao me je, dok je stavljao omad paradajza u usta. ‘Kao šta?’ Pravio se da razmišlja. ‘Hmm … počni sa svojim slabostima.’ Nasmijala sam se. ‘Jedina stvarna slabost su mi kauboji.’ ‘Daj mi šešir i ja mogu da jašem duže i bolje od ijednog kauboja.’ Nasmijala sam se. Smiješni mali leptiri u stomaku. Uzeo je gutljaj piva ravno iz boce i pogledao me ozbiljno. ‘Šta voliš, Tawny?’ Rekla sam prvu stvar koja mi je pala na pamet. ‘Konje, kornjače, moje cipele, oh, oh i ja stvarno volim Božić. Pa, retpostavljam da ga svi vole.’Nasula sam kečap na jednu stranu mog tanjira. Nasmijao se. ‘Ja ne.’ Usta su mi se otvorila. Nikad nisam upoznala nekoga ko nije volio Božić. ‘Zašto? Šta se tu može ne voliti?’ Složio je lice. ‘Pokloni, glupe dekoracije, Božićni džinglovi, suha ćurka. Ugh. Sve. Šta ti voliš oko njega?’ 142


‘Poklone, glupe dekoracije, Božićne džinglove, suhu ćurku. Sve.’ ‘Svaki Božić ja nestanem na Barbados ili negdje gdje ne prave takvu trku.’ ‘Nisi uživao kada si bio dijete? pitala sam znatiželjno.. ‘Ne.’ ‘Nevjerovatno. Božić je bio specijalno vrijeme kada sam bila dijete. Moja mama i ja smo se vozile kod bake i djeda. Bilo je divno. Jeli smo dok se ne možemo pomjeriti. Onda bi smo sjedili ispred TV-a i polako moj djed bi počeo prditi. I dalje se sjećam užasnog smrada njegovog prdeža pomješnog sa mirisom Božićnih svijeća. Onda bi smo se mama i ja hihotale kada bi moja baka donijela osvježivač za zrak i počinjala prskati po sobi.’ Hihotao se. ‘Pa ako želiš slaviti Božić kada se vjenčamo, možeš.’ Umočila sam krompir u bazen kečapa u mom tanjiru. ‘Namjeravala sam te pitati gdje ćemo živjeti kada se vjenčamo?’ ‘Pa, prvih nekoliko mjeseci bi smo zadržali postojeći aranžman i ako voliš živjeti na selu možemo se preseliti u Foxgrove Hall.’ ‘Šta sa Barrington House? Hoću li se ikad tamo vratiti?’ Lice mu se uozbiljilo. ‘Bojim se da nećeš moći živjeti tamo neko vrijeme. Ne bih se osjećao sigurnim kada bi bila tako daleko.’

Imali smo pitu od jabuka za desert. Korica je bila zlatna i mrvila se zadovoljavajuće kada je moja kašika prolazila kroz nju. Stavila sam je u usta i Ivan je sjedio naslonjen i posmatrao me. ‘Dobro?’ upitao je. ‘Skoro dobra kao i bakina,’ rekla sam. Pogledao me je znatiželjno. ‘Robert mi je rekao da nemaš 143


nikoga.’ Spustila sam kašiku, odjednom oprezna. ‘Da. To sam ja. Malo siroče Tawny.’ ‘Šta se desilo tvojim roditeljima?’ Duboko sam uzdahnula. Bila sam ovdje na opasnoj teritoriji. Ne, laži, Tawny. Ne moraš otkriti istinu ali ne laži. ‘Otac mi je otišao prije nego sam se rodila , a majka mi je umrla kad mi je bilo sedamnaest.’ ‘Robert je takođe rekao da ti je majka umrla prije nego što si došla u Englesku.’ Otrijeznila sam se. ‘Da, majka mi je umrla.’ ‘Nedostaje ti mnogo, zar ne?’ Pogledala sam ga i duboko sam uzdahnula. Knedla mi se skupila u grlu. ‘Svaki dan.’ Izraz mu je bio ozbiljan. ‘Žao mi je, Tawny.’ ‘Da, i meni takođe.’ ‘Kakva je bila?’ meko je upitao. ‘Kada sam odrastala moja mama je bila nevjerovatna. Čitala je „Mjesec od papira“ kada je bila djevojčica i majka glavne junakinje joj je bojala nokte i dok bi se oni sušili ona bi raširila prste i plesala bi po sobi. Moja mama je bila toliko oduševljena s time da je to sve kopirala. Ako zatvorim oči mogu je vidjeti kako pluta po sobi na pjesmu Celine Dion’s It’s All Coming Back To Me Now.’ Nasmješila sam se od uspomene. ‘Zvuči slatko,’ rekao je. ‘Bila je. Svake subote uveče bi me polegla na pult u kuhinji i prala mi kosu u sudoperu. Onda bi mi stavila uvijače preko noći , pa bi u sledeće jutro prije nego izađemo iz kuće našpricala me sa koliko god može spreja na kosu tako da sam mogla nedeljom u crkvu ići poput pudlice.’ Mekano se nasmijao. ‘Ali onda se razboljela i bilo je užasno. Nisam mogla podnijeti da gledam kako pati. Nismo imali zdravstveno 144


osiguranje i nije bilo ničega što sam mogla da uradim za nju. Nakon što je umrla, živjela sam nekoliko nedelja u njenim kolima.’ Pogledao me je užasnut. ‘Šta si radila nakon toga?’ Pogledala sam moju pitu. Nisam se mogla sjetiti kada sam se poslednji put ovako otvorila nekome. Nisam čak mogla ni alkohol za to da okrivim. Samo sam popila par gutljaja piva. ‘Došla sam u Englesku. Upoznala sam Roberta i ostalo je istorija.’ Pogledao me je znatiželjno. ‘Kako si onda uopće upoznala Robert?’ Odmahnula sam glavom. ‘Radije o tome ne bih pričala. Na sekundu su mu se oči sumnjičao stisnule. Mirno sam ga gledala. Pogledao je na sat. ‘Da li si još za Prljavog aristokrata?’ Klimnula sam. ‘Da. Šta se zapravo tamo dešava?’ ‘To je mjesto na kome sve prolazi.’ Nagnula sam se naprijed. ‘Zašto ti odlaziš tamo?’ Pogledao me je bezizražajno. ‘Obično zbog anonimnog jebanja.’ Gledala sam ga dugo i čvrsto. ‘Zašto?’ ‘Jer mi se sviđa.’ Smješak mu se razlio po licu. ‘Jer mi lako sve dosadi.’ ‘Da li si ikad poželio biti u vezi sa nekim?’ ‘Ne znam. Još nisam sreo ženu koja bi me zaustavila, zbog koje bih prestao da želim druge žene, pa koja je svrha da se pretvaramo ona ili ja da smo u vezi kada nismo istinski posvećeni?’ ‘Dovoljno fer.’ Rekla sam fiksirajući pogled na njega, nimalo sretna zbog onog što sam čula. Chloe je bila u pravu. On je bio ženskar. Samoopravdavajuća, besramna, nepokajiva muška kurva. Ali ja nisam mogla da prestanem da ga želim. Podigao je obrve konobaru koji je prolaazio i mahnuo tražeći račun. 145


Poglavlje 21 Tawny Maxwell Foaje Prokvarenog aristokrata je bio klaustrofobičan, malen, taman i vruć. Sišli smo niz crvene stepenice u mjestou kome su svugdje bila sa crvena svjetla i ljubičaste baršunaste zavjese. Ogromni krevet sa purpurnim plahtama i crvenim jastucima je bio okružen konopcima. Vjerovatno se htjelo probuditi osjećaj ulaska u bordel ili budoar kurtizana. Mogla sam osjetiti vrelinu Ivanove ruke oko mog struka kako smo se pomjerali dublje u klub. Sve se treslo, a muzika je bila komercijalna. Pustili su Gangnam Style kada smo došli do bara. Nekako se uklapalo u to ljigavo okruženje. Gej par je sjedio na vrhu ogromnih zvučnika i strastveno su se ljubili, a podijum za ples je bio nakrcan uvijajućim polugolim tijelima. Ivan me je poveo do bara. Bila je jedan prazna stolica. Obuhvatio me je rukom oko struka, podigao me i stavio na stolicu. Vrisnula sam od iznenađenja. ‘Zašto si to uradio?’ Upitala sam, pomalo iznenađena i pomalo impresionirana njegovom sirovom snagom. ‘Željela si doći ovamo. Sjećaš se? Sve prolazi,’ odgovorio je sa bljeskom u oku. ‘Oh da?’ smiono sam ga izazivala. Pogledao me je tako da se nešto desilo između mojih nogu. Isuse! Takvo nešto mi se nikad prije nije desilo. ‘Šta pijete seksipilna damo?’ pitao je gledajući me u oči. Za trenutak misli su mi bile potpuno prazne. Onda sam rekla prvo što mi je palo na pamet. ‘Tekila sa soli i limunom.’ Nasmijao se. ‘Vatreno piće. Izvrstan izbor.’ Nije čak ni morao da kaže narudžbu. Nagnuti barmen ne 146


samo da je čuo narudžbu već ju je odmah i ispunio. Dvije čaše su došle kližući se niz šank prema nama i zaustavljajući se tik pred nama. ‘Impresivno,’ rekla sam. Barmen se nasmijao, i stavio nam tanjurić sa kriškama limuna i slanik i okrenuo se drugim mušterijama. Pogledala sam u Ivana. ‘Zar ne trebaš platiti za ovo?’ ‘Imam otvoren račun. Račun dolazi mjesečno.’ Wow! Stalna mušterija. Odradili smo sol, limun i alkoholnu stvar. ‘Opa,’ rekla sam dok mi se lice skupilo od kiselog ukusa limuna. Nikad prije nisam popila tekilu. ‘Još jedna?’ he asked. ‘Ok,’ odmah sam se složila. Sve smo ponovili. ‘Uf,’ rekla sam pokušavajući da se ne zakašljem. ‘Još jedna?’ pitao je sa đavolskim osmjehom. ‘Ok, ali je ovo poslednja,’ ozbiljno sam rekla. ‘Već se osjećam deset puta veselija bez ikakvog dobrog razloga.’ ‘Hajdemo ovog puta na meksički način.’ ‘Kakav je to?’ ‘Toplo bez soli i limuna.’ Podigla sam obrve. ‘Sigurno će to ubiti svu zabavu oko toga.’ Uglovi očiju su mu se naborali. ‘O sasvim suprotno.’ Progovorio je sa barmenom i dva hica su kliznula prema nama. Kucnuo je svojom čašom o moju dok su mu oči govorile svoju sopstvenu priču. ‘Sve prolazi.’ ‘Sve prolazi,’ složila sam se i pustila da mi piće oteče niz grlo. Bez soli i limuna sam mogla osjetiti biberast ukus pića. ‘Sviđa li ti se?’ pitao je. 147


Klimnula sam. ‘Zapravo mi se sviđa.’ PSY-jev Daddy je počeo i moglo je biti od tekile ili od osjećaja što sam tako prokleto blizu njega ali su mi noge počele dobovati. ‘Želiš li plesati?’ upitao je. ‘Mislila sam da nikad nećeš pitati.’ Nasmijao se i spustio me sa stolice. Dlan moje slobodne ruke je nekako završio na njegovim grudima. Vrućina je zračila iz njega u moju kožu. ‘Prokletstvo, kako si čvrst,’ šapnula sam , a koljena su mi odjednom postala nekako lelujava. Njegova se ruka zategnula oko mene. Želio me je samo održati uspravnom, pretpostavljam. Kada smo došli do podijuma odjednom svi ti ljudi koji su se trudili da budu seksi izgledali su tako smiješno pa sam počela da se glupiram izvodeći potpuno neseksipilne pokrete iz PSYovog spota. Trznula sam kosu sa lica i upirući kažiprstom u njega viknula sam mu riječi, ‘Hej, odakle ti takvo tijelo?’ Bio je dobar za ovo. Kopirao je moje komične plesne pokrete i odgovorio je, ‘Dobio sam ga od mog tatice.’ Nasmijala sam se. Pao je na koljena i na moje iznenađenje izveo je neke veoma kul pokrete dok je bio na njima. Tekila je počela zujati u mojoj glavi i mi smo nastavili poput dvije budale do kraja pjesme i ja sam mu se sunčano nasmješila. Sledeća je bila Galantisova Peanut Butter Jelly. ‘Raširi se kao,’ on me je potaknuo, dok je glumio je pokret kao da češlja kosu. ‘Marmelada od kikiriki maslaca,’ zaurlala sam, i počela sam provokativno vrckati stražnjicom pred njim. On me je udario po njoj, okrenula sam se sa pretjeranim iznenađenjem i pokazala mu srednji prst. Smijući se raširio je prste obje ruke i napravio je krug pomoću njih. Izgledao je tako blesavo da sam mu se morala nasmijati. 148


Ovo je bilo najzabavnije nešto što sam radila cijelu vječnosti i potpuno sam se opustila, raširila oči i pravila glupo lice, kada me je odjednom zgrabio, privukao i poljubio. Smijeh je umro u mom grlu. Njegova kolonjska je potopila sva moja osjetila. Divno. Sve okolo se istopilo.. Oh moj Bože! Bilo je kao da su nam usne napravljene od čokolade. Topila su se jedna u drugima . Bili smo samo vreo nered od usana, jezika, pljuvačke i želje. Izgubila sam se u njemu. Raširi se poput. Raširi se poput. Raširi se poput. Osjetila sam posljedice njegovog poljupca do vrhova nožnih prstiju. Kada je podignuo glavu mogla sam samo gledati u njega potpuno zapanjena. ‘Oh uh!’ Rekla sam dok su me usne peckale. Podižući ruke oko njegovog vrata, povukla sam mu glavu nadole i nastavila da ga ljubim. Bila sam poput gladne životinje koju su držali u kavezu i nisu je hranili danima, dok je mogla vidjeti hranu izvan svog dosega. Mogla sam ostati ovako zauvijek utapajući se u senzaciji tog šokantnog poljupca da me on nije odgurnuo od sebe . ‘Hej,’ protestvovala sam, mršteći se na njega. ‘Ovaj klub nije dovoljno divlji za ono što ti želim raditi,’ nejasno je promrmljao i odvukao me je sa podijuma. Stajali smo suočeni jedno s drugim ispred garderobe, čekajući moj kaput, kada sam vidjela iza Ivana ženu koja nam je prilazila. Bila je vitka , sjajne kose boje tamne čokolade i koža joj je bila nježna, boje masline. Intenzivno me je posmatrala. Ne skidajući oči sa mene potapšala je Ivana po leđima. Gledala sam kako se okrenuo i pogledao je. ‘Isla ima zabavu,’ rekla mu je. ‘Možeš doći. Tamo će biti djevojaka za tebe.’ Pogled joj je kliznuo po meni. ‘ja ću se pobrinuti za nju dok budeš zauzet.’ Hot bling je prasnuo u pozadini. Izraz na Ivanovom licu se nije nimalo promjenio osim iznenadnog zatezanja njegovih prstiju na mojima. 149


‘Možda drugi put,’ rekao joj je ravno. ‘Šteta,’ rekla je gledajući me. ‘Baš mi se sviđa tvoja mala prijateljica.’ ‘Lijepo se provedi na svojoj zabavi,’ Ivan je rekao i okrenuo joj je leđa. Pogledala sam u Ivana. Lice mu je bilo smrznuta maska. Djevojka koja je uzela moj tiket požurila je iz pozadine sa mojim kaputom. Stavila ga je na pult , a on mi je pomgao da ga obučem. Izašli smo na hladan zrak i Ivan me je uzeo ispod lakta. Pogledala sam ga u oči. ‘Da li si želio otići na tu zabavu?’ upitala sam ga. Odmahnuo je glavom. ‘Ne, na takve zabave mogu ići svaki dan u toku sedmice.’ ‘Dobro,’ rekla sam. Jedva da je progovorio u autu. Krišom sam ga pogledala nekoliko puta ali je djelovalo kao da je u svojim vlastitim mislima. Parkirao je u podzemnoj garaži. Pogledala sam ga. ‘Hvala ti za divno veče.’ Nasmijao se. Sporo i seksi. Oh! Tako sam sjebana. ‘Još nije gotovo,’ rekao je mekano. ‘Ne?’ Leptirići su zaigrali u stomaku. ‘Dođi, ispratiću te do vrata.’ ‘Ima smisla,’ šalila sam se, ali mi je glas zvučao nervozno. Došao je okolo i pomogao mi. Hodali smo ne dodirujući se ali je zrak među nama bio naelektrisan. Nisam ga gledala u liftu. Kada smo ušli u apartman zatvorio je vrata iza sebe i ja sam se okrenula da ga pogledam. Oči su mu bile sakrivene. Gledala sam ga nervozno. Bilo je zabavno u noćnom klubu ali u ovom trenutku gdje je sve postajalo ozbiljno osjećala sam se nevjerovatno nervozna. Sve zujanje od alkohola činilo se da je kompletno nestalo iz mog sistema. ‘Hoćemo li prije poptii piće?’ upitala sam. Odmahnuo je glavom polako i počeo mi prilaziti. 150


Senzualnost je curila iz njega. ‘Sranje, Tawny. Učiniću da tako jako vrištiš noćas,’ obećavao je. Otvorila sam usta. Sigurno je postojalo nešto pametno što bih mogla reći. Misli su mi bile prazne. Oh slatki Isuse. Onda su mi se noge pokrenule. Unazad. Ja sam uzmicala. Prokletstvo. Ko bi ikad pomislio da sam kukavica? Moje su usne počele oblikovati riječi. ‘Pričekaj minutu. Možeš li mi dati minutu da … ah … obučem nešto ugodnije? Erm … nešto jednostavnije za tebe da … da … hm … skineš,’ brbljala sam nervozno. Prestao je prilaziti. ‘Imaš točno jednu minutu,’ rekao je svilenkasto. ‘Savršeno,’ rekla sam i skoro sam odjurila u svoju sobu. Zatvorila sam vrata, naslonila se na njih i duboko uzdahnula. Srce mi je udaralo kao ludo.. Uzmi zraka, Tawny. Definitvno želiš spavati s njim, je li tako? Oh čovječe, nisam li željela polizati Ivana. Ok, samo živci. Savršeno normalno. Mogu se smiriti. Upala sam u ormar sa vešom i izvukla moj novi baby doll. Žurno sam skinula haljinu i obukla čipkasti materijal. Pljusnula sam se u kupatilu i stala sam ispred ogledala Wow! Svakako izgledam drugačije. Obrazi su mi bili crveni i oči su mi sijale od uzbuđenja. U žurbi sam pocijepala jednu bijelu traku na mom baby dollu. Ako ugasim svjetlo neće ni primjetiti. Iščetkala sam kosu fantično i isprala sam usta. Ušla sam u spavaću sobu i ukočila sam se. Ivan je stajao na vratima. Skinuo je jaknu i tri dugmeta su mu već bila otkopčana. Meka tamna koža je virila kroz v izrez. ‘Već je prošla minuta?’ čula sam sebe kako pitam. ‘Žao mi je,’ rekao je ne zvučeći kao da žali uopće. ‘Nisam mogao čekati još neku sekundu.’ ‘Oh.’ ‘Moja bosonoga ljepotica,’ rekao je gledajući me. Niko me nikad nije tako pogledao. Sa tako ogoljenom gladi. 151


‘Bose noge se slažu sa svačim,’ Brbljala sam. Pošla sam rukom da ugasim glavno svjetlo. Osvjetljena samo noćnim lampama soba je izgledala manje zastrašujuća. Nasmijao se sporo, samouvjereno.Bilo je nešto skoro đavolje u tom osmjehu. Bila sam toliko anksiozna da mi je srce treperilo kao zarobljena ptica ali neću izgubiti hrabrost. ‘Ugrizla sam donju usnu i rekla sam najseksipilnijim glasom koji sam mogla izvući, ‘Šta čekaš? Dođi i uzmi bejbe.’ Bilo je to poput crvene zastavice za bika. Šta se dalje desilo bio mi je potpuni šok. U treptaju oka, našla sam se pritisnuta licem prema madracu. Ogromna moćna ruka se spustila na leđa između mojih lopatica, da me drži mirnu dok mi je druga ruka otkopčavala grudnjak. Bila sam suviše šokirana i da bih mislila. Adrenalin je jurio kroz moju krv i imala sam osjećaj da će mi se tijelo zapaliti. Nisam više mogla zadržati miran dah. Uvrnuo mi je prstima kosu i povukao mi je glavu natrag dok mi uho nije bilo pored njegovih usta. Bila sam toliko uzbuđena da uopće nisam osjetila bol. ‘Je li ovo ono što želiš?’ režao je meko, glasa ispunjenog žudnjom. ‘Želiš li da te uzmem? Da te jebem? Da učinim da vrištiš?’ Krv mi je zašumila u ušima. Drhatala sam od čudnog uzbuđenja . ‘Svi misle da si ti tako dobra, slatka djevojčica ali ja znam istinu. Znam koliko zločesta i loša ti istinski želiš da budeš …’ ‘Da,’ šapnula sam. ‘Nisam te čuo,’ rekao je arogantno, dišući mi vrelo iza vrata. ‘Da,’ rekla sam glasnije. ‘Da šta?’ Za Božju milost. ‘Da, želim da me uzmeš?’ priznala sam kroz stisnute zube. ‘Riječ koju sam zapravo očekivao je Gospodine.’ 152


‘Da Gospodine,vrisnula sam. ‘Dobro,’ rekao je sa zadovoljstvom. Pustio mi je kosu i glava mi je pala naprijed. Gurnuo je porub mog baby dolla prema gore. Osjetila sam mekani materijal preko glave. Znala sam da su mi leđa i gaćice potpuno izloženi. Par trenutaka nije radio ništa. Samo sam čula kako teško diše. Onda je grubo obuhvatio svileni materijal mojih gaćica željeznom šakom i povukao ga jako nagore prisiljavajući me da se izdignem na koljena dupeta visoko dignutog u zrak. Prepone mojih gaćica su bile tako tijesno nategnute oko mog pulsirajućeg klitorisa da sam izgubila sposobnost racionalnog razmišljanja. Odbaci to. Ne mogu uopće misliti.. Željela sam vrisnuti da mu kažem da popusti ali kada sam otvorila usta samo je izašlo sirovo stenjanje. U tom trenutku sam znala da sam se uvalila preko glave ali već sam bila u poziciji u kojoj me je želio da budem i njegovi su prsti iznenada pustili materijal. Udahnula sam drhtavo zrak dok je krv ponovo počinjala da teče kroz moj klitoris. Prstima je pomilovao mokri materijal na mojim preponama. Počela sam drhtati nekontrolisano i počela sam cviliti poput psa na vrućem ljetnom danu. Nisam mogla misliti o ničemu osim o onome što se dešava između mojih nogu. Oh Bože, svela sam sebe na intenzivno pulsiranje između mojih nogu. Ništa više nije bilo važno, osim da čovjek koji je stajao iza mene zadovolji prožimajuću bol unutar mene. Osjetila sam njegove ruke, grube i nastrpljive kako sklanjaju na stranu natopljen materijal i kako njegovi dugi prsti ulaze u mene mljackajućim zvukom. Strana senzacija, mokar zvuk, zvjerska priroda njegovog djelovanja šokirali su me i ja sam se ukočila. Njegovi su se prsti umirili bez upozorenja unutar mene. Bilo je kao da smo se oboje zaustavili u trenutku. Nijedno se nije pomjerilo. Atmosfera se promjenila, ohladila, stisnula. Polako, sam okrenula glavu i pogledala ga. Gledao me je u 153


nevjerici. Odmahnuo je glavom kao da negira. Moje su misli bile prazne. Nije bilo ništa što sam mogla reći da popravim situaciju, ništa da bude manje sramotno za mene. Povukao je prste brzo kao da je upravo shvatio da ih je u stvari stavio u gnijezdo otrovnica. Sa svojim rukama sa strane nastavio me je gledati, šokiran. ‘Šta je?’ pitala sam, užasno pištavim glasom. ‘Nikad nisi bila sa muškarcem, je li tako?’ optužio me je.

154


Poglavlje 22

Tawny Maxwell Progutala sam pljuvačku. Stvarno sam mislila da ću moći improvizirati i da on neće znati ali nije suđeno da tako bude. ‘Ne,’ šapnula sam. ‘Kako?’ izvalio je u nevjerici. ‘Istina je. Nisam nikad,’ priznala sam. ‘Kako to može biti?’ ‘Tako je kako je,’ rekla sam frustrirana. Nastavio je da me gleda. Nijedno od nas se nije pomjerilo, a onda je on zakoračio unatrag. ‘Dobro,’ rekao je i po prvi put otkako ga znam zvučao je kao engleski plemić što je i bio. ‘Moram negdje otići na trenutak. Možeš li mi dati nekoliko minuta? Moram učiniti nešto. To je.. … veoma važno.’ Gledala sam ga bez riječi. Ovo je bila najčudnija stvar ikada. Ja sam bila tu sa dupetom koje se njihalo u zraku i on je trebao nekoliko minuta da uradi nešto. ‘Ok,’ rekla sam. Šta sam drugo mogla da kažem? ‘Dobro.’ Klimnuo je kao da više govori sam sebi nego meni , rekao je, ‘Dobro. Ne mrdaj. Vratiću se. Čekaj me.’ Klimnula sam pitajući se da li sam upala u neku zlu urnebesnu komediju. Izjurio je iz sobe kroz dnevnu sobu i čula sam da ulazi u svoju sobu. Ostala sam gdje sam još nekoliko sekunda jer sam bila u takvom stanju šoka i onda sam skočila sa kreveta. 155


Nekoliko minuta sam stajala u sredini sobe nesigurna šta bih trebala da učinim. Kakva katastrofa. Ipak, rekao je da će se vratiti. Možda je trebao konsultovati priručnik Kako imati Seks sa Djevicom ili nešto slično. Vratila sam se na krevet i sjela. Ne bih trebala čekati bezgranično. To bi bilo slabo i beskičmeno. Daću mu limit. Pet minuta. Ako se ne vrati za pet minuta dogovor otpada. Sjela sam i buljila u alarm sa satom. Imaš pet minuta, momak. Onda sam čula da se otvaraju vrata njegove sobe i njegove korake kako brzo dolaze kroz dnevnu sobu. Skočila sam i odmah se okrenula prema vratima. Stajao je tamo kao uramljen. Sa svjetlošću iza sebe bio je velik i zabranjen. Vrhovni gospodar je došao da zahtjeva svoju nagradu.

Lord Greystoke Svjetlost je sijala u njenoj prelijepoj zlatnoj kosi čineći je da svjetli poput anđela na Rembrantovim slikama. Cijela noć se razvukla ispred mene i bilo je toliko mnogo stvari koje sam joj želio raditi ali sve što sam želio u ovom trenutku je samo gledati je još malo duže tako da je zarobim u mojim mislima, da nikad ne zaboravim kako trenutak može biti besprijekoran. Gledao sam kako grli sama sebe nervozno, otvara ta jedra usta na koja sam drkao dvije jebene godine i spotiče besmislenim, banalnim riječima moj savršeni trenutak. ‘Dozvoli da objasnim. Robert i ja—,’ počela je. Momentalno sam prešao prostor među nama i stavio prste 156


preko tih njenih ludo seksi usta. Bile su tako meke i pune. ‘Ne želim znati. Bar ne sada,’ rekao sam. Vidiš, moj opsceno seksipilni mali anđele, upravo si mi dala dio slagalice koji mi je nedostajao. Nešto što nikad nisam mogao shvatiti. Veliku tajnu. Usput rečeno neočekivani obrt situacije je bio brilijantan. Nikad ne bih pogodio. Nijemo me je gledala, dok su joj oči sijale kao plave zvijezde i vrućina je proždirala njezine obraze. Bože, bila je tako jebeno prelijepa. Kurac mi se ukrutio i uspravio. ‘Ok?’ upitao sam. Polako je klimnula. Sklonio sam ruku i nasmijao sam se. Odgovorila mi je osmjehom koji joj je zaigrao na usnama i bio je tako dekadentan i potpuno ukusan da sam je jebeno htio staviti u kavez. Osjetio sam kako mi se stišću mišići vilice. ‘Gdje sam ono stao?’ rekao sam. Pogledala je u pod, pa opet podigla pogled zabacila neposlušni pramen kose iza uha i rekla je, ‘Bio si na putu da me raširiš poput marmelade sa kikiriki maslacem.’ Nasmijao sam se. To je bilo nešto u vezi nje. Trebalo bi da je smeće iz prikolice ali je imala mnogo više otmjenosti u malom prstu od nekih takozvanih plemkinja koje sam sretao. Osjetio sam da nešto u meni bubri i raste. Oči su nam se zaključale. ‘Da, ali možda sam malo požurio ranije. Ovaj put ću sebi dati vremena i dražiću te. Onda ću provesti cijelu noć radeći tvom tijelu takve stvari za koje nisi ni znala da su moguće.’ Nervozno je polizala usne, dah joj se slio po mojim obrazima mek i topao. Misli su letjele njenim licem poput oblaka. Primakla mi se i ja sam dotakao njezin struk. ‘Znači ti … uh … nemaš ništa protiv da ubereš moju trešnju?’ ‘Tawny dušo, biće mi jebena čast da uberem tvoju trešnju.’

157


Njegove oči su me gledale u moje skoro … s ljubavlju. Bile su toliko drugačije od divljeg čovjeka koji me zakucao na krevet i grubo gurnuo svoje prste u mene i mogla sam samo da ga gledam zbunjena. Spustio je pažljivo ruku na moj obraz i nježno pomilovao prstima niz moj vrat. Od toga mi se stisnuo stomak. Kao da je znao kako to djeluje na mene, nasmijao se, sklonio mi kosu sa čela i poljubio mi je dno grla. ‘Oh,’ uzdahnula sam, a grlo mi se iznenada osušilo. Bože, toliko sam željela da mu ugodim. Željela sam biti bludna i strastvena. Mogućnost da razočaram takvog seksualnog poznavatelja poput njega plašila me je poput lošeg duga. Željela sam biti poput žena koje dolaze u Prljavog aristokrata. Potpuno besramna oko moje seksualnosti. Pomjerio je ruke niže i masirao je sa strane moje grudi dok je zubima nježno gricnuo moju donju usnu. Bez upozorenja njegov jezik je prodro u moja usta opet. Pa opet. Moji prsti su se savili. Imaj milosti, taj čovjek je jebao moja usta sa svojim jezikom! Bilo je to pokvareno i bilo je predivno. Poput male probe. Znala sam da je znao da je to ono za čime žudim između nogu. Što je jače i brže njegov jezik prodirao unutra i van mojih usta, moj se polni organ stisnuo kao da je već u meni. Majstorski je mučio moje tijelo, da sam počela osjećati svoje kosti kao da su od voska na popodnevnom suncu. Kleknuo je ispred mene i ruka mu je kliznula među moja bedra. Ugrizla sam se za usnu i pokušala da ne zadrhtim. Podigao je baby doll i pogledao kako se vlažna svila zalijepila oko mene ocrtavajući svaku krivinu i nabor. Osjetila sam da crvenim. Zakačio je prste u pojas mojih gaćica i bolno sporo svukao ih niz moju kožu dok je gledao ne trepćući u moje izloženo spolovilo. ‘Znaš li da ti je klitoris toliko natekao da je ispao izvan usmina tvoje pičke?’ pitao me je mekano. 158


Liznula sam usne i odmahnula glavom. ‘Izađi iz gaćica,’ naredio je. Požurila sam da ga poslušam i on ih je uzeo. Fiksirajući svoje nevjerovatne srebrene oči na mene, prešao je jezikom niz prepone i polizao je ljepljivi fluid dole. ‘Oh,’ šapnula sam, glava mi se onesvjestila.

Lord Greystoke Polizao sam vlažnost između djevičanskih bedara i instiktivno je raširila bedra pozivajući. Razdvojio sam njene otekle usmine i prinio sam nos blizu, mirišući koliko je uzbuđena. Nevjerovatno, mirišala je točno onako kako sam znao da će biti. Zrelo. Sočno. Spremno da bude konzumirana. Priljubio sam se mekim zlatnim kovrčama na njenoj predivnoj pički. Slatka senzacija mi je prsnula u mislima nakon godina fantaziranja. Poljubio sam je u njeno vrelo jezgro i dok je gledala zamagljenim očima dozvolio sam da moj jezik dodirne kremu njene želje. Jebeni raj. Popio sam je. Stenjala je bespomoćno. Sinulo mi je na nekom nejasnom nivou da se nikad neću zasititi ove žene. Pogledao sam je. ‘Sviđa mi se okus tvoje mokre pičke,’ prošaptao sam. Uzdahnula je od mješavine šoka i uzbuđenja. Omotao sam prste oko lijeve noge moje ljubavnice i stavio sam je na moje. Pička joj se otvorila kao neko roze voće. Poljubio sam je opet dok mi se jezik pomjerao polako između njenih blistavih usana. Dah joj je postao brz i udasi kratki. Kukovi su joj se izdigli 159


uz moje lice i ruke su joj se upetljale u moju kosu i vukle su me. Željela je više. Nasrnuo sam na njen klitoris i gostio sam se njime, a ona je jecala, cviljela i stenjala dok joj se noge nisu počele tresti i nesigurno se zanjihala . Istog trenutka podmetnuo sam ruku pažljivo na njenu bezobraznu stražnjicu držeći vrh njenog klitorisa među zubima ugrizao sam je. Bacila je glavu unazad i opsovala me. Neprilično za damu, buduća Lady Greystoke. Nasmijao sam se njenom rozom mesu kad sam osjetio drhtanje kroz nju. U ovom slučaju neće trajati tako dugo.

Tawny Maxwell U glavi mi je zazujilo kada je intenzivno zadovoljstvo prošlo kroz moj centar i projurilo kroz svaki dio mog tijela. Jak vrhunac kakav nikad nisam osjetila se probio kroz mene. Morala sam da zgrabim Ivanovo rame da bih sebe sačuvala da ne padnem. Vrisnula sam nesuvislo i eksplodirala dok je on nastavljao da balavi po mom spolovilu kao da je čokoladni sladoled. Njegova pohlepa je bila opscena, prljava i predivna. Moji mišići su se još grčili i pulsirali kada je on ustao. Uzeo me je u ruke i odnio me u krevet i bacio me u njega. Nagnut iznad mene, široko mi je raširio noge i gurnuo je dugačak, tvrd prst u moju pulsirajuću, oteklu pičku. Moje tijelo se izvilo. ‘Oh bože,’ uzdahnula sam, stišćući njegov prst. ‘Tako treba. Pozovi svog stvoritelja. Večeras će ti jebeno i trebati,’ režio je. 160


Izvukao je prst i sa sporim osmjehom prinio ga mom licu. Pomilovao mi je usne dok ih nisam malo otvorila. Istog trenutka njegov je prst kliznuo unutra i ja sam okusila svoje sokove.‘Posisaj ga,’ naredio mi je, i gurno mi je prst dublje u usta. Dok sam ga poslušala opet se nasmijao , izvukao je svoj prst i ponovo ga zabio u moju pičku. ‘Ahhhh,’ počela sam da jecam. Gledajući me intanzivno počeo je gurati svoj prst. Unutra. Van. Unutra. Van .Sve vrijeme gledajući me kako stenjem. ‘Znam,’ rekao je umirujuće, ‘ali trebam da budeš veoma, veoma vlažna noćas tako da me možeš uzeti cijelog.’ Onda je opet izvukao prst napolje i opet ga prinio mojim usnama. Otvorila sam usta da ga uzmem ali je stavio prst u svoja usta i jako ga posisao. Wow! To je bilo baš seksi. Usne su mu se spojile sa mojim i poljubila sam ga opet pohlepno. Ljubiti ga je bilo kao da si u oku tornada. Vrijeme stoji. Gubiš dio svoje duše. Do trenutka kada je sklonio svoje usne ja sam bila nered koji nema kosti. Polizao je i posisao moju čeljust, moje grlo, moje rame. Koristio je zube da uhvati bijelu špagetastu trakicu. Spustio je svilu i izložio jednu dojku. ‘Pogledaj to. Pune , okrugle, i prosto mole da ih se posisa,’ šapnuo je i primakao jednu moju osjetljivu, bolnu bradavicu u svoja usta. Zgrabila sam mu glavu u ruke i izvijajući leđa, pokušala da gurnem još malo moje dojke u tu divnu, toplu, vlažnu pećinu. Odgovorio je tako da je počeo da sisa jače. Jedva sam dočekala bolni užitak od njegovih usana. Udari električnih senzacija su potekli od njegovih usana u moje prepone. Osjetila sam kao su mi bradavice otekle i postale tvrdi kamenčići u njegovim ustima. Jezik mu je kružio oko tvrdog vrha. Podigao je glavu. ‘Tako si lijepa,’ stenjao je gledajući nadole u mene. Odjednom sam postala svjesna svog razbarušenog stanja. Jedan dojka gola, baby doll rastrgan i zgužvan oko mog struka, 161


moje neoge raširene, moja pička natečena i pulsirajuća.‘Drugu bradavicu,’ tražila sam nasrtljivo i besramno. Oči su mu trijumfalno zasvjetlile na moju drsku potrebu. Mračnim smijehom zgrabio je ivicu mog baby dolla i nasilno ga pocijepao po sredini. Ležala sam pred njim, sa potpuno izloženim svakim inčom ponuđenim njemu da gleda i dodiruje. Obrušio se i dohvatio drugu bradavicu i sisao je dok se nisam počela uvrtati od zadovoljstva. Stao je i nahranio svoje oči pogledom na mene,a onda se počeo skidati. Gledala sam široko otvorenih očiju kako skida košulju i grubo spušta pantalone. Vrelo prokletstvo! Taj muškarac je bio tako lijep. Oči su mi odletile do njegovog kurca, koji je agresivno stršio prema pojasu njegovih bokserica. Gledala sam kako skida tanki materijal niz svoje mišićave noge i prvi put u životu sam vidjela pravi kurac u erekciji sa takve blizine. Bio je ogoroman i lijep sa tvrdim venama koje su se preplitale kao zmije u svom plesu. Čudesno je kako se odbijao poput neke ljute gumene stvari. Uzeo je moje ruke i stavio ih je na njegovo pulsirajuće, izbačeno meso. Njegov veliki, prelijepi kurac je bio čvrsto stisnut između mojih dlanova. Srce mi je jako lupalo i mogla sam čuti kako mi krv bruji u ušima. Dotakla sam mu vrh sa zrnom tečnog bisera i pogledala sam ga u čuđenju. Izgledao je neprepoznatljivo, napetog i čudnog lica. ‘Želio sam vidjeti moj kurac u tvojim ustima od prvog trenutka kada sam te vidio.’ Podigla sam glavu sa kreveta i oslanjajući se na laktove , postavila sam usta na taj kratak put prema njegovom glaviću. Na tom putu udahnula sam njegov miris i umalo mi se zavrtilo u glavi. Mošus. Nesvjest. Bila sam tu i njegova satenski mekana koža okrznula je moje usne. Gledajući gore u njega uzela sam ga između usana dok su mi se usta razvukla da se prilagode njegovom obimu. Onda sam ga ukusila. Imao je ukus! Odmarao se na mom jeziku težak i tvrd kada sam ga izvukla i polizala istržujući. Lagano slankast i još nešto. Nešto što mi se baš svidjelo. Poput 162


vode iz izvora nakon kiše. Polizala sam ga opet. Nježno i potpuno posvećeno. Poput psa. ‘Oh jebote. Tako je. To je tako dobro,’ zastenjao je. To me je ohrabrilo i potaknulo. Ja to mogu. Usne su mi se zatvorile oko palice i jezik mi je klizio okolo i istraživao oblik progutanog glavića. Rukama me je zagrlio sa stražnje strane vrata. Zakopao ih je u moju kosu i navodio je moje lice naprijed i prisiljavao moja usta da uzmem još više njega. ‘Jebote, Tawny,’ stenjao je. ‘Oduvijek sam znao da će s tobom osjećaj biti nevjerovatan.’ Kukovi su mu se pomjerali naprijed i nazad dok mu je kurac klizio nježno u moja usta i van, i ja sam ga sisala dubokim uvlačećim sisanjem. Onda se izvukao iz mojih usta sa vlažnim mljackajućim zvukom. ‘Šta se desilo?’ šapnula sam, iznenađena. Željela sam ga zadovoljiti, osjetiti njegov vrhunac, vratiti mu užitak koji je on podario meni. ‘Apsolutno ništa,’ rekao je meko i sagnuo se dole, dignuo sa poda malu folijicu. ‘Oh,’ rekla sam. Bilo je čudno, uzbudljivo i pomalo strašno. Zadrhtala sam na misao da će nešto tako dugo i veliko i tvrdo ući u moje tijelo. Sam je namjestio gumicu, gurnuo me dole na krevet i širom mi otvorio noge. ‘Drži koljena uspravna,’ naredio mi je, i smjestio se između mojih nogu. Voljela sam naša upetljana i sjedinjena tijela, njegove grudi koje mi pritišću dojke, njegovo teško golo tijelo pritišće moje i ta velika, moćna stvar me širi i potpuno otvara. Još više, mislila sam, sam voljela iščekivanje. Prstima sam obuhvatila divne mišiće njegovih ruku. Mogla sam osjetiti kako se savijaju kada se izdigao malo i smjestio glavić ogromnog kurca na ulaz u moje tijelo i gurnuo ga. Oštro sam udahnula, oči su mi se raširile od iznenađenja. Dragi Bože. Bio je samo djelimično u meni ali sam ga osjećala kao tvrdi duboki prodor. Bolno i nimalo sa užitkom. 163


Bedra su mi blila široko raširena ali mi je tijelo bilo ožalošćeno. Kako će stati cijelom dužinom? Iznenanda sam se osjetila malenom i bespomoćnom ispod njegovog velikog i moćnog tijela.. Vjerovatno sam zacviljela jer je on zastao. Spuštajući glavu je promrmljao, ‘Sve je ok, Tawny. Samo se opusti. Neće te boljeti neko vrijeme.’ Pogledao me je skoro hipnotički dok su mu ruke milovale moje tijelo tješile me i smirivale. Tada je njegov jezik ušao u moja usta i moj je strah izblijedio skoro odmah . Poljubac je bio žestok, zahtjevan i bijesan i ja sam se u njemu izgubila. Osjetila sam da se moje tijelo prilagođava njegovom, noge su mi se još više raširile . Usta su mu bila zaključana na mojima , njegov jezik duboko u mojim ustima i bila sam jedva svjesna da se natečena palica polako pomjerila dublje i dublje u mene sa malim nježnim prodorima. Polako ali sigurno on je putovao u dubinu mog tijela. Slijepo sam sisala njegov jezik. Ništa nije postojalo osim nas i onoga što je radio mom tijelu. Kada se htio odmaknuti ja sam zastenjala u njegova dominantna usta.

Lord Greystoke Tawnyno tijelo je bilo poput raja. Vlažno, toplo, usko i tako jebeno prijemljivo. Bujao sam dok su me njena tijesna bedra ljuljuškala i uživao sam u njenim malim jecajim i stenjanju, njihovom jadikovanju, uzbuđenju na njenom licu, napregnutom izrazu iznenađenja i bola u njenim sjajnim očima i načinu na koji su njene ruke grabile plahte dok sam gurao svoj kurac u nju. Iskoristio sam svaki djelić moje snage volje da se obuzdam 164


da je ne jebem jako. Pakleno, nisam ništa više želio od toga, ali nisam. Ne ovaj put. Biće vremena za to. Mnogo drugih prilika.Mirovao sam unutar njenog tijesnog, vrelog, drhtavog kanala i mogao sam osjetiti vrelinu njenog spolovila i mekani paperjast nadražaj njenih pubičnih dlaka na mojoj palici. Moj kurac je pulsirao i testisi su mi bili tako teški i puni poput prezrelog voća spremnog da pukne. Dovraga, nisam mogao više da čekam ali glazura na kolaču je kada možeš postići da ona svrši u isti trenutak kada i ti. Nisam bio ušao do balčaka pa sam počeo da kružim po njenom klitorisu sa prstom. Oči je raširila od iznenađenja. Osjetio sam da je stisnula moju palicu čvrsto dok se savila ispod mene stopala su joj se visoko dignula prema stropu, a ruke stisnule moje bicepse i svršila je u istom trenutku kada i ja.

165


Poglavlje 23

Tawny Maxwell ‘To djelovanje će biti teško nadmašiti.,’ disala sam u njegovo uho dok je ležao na meni sa kurcem još uvijek zabodenim u moje tijelo. Zahihotao se. ‘Šta je?’ upitala sam. ‘Ništa.’ ‘Ne, stvarno, šta je tako smiješno?’ insistirala sam. ‘To zbilja nije djelovanje. To je dvadesetminutni uvodni čas,’ rekao je. Zahihotala sam se. ‘Stvarno?’ ‘Da, stvarno. Ne zaboravi da još trebaš da očekuješ seks u pratnji milozvučnih tonova Dolly Parton.’ Glas mu je bio suh. Očigledno da nije mislio da će seks uz Dolly biti nešto posebno. Nasmijala sam se. ‘To je istina. Trebam li je pustiti?’ Nije izgledao oduševljen mojm idejom. ‘Ah, daj mi pet minuta. Inače, da li te boli?’ ‘Neee, obožavam te imati u sebi,’ rekla sam entuzijastično. ‘Dobro, pošto ćeš me dosta i često imati u sebi , Gospođice,’ obećao je. Stisnula sam ga eksperimentalno. ‘Ako budemo pravili pauzu možemo li pojesti nešto? Ja sam gladna.’ Podigao je glavu i pogledao me u oči. ‘Tawny. Ti si djevojka mog srca.’ ‘Šta želiš?’ 166


‘Iznenadi me.’ ‘Ok. Skini se sa mene onda,’ rekla sam i namjerno sam stisnula njegovu palicu čvrsto koliko god sam mogla. Pogledao me je sa upozorenjem. ‘Znaš li šta se desi malim djevojčicama koje povuku tigra za rep?’ ‘Šta?’ ‘Budu jebane u dupe.’ ‘Oh sranje.’ ‘Točno tako,’ rekao je, izvukao se iz mene i otkotrljao se na svoju. Odmah mi je zafalio osjećaj da je u meni. Shvatila sam da mi se sviđa osjećaj da sam tako rastegnuta i ispunjena. Sjela sam , a on se naslonio na lakt i posmatrao me ‘Nemoj me gledati,’ rekla sam. ‘Zašto da ne?’ ‘Jer nisam navikla da me iko promatra dok sam naga.’ ‘Navikni se jer ja uživam da te gledam golu.’ Iskočila sam iz kreveta i otrčala sam iz sobe uz zvuk njegovog smijeha. Kada sam bila izvan njegovog pogleda stala sam i nasmijala sam se samoj sebi. Wow! Ko bi znao da seks može biti tako veličanstven? Nisam ni sanjala da imati muškarca u sebi može pružiti tako dobar osjećaj. Ušla sam u kuhinju i oprezno sam se dodirnula. Moje spolovilo je bilo tako preosjetljivo i imala sam osjećaj da je natečeno bar dva puta u odnosu na normalnu veličinu. Nabori su visili kao da su se spustili između mojih nogu. Nagnula sam se da vidim i stvarno su visili.Nisam krvarila ali je to sigurno od sveg jahanja konja i grubih sportova kojima sam se bavila. Brzo sam isjekla i stavila nekoliko kriški kukuruznog kruha na tanjir i dodala još na poslužavnik staklenku meda, kašiku, neke ukusne loptice od sira i teglu kiselih bamija koje sam naručila sa webstranice sa južnjačkim specijalitetima i ponijela sam poslužavnik u spavaću sobu.Stao mi je dah. Potpuno nag i 167


potpuno besramno svjestan te činjenice, Ivan je ležao razbaškaren na jastucima. Skoro da nisam mogla da vjerujem koliko je lijep. Bilo je veoma zbunjujuće biti sa tako zgodnim muškarcem. Njegova tamno zlatna koža se presijavala na prigušenim svjetlima. ‘To je bilo brzo,’ rekao je. ‘Err .. Greystoke šta je sa gigantskom erekcijom?’ pitala sam meko. ‘Dođi ovamo i sve ću ti ispričati o tome,’ pozivao me je pokazujući na mjesto na madracu pored sebe. Došla sam u krevet , spustila pladanj na njega , popela se i sjela sa nogama savijenim ispod sebe skupljenih koljena. ‘Ješćemo. Zašto ti se digao?’ pitala sam hihotavim glasom. Istina je bila da sam pokušavala sakriti svoju posramljenost zbog toga što sam bila gola na krevetu sa golim muškarcem sa punom erekcijom. ‘Šta ti misliš?’ on se rugao. ‘To nije neka vrsta medicinskog stanja , nije li ?’ bila sam ozbiljno odvažna. ‘Bojim se da jeste,’ rekao je ozbiljno. Stavila sam svoje Žao mi je-što-vaš-tiket-nije-pobijedio lice. ‘Ima li ta bolest ime?’ ‘Vreozatawnytis,’ rekao je a oči su mu bočele bljeskati. Sakrila sam osmjeh. ‘Oh,’ rekla sam veoma polako. ‘Grozno. Ima li lijeka?’ Klimnuo je. ‘Trenje. Mnogo trenja kože od kožu.’ Spriječila sam sebe da se nasmijem i nastavila sam se igrati. ‘Da li bi smo trebali učiniti nešto povodom toga?’ Pretvarao se da je u bolovima. ‘Što prije to bolje.’ Pogledala sam na tanjir. ‘Želiš li jesti?’ ‘Želim,’ rekao je meko,a njegove divne oči su sijale poput dragulja u tmini. Podigla sam nos. ‘Ako je to šala ne shvatam je.’ 168


‘Volim da jedem i jebem u isto vrijeme.’ ‘Šta?’ odmahnula sam glavom. ‘Kako?’ ‘Sjedi na moj jadni kurac pa ću ti pokazati.’ ‘Nema šanse. Neću moći jesti dok si u meni.’ ‘Naravno da hoćeš,’ rekao je, uzimajući kondom i stavio ga. ‘Ne, neću,’ ‘Da hoćeš.’ ‘Ne.’ ‘Da. Sada dođi i sjedni na moj jebeni kurac,’ naredio je. ‘Pa, ako će ti to stvarno pomoći,’ promrmljala sam i počela sam puzati prema njemu. Čudna činjenica: Bila sam stvarno vlažna i željela sam se nabiti na taj sjajni stub čvrstog mesa. Raskoračila sam sa oko njega sa nogama sa obje strane njegovog tijela ‘Je li tvoja slatka pička vlažna?’ Osjećala sam da moja vagina pulsira od uzbuđenja. ‘Možeš se kladiti.’ Nasmijao se. ‘Ovaj put ćeš sama odlučivati koliko daleko da ideš. Misliš li da me možeš primiti do blačaka?’ ‘Ili to ili ću umrijeti pokušavajući,’ rekla sam sa osmjehom. Obuhvatila sam njegovu tvrdu palicu šakom i namjestila je ispod sebe i polako sam se počela spuštati na tupi glavić. Stisnuo mi je kukove i spustio me nekoliko inča niz svoju palicu. Moja su se usta otvorila u tihom uzdahu iznenađenja. ‘Ostalo zavisi od tebe,’ rekao je tiho. Izdahnula sam zrak polako iz pluća i uživala sam u osjećaju kako me njegova tvrda toplota rasteže. Čovjek unutar žene mora da je zapamćen u njenoj DNK jer ga doživljava kao dio sebe, kao da ga je imala u sebi hiljadama puta ranije. Shvatila sam da biti iznutra ispunjena mora da je neki primalni užitak. ‘Pička ti je toliko uska da imam osjećaj kao da mi sisa kurac.’ Gledajući ga u oči spustila sam se niz njega. Lagana pržeća 169


vrućina je procvjetala u mom jezgru i zatalasala se kroz cijelo moje tijelo kako sam počela da se spuštam niz taj divni, dugački, vreli komad mesa.. Zamišljala sam da je on veliki pastuh, velik i prelijep, oblikovan sa divnim mišićima, preuzimao je moju težinu i pokrete u svom kretanju dok sam nas ja jašući vodila oboje do zajedničkog užitka. Moji su živci bili osjetljivi i koža mi je peckala od svakog njegovog dodira. Ne sklanjajući pogled sa mene, posegnuo je za poslužavnikom i privukao ga sebi. ‘Šta je ovo?’ upitao je držeći kukuruzni kruh. Zaustavila sam svoje spuštanje. ‘Um … kru … kruh.’ Uzeo je zalogaj i žvakao.‘Ovo je kao Božanski zagrljaj,’ rekao je sa poštovanjem. Držao je kukuruzi kruh šest inča od svojih usta . ‘Hajde uzmi griz,’ ubjeđivao me je. Nagnula sam se naprijed. ‘Pazi na moje prste,’ upozorio je. Zagrizla sam. ‘Skoči na kurac,’ rekao je. Još žvačući, skliznula sam opet niz njegovu palicu. Bio je to najčudniji osjećaj. Progutala sam što sam brže mogla. On se izdigao prema gore dok sam ja bila na putu prema dole. ‘Šta su loptice?’ upitao je. Bila sam skoro nerazgovjetna od trzaja naelektrisanog zadovoljstva koje je prošlo kroz moje tijelo. ‘Ahhh … šta?’ izgubljeno sam upitala. Igrao se mojim klitorisom. ‘Loptice na pladnju. Šta su?’ ‘Uh … sir. Ohhhh … Ahhh … loptice sira,’ uzdahnula sam. Koristeći lijevu ruku ubacio mi je lopticu sira u usta i gledao me je dok sam se vrtila upravljana pokretima njegove desne ruke. ‘Veoma ukusno. Jesi li ih ti napravila?’ ‘Daaaa,’ šištala sam. ‘Dođi,’rekao je i stavio još jednu lopticu od sira između 170


mojih razdvojenih usta. Okrenula sam je u ustima i pokušala da sažvaćem dok je njegova ruka kružila po mom klitorisu i dražila ga dok nisam pomislila da ću svršiti i ugušitit se ili ću prosuti hranu po njemu. Ali je on sklonio ruku i ja sam brzo progutala hranu. Trebale su mu obe ruke da otvori teglicu sa bamijama. ‘Šta je zabog ovo?’ ‘Kisele bamije,’ rekla sam pauzirajući u skakanju gore i dole po njegovoj palici. ‘Ne zaustavljaj se. Nastavi skakati,’ uputio me je. Izvadio je povrće rukom. ‘Da li bi one trebalo da idu sa lopticama sira.’ Pomirišao ih je i složio facu i onda ih prinio mojim ustima. Brzo sam uzela zalogaj, i bez da ga okusim progutala sam ga. Ubacio je jošjednu lopticu od sira u svoja usta. Gledala sam kako je on izgledao nedodirnut dok sam ja jedva mogla misliti zbog tvrdog kurca duboko u sebi. ‘Jebi moj kurac jače, Tawny,’ rekao je opušteno čisteći mrvice sa svojih ruku. Jahala sam ga brže dok konačno nisam vidjela da nema više ni on toliko kontrole. Oči su mu postale tamnije, čeljust mu se zategnula i na usnama mu se stvaralo režanje. Bio je veoma blizu vrhunca. ‘Nagni se naprijed i nasloni klitoris na moje prepone,’ naredio mi je. Dok sam se nagnula naprijed i pokušala da poslušam njegove naredbe njegov je kurac odjednom bio suviše duboko. ‘Oh, slatki Isuse,’ dahtala sam. ‘Koji inč previše?’ zarežao je. ‘Daj mi,’ cvilila sam. ‘Daj mi da uzmem sve od tebe … svaki inč. Spusti me dole skroz na sebe. Skroz do kraja.’ Namrštio se. ‘To će te povrijediti.’ ‘Želim to,’ bijesno sam šapnula. ‘Želim uzeti cijelog tebe. Želim da ga strpaš cijelog. Svaki inč.’ ‘Ne.’ 171


‘Druge su ga žene uzimale cijelog.’ ‘One nisu imale tako usku pičku kakvu ti imaš.’ Dopustila sam mu da izađe iz mene i protrlja moju vlažnu pukotinu besramno cijelom dužinom svog kurca. ‘Molim te. Samo jednom. Da znam kakav je osjećaj. Ako bude previše ja ću vrisnuti i ti ćeš se zaustaviti..’ Oklijevao je. ‘Samo ovaj jedan put.’ U bljesku je zgrabio moje kukove, ušao u mene i povukao me dole dok moje spolovilo nije bilo napunjeno njegovom kožom. Moja su se usta otvorila u tihom vrisku. Stisnula sam zube da ne vrisnem, nagnla sam se naprijed i pričvrstila sam se za njega dok nisam svršila jako goreći na njegovom kurcu. Uhvatio me je za donji dio bedara i pumpao je jako u mene dok mu kurac nije još više otekao i dok nije eksplodirao u meni. Pogledala sam u njega dahćući trijumfalno. Uzela sam ga cijelog.

172


Poglavlje 24

Tawny Maxwell Dok sam ležala na stomaku polizala sam ocat sa kiselih bamija dok je Ivan sa strane gledao u mene. On je već ocjenio tu južnjačku deliciju kao nejestivu. Grickala sam vrh. ‘Kada smo počeli, prvi put, znaš da radimo to, ostavio si me i otišao si u sobu jer si imao nešto važno da uradiš..’ Okrenula sam se prema njemu. ‘Šta je bilo tako važno?’ Ubacio je lopticu sira u usta. ‘Morao sam se izdrkati.’ ‘Šta? Ostavio si me da čekam na koljenima i rukama i otišao da izdrkaš?’ izbacila sam u nevjerici. ‘Ti očigledno nemaš pojma o muškom tijelu. Nisam mogao čekati ni trenutak u tvom tijelu u stanju u kome sam bio. Želio sam da tvoj prvi put bude više za sjećanje nego da ga pamtiš po preranoj ejakulaciji.’ Pogledala sam ga zbunjena. ‘Pa, u tom slučaju … hvala ti?’ ‘Nema na čemu. Znači ti i Robert se niste seksali, huh?’ opušteno je pitao. Suviše opušteno. Naglasio je bitno bez da me je i pogledao. Osjetila sam da mi se tijelo stisnulo. Bili smo na opasnoj teritoriji sada. Osjetila sam da se opuštena lijena atmosfera mijenja. Mirnoća je pala preko nas. Ugrizla sam se za usnu. ‘Uh, ne, on … um … nije mogao,’ rekla sam. Nisam mislila da sam zvučala ubjedljivo ali na moje iznenađenje on se iznenada nasmijao i rekao, ‘Nemoj me pogrešno shvatiti. Ja se ne žalim. Bilo je zabavno biti prvi u tebi.’ 173


Pogledala sam ga dugo i jako. Usne su mu se smijale ali su mu oči bile namjerno bezizražajne. Njegova reakcija nije uopće bila onakva kakvu sam očekivala ali bilo je bolje za mene da promjenimo temu. ‘Usput, moja te majka želi upoznati.’ Puknula sam. ‘Šta?’ ‘Bojim se da da,’ rekao je. Stavila sam napola pojedenu bamiju na pladanj. ‘Kada se želi sastati sa mnom?’ ‘Sutra. Pozvala te je na čaj u Foxgrove.’ ‘Ali ti si rekao da je ni mrtvu zima neće uhvatiti u Engleskoj.’ ‘Obično da, ali želi da upozna ženu koju je njen sin izabrao da bude sledeća Lady Greystoke.’ ‘Ali nemam ništa prikladno za obući,’ požalila sam se. ‘Zato ćeš ići u kupovinu sutra. Nešto za čaj sa mojom majkom u nedelju i nešto za naše vjenčanje u ponedeljak.’ Zagrizla sam donju usnu zubima, zabinuto. ‘U koje nas vrijeme očekuje?’ ‘U stvari,’ rekao je, ‘samo si ti pozvana.’ ‘Oh ne! Ona mi neće dati treći stepen je li tako? ‘Ne. Moja majka je kul. Ona ne trpi budale dragovoljno, tako da će biti slična tebi.’ ‘Kako je trebam osloviti?’ pitala sam nervozno. Nasmijao se. ‘Zovi je Bobo.’ Viknula sam. ‘Šta?’ ‘Bobo,’ rekao je sporo, kao da sam rekla šta jer ga nisam čula dobro, a ne jer je to bila najsmješniji način kako da zovneš nečiju majku. ‘Ne mogu je tako zvati’ pobunila sam se. ‘Zašto da ne? Tako je zove sav njen unutrašnji krug.’ ‘Za početak ja nisam dio njezinog unutrašnjeg kruga i osjećala bih se vrlo glupo da zovem tvoju majku Bobo.’ 174


‘Ne možeš je zvati ni njenom zvaničnom titulom takođe,’ rekao je razumno. ‘Ti si stvarno ozbiljan. Želiš da tvoju majku zovem Bobo.’ Slegnuo je ramenima. ‘Tebi to zvuči smiješno tebi jer nisi na to navikla ali mi svi imamo nadimke. To mi aristokrati radimo. Dajemo jedni drugima glupava imena koja niko izvan naših krugova ne bi usudio da koristi.’ Nasmijala sam se. ‘Koje je onda tvoje?’ Pogledao me je razigrano. ‘Trebalo bi biti Veliki Đoka ali za istinu nemam ni jedno. Od kada sam imao tri godine zahtjevao sam da me zovu samo Ivan i nikako drugačije.’ Iskrivila sam lice razigrano. ‘Hmmm … pa zašto se onda sjećam da je Robert spomenuo nešto o Ivanu Groznom.’ Namrštio se. ‘Robert je to spomenuo? ‘Mmm … znači ti si Ivan Grozni?’ pitala sam. Uzdahnuo je. ‘Da to sam ja.’ ‘Pa zašto onda kažeš da nemaš nadimak?’ ‘To nije nadimak, Tawny. To je titula koju sam zaslužio dok sam bio u Oxfordu.’ Legla sam i naslonila glavu na sljepočonicu. ‘Zaslužio si je?’ Izgledao je posramljeno i pogledala sam ga iznenađena. ‘Nije valjda da imaš trenutak srama, imaš li?’ Pogledao je dole prema svom ravnom stomaku, sa trepavicama ekstravgantnim poput rupica u njegovim obrazima.‘Teško mi je to tebi da objasnim.’ ‘Zašto?’ ‘Jer si ti tako stvarna i prizemna a ova priča može samo proći kod onih preprivilegovanih, površnih, beznadežno sobom opsjedntih , narcističkih dubokih govana sa kojima sam, bivajući i sam jedan, proveo svoju mladost..’ Dotakla sam mu rame. ‘Isprobaj me. Ne bojim se malo dobiti blata na čizmama.’ Pogledao me je u oči. ‘Misliš da želiš znati, ali ne želiš, Tawny.’ 175


Legla sam bliže i šapnula mu na uho, ‘Znaš da u mom kraju kažu da ako oko se tebe ne diže prašina nisi ništa ni uradio.’ Zgrčio se nazad i pogledao me je i čuđenje je bljesnulo u njegovim očima. ‘U redu. Da vidimo koliko prljavštine možeš provariti.’ Gledala sam ga prikovana za njega. ‘Pripadao sam superelitističkom tajnom klubu. Skup sinova crème de la crème društva. Svi oni koji su tu bili sa mnom sada drže visoke političke pozicije ili su cijenjeni upravljači industrije, ali tada mi smo bili ljubičasti prsluci skrojeni kod Ede & Ravenscroft-a i pompezno se i uobraženo šepurili i držali smo velike bankete pune žestokih rituala. Mnogo smo pili i otkrivali vulgarne i hvalisave načine da prikažemo svoju moć i imućnost.’ Teško je uzdahnuo. ‘Rugali smo se siromašnima i ugnjetavanima, uništavali smo čistoću zbog užitka uništavanja. Odlazili smo u klubove i restorane i potpuno ih uništavali. Mislim na to da smo ih rasturali u paramparčad , pravili štetu od desetina hiljada funti. Na kraju večeri bi smo kešom platili štetu i samo otišli.’ Uzdahnula sam i on je djelovao nespokojan ali je nastavio. ‘Cilj nam je bio da budemo raskalašeniji što više možemo. Radili smo sve što smo željeli, uzimali sve što smo željeli, jer smo to mogli. Jer nije bilo posljedica za nas. Mogli smo kupiti sve što smo htjeli. Ispriku za sve. Užasno kao što ti zvuči naši su roditelji zauzeli stav da je to dobar način da oslobodimo moćan, suzdržan aristokratski testosteron. Dječaci moraju biti dječaci.’ Oštro sam udahnula, zgađena što je takvo društvo uopće postojalo i šokirana što je Ivan bio njegov član. Kako je moguće da ti posebni ljudi koje sam uvijek smatrala uljudnijima, a i civilizovanijima od ostataka društva mogu biti članovi tako užasnog kluba? Ivan je ignorisao moj šokirani izraz. ‘Bio je još jedan aspekt kluba. Bio je veoma kompetitivan. Jedan put je klub imao takmičenje. Nagrada je bila da se titula 176


„Grozni“ doda uz ime pobjednika. Pravila. Član koji nabije najviše žena u vremenu od jednog sata biće pobjednik i zauvijek će nositi titulu. Nema korištenja prostitutki. Naravno, nisam mogao dopustiti da neko drugi pobijedi. To bi mi bio šamar u lice da je neko drugi dobio titulu kada je očigledno morala da bude iza mog imena. Šta bi moglo da zvuči bolje od Ivan Grozni. Želio sam titulu.’ Slegnuo je ramenima. ‘Dok su svi ostali jurili uokolo pokušavali napiti žene da legnu s njima, ja sam skupio dvadeset žena - neke sam već jebao ranije, neke koje sam znao da me žele ali me nisu zanimale, i neke kojima sam obećao da ćemo izaći mada nisam imao ni nula interesa da to uradim - poredao sam ih u red i doslovce pojebao cijeli red. Na kraju za manje od sata moj kurac je bio u sve i jednoj od tih žena. Ja sam okrunjen kao Ivan Grozni tokom pića dok ti nisi upropastila ceremoniju. Tako dakle, to je moja prljava mala tajna.’ Morala sam priznati da mi se priča smučila. ‘Awww … blagosloveno tvoje malo graškasto srce,’ rekla sam meko. ‘Nemoj misliti da ne znam da južnjaci to kažu kad misle da je neko idiot?’ ‘Ne znam šta da mislim,’ iskreno sam priznala. ‘Bili smo samo gomila školaraca, prevaranata koji su paradirali okolo pretvarajući se da su muškarci. Nismo se osjećali kao prevaranti jer drugi u našem klubu su bivali prevareni. Neki od nas su odrasli, Tawny. Ja jesam.’ ‘Da li bi i dalje uradio sve da pobjediš? Upitala sam meko. Pogledao me je u oči i rekao. ‘Da.’ ‘To je užasno.’ ‘Ne mogu sebi pomoći.To je u meni. Jednom kada pomislim na nešto moram da pobjedim koliko god da košta.’ Gledala sam ga. Sigurno ne bih voljela biti u takmičenju za nešto što on želi. ‘Usput,’ rekao je i posegnuo prema podu za svojim pantalonama. Stavio je ruku u džep sa strane i izvukao je malu 177


kutijicu. Otvorio ju je i izložio prsten na baršunastoj podlozi. Onda mi je povukao ruku prema sebi i stavio mi prsten na prst. Gledala sam u prsten. Bio je to dijamantski prsten sa baget rezom, najveći i najrazmetljiviji koji sam vidjela. Gledala sam u njega. ‘Veoma je … velik,’ promrmljala sam. Slegnuo je. ‘Što je veći to će svi lakše vjerovati u laž.’ ‘Izgleda mi čudno udati se za tebe.’ ‘To je samo aranžman, Tawny.’ ‘Znam,znam ,’ brzo sam rekla. ‘Imaš li ikoga u Americi koga bi pozvala na vjenčanje? Mogu poslati avion po njih.’ Odmahnula sam glavom. Namrštio se. ‘Tvoji baka i deda?’ Pogledala sam na veliki prsten na mojim prstima. ‘Poginuli su u automobilskom sudaru kada sam imala četrnaest.’ ‘Žao mi je.’ ‘U redu je. Prošlo je dosta vremena. Imam osjećaj kao da je to bilo u drugom životu.’ ‘Nemaš rođaka, tetaka, ujaka?’ upitao je. Pogledala sam ga pravo u oko. ‘Ne, svi su nestali kada je moja majka postala striptizeta.’ Onda je rekao najljepšu stvar. ‘Volio bih da sam mogao upoznati tvoju majku,’ rekao je meko i iskreno. U mojim su oči izvirale suze. Kada sam trepnula da ih se riješim skotrljale su i se niz obraze . Obrisao ih je sa plačevima. ‘Imaš li njenu fotografiju?’ Nesposobna da govorim, klimnula sam. ‘Mogu li je vidjeti?’ Klimnula sam opet i odmotala noge, sišla sa kreveta i uzela moj telefon. Vratila sam se na kreveti pokazala mu. Pažljivo je gledao fotografiju prije nego što je opet podigao oči prema meni. ‘Izgledaš potpuno poput nje.’ Šmrcnula sam. ‘Stvarno tako misliš?’ 178


Nasmiješio se. ‘Da. Poput anđela. Kada anđeli skinu svoju odjeću oni prave duge u srcima muškaraca.’ Gledala sam ga. ‘Hej Ivane, nisam mislila da to imaš u sebi. Ti si pjesnik.’ Nasmijao se i imitirajući moj akcent, rekao, ‘Medena, ja sam mnogo toga, ali nisam pjesnik.’

179


Poglavlje 25

Tawny Maxwell Ništa nije manje pristajalo Ivanovoj majci nego nadimak Bobo. Imala je ravnu crnu kosu poput njega i iste senzualne usne, ali su joj oči bile boje tamne čokolade i koža joj je bila dobro očuvana i njegovana i uprkos njenoj žudnji za suncem i vrućinom, zadržala je određenu blijedoću. Nosila je sivu rolku, crnu pencil suknju do koljena i par crnih cipela sa niskom petom.Ustala je da me primi i odmah je bilo jasno da je nekad to bila prava ljepotica. Čak je i sada bila veoma atraktivna , elegantna i vitka poput zmije. Robert mi je pričao da kada ju je nekad upoznao da je bila lijepa da umreš. Nazvao ju je slobodnim duhom koji nikad nije mogao ukrotiti nijedan čovjek. Njene predivno našminkane oči su me posmatrale sa živim interesovanjem. ‘Zdravo, Tawny,’ pozdravila je. Kao što sam i očekivala, glas joj je bio kulturan i jasan. ‘Zdravo gospoja.’ Shvatila sam da sam nesvjesno izbacila južnjačko unjkanje u mom govoru. Šarmantno se nasmijala. ‘Sjedi,’ pozvala me je, i neodređeno gestikulirala prema sofi pored one na kojoj je ona. ‘Hvala Vam,’ rekla sam normalnim glasom i smjestila se na kraj sofe. Pozvonila je na zvono i žena u crnoj haljini sa bijelom keceljom se pojavila na vratima. ‘Sada možeš poslužiti čaj, Betty,’ rekla je. 180


Žena je klimnula i nestala. Sjela je na sofu dijagonalno od mene i prkrižila je svoje meke noge. ‘Znači ti ćeš se udati za mog sina.’ Nasmijala sam se. ‘Izgleda tako.’ ‘Da, vidim zašto bi te obožavao moj sin ali mi ne djeluješ kao Robertov tip,’ lukavo je zaključivala. ‘Pa, ipak sam morala biti. Oženio me je,’ hladno sam rekla. Bio si u pravu Roberte. Ipak neće saznati nikakave tajne od mene. ‘Pa,’ izdahnula je. ‘Mora da se mnogo promjenio od vremena kada sam ga ja poznavala.’ ‘Uvijek je govorio divne stvari o Vama.’ ‘Da li je? Bio je prepreden đavo.’ Nasmijala sam se. ‘Da gospoja, bio je, ali se mnogo promijenio u poslednjim godinama svog života.’ ‘Nisam prisustvovala njegovoj sahrani,’ meko je priznala. Malo sam slegnula. Gledajući kroz prozor na valoviti zeleni krajolik sjetila sam se Roberta. ‘Znam. Svirali smo mu Gustav Mahler’s Adagietto, 5th symphony.’ ‘Da, sjetila sam se da mi je rekao da je želi da mu to sviram na njegovoj sahrani.’ Čudna tišina se spustila na nas. Vratila sam pogled na nju. ‘Nema veze što niste došli. Znao je da ne biste došli.’ Pokušala se namrštiti ali joj botox to nije dozvolio. ‘Stvarno?’ ‘U stvari, rekao je da ako biste došli, on bi bio razočaran.’ Oči su joj oživile od znatiželje. ‘Zašto?’ ‘Jer bi to značilo da Vas je život konačno porazio i prisilio da činite stvari koje nikad niste željeli da činite. Divio vam se jer ste bili, po njegovim riječima, divlje i bijesno nezavisni.’ Duboko je uzdahnula. ‘Jeste li zaljubljeni u mog sina?’ upitala je lukavo. 181


Ugrizla sam donju usnu. Bila je isuviše inteligentna da bih joj lagala . ‘Nadam se da nećete misliti da sam nepristojna ako Vam ne odgovorim na to pitanje. Meni je skoro nemoguće da govorim o svom privatnom životu sa nekim koga sam tek upoznala.’ Naslonila se i počastila me mrštenjem. ‘Znači nisi zaljubljena u Ivana i ipak se udaješ za nejga. Moj sin nije budala. Zašto bi te onda oženio? Da te zaštiti?’ ‘Moraćete njega to da upitate. Ja se bojim da nisam slobodna da Vam to odgovorim.’ ‘Začuđena sam tobom. Svi kažu da si lovac na blago, ali nisi zar ne?’ ‘Zbog čega ste to zaključili?’ Nasmijala se. ‘Zato što, moja draga, ja sam lovac na blago, a ti nisi uopće poput mene.’ Usta su mi se otvorila. Podigla je jedno elegantno rame i izbacila to. ‘To nije tajna. Udala sam se za Ivanovog oca zbog njegove titule,ali on je bio osiromašen Lord koji je imao samo ovo mjesto koje je bilo pod ogromnim hipotekama . On je bio, kako to vi šarmantno američki kažete za osobu koja nema ništa?’ ‘Nema ni lonac da se u njega popiša?’ rekla sam. Nasmijala se. ‘Ne, mislila sam na nešto drugo ali i to može proći. Napustila sam ga ubrzo nakon što sam začela Ivana. Oduvijek sam željela da mi dijete ima titulu. Tako su korisne. Onda sam se udala za Roberta zbog njegovog novca, ali je on bio... suviše tvrdoglav i sebičan. Suviše nalik na mene, pretpostavljam. Razvela sam se od njega i udala za svog sadašnjeg muža koji je savršen.’ Gledala sam je preneražena njenom iskrenošću. Bila je to žena koja ulijeva strahopoštovanje. Način na koji je ona predstavila sve svoje poteze bio je impresivan i osnažujući. Znala je šta je željela i išla je za tim da to dobije , a zuzvrat za svoju nepokolebljivu iskrenost činilo se da je dobro prilagođena i totalno uvjerena u svoje odluke. 182


Betty je ušla sa još jednom djevojkom koja je nosila srebreni pladanja sa šoljicama čaja i pladanj sa kolačima u tri nivoa napunjen sa malenim sendvičima i kolačima. Ivanova majka je podigla čajnik i počela da sipa u dvije šolje. Onda me je pogledala upitno. ‘Mlijeko i dvije kocke,’ rekla sam joj. Dodala je mlijeko i šećer i dodala mi šoljicu na tanjiriću. Ruke su joj bile kameno mirne.‘Hvala ti,’ rekla sam, i uzela ih zahvalnim osmjehom. Uzela je sebi maleni sendvič. ‘Krastavac. Meni najdraži,’ rekla je. Posegnula sam, uzela jedan, i zagrizla sam ga. Spustila je dole tanjir. ‘Nije poput južnjačke hrane, je li tako?’ ‘Ne. Ako vidimo nešto što nam se dopada odmah to pomješamo sa sirom i ispržimo.’ Složila je komičnu facu. ‘Jednom sam jela kantri šunku sa smrtno jakom crnom kafom koju zovu crveno grobno oko, buhtle i lubenicu. Bilo je veoma ukusno ali i veoma zasitno.’ ‘Moj deda je znao govoriti da ga južnjačka hrana toliko zasiti da se osjeća kao da je u petnaestom mjesecu trudnoće. Znao je da se kune da čak ima kontrakcije..’ Nasmijala se , pa sam se nasmijala i ja. Svidjela mi se. Podigla je šoljicu i uzela odmjeren gutljaj i vratila je na tanjirić. Onda me je nagradila sasvim iskrenim osmjehom koji je obarao s nogu. ‘Znači,’ meko je rekla. ‘Ti si zaljubljena u mog sina.’ Sendvič od krastavca u mojim ustima se pretvorio u parče gline. Vrućina je projurila kroz moje grlo u moje obraze. Progutala sam i ponizno sam je pogledala. ‘Jesam, ali molim Vas nemojte mu to reći.’ Nasmijala se. ‘Neću. On je savršeno sposoban da sam vodi svoj život.’ ‘Hvala Vam,’ rekla sam zahvalno. 183


Nasmijala se vragolasto. ‘Bićeš dobra za mog sina. Bilo je i vrijeme da ima u krevetu pravu ženu umjesto onih bljutavih kreatura kojima je toliko sklon skupljati ih po tim čudnim klubovima gdje obitava.’

Nakon našeg čaja, upitala sam je da li bi imala protiv da prošetam napolju. Oči su joj se naborale u uglovima. ‘Draga moja, ne treba ti dozvola da prošetaš ovom zemljom. Sutra ćeš ti postati gospodarica Foxgrove Halla.’ ‘Hvala vam,’ rekla sam. ‘Vraćam se u London u sledećih pola sata da se vidim sa nekim starim prijateljima, tako da se vidimo u registru sutra.’ Klimnula sam. ‘Hvala. Drago mi je što smo se upoznale,’ rekla sam iskreno. ‘Usput, mada je istina da moj sin rijetko ima dobre ideje, stvarno bi me trebala početi zvati Bobo.’ ‘Ne pristaje Vam.’ Toplo se nasmješila. ‘Tu griješiš draga djevojčice. To je savršena kamuflaža. Ivanov otac je to izmislio. Bobo. Ne pomisliš li odmah na glupu vojvotkinju ili mekanu igračku?’ Nasmijala sam se, simpatišući je još više. ‘Vidimo se sutra, Bobo.’ ‘Do tada,’ rekla je. Znala sam da je Ivan bio zauzet i radio je u biblioteci i nisam ga htjela ometati, pa sam otišla kroz konzervatorij i prošetala pored ozbiljnih vrtova isprd linije drveća. Izabrala sam sporedni put dok nisam došla do krajolika koji je oduzimao dah. Sve je bilo puno visokih borova.Kora im je bila pokrivena tamno zelenim bršljanom. Nikad prije nisam vidjela nešto takvo. Bio je to nevjerovatan pogled. Kao u bajci. Dugo sam vremena stajala i gledala čarobnu scenu dok mi pažnju nije privukao par zečeva. Bili su smeđi sa bijelim 184


repovima i ganjali su jedan drugog dok nisu nestali negdje ispod zemlje. Još uvijek se osmjehujući, krenula sam i pratila sam mali potok. Par pataka je sjedio na obali i ja sam bila preneražena neiskvarenom ljepotom i predivnom tišinom oko mene. Sjela sam na kamen i gledala sam u vodu. Čula sam zvuk i okrenula sam se. Ivan je bio nekoliko stopa od mene. ‘Hej,’ otezao je. ‘Hej tebi,’ rekla sam, a otkucaji srca su mi se ubrzali samo dok sam ga vidjela. Kako je za ime svijeta uspjevao izgledati tako seksi i u gumenim čizmama? Željela sam da imam i ja jedan par takođe, jer sam potpuno uništila cipele muljem na putu. Prišao mi je. ‘Mirno je, zar ne?’ ‘Predivno,’ tiho sam rekla. Stajao je jednu stopu od mene i pogledao me je duboko u oči. Pocrvenila sam. ‘Da li ti je otišla majka?’ rekla sam da sakrijem svoju zbunjenost. ‘Da,’ kratko je odgovorio. Polizala sam usne. ‘Sviđa mi se.’ ‘Očigledno osjećaj je obostran.’ Njegova blizina i taj intenzivni pogled u njegovim oči činili su mi čudne stvari. ‘Nije bila ništa slično onome što sam mislila,’ razglabala sam. ‘Ona nije poput nikoga.’ ‘Ti si pomalo poput nje, zar nisi?’ ‘Možda. Postaje hladno. Trebali bi se vratiti,’ rekao je uzimajući me za ruku. Držeći se za ruke krenuli smo prema kući. Krišom sam ga pogledala i vidjela sam da je namršten i zabrinut.

185


‘To nije bila ljubav, to je bila ovisnost..... Nikada par usana nije učinio je da se toliko mnogo puta vratim po poljubac.’ - German Renko

186


Poglavlje 26

Lord Greystoke Ušao sam u sobu za crtanje i zastao kada sam je vidio da leži na sofi . Momentalno sam prestao da pijem. Ležala je savršeno mirna, iščekivanje je plivalo u njenim očima. Osvjetljena mekanim svjetlom djelovala je poput breskve koju sam namjeravao konzumirati i proždrijeti. Biće to još jedna duga, duga noć i nije mi se žurilo da joj pokažem koliko loš loši dečko može da bude! ‘Imam poklon za tebe,’ rekao sam meko i prišao joj. Oči su joj se spustile na kutiju u mojim rukama. Spor osmjeh je osvjetlio njeno božanstveno lice. Sjela je i pažljivo je skupila koljena. Bila je tako slatka, napokon. Zamislite da pokušava držati koljena skupljena dok sam ja u blizini. Držao sam kutiju ispred nje. ‘Hvala ti,’ rekla je ozbiljno i uzela je od mene. ‘Zadovoljstvo je moje.’ Podigla je poklopac. ‘Kupio si mi cipele,’ viknula je, dok je obuvala vrele roze, cipele sa petom od šest inča iz zapakovane kutije.. ‘Nisu to samo bilo koje cipele. One su za jebanje u njima,’ rekao sam joj. Ona je porumenila kao divna ruža. ‘Sve dok ne moram nigdje u njima da hodam.’ ‘Samo do udaljenosti u dužini mog kurca, draga.’ S mukom je progutala i prošištala, ‘Sigurna sam da ću se s tim moći snaći.’ 187


Prišao sam kolicima sa pićem i nasuo sam sebi veoma veliku količinu iz boce za viski. Okrenuo sam se i popio sam gutljaj. Prženje mi je prijalo. Biće to dobra noć. Mogao sam to osjetiti u mom pulsirajućem kurcu. ‘Hajde. Da vidimo kako je u njima,’ pozvao sam je. Podigla je obrve. Ne govoreći ništa, spustila je kutiju na pod i izvadila cipele. Bile su drečave. Onakve kakave cipele za jebanje treba da budu. Prišao sam velikoj staroj fotelji, gdje je moji praujak sjedio i čitao jutarnje novine. Sjeo sam i gledao je kako ih obuva. Morala se sagnuti da učvrsti traku. Pogledala me je ‘Evo ih. Nadam se da se Vašem lordovstvu sviđa ono što vidi,’ rekla je provokativno. ‘Dođi mi.’ Krenula je prema meni. Hod joj je bio lelujav i nimalo seksi ali jebeni pakao, napalilo me je. Šest stopa od mene, rekao sam. ‘Čekaj, baby.’ Stala je, sa malim znatiželjnim osmjehom koji joj je zaigrao na usnama. ‘Odbaci majicu,’ uputio sam je. ‘Bilo ko može da uđe,’ pobunila se, paničnim glasom. ‘Niko neće doći. Moje osoblje zna da ne smije ovdje doći kada sam sa ženom.’ Sa malim osmjehom skinula je svoju majicu. Uzeo sam gutljaj viskija. ‘Džins. ‘ Otkopčala je i izvukla se iz svojih traperica. Vratio sam čašu na sto. ‘Grudnjak.’ Otkopčala ga je i bacila. Njene prelijepe živahne grudi su me toliko ukrutile da sam se morao pomjeriti u stolici. ‘Skini gaćice.’ ‘Jesi li siguran?’ pitala je hihoćući se. To će je koštati. Bila je suviše neozbiljna za moj ukus. ‘Tawny,’ upozorio sam je. 188


Odmah je poslušala . Jebeno je bila prelijepa u svojim novim vrijeme-je-zajebanje cipelama. ‘Sada idi i sjedni na stolicu.’ Krenula je prema staroj antiknoj stolici koju sam joj pokazao. Primjetio sam da je hrabrija. Namjerno je dodatno uvijala kukovima. ‘Ova?’ upitala me drskim glasom od koga sam je poželio jebati u usta. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko dugo bi drskost prevladala. Klimnuo sam i sjela je duboko u nju , prekrstila noge tromo i nagradila me hladnim pogledom. Veoma lijepo ali ne potpuno ono što sam imao na umu. ‘Prebaci jednu nogu preko rukohvata.’ Oči su joj se raširile. Ugrizla se je za usnu i oklijevala. Podigao sam oholo obrvu. To uvijek upali. Uzdahnula je i poslušala je. Stukao sam ostatak viskija i sa zadovoljstvom sam gledao njenu pičku, potpuno otvorenu i stavljenu tamo samo za moj užitak. Bio je dobar osjećaj vidjeti kako je vlažna i otečena bila samo zbog mene. Moje pohlepne oči su brušile njenu raširenu pičku. Nektar je tekao niz njene nabore. Stavio sam ruke na njene obje strane savio sam se iznad nje i polizao sam joj vanjski rub uha. ‘Znaš li šta ja vidim?’ preo sam. ‘Šta?’ pitala je široko otvorenih očiju, prelijepa, željna. Već sam znao da izgleda tako dobro. Bilo mi je to uprženo u mozak. Ona je prosto vapila za dubokim, nemilosrdnim, beskrajnim, šokantnim jebanjem. ‘Pička koje se ne mogu zasititi,’ šapnuo sam. Prestala je da diše. Posegao sam u džep mojih pantalona i izvukao sam dvije kravate. Spustio sam se na koljena i sigurno sam zavezao obe njene noge za stolicu u raširenoj poziciji. Zastao sam da pogledam njeno pocrvenjelo lice. ‘Šta sad?’ dahtala je dok joj je pogled bio prikovan za moja 189


usta. Nagnuo sam se naprijed i dopustio zubima da je okuse na nježnom mjestu između vrata i ramena. Odmah se je ukočila i počela da iščekuje, na kraju krajeva svi smo mi životinje. Niko nas ne treba naučiti sirovom jeziku naših tijela. Ona je shvatila da je držim da bih joj prenio primalnu posesivnost. Pustio sam meso i posisao sam ga sporo, znajući da ostavljam svoj trag. Nije se pomjerila niti se pobunila. Lagano sam joj gricnuo uho.. Zastenjala je i ja sam joj polizao kožu duž linije čeljusti i ona je okrenula glavu žudeći za mojim usnama. Uhvatio sam joj donju usnu između zuba i povukao. Ruka joj je kliznula u moju košulju i niz moj stomak noktima praveći brazde. Palac joj je protrljao krug oko moje bradavice. Drhtaj potrebe me je protresao. Uhvatio sam njenu ruku svojom. ‘Tako se ne igra ova igra,’ rekao sam joj. Pogledala me je očima punim želje. ‘Kako se igra?’ ‘Moraš biti besramna.’ Odjednom se nasmijala. ‘Gola sam kao skuhana kokoš i vezana sa raširenim nogama za stolicu. Koliko još više besramnu me želiš?’ ‘Hajde da vidimo za kakvu izopačenost bi mogla da me moliš,’ rekao sam. Kleknuo sam na pod ispred nje i zakopao sam glavu među njena bedra. Njen miris je učinio da mi kurac toliko skoči da je bolilo. Poljubio sam taj otvoreni cvijet i ona je zadrhtala. Moj ju je jezik skicirao kopajući po vlažnoj vrućini. Ah, ukus Tawny, medeni. Mogao sam osjetitit kako joj spolovilo otiče, kako zidovi i rubovi postaju sve prokrvljeniji. Sporim lizanjem i poljupcima istražio sam svaki njen nabor i pukotinu, izazivajući sve više i više sokova puštajući ih da mi kaplju u usta i po obrazu. Očajnički je pritisnula svoje spolovilo na moje lice i ostatak svijeta je izblijedio. Bila su samo moja usta zakopana u njenu slatku pičku. Obrušio sam se na njezin klitoris i ona je nabijala sve jače i jače svoje tijelo na moja usta. 190


Podigao sam pogled i posmatrao sam način na koji je počinjala da sija iznutra. Slabi, divlji zvukovi su dolazili iz njezinih usta. Tremor je zahvatio njezino tijelo i noge su joj zadrhtale kada je svršila a sokovi su potekli u moja usta. Lice joj je bilo poplavljeno rumenilom, usne razdvojene i oči napola sklopljene dok joj se tijelo izvijalo i grčilo. Ona je moja, mislio sam sa trijumfom. Moja jebena žena. Stavila je ruke na moju glavu. ‘To je bilo sjajno,’ šaputala je, misleći da je gotovo, ali nije bilo. Pred nama je bio dug put.. Vratio sam lice između njenih bedara. Jezik mi je bio neumoran, strelovit i brz . Gurnula je prste kroz moju kosu. Sisao sam je dok nije poteklo opet. Orgazam je pratio orgazam. ‘Nemoj više,’ molila je , zgrabila je moju glavu i pokušala je da me odgurne ali nisam htio prestati sisati njen klitoris. Na kraju su joj ruke spale. Učinio sam da opet svrši i uživao sam da je gledam kako ide preko ivice još jednom. ‘Ne mogu. Preosjetljiva sam. Dosta je,’ molila je skoro sa suzama ali ona je bila moja i ja ću odlučiti koliko je dosta za moju pičku. Okupao sam je dugačkim lizanjem od dna njene slatke pičke do drhturećeg grumenčića dok se nije zgrčila svršavajući opet. Sat i po vremena kasnije obrisao sam svoje lice. Oči su joj pale na moj ukrućeni kurac. Nasmijala se tiranski. ‘Masturbiraj i svrši po meni,’ rekla je, zabacujući glavu i otvarajući ta svoje ukusna usta. Glas joj je bio jedva šapat , oči jedva otvorene. Ukrao sam joj svu snagu. Naravno da sam htio drkati i išpricati moje sjeme po cijelom njenom licu. Koji muškarac ne bi? To je bilo ono oko čega se vrtila ova igra. Da vidimo kako će ona uzvratiti uslugu. Koliko lascivna može da bude. Ispalo je da je veoma darežljiva. Ekstremno besramna. Pogledao sam nadole na njeno zarumenjeno lice. Izgledala je kao žena koja je imala previše vrhunaca. Tijelo joj je klonulo. Trepavice su bile vlažne. Njene noge koje su kravate držale 191


otvorenim sigurno su se do sada ukočile. Klitoris joj je bio toliko natečen da je izbio izvan svog pokrivača, a ispod njene pičke bila je lokvica. Sve u svemu bila je intrigantna mješavina obscenosti, ranjivosti i nevinosti tako da je šokantno bilo da sam shvatio da ono što stvarno osjećam prema njoj je sažaljenje. Bilo mi je žao nje. Zbog onoga što sam joj namjeravao učiniti. Moralo se to učiniti ali je nisam želio povrijediti. Ni u jednom trenutku. Lomila mi je srce čak i pomisao na ono šta sam planirao. Bila bi tako povrijeđena , tako šokirana. Ne bi to očekivala. Ne izdaju takvih razmjera. ‘Hajde,’ tražila je. ‘Nemoj to protraćiti. To je dobro za moju kožu. Svrši mi na lice,’ tržila je. Oklijevao sam. Otvorila je predivna usta šire u pozivu i ruke su joj se pokrenule. Jedna ruka je dotakla i stisnula bradavicu, a drugom je otišla do crvene natečene pičke. Gledao sam kako namjerno gura svoj prst duboko u vaginu i uzdiše od osjećaja. Prestala se igrati sa svojom bradavicom i dodirnula me rukom. Malo se naginjući naprijed stavila je ruku pod moje testise i nježno ih je mazila. Koža joj je bila poput tople svile. Moj kurac je bio tvrd poput kamena i uperen prema njoj. Nježno me je privukla bliže svojih usta dok se nisam naslonio na donju usnu. ‘Kurac ti je tako tvrd i velik da jedva mogu raširiti usta oko njega,’ meko se požalila. Devijantno se smiješeći, raširila je usta i počela je da siše glavić par trenutaka. Osjetio sam pritisak. Pogledala me je čarobnjačkim očima i rekla je. ‘Svrši.’ Moje su oči išle od njenih poluotvorenih željenih usta do njenog prsta zakopanog u njenoj pički. Stisnuo sam ruku oko dna moje palice i počeo sam da drkam kurac brutalnom brzinom i nasiljem. Povremeno vrh bi mi dodirnuo njene usnice i to je slalo udare naelektrisanja 192


pravo u moju kičmu. Jedini zvuk u sobi je bio zvuk mene kako natežem svoj kurac toliko jako da mi se zamaglilo. Brana je brzo puknula, krv je zašuštala u mojim ušima i osjetio sam prvi teški vreli izboj sjemena kako izbija iz moje palice. Gledao sam kako pogađa njezino lice kao šamar.Vidio sam da dobrovoljno otvara usta. Prvi kremasti , bijeli talas je sletio na njene obraze, krivinu njezinog nosa i zasvjetlucao po dugim trepavicama. Sa obe ruke me je povukla u svoja otvorena usta i sisala me jako dok sam svršavao i svršavao. Dok god me nije ispraznila dok ja nisam bio potrošen. Gledao sam svoje sjeme prosuto po uglovima njezinih usana. Ispružila je jezik i halapljivo je polizala svoje usne. Zatim se uvrnuto nasmiješila. Razmazao sam joj spermu po licu i vratu i utrljavao sam je dok se sva nije upila u njenu kožu. Onda sam je odvezao, nježno podigao u ruke, i odnio je uz velike stepenice u moju spavaću sobu. Polegao sam je pod veliki baldahin gdje su vjekovima Graystockeovi donosili svoj plijen.Pogledala me je u oči. ‘Osjećam se kao Diznijeva princeza,’ rekla je tiho. ‘Diznijeve princeze se ne seksaju’ rekao sam joj. ‘Ova se seksa,’ rekla je, uzela je moju desnu ruku i gurnula moj srednji prst u sebe. Oh, bila je tako vrela i klizava. U tom trenutku, bila je najljepše biće koje sam ikada vidio. ‘Da li si stvarno uživao dok si se gostio mjojm pičkom?’ šapnula je. Nije bila seksi ni zavodljiva. Nije mogla da vjeruje da bi neko na svijetu mogao biti lud za njenom pičkom, kao što se ispostavilo da sam ja. ‘Draga’, mogao bih jesti tvoju pičku satima.’ ‘Stvarno?’ Glas joj je bio zadihan. Moji prst je i dalje bio zakopan u njoj. ‘Apsolutno.’ ‘Kako je to jesti pičku?’ Opazio sam uopštavanje i nasmijao sam se. ‘Neke pičke su ukusa poput ostriga. Nemam problema s tim 193


jer volim ostrige. Druge su slankaste i neke su slatke..’ Polako sam kliznuo unutra i van iz njene pičke. ‘Želiš li znati kakvog je ukusa tvoja pička?’ Klimnula je. ‘Jesti tvoju pičku je kao da sisam breskvu. Ne one pokrivene plastikom, isječene na pola kakave možeš kupiti na Styrofoam dijelu u supermarketu,već one savršeno sazrele na suncu, koje ubereš direktno sa stabla tokom ljetnje vrućine u mediteranskom voćnjaku. Zagrizeš ih i slatki sok ti poteče niz obraz pa ga moraš polizati i posisati.’ Njen se pogled spustio niže. Opet sam mao erekciju. Kurac mi je pulsirao. Zamjenio sam prst kurcem i nakon što je iscrpljena zaspala , gledao sam je kako spava. Poželio sam da je mogu omotati rukama i zaštiti od boli koja je dolazila. Veoma malo sam spavao tu noć i rano sam je probudio na naš dan vjenčanja sa mojim jezikom u njenoj pički i mojim kurcem u njezinim ustima.

194


Poglavlje 27 Tawny Maxwell abrati haljinu. Chris Crocker

Ako me je moj prvi brak rasplakao, drugi me je učinio toliko nervoznom da mi je cijelo tijelo bilo nekako sirovo i drhtavo. Ovo je bio drugi put da se udajem iz pogrešnih razloga. Nisam se željela udati za Roberta, ali me je molio. Bio je to jedini način, uvjeravao me je. Naravno ja nikad nikome neću reći razlog zbog čega ali na kraju krajeva udati se za njega mi je značilo da nikad neću biti povrijeđena. Ali udati se za Ivana? Nisam mogla vidjeti ništa osim konfuzije i bolnih problema ispred. Isto tako sam bila svjesna da se sve dešava prebrzo. Preintenzivno. Suviše ludo. Njemu je sve to bilu u redu jer on nije bio u tome upetljan svojim srcem. Bila sam mu samo zabava i seks. Privremena zabava dok ispunjava obećanje dato svom umirućem očuhu. Sa druge strane, ja, sam već bila beznadežno zaljubljena u njega. Da bih riješila jedan problem, dozvolila sam sebi da budem uvučena u rješenje koje će me skoro sigurno dovesti do toga da završim sa slomljenim srcem. Ivan me je ostavio pred apartmanom otišao je u prijateljevu kuću. Tamo se planirao srediti i onda smo se trebali sresti kod matičara. Angela je trebala doći u apartman i trebale smo zajedno otići do matičara. Ivan je sve tako isplanirao tako da sam imala samo deset minuta za sebe prije nego što frizer dođe oko dvanaest. 195


Dok je stigao nije želio ni šolju kave. Ponudila sam ga šampanjcm. ‘Pa,’ rekao je sa osmjehom. Otvorili smo bocu. ‘Ovo je lijepo,’ rekao je kada smo sjeli na fotelje pored prozora. Pijući šampanjac počeo je spletati moju kosu u komplikovanu uvrnutu pletenicu učvršujući je sa otmjenim šnalama ukrašenim biserima. Bio je veoma brbljiv i opuštajući za moje napete nerve. Ili je to bio šampanjac u podne. Kada je završio oboje smo bili malo pripiti i on se činio nevjerovatno zadovoljan svojom kreacijom. Mrzilo me da priznam ali znao je posao. Nakon što je otišao skinula sam se i obukla u moje novo kremasto dvodijelno St. Laurent odijelo i odgovarajuće kremaste cipele. Pažljivo sam nanijela make up i otišla da se pogledam u ogledalo. Pa … Izgledala sam kako treba za ulogu. Udovica koja se udaje drugi put. Vjerovatno sam bila za sve lovkinja na blago koja je uspjela uhvatiti bogataša već drugi put. Hello magazin će biti tamo, jer je Ivan rekao da ne zna bolji način da raširi vijest uokolo. Zbog eksluzivnosti obećali su da će sve fotogorafije sa vjenčanja pripasti nama, a Ivan će moći izabrati šta da printaju i koje fotografij će koristiti u svojoj objavi. Pogledala sam na svoj odraz u ogledalu i odjednom sam se osjetila na rubu suza. Kada sam bila mala djevojčica sanjala sam o svom bijelom vjenčanju. Vesela vrckava prilika. Sa mojom majkom, bakom i dedom, rođacima, svim mojim prijateljima, djeverušama u istim haljinama, slatkim malim djevojčicama sa cvjećem, i predivnim muškarcem koji me voli svim svojim srcem. Ali evo me ovdje. U Ivanovom stanu sama se spremajući da se udam za muškarca koji me ne voli. Budućnost se razvukla u čudnu i stranu. Jako sam zatreptala. 196


Ok je, Tawny. Možda mu jednog dana bude stalo do tebe. Ili najvjerovatnije ako mu i ne bude stalo, ti ćeš preživjeti. Prevazišla si sve od sada i uspjećeš to i opet. Krenula sam prema sredini sobe. Toliko toga je visilo u zraku. Nisam čak ni znala da li ću nakon danas se i službeno preseliti u Ivanovu sobu. Zvono na vratima je zazvonilo i brzo sam otišla prema vratima. Bila je to Angela. ‘Oh, Tawny. Izgledaš predivno,’ rekla je sa divljenjem u glasu dok sam joj otvorila vrata.‘Hvala ti,’ automatski sam odgovorila. Osjetila sam malu vrtoglavicu dok sam zatvarala vrata i okretala se prema njoj. ‘Vozač će uskoro stići.’ ‘Dobro jer sam ti željela nešto reći prije nego što on dođe,’ Angela brzo reče. ‘OK.’ Duboko je uzdahnula. ‘Samo ti želim reći da razumijem da se ubrzo nakon Robertove smrti , udaješ za Ivana, ali mislim da je to u redu.’ Jedva sam se suzdržala da se ne nasmijem. ‘Nisi nikad ni upoznala Ivana.’ Ugrizla se je za donju usnu. ‘Znam ali jednom mi je Robert rekao da je Ivan muškarac kakvog bi on za tebe izabrao.’ ‘Šta?’ eksplodirala sam. Digla je obje ruke, sa dlanovima okrenutim ka meni. ‘Nije to rekao sa lošim smislom. Samo je mislio da bi u idealnom svijetu Ivan bio savršen muž za tebe.’ Prišla sam zidu i naslonila sam se na njega. ‘Zašto mi to nije nikada rekao?’ šapnula sam. ‘Gledaj, stvarno mi je žao. Možda nisam ništa trebala reći. Osjećam se kao da sam sve uništila.’ Stavila sam ruku na čelo. Oh Roberte. Da li si mi učinio nešto iza leđa? ‘Stvarno mi je žao. Nisam ti htjela pokvariti dan vjenčanja. Samo sam glupa. Mislila sam da bi želila da znaš da Robertu ne 197


bi smetalo,’ rekla je Angela. Duboko sam uzdahnula. ‘OK je , Angela. Ništa nisi pokvarila. Drago mi je da si mi rekla. Ali ja sam u ovom trenutku poput mačke na vrućem limenom krovu.’ Zvono na vratima je zazvonilo. Pogledale smo se. ‘Robert je dobro znao da procijeni nečiji karakter. Mogao je vidjeti kroz ljude, a Ivan mu je bio veoma drag ,’ šapnula je. ‘Hvala ti što si mi to rekla,’ rekla sam joj i krenula da otvorim vrata. Vozač nas je čekao. Bilo je vrijeme da se krene.

Hodala sam ošamućeno pored Ivana. Angela je donijela buket i bila sam svjesna da rukama toliko jako stišćem stabljike da bih ih mogla polomiti. Bila je tu samo šačica ljudi.Nisam ih čak mogla ni pogledati. Fotografi iz magazina Hello su takođe bili tu. Noge su mi bile drhtave. Vidite ga! Tako visok i usparavan i … Misli su mi se ubacile u glavu , hoće li ikad doći dan, da ću moći pogledati ga i ne onesvijestiti se od činjenice koliko je lijep? Odgovor je bio momentalan i okrutan. Naravno medena. Kada te ostavi. Pogledala sam Ivanovo lice i pogled mi se zamutio. Oči su mi se napunile suzama. Šta dovraga? Neću plakati pred ovim ljudima i fotografima iz Hello-a za ime Božije! Osjećala sam se ko glupača. Čak nisam ni znala zašto plačem. Nisam imala maramicu i suze su mi se skotrljale niz obraze. Kada sam mu prišla neko mu je već dao pakovanje maramica. Nježno mi je njima obrisao obraze. ‘Ne plači, mala. Neće ti biti tako loš brak sa mnom,’ zadirkivao me je, dok su mu oči bile tople i nježne. Drhtavo sam se nasmijala. Uzeo me je za ruku. Okačila sam se za kao za pojas za spasavanje u vrtložnom moru. Ruka mu je bila topla i jaka. 198


Nikad neće znati koliko snage sam dobila od njega. Ceremonija je počela. Poslušno sam ponovila sve što mi je rečeno da ponovim. ‘Svečano izjavljujem da ne znam za nikakvo zakonsko ograničenje zbog koga se ja, Tawny Maxwell ne bih mogla ujediniti brakom sa Ivanom de Greystokom.’ Matičar je upitao. ‘Da li ste Vi, Ivane de Greystoke, zakonski slobodni da se vjenčate sa Tawny Maxwell? ‘Jesam,’ odgovorio je. Onda se nasmješio i rekao svoj zavjet. ‘Ja, Ivan de Greystoke uzimam tebe, Tawny Maxwell da mi pred zakonom budeš supruga.’ Matičar je pogledao u mene. ‘Ja, Tawny Maxwell uzimam tebe, Ivan de Greystoke da mi pred zakonom budeš suprug.’ To je bio kraj zakonskih izjava. Stavili smo prstenove jedno drugome na prste i Ivan je poljubio moj dok su sijevali blicevi foto-aparata. Nagnuo je glavu i ja sam ošamućeno gledala u njegovo lice. Bio je poput stranca. Ipak ja sam ga voljela. On mi je bio prva ljubav. Bio je moje prvo sve. U tom trenutku sam ga voljela toliko mnogo da nisam mogla zamisliti da bih ikada mogla voljeti ikoga drugog. Zagrlio me je oko struka i privukao me je maloj grupi okupljenih ljudi. Njegova majka nam je prva čestitala. Bila je besprijekorno obučena u kostim boje marelice. ‘Odlično obavljeno, dragi,’ rekla je svom sinu. Ljubeći me u obraze , šapnula je, ‘Izgledaš apsolutno predivno, moja draga. Želim ti svu sreću..’ Bilo je potom još fotografisanja prije nego što smo se odvezli u Ritz. U autu, Ivan me je uzeo za ruku. ‘Jesi li dobro?’ ‘Jesam,’ odgovorila sam. ‘Dobro. Moramo samo popiti par čaša šampanjca i pojesti koji kanape prije nego što zbrišemo.’ ‘Gdje ćemo pobjeći?’upitala sam ne očekujući odgovor koji 199


sam dobila. ‘To je iznenađenje.’ ‘Oh?’ ‘Daću ti prvu bračnu noć koju nećeš nikad zaboraviti bez obzira koliko dugo budeš živjela.’ Bez obzira koliko sam se loše osjećala, nakon nekoliko minuta pored njega sam opet shvatila da je istina ono što kažu, da je bolje voljeti i izgubiti, nego uopće ne voljeti. Bez obzira što da se desi, nikad neću žaliti zbog onoga kako sam se osjećala pored njega. Nasmijala sam mu se. ‘Diže li ti se kurac opet?’ Rugala sam mu se. Nasmijao se. ‘Ne, vodim te na veoma posebno mjesto. To je tajni klub i može se doći samo sa pozivnicom.’ Podigla sam obrve. ‘i tebe su pozvali?’ ‘Očigledno.’ ‘Isto neki seks klub?’ ‘Neka vrsta. Osnovao ga je povučeni, misteriozni, milijarder Vojvoda. Nije seks klub na način kako ga ti zamišljaš. Ljudi tamo idu i seksaju se tamo, ali ne možeš tamo da dođeš bez partnera i dok si tamo nećeš nikako sresti ni jednog drugog posjetioca kluba.’ ‘Hmmm. Gdje je?’ ‘Square Mile.’ ‘Gdje je sav novac.’ Pogledao me je i nasmiješio se. ‘Točno.’ ‘Kako se zove?’ ‘Plavi leptir ( Blue Butterfly ).’ ‘Sviđa mi se ime. Lijepo.’ ‘Ime potiče od Puccinijeve operske adaptacije Madame Butterfly. Znaš li priču o Madame Butterfly?’ Odmahnula sam glavom. ‘Zasnovana je na Japanskoj tragediji. 1904.godine oficir američke mornarice Pinkerton je iznajmio kuću na brdu u 200


Nagasakiju, gdje je namjeravao da živi sa petnaestogodišnjom djevojčicom koju su zvali Cio-cio san, što na japanskom znači leptir. Mislio je da to samo bude privremeni brak iz interesa. Njegova prava namjera je bila da je ostavi jednom kada sebi nađe odgovarajuću američku nevjestu, ali naravno, jadna Leptirica se duboko zaljubila u njega i sve je tragično završilo sa njom koja je sama sebi presjekla grlo iza zavjese i Pinkertonom koji je odnio njihovog malog sina sa sobom u Ameriku.’ ‘I zasnovali su seks klub na tome? Odmah da to kažem da ne očekuješ da ću presjeći svoje grlo zbog tebe.’ Suho me je pogledao. ‘Klub je struktuiran na pretpostavci raznih seksualnih umjetnosti koje bi Leptirica da je bila starija i više seksualno zrelija, mogla iskoristiti da zavede i namami svog američkog ljubavnika da ostane sa njom.’ ‘To je prilično pametno za seks klub.’ Nasmijao se. ‘Da, i ja sam tako pomislio.’ ‘Pa, zvuči ekstremno skupo,’ rekla sam veselo. ‘Vrijedi svaki novčić.’ Pogledala sam ga sa strane. ‘Jesi li bio tamo mnogo puta?’ ‘Ne dovoljno često,’ kratko je rekao.

201


Poglavlje 28

Tawny Greystoke https://www.youtube.com/watch?v=mN9Dipgqdtw Stigli smo u City i Ivan je našao parking na strani ulice. Bilo je skoro šest uvečer. Skoro nikog nije bilo na toj ulici. Izašli smo i krenuli prema klubu, hodajući jedno pored drugog i ne dotičući se pri tom uopće. ‘Tu smo,’ rekao je, zaustavljajući se ispred izblijedilog ulaza u staromodnu japansku trgovinu kišobranima.‘Misteriozno i intrigantno,’ rekla sam gledajući odvratnu fasadu kojom se klub očigledno krio naočigled svima. ‘Spremna?’ meko je upitao. ‘Definitivno,’rekla sam dok su vrtlozi uzbuđenja počeli da se penju uz moju kičmu. Da bi ušao u klub Ivan je spustio svoju crnu American Express karticu u metalnu kutiju koja je bila obojana da izgleda kao poštansko sanduče. Zvuk okretanja je došao iz kutije. Nekoliko sekundi kasnije kliknula je brava na vratima. Ivan ju je stisnuo i mi smo ušli. Kako je zatvorio vrata iza nas svjetla su se upalila. Izgledalo je kao da smo u maloj trgovini punoj kišobrana. Iz zvučnika se čula orkestralna muzika. Žena tamnog i dubokog glasa sablasno je zavijala kroz njega. Njen glas i takva snaga učinili su da zadrhtim. To je bilo baš onako kako bih ja zamišljala da izdana Leptirica zvuči. ‘To je Maria Callas,’ Ivan je rekao. ‘Malčice drugačija od Dolly Parton, ha?’ 202


‘Kompletno,’ rekla sam meko. ‘Naježila sam se.’ ‘Neki ljudi kažu da je to kao te boginja pogleda ravno u dušu.’ ‘Slažem se. Emotivno je razoružavajuće,’ rekla sam. Da budem iskrena nisam mogla shvatiti kako je ovo ulaz u seks klub. Bilo je tmurno i aljkavo, ništa slično Pokvarenom Aristokrati. Posljednja stvar koju bih ovdje željela je imati seks. Pritisnuo je panel sa ilustracijama nekakvih spisa na staklu , što je aktiviralo mehanička željezna vrata koja su se pomjerila i otkrila lift. Dok smo ušli vrata su se zatvorila i mi smo se spuštali dole. Vrata su se otvorila i ukazao se malen prostor sa zaštitnim japanskim vratima. Na njima se pojavila silueta žene u kimonu. Razdvojila je vrata i pokazala se titrava zelena soba. ‘Dobrodošli, Pinkerson san i cio cio san,’ rekla je. Ivan je klimnuo u znak pozdrava i ja sam isto uradila. Super, ovdje igramo uloge. On je bio užasni oficira, a ja sam bila izdana Leptirica. Bilo je to poput virenja kroz rupu u neki tuđi život. Bilo je tu suvenira koji su čini da to izgleda kao Leptiričina soba. Kimoni, dječje drvene igračke, sandale, kišobran od voštanog papira, krevetne cvjetne dekoracije i unutar staklene kutije bodež na baršunastom postolju. Bilo je stvarne prljavštine u malim cipelama i boja za lice za koje se i moglo misliti da ih je Leptirica koristila. Žena koja je otvorila vrata, gurnula je druga vrata i otvorila ih. Slijedili smo je kroz hodnik. Prošla je kroz vrata, vodeći me sa sobom. Bila je to mala soba, više nešto nalik na predsoblje. ‘Pripremit ćemo Leptiricu za Vas, oficiru Pinkerton, dok vi popijete vreli sake u prostoriji za Džentlmene,’ rekla je, njišući glavom. ‘Ostavit ćeš me ovdje?’ pitala sam, govoreći očima, da se nisi usudio i blagom nijansom panike u glasu. ‘Opusti se i uživaj. Stvarno je poslastica,’ rekao je hladno sa osmjehom. Spuštajući brz poljubac na moje usne i opušteno je otišao. 203


‘Ovuda molim Vas Leptirice,’ rekla je žena i otvorila druga vrata. Mjesto je bilo poput lavirinta. Ušli smo u drugu sobu sa velikim čeličnim stolom koji je podsjećao na one stolove koje imaju u mrtvačnici. Otvorila je plastično pakovanje i izvadila crvenu svilenu plahtu sa kojom je pokrilametalni sto. Provjerila je da li je ravnomjerno navučena preko ivica stola. Onda se okrenula prema meni. Osvjetljenje u sobi je bilo mnogo bolje pa sam je mogla i bolje vidjeti. Imala je bar pedeset godina. Uzimajući u obzir da se na azijatima teško primjećuju godine, sigurno je bila još starija. ‘Molim te skini svu svoju odjeću i stavi je u ovu kutiju’ rekla je, pokazujući na otvorenu kartonsku kutiju na podu. ‘Želite da se ovdje skinem?’ upitala sam, malo iznenađena oko sve ove postavke. Gdje je bio baršun i raskošni namještaj, udarajuća muzika? Sve je bilo tako sterilno. Tako neseksi. Klimnula je glavom opet. ‘Da, molim cio cio san.’ Moram priznati da mi se nije mnogo svidjelo da me zove po imenu žene koja je sebi prerezala grlo. Počela sam tiho proklinjati Ivana. Gdje me je to za ime svijeta doveo? Ovo je bilo bar najmanje uzbudljivo mjesto na kome sam ikada bila. Pljesnula je po jednom kraju stola. ‘Glavu ovdje gore, molim. Imamo mnogo da uradimo.’ ‘Imamo?’ ‘Da, Pinkerton san čeka.’ Uzdahnula sam u sebi. Pretpostavljam, kad sam već ovdje, a Ivan je očigledno platio ogromnu svotu za ovo iskustvo, neka ide svojim tokom, onda. Rekao je da neće uključivati nikog drugog osim mene i njega. ‘Dobro,’rekla sam, skinula sam garderobu, savila je i stavila u kutiju. ‘Odlazim sada da odnesem voće,’ rekla je i iskliznula je iz sobe. U sobi je bilo toplo, pa mi bar nije bilo hladno. Oprezno sam 204


se popela na svilom pokriven metalni stol i legla sam. Prvo sam spustila ruke na stomak, a zatim sam spustila ruke niz bokove. Gledala sam uokolo u nelagodi. Vrata su se otvorila. Podigla sam nervozno glavu, ali to je bila samo ona žena koja se vratila noseći veliki poslužavnik. Iskrivila sam vrat da bih osmotrila njegov sadržaj. Bio je napunjen nizom krišaka voća isječenih toliko tanko da su komadići bili skoro prozirni. ‘Pokriti ćete me tim voćem, zar ne?’ Nasmijala se i propratila to sa malenim klimanjem glave kao i do sada. Legla sam. Baš seksi? Biću pokrivena hladnim kriškama voća! Bilo je to toliko neprivlačno da sam se zamalo zahihotala. Da me moja baka sada može vidjeti! Manje mozga od vreće brašna , rekla bi ona. Razmišljala sam da skočim sa metalnog stola i zahtijevam da budem odvedena u Džentlmensku sobu i popijem par sakea prije nego što odem kući sa Ivanom. Mogli smo se seksati tamo umjesto na ovom ludom mjestu ali neki dio mene je ipak pomislio, ma hajde , do vraga. Tu sam gdje sam. Ako je tako velika ta Ivanova fantazija da me vidi posluženu sa voćem , neka bude. Žena je postavila poslužavnik na metalno postolje. Onda je otvorila mali ormarić i uzela je plastičnu kapu za tuširanje koju je pažljivo stavila na moju kosu. Pogledala me je sa osmjehom i upitala. ‘Jesi li spremna?’ ‘Da, sigurno,’ rekla sam,nadajući se da nisam izgledala kao veliki idiot, kako sam se osjećala. ‘Ovo neće boljeti ni najmanje. To je drevna tehnika. Starija nego Buddha.’ Stisnuto sam joj se nasmijala. Jel' to ona mene zeza? Lijepljenje voća po ljudskom tijelu je starije od Buddhe? ‘Spremna?’ opet je upitala. Uzdahnula sam. ‘Da, počnite.’ Stavila je zapešća svojih ruku mirno na nagib iznad mog 205


spolovila i počela ih je pomjerati sporo u malim krugovima. ‘Hej, hej, šta to radiš?’ upitala sam , sjedajući. ‘Budi strpljiva. Ovo je drevni način.’ ‘Gledaj,’ rekla sam. ‘Bez boli,’ insistirala je. Otvorila sam usta da kažem hvala ali ne hvala, ali je ona klimnula glavom i rekla prilično nepopustljivim glasom, ‘Drevni način. Mora se uraditi.’ Oh slatki Isuse! ‘Pokušaj. Molim te. Uvijek je dobro probati nove stvari. Drevne stvari.’ Lice joj je bilo zatvoreno poput vrata. Nisam mogla pobjediti u ovoj prepirci. ‘Dobro, dobro, nastavi,’ mumljala sam lijegajući. Nastavila je raditi ono što je počela. Pomagalo je to što nije bilo uopće nekog izraza na njezinom licu. Bilo je kao da si kod ginekologa. Potpuno neerotično. Gledala sam u plafon i nadala se da će njen drevni način uskoro biti gotov. Onda se desilo nešto čudno. Spor val vreline me je počeo preplavljivati i postajala sam veoma vruća. Vrućina nije dolazila iz njezinih ruku, već odnekud iz osnove moje kičme. Isprva sam pomislila da je to od trenja mog tijela sa stolom, a onda sam shvatila da je to skoro poput električne struje koja teče kroz moju kičmu. ‘Da li je u redu ako se osjećam pomalo....čudno?’ upitala sam je. Klimnula je. ‘Drevni način,’ mudro je odgovorila. Progutala sam. Osjećaji su postajali jači i jači. Mogla sam osjetiti da mi koža postaje toplija. U stvari, zrak u prostoriji je odjednom izgledao tako leden u odnosu na vrućinu koja me je obuzimala. Na moj užas, trnci su krenuli iz moje vagine.Isuse. Šta je sad to? Ja sam se uzbudila! Pravila sam se da pročišćavam grlo ‘Ok. To je sada dosta. Možemo li preći na voće?’ pitala sam sa čudnim tremorom u glasu. 206


‘Tijelo još nije spremno. Drevni način,’ rekla je. ‘Ne, ne, ja sam spremna.’ ‘Skoro,’ rekla je. Bilo mi je jasno da bih mogla svršiti ako nastavi još malo i stvarno to nisam željela. Ja sam shvatila da sam ovdje da se seksam sa Ivanom , a ne da imam neko lezbijsko sranje. ‘Slušaj, možda je ovdje u pitanju neka greška,’ rekla sam, dok sam osjećala kako mi se odjednom spolovilo stegnulo i počelo grčiti. ‘Ah, spremno,’ objavila je. Hvala Bogu. Koža mi je porumenjela. Mogla sam vidjeti kako su mi tvrde bradavice i mogla sam osjetiti sokove koji su curili iz mene. Posegla je u ormarić i izvukla je četkicu. Da, to je dobro. Umočila je meku četkicu u mene i razmazala moju klizavost po mom tijelu. To je koristila kao ljepilo da zalijepi kriške voća po meni. Bilo je to čudno hipnotično i predano. Miris voća dok ga je nosila sa mjesta iznad moje glave do njegovog ciljanog mjesta na mom tijelu. Neobično erotična senzacija, bojanja mojim sokovima po mome tijelu. Počela sam jedva iščekivati mekanu četkicu da bude umočena u mene. Kada mi je bojala bradavice osjetila sam da mi se tijelo izvija i traži još. Bila sam tako napaljena. Radila je brzo ali i studiozno. Posljednje je uradila bočne strane tijela i nožne tabane. Konačno je spustila četkicu i pokrila moje ulaze kriškama voća. Ispravila se i pozvonila na zvono. Onda je gurnula kolica sa mnom kroz vrata nasuprot onih kroz koje sam ušla. Na moje iznenađenje to je bila najraskošnija spavaća soba koju sam ikada vidjela. Bila je dekorirana samo u nijansama crvene boje. Druga žena je već tamo čekala. Gurnule su kolica prema krevetu i spustile su ih naniže, koristeći neki mehanizam, dok nije bilo poravnato sa krevetom. Tek tada sam shvatila da ispod svile ležim na tankoj metalnoj ploči. One su je skliznule prema površini kreveta dok me nisu smjestile na sredinu. Onda su je izvukle ispod mene, 207


ispod crvene svile bez imalo napora. Brzo i efikasno zategle su crvenu plahtu na krevet na kome sam ležala. Onda su počele da mi stavljaju tanke svilene konce oko zglobova na rukama i nogama. Čvrsto su me zavezale raširenih nogu i ruku za strane kreveta. ‘Otvori usta,’ rekla je žena koja me je mazala . Odmah sam poslušala i prije nego što sam shvatila šta radi stavila mi je u usta jaje. ‘Aaaje,’ mumljala sam mršteći se. ‘Svježe je. Bolje ga nemoj slomiti, cio cio san,’ savjetovala mi je ne pokazujući nikakve emocije. Obje su se žene onda naklonile sa poštovanjem prije nego što su otišle, a njihove cipele nisu uopće pravile nikakav zvuk po podu. Ogledalo je bilo iznad kreveta i ja sam uzdahnula kada sam vidjela kakvo je umjetničko djelo postalo moje tijelo. Sve različito voće, sve različite boje stopljene jedna u drugu. Onda sam čula korake. Muške.

208


Poglavlje 29

Lord Greystoke Ušao sam u sobu i stao sam iznad nje. Ona je bila ljepota koja je nedostajala mom svijetu. Toliko dugo sam bio sam. Ali ne više. To je bilo to. Neću tražiti više. Možda, samo možda mogu imati sve. Cvilila je i pogledala me zamagljenim čežnjivim pogledom. Znao sam da očajnički želi da joj izvadim jaje iz usta ali sam ja prešao prstom preko svojih usana. Oči su joj bljesnule od bijesa. Bila je ona jaka i nezavisna djevojka i nije joj se sviđalo da mi da toliku moć i kontrolu nad njom. Nasmijao sam se. Oh Tawny, uvijek tako divan bol u dupetu. Nije mogla da shvati da je to sve na njenu korist? Riješio sam se odjeće bez oklijevanja. Iščekivanje je bilo dobra stvar. Gol, popeo sam se na crvenu svilu da počnem sa svojim obrokom. Večeras ja večeram na svojoj supruzi. Počeću sa njenim nožnim prstima. Sisao sam zeleno narandžastu papaju. Ne skroz sazrelu i umočenu u ocat. Na prvu pomisao činilo se glupo korištenje octa jer ne bih osjetio djevojčine vlastitite sokove, što je i cilj ove vježbe ali opet, kada bolje razmislim: Brilijantno. To je potaknulo moje apetite. Krčio sam svoj put uz njenu nogu, jedući razuzdano, koristeći usne, jezik, zube. Lizao sam, sisao, grickao. Vrtila se i podizala pod mojim usnama. Nekada bih se namjerno zaustavio i uživao u osjećaju dok sam je gledao kako se napinje protiv svojih vezova, dok pokušava sebe izdignuti prema mojim 209


usnama, njene promukle jecaje zamaskirane jajaetom u njezinim ustima. Njena skoro histerična potreba bila je neizmjerno zadovoljavajuća. Likujuća požuda kotrljala se po mom grlu dok sam prešao sve, njene prste, njene ruke, njena ramena, njene grudi, njen stomak. Dok je ona ispuštala nečujne divlje zvukove ja sam smireno posisao tanku krišku marelice koja je bila aranžirana oko njene male roze rupe , tako da je izgledala poput cvijeta. Onda sam je razdvojio prstom i uvukao unutra svoj jezik, da poližem sokove koji su tekli iz nje. Izdigla je kukove da mi da još bolji pristup. Gurnuo sam dva prsta u nju i okrećući ih, pritiskao sam njezine unutrašnje zidove. Njeno ubrzano disanje je postalo plitko. Masaža ju je odvela do potpune pomame. Njen orgazam se divno podigao. Njena predaja je bila uvijena takvim čvorom intenziteta da je stisnula bedra očajnički, a oči su joj bile divlje. ‘Otvori usta,’ rekao sam. Otvorila je usta i ja sam izvadio jaje. ‘Ti jebeni kretenu,’ psovala je bijesno. Stavio sam jaja u plavu zdjelu na niskom stolu pokraj kreveta. ‘Pompozni aristokratski kretenu.’ Postavio sam se iznad njenog klizavog tijela. ‘Kako možeš dozvoliti da me stranci jebeno zavežu i —,’ Gurnuo sam jezik u njezina otvorena usta koja su psovala i ponudio joj da okusi svoju okuse. Zastenjala je u moja usta. Bila je poput gladne životinje. Mogao sam osjetiti njezinu glad za mojim kurcem. ‘Molim te, molim te. Moram da svršim,’ molila je očajnički. U jednom spretnom pokretu nabio sam je na moj kurac. Momentalno je šire raširila noge za mene i stisnula se oko mog kurca prihvaćajući ga. Kretali smo se zajedno. Tawny, je izdigla svoja leđa. Pokušavala je da me uzme što više koliko god 210


je moglo da stane. Poticala me je na grubost. Moji prodori su postali jači i dublji. Onda je nešto prasnulo u njoj. Oči su joj se otvorile i počela je jecati u mojim ustima, suze su joj potekle niz trepavice, a prstima je bespomoćno kidala plahtu. Unutar nje se dešavalo nešto drugo. Unutrašnji zidovi njenog kanala su vibrirali intenzitetom nadolazećeg vrhunca. Kao da sama djeluje, njena pička se počela stiskati oko mog kurca. Musti me. Pažljivo da joj ne okrznem klitoris, jebao sam je. Bio sam skoro tamo. Još samo neki prodor. Tako blizu. Dozvolio sam preponama da okrznu njen klitoris da bih izvukao i njen vrhunac. ‘Oh Bože!’ vrisnula je, i onda je počelo da se dešava. Njezino cijelo tijelo se divlje grčilo i trzalo. Pogled na njezino vezano i iskrivljeno golo tijelo me slomio i sa žudnim režanjem otpratio sam je u bijeli divlji vrhunac. Njen orgazam je trajao mnogo duže od moga. Njeno tijelo se još trzalo oko mog skoro tvrdog kurca čak i nakon par minuta. Ostao sam unutar nje dok nije iščezla i posljednja kontrakcija. Podigao sam se na laktove i nagnuo se naprijed i uzeo njezine usne u laganom poljupcu. Jezici su nam se spojili pijano i lijeno. Izgledala je veoma umorno oči su joj imale udaljen izgled. Odvezao sam njene veze i legao sam pored nje. Podigla je glavu i stavila obraz na moja prsa. ‘Žao mi je što sam ti rekla da si jebeni kreten,’ šapnula je. ‘Bila si veoma suzdržana s obzirom na okolnosti.’ Odmarala je obraz na mojim grudima , a kosa joj je u potpunosti bila u neredu , a lice potpuno crveno i sjajno. ‘Potpuno sam izgubila kontrolu. Sigurno sam izgledala poput životinje.’ ‘Ti si prelijepa kada svršavaš,’ rekao sam. ‘Ti si takav lažljivac.’ ‘Mnogo toga sam ja ali lažljivac nisam.’ Nasmijala se nježno. ‘Stvarno, stvarno, stvarno mi se sviđa ovaj klub,’ šapnula je. 211


Zacerekao sam se. ‘Čak i jaje?’ ‘Jaje je doprinijelo frustraciji koja je na kraju svemu dala drugačiji ugao.’ Prešla je prstom preko moje čeljusti i nagnula se naprijed da poljubi dno mog vrata. ‘Hvala ti, Ivane. Bilo je ovo apsolutno nevjerojatno iskustvo.’ Osjetio sam se ispunjeno. Pokvario sam je za bilo kog drugog muškarca. ‘Ne zahvaljuj mi. Samo sam te kvario zbog drugih muškaraca.’ Zahihotala se. ‘Definitivno si to večeras uradio.’ Nešto se stegnulo u mojim grudima. Pogledao sam dole prema njoj i imao sam neodoljivu potrebu da zgrabim njenu mekanu kosu ili joj poljubim obraz. Nježne stvari koje ljudi čine kada im je stalo do drugoga. Nisam učinio. Nisam mogao. Morao sam uspostaviti neku vrstu distance. Drugačije bih izgubio kontrolu nad situacijom. Pomilovao sam joj bradavicu dlanom. Čisti seksualni gest. Reagirala je tako da mi je gurnula dojku u ruku. ‘Postoji samo jedan problem,’ rekla je gledajući me lijenim, sparnim pogledom. ‘Koji je to?’ upitao sam zabavljen. ‘Čini mi se da je ta Leptirica uzela sebi svu zabavu dok je siroti Pinkerton jedva imalo imao.’ Shvatio sam da mi se erekcija vratila.

212


Poglavlje 30

Tawny Greystoke Imali smo seks u avionu … i da! Bilo je ČUDESNO !! Kada smo odlazili stjuardesa mi je poželjela prijatan put i namignula. Znala sam da nas je čula mada sam se trudila da budem što je moguće tiša. Ivan i ja smo se kladili da me ne može natjerati da vrištim ako ja to ne želim. Očigledno nisam uspjela ako me je ona čula. Pocrvenila sam potpuno i spustila sam se niz stepenice na pistu. Bila je sredina poslijepodneva i bilo je užasno vruće. Mogla sam osjetiti kako se počinjem znojiti. Ivan je dogovorio limuzinu koja će nas pokupiti. Bilo mi drago kada sam ušla u klimatiziranu unutrašnjost auta. Okrenula sam se ka Ivanu. ‘Drago ti je što si došao?’ ‘Zavisi koliko ćeš se potruditi da se osjećam dobrodošlim,’ rekao je. ‘Dobra dobrodošlica vrijedi četiri dolara ali pošto si ti čovjek koji zna da se cjenka možeš je dobiti za dva,’ rekla sam sa sretnim smiješkom. Cijeli svijet je izgledao svjetlo i predivno. Bila sam na odmoru sa Ivanom, tijelo mi je eksplodiralo od novih osjećaja. Učila sam nove stvari i bila sam zaljubljena. Rosalind, Dorian i Bianca su bili poput duhova u pozadini. Nisu me mogli pipnuti ovdje. Ne na Penyu Islandu.

Za dva sata bili smo na molu. Već je bilo pet poslijepodne. 213


Bilo je još brodova punih turista koji su se vraćali sa svog odmora na otoku. Mi smo bili jedini koji idu na otok. Penyu Island je bio mali udaljeni otok 45 minuta čamcem na istočnoj obali Malezije. Vožnja je bila prelijepa, prolazili smo pokraj drugih ostrva uglavnom izgrađenih i krcatih turistima. Konačno, stigli smo na Penyu, i srce mi je poskočilo od radosti kada sam vidjela poznate prizore. Čamac se zaustavio pored mola. Voda je bila tako kristalno čista da si mogao vidjeti zrnca bijelog pijeska po dnu. Okrenula sam se ka Ivanu i ostala sam bez daha. Vjetar mu je razbarušio kosu i sunce je sijalo na njegovom licu. Bože, bilo je toliko zbunjujuće biti sa čovjekom koji je bio takav prizor za gladne oči. Željela sam zamrsiti svoje prste u njegovoj kosi. Odjednom sam se sjetila kada sam ga vidjela na groblju na Robertovoj sahrani. I onda , također, kosa mu je bila razbarušena od vjetra ali je djelovao tako dalek, nedostižan. Hladni, nepoznati stranac u hladnom crnom krajoliku. Toliko se toga od tada dogodilo. To vrijeme mi je djelovalo kao dio nesretnog sna. ‘Sviđa li ti se?’ pitala sam. Klimnuo je. ‘Da, fenomenalno je naći mjesto koje je tako nepokvareno.’ ‘Dođi. Prvo ću te odvesti u kuću. Rezervat je sa druge strane otoka.’ Skočila sam u vodu. ‘Zašto onda služi mol?’ upitao je sa osmijehom. ‘Zabavnije je ovako.’ Tako je i on skočio u vodu sa mnom i mi smo pregazili vodu do obale smijući se. Rosli, jedan od četvoro važnijih članova osoblja na ostrvu, uzeo je naše torbe i prevukao ih je na drvenu platformu. ‘Ja ću odnijeti torbe u kuću,’ rekao je široko nasmijan. ‘Hvala,’ rekla sam i skočila sam pored torbi sa vještinom majmuna. 214


Uskoro je bio skoro na pola puta od plaže. Bio je divan osjećaj osjetiti kako mi stope tonu opet u mokar pijesak. U trenutku sam osjetila val tuge. Nikad više neću ovamo doći sa Robertom.‘Šta je bilo?’ Ivan je upitao. Odmahnula sam glavom. ‘Ništa.’ Okrenuo se prema meni i uzeo moje male ruke u svoje velike. ‘Nedostaje ti zar ne?’ Digla sam glavu prema njemu i dajući sve od sebe da ne zaplačem ali su mi suze ispunile oči. ‘Sve vrijeme.’ ‘Hej,’ rekao je osorno i privukao me je na svoja prsa. ‘Žao mi je,’ šmrcala sam. ‘U redu je. Znam da si ga voljela … na svoj način.’ Nasmijala sam mu se. ‘Jesam. Stvarno jesam.’ Palčevima je obrisao suze sa mojih obraza. Onda sam ga uzela za ruku i povela preko plaže prema kući. Uspinjali smo se kamenim stepenicama prema ulaznim vratima kada je Rosli sišao prema nama. ‘Biću na drugoj strani otoka ako me budete trebali,’ rekao je. ‘Hvala, Rosli,’ rekla sam opet dok je on mahnuo rukom i otišao. Pogledala sam u Ivana. Promatrao je visoka stabla bambusa koja su okruživala kuću i naginjala se nad njom, njihovo lišće koje je dodirivalo krov i zidove. ‘Dođi,’ rekla sam dok sam preskakala stepenice. Stala sam na pragu velikog pravougaonog prostora za život ugnježđenog između drveća. Tu nije bilo zidova, samo pod od sedre i stubovi od jakog drveća koji su držali slamnati krov. Imao je otvoreni tlocrt sa niskim sofama, stolićem za kafu, prostorom za objedovanje i na krajnjem dijelu, kuhinju. Okrenula sam se da vidim Ivanovu reakciju. Pogledao je na svoje okruženje, a onda opet na mene. ‘Nema zidova?’ rekao je gledajući na ograde od matiranog 215


kokosovog lišća koje su okruživale prostor. Odmahnula sam glavom. ‘Nema zidova,’ potvrdila sam. Podigao je obrve. ‘Interesantno.’ ‘To je sjajan način da proširiš iskustvo življenja na otvorenom. Željeli smo da možemo vidjeti more sa bilo kog mjesta gdje smo stajali u kući.’ ‘Mora da je strašan posao zadržavati stvari i komarce iz šume van kuće? Kako to uspjevate?’ ‘Ne možeš ni zamisliti. Posao od punog radnog vremena je otarasiti se lišća koje neprekidno tuda leluja. Bojim se da priroda nikad nije odsustala od nastojanja da povrati svoju zemlju.’ Nasmijala sam se. ‘U kuhinji iz drveta raste paprat , imamo rupe sa pčelama u tikovini, a pauci su noćna mora.’ Pokazala sam prema urolanim zavjesama. ‘Preko noći spuštamo ove bijele mreže koje vidiš tamo. Kada ovdje nema nikoga , pričvrste se drveni paneli koji su napravljeni tako da se uklapaju u te slotove da zaštite sve ovo od kiše i vlage.’ Ivan se malo udaljio od mene i stao pokraj jednog stuba gledajući dole. Vratio je pogled na mene sa iznenađenjem ocrtanim na licu. ‘Ova kuća visi iznad riječne doline.’ ‘Sviđa li ti se?’ upitala sam bez daha. Ne znam zašto mi je djelovalo toliko važno da ovo snažno, predivno biće mora da odobri moju kuću za odmor iz snova . ‘Fantastična je,’ rekao je. ‘Daj da ti pokažem najbolji dio kuće.’ ‘Povedi me.’ Krenula sam ka udaljenom kraju prostorije i okrenula se. ‘Spreman si da vidiš moju spavaću sobu?’ ‘Uvijek sam spreman da vidim tvoju spavaću sobu mala.’ Glas mu je bio bogat i grlen. Sišla sam niz stepenice i stala na platfformu koja je visila niže od nivoa poda kuće gdje smo prije toga stajali. 216


‘Tu smo.’ ‘Mora da se šališ,’ rekao je smijući se. ‘Jok.’ ‘Šta radiš kada se napiješ?’ ‘Onda ti spavaš na gornjem katu,’ rekla sam veoma ozbiljno. Sišao je niz stepenice nalik na ljestve i pridružio mi se na platformi. Pogledao je dole na rijeku koja se obrušavala trideset stopa ispod nas. ‘Nadam se da ćemo imati vjetrovitu večer dok smo ovdje. To je jednostavno fantastično,’ rekla sam. Pogledao je na željeznu konstrukciju koja se ljuljala, na kojoj je bio držala ogroman krevet. ‘Jesi li sigurna da je sigurno?’ Nasmijala sam se. ‘Probaj … Tarzane.’ Pogledao me je veom zločesto, uhvatio je debele konopce, a zatim skočio na ljuljajuću platformu sa ogromnim krevetom na njoj. Platforma se nasilno zaljuljala i morao je balansirati, skupiti koljena i raširiti ruke da se povrati u ravnotežu. ‘Jeeeebiga,’ rekao je. Pokušala sam da se ne hihoćem na taj neprocjenjivi momentalni panični izraz na njegovom normalnom samosvjesnom i arogantnom licu. ‘Mi ćemo se stvarno ovdje seksati?’ upitao je u nevjerici. ‘To bi bilo potpuno prihvatljivo.’ ‘Šta ako ovi konopci puknu?’ ‘To nisu samo konopci. Osnovni suspenzioni sistem je konstruisan tako da može izdražati težinu Boeinga 747.’ Usne su mu se zakrivile u spori uvrnuti osmjeh. ‘To je dobro znati jer imam veoma znojne i zločeste noći isplanirane za nas .’ Električni trzaj se probio kroz mene. Trebalo je da prođe dosta vremena da se naviknem na pomisao da me Lord Greystoke, taj misteriozni, hladni stranac koji se jedva prisiljavao da bude uljudan sa mnom, želi takvim intenzitetom kakav je Ivan pokazivao. 217


‘Gdje je Robert spavao?’ pitao je opušteno. ‘Na gornjem spratu. Bio je velika kukavica. Postoji još jedna spavaća soba pored kuhinje,’ rekla sam pokazujući lijevo. ‘Pokušala sam ga nagovoriti da dođe ovamo ali je uvijek odbijao. Kada su bile vjetrovite noći budio bi se u pola noći i naginjao se niz ogradu sa lanternom da pogleda dole i provjeri da li još uvijek visim. Ja sam poput trna. Niko me se ne može otarasiti, govorila sam mu.’ Samo se nasmijao ništa ne komentarišući. ‘Dođi, pokazaću ti drugi najbolji dio kuće.’ Skočio je sa platforme i popeli smo se stepenicama opet na čvrsto tlo. Odvela sam ga u udaljeni dio kuće, do otvorenog, zagrijanog bazena napravljenog od starog andesitnog vulkanskog kamena sa Jave. Rosli ga je već napunio sa svježom vodom. Izgledao je predivno na poslijepodnevnom suncu koje je obasjavalo velike fontane u obliku zmajeva. ‘Baš ono što nam večeras treba,’ rekao je. Čudno, nakon svega što smo uradili odjednom sam osjetila stid. ‘Sada bi smo se prvo trebali istuširati, a onda otići obići drugu stranu ostrva. Želim da upoznaš sve ostale i imam neke čokolade da podjelim.’ Okupali smo se napolju u običnom prašumskom kupatilu. Savila sam leđa unazad i voda mi je išla po licu i naslonila sam se rukama na mokre drvene zidove i uživala sam u osjećaju prodora Ivanovog kurca duboko u mene. Nagnuo je glavu iznad mog lica, a oči su mu bijesno gorile dok mi je ljubio usne.

218


Poglavlje 31

Tawny Greystoke Uskočila sam u majicu, dječački šorc i japanke, spustila sam sve mrežne roletne i krenula da potražim Ivana. Stajao je na rubu vode. ‘Hej,’ rekla sam mu. Okrenuo se i pogledao me toliko tužno da sam zakoračila natrag . ‘Šta je bilo?’ upitala sam. Odmahnuo je glavom. ‘Mislio sam na Roberta,’ rekao je. Mislim da je dio mene znao da nije zapravo mislio na Roberta već na nešto vezano za Roberta. Talas mi je dotakao stopala. Stisnula sam prste. ‘Zašto si mislio na njega?’ Slegnuo je. ‘Samo kako sam malo znao o njemu. Kako je imao cijeli život o kome nisam imao pojma.’ ‘Da. Robert je bio poseban.’ ‘I dalje ti veoma nedostaje Robert, zar ne?’ ‘Da.’ ‘Nije li to bilo čudno sa obzirom na vašu razliku u godinama?’ ‘Ne.’ Nasmijala sam se misleći na Roberta. ‘Nijednom od nas nije bilo bitno što drugi misle. Odlazili smo na mjesta gdje su nas ljudi smatrali ocem i kćerkom i samo smo se smijali i govorili im da smo muž i žena.’ Klimnuo je. ‘Hmmm …’ 219


‘Trebali bi krenuti. Sigurno su nam pripremili roštilj. Uvijek imaju divnu logorsku vatru.’ ‘Ah, logorsku vatru,’ rekao je nježno. ‘Ja sam sa Juga. U prirodi mi je da volim logorsku vatru.’ ‘Idemo onda na tu logorsku vatru.’ Krenuli smo iza kuće prečicom da presječemo put oko ostrva. Jednom sam skoro nagazila na neko korijenje i Ivan me je uhvatio. ‘Budi oprezna,’ upozorio me je namrgođeno. ‘Mrzim da vidim i ogrebotinu na tebi.’ Kako smo se približavali drugoj strani ototka mogli smo čuti zvukove smijeha i muzike i namirisati mirise hrane koju su spremali. Kada smo izašli na čistinu gdje su živjeli svi volonteri, okupili su se oko nas i predstavila sam Ivana svima. Nije bilo doba parenja za morske kornjače, pa je tu bila manja grupa ali su svi bili mladi, živahni idealisti. Dvoje Australijanaca, dečko iz Francuske, trojica Britanaca, par djevojaka iz Njemačke i neki studenti sa lokalnih univerziteta. Podijelili smo čokolade, popili ledeno hladno pivo i jeli ribu grilovanu sa karijem i rižom. Onda su pojačali muziku i neki od njih su plesali oko vatre. Ivan i ja nismo plesali. Sjedili smo blizu jedno drugome i samo slušali druge. Njihove priče. Sve što sam znala je da sam bila sretna. Toliko da sam bila u ekstazi. Do devet, logorska vatra se ugasila i svi su otišli. Dio grupe je otišao u krevet da se prirpemi za noćnu smjenu. Drugi su otišli na razne lokacije po otoku da čuvaju izležena jaja. Imali su noćne patrole oko ostrva da zabilježe pojavljivanja morskih kornjača. Ako bi pronašli neko gnijezdo , pokupili bi jaja i odnijeli ih u centralni inkubator. Ivan i ja smo otišli natrag. Osjećala sam se ugodno pripito, srećnije nego ikad u životu. Pogledala sam ga nimalo sposobna da sakrijem šta osjećam prema njemu. Kako smo ušli u kuću sva su se svjetla odjednom ugasila i veliki ventilatori su prestali da bruje. ‘Do vraga šta je?’ rekao je Ivan. 220


‘Oh, prokletstvo,’ rekla sam. ‘Generator je prestao da radi i vruće je nego u paklu ovdje noću.’ ‘Gdje je? Daj da pogledam.’ ‘Čekaj da uzmem bateriju,’ rekla sam. Bila je mjesečina pa sam brzo došla do kuhinjskog ormarića nespretno zapinjući dok nisam našla jednu bateriju. Noseći je izašli smo iz kuće da pogledamo ali ništa nismo vidjeli. Samo ogromni, nenormalno tih i miran sivi kontejner. ‘Možemo se vratiti kod volontera i spavati sa njima večeras. Rosli će zovnuti nekoga da dođe i popravi to sutra,’ nesretno sam predložila. ‘Er … ne.’ Ugrizla sam se za usnu i pomislila šta bi smo drugo mogli uraditi. ‘Postoji još jedan generator koji održava rad frižidera. Možda možemo otvoriti frižider i spavati pored njega.’ Nasmijao se, a bijeli zubi su mu bljesnuli u mraku. ‘Sigurno, da bih imao seks pored otvorenog frižidera.’ ‘Želiš se seksati po ovoj vrućini? Ne vjerujem da znaš koliko može biti vruće bez velikih ventilatora.’ ‘Nisam još odustao od svoje ideje.’ Vratili smo se u kuću i upalili smo neke lanterne. Bijele mreže koje su nas okruživale njihale su se u nježnom povjetarcu i činile su sve da izgleda nejasno i nestvarno. ‘Bože, tako je užasno vruće. Idem po hladno pivo. Hoćeš li i ti jedno?’ upitala sam. ‘Naravno,’ rekao je. Otvorila sam frižider izvadila jedno i naslonila ga na moj vrat. Boca je bila divno hladna i ja sam uzdahnula od zadovoljstva. Okrenula sam se i vidjela Ivana kako me promatra.‘Mmmm …’ pogledala sam ga zamagljeno. Posegnula sam za otvaračem koji je visio na žici pored frižidera i skinula sam čep. Zalupao je kada je pao na kamen. Ništa nije rekao samo me je gledao. Onda sam znala šta želim da uradim. Vidjela sam to u 221


jednom Tarantinovom filmu. Ona je ubici plesala u krilu. Željela sam improvizirati i iskoristiti moju bocu kao rekvizit. Iskrivila sam vrat i prinijela bocu grudima. Povukla sam okovratnik moje majice i pomilovala sam vrelu kožu mojih ramena sa bocom. Polako sam prešla sa hladnom bocom sve do rascjepa između grudi. Mračna žudnja u njegovim očima isprekidala mi je dah . Uhvatila sam rub moje majice i podigla ga dok sam trljala bocom od moj stomak. Nije više bila ledeno hladna ali pošto to nisam zapravo radila da bih se osvježila … Polako vrteći kukovima zabacila sam glavu unatrag i prosula sam hladnu pjenušavu tekućinu po grudima . To je bilo to. Počeo je da guli odjeću sa svog predivnog tijela. Prišao je jednoj od niskih sofa i sjeo sa raširenim koljenima dok mu se kurac visoko uzdizao. ‘Dođi,’ rekao je, glasom stisnutim i grlenim od žudnje. Spustila sam bocu na sto prije nego što sam mu prišla, stavljajući svoje bose noge između njegovih i skoro mu dodirujući stopalima testise. ‘Pričaj mi prljavo,’ pozvao me je, polusklopljenih očiju. Nikad nisam prljavo pričala ni sa kim ali nisam htjela pokvariti ugođaj. Najsekspilnijim glasom koji sam uspjela izvući , rekla sam, ‘Mmm … kad kažeš da govorim prljavo šta zaista misliš?’ Nešto mu je sinulo u očima kao da je očekivao potpuno drugačiju reakciju od mene. ‘Da li ti se sviđa moj kurac? Reci mi šta vidiš. Govori o njemu. Opiši ga. Nadmaši se,’ ohrabrivao me je. ‘Dobro,’ rekla sam polako. Opiši njegov kurac. Dešifrovala sam to kao frazu moj kurac. Mama je znala govoriti da su svi muškarci zaljubljeni u svoj kurac. To bi trebalo biti jednostavno. Mogla sam biti sjajna u ovome. On je obujmio šakom svoj dragocjeni kurac i čekao. Uzdahnula sam duboko. ‘Tvoj kurac,’ rekla sam grandioznim glasom, ‘je izvrsno umjetničko djelo. Tako je lijep i 222


toliko osobne da bi trebao visiti u umjetničkoj galeriji .’ Čudan mu je izraz prešao licem i ubrzo nestao. Bio je definitivno...iznenađen, ili možda čak razočaran. Očigledno, morala sam povećati ulog. ‘Trebali bi pisati pjesme i poeme o divoti tvog kurca. Zapravo, trebao bi biti smatran jednim od svjetskih čuda. Trebali bi nazvati univerzitete nakon njega po njemu...i ....i sagraditi ih da,’ rekla sam zagrijavajući se za temu, ‘trebali bi mu sagraditi spomenik.’ Podigla sam ruke visoku u zrak iznad glave. ‘Greystokov Fantastični Kurac.’ Trepnuo je. ‘Ljudi bi trebali dolaziti plaćati ovom titanijumskom kurcu koji može biti tvrd satima. On je poput specijalnih vojnika: uglađen, opasan i jak kao razjareni bik. U stvari toliko je smrtonosan da bi trebao dobiti medalju. Ili neku nagradu za izvrsnost. Ratovi bi se trebali zbog njega voditi.’ Pogledala sam ga. Nije izgledao sretan. ‘Šta je bilo?’ ‘Da li se ti to jebeno zajebavaš?’ ‘Ne.’ Namrštila sam se. ‘Rekao si da pričam o tvom kurcu. Očigledno je da nisi mislio da govorim loše stvari..’ Pogledao me je poprijeko. ‘Tako se ne priča prljavo sa muškarcem.’ ‘Ne? U redu, daj mi primjer.’ ‘Napuni me, tatice, jebi moju tijesnu pičku! Daj da vrištim od tog tvog velikog kurca.’ Nasmijala sam se. ‘Tamo odakle je dolazim oprali bi ti usta sapunom zbog korištenja takvih riječi.’ ‘Šta će pobijediti odgoj ili ja?’ ‘Jebi me,’ disala sam skoro nečujno, gledajući uzbuđenje na njegovom licu dok je čekao da me čuje kako mu govorim prljavštine. Pustila sam da mi riječi ispadaju kroz usta. ‘Jebi mi jako pičku sa tim svojim prljavo velikim kurcem.’ ‘To je dobro,’ rekao je. Posežući naprijed, zgrabio me je oko struka, a ona me postavio na ruke i koljena na velikoj sofi. 223


Strgnuo mi je šorc, iscjepao moj mali bikini i bacio ih negdje u tamu. Ruke su mu bile na mojim kukovima i režeći poput vuka on je udario svom svojom dužinom duboko u mene. Pustila sam oštar uzdah i savila sam leđa i podigla se. Zgrabio mi je kosu prisiljavajući da ostanem u toj uvrnutoj poziciji dok me je pumpao bez milosti. Sa svakim prodorom moji su sokovi špricali oko njegovog kurca i tekli mi niz bedra. Njegov zahvat me je bolio i njegov kurac je bio preduboko da bi mi bilo ugodno ali nije mi bilo važno, jedino što je bilo važno je kako je moja skliska, gladna pička oduševljeno dočekala njegove bikovske prodore. ‘Ti si moja,’ uzdisao je. ‘Jesam,’ dahtala sam radosno. Ne mogu ni objasniti kakav je to osjećaj bio biti nazvana njegovom dok me on posjeduje i jebe na tako primalan način. Bilo je neopisivo. Bila sam kakvu me je Bog stvorio. Bila sam njegova pička. Pod nama se obrušavala rijeka.

224


Poglavlje 32

Tawny Greystoke . . Ayn Rand

Jedna od aktivnosti koju je preuzela fondacija bilo je obnavljanje grebena uništenog ilegalnim ribarenjem pomoću cijanida, tako da je bilo tri do četiri zaranjanja dnevno za volontere koji su pomagali obnovi presađujući pripremljene uzorke iz okeanskog staništa u greben. Bilo je tu neograničeno mnogo ronilačkih mogućnosti tako da smo proveli cijelo jutro roneći i razgledajući nove grebene. Neki od novih korala već su bili veličine tanjura. Poslije sam odvela Ivana da promatra kako volonteri miješaju beton da bi proizveli osnove za jako i mekano uzgajanje korala koji će kasnije biti presađeni na greben. Bilo je zanimljivo i znala sam da je Ivan bio impresioniran sa nastojanjima centra za očuvanje da povrati grebenu stari sjaj. Podijelili smo jednostavan obrok od riže i piletine i povrća sa volonterima. Dok smo se vratili Rosli je već osposobio generator tako da je Ivan odmah otvorio laptop i počeo raditi. Ja sam provela popodne na plaži. Kada sam se htjela ići istuširati Rosli je stigao na plažu sa durianom (tropsko voće). Prikačio ga je za drvo u džungli. 225


‘Želiš malo?’ pitao je, kuckajući trnovito voće nožem. Znao je da ne mogu podnijeti miris i bilo mu je zadovoljstvo da me zbog toga izaziva. ‘Neeeee,’ rekla sam, stisnula sam nos, i složila sam zgađenu facu. ‘Hello,’ Ivan me je pozvao sa stepenica. Nasmijala sam se na Roslija. ‘Znaš šta, otvori voće. Neka ga Ivan pomiriši.’ ‘Sigurna si?’ ‘Apsolutno.’ Rosli je odmah čučnuo i počeo guliti voće. Gurnuo je prste u rupu na vrhu voća i gurao dok nije razdvojio na dva dijela. Momentalno, odvratan smrad me je pogodio. Izabrao je zlatni komad mesa i počeo da ga žvače. Kada je prišao, Ivan me je čudno pogledao. Onda je pogledao u Roslija. ‘Želiš li voća, Ivane?’ nevino sam ga upitala. ‘Isuse, kakav je to odvratan smrad? Smrdi kao nešto što je ovdje dovučeno i crklo.’ Nasmijala sam se. ‘To je to voće.’ ‘To je durian, zar ne?’ rekao je slažući zgađenu facu. ‘Ti voliš voće zar ne? Probaj ga,’ bockala sam ga sa zabavljenim osmjehom. ‘Ne hvala.’ ‘Kukavičko sranje,’ Izazivala sam. Prekrižio je ruke. ‘Jesi li ga ti probala?’ ‘Ne nije,’ Rosli se ubacio. Istovremeno je sisao meso voćke i smijao se od uha do uha. Pogodila sam Roslija jednim gadnim pogledom. ‘Dobro,’ Ivan je rekao glasom sporijim od teških vagona sa kotačima od biskvita. Neugodno sam se promeškoljila. ‘Probat ću ga ako ga i ti probaš,’ izazvao me je đavolski 226


gledajući. Duboko sam uzdahnula. Oh sranje. Pravila sam se da mi nije bitno. ‘Naravno.’ Sagnuo se da uzme jednu polovinu voćke i pružio mi je. Momentalno miris nečega što je u posljednjoj fazi truljenja pomiješan sa smrdljivim čarapama ispunio je moje nosnice i željela sam da povratim. Pokušala sam ne odstupiti. ‘Pa učinit ćemo to zajedno,’ rekla sam. ‘U redu ali ti moraš da progutaš.’ ‘Ha, ha,’ rekla sam. Uzeo je jedan komad i ja drugi. Držala sam nos jednom rukom, a parče voćke spremno da ga stavim u usta drugom. ‘Na tri,’ rekao je. ‘Ja sam spremna.’ Rosli je sretno žvakao i gledao nas radoznalo. ‘Jedan, dva, tri …’ Stavila sam u usta i oči su mi iskočile. Bilo je kao da jedem trulu gljivu. Ljigavo i raspadnuto na mom jeziku. Užasno. Jednostavno užasno. Oboje smo se pogledali i počeli pljuvati u isti trenutak. Rosli se valjao od smijeha po pijesku kad smo pojurili u vodu da isperemo usta slanom vodom. ‘Oh moj Bože! To je bilo loše,’ jaukala sam dok nismo oboje eksplodirali od smijeha. Dok se smijao ja sam ga gledala. Već je potamnio na suncu. Oči su mu bile pune topline i izgledao je tako opušten i sretan. Kad bi samo uvijek mogao takav da ostane.

To veče smo otišli da posmatramo izlijeganje jaja iz gnijezda kornjača. Kada bi bilo moguće nikad to ne bih propustila. Do sada sam vidjela dvadeset i pet i svaki pojedini put, kada bih vidjela te malene kornjačice kako ispuzavaju iz 227


svog gnijezda i počinju juriti prema moru, osjećala bih se kao da sam dobila blagoslov. Pojavili su se i ostali volonteri. Bila je to kulminacija njihovog rada, da vide izlijeganje tih bebica i posmatraju njihov odlazak u more. Rosli je nježno uhvatio bebu kornjaču i stavio je u Ivanove spojene dlanove. Vidjela sam kako gleda u čudu na maleno biće koje se vrpolji među njegovim rukama, kao na nešto veoma vrijedno. Točno sam znala kako se osjeća. Kada sam ja prvi put držala jednu u rukama, skoro sam zaplakala jer sam znala da najvjerovatnije neće uspjeti da odraste ali sam se svim silama molila da se to ipak desi. I da se vrati na Penyu Island i nastavi sa ciklusom svoje evolucije. Osjećala sam toliko veliku ljubav i odgovornost za nju. Njene male perajice su bile tvrde i prekrivene pijeskom i udarale su po mom dlanu. Stalno je krivila svoj mali vrat prema moru kao da ga može čuti ili namirisati. Ivan me je gledao dok su mu oči sijale. ‘Predivno je zar ne?’ rekla sam. ‘Predivno,’ ponovio je. Veoma nježno, Ivan je spustio dlan tik do pijeska i pustio maleno biće na njegov put . ‘Sretno maleni,’ doviknula sam gledajući ga kako napreduje prema moru. Na moje iznenađenje Ivan me uhvati za ruku. ‘Znači sviđa ti se,’ rekao je meko. ‘Više sam sklona njemu nego tebi,’ odgovorila sam. Oči su mu zasvjetlucale od smijeha. ‘Sada si u velikoj nevolji,’ upozorio me je. ‘Bolje ti je da znaš da ćemo imati odgovarajuće lijesove,’ obećala sam mu. Nagnuo je glavu prema mom uhu i šapnuo, ‘Volio bih ti staviti noge u ona stremena kao pri porođaju, tvoja pička otvorena, mokra i spremna za mene. Ušao bih u nju jezikom i lizao je satima.’ ‘Vjerujem da ti stvarno misliš da su stremena za porodilje 228


baš seksi.’ ‘Čak je i blato seksi ako si ti u njemu.’ ‘Mislim da bih ja ipak izabrala žele,’ rekla sam. Nasmijao se i lice mu se smekšalo. ‘Ponosan sam na tebe, Tawny Greystoke,’ iznenada je rekao i stisnuo mi je ruku. Bila sam toliko iznenađena njegovim divljenjem da sam ga samo gledala smiješeći se glupavo. U tom trenutku bila sam najsretnija žena koja postoji.

Bilo je divno na plaži. Mjesec je bio pun, a zrak pun umirujućeg zvuka valova, vjetra u lišću i vlažnog udaranja mesa u meso dok je Ivan prodirao u mene. Oh i naravno, moje vlastito stenjanje i uzdasi zadovoljstva. Razmaknula sam koljena koliko god sam mogla da mu se otvorim koliko god mogu više, a zatim sam ga eksperimentirajući stisnula iznutra. Počeo se kretati jače, brže, hitnije. Moj vrhunac je taman počinjao kada mi je iznenada stavio dlan preko usta. Smrzla sam se. ‘Shhh …’ upozorio je, naprežući oči. Uhvatila sam se za njegova rebra, skliska od našeg pomiješanog znoja i osluškivala sam što god da je on to čuo. Još uvijek držeći ruku preko mojih usta okrenuo je glavu jako polako. Nisam se usudila pomaknuti. Okrenuo se prema meni dok su mu oči sijale. ‘Nećeš ovo vjerovati,’ šapnuo je, ‘ali kornjača je izašla na obalu i sada je oko četiri-pet stopa udaljena od nas.’ Oči su mi se raširile od šoka. Koliko sam znala kornjače nisu često dolazile na ovu stranu otoka. Najčešće su išle na drugu stranu i ako bi došle na ovu stranu bilo bi to tokom perioda parenja od maja do septembra. Osluškivala sam i čula sam je: teške, hrapave zvukove koje je stvarala dok se vukla po pijesku. 229


Na moje iznenađenje odjednom sam osjetila lagane udarce pjeska koji je letio u našem smjeru pokretan njezinim perajima. Kopala je rupu za gnijezdo pored nas! Polako, Ivan je sklonio ruku sa mojih usta. Otvorila sam usta. ‘Oh moj Bože,’ promrmljala sam tiho. To je karetna želva. Što je moguće nježnije, Ivan je izašao iz mene i pružio se pored mene. Zajedno ležeći jedno do drugog, posmatrali smo je. Stenjući, urlajući i sikćući sanijela je preko stotinu jaja, po dva ponekad i tri odjednom.Vidjeli smo je kako prolijeva suze koje su toliko dotakle Roberta. Uopće nije se obazirala na naše prisustvo. Možda smo njoj djelovali samo kao stijene ili sijenke. Rosli mi je jednom rekao da lokalno stanovništvo vjeruje da se kornjače dok lijegu jaja nalaze u nekoj vrsti transa u kome se ne mogu uznemiravati. Kada je završila pomoću zadnjih peraja je pokrila gnijezdo. Postepeno je nabacala pijesak preko svoje jame, a zatim je zamaskirala mjesto da predatori ne mogu da ga prepoznaju bacajući pjesak na sve strane koristeći prednja peraja. Iscrpljena, polako je krenula natrag u more. Nijedno od nas nije progovorilo. Bilo je to toliko posebno da nismo mogli ništa reći. Osjećala sam se poniženo i puna strahopoštovanja prema povjerenju kojim je majka kornjača ostavila svoju djecu na skrb prirodi. Željela sam biti hrabra poput nje. Okrenula sam se prema Ivanu. Još uvijek je gledao u mjesto gdje je ona ušla u more. ‘Volim te,’ rekla sam mu. Cijelo njegovo tijelo se umirilo. ‘Znam da ti ne osjećaš isto i nisam ti to rekla da bi se osjećao čudno. Žao mi je ako sam pokvarila trenutak, ali sam samo željela da znaš. Ako sutra umrem, ne želim da neke stvari ostanu neizrečene.’ Duboko je uzdahnuo, kao čovjek koga muče i sagorjevaju njegovi unutarnji demoni. ‘Sutra se moramo vratiti nazad,’ 230


rekao je dok mu je glas pulsirao od neke duboke emocije. Na trenutak sam osjetila bljesak gnjeva. Kako se usuđuje određivati mi kada da se vratim? Neka se on vrati ako to želi. Ja ću da ostanem. A onda je moj bijes izblijedio. Koja je svrha? Biću bijedna ovdje bez njega. Morala sam se vratiti u Englesku i suočiti sa stvarnošću mog lažnog braka. Bilo je nešto veoma pogrešno, veoma pogrešno sa mojim brakom i što prije to uvidim i shvatim, to bolje.

231


Poglavlje 33 Tawny Greystoke Ljubav ne postoji samo tako jednostavno kao kamen, mora se stvoriti kao kruh Ursula Le Guin, The Lathe of Heaven.

Probudila sam se jer sam čula neki zvuk. Okrenula sam glavu i vidjela da je jastuk pored mene prazan. Sklonila sam kosu sa lica, sjela i pogledala uokolo. Nije se vidio trag svjetlosti ispod vrata kupatila i vrata spavaće sobe su bila zatvorena. Kako čudno. Ustala sam iz kreveta, bosa sam došla do vrata i otvorila sam ih. Mogla sam vidjeti da je upaljeno svjetlo u Ivanovom studiju i čula sam njegov glas. Bio je prilično glasan. Mora da je telefonirao sa nekim. Prišla sam bliže zvuku. Nešto me je zaustavilo u hodniku. ‘Ne, ona ne zna i želim da tako i ostane. Da bi ovaj plan uspio ona mora ostati potpuno u mraku što se tiče svega toga.’ Nastupila je tišina, a zatim je on opet progovorio. ‘Apsolutno. Više od sto miliona je na kocki. Moraš naći siguran plan da je eliminišeš. Na način koji ne može biti povezan ni sa kim. Posebno ne sa mnom.’ Svojom vlastitom voljom moje su ruke poletjele i zatvorile mi usta da bi me zaustavile da ne vrištim ali nisam bila ja ta koja je vrištala nego je to bila moja duša. Samo sam stajala tamo u mraku zaleđena od šoka i užasa. 232


Onda je opet bila pauza pa se čuo opet njegov glas, nasrtljiv i pun nade. ‘Jesi li siguran?’ Još jedna duga pauza dok je osoba na drugom kraju vjerovatno nešto objašnjavala. Tada se začuo Ivanov glas jezivo uzbuđen. ‘Da, da, to bi moglo da upali. Predstavi to njima i vidi da li bi bili sretni da idemo s tim. Što prije to bolje. Ne mogu više da čekam. Moram znati da je to urađeno.’ ‘Dobro. Moram ići ali hvala ti na pomoći.’ Veoma tiho, na prstima sam otišla do spavaće sobe i zavukla sam se pod pokrivače. Tresla sam se. Znala sam sasvim sigurno, da su govorili o meni. Sa kim je pričao? Mora da je u dosluhu sa mojim pastorcima. Nije bilo drugog objašnjenja. Zbog čega me je htio držati u neznanju? Kakav je bio siguran plan da me eliminišu? Je li ovo bio moj najgori strah? Da li je Ivan šurovao u uroti da me ubiju i podijeli novac sa moji pastorcima? Djelovalo je nemoguće. On nije trebao moj novac. Bio je milijarder. To je imalo manje smisla od bika sa sisama ali nijedno drugo objašnjenje nije se uklapalo. Čuo se zvuk u hodniku. Okrenula sam se na stranu, zatvorila sam oči, namjestila dah da bude dubok i spor i napravila sam se da spavam. Ivan je ušao u krevet, poljubio me u čelo i legao je pored mene. Nakon nekoliko sekunda njegova je ruka lagano pala na moj kuk da se odmara. ‘Mmm,’ rekla sam pospano i još više sam se uvila sama oko sebe. Njegova ruka se sklonila. Dugo vremena nije zaspao. Konačno, disanje mu je postalo duboko i ravnomjerno. Okrenula sam se i posmatrala sam ga. Bio je miran i izgledao je ljepši od Tennessee Bluetick Coonhounda . Bila sam zbunjena i uplašena. Nisam razumjela što se dešava. Ništa nije bilo onako kako izgleda. Čak i sada sam žudjela da pružim ruku i dotaknem 233


njegovu gustu, mekanu kosu ali nisam. Jednostavno sam ga gledala u čudu dok nije zora zasvjetlila nebom. Neprimjećeno je došla dok sam ja spavala u krevetu mog neprijatelja.

Veoma pažljivo, očiju fiksiranih na Ivanovom usnulom licu, izvukla sam se iz kreveta. Kada sam uspjela stala sam i posmatrala sam ga. Još uvijek sam bila prilično šokirana. Bilo je nevjerovatno koliko me je prevario. Tiho poput mačke, uzela sam opremu za trčanje iz garderobe i brzo sam se obukla u dnevnoj sobi. Ne stvarajući buku izašla sam iz stana. Dok sam trčala pokušavala sam razmišljati. Stvarno, stvarno jesam. Pokušavala sam to cijeli sat vremena ali mi mozak nije radio kako treba. Očajnički sam željela vjerovati da sam nešto pogrešno zaključila. Nije bilo motiva. Nije mu trebao moj novac. Za Boga miloga, pa on je imao i privatni avion. Osim toga, vjerovala sam Robertu i on mi je neprekidno i neprekidno ponavljao da je Ivan jedini kojem mogu da vjerujem. Drugi glas u mojoj glavi mi je rekao da je Robert dizajnirao svoj testament tako da me ostavi pod Ivanovom potpunom kotrolom. Da me on nije učinio Ivanovom štićenicom, nkada ne bih bila tu gdje sam niti bih bila udata za Ivana. Do trenutka kad sam se vratila nisam bila ništa manje divlja niti manje šokirana. Ivan je već završio sa tuširanjem. ‘Dobro trčanje?’ pitao je i prvi put ga nisam vidjela kroz svoje ružičaste naočale. Krio je nešto veliko. Krio je to dugo ali sam ja bila toliko zabrinuta da on ne otkrije moje tajne. Nikad sebi nisam dala vremena da razmotrim stvari koje mi nisu bile jasne u vezi njega. Uvijek je to bilo negdje u pozadini i skoro nevidljivo ali je postojalo. Čak i sada sam mogla to da vidim. Jedino vrijeme kada toga nije bilo je u doba kada bi smo se 234


seksali. ‘Da, hvala na pitanju.’ Čak sam se uspjela i nasmijati. ‘Želiš li kavu i tost?’ ‘Da, molim.’ Klimnula sam i otišla sam u kuhinju. Aranžirala sam kriške tosta u tosteru kada se on pojavio na vratima dok je vezao kravatu. ‘Moram požuriti. Nešto je iskrslo,’ rekao je. ‘Bez doručka?’ ‘Samo ću uzeti tu kavu.’ Prinijela sam šolju i pružila sam mu je. Uzeo je gutljaj. ‘Šta ćeš ti raditi danas?’ Slegnula sam. ‘Još ne znam. Možda odem na posao.’ ‘Dobro. Onda se vidimo večeras. Možda možemo otići na večeru ili nešto slično.’ ‘Da. To bi bilo fino,’ rekla sam. Znala sam da mi glas drveno zvuči ali nisam si mogla pomoći. Nikad se nisam dobro pretvarala. Šta vidiš to dobiješ, kada sam ja u pitanju. Uzeo je još jedan gutljaj i spustio je šolju. ‘Dobro. Odlazim.’ Nakon brzog, jakog poljupca na mojim usnama on je otišao. Dodirnula sam usne. Bože! Još uvijek sam ga željela. Šta to nije u redu sa mnom? U kakav sam haos upala. Uzela sam šolju i prosula sam ostatak kave u sudoper. Skoro sve radeći mehanički otvorila sam mašinu za suđe i stavila šolju u mašinu. Još uvijek mehanički prešla sam kroz dnevnu sobu u njegov studio . Otvorila sam vrata i nekoliko sam trenutaka stajala na pragu. Skoro ničeg nije bilo na njegovom stolu, osim par papira. Prišla sam i bacila pogled na njih. Izvještaj o nekom kineskom gradu, nekoj vrsti razvoja. Prošla sam oko njegovog stola, sjela na stolicu i otvorila ladice. Prva je sadržala papiriće . U drugoj su bila dokumenta. U srednjoj su bile pisaće potrepštine. Na prvoj ladici sa lijeve strane sam zastala. Bila je zaključana. Znala sam gdje je ključ. Vidjela sam kada ga je 235


sakrio. Otišla sam u hodnik i provjerila malu dekorativnu zdjelu. Bio je na njenom dnu. Uzela sam ključ i vratila se da otvorim ladicu. U njoj je bilo zgužvano pismo. Stavila sam ga na stol i izravnala sam ga. Bilo je to pismo iz banke. Gledala sam u nevjerici. Nije moglo da bude. Trepnula sam i opet ga pročitala. Isuse Hriste. Banka je podsjećala na jedan od kredita od dvadeset miliona funti. Bila su tu i druga pisma. Neka su bila pokidana, neka neotvorena ali su sva nosila istu povratnu adresu. Drhtavim rukama izvukla sam jedno koje je bilo otvoreno. To je bilo samo još pisama koja su upozoravala da će njegov račun biti zatvoren, obavještenja o bankrotu i upozorenja o kašnjenju uplata. Smučilo mi se u stomaku i sjela sam na njegovu rotirajuću stolicu. On je bankrotirao. Sve je bila laž. Crna American Express kartica. Potpuno novi Lamborghini. Šampanjac vrijedan hiljade funta. Razmetanje da je milijarder. Sve. Sve je bilo laž. Dah mi je izašao u kratkim oštrim izdisajima. Nisam to očekivala. Nikada. Ni u milion godina. Kakvo lažljivo kopile. Oh Bože! Oh moj Bože! Nikada nisam potpisala taj predbračni. Srce mi je udaralo. Wow, Tawny! Zatvorila sam oči. Smiri se. Smiri se. Pažljivo sam razmislila o svemo što se dogodilo. Odveo me je Barrington Manora, gdje sam se osjećala sigurnom prvi put nakon mnogo godina, i doveo me je ovdje. Oženio me je na brzinu kao da mi čini uslugu. Bila sam tako naivna i glupa toliko zaslijepljena žudnjom da sam i zaboravila da upitam za predbračni. Namrštila sam se. Šta sa Foxgroveom? To mu i dalje pripada. Možda je i to stavio pod hipoteke. A njegova majka. Izgledala je tako iskreno. Bilo je očigledno da nije znala za stanje sa Ivanovim 236


finansijama. Šta je planirao? S kim je razgovarao prošle noći? Morala sam se vidjeti sa svojim odvjetnikom i morala sam otići iz ove kuće. Glava mi je pulsirala. Izdao me je! Nisam mogla vjerovati da me je potpuno namagarčio. Vratila sam sva pisma u njihove omotnice i stavila ih tamo gdje sam ih i pronašla. Prvo sam pismo smotala u loptu i vratila povrh ostalih. Zatvorila sam ladicu, zaključala je i uvjerila se da je sto onakav kakav je bio. Onda sam izašla iz sobe, zatvorila vrata i vratila ključ na dno zdjele. Trebalo mi je vremena. Trebala mi je strategija. Srce mi je bilo slomljeno i bila sam strašno, veoma strašno ranjena novim razvojem događaja ali nisam bila pobjeđena. Preživjela sam gladovanje, beskućništvo , biti siroče, skrivati se od vlasti. Mogla sam i ovo preživjeti. Istuširala sam se i pokušala da razmišljam. Trebao mi je jedan dan, samo jedan dan da se presaberem. Izašla sam ispod tuša, nazvala sam odvjetnika i zakazala za sledeći dan. Onda sam obrisala tragove poziva sa mog telefona. Nisam bila za posao danas ali sam morala izaći iz ove kuće. Obukla sam kaput, uzela torbu, i napustila sam apartman. Dok sam zatvarala vrata, Ralph se pojavio na ulazu u svoj stan. Taman je odlazio. Hladnim polgedom zatvorio je vrata i vratio se u svoj apartman. Kako god, Ralph. A svi su mislili da sam ja lovac na blago!

Uzea sam taxi do Harrodsa gdje sam hodala uokolo besciljno. Nisam imala plan. Trebao mi je plan ali su mi misli bile prazne. Osjećala sam se tako depresivno i pokunjeno. Nisam mogla vjerovati da me je Ivan izdao zbog novca. Sve što je trebalo je da mi kaže istinu. Dala bih mu novac. Robert bi se okrenuo u grobu da zna koliko je pogriješio u vezi Ivana. 237


Ivan je bio loš kao i ostali. Sve što sam htjela bilo je pobjeći i još malo se sakrivati. Dok ne bude prestalo da boli ovoliko ali nisam imala ni gdje da pobjegnem ni da se sakrijem. Morala sam ostati i suočiti se sa istinom. Udana sam bila za psihopatu, koji cijele noći može imati sa mnom nevjerovatan seks, a zatim šurovati sa mojim pastorcima kako da me eliminišu. Skrenula sam na uglu i dalje zamišljena i sudarila sam se sa nekim. ‘Žao mi je,’ rekla sam, a glas mi je zamro u grlu kada sam vidjela ko je to bio. Moj stari batler, James. ‘Oh, gospođo Maxwell! Pa, sad ste Lady Greystoke zar ne?’ rekao je sretno se osmjehujući. ‘Ne mogu da vjerujem. Izgledate veoma dobro. Kako ste ovih dana?’ Izgledao je tako sretan što me vidi da sam osjetila da crvenim od posramljenosti. Tražila sam ga nekad da ostane, a onda ga je Ivan otpustio, no sad je djelovao sretan i nije bilo zle volje prema meni uopće. Dok sam stajala shvatila sam Ivanovu igru. James je bio odan meni i Robertu, pa ga je Ivan sklonio iz slike. Strategija je bila brilijantna. Sklonio je potpuno sav sistem moje podrške. Batler kojem je Robert vjerovao dvadeset godina, domaćica, moja kuća, moji konji. Sve mi je bilo oduzeto. Odjednom sam htjela zaplakati. ‘Oh gospođo Maxwell, mislim, Lady Greystoke, šta je bilo? Tako ste blijedi. Jeste li dobro?’ ‘Dobro sam. Samo sam sretna što te vidim James. Kako si ti?’ ‘Ne dobro.Nisam u stanju da nađem novo zaposlenje. Previše sam star. I gospođa je bolesna tako da je veći dio mog nasljedstva potrošen.’ ‘Oh ne. Moraš mi dozvoliti da ti pomognem,’ zaplakala sam, užasnuta shvatajući što mu se desilo. ‘To je veoma ljubazno od Vas.’ ‘Da, sve mi moraš ispričati.’ ‘Hoćete li mi dozvoliti da Vam kupim kavu?’ pitao me je. 238


‘Naravno. Ali moraš dozvoliti da je ja platim.’ ‘Ne, molim. Dopustite da Vas jednom ja počastim.’ Nasmijala sam se. ‘U redu.’ Zajedno smo otišli u kafić na trećem spratu . Sjela sam. ‘Smeta li Vam da nazovem gospođu i da joj kažem da ću malčice kasniti?’ upitao je i izvadio telefon iz džepa i s poštovanjem ga je držao u ruci. ‘Naravno da ne,’ rekla sam sa osmjehom. Nazvao je i rekao joj da smo se sreli u Harrodsu i da će malo kasniti. Slušao je, pogledao me je ispričavajući se i rekao , ‘Ne, Martha. To ne bi bilo odgovarajuće.’ ‘Šta ne bi bilo odgovarajuće?’ upitala sam. Sklonio je telefon sa uha. ‘Martha želi da Vas dovedem našoj kući na čaj. Oduvijek je umirala od želje da Vas upozna.’ ‘Oh,’ rekla sam. Sjetila sam se da ju je James spominjao ranije. Ne samo to, jednom mi je čak i ispekla neke kolače i ja sam otišla i kupila joj divnu dizajnersku torbu kao poklon. Vratio je telefon na uho. ‘Možda drugi put, Martha. Lady Greystoke je zauzeta.’ ‘Čekaj,’ rekla sam. ‘Gdje živite vi?’ ‘Živimo u West Kensingtonu. Samo preko puta. Mi bi smo voljeli da dođete ali shvatam ako ste zauzeti. Samo odbijte ako ne možete. Možete doći i drugi put.’ ‘Ne, ne,’ rekla sam s osmijehom. ‘Doći ću danas. Željela bih upoznati Vašu suprugu.’ ‘Jeste li sigurni?’ James je pitao, a oči su mu sijale. ‘Naravno, sigurna sam.’ Za istinu, upasti kod njega nije moglo doći u bolji trenutak. Trebalo mi je da ne budem sama. Trebalo mi je da razgovaram sa ljudima iz mog starog života, prije nego što je Ivan upao u njega. James je završio poziv i uspravio se pored mene. ‘Auto mi je parkiran jednu ulicu odavde. Mogu ga dovesti ili možemo prošetati. Znam da uživate u dobroj šetnji.’ Bilo je dobro biti pored nekog ko me je dobro znao. 239


‘Prošetaćemo, James. Kao što kažeš ja sam oduvijek voljela dobru šetnju.’ Prošetali smo do njegoog auta. Kao pravi džentlmen, otvorio mi je vrata dok nisam ušla. Zatim ih je zatvorio i otišao na svoju stranu. Počeo je paliti i taman se spremao da ode kada su se zadnja vrata iznenadno otvorila. Okrenula sam glavu i u iznenađenju sam ugledala blijede oči Dr. Spencera. Oh, dragi Bože! ‘Zdravo, Lady Greystoke,’ rekao je i ubo me iglom u ruku. Skoro ga nisam ni čula. Gledala sam u ruku zaleđena od šoka. U bljesku svi nedostajući parčići slagalice su se složili. James mi je otrovao piće. Svi su bili u ovome skupa. Slika je bila potpuna. Ivan je pričao juče sa doktorom. Naravno, dobri doktor me je oduvijek mrzio. Oh ne, počela sam se osjećati dezorjentisano. Onesvjestiću se. Sve je postalo crno.

240


Poglavlje 34 Tawny Greystoke Ne mogu ga nositi za Vas ali mogu Vas nositi Samwise Gamgee (Hobbit & pravi heroj)

Dr. Spencer je držao mirišljavu sol ispod mog nosa kada sam se osvjestila. U glavi mi se ljuljalo ali mi je tijelo bilo potpuno nepokretno. Pokušala sam govoriti ali su mi usta bila zaljepljena trakom. Zakašljala sam se i blijedo pokušala da budem svjesna mog okruženja. Bila sam nepokretna jer sam od ramena do nogu bila obmotana tijesno kao mumija. Dok sam pogledala u strop znala sam da sam u Barrington Manoru. Obrnula sam uokolo pogledom i vidjela da ima još ljudi u sobi. Pogled mi je još bio zamagljen i vidjela sam ih kao zamrljane oblike. Trepnula sam da razbistrim viziju. ‘Možete li me čuti gospođo Maxwell?’ Dr. Spencer je mirno upitao. Pogledala sam ga i fokusirala sam mu se na lice. Na njemu nije bilo izraza, na tom njegovom tankom, blijedom licu, ali je nosio nešto što je izgledalo kao da je bijeli kombinezon. Klimnula sam. ‘Dobro je ona. Uvijek je bila jaka poput konja,’ ženski glas je presjekao nepristojno i ugledala sam Rosalind. Nosila je sličan bijeli kombinezon. ‘U svakom slučaju, nije bitno i da nije. Uskoro će biti mrtva.’ 241


Krv mi se ohladila od njenih riječi. ‘Ne smije biti nikakvih hemikalija u njezinom sistemu,’ Dr. Spencer je strpljivo objašnjavao. ‘Mora izgledati poput nesreće ili ćemo inače svi otići u zatvor.’ ‘Slušajte, možemo li završiti sa ovim. Od ovog mjesta me hvata jeza. Sve ove jebene plahte preko namještaja izgledaju poput duhova, rekla je Bianca sležući ramenima. Ona je takođe bila obučena na isti način. ‘Nemoj biti takva beba. Moramo čekati Ivana,’ Rosalinda je ukorila sestru. ‘I mene,’ jedan zabavljeni muški glas je progovorio. Dorian se pojavio . On nije nosio bijelo odijelo. ‘Za ime nebesa. Rekla sam ti da se ne miješaš. Šta radiš ovdje? I zašto ne nosiš jedno od ovih.’ ‘Ivan me je zamolio da dođem i zašto bih nosio to smiješno odijelo. Nije da ću ja biti taj koji će je ubiti.’ Spominjanje Ivanovog imena me je zabolilo više nego što sam htjela priznati . ‘Zašto te je Ivan pozvao’ Rosalind je sumnjičavo upitala. ‘Mislim da nije htio da ostane iko ko bi mogao progovoriti, a ispravno govoreći ja jesam brbljiv. Svi koji hoće korist moraju i učestvovati rekao je.’ Dorian se progurao i stao je iznad mene. ‘Zaboga, zašto ste je pokrili plastikom?’ ‘Nismo htjeli ostaviti tragove vezanja po njenim zglobovima,’ Dr Spencer je objasnio. Mora izgledati kao nesreća.’ ‘Kakva vrsta nesreće?’ upitao je skoro djetinjasto. ‘Nesretno utapanje u jezeru. Već sam pripremio kantu jezerske vode u koju ćemo uroniti njezino lice dok se ne utopi , a onda ćemo je baciti u jezero tako da izgleda da je pala u hladnu vodu i utopila se.’ ‘Kantu jezerske vode?’ ‘Da, ako se udavi u kadi vrsta vode u njoj će biti drugačija od 242


jezerske.’ ‘Fan si serije CSI, zar ne?’ Dorian je pitao sarkastično. ‘Ne,’ Dr Spencer je kruto negirao. ‘Nisam poput tebe.’ Slušala sam s nevjericom. Na sve su mislili i ja sam bila dovedena ovdje kao jagnje na klanje. ‘Malo sam previše gadljiv za takve detalje.’ Vratio je pogled na mene. ‘Božanstvo, zar nije nastrano da me sva ova plastika na njoj uspaljuje.’ ‘Začepi,’ Bianca je rekla nervozno. ‘Ništa od ovoga nije zabavno.’ Dorian je ignorisao sestru i okrenuo se Dr. Spenceru. Mogu li je pojebati nabrzaka?’ ‘Pijan si, zar ne?’ Rosalind je bijesnila. ‘Ni jednom nisi mogao da se pojaviš trijezan.’ ‘Oladi sestrice. Popio sam pola čaše Merlota oko ručka. Ne bih to učinio neosedlan. Imam kondome.’ Prišao mi je blizu. ‘Oduvijek sam joj htio dati malo. Ivan joj je dao, ne vidim što ne bih i ja takođe.’ ‘Bože, ti si takav idiot. Da li bi možda ostavio svoju karticu u njoj,’ Rosalind se podrugivala. Dr Spencer je pročistio grlo. ‘Da, ti definitivno ne želiš da ostaviš svoj DNA na njoj. Čak te i najmanja količina može inkriminisati.’ Podigao je ruke da se vidi da on nosi hirurške rukavice. Dorian je žalosno okrenuo glavu prema meni. ‘Sve što si trebala je da jebeno podijeliš.’ U njegovoj ožalošćenoj vilici ugledala sam svoju šansu. Slabu kariku. Učinila sam mrmljajući zvuk i molećivo sam ga pogledala. Pogledao me je na trenutak kao da razmatra moj zahtjev i onda iznenadno posegnuo i nasilno odlijepio traku sa mojih usta. Stisnula sam zube da ne zaplačem od bola. ‘Dovraga šta to radiš?’ obje i Rosalinda i Bianca su vrisnule. ‘Opustite se, šta će vam uraditi? Vrištati i dozvati susjede. 243


Nema nikoga miljama u ovom zabitom kraju svijeta. Dopustimo joj da može reći svoje zadnje riječi. Osim toga volim je slušati kad priča. Sviđaju mi se njezine usne.’ Nacerio se kada je to rekao. ‘Daću vam novac,’ plakala sam. Uzdahnu je preuveličano žalosno na način kako to rade mafijaške ubice u filmovima. Zbilja je uživao u ovome. ‘Dozvolim ti da govoriš i ti to kažeš. Razočaravajuće. Stvarno razočaravajuće.’ Suze su me zapekle u uglovima očiju. Znala sam da mi je poslednja nada moja tajna. Zaklela sam se da je nikad neću odati ali nije bilo smisla čuvati je više. U stvari više nisam shvatala zašto me je Robert gurnuo u ovu šaradu. I opet završiću kao njihov plijen. Htjela sam živjeti i učiniću sve što moram da bih preživjela. ‘Ja nisam ono što vi mislite da sam,’ zaplakala sam. Dorian se nasmijao, bolesnim uvrnutim smijehom zločestog dječaka koji je digao nogu sa insekta samo zato što je mogao. ‘Nastavi onda. Ko si ti?’ izazivao je. Drugi nisu ništa rekli. ‘Ja nisam vaša maćeha. Ja sam vam polusestra. Robertova sam ćerka.’ Dorianove oči su iskočile od šoka. ‘Laž' viknuo je. ‘Ne, nije. Mogu da dokažem. Imam rezultat testa očinstva. Kod mog odvjetnika je. Mi smo rod.’ Rosalinda je stala iznad mene. ‘Govoriš da si mi sestra?’ ‘Da,’ rekla sam. ‘A zašto nam to govoriš sada? Misliš li da ćemo se sažaliti na tebe jer je jedan mikroskopski velik spermić našeg oca, onaj jedan koji je trebao biti ispran vodom u wc-u, umjesto toga napumpao kurvinu jajnu ćeliju i stvorio tebe? ‘Moja majka nije bila kurva,’ rekla sam kroz stisnute zube. ‘Da , bila je.’ ‘Ne nije. Bila je plesačica.’ ‘Oh pa, evo nešto što nisi znala. Tvoja je majka prodavala 244


svoje tijelo da zaradi za svoje tretmane.’ Osjetila sam kako mi ljutite suze pune oči i kreću teći niz lice. ‘Ne vjerujem ti,’ ljutito sam viknula. Moja majka je bila najčistija star u mom životu. ‘Vjeruj u šta želiš. Kao da mi je stalo u bilo kom slučaju. Nisi mi sestra. Mrzim te i oduvijek sam te mrzila. Ako bilo šta, ovo me čini sretnijom jer ću te se riješiti. Kako je Robert mogao da te favorizuje iznad nas? Da ne moramo sačuvati tvoje lice tako bih te rado puknula.’ ‘Da nisi ni pomislila na to on’,’ Dr. Spencer je uskočio. ‘Zadrži emocije van ovoga. Ili ćemo trunuti u zatvoru.’ Koncentrisala sam svu svoju pažnju na Rosalind. 'Novac nije bio za mene. On je za dobrotvorne svrhe.’ Namrštila se. ‘Onu smiješnu glupost sa kornjačama?’ ‘Da. Nije za mene. Ja sam samo trebala administrirati korištenje. Održavati stvari tako da fondacija radi ono što je Robert želio.’ Onda mi je sinula ideja. ‘Ali mogu sve to da prepišem na tebe.’ Iznenada se ukočila. ‘Hvala ti, ali neće biti neophodno. Uradiću to na staromodana način. Ubistvom.’ ‘To je baš glupo. Zašto bi tako mnogo riskirala? Misliš li da policiji neće biti sumnjivo da sam došla bez ikakvog razloga i utopila se u plitkom jezeru?’ ‘Možda ali ako ne bude dokaza da je namješteno … ‘ ‘Jesi li sigurna da si pokrila sve tragove Rosalinda? Ovih dana i u ovom vremenu ima mnogo načina da da se uhvati ubica. Kako si došla ovamo? Koliko CCTV kamera je uhvatilo tvoje, Dorijanovo ili Biancino lice? Onda sam ugledala tračak nade. Zabrinuti izraz joj je prešao preko lica. Nesigurnost.Nastavila sam sa pritiskom. ‘Moj brak nije zakonit. Imaš dokaz u sefu mog odvjetnika. Možeš oboriti testament.’ ‘Vjerovatno misliš da sam se juče rodila. Da dok ja to sve radim, ti nikom nećeš reći da smo te kidnapovali i doveli ovdje u namjeri da te ubijemo.’ 245


‘Ko će mi vjerovati?’ Odmahnula je glavom. ‘Ne može. Riskiraću sa ubistvom. Tako se radi milenijumima. Moji preci su se tako rješavali svojih neprijatelja.’ Osjetila sam kako mi se krv puni adrenalinom. Mogla sam je dobiti. Čak i vezana mogla sam razbiti njeno dupe. Nije bila tako pametna kako je mislila. Pogledala sam je bijesno. ‘Ti ne shvataš. Ja sam već prebacila sav svoj novac u fondaciju. Niko od vas, ne može ga pipnuti bez mene.’ Dorian i Bianca su se zaledili. ‘Lažeš,’ Rosalind je viknula, ali sam vidjela da je nesigurrna sada prvi put. Prvi moja pobjeda. Mogu ja ovo. ‘Kako znaš?’ izazivala sam je sigurnog i samouvjerenog glasa. ‘Jer nisi,’ Ivanov glas je odjekivao cijelom sobom. Na zvuk njegovog glasa moje je tijelo klonulo. Izdaja je bila potpuna. On je ušao u sobu.‘Jučer si pozvala njegov ured i imaš zakazano sa sutra, ali čak i tako, dok ja ne kažem tako, ti ne možeš sama donijeti takvu odluku. Tako moja draga, kako stvari stoje, Maksvelovo bogatstvo je i dalje na tvoje ime.’ Stajao je ispred mene u svojoj crnoj kožnoj jakni, potpuni stranac. Jesam li sa ovim čovjekom vrckavo plesala u klubu „Prljavi aristokrat“? ‘Jesi li dobro?’ upitao me je, dok su mu oči brzo i bezosjećajno prelazile preko mog tijela. Gdje je sva strast nestala? Htjela sam mu pljunuti u lice. Znala sam da nema smisla da ga molim za milost. Znao je da sam zaljubljena u njega i opet mi je mogao ovo učiniti. Pogledala sam ga sa ubilačkom mržnjom i nasmijala sam mu se. ‘To je moja djevojka,’ meko je šapnuo i okrenuo se. ‘Jesmo li svi složni da uradimo ovo?’ Bez tišine i oklijevanja svaka osoba u prostoriji je progovorila i dala svoju suglasnost.’ 246


‘Dobro. Nastavimo s tim, ali prvo još nešto što sam htio uraditi već jebeno duže vrijeme. Brže nego što sam mogla i da trepnem podigao je pesnicu i udario je po sred Dorijanovog lica. Tupi udrac je divno odzvonio. Čini mi se da sam čula lomljavinu kosti. ‘Jebote,’ Dorian je vrištao od boli, stišćući nos sa obje ruke. Krv mu se slijevala niz ruke poput popucale brane. ‘Koji ti je jebote? Razbio si moj jebeni nos.’ Ivan se nasmijao. ‘Učinio sam ti uslugu. Sada nećeš biti najljepša kuja u zatvorskom bloku.’ ‘Šta?’ Rosalind je zavrištala. ‘Ti šupku ti.’ Preletila je u bijesu razdaljinu prema njemu. ‘Završili smo,’ Ivan je viknuo i odjednom mjesto je bilo puno policije i drugih osoba. Bila sam u takvom stanju da nisam mogla da shvatim šta se događa oko mene. Muškarac je zgrabio Rosalind i ona je divljački vikala na mene i na njih. Bianca je plakala i govorila svima da je ona nevina. Bila je prisiljena da sarađuje i Dorijan sa krvlju koja se još slijevala niz njegovo lice izgledao je zbunjeno i glupo.

247


Poglavlje 35

Tawny Greystoke Dok su nam se pogledi sreli, svi ostali i sve ostalo u sobi je nestalo, otvorila su mi se usta i počela sam urlati kao nekakva poludjela životinja. Izgledalo je kao da nemam kontrole nad onim što činim. Cijelo mi se tijelo nekontrolisano treslo. U treptaju oka on je bio pored mene. Omotao je svoje snažne ruke oko mene i držao me je kao što nikada nije otkako me je Robert njemu predao. ‘Urotio si se sa njima,’ Glasno sam jecala. ‘Učinio si da te zamrzim.’ Milovao mi je kosu dok mu je lice bilo bolna grimasa. ‘Znam. Znam, dušo. Žao mi je ali nije bilo drugog načina da se ovo uradi.’ Pogledala sam ga optužujući. ‘Bila sam toliko uplašena. Mislila sam da će me ubiti, ali ono što me je još više bolilo je to što sam mislila da si me ti izdao.’ ‘Žao mi je ljubljena. Stvarno jeste. Molim te pokušaj da razumiješ. Nisam imao izbora,’ mrmljao mi je u uho. ‘Mogao si mi reći,’ cviljela sam. ‘Lošiju glumicu od tebe u životu nisam sreo, Tawny Greystoke. Ti bi istog trenutka završila igru. Bilo je isuviše važno. Nisam mogao riskirati moja draga.’ ‘Mogli su me povrijediti i šta bi ti onda učinio,’ rekla sam. Čeljust mu se stisnula iznenada i oči su mu bile kao šiljci leda. ‘Nikad nisi bila u opasnosti. Ni na jednu malenu sekundu.’ Žalosno sam šmrcnula i on je uzeo vojni nož iz svoje kožne 248


jakne i počeo je sjeći kroz moj plastični omotač. ‘Cijelo vrijeme sam bio tu , slatka Tawny. Morao sam to učiniti na ovaj način. Morao sam ih izvući napolje. Nisam se mogao osvrtati preko ramena do kraja naših života. Ta gomila praznoglavaca ne bi nikada odustala i toliko su dovoljno bili glupi da su mislili da ih se bojim.’ Dok sam osjetila da su mi udovi slobodni , brana koju sam zadržavala je puknula, sakrila sam lice u njegovim grudima i pustila suze. Držao me je i zadržao me tako. Znao je da su to samo nakupljene emocije i da je bolje da izađu van nego da ostanu unutra. Kada su suze presušile i kada sam podigla glavu, Dr. Spencer je stajao pred nama. Cijeli svijet se okrenuo naopako. Dr. Spencer za koga sam oduvijek mislila da me mrzi, radio je pod krinkom da me spasi. ‘Žao mi je što sam Vas uplašio,’ nježno je rekao. Odmahnula sam glavo da naglasim da to nije bitno. ‘Šta je sa Jamesom?’ upitala sam. Odmahnuo je glavom. ‘U redu,’ rekla sam tužno. Kako li sam bila slijepa. Svi su me uspjeli prevariti. ‘Ima li bolesnu ženu?’ ‘Vjerujem da ima ženu, ali nije bolesna.’ ‘Dobro. Nema veze.’ Nagnuo se naprijed i nježno mi stisnuo rame. ‘Bićete dobro, Lady Greystoke.’ ‘Molim te zovi me Tawny.’ ‘Onda ti mene moraš zvati Harry,’ rekao je sa osmjehom. ‘Hoću. Oduvijek sam htjela biti bliska sa tobom jer te je Robert tako mnogo volio ali si uvijek bio tako hladan i užasan prema meni.’ ‘Žao mi je. Bilo je neophodno.’ Zavukao je ruku u jaknu i izvukao jednu omotnicu.‘Za mene?’ šapnula sam. Klimnuo je. ‘Šta je to?’ upitala sam gledajući omotnicu. 249


‘Od Roberta je.’ ‘Roberta?’ namršteno sam ponovila. ‘Da. Znao je da će se desiti ovaj dan. Sve je isplanirao veoma pažljivo, Tawny. Volio te je veoma mnogo. Ti si ga promijenila. Rekao je da dok nisi došla u njegov život, da je bio hladna, bezosjećajna kreatura. Uvijek je o tebi mislio kao o zlatnom djetetu koje je promijenilo život Silasa Marnera.’ Uzela sam omotnicu u ruke. Imala je moje ime napisano Robertovim švrljavim rukopisom. Pogledala sam u Harryja zbunjena i uznemirena. ‘Ali nije ti ništa ostavio testamentom?’ ‘Ne, da je to učinio Rosalind mi ne bi vjerovala.’ ‘Ali ti si izgubio,’ rekla sam. Nasmijao se. ‘Sve što sam želio, već sam dobio dok je Robert bio živ.’ ‘Ne,’ ozbiljno sam presjekla. ‘Daću ti nasljedstvo koje zaslužuješ. Želim da budeš obezbjeđen, Harry. Bićeš bogat.’ Tužno se nasmješio. ‘Što te čini tužnim?’ upitala sam iznenađena njegovom reakcijom. ‘Upravo sam razmišljao o Robertu. Kako nas je dobro sve poznavao.’ ‘Kako to misliš?’ ‘Rekao mi je da tog dana kada ti dam ovu omotnicu da ćeš mi ti dati više nego što mi je on dao. Koristio je iste riječi koje si ti koristila. “Bićeš bogat, ona će ti to omogućiti,” rekao je.’ Uzdahnuo je. ‘U svakom slučaju, trebao bih ići.’ ‘Zbogom Harry i hvala ti puno na svmu što si učinio. Čućeš se sa mojim odvjetnikom uskoro.’ Nasmijao se. ‘Hvala ti.’ Kada je otišao Ivan se okrenuo prema meni. ‘Dođi,’ rekao je. ‘Odvešću te negdje gdje možeš sjesti i na miru pročitati to pismo.’ Bio je tu još pokoji policajac ali su uglavnom svi otišli. Pažljivo, Ivan me je podigao i odnio me poput bebe u Robertov 250


studio. Sjeo me je na Robertovu omiljenu stolicu i spustio prašnjavu plahtu. ‘Pročitaj svoje pismo i pričaćemo kada se vratim. Ima toliko mnogo toga što ti želim reći,’ rekao je. Zgrabila sam ga za ruku. ‘Ne, pročitaćemo ga zajedno. Nema više tajni.’ Nasmijao se. ‘Nema više tajni,’ ponovio je. Podigao me je iz stolice, sjeo i spustio me u svoje krilo. Uzela sam omotnicu i odjednom mi se opet plakalo . ‘Sve je ok, draga moja,’ Ivan je rekao. Kružeći po mom zglobu, prinio je moju ruku svojim usnama i ljubio mi je prste. Pažljivo sam otvorila omotnicu i bila sam šokirana koliko se osjetio miris Robertovog afteršejva. Prinijela sam pismo nosu i dobro ga udahnula prije nego što ispari zauvijek. ‘Željela sam ga zvati tata,’ rekla sam Ivanu. ‘Znam. Znam da si ga voljela.’ Klimnula sam. ‘Jesam.’ Grlo mi se zatvorilo i oči su mi gorjele od suza. Otvorila sam pismo. Bilo je veoma kratko. Baš nalik na Roberta. Piše mi kratko pismo, a javlja se iz groba. Pročistila sam grlo i glasno počela čitati. ‘Moja draga ćerko, ako čitaš ovo pismo onda je sve prošlo točno kako sam isplanirao. Nakrivila si šešir pod pravim uglom i dozvolila pravom čovjeku da te zavede. On je divan, moj posinak, nije li? Imajte divan život kakav oboje bogato zaslužujete, moja slatka dušo. Vidjeću te prije nego što ti vidiš mene. Ljubi bebe kornjače za mene. S ljubavlju, tata.xx’ Suze su mi oblile lice. Kako sam samo podcijenila Roberta. Nakon njegove smrti dozvolila sam samoj sebi da budem ubijeđena da je od bolesti postao nepažljiv. Mislila sam da je pogrešno procjenio i prosudio, ali nije. On je isplanirao sve veoma pažljivo. Vidio je stvari daleko u budućnosti, koje ni Ivan, ni ja nisamo vidjeli. Savila sam pismo i vratila ga u omotnicu. Tada sam podigla glavu i pogledala u Ivanove oči. ‘Mogu prodati kuću i ti možeš dobiti novac od prodaje.’ 251


Na moj šok oči su mu se ispunile suzama. ‘Oh moja dušo,’ uzdahnuo je. ‘Ja ne trebam tvoj novac.’ ‘Znam za banku. Pregledala sam ti ladice. Vidjela sam pisma,’ priznala sam. Nasmijao se. ‘Oh, Tawny. Ostavio sam ih tamo da ih nađeš. Znao sam da ćeš krenuti u potragu. Ta pisma nisu stvarna.’ Namrštila sam se i odmahnula glavom. ‘Ali imaju pečat i sve na sebi.’ ‘Da, to možeš izvesti kako hoćeš ovih dana. Mislim da Theresa još ima oko desetak koji plutaju nekuda.’ ‘Zašto si to uradio?’ ‘Jer bez motiva ti nikad ne bi vjerovala da sam ja upleten. Da nisi našla ona pisma bi li ikada pošla sa Jamesom?’ ‘Možda i ne,’ iskreno sam priznala. ‘Kada su odlučili da potegnu svoj potez trebao sam te da budeš izbačena iz ravnoteže, a ne onakav mali nabrijani kolačić, kakva si stalno. Trebao sam te da ih slijpo slijediš jer si bila zbunjena. Čak i da si me nazvala da mi kažeš gdje ideš sve bi propalo. Trebao sam da mi ne vjeruješ.’ Toliko mnogo je razmišljao o svom planu. Moje srce je bilo u plamenu ljubavi, gorilo je za ovog čovjeka. Nikad ga istinski nisam razumjela. I dalje su mi bile suze u očima i on ih je nježno obrisao. ‘Oh Ivane. Stvarno sam povjerovala da si sa njima.’ ‘Šššš… znam. Tako sam i želio. U redu je. Sve je dozvoljeno u ljubavi i u ratu. Znao sam da si čula moj telefonski poziv. Dovraga, bacio sam telefonski imenik u zid, da bih napravio dovoljno buke da te probudi.’ ‘Ali toliko sam patila. Nemaš pojma koliko me je sve to povrijedilo.’ ‘Ne toliko koliko mene. Moralo se uraditi. Nije bilo drugog načina. Bila je agonija vidjeti kako su tvoje oči postale oprezne. Kako me gledaš povrijeđena to jutro. Nisam čak ni mogao da ostanem u apartmanu. Otišao sam pravo na posao i bio sam poput... šta je ono što ti kažeš da sam ja ujutro?’ 252


‘Luđi od mokre kokoši?’ ‘Drugo ono.’ ‘Da si pao sa ljutitog drveta i zakačio svaku granu dok si padao?’ ‘To je to,’ rekao je sa divnim osmjehom. ‘Ne bih te nikad mogao izdati. Volim te.’ ‘Šta?’ ‘Ne bih te nikad mogao izdati.’ ‘Drugi dio,’ rekla sam sretno nasmijana. ‘Volim te.’ ‘Stvarno?’ ‘Zar moraš pitati? Jebenog pakla, za pametni kolačić malo si glupa. Zar ne znaš kada se muškarac ponaša hladno i nezainteresirano u društvu ljepote od koje se umire, da je on lud za njom?’ ‘To mi je teško za povjerovati. Stvarno sam mislila da me ne želiš.’ Samo je jedna riječ koja mi dolazi u glavu kada pomislim na tebe. Moja. Ti si jedino nešto od čega ne mogu da odem, jedina konstanta koju neprestano želim više od ičega drugoga. Bez obzira koliko sam se trudio nisam te mogao izbaciti iz misli ili iz fantazija.’ Namignuo je. ‘Nemaš pojma šta si sve radila u mojim fantazijama. Osim toga znam da ti tajno ne možeš skloniti ruke sa mene.’ ‘Misliš da sunce izlazi samo da čuje kako ti kukuričeš, zar ne?’ odbrusila sam mu. ‘Zar ne?’ Nasmijala sam se. ‘Pa, pretpostavljam onda da ću te zadržati. Bićeš koristan za podizanje teških stvari.’ ‘I lizanje tvoje pičke.’ Polizala sam svoje usne. ‘Usput, imam ti nešto za reći.’ ‘Da si mi sestra po očuhu?’ Otvorila su mi se usta. ‘Znao si? Kako?’ 253


‘To mi je bilo poslednje parče slagalice. U trenutku kada sam otkrio da si djevica, shvatio sam. Bez obzira koliko da si lijepa, Robert ne bi ostavio sve svoje naslijeđe potpunom strancu kojeg čak nije ni pojebao. Jedino nisam uspio dokučiti kako se sve to desilo..’ ‘Cijeli život mama mi nije rekla ko mi je bio otac. Mislila sam da je to zbog toga jer ju je on jako povrijedio. Mislim da je on bio jedini kojeg je ikad voljela i on ju je napustio nakon mjesec dana.’ Nagnula sam glavu i posmatrala sam svoje prste. Bili su mi savijeni u krilu. Još me je boljelo sjećanje na dan kada je mama umrla. ‘Jednog dana kada joj je bilo jasno da umire šapnula mi je u uho Robertovo ime i rekla mi da ga pođem naći. Rekla mi je da je on zao čovjek ali da ću ja otopiti njegovo srce. Nisam uopće imala novca. Otišla sam u banku moliti upravnika da mi daju pozajmicu i on mi je rekao... da mogu dobiti nešto novaca ako padnem na koljena i popušim mu.’ Ivanove oči su se zapalile i velike ruke su prekrile zaštitnički moje. ‘Nisam znala šta da radim. Bila sam u lošem stanju. Prodala sam mali lančić koji mi je mama dala nekom ko mi je dao sedamdeset dolara za njega. Onda sam otišla u kafić i na internetu potražila Roberta Maxwella, vlasnika Jetcorpa. Pozvala sam njegovu kancelariju i rekla njegovoj sekretarici da se zovem Tawny St. Clair i da sam kćerka od Tandy Sinclair i da mu imam nešto veoma, veoma važno za reći.’ Sjećanje na to vrijeme mi je i dalje stvaralo knedlu u grlu i progutala sam je. ‘Rekla sam da ću ga sutra pozvati u isto vrijeme i pitala sam hoće li biti ljubazna da mu to prenese. Sledeća dvadeset i četri sata su bila najduža u mom životu. Sledeći dan sam nazvala i Bog je uslišio moje molitve. Moji su se dlanovi toliko znojili da mi je telefon isklizavao iz ruku ali me je samo upitao dve stvari. Da li je mama još živa? Kada sam rekla da nije, čula sam da je uzdahnuo i bilo je toliko žaljenja u tom zvuku tako da sam 254


nekako znala da on nije više onaj zao čovjek koga je mama znala. Onda me je pitao kada mogu da dođem. Odmah, rekla sam. Tako, da mi je poslao kartu i ja sam došla u Englesku.’ Nasmijala sam se uspomeni. ‘Još se sjećam prvog dana kada sam mu došla preed vrata. Pogledao me je sa osmjehom u očima i rekao, “Pa, nikad ne bih rekao da je to moguće ali ipak si još ljepša od svoje majke.” Rekla sam mu da mislim da smiješno govori i on je rekao , “To je mlada damo jer ne možeš sebe da čuješ.” Nasmijala sam se i on je takođe. I to je bio početak..’ ‘Zašto je u toj fazi htio da se pretvaraš da si manikirka koju je zaposlio?’ ‘Mislim da se i tada bojao šta bi mi njegova djeca mogla učiniti.’ ‘Moja jadna draga. Nisam bio fer prema tebi.’ ‘Ne nisi. Najbolje trenutke u mom životu provela sam sa tobom.’ ‘Bože, toliko te volim,’ uzdahnuo je. ‘Znači ti me stvarno, stvarno voliš,’ pitala sam, skoro nesposobna da povjerujem da neko veličanstven poput njega može mene da voli. ‘Stvarno, stvarno, da.’ ‘Kada si to shvatio?’ kamčila sam. ‘Oh, dobro. To kada sam poželio ubiti Roberta one noći moglo bi biti dobar početak ali stvarno kada si me udrila po glavi sa limom za kolače.’ ‘Šta?’ ‘Stvarno. To me je privelo razumu,’ izazivao je. ‘Sada me samo izazivaš.’ ‘Tawny dušo, mislim da sam godinama zaljubljen u tebe. Pretpostavljam da je i Robert to znao. Sjećam se da je namjerno pričao o tebi čak kada sam se ja pravio potpuno nezainteresiran. Bio sam toliko ljubomoran. Tawny ovo. Tawny ono. Jebeni pakao. Navikao sam odlaziti iz ove kuće u groznom 255


stanju. Nisam mogao da vjerujem da si njegova, a da nisi moja. Navikao sam da izlazim, napijem se, jebem slučajnu plavušu i pretvaram se da si to ti.’ Polizala sam usne i pogledala ga ispod trepavica. ‘Da li više ne želiš te plavuše?’ ‘Zar nisi čula šta sam upravo rekao? Bile su zamjena za tebe. Znaš, poput zamjene za šećer. Nije tako dobrog ukusa i ostavlja loš trag u ustima ali ti pomaže da umiriš želju. Nikad nisam želio nijednu od njih. Samo sam tebe oduvijek želio.’ Nasmijao se. ‘Ti si mi matični brod. Sve.’ Klimnuo je. ‘Jupi, maćeha koja je je ispalo da mi je polusestra.’ ‘Oh ti uvrnuti čovječe.’ ‘Ah, kada smo kod toga. Imamo zakazano kod Blue Butterfly sutra.’ ‘Imamo?’ pogledala sam ga. ‘Da, imamo.’ ‘Nije li ti bilo dovoljno voća prošli put?’ ‘Ah, pladnji sa voćem nisu jedini njihov specijalitet.’ ‘Jedva čekam,’ rekla sam sijajući od sreće. ‘Nakon toga, možemo odletiti na Penyu island da imamo pošten medeni mjesec. Još uvijek te moram jebati na onom ljuljajućem krevetu.’ ‘Da moj Lorde,’ rekla sam krotko. ‘Oh, kad smo već kod toga.’ Posegnuo je u džep i izvukao malu baršunastu kutiju. Otvorio ju je i na podlozi od ljubičastog baršuna bio je najljepši prsten sa dijamantima i rubinima koji sam ikada vidjela. Pogledala sam ga sa raširenim očima. ‘Za mene?’ uzdahnula sam. ‘Vidiš li ikog drugog?’ ‘Pažljivo. Kvariš mi trenutak,’ grdila sam ga. Skinuo je gizdav prsten sa mog prsta i bacio ga iza sebe. ‘Hej?’ rekla sam. ‘Bio je lažan.’ ‘Šta?’ 256


‘Da. Dio plana. Bio sam spreman na mogućnost da nakon što pročitaš pisam odeš da ga procijeniš. Lažan prsten bi opravdao moje motive.’ ‘Moj Bože! Na sve si mislio.’ ‘Stvarno si mislila da ću dopustiti da moja žena hoda uokolo sa tim neukusnim kamenom na prstima, jesi li?’ ‘Da, to je bilo kao da se Mariah Carey udaje za Jamesa Packera.’ ‘Ovo,’ rekao je, stavljajući prelijepi prsten na moj prst, ‘ pripada mojoj porodici otkada smo ga ukrali od Indijskog maharadže.’ Ispružila sam ruku i nasmijala sam se. ‘Počinjemo ispočetka, Tawny Greystoke, i ovog puta ćemo sijati više od zvijezda i one će gledati u nas.’ Pogledala sam u jegove srebrene oči. Srce mi je bilo kao da će izgoriti od sreće. ‘Šta će vidjeti te zvijezde dok nas budu gledale?’ ‘Vidjeće me kako te volim onako kako nijedan muškarac nikad nije prije volio nijednu ženu.’ Sretno sam se nasmijala. ‘Ko bi mislio da ću pasti na prljavog aristokratu.’ ‘Ko bi mislio da ću odlijepiti za djevojkom sa sela,’ rekao je dok su mu svjetlucale iskre u očima.

257


Epilog

Tawny Maxwell https://www.youtube.com/watch?v=lixDK_tMEh ‘Pričaj mi prljavo,’ rekao je. ‘Koliko prljavo’ pitala sam. ‘Neka bude pogano.’ ‘Želim ti sisati prljavi veliki kurac dok mi ne svršiš u grlo’ Nasmijao se. ‘Nije loše.’ ‘Ja sam besramna drolja koja voli da ima veliki, stvarno, stvarno veliki kurac zabijen duboko u njenu mokru pičku.’ ‘Veoma dobro,’ odobrio je i počeo je da mi otkopčava bluzu. ‘Nastavi,’ rekao je zadovoljnim glasom. ‘Volim kada me razvlačiš i kada me jako jebeš u dupe.’ Prestao je otkopčavati i podigle su mu se obrve. ‘Stvarno?’ ‘Pa,’ rekla sam sa osmjehom. ‘Bože, ženo. Uvijek mi upropaštavaš fantazije. Pet godina i još nisi naučila da pričaš prljavštine. Nisu samo riječi bejbe. Moraš to reći tako da zgleda kao da to stvarno misliš. Ne možeš se smijati i ponašati kao da je to šala.’ ‘Dobro, dobro?, smirivala sam ga. Završio je sa otkopčavanjem moje bluze i rukama mi je podignuo suknju. ‘Oh, Sir. Šta to radite?’ 258


‘Ja sam samo zateleban u seosku djevojku.’ Rukom je putovao po unutrašnjosti mojih bedara i došao između mojih nogu. ‘Oh, ti zločesta, zločesta djevojčice. Gdje su ti gaćice? Vidi kako si vlažna. Vidi se. Ti zločesta jedna.’ Seksi osmjeh mu je obasjao lice. Bože, udata sam za tako vrelog čovjeka! Raširila sam još više bedra i pogledala sam ga zavodnički. ‘Baš sam zločesta. Sjedim ovdje sa kremastom pičkom koja je sve razmazala po stolu. Sve prljavo i pokvareno i spremno da bude pojebano.’ ‘Obožavam kada prljavo govoriš,’ mrmljao je i oslobodio svoj veliki kurac i stavio ga u mene tako jako i duboko da sam zajecala i pomislila kako je nevjerovatno da nakon svih ovih godina uspjava da me dovode do toga da vrištim. Kako ljubav i dalje raste i raste. Sa dna stepeništa čuli su se zvukovi dvoje djece, Parker i Isobel, oba mala đavolka, vriskali su od radosti. Takođe su se čuli zvukovi dva luda psa kako laju luđački i jedne ogorčene žene koja viče povišenim glasom na male lopove da odmah vrate mafine. ‘Stvarno bih trebala otići i zaustaviti ih,’ mrmljala sam nekoncentrisana. Teško je razmišljati sa tako velikim kurcem duboko u tebi. Hvala Bogu prljavi aristokrat me nije poslušao i nije se zaustavio.

The end 259

Georgia la carre prljavi aristokrat  
Georgia la carre prljavi aristokrat  
Advertisement