Page 1

NaĹĄ svet knjiga

1


Naš svet knjiga

ŠEF PREVOD I OBRADA

Ako želiš znati gdje je tvoje srce, Pronađi svoje misli kad odlutaju. Nepoznati autor

2


Naš svet knjiga

1 poglavlje Reese

Kakva šteta glatkih, obrijanih nogu. “Jules? Reese je, gdje si dovraga? Trebam te. Ovo je najgori sastanak na kojem sam ikad bila. Doslovno ću zaspati. Razmišljala sam da udarim glavom o stol par puta da bih ostala budna. Osim ako me ne želiš krvavu i u modricama trebaš me nazvati s nekom lažnom hitnom situacijom. Nazovi me, molim te.” Završavam poziv i frustrirano izdahnem dok stojim ispred ženskog WC-a u mračnom hodniku zadnjeg dijela restorana. Duboki glas iza mene me uhvati nespremnu: “Ukoliko on nije idiotuz dodatak što je dosadan–znat će.” “Oprostite?” okrenem se i vidim muškarca naslonjenog na zid, s pogledom na telefonu dok kuca poruku. Ne dižući pogled nastavio je: “To je najstariji trik u knjizi... hitan poziv. Najmanje što možeš uraditi je malo više se potruditi. Potrebno je dva mjeseca da bi se dobila rezervacija u ovom restoranu i nije jeftino, draga.” “Možda bi se on trebao više potruditi. Njegova sportska jakna ima ogromnu rupu ispod pazuha i nije uradio ništa drugo nego pričao o svojoj majci cijelu večer.” “Jesi uzela u obzir da ga tvoj snobovski stav čini nervoznim?” Oči samo što mi nisu ispale iz glave. “Ti bi razgovarao o snobovima? Ti si prisluškivao moj poziv i dao mi svoje nepoželjno mišljenje, sve to ne dižući pogled sa svog telefona. Nisi me čak ni pogledao dok si pričao sa mnom.” Kretenovi prsti se zalede u sred kuckanja poruke. Gledala sam kako mu se glava diže, kako mu oči opušteno prate put od mojih gležnjeva, preko mojih golih nogu, zadržavajući se na rubu moje suknje prije nego nastave pratiti njihov put preko mojih kukova, odmarajući se kratko na mojim grudima prije nego se napokon smjeste na moje lice. “Da, tako je. Ovdje gore. Ovdje su moje oči.” Odgurne se od zida i uspravi do pune visine hvatajući usamljenu zraku svjetlosti koja osvjetljuje hodnik. Zraka mu obasja lice i po prvi put ga mogu jasno vidjeti. Stvarno? Nije ono što sam očekivala. S tim dubokim, promuklim glasom i stavom pretpostavila sam da ću vidjeti nekog starijeg,

3


Naš svet knjiga vjerojatno obučenog u neko uštogljeno odijelo. Ali ovaj tip je prelijep. Mlad i prelijep. Obučen potpuno u crno-jednostavno i uglađeno, ali opet s nekom oštrinom u izgledu. Zlatno-smeđa kosa razbarušena na onaj seksi briga-me-kako izgledam način, ali i dalje izgledajući savršeno. Snažne, muške crte lica-četvrtasta, jaka vilica s dan starom bradom na blago preplanuloj koži, ravan, istaknut nos i velike, seksi pospane oči boje čokolade. One su sada intenzivno zurile u mene. Ne ispuštajući moj pogled, podigao je ruke, držeći ih iznad glave: “Hoćeš li me pretresti prije nego odlučiš da li sam dostojan razgovora?” Bio je prelijep, u redu, ali definitivno seronja. “Nije potrebno. Tvoj stav je već donio tu odluku za mene, i nisi.” Spuštajući ruke, on se podsmjehne. “Kako hoćeš. Pokušaj uživati u ostatku tvoje večeri, draga.” Uzdahnem, ali ukradem jedan zadnji pogled u prolazu na tog prelijepog kretena prije nego se vratim svom sastanku. Martin je sjedio sa sklopljenim rukama kada sam se vratila na svoje mjesto za stolom. “Oprosti.” kažem mu, “Bio je red.” “To me podsjetilo na smiješnu priču. Jednom, kada sam bio u restoranu s mojom majkom i kada je otišla u toalet...” Njegov glas se postepeno izgubio dok sam buljila u svoj telefon, tjerajući ga snagom volje da zazvoni. Prokleta bila Jules. Gdje si kad te stvarno trebam? Otprilike na polovici njegove priče-barem mislim da je bilo na polovici- primijetila sam kretena iz kupaonice kako prolazi pored našeg stola. Bacivši pogled na mog brbljajućeg pratioca i moje nezainteresirano lice zadovoljno mi se osmjehnuo. Radoznalo, pratila sam njegov put da vidim s kime je on ovdje. Naravno. Obojena plavuša, lijepa na onaj droljasti način, s popriličnom količinom dekoltea koji ispada iz njene kratke haljine. Uputila mu je zavodljiv pogled dok se vraćao, ja sam prevrnula mojima. Opet... nisam si mogla pomoći, a da ne pogledam na njihov stol s vremena na vrijeme. Kad su naše salate stigle, Martin je pričao o majčinoj nedavnoj operaciji slijepog crijeva, što mi je bilo posebno dosadno. Moje oči mora da su se zadržale minut predugo, jer me tip iz kupaonice uhvatio kako buljim u njega. Namignuo mi je iz drugog dijela restorana, izvio obrvu i nagnuo čašu u mom pravcu. Kreten. Kako sam uhvaćena na djelu, zašto da se trudim sakriti da ga gledam? On je sigurno bio mnogo zanimljiviji od moje pratnje. Ni on nije

4


Naš svet knjiga bio stidljiv što se tiče gledanja u mom pravcu. Kada je konobar zastao kraj njegovog stola, gledala sam kako prelijepi tip iz kupaonice pokazuje u mom pravcu i govori nešto. Martin je i dalje pričao neku priču o najdražoj mamici dok sam ja pogledavala iza sebe ne bih li vidjela što atraktivan kreten na drugom kraju restorana pokazuje. Kad sam se okrenula kreten i njegova pratilja su stajali. Čitajući mu s usana mogla sam prepoznati par riječi koje je izgovarao ... nešto o pridruživanju starom prijatelju, mislila sam. I onda iznenada su krenuli ravno prema našem stolu. Hoće li reći Martinu nešto o onome što je čuo? “Reese. Jesi li to ti?” Što dovraga? “Ammm... da.” “Vau... Dugo se nismo vidjeli.” Potapšao se rukom po grudima. “To sam ja, Chase.” Prije nego sam shvatila što se događa, kreten (koji se očigledno zvao Chase) me povukao u medvjeđi zagrljaj. Dok me grlio, prišaptao je: “Nastavi s glumom. Hajde da ti večer učinimo malo uzbudljivijom, draga.” Zapanjena, mogla sam samo buljiti dok se okretao ka Martinu, pružajući mu ruku. “Ja sam Chase Parker. Reese i ja se odavno znamo.” “Martin Ward.” Moj pratitelj klimne. “Martine, da li bi imao nešto protiv toga da vam se pridružimo? Prošle su godine od kad smo se Slatkiš i ja vidjeli. Volio bih kada bi nadoknadili to. Tebi neće smetati, zar ne?” Iako je postavio pitanje, Chase definitivno nije sačekao odgovor. Umjesto toga, izvukao je stolicu za njegovu pratilju i predstavio nam je. “Ovo je Bridget...” Pogledao je u nju tražeći pomoć i ona ga je dopunila. “McDermott. Bridget McDermott.” Nasmijala se, neuplašena našim novim duplim sastankom ili Chaseovom očitom nesposobnosti da zapamti njeno prezime. S druge strane, Martin je izgledao razočarano što je naš sastanak pretvoren u dupli, ali sam sigurna da to nikad ne bi rekao naglas. Pogledao je u Chasea dok je sjedao: “Slatkiš?” “Tako smo je zvali ranije. Reese’s Peanut Butter Cup. 1Moj omiljeni slatkiš.”

1

Reese’s Peanut Butter Cup-vrsta čokoladnog slatkiša u Americi

5


Naš svet knjiga Kada su Chase i Bridget napokon sjeli, nastupio je trenutak neprijatne tišine. Začudo, Martin je bio taj koji je prekinuo tišinu: “Pa, kako ste se vas dvoje upoznali?” Iako je Martin postavio pitanje gledajući u oboje, htjela sam staviti Chaseu do znanja da je on na vrućoj stolici. Ovo je bila njegova mala igrica. “Pustit ću Chasea da vam ispriča priču kako smo upoznali. U stvari, to je baš smiješna priča.” Naslonila sam laktove na stol i oslonila glavu na spojene ruke, posvećujući svu pažnju Chaseu, trepćući sa glupavim osmijehom. Nije ni trepnuo, niti mu je trebalo više od par sekundi da izmisli priču. “Pa, nije zapravo priča kako smo se upoznali smiješna-nego što se dogodilo nakon što smo se upoznali. Moji roditelji su se razveli kada sam bio u osmom razredu i morao sam se prebaciti u novu školu. Bio sam stvarno očajan dok nisam prvog tjedna upoznao Reese u autobusu. Ona je bila lijepa djevojka, izvan moje lige, ali sam pomislio kako nemam prijatelja koji bi me zezali ako bi je pitao da izađemo i ona me odbije. Tako da sam, iako je ona godinu dana starija od mene, pitao je da ide sa mnom na ples. Iznenadila me do nesvijesti kada je pristala da ide. Kako god, bio sam mlad, sa zdravom dozom testosterona, i utuvio sam sebi u glavu da će ona biti moj prvi poljubac. Svi moji prijatelji u staroj školi su već dobili svoj, pa sam mislio da je došlo vrijeme i za moj. Tako da, kako se ples približavao kraju izvukao sam Slatkiša iz jezivo ukrašene sale s balonima i ukrasnim papirom u hodnik da bi imali malo privatnosti. Naravno, kako je bio moj prvi put, nisam imao pojma što očekivati. Ali sam uradio to-odmah sam krenuo i počeo joj sisati lice.” Chase zastane i namigne mi: “Sve je bilo dobro do tog trenutka, zar ne, Slatkišu?” Nisam mu mogla čak ni odgovoriti. Bila sam toliko zbunjena slušajući njegovu priču. Ali opet, izgleda ga moj nedostatak odgovora uopće nije uznemirio, jer je odmah nastavio s pričom. “U svakom slučaju, ovo je dio gdje priča postaje zanimljiva. Kao što sam rekao, nisam imao nikakvog iskustva, ali sam uronio ravno unutrausne, zubi, jezik i sve. Poslije jedne minute, poljubac je postao užasno vlažan, ali sam se zanio tako da sam nastavio i nastavio, nisam želio biti prvi koji će se povući. Napokon, kada smo zastali da udahnemo, doslovno, jer je malo falilo da joj usisam lice-shvatio sam zašto je bio vlažan. Reese je prokrvario nos usred poljupca i oba su nam lica bila zamazana njenom krvi.”

6


Naš svet knjiga Martin i Bridget su se smijali, ali sam ja bila previše zapanjena da bih reagirala. Chase se protegne i uhvati me za ruku: “Hajde Slatkišu, nemoj se stidjeti. To su bila dobra vremena koja smo imali. Sjećaš se?” “Koliko ste dugo vas dvoje bili par?” pita Martin. Baš kada je Chase htio odgovoriti, ja se nagnem i dotaknem mu ruku na isti pokroviteljski način na koji je on dodirnuo moju: “Nismo dugo. Odmah poslije druge nezgode smo raskinuli.” Bridget zaplješće rukama i počne skakutati na stolici kao malo uzbuđeno dijete: “Hoću čuti o drugoj nezgodi! “Nisam sigurna da bih trebala to ispričati, kad bolje razmislim.” kažem zabrinuto. “Da li je ovo vaš prvi sastanak?” Bridget klimne. “Pa, neću da pretpostaviš da Chase ima i sad isti problem. Pošto se naša nezgoda dogodila tako davno.” Nagnem se ka Bridget i šapnem joj: “Steknu bolju kontrolu kada odrastu. Uglavnom.” Umjesto da bude uznemiren Chase je izgledao potpuno zadovoljan mojom pričom. Ponosan čak. U stvari, ostatak večeri je protekao u jednakom tonu. Chase je pričao detaljne priče o našem lažnom djetinjstvu, neuplašen da će osramotiti i sebe u procesu, i držao nas sve zabavljenima. Povremeno sam se ubacivala u njegove priče kada mi usta nisu visila otvorena od nevjerojatnih sranja koja je izmišljao. Mrzila sam što sam morala priznati, ali kreten mi se počeo sviđati, čak i dok je pričao priče o mom krvavom nosu i incidentu o “nesretno popunjenom grudnjaku”. Do kraja večeri naručivala sam kavu da bih produžila izlazak-potpuno drugačiji ishod od našeg razgovora u hodniku kupaonice. Ispred restorana Martin, Chase i ja smo predali poslužitelju naše karte za parking. Više sam voljela da ja kontroliram kada prvi sastanak počinje i kada se završava, tako da sam se našla s Martinom u restoranu. Naravno da je Bridget došla s Chaseom kao i svatko normalan na sastanku. Također se i umalo trljala o njega vješajući se o njegovu ruku, dok smo čekali naše automobile. Kada se moj usrani crveni Audi prvi zaustavio nisam bila sigurna kako se pozdraviti... pa... s bilo kim. Uzela sam ključeve i oklijevala sa otvorenim vratima. “Lijep auto, Slatkišu.” Chase se nasmijao. “Bolji od onog komada smeća koje si vozila u srednjoj školi, ha?” Zahihotala sam se. “Pretpostavljam da je.” Martin zakorači naprijed: “Bilo je lijepo vidjeti te, Reese. Nadam se da možemo ovo ponoviti.”

7


Naš svet knjiga Bolje nego da me on pokuša poljubiti, ja sam ga prva zagrlila: “Hvala ti za lijepu večeru, Martine.” Dok sam se udaljavala od njega, Chase krene naprijed i povuče me u zagrljaj. Nimalo kao onaj prijateljski, tepući po leđima, kojim sam zagrlila Martina, Chase me prilijepio uz svoje tijelo. Bože, osjećaj je tako dobar. Onda je uradio najčudniju stvar... Obavio je moju dugu kosu nekoliko puta oko svoje ruke i stisnuo u šaku, koristeći je da mi zabaci glavu unazad. Njegove oči se zadrže na mojim usnama dok ga gledam i na jedan kratak trenutak sam pomislila da će me poljubiti. Onda se sagnuo i poljubio me u čelo: “Vidimo se na okupljanju sljedeće godine?” Klimnem, osjećajući se poljuljano: “Ammm... naravno.” Bacim pogled prema Bridget kada me pustio. “Drago mi je što smo se upoznali, Bridget.” Nerado uđem u svoj auto. Osjećajući oči na meni, dignem pogled dok stavljam pojas. Chase me napeto promatra. Izgleda kao da mi želi nešto reći, ali poslije par otkucaja srca, bilo mi je čudno duže sjediti i čekati. Udahnuvši duboko, krenem i mahnem zadnji put, pitajući se zašto se osjećam kao da ostavljam nešto važno iza sebe.

ŠEF

8


Naš svet knjiga

2 poglavlje Reese

Četiri tjedna kasnije Sto i trideset osam, sto i trideset devet, sto četrdeset. Posljednja pločica na stropu–ona skroz u kutu najbliža prozoru–je napukla. To je novo. Trebam pozvati nadstojnika da to zamijeni prije nego što sjebe moje dnevno brojanje i počne mi izazivati stres umjesto što mi ga pomaže smanjiti. Još sam ležala na podu svoje spavaće sobe poslije druženja s Bryantom, dečkom kojeg sam upoznala u supermarketu prošlog tjedna (umjesto uobičajenog muvanja u kafiću, koje nikad ne završi sjajno). Nazvao me da će se zadržati na poslu i da će sat vremena kasniti na naš drugi sastanak, protiv čega nisam imala ništa protiv zato što sam bila umorna i nisam ionako imala želju da ustajati. Uzimajući dubok, pročišćavajući udah, zatvorila sam oči i fokusirala na zvuk vlastitog disanja. Udah i izdah, udah i izdah. Napokon sam se smirila i natjerala se da ustanem s tepiha, osvježila šminku i usipala si čašu vina prije nego sam uzela laptop. Pretražila sam ponude za marketinški posao u New Yorku na Monster.com, za ukupno pet minuta prije nego mi dosadilo i onda odem na Facebook. Kao i uvijek. Jer je traženje posla sranje. Listajući kroz objave prijatelja vidim, kao i uvijek, iste stvari–slike hrane, njihove djece, života za koje žele da vjerujemo da ih vode. Uzdahnem. Slika tipa s kojim sam išla u osnovnu školu s novorođenim sinom u naručju mi iskoči pred očima i moj um odmah odluta ka muškarcu s kojim nisam išla u osnovnu školu, Chaseu Parkeru. Razmišljala sam o svom lažnom prijatelju iz škole proteklih mjesec dana češće nego što želim priznati. Čudne sitnice su me tjerale da ga se sjetim – Reese’s Peanut Butter Cups na brzoj blagajni u trgovini (kupila sam ih), slika Josha Duhamela dok prelistavam People's Magazine u čekaonici kod zubara (Chase bi lagano mogao proći kao njegov brat– moguće je da sam istrgnula tu stranicu), moj vibrator u noćnom ormariću (nisam, ali sam razmišljala o tome. Mislim, imala sam tu istrgnutu stranicu i sve).

9


Naš svet knjiga Ovaj put kada je muškarac uskočio u moje misli, prije nego sam znala, tipkala sam Chase Parker u Facebook pretraživač. Moj uzdah je bio čujan kada se njegovo lice pojavilo. Uzbuđenje koje sam osjetila u grudima bilo je patetično. Bože, čak je ljepši nego što se sjećam. Kliknula sam da uvećam fotografiju. Ležerno je obučen, bijela majica, traperice sa poderotinom na koljenu i crne patike. Taj mu izgled dobro stoji. Poslije pune minute divljenja njegovom seksi licu, zumirala sam i primijetila amblem na njegovoj majici: Iron Horse Gym. Bila je jedna u istom bloku gdje je i restoran u kojem smo se upoznali. Zapitala sam se da li živi u blizini. Na žalost, nisam saznala, njegova biografija nije bila vidljiva za javnost, u stvari, jedina slika koju sam mogla vidjeti je ta profilna. Trebala bih mu poslati zahtjev i da ga on prihvati ako sam htjela vidjeti više. Iako primamljivo, odlučila sam protiv toga. Vjerojatno bi pomislio da sam luda, šaljući zahtjev za prijateljstvo liku koji je mislio da sam kučka (i to mi i rekao) kojega sam upoznala dok smo oboje bili na sastanku s drugim ljudima i to punih mjesec dana kasnije. Ali to me nije spriječilo da sačuvam njegovu profilnu sliku da bih je gledala kasnije. Poslije još par minuta dnevnog sanjarenja o ovom muškarcu dala sam samoj sebi ohrabrujući govor za odrasle. Ti moraš pronaći posao. Ti moraš pronaći posao. Imaš još samo tjedan dana na ovom radnom mjestu. Miči svoju guzicu sa Facebooka. Upalilo je, tako da sam sljedećih pedeset minuta pretraživala oglase za pomoć u nečemu-bilo čemu iole povezano sa kozmetičkim marketingom, ili čak imalo zanimljivo. Znam da se ne bih trebala oslanjati na samo dva razgovora koja sam zakazala, ali nije bilo baš mnogo ponuda. Do trenutka kada mi se oglasilo zvono na vratima osjećala sam se kao da nikada neću uspjeti pronaći zamjenu za posao koji sam radila sedam godina i koji sam, do nedavno, voljela. Bryantov poljubac kada sam otvorila vrata je krenuo u dobrom pravcu da mi popravi raspoloženje. Iako je ovo bio tek naš drugi sastanak definitivno je imao potencijala za više. “Pa, to je bio lijep način da mi kažeš zdravo.” Rekla sam u jednom dahu. “Razmišljao sam kako radim ovo, cijeli dan.” Nasmiješim mu se. “Hajde uđi, skoro sam spremna. Moram samo uzeti torbicu i telefon s punjača.” Pokazuje na ulazna vrata dok ih zatvara: “Jesi li imala provalu ili nešto? Što je sa svim ovim ekstra bravama?”

10


Naš svet knjiga Moja ulazna vrata imaju regularnu bravu i tri dodatne. Normalno, odgovorila bih iskreno i objasnila da se osjećam sigurnije s dodatnim bravama i ostavila na tome. Ali Bryant nije bio uobičajeni momak. On me stvarno pokušavao upoznati i da je ispitivao dublje–kako sam se brinula da hoće–bila bih primorana da se otvorim o nekim stvarima o kojima još nisam bila spremna razgovarati. Pa sam lagala: “Nadstojnik u zgradi je zahtjevan oko sigurnosti.” On klimne glavom: “Pa, to je dobro.” Dok sam stavljala ogrlicu oko vrata u spavaćoj sobi, viknem Bryantu: “Ima vina u hladnjaku, ako želiš.” “Ne treba, hvala ti.” Kad sam izašla iz sobe on je sjedio na kauču. Moj laptop je još bio otvoren kraj njega od moje potrage za poslom. Govorim mu dok stavljam naušnice: “I što idemo pogledati?” “Mislio sam da odlučimo kada stignemo tamo. Imaju Vin Dieselov film koji sam htio pogledati, ali kako kasnim sat vremena, neću se svađati ako nisi ljubitelj.” Nasmijem se: “Dobro, jer nisam. Više sam razmišljala u pravcu novog Nickolas Sparks filma.” “Prilično oštra kazna za kašnjenje. Bilo je samo sat vremena, ne tri dana.” Zadirkuje me. “To će te naučiti.” Bryant ustane dok sam prilazila da zatvorim laptop. “Inače, tko je lik na pozadini?” Obrve mi se skupe: “Koji lik?” On slegne ramenima. “Visok. Neuredna kosa koja bi meni glupo stajala. Nadam se da nije bivši dečko u kojega si još tajno zaljubljena. Izgleda kao da pripada na Abercrombie torbi2.” Nemajući pojma o čemu priča otvorim laptop da bacim pogled. Sranje. Chase Parker me pozdravlja. Kad sam sačuvala njegovu sliku s Facebooka vjerojatno sam je slučajno postavila kao pozadinu. Vidjevši ponovno to prelijepo lice, postala sam uzbuđena. Pored toga Bryant je čekao odgovor. “Ammm... To je moj rođak.” To je bila prvo što mi je palo na pamet. Kad sam to izgovorila, shvatila sam da je malo bizarno imati sliku svog muškog rođaka kao pozadinu. Tako da sam pokušala popraviti to s još više laži-nešto što uopće nije karakteristično za mene.

2

Abercrombie – Prestižna marka odjeće u Americi

11


Naš svet knjiga “On je maneken. Moja tetka mi je poslala neke njegove novije slike i pitala me za mišljenje koja mi se najviše sviđa, tako da sam ih skinula na laptop. Moja prijateljica Jules je slinila nad njima i postavila jednu kao pozadinu. Ne razumijem se u tehniku. Ne znam ni kako da promijenim pozadinu.” Bryant se zasmijao i izgleda je prihvatio što sam rekla. Što je to s Chase Parkerom i izmišljenim pričama? *** U četvrtak sam imala jedan razgovor za posao zakazan ujutro, a drugi poslije podne. Podzemna je bila pretrpana i klima nije radila. To je također značilo da je jedino vozio lokalni vlak, a ne ekspresni. Kapljice znoja su mi curile niz leđa dok sam stajala u sendviču između drugih putnika. Veliki tip s moje desne strane je imao majicu bez rukava i držao se za šipku iznad njega. Moje lice je bilo u nivou s njegovim dlakavim pazuhom, a njegov dezodorans nije funkcionirao. Ni s moje lijeve strane nije sve bilo bajno i sjajno. Iako sam bila prilično uvjerena da žena nije smrdjela kao i tip, ona je stalno kihala i kašljala bez ruke na ustima. Moram izaći iz ovog vlaka. Srećom, stigla sam na razgovor par minuta ranije tako da sam mogla brzinski otići u toalet i srediti se. Šminka mi je bila razmazana od znoja i vlage, moja kosa u kovrčavom neredu. Lipanj u New Yorku. Činilo se kao da se vrućina zaglavila između svih tih visokih zgrada. Kopajući po džepu torbice našla sam par ukosnica i četku i uspjela svoje crvenkastosmeđe uvojke pričvrstiti u urednu punđu. Šminku ću morati skinuti vlažnim maramicama, jer se nisam sjetila ponijeti bilo koju olovku za oči. Skinula sam sako i shvatila da imam tragove od znoja na svilenoj košulji. Sranje. Morati ću odraditi cijeli razgovor u toplom sakou. Žena je ušla dok sam vlažnim papirnatim ubrusom brisala znoj sa svog tijela. Uhvatila je moj odraz u ogledalu i shvatila što radim. “Oprostite. U podzemnoj je bilo prevruće, a imam razgovor za posao.” Ponudila sam kao objašnjenje. “Ne želim biti znojni, smrdljivi kaos.” Nasmiješila mi se: “Prošla sam kroz to. U lipnju kada je ovolika vlaga u zraku moraš ići taksijem na razgovor za posao koji stvarno želiš.” “Da. Svakako ću to uraditi za poslijepodnevni razgovor. Na drugom je kraju grada i to je posao koji stvarno želim, tako da bih se mogla dodatno potruditi i stati u trgovini da kupim dezodorans.” Kad sam se požurila srediti se, sjedila sam još sat vremena u hodniku za moj jutarnji razgovor prije nego su me pozvali da uđem. To mi je

12


Naš svet knjiga pružilo vremena da se ohladim i pogledam njihove kataloge za najnovije proizvode. Definitivno su trebali novu marketinšku kampanju. Zapisala sam par bilješki o tome šta bih promijenila, u slučaju da mi se pruži prilika. “Gospođice Annesley?” pozvala me nasmijana žena s vrata koja vode u unutrašnji ured. Navukla sam sako i pošla za njom. “Izvinite što ste čekali. Imali smo malu hitnu situaciju jutros s našim najvećim prodavateljem i morali smo se time odmah pozabaviti.” Pomakla se u stranu kada smo došli do velikog ureda na uglu. “Sjedite. Gospođica Donnelly će odmah doći.” “Oh. Okej. Hvala vam.” Mislila sam da ću s njom razgovarati. Poslije par minuta je ušao zamjenik predsjednika Flora Cosmeticsa. Bila je to žena iz kupaonice u hodniku-ona koja me vidjela kako brišem pazuha. Sjajno. Bilo mi je drago da sam to uradila, a da nisam otkopčala košulju. Pokušala sam se sjetiti o čemu smo još razgovarali osim o vremenu. Nisam se mogla ničeg drugog sjetiti. “Vidim da ste se ohladili.” Njen ton je strogo poslovan, nije uopće prijateljski kao što je bio u kupaonici. “Da. Oprostite zbog toga. Ubila me vrućina danas.” Premjestila je par papira u gomilu na svom stolu i ispalila prvo pitanje bez ikakvog prethodnog uvoda. “Pa, gospođice Annesley, zašto ste u potrazi za poslom? Ovdje piše da ste trenutno zaposleni.” “Jesam. U Fresh Look Cosmeticsu sam sedam godina. Zapravo, počela sam tamo raditi odmah poslije fakulteta. Napredovala sam od marketinškog pripravnika do direktora marketinga za to vrijeme. Bit ću iskrena, bila sam sretna tamo cijelu svoju karijeru, ali osjećam da sam dostigla maksimum u toj firmi i da je vrijeme da potražim druge mogućnosti.” “Maksimum? Kako to?” “Pa, Fresh Look je još uvijek obiteljska firma, i iako mu se divim i poštujem gospodina Scotta Eikmana, osnivača i predsjednika, većina izvršnih mjesta pripadaju članovima obitelji Eikman, među kojima je Derek Eikman koji je upravo unaprijeđen umjesto mene u zamjenika predsjednika.” Izgovaranje toga naglas i dalje je ostavljalo slatko-gorak okus u mojim ustima. “Znači, ljudi koji su manje zaslužni nego ti su unaprjeđivani zbog njihovog srodstva? I zbog toga ih napuštate?” “Da, pretpostavljam da je to veliki dio razloga. Ali isto tako je i vrijeme za mene da krenem dalje.”

13


Naš svet knjiga “Da li je moguće da su članovi Eikman obitelji bolje upoznati s poslom, jer su odrasli u tom svijetu? Možda su zapravo bolje kvalificirani od ostalih zaposlenika?” Što nervira ovu ženu? Nepotizam nije ništa novo3. Dovraga, pola šefova u Walmartu su i dalje krvnom linijom povezani sa Samom Waltonom, a njega nema već dva desetljeća. Definitivno nije bio trenutak da spomenem da sam na prošloj firminoj proslavi Nove Godine previše popila i spavala s tadašnjim direktorom prodaje, Derekom Eikmanom. Bilo je to samo jednom, pijana greška s kolegom poslije godinu dana suše. Znala sam da je to greška deset minuta nakon što je bilo gotovo. Samo nisam znala koliko velika je zapravo greška, do dva dana kasnije, kada je šupak objavio svoje zaruke s djevojkom s kojom je sedam godina. On mi je rekao da nema nikog. Kada sam upala u njegovu kancelariju i iskritizirala ga, on mi je objasnio da bi se mogli i dalje jebati iako je zaručen. Tip je ljigavac i nema teorije da mogu raditi za njega sad kada je unaprijeđen u potpredsjednika. Pored toga što je prevrtljiva svinja, on također nije imao pojma o marketingu. “U mom slučaju, poprilično sam sigurna da sam ja bila bolji kandidat.” Dala mi je potpuno lažni osmijeh i sklopila ruke na stolu. Da li sam je uznemirila na neki način ranije u kupaonici? Mislim da nisam... Ali njeno sljedeće pitanje je brzo osvježilo moje pamćenje. “Pa, reci mi, što je to u poslijepodnevnom razgovoru što tu kompaniju čini superiornijom? Mislim, kao marketinški stručnjaci, moraju raditi nešto dobro da bi te natjerali da razmotriš da platiš taksi?” Oh. Sranje. Potpuno sam zaboravila da sam joj rekla da ću uzeti taksi za moj sljedeći razgovor-jer je to bio posao koji stvarno želim. Nisam se mogla iskopati iz rupe u kojoj sam bila poslije toga. Iako sam se, usprkos svemu, po mom mišljenju ponijela profesionalno, mogla sam vidjeti po njoj da je donijela odluku o meni. Baš kada se razgovor završavao stariji gospodin proviri u kancelariju: “Dušo, da li dolaziš na večeru sutra? Tvoja mama me tjera da te dobijem da obećaš da ćeš doći.” “Tata, ammm... Daniele , usred sam razgovora za posao. Možemo li razgovarati kasnije?”

3

Nepotizam - Povlašćivanje rođaka u davanju položaja i zvanja na račun drugih zaslužnijih ljudi koji bi s obzirom na svoje zasluge i sposobnosti, trebali imati prvenstvo; uvlačenje rođaka na unosne i utjecajne položaje; prvobitno: utjecaj papinih rođaka na državne poslove. (lat.)

14


Naš svet knjiga “Naravno, naravno. Oprosti. Svrati do moje kancelarije kasnije.” Pristojno mi se osmjehnuo i kucnuo na dovratak u znak pozdrava prije nego se okrenuo i otišao. Okrenula sam se širom otvorenih usta prema svom ispitivaču. Iako sam već znala odgovor svejedno sam upitala: “Daniel... Donnelly, predsjednik Flora Cosmeticsa, je tvoj otac?” “Da. I volim misliti da sam ja zaradila svoje mjesto višeg potpredsjednika marketinga zbog svojih kvalifikacija, a ne zato što sam njegova kćer.” Da, naravno. Nisam vidjela svrhu produžavanja neprijatnosti, jer sam već dva puta rekla nešto zbog čega sam zažalila. Ustala sam: “Hvala vam na vašem vremenu, gospođice Donnelly.” Moje poslijepodne je postalo samo bolje nakon toga. Samo što sam izašla iz klimatiziranog taksija ispred zgrade gdje sam imala svoj zakazani razgovor u dva sata kada mi je zazvonio telefon. Kompanija gdje sam imala razgovor ,zbog kojeg sam bila toliko uzbuđenakompanija zbog koje sam u biti uništila svoj prvi razgovor-me zvala da otkaže razgovor i da me obavijesti da je mjesto već popunjeno. Sjajno. Stvarno sjajno. Ubrzo poslije toga primila sam email od Flore u kojem zahvaljuju na izdvojenom vremenu za razgovor, ali me obavještavaju da su se ipak odlučili za drugačiji pravac što se tiče zapošljavanja. A čak još nije ni dva sata. Poslije brzog tuširanja, moj plan je bio da pokušam sačekati barem do pet sati prije nego se napijem. Veliki planovi. Izgubila sam slobodan dan, tijekom mog zadnjeg tjedna na poslu, zbog ovog sranja. Mogla bih i da uživam u njemu. Bila sam usred svoje rutine brojanja ležeći na podu spavaće sobe kada mi je zazvonio telefon. Protežući se do kreveta, pipkala sam po madracu dok nisam napipala telefon. Zbog svojeg raspoloženja umalo se nisam javila kad sam vidjela Bryantovo ime na ekranu, ali onda sam u posljednji tren se odlučila javiti. “Hej. Kako su razgovori za posao prošli?” pita me. “Na putu do kuće svratila sam i kupila dvije dodatne boce vina. Pogađaj.” “Ne baš dobro, a?” “Može se tako reći.” “Pa, znaš li što bi sad trebalo uraditi?” “Definitivno. Napiti se.”

15


Naš svet knjiga Nasmijao se misleći da sam se šalila. “Više sam u planu imao vježbanje.” “Vježbanje?” “Da. Pomaže da se oslobodiš stresa.” “Ali s vinom zaboravim prethodni dan.” Nasmijao se. (Opet, nisam se šalila) “Ako se predomisliš ja sam na putu u Iron Horse Gym.” “Iron Horse?” “Član sam tamo i imam propusnicu za prijatelje koju bi mogla iskoristiti, to je u 72-oj ulici.” Prošlo je više od mjesec dana od mog bizarnog susreta s Chaseom Parkerom, a opet sam se iznenada našla u situaciji gdje se premišljam između alkohola i vježbanja zbog toga što je tip nosio majicu iz teretane Iron Horse na Facebook fotografiji. “Znaš što? U pravu si. Trebala bih vježbati da bih se opustila. Poslije svega, mogu se napiti kasnije ako to ne uspije.” “Sad si na pravom putu.” “Naći ćemo se tamo. Da li ti za sat vremena odgovara?” “Vidimo se tada.” Stvarno bih trebala provjeriti glavu. Osušila sam kosu i obukla svoju najbolju seksi opremu za vježbanje da vježbam sa super momkom s kojim sam se nedavno počela zabavljati, a opet ništa od mojeg truda nije stvarno za njega. Umjesto toga, imala sam nategnute nade da ću vidjeti tipa koji je imao majicu s imenom teretane na njoj–tipa koji je mislio da sam kučka i zabavljao se s veličanstvenim plavušama s prevelikim dekolteima, ne sa ženama visine metar i pedeset s malim grudima, velikim kukovima, čak iako imam uzak struk. Četrdeset minuta na steperu i totalno sam zažalila zbog svog pijanstvo/vježbanje izbora. Bryant je dizao utege na drugom kraju teretane i ja bih trebala biti sretna što me dobar dečko pozvao na vježbanje, umjesto toga sam bez daha, razočarana i žedna. Drago mi je što sam ohladila dvije boce vina. Kad je završio, Bryant mi je prišao i pitao me želim li na plivanje. Nisam ponijela kupaći, ali sam rekla da ću mu praviti društvo. Dok se on otišao presvući i istuširati, ja sam šetala po traci za trčanje da se ohladim. Sporija brzina mi je omogućila da provjerim mailove na telefonu. Jedan od njih je bio od firme za zapošljavanje navodeći da su mi našli savršen posao u inozemstvu-na Srednjem Istoku-i pitaju me da li sam zainteresirana za video konferenciju s firmom. Pomislila sam kako je

16


Naš svet knjiga mail smiješan zbog puno gramatičkih grešaka i pogrešno napisanih riječi. Kad se Bryant presvukao krenuli smo do prostorije s bazenom zajedno. Čitala sam mu mail dok je on otvarao vrata: “U zahtjevima za posao zapravo piše: ’Mora biti trijezna, mentalno zdrava i ne pretjerano dramatična’. Misliš da imaju problema s PMS-om u Jemenu?” Gledajući u telefon dok sam hodala, zabila sam se ravno u nekoga. “Oprostite, nisam gledala kuda...” Zaledila sam se. Prizor Chasea kako stoji tamo je skoro bio dovoljan da me obori s nogu. Potajno sam se nadala da ću ga vidjeti, ali ipak nisam pomislila da bih stvarno mogla. Koje su šanse za to? Morala sam ga dva puta pogledati da bih se uvjerila da mi se ne priviđa. Ali stvarno je bio on, od krvi i mesa. I to kakvog mesa. Stojeći tamo bez majice i mokar–nemajući ništa na sebi osim nisko spuštenih kupaćih gaćica-natjerao me da mucam. Doslovno. “Ch… Ch…Ch…” nisam mogla izgovoriti riječ. Naravno, Chaseu to nije promaklo. Osmjehne se i nagne: “Slatko imitiraš vlak, Slatkišu.” Sjeća me se. Odmahnula sam glavom, pokušavajući se trgnuti iz transa. Ali nije upalilo. On je tako visok, a ja sam tako niska, mogla sam samo zuriti u njegovo tijelo. Voda se slijevala niz njegove trbušnjake. Bila sam začarana gledajući je kako ubrzava i usporava preko linija njegovih trbušnjaka. Dovraga. Pročistila sam grlo i napokon progovorila: “Chase.” Bila sam prokleto ponosna na sebe što sam uspjela i toliko izgovoriti. Prebacio je ručnik oko vrata i podigao ga da prosuši mokru kosu, otkrivajući još više kože. Njegovi grudni mišići su bili isklesani do savršenstva. I-oh, moj Bože... da li je to... Sranje. Jeste. Bradavice su mu iskočile od hladnoće i jedna od njih ima... ima... pirsing. “Drago mi je što te vidim, Reese. Ne vidimo se deset godina i onda naletimo jedno na drugo dva puta u mjesec dana.” Trebala mi je minuta da shvatim da misli na naše lažne dane iz osnovne škole. Njegova dosjetka me trgnula iz moje omamljenosti. “Da. Koja sreća?” “Ja te znam, ” kaže Bryant. Potpuno sam zaboravila da je on pored mene. Dovraga, na trenutak sam zaboravila da bilo tko postoji na Zemlji. Namrštila sam se. Da li se njih dvojica zaista poznaju?

17


Naš svet knjiga “Ti si Reesein rođak. Maneken.” Sranje! Sranje! Sranje! Željela sam se uvući u neku rupu i umrijeti. Međutim, Chase (ponašajući se kao Chase) se složio s tim. Pogledao me je znatiželjno dok je govorio Bryantu: “Točno. Ja sam rođak Chase. Najmlađi nećak ujne Bea. A ti si?” Bryant ispruži ruku i Chase je prihvati: “Bryant Chesney.” Onda se okrenuo meni: “Mislio sam da se tvoja mama zove Rosemarie? Kao i moja.” Chase se glatko ubacio: “I jest. Ali neki od nas je zovu Bea4. Nadimak. Ona je alergična na pčele. Jednom ju je ubola na obiteljskoj roštiljadi. Lice joj je nateklo i sva djeca je zovu Bea poslije toga.” Ozbiljno, čovjek mora biti profesionalni lažljivac. Tako je prokleto dobar u tome i izgleda da i mene pretvara u jednog, također. Bryant klimne glavom kao da to sve ima smisla: “Pa, drago mi je što smo se upoznali. Pustit ću vas dvoje da se ispričate dok ja otplivam koji krug.” Baš kad se Bryant počeo udaljavati, Chase ga zaustavi: “Kako si znao da sam ja Chase? Ujna Bea pokazuje moje slike opet?” “Ne. Još nisam upoznao nikog od Reeseine obitelji. Vidio sam tvoju sliku na njenom laptopu.” “Moju sliku?” “Reeseina je pozadina na njenom MacBook-u5.” Zaboravi na rupu u koju sam se htjela uvući da se sakrijem prije minute. Sad sam zatvorila oči i molim se da me Zemlja proguta i nikad ne ispljune. Ili za super moći da okrenem Zemlju unazad kako bih vratila vrijeme. Stajala sam potpuno mirno i brojala do trideset s čvrsto zatvorenim očima. Kad je moje vrijeme isteklo otvorila sam jedno oko, provirujući da vidim je li možda Chase nestao. “Još uvijek sam ovdje,” podsmjehnuo se. Pokrijem lice rukama: “Tako me sram.” “Nemoj biti. Nismo u krvnom srodstvu, pa nije prečudno što me sanjaš noću.” “Nisam te sanjala noću! “Onda samo u toku dana dok zuriš u moju sliku na laptopu?” “Bilo je to slučajno. Nisam ju mislila postaviti kao pozadinu.” Prekrstio je ruke preko grudiju: “Okej. Prihvatit ću to.” “Dobro, jer je istina.” 4 5

Bea - Pčela MacBook – marka laptopa

18


Naš svet knjiga “Ali kako je točno slika dospjela u tvoj laptop? Ne sjećam se da si slikala na našem duplom sastanku.” Frknula sam. “Dupli sastanak?” “Kad smo već kod toga, što se dogodilo s Edipom? Tako rano izbačen? Moram priznati, iako si se na potpuno pogrešan način trudila pobjeći sa sastanka, nisi pogriješila u vezi njega. Dosadan kao govno.” “Bio je.” “Pa tko je onda ovaj novi glupan s kojim si?” “Glupan? Čak ga ni ne poznaješ.” “Ostavio me stojeći ovdje s njegovom djevojkom. Glupan.” “Misli da smo rođaci! “Rekao sam ti, nismo u krvnom srodstvu.” “Da, ali...” Nasmijala sam se. “Ti si bizaran, znaš li to?” “Ništa bizarniji od žene koja je nekako nabavila sliku potpunog stranca i ima je na MacBooku da ju njen dečko vidi.” “On nije moj dečko.” Nemam pojma zašto sam to rekla. Na neki način je to bilo točno, ali na neki i nije. “Pa, izašli smo dva puta.” “A... znači još nisi spavala s njim.” Nisam, ali kako je on to mogao znati? “Zašto misliš tako?” “Jer ti nisi tip djevojke koja spava s tipom poslije prvog ili drugog izlaska.” “Kako bi ti to znao?” “Jednostavno znam.” “Kakav je to točno tip djevojke koja spava na prvom sastanku s momkom?” “Ona šalje signale-oblači se na određeni način, ostvaruje kontakt tijelom. Znaš taj tip. Znam da znaš.” “Kao Bridget?” Ta žena ga je grebala dok je večer završila.. Ništa nije odgovorio. Pomislila sam kako je to čudno džentlmenski što se nije odmah složio u vezi Bridget ili potvrdio ono za što sam sumnjala da se dogodilo poslije njihovog sastanka. “Pa kako si uopće nabavila moju sliku?” umjesto toga me upitao. Rekla sam istinu. Pa, većinom: “Potražila sam te na Facebooku poslije te noći u restoranu. Htjela sam ti se zahvaliti za spašavanje i za zabavno veće.” “Poslala si mi poruku?” “Ne. Nikad nisam. Na neki način... bilo mi je jezivo što sam te uhodila pa sam se predomislila.” “I moja slika ti se toliko svidjela da si je sačuvala?”

19


Naš svet knjiga “Htjela sam zapamtiti stranicu u slučaju da se predomislim u vezi slanja te poruke, i umjesto toga sam sačuvala sliku.” Osjetila sam crvenilo kako mi se širi licem. Uvijek sam bila užasna lažljivica. Mama mi je uvijek govorila da je mene lakše pročitati nego knjigu. Iznenađujuće, Chase je klimnuo glavom. Nisam očekivala da će me pustiti da se tako lako izvučem. “Da li je ovo tvoja redovna teretana? Nisam te prije vidio ovdje.” “Ne. Ovo je Bryantova teretana. On me pozvao. Imala sam loš dan i planirala sam vinom ukloniti stres, ali on je predložio da dođem u teretanu i uklonim ga vježbom.” “Rekao sam ti, glupan. Da sam ja Brandon definitivno ti ne bih predložio taj način oslobađanja stresa.” “Bryant.” “Kako god.” “Pa što bi ti predložio?” “Ništa.” Promijenio je temu: “Pa zašto je tvoj dan bio tako loš, uostalom?” “Imala sam dva razgovora za posao. Prvi sam uspjela uprskati i prije nego sam ušla u kancelariju, a drugi me otpilio baš kad sam stigla ispred njihove zgrade.” “Nezaposlena si?” “Ne još. Ali bit ću od sljedećeg petka. Vjerojatno nije baš najpametnija ideja dati otkaz u ovoj ekonomiji prije pronalaska drugog posla.” “Čime se baviš?” “Marketingom. Bila sam direktor prodaje u Fresh Look Cosmetics.” “Mali svijet. Znam Scotta Eikmana, predsjednika Fresh Looka. Igramo golf zajedno ponekad.” “Osam i pol milijuna ljudi u gradu i moj lažni dečko iz osnovne škole/ne-krvni rođak, igra golf sa glavnim u mojoj kompaniji? To je bizarno.” Chase se nasmije. “Scott odlazi u mirovinu sljedeće godine, zar ne?” “Da. Seli se na Floridu i sve. Ima dva sina koji će vjerojatno preuzeti.” Uf. Derek. Voljela bih da se on seli na Floridu. Ili u Sibir. Chase i ja smo stajali baš ispred vrata bazena od kad smo naletjeli jedno na drugo. Tip pokuca na vrata i bljesne Dr. Pepper-om6 njišući ga u zraku. Chase digne dva prsta u odgovor, onda mi objasni. “Kladili smo se. Pobijedio sam ga vremenski u krugovima. To je moja nagrada.” 6

Dr. Pepper – Vrsta gaziranog soka

20


Naš svet knjiga Podignem obrvu: “Dr. Pepper?” “To je dobra stvar. Nemoj ismijavati ga ili ga neću donijeti na sljedeći obiteljski roštilj.” Poslije još jedne minute, njegov prijatelj je opet udario po vratima. Ovaj put, mahnuo je rukom prema Chaseu kao da govori ’što ti, dovraga, toliko treba vremena?’ Chase klimne. “Moram bježati. Imamo poslovnu večeru za pola sata i moram se istuširati.” Pokušavam sakriti svoje razočaranje: “Pa, drago mi je što sam te srela, rođače.” Oči nam se sretnu na trenutak. Baš kao i na kraju večeri u restoranu, Chase me pogleda kao da mi želi reći nešto. Ali umjesto toga, baci pogled preko ramena na mjesto gdje Bryant pliva i povuče me u zagrljaj, uvrćući moj konjski rep u svoju šaku i povlačeći moju glavu unazad da ga pogledam. Njegove oči su se zadržale na mojim usnama prije nego me poljubi u čelo: “Kasnije, rođakinjo.” Napravi par koraka prema svlačionici prije nego se okrene i vrati se: “Imam prijateljicu koja je buldog u zapošljavanju. Želiš li da vas povežem? Možda ti ona može pomoći da nađeš nešto?” “Naravno. Voljela bih to. Sama baš i nemam puno sreće. Hvala ti.” Dodala sam mu moj mobilni i unio je svoj broj pa poslao sam sebi poruku tako da bi imali kontakt informacije jedno od drugoga. I onda je otišao. Odmah sam osjetila čežnju. Šanse da po drugi put naletim na njega u ovom ogromnom gradu su vjerojatno jednake tome da te udari grom. Trebalo je manje od tjedan dana da saznam da ponekad grom udara dva puta.

21


Naš svet knjiga

3 poglavlje Chase

Sedam godina ranije Zurim u Peytonino divovsko lice dok pijem bocu vode. Reklama pokriva osam katova cigle na uglu zgrade preko puta moje nove kancelarije. “Prestani zabušavati i vrati se na posao.” Peyton u prirodnoj veličini uđe u moju kancelariju, spusti svoju kutiju za gitaru na kauč i pridruži mi se kraj prozora. “Ne mogu vjerovati koliko je to čudo veliko. Rekao si mi jedna billboard reklama. To je cijela zgrada. Ta mala okrnjenost na mom prednjem zubu je sad skoro metar široka.” “Volim tu okrnjenost.” “Ja je mrzim. Redatelj na ponovnoj audiciji koju sam imala jučer mi je rekao da trebam to popraviti i skinuti 5 kg.” Podigla je ruku do usta. “Trebam ga ispraviti ili staviti navlaku ili tako nešto.” “Ne trebaš ti ništa popravljati, on je moron bez ukusa.” Uzdahne: “Nisam dobila ulogu.” “Vidiš? Rekao sam ti da nema ukusa.” “Ti si subjektivan, jer se seksamo.” “Ne.” Privukao sam je bliže: “Presjedio sam cijelu jebenu operu prošlog tjedna jer se seksamo. Rekao sam ti da si dobra glazbenica, jer sam bio na svakoj predstavi na kojoj si svirala od fakulteta, čak i kad si bila skrivena u rupi s orkestrom. I otkad si počela glumiti, pogledao sam sve tvoje off-Broadway7 predstave.” “Off-off Broadway8 predstave.” “Zar Off-Broadway ne bi trebao obuhvatiti sve predstave koje nisu na Broadwayu?” “Ne. Off-Broadway je mala predstava na Manhattanu s manje od petsto ljudi. Off-Off-Broadway je ona predstava koju sam radila u kafiću u Villageu.” “Bila si stvarno dobra u toj.” Peyton me skeptično pogleda: “Koju ulogu sam igrala?” “Ulogu zgodne djevojke.” 7 8

Off-Broadway – kazalište manjeg kapaciteta od Broadwaya Off-off Broadway – kazalište puno manjeg kapaciteta nego Broadway

22


Naš svet knjiga “Igrala sam majku koja umire od tuberkuloze. Nos ti je bio cijelo vrijeme u križaljci.” Oh. Ta predstava. “Možda sam propustio nešto od te predstave. U moju obranu, upravo sam otkrio križaljku. Ma daj... riječ od pet slova za nešto što ulazi suho i tvrdo, ali izlazi vlažno i mekano? Bio sam zauzet brojeći slova u kurac, kita, batina, palica dvanaest puta svaki prije nego sam shvatio da je odgovor žvaka.” “Ti si perverznjak.” Poljubio sam je nevino: “Gdje idemo na večeru, Okrnjena?” Prekrila je usta, ali se nasmiješila: “Ne zovi me tako. Mogla bih na Tajlandsku. Što kažeš na ono malo mjesto u Chelseaju gdje smo bili prošli mjesec?” “Zvuči dobro.” Pogledao sam još jednom moj novi billboard dok sam gasio svjetlo i zatvarao vrata kancelarije. Vani, skrenuo sam lijevo i krenuo prema najbližoj stanici podzemne, ali je Peyton skrenula desno. “Možemo li uhvatiti vlak broj 3 na Broadwayu umjesto uobičajenog?” upita me. “Želim stati kod Little Easta9.” “Naravno.” Kad je bila na fakultetu Peyton je počela volontirati u bankama hrane i skloništima. Volio sam što je strastvena u pomaganju ljudima. Ali ovo mjesto je bilo grubo, prolaznog tipa. Nije bilo neuobičajeno da izbije tučnjava par puta tjedno. Pokušao sam načeti temu sigurnosti, ali nažalost njeno volontiranje je bilo jedno od stvari gdje nije htjela popustiti. Kad je imala pet ili šest, gubitnik od njenog oca je otišao, ostavljajući njenu majku s Payton i još dvoje djece. Njena majka je jedva krpala kraj s krajem s dvije plaće, a sa samo jednom bila je prisiljena birati između stanarine i hrane. Izabrala je stanarinu, što je značilo da su bili redovni u bankama hrane par godina dok stvari nisu postale bolje. Jedan od redovnijih posjetitelja ovog skloništa je sjedio ispred kad smo stigli. “Hej, Eddie,” reče Payton. Upoznao sam tipa ranije. Imao je vjerojatno tek četrdeset godina, ali zbog života na ulici je izgledao starije. Govorio je malo i rijetko, ali izgledao je bezopasno. Peyton je imala posebnu vezu s njim-pričao je više s njom nego s većinom.

9

Little East – naziv skloništa za beskućnike

23


Naš svet knjiga “Što ti se dogodilo s glavom?” Sagnuo sam se, pažljivo održavajući razmak za koji sam znao da mu treba. Imao je duboku ranu blizu sljepoočice. “Kako se to dogodilo, Eddie?” pita ga Payton. On slegne ramenima: “Djeca.” U posljednje vrijeme bilo je slučajeva da tinejdžeri pretuku beskućnike koji spavaju na ulici. Eddie nije volio spavati u skloništu. Mjesta su skoro uvijek pretrpana, a on je imao problem s ljudima koji mu prilaze preblizu. “Otvoreno je novo sklonište u 41.-oj ulici.” Kažem. “Prošao sam ispred njega prije neki dan. Možda nije prevelika gužva jer je novo, a toplo je vrijeme.” “Da.” Nikad više od jedne riječi kad meni odgovara. “Mislim da bi trebao otići u policiju, Eddie.” Kaže mu Payton. Koliko vremena je posvetila ovim mjestima, ali još uvijek nije shvaćala. Beskućnici nisu išli u policiju. Odlazili su u suprotnom smjeru kad bi ih vidjeli da dolaze. Eddie ljutito odmahne glavom i privuče noge svojim grudima. “To izgleda ozbiljno. Vjerojatno ti treba to zašiti. Da li su djeca koja su ti to uradila došla u sklonište?” pita ga. Opet, Eddie odmahne glavom. Poslije par minuta, napokon ju uvjerim da ostavi jadnog čovjeka na miru i uđe unutra da napravi ono zbog čega je došla. Kad smo ušli, upravitelj skloništa, Nelson, čistio je posuđe za večeru. Peyton ga odmah počne ispitivati. “Da li znaš što se dogodilo sa Eddiejevom glavom?” Prestao je s brisanjem stola. “Ne. Pitao sam ga. Dobio sam uobičajeni odgovor–ništa. Ti si jedina kojoj kaže više od ’molim te’ i ’hvala’.” “Znaš li gdje spava noću?” Odmahne glavom. “Oprosti. Grad ima više od četrdeset zajednica beskućnika i to ne računajući one koji odluče sami postaviti sklonište ispod pruge. Mogao bi biti bilo gdje.” Peyton se namršti. “Okej.” “Znam da nije lako, ali ne možemo pomoći onima koji ne žele našu pomoć. Zna da je ovdje uvijek dobrodošao.” “Znam.” Pokaže na skladište u stražnjem dijelu. “Zaboravila sam popisnu listu. Imam sutra audiciju, pa ću to odraditi preko interneta od kuće.” Dok je Peyton odsutna gledam okolo po skloništu. Mjesto je nedavno bojano i svaki dobrovoljac je donirao uramljeni poster sa svojim

24


Naš svet knjiga omiljenim motivacijskim citatom. Bilo ih je vjerojatno dvanaestak u mat crnim okvirima prostirući se duž zida kafeterije. Prvi je glasio ’Čak i na kraju najmračnije večeri, Sunce će opet izaći.’ “Je li ovaj tvoj?” Pitao sam Peyton kada se vratila s fasciklom. “Ne.” Coknula me je u usta. “Možeš ih sve pročitati neki drugi put i nagradiću te ako pronađeš koji sam ja donijela, ali hoću uhvatiti Eddieja prije nego ode.” Povukla me za ruku. “Zato, idemo.” Eddie nije više sjedio ispred, iako ga je bilo dovoljno lako uočiti. Prešao je pola bloka, lagano hodajući. Šepao je na desnu nogu i imao je prebačenu vreću za smeće preko lijevog ramena. Peyton ga je opazila prije nego je skrenuo iza ugla: “Hajmo ga pratiti. Da vidimo kuda ide.” “Apsolutno ne.” “Zašto ne?” “Zato što je opasno-i to je zadiranje u njegovu privatnost. Nećemo pratiti beskućnika.” “Ali ako saznamo gdje spava noću možda bi policija mogla pomoći.” “Ne.” “Molim te...” “Ne.” “Dobro.” Trebao sam znati da ona to neće samo tako ostaviti.

25


Naš svet knjiga

4 poglavlje Reese

Moj mobilni je zazvonio u rano jutro, i iznenada sam imala neočekivani sastanak za ručak kojem sam se radovala. Chase je spomenuo da ima prijateljicu koja se bavi zapošljavanjem ljudi, ali je zaboravio uključiti dio da ta žena, Samantha, zapošljava za Parker Industries-kompaniju čiji je on vlasnik. Odmah sam postala zainteresirana i priznajem da sam bila mrvicu razočarana kad je predložila da se nađemo u restoranu. Iako je bilo lako stići do tamo-samo par stanica podzemnom od moje uskoro–slobodne kancelarije u Fresh Looku-neće biti nikakve šanse da naletim na Chasea, jer sastanak neće biti u njegovoj kancelariji. Ali ručak se pokazao prilično prosvjetljujući. Proveli smo dva sata u restoranu, sada praćena s dugom šetnjom kroz park. Poslije razgovora o mojoj prošlosti i šta tražim kod poslodavca razgovor je prešao na Parker Industriju. “Znači Chase zapravo sam izmišlja proizvode?” pitala sam. Možda sam trebala provesti vrijeme googlajući čovjeka, a ne piljeći u njega na Facebooku. “To je ranije radio, iako sada ima cijeli istraživački i razvojni tim, ali većina ideja na kojima rade su njegove. Vjerovala ili ne, taj lijepi dečko je najpametnija osoba koju sam upoznala.” “Koji je bio prvi proizvod koji je smislio?” “Razmažena pička.” Stala sam u mjestu. “Što?” Samantha se nasmijala. “Pakira se kao ’Božanski vosak’ sad kad je licenciran u pedeset zemalja, ali na fakultetu je bio ’Razmažena Pička’.” “On je izmislio ’Božanski vosak’? Čula sam da je ta stvar fantastična.” “Sigurno da je. Tijekom fakulteta, živio je u bratstvu s hrpom snagatora, neki od njih su bili baš zagrijani za vježbanje. Na drugoj godini studija par njih se počelo natjecati na lokalnim bodybuilding natjecanjima. Morali su se depilirati, i ovi mišićavi jaki momci su kukali kako depiliranje boli. Chase je pola radnog vremena radio na fakultetu u kemijskom laboratoriju i shvatio je kako ubaciti sredstvo za umrtvljavanje tkiva u vosak za depilaciju. Tako da kad se vrući vosak nanese na grudi i leđa muškaraca oni ništa ne osjete, kad se skida par sekundi kasnije.”

26


Naš svet knjiga “I to je pretvorio u brend za domaćinstvo za žene?” “Bilo je potrebno određeno vrijeme. Pročulo se da zgodan momak s Browna10 bezbolno depilira i to se razvilo u ’Razmaženu Pičkicu’. Otišao bi do sestrinstva i zaradio tisuću za jedno poslijepodne-i povalio najljepšu djevojku u kući za to vrijeme. Bilo je nevjerojatno.” Samantha se smijala. “Uvijek je bio lijep za gledanje i pomalo arogantan zbog svog mozga. Žene obožavaju tu kombinaciju.” Definitivno obožavamo. “To je prilično nevjerojatno. Kako je stigao do sljedeće faze?” “Tijekom prve godine je bio dobavljač voska i radio što god je trebalo za Dakotu Canning, nasljednicu Canning & Canning-a. ” “Farmaceutska Kompanija iz najbogatijih stotinu?” “To je ta. Pretpostavljam da je Dakota rekla svom ocu za vosak i stvari su jednostavno napredovale odatle. Pakovan je i prodavan pod licenciranim ugovorom unutar šest mjeseci. Kad je Chase diplomirao na Brownu već je zaradio svoj prvi milijun.” “To je stvarno nevjerojatno.” “Da. On je sada kao Zuckerberg vagina-ima dvanaest drugih proizvoda koje je kemijski poboljšao. Većina ih je iz područja zdravlja i kozmetike, ali isto tako je izumio kremu protiv opeklina koja regenerira kožu i smanjuje bolove i treba se nanositi samo jednom dnevno. Većina krema za opekline se mora nanositi više puta na dan, a dodirivanje poslije ozbiljnije opekline izaziva veliku bol i povećava šanse infekcije.” “Nevjerojatno.” “Je. Samo mu nemoj reći da sam to ja rekla.” Nježno se osmjehnula. “Kako ste se vas dvoje ono upoznali? Spomenuo je nešto oko duplog sastanka, ali nije ulazio u detalje. Izvući bilo što osobno iz tog čovjeka je kao provaliti u Fort Knox11. A nas dvoje se znamo od osnovne škole.” “To je u stvari bizarna priča. Bila sam na lošem izlasku i sakrivala se ispred restoranske kupaonice ostavljajući prijateljici poruku da me nazove i pretvara se da je hitan slučaj. Chase je načuo moj razgovor i praktično me prozvao jer sam nepristojna. Kad sam se vratila na svoj sastanak, on je završio za našim stolom sa svojom pratiljom, pridružavajući nam se.” “Znao je tvog pratitelja?” “Ne. Pretvarao se da smo stari prijatelji i pridružio nam se–pričao razrađene priče o našem lažnom djetinjstvu. Neke od njih su bile tako detaljne i stvarne da sam počela vjerovati da su stvarno istinite.” 10 11

Brown University – Fakultet u Americi Fort Knox – Vojna baza u Americi koja je jako dobro osigurana i smatra se da je u nju nemoguće provaliti

27


Naš svet knjiga “Dio o pričama liči na Chasea. U srednjoj školi je jednom napisao sastav iz slobodne teme za moju prijateljicu Peyton, dao joj ga prije početka sata iz Engleskog, tako da ga nije imala vremena unaprijed pročitati. Savjetnik u školi ju je sljedeće jutro pozvao na razgovor zato što se njen učitelj engleskog zabrinuo za njeno zdravlje. Napisao je neku ludu priču o tome kako ju je napao divlji vepar dok je kampirala s roditeljima, koji su bili previše pijani da bi joj pomogli u obrani od te stvari. Način kako je opisao detalje puta u Hitnu i šivanje, zvučalo je previše detaljno da ne bi bilo stvarno.” “Da! To je upravo ono što je i meni uradio. Ispričao je neku ludu priču o našem prvom poljupcu u osmom razredu i kako mi je prokrvario nos usred njega. Bila je toliko nategnuta da je bila uvjerljiva.” Odmahnula je glavom i nasmijala se: “Tanka je linija između genijalnosti i poremećenosti.” Kad smo se vratile na izlaz iz parka na ulicu, Samantha ispruži ruku. “Stvarno mi je drago što sam te upoznala, Reese. Moram reći da sam bila znatiželjna kada me Chase sinoć nazvao kod kuće da me zamoli pomoći ti da nađeš nešto. On uglavnom ne miješa svoj privatan život s poslom. Sad mi je jasno zašto je tako obuzet tobom. Racionalna si, pametna, duhovita na način brzih dosjetki–dosta slično Chaseu, zapravo.” “Oh... mi ne... nema nikakve privatne veze između nas. Samo taj jedan čudan dupli sastanak i onda smo ponovno naletjeli jedan na drugog jučer u teretani.” Pogledala me skeptično: “Pa, mora da si ostavila dobar dojam na njega onda. Obično me ne šalje obavljati poslove za druge.” Namrštim se: “Obavljati poslove za druge?” “Napustila sam industriju zapošljavanja prije tri godine. Obično zapošljavam ljude samo za Parker Industriju.” “Oh! Ja sam samo pretpostavila... Chase je rekao da zna osobu koja zapošljava ljude... Pretpostavila sam da se baviš zapošljavanjem ljudi općenito, ne isključivo za njegovu kompaniju.” “To sam nekad radila. Ali mi je drago što nas je povezao. Imam dosta kontakata u industriji ženskih proizvoda zbog ’Parker Industrije’. Raspitat ću se da vidim tko možda zapošljava. U stvari znam nekoga tko možda traži upravitelja brenda. To je niža pozicija nego ona s koje odlaziš, ali ćeš raditi sve od početka do kraja reklamiranja i marketinga za par proizvoda, tako da ćeš moći napraviti potpunu rebrendiranu kampanju. Iako, oni traže nekoga tko može što prije početi. Je li to nešto što bi te moglo zainteresirati?”

28


Naš svet knjiga “Moj posljednji dan u Fresh Looku je sljedeći petak i nemam još ništa riješeno. Nisam tip osobe koji voli sjediti i ništa ne raditi, tako da bih definitivno tako nešto uzela u obzir.” “Odlično. Daj mi dan-dva i vidjet ću što mogu uraditi.” *** Večeras je bio moj treći sastanak s Bryantom-četvrti ako računamo poslijepodne u teretani. Pozvao me kod sebe na domaću večeru i film, i znala sam da će zbog privatnosti, stvari vjerojatno fizički napredovati između nas. Imali smo nekoliko vrućih poljubaca, ali to je otprilike sve do sada. Dok sam se tuširala razmišljala sam jesam li spremna seksati se s njim. Nisam bila po nijednim mjerilima čistunka, niti je muškarac trebao preskakati obruče da me odvede u svoj krevet. Imala sam prve sastanke koji su se završili seksom, imala sam i veze duge četiri mjeseca koje nikad nisu napredovale otuda. Za mene, bilo je važno da je osjećaj ispravan. Dok sam brijala noge, pokušala sam shvatiti što zapravo osjećam prema Bryantu. On je dobar momak-trideset jednogodišnjak bez djece i prtljage u smislu bivše-zgodan, ima pristojan posao kao upravitelj investicijskog fonda i nije se bojao izražavanja naklonosti. Pa opet, dok sam vukla brijač uz bedro, uhvatila sam samu sebe kako razmišljam o sasvim drugome. Chase Parker. Pokušala sam reći samoj sebi da je to bilo zbog priča koje mi je Samantha ispričala za vrijeme ručka. Njegov izum s voskom-brijala sam noge. Zato sam mislila o njemu pod tušem umjesto o momku s kojim izlazim. Kad sam prala svoje tijelo, razmišljala sam o njegovom pirsingu na bradavici. Možda sam pustila ruku da se malo duže zadrži dok sam prala svoje grudi. Trebaju biti oprane, u svakom slučaju. I razmišljala sam o Chaseu kad sam zatvorila oči samo zato što sam bila znatiželjna kako bi njegovo zgodno lice izgledalo ako bih zagrizla taj prsten i povukla. Spriječila sam ruku od lutanja bilo gdje drugdje, ali mi to nije bilo lako postići. Imala sam Chasea na pameti kad sam trebala imati nekog drugog. Na putu do Bryanta, stala sam i kupila bocu vina za koju sam znala da mu se sviđa. Bio je sladak kad je otvorio vrata. “Izgledaš sjajno,” kaže, onda mi udijeli jedan lijep poljubac dobrodošlice. Zvono se oglasilo u kuhinji pa mi je rekao da ga pratim. Odmjerila sam stan dok sam išla kroz njega. Čist i moderan-čak je imao i nekoliko

29


Naš svet knjiga umjetničkih radova na zidovima. Većina mojih prijašnjih tipova je mislila da ukrasiti znači objesiti ogroman televizor. Napredak. Bryant skine poklopac s lonca i stavi ga u stranu. Nasmijao se otvarajući kutiju rigatone tjestenine: “Znam napraviti dva jela: tjesteninu s votkom i piletinu sa sirom. Naručila si tjesteninu s povrćem prvi put kad smo izašli, tako da sam mislio da su rigatoni12 najsigurniji izbor.” Bilo je pažljivo s njegove strane da je zapamtio što sam jela. “Mogu li ti nekako pomoći?” “Možeš uzeti dvije čaše odatle,” bradom je pokazao na ormarić s njegove lijeve strane dok je stavljao tjesteninu u zakuhanu vodu. “Imaš bocu vina u hladnjaku koju sam već otvorio. Završit ću tjesteninu, ti usipaj vino.” Promatra me dok punim čaše: “Što?” “Želim ti reći nešto, ali će možda zvučati jezivo.” “Pa, sada mi moraš reći.” Pijuckala sam svoje vino i njemu dodala njegovo. “U redu. Nisam mogao prestati razmišljati o tebi danas pod tušemkako si prelijepa.” Zbog toga bih se trebala osjećati dobro, ali umjesto toga sam se osjetila kao totalno govno. Dok je divan dečko s kojim izlazim razmišljao o meni... Meni su misli bile preokupirane drugim muškarcem. Natjerala sam se na slabi osmijeh: “To je tako slatko. Hvala ti.” Prišao mi je bliže i zataknuo pramen kose iza uha. “Stvarno to mislim. Sviđaš mi se. Pametna si, lijepa i odlučna. Znam da je rano, ali osjećam da je ovo što se događa između nas dobra stvar. Ima budućnost.” Progutala sam. I on se meni stvarno sviđao, ali nešto me je sprječavalo da uskočim s obje noge u sve to. Njegove riječi su bile sve što jedna slobodna dvadesetosmogodišnjakinja želi čuti od sjajnog dečka. Ipak... ja još nisam bila tamo. Pročitao mi je to sa lica. Odmičući se rekao je: “Izbezumljujem te, zar ne?” Mrzila sam što se zbog mene loše osjeća jer mi se stvarno sviđa: “Ne... nimalo. I ti se meni sviđaš. Samo mislim da bi trebali ići polako u početku. Nisam baš imala puno sreće s vezama i naginjem oprezu, mislim.” Klimnuo je glavom. I iako se nasmiješio mogla sam vidjeti da je razočaran mojim reakcijom. Dovraga, ja sam bila razočarana svojom

12

Rigatoni – vrsta tjestenine

30


Naš svet knjiga reakcijom. Nagovarala sam samu sebe da budem luda za njim već neko vrijeme. Ali to je ono što nedostaje-taj ludi osjećaj koji bih trebala imati. Ovako rano u vezi, leptirići bi trebali mahati svojim šarenim krilima kad je rekao sve te stvari ili gledao me kao što i je kad mi je otvorio vrata. Bila sam odlučna nastaviti pokušavati. Činio se vrijedan toga. Iako se Bryant složio da idemo polako, tišina je pala na ostatak večeri. Ipak, osjetila sam olakšanje što ne moram odlučiti oko spavanja s njim ako stvari odu u tom pravcu. Zato što sam shvatila da nisam još spremna. I dok se noć bližila ranom kraju, pitala sam se hoću li ikada biti.

31


Naš svet knjiga

5 poglavlje Reese

“Stvarno moram početi koristiti taksi.” Mrmljam sebi u bradu dok žurim uz stepenice podzemne i krećem niz ulicu prema zgradi gdje bih već bila da moj vlak nije bio zaglavljen dvadeset minuta. Moj razgovor za posao je bio zakazan za jedanaest, a sad je već minuta poslije jedanaest. Možda moja jutarnja promjena garderobe po osmi put također nije pomogla mojoj točnosti. Zgrada Maksim je bila moderna, visokogradnja sva u staklu s više od pedeset katova. Unutar ogromnog, uglađenog predvorja trebala mi je minuta da shvatim gdje je ploča s uputama-sve je bilo srebrno i sjajno. Kad sam je pronašla, preletjela sam pogledom i povlačila prstom preko stakla pokušavajući pronaći lokaciju ’Parker Industrije’. Trideset i treći kat. Trčeći do liftova opazila sam jedna vrata koja samo što se nisu zatvorila, tako da sam podmetnula nogu da bi ih spriječila da se zatvore. Upalilo je, ali umalo sam ostala bez nožnih prstiju u procesu. “Sranje. Joj.” Vrata se otvore i ušetam u lift, ne primjećujući da mi se tanka štikla zaglavila u vodilici vrata. Sa zaglavljenom potpeticom, moje tijelo se nastavilo kretati, ali noga nije, tako da sam se zanjihala, padajući unaprijed. Jedna šaka me zgrabila i sačuvala od pada na lice. “Dođavola.” Opsovala sam ispod daha, shvaćajući da mi je cipela potpuno pala sa stopala i zaglavila u vratima lifta. “Drago mi je što te vidim, Reese.” Glava mi se trgne kad po prvi put shvatim tko me točno sačuvao od pada. “Ma daj, ne zezaj me. Koliko loših dojmova jedna osoba može stvoriti o drugoj?” Kad me učvrstio da ne padnem, Chase klekne i oslobodi moju zaglavljenu cipelu iz vrata lifta. Potapša mi zglob kao signal da podignem svoje golo stopalo i obuje mi cipelu. “Definitivno nije loš dojam.” Kaže, zadržavajući se na koljenima duže nego je trebalo. “Imaš sjajne noge.” “Hvala ti, mislim na oslobađanje moje cipele.” Ustane i digne obrve. “Znači ne zahvaljuješ mi na komplimentu za tvoje seksi noge, onda?”

32


Naš svet knjiga Osjetila sam kako crvenim i onda olakšanje kada je usmjerio svoju pažnju na upravljačku ploču. “Koji kat?” “Ammm... trideset i tri?” Je li njegova firma na više katova? “Ideš u’Parker Industriju’? Ovdje si da nađeš sa Samom?” “Da. I Joshom Langom.” “Josh?” “Da. On je taj s kime imam razgovor, zar ne? Potpredsjednik marketinga?” “Točno. Josh je potpredsjednik marketinga.” Složio se, ali imala sam izraženi osjećaj da Chase nije znao da ja danas dolazim na razgovor. Vozili smo se u liftu u neugodnoj tišini. Kad su se vrata otvorila, ispružio je ruku kao znak da ja izađem prva, i došetali smo zajedno do duplih staklenih vrata ispred ’Parker Industrije’. Stol na recepciji je bio prazan. “Zašto ne sjedneš, a ja ću ih obavijestiti da si stigla?” Kaže mi. “Hvala ti.” Minutu–dvije nakon što je ušao unutra, recepcionarka se vrati za svoj stol. “Zdravo. Oprostite, morala sam nešto kopirati. Nadam se da niste dugo čekali.” “Nikako. Zapravo, došla sam s Chaseom, a on će obavijestiti Samanthu Richmond i Josha Langea da sam ovdje.” “Ti moraš biti Reese Annesley. Sam me zamolila da te dovedem u konferencijsku salu kada stigneš.” Mahne mi rukom. “Hajde, pokazat ću ti put.” Konferencijska sala je imala dugačak stol od mahagonija s dvanaest stolica oko njega. Zidovi prema hodniku su stakleni, kao akvarij, ali zastori na njima su bili djelomično spušteni. Kad sam ušla, izvadila sam labelo i namazala usne, dodajući i malo crvenog ruža preko njega. Dok sam završavala, čula sam Chaseov glas s druge strane stakla. “Mislim da nije dobra ideja da zaposlimo Reese.” Srce mi je potonulo. Očito, nije me primijetio. Prepoznala sam Samanthin glas kad mu je odgovorila. “Zašto? Imamo otvoreno radno mjesto za koje bi ona bila savršena.” “Ona nije dobar izbor.” “To je glupost.” “Nemoj mi otežavati Sam. Samo je nemoj zaposliti.” Nisam ju mogla vidjeti, ali sam ju zamislila kako križa ruke preko grudiju. “Daj mi razlog.” “Zato što sam ja tako rekao.”

33


Naš svet knjiga “Ne.” “Ne?” “Tako je. Ne. Kažnjavaš ženu jer je lijepa i jer te privlači. To je jednako pogrešno kao kažnjavati ljude, jer su stari ili imaju određenu boje kože.” “Potpuno si pogriješila.” “Okej. Onda mi daj jedan dobar razlog zašto je ne bi trebali zaposliti. Savršena je za ovaj posao, i može odmah početi raditi. Kako Dimitria odlazi uskoro na porodiljno, tajming nije mogao biti bolji. Marketing već ima manjak zaposlenih, i Josh je ionako planirao zaposliti nekoga u ekipi za brendiranje. Ona može preuzeti neke Dimitrijine projekte i onda početi s novim kad se Dimitria vrati s porodiljnog dopusta.” “Štogod. Radi što god želiš, Sam.” Samin glas je postao udaljeniji. “To i planiram.” Ona je vjerojatno počela odlaziti. Zatvorila sam oči. Svakako nisam htjela raditi gdje nisam poželjna. Ali morala sam zahvaliti Samanthi za njenu podršku prije nego odem. Odlučujući da bi bio gubitak svačijeg vremena da uopće i obavimo razgovor, ustala sam i krenula natrag prema recepciji. Zamolit ću recepcionarku da nazove Samanthu za mene. Naravno da je Chase silazio hodnikom čim sam ja izašla iz sale za sastanke. Brzo sam se okrenula i pošla u suprotnom smjeru, čak ni ne znajući kuda vodi. “Reese? Kuda si krenula?” “Što te briga?” Nastavila sam hodati. Stigao me i uhvatio korak sa mnom. “Što je bilo?” Razljutilo me što se on ponašao kao nevinašce, pa sam stala i okrenula se prema njemu da nastavim. “Čula sam te u konferencijskoj sali. Odlazim.” Zatvorio je oči. “Sranje.” “Da. Sranje. Tako si ti učinio da se ja osjećam.” Krenula sam udaljavati se, i Chase me zgrabio za lakat i odveo me u prazan ured, zatvarajući vrata za njime. Pročešljao je rukom kroz svoju kosu. Njegovu glupu, seksi kosu. “Žao mi je. Bio sam šupak.” “Da. Bio si. Ogroman.” Chase je spustio glavu i zahihotao se. “Ti i Sam ćete se sjajno složiti.” “Koliko sam shvatila ti nisi znao da me Samantha pozvala na razgovor danas?” Protresao je glavom. “Ne, nisam.” “Pa, ja ne želim biti tamo gdje me ne žele. Molim te, zahvali Samanthi u moje ime.”

34


Naš svet knjiga “Nije ono što ti misliš.” “Ja čak ni ne znam što mislim. Tako si me zbunio.” Chase je buljio u mene na trenutak, gledajući lijevo–desno između mojih očiju. “Vjeruj mi, pokušavam uraditi pravu stvar.” “Vjerovati tebi? Jer imaš tako sjajnu povijest govorenja istine kad si oko mene?” Piljio je u mene. Ja sam piljila u njega. “U redu. Dobro. Želiš istinu?” Prekrižila sam ruke preko grudiju. “To bi bila osvježavajuća promjena.” Zakoračio je bliže meni, ulazeći u moj osobni prostor. “Privlačiš me. Stvarno me privlačiš. Još od prvog puta kad sam te ugledao. Pokušao sam te poštovati, uzimajući u obzir da viđaš nekog drugoga. Završio sam s time. Ako radiš ovdje, pokušat ću te odvući u svoj krevet.” Otvorila sam usta da mu odgovorim. Onda sam ih zatvorila. Pa ih otvorila. “Ne mogu vjerovati da si mi to upravo rekao.” Slegnuo je ramenima. “Htjela si znati istinu. To je istina.” “Ti shvaćaš da bih ja trebala pristati spavati s tobom. Što se neće dogoditi ako si ti moj šef, pa to neće biti problem.” “Oh. Pa, onda... Zvuči kao da naposljetku nećemo imati problem. Brinuo sam zbog ničega. Upucavat ću ti se, a ti ćeš me odbiti.” “I... ja također imam dečka.” “Baron. Upoznali smo se. Glupan.” “Bryant. I on nije glupan.” “Onda smo sve riješili. Sam je bila u pravu. Trebaš raditi ovdje ako te Josh želi zaposliti. Neće biti problema.” Nagnuo se malo bliže. Ostala sam na mjestu. Bože, on miriše fantastično. “Znači u redu smo? Ja se ispričam, ti prihvatiš? Razvalit ćeš u razgovoru i zaposlit će te, onda ću se ja pokušati uvući u tvoje gaćice, a ti mi nećeš to dozvoliti.” Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem. Čovjek je bio stvarno apsurdan. Ispružio je svoju ruku. “Dogovoreno?” “Vjerojatno sam izgubila pamet, ali, hej, zašto ne? Za par dana sam nezaposlena.” Stavila sam svoju ruku u njegovu, ali umjesto da ju protrese, podigao ju je do njegovih usta i poljubio. Osjetila sam to cijelim tijelom. Bože, u nevolji sam.

35


Naš svet knjiga Nasmiješio se podmuklo, otkrivajući jamicu koju nisam ranije primijetila. Bila je dobra stvar da nije izvukao to ranije. Opasno. “Sve što sada trebamo napraviti je da te zaposlimo. Želiš malo unutrašnjih informacija?” “Naravno.” “Reci Joshu da izgleda kao Adrien Brody. Obožava to.” Oprezno se osmjehnem. “Dobro da znam.” “A što se tiče Sam... nikada nemoj reći da si navijač Metsa, čak i ako jesi. Yankeesi cijelim putem.” Zaškiljila sam sumnjičavo. “Misliš da će se bejzbol spomenuti u mom razgovoru za mjesto u marketingu?” “Nikada ne znaš.” “Zašto mi se čini da me zajebavaš?” “Još jedna stvar, Josh ti se ne upucava. To je tik kojeg ima na oku. Mislio sam da mu se sviđam prvi tjedan kad je radio ovdje.” Nasmijala sam se. “Okej.” Chase me otpratio natrag do konferencijske sale, gdje su Sam i čovjek za kojeg sam pretpostavila da je Josh ( jer je izgledao točno kao Adrien Brody ) razgovarali. “Pokazao sam vašoj kandidatkinji gdje je ženski toalet,” rekao je Chase i onda me predstavio Joshu. Nakon što smo se svi rukovali i nas troje se smjestili na stolicama u sali, Chase se zadržao u dovratku. Podigao je ruku. “Bilo je lijepo opet te vidjeti, Reese. Sretno s razgovorom.” “Želiš li ostati na razgovoru, Chase?” pitala je Sam. “Ne. Dobro sam. Siguran sam da vi to možete sami.” “Neka pitanja ili nešto prije nego odeš?” dodala je. “Ne vjerujem.” Chase je manevrirao da ode i onda se zaustavio. “Zapravo, imam neka brza pitanja. Smeta li ti, Reese?” “Ni najmanje.” Što on namjerava? “Odlično. Najdraži bejzbolski tim?” Zaškiljila sam na njega, raspravljajući trebam li mu vjerovati ili ne. Izgledao je zabavljeno kad mu nisam odmah odgovorila. Duboko sam udahnula, nakon čega je slijedio skok vjere. “Morala bih reći Yankeesi.” “Dobar izbor.” Chaseove su oči bljesnule na Samanthu, čije lice se razvedrilo. “Još jedno pitanje.” Znala sam točno koje je prije nego je pitao, ali svejedno sam igrala igru. “Da li ti Josh naliči na neku određenu poznatu osobu?”

36


Naš svet knjiga Okrenula sam se prema Joshu i pretvarala da razmišljam na trenutak, onda se okrenula natrag Chaseu. “Adrien Brody, samo s naočalama.” Sam je gledala u Chasea kao da je ostao bez pameti, a Josh je sjeo malo uspravnije. “Sretno s ostatkom razgovora, Reese.”

37


Naš svet knjiga

6 poglavlje Reese

Kad smo stigli na kat, Chase mi ga na brzinu pokazao. Dok smo hodali, mogla sam osjetiti strast koju je imao za svoju kompaniju dok mi je davao brzi pregled svakog odjela kraj kojeg bi prošli. Izgubila sam zavodnika Chasea i upoznala izvršnog direktora Chasea Parkera, i svidio mi se jednako kao i prvi. Bio je tako pametan i pričljiv da nisam ni primijetila da smo proveli više od sat vremena u laboratoriju za razvoj proizvoda, dok ljudi nisu počeli dolaziti da započnu svoj radni dan. Chase mi je pokazao svaki proizvod i rekao njegovu povijest. Kad smo stigli do posljednjeg proizvoda, Božanstvenog Voska, izostavio je neke detalje s kojima me Sam upoznala–uglavnom, kako ga je Razmažena Pička držala zaposlenim povaljujući kroz većinu fakulteta. “Trebala bi uzeti kući jedan od svakog proizvoda i isprobati ga,” rekao je. “Već sam ih sve kupila preko vikenda i malo tetošila samu sebe. Želim svaki upotrijebiti prije nego pokušam išta vezano uz marketing tih proizvoda.” “I?” “Mislim da je zanimljivo da je takve dražesne proizvode izumio muškarac.” “Što da ti kažem? U dodiru sam sa svojom ženskom stranom.” “Hmmm... Čujem da si iskoristio svoje proizvode da dođeš u dodir sa ženskom stranom na fakultetu.” Chase je podignuo obrvu. “Vidim da ću te morati držati podalje od Sam.” “Ali ona je takvo vrelo znanja.” Njegova ruka se vratila na stražnji dio mog vrata i izvela me iz laboratorija za razvoj proizvoda. “To je problem.” Hodali smo u odjel marketinga jedno uz drugoga. “Koliko dugo se vas dvoje poznajete?” “Srednja škola.” “Vauu. Tako dugo, ha?” “Da. Ali nisam njoj sisao lice u tom hodniku ispred dvorane.”

38


Naš svet knjiga Mladi tip je izišao iz prvog ureda kojeg smo upravo prošli u odjelu marketinga. Bio je zgodan, na onaj upravo-sam-izišao-iz-bratstva-iupecao-prvi-pravi-posao neodoljivi način. Chase se zaustavio i predstavio me. “Reese, ovo je Travis. On je informatičar za marketing–radi sve naše operativne sustave i optimizaciju interneta.” Protresao mi je ruku s glupavim osmijehom. “Molim te reci mi da ona radi ovdje.” “Radi.” “Prokletstvo, volim svoj posao.” “Voliš, ha?” Pa, ubaci si oči natrag u duplje, i odi pročitaj četrnaestu stranicu pravilnika za zaposlenike.” “Četrnaestu stranicu?” “Politiku bez maltretiranja kolega zaposlenika.” Travis je podigao svoje ruke i nasmijao se. “Sve dobro. Bez maltretiranja. Možda samo par komplimenata o tome kako je prelijepa.” Ovo je definitivno bio tip ureda u kojem su se svi šalili, čak i sa šefom. Chase se nagnuo prema meni dok smo nastavili hodati niz hodnik i prišaptao, “Prestani brinuti, politika uznemiravanja se primjenjuje samo na zaposlenike, ne na vlasnika. Provjerio sam jutros.” Veliki ured na udaljenom kraju hodnika je bio Joshov. Sjedio je s očito trudnom ženom kad smo stigli. Pogrbila se u svojoj stolici i trljala svoj okrugli stomak. “Pronašao sam tvoju novu zaposlenicu kako pokušava ući prije nego je sunce izašlo jutros,” objavio je Chase. “Bolje dobro upotrijebi svu tu energiju.” Pogledao je na ženu za koju sam pretpostavila da je ona koja uskoro odlazi na porodiljni dopust. “Izgleda kao da je Dimitria spremna puknuti svake sekunde.” Izgledala je ozbiljno neudobno, stiskajući i otpuštajući jednu od onih loptica za oslobađanje od stresa punjenih gelom kad je progovorila. “Zašto nisi izumio proizvod koji sprječava trudnice od piškenja malo svaki put kad kihnu ili se nasmiju? Ili proizvod koji smanjuje oticanje naših gležnjeva?” Pokazala je na svoja stopala. “Ovo su cipele moje majke. Ništa moje mi više ne pristaje. Čak ni moje proklete cipele.” Chase je protresao glavom. “Imaš li kakvih strahova, Reese?” “Strahova? Misliš kao pauci i stvari?” Koliko imaš vremena? “Da. Nešto zbog čega istrčiš iracionalno iz sobe kad dođeš u dodir s time jer te nasmrt uplaši?” “Nisam baš lakovjerna osoba. Prijeđem preko ulice da ih zaobiđem.”

39


Naš svet knjiga Chase je klimnuo. “Moj strah je trudna žena. Tako da bježim na beton na moje trčanje prije nego postane prevruće vani.” Dimitria baci lopticu za stres na Chasea, pogađajući ga u rame. “Sada napokon razumijem koja je svrha ovih prokletih stvarčica.” *** Božanstveni Vosak. Na kraju dana, sjedila sam u svom novom uredu i okretala bočicu ukrug po mom stolu nekoliko puta. Sutra ću sjediti na prvom službenom sastanku mozgova za razvoj strategije, jer odjel za marketing pokreće veliki projekt rebrendiranja za glavni proizvod 'Parker Industrije'. Morala sam dovesti svoj mozak u stanje uma potrošača koji se kod kuće sam depilira. Jedini problem je bio, ja se nisam sama depilirala. Pa sam dogovorila termin za osam večeras s mojom redovnom kozmetičarkom. Napravit će mi brazilsku koristeći oboje, i njezin redovni vosak i Božanstveni, tako da ih mogu usporediti. Većina iz odjela za marketing je otišla, a ja sam grickala proteinsku pločicu i pijuckala sok iz aparata u sobi za odmor, kad se Chase pojavio u dovratku. Za razliku od jutros, bio je odjeven u poslovno ruho. Opustio je svoju kravatu dok je govorio. “Dr. Pepper, ha?” Nisam popila jedan već godinama, ali kad sam ga vidjela danas u aparatu, podsjetio me na dan kad sam naletjela na Chasea u teretani, a on mi rekao koliko ga voli. Sjećanje me potaklo da stisnem gumb prije nego sam uopće razmislila o tome. “Moj rođak ih stvarno voli,” kažem mu. “Mislila sam da pokušam.” Nasmiješio se na onaj ludo-sam-zgodan-a-čak-ni-ne-pokušavam način koji je imao. Bože, prestani to raditi. “Sviđa ti se kasno raditi?” “Najbolji posao napravim noću,” kažem. Chaseove obrve poskoče. “Završilo je radno vrijeme, tako da ti više nisam šef. Nije li to način na koji si mi rekla da ćemo funkcionirati jutros?” Oslonila sam se unazad u svojoj stolici. “Prošlo je šest. Pa reci što ti je na pameti.” Pomaknuo se da sjedne nasuprot meni i pružio mi svoj najbolji prljavi cerek. “Baš sam namjeravao reći da i ja svoj najbolji posao obavljam noću.” “Sigurna sam da obavljaš. Iako sam ja mislila na navalu ideja za oglašavanje. Shvatila sam da sam kreativnija uvečer. Ponekad kad

40


Naš svet knjiga legnem u krevet i ugasim svjetla, padne mi ideja na pamet u vezi nečega na što sam se cijeli dan pokušavala koncentrirati.” “I ja sam također vrlo kreativan, kad ugasim svjetla i uvučem se u krevet. Možda bi to trebali isprobati zajedno jednom? Vjerojatno ćemo dobiti neke čudesne rezultate–dvostruko kreativne i sve.” Zatresla sam glavom, ali se nasmiješila, zabavljena. “Ti si noćna mora za kadrovsku službu, zar ne? Kladim se da tjeraš Samanthu da teško radi za njenu plaću.” “U stvari, obično ne. Ti me samo stalno izazivaš, a ja ne mogu da ne reagiram. U neku ruku je neprimjereno, uzimajući u obzir da sam ti šef i sve.” Oči su mi iskočile. “Ja te ne izazivam! Ti si taj koji– ” “Opusti se. Zezam te. Uopće ne mislim da je neprimjereno. Samo nastavi.” “Jesi li ti udisao kemikalije iz voska cijeli dan?” Chaseovo cerekanje je bilo zarazno. “Dakle, koliko dugo ostaješ?” upitao me. “Imam dogovor u osam. Mislila sam ostati uokolo do tad, jer mi je to na putu kući.” “Večera s Braxtonom?” “Bryant. I ne. Imam dogovor za depiliranje.” Podigla sam malu teglicu Božanstvenog. “Mislila sam napraviti malo istraživanje proizvoda.” “Trebao bih i ja doći.” “Da se depiliraš?” “Da gledam tebe kako se depiliraš.” Oči su mu sjajile. “Istraživanje.” Kad se Samantha iznenada pojavila na mojim vratima, udijelila nam je čudan osmijeh. “Čekam te u tvom uredu deset minuta. Da li još uvijek izlazimo nešto prigristi?” Chase me pogledao. “Idemo prijeko kod Azurija na falafel. Želiš nam se pridružiti?” “Hvala, voljela bih. Ali imam onaj dogovor.” *** Kasnije te noći, nakon izlaska s Bryantom, ležala sam u mraku, ponavljajući svoj dan, kad mi je telefon zazujao. Bio mi je nepoznati broj, a i poruka se činila šifrirana. Pisalo je, Jeste li ti i Tallulah blizanke? Trebala mi je minuta da shvatim. Na trenutak sam zaboravila da sam dala Chaseu svoj broj da ga proslijedi Samanthi onog dana kad smo se

41


Naš svet knjiga sreli u teretani. Zatvorila sam oči i nasmiješila samoj sebi, odjednom uopće nisam bila pospana.

42


Naš svet knjiga

7 poglavlje Reese

Bio je tek drugi dan, ali već sam voljela svoj novi posao. Probudio je nešto u meni što nisam osjetila dugo vremena. Nisam čak ni shvatila da mi nedostaje do sada. Strast. Nisam mogla dočekati da krenem na posao kad sam se probudila ovog jutra. Bila sam tamo u jednom trenu na prijašnjim poslovima, ali kuda je taj osjećaj nestao? 'Parker Industrija' je napravila da se osjećam ponovno živom. Provela sam cijelo jutro na sastanku marketinških mozgova slušajući grupu kako nabacuje ideje. Ti ljudi su se hranili jedno drugima–gradeći na međusobnim idejama kako bi došli do jedne najbolje ideje, radije nego da se natječu međusobno. Kako sam bila nova, više sam slušala nego govorila. Vratili smo se s ručka, i Josh je stajao ispred bijele ploče, škrabajući nasumične riječi koje su ljudi izvikivali, kad je Chase kliznuo u stražnji dio sobe. Stajao je tiho, promatrajući. Osjećajući njegove oči na sebi, pogledala sam unatrag par puta, i njegov pogled je uvijek čekao na moj. Bila su dva prazna mjesta u sobi. Jedno je bilo kraj mene. Nakon par minuta, Chase je tiho prošao stranom sobe i spustio se na mjesto s moje desne strane. Izmijenili smo pogled sa strane, i tada se Josh odmaknuo od onoga što je pisao i pročistio grlo. Što žene žele? napisao je na bijeloj ploči velikim, crnim slovima. “Prije nego ponovno počnemo ovog poslijepodneva, popričajmo o stvarima koje znamo.” Nabrajao je činjenice na svoje prste, počinjući s kažiprstom. “Jedan, naši kupci su devedeset-šest posto žene. Dva, ženske navike kupovanja su drugačije od muških. Tri, devedeset–jedan posto žena u ispitivanju koje smo proveli prošle godine je reklo da ih oglašivači ne razumiju.” Dotaknuo je svoj mali prst dok je počinjao njegovu četvrtu činjenicu. “Četiri, muškarci kupuju što trebaju. Žene kupuju što žele.” Onda je lupio po ploči. “Što to žene žele? Ako ćemo im prodati proizvod, počnimo na samom početku.” Pokazao je na stalke postavljene na obje strane sobe. “Podijelit ćemo se u dvije ekipe. Tamo su dvije bijele ploče. Napravimo ovo zanimljivim, hoćemo li? Sve žene rade zajedno na desnoj strani sobe, a svi muškarci rade zajedno na lijevoj. Hoću minimalno pet želja na svakoj listi. Više je

43


Naš svet knjiga bolje. Ja ću biti pisar za muškarce.” Pogledao je u Chasea, koji mu je jednom klimnuo. “Chase će biti pisar za žene.” Chase se nagnuo prema meni i prišaptao, “Mirišeš nevjerojatno–kao plaža ljeti.” Duboko je udahnuo kroz nos. “Kokos, možda nešto kozje krvi, pomiješano s malo citrusa.” Odmahnula sam glavom, ali prišaptala natrag, “Hvala.” Onda sam pokazala na svoj sat. “Neumjesno tijekom radnog dana.” “Oh da? Adrien Brody treba povišicu. Upravo ću dobiti kartu do onoga što te pokreće, i još to mogu zapravo nazvati poslom. Volim ovaj posao ponekad.” Nakon što je soba preuređena i svi se udobno smjestili na novim mjestima, Chase je predložio da svaka žena uzme pet minuta kako bi napravila svoju vlastitu listu, i onda možemo vidjeti što je grupa kolektivno smislila. Pokušao je proviriti na moju nekoliko puta, ali prekrila sam svoj notes i nacerila se. Nakon što su svima olovke usporile, Chase je ustao, pokupio marker s podloška, otvorio ga, i nažvrljao Što žene žele s debelom kosom crtom podcrtavajući ga. “Naravno, ja već znam odgovor na ovo, ali kako sam ja pisar, pustit ću vas dame da date sve od sebe.” Nasmiješio se zaigrano, i eno je opet ona prokleta jamica. Odlazi! Ti si kao kriptonit za moj mozak. U početku, želje koje su se dobacivale su bile tipične–novac, ljubav, sigurnost, avantura, zdravlje, ljepota, zabava, jednostavnost. Dame u grupi su se prepirale oko nekoliko, ali većina njihovih bilješki su bile pune precrtanih koje smo naveli na bijeloj ploči ili odbacili. Bila sam većinom tiha, i moja lista je još uvijek imala nekoliko stvari koje nitko nije spomenuo. Chase je pogledao prema meni i pokušao pročitati moju listu naopačke. “Što ti želiš, Reese? Je li išta ostalo na tvojoj listi?” Grickala sam svoju donju usnu dok sam gledala dolje na svoj notes. “Priznanje, sigurnost, moć, obitelj.” Stavljajući kvačice kako sam čitala, pronašla sam jednu lijevo. Oklijevala sam, ali onda pogledala gore i rekla, “Orgazmi.” Pokazujući na ljubav na bijeloj ploči, Chase upita, “Zar orgazmi nisu pokriveni ovdje?” Nagnula sam svoju glavu. “To dvoje nisu međusobno uključujući većini žena, vjerovao ti ili ne.” “Pošteno.” Chase je dodao orgazme našoj listi želja. Naravno, napisao ih je duplo većim slovima od ostalih želja. Također je dodao obitelj, sigurnost i priznanje na listu. “Moć? Što to znači? Kao snaga?”

44


Naš svet knjiga “Ne, znači sposobnost da utječemo na ponašanje ostalih.” “Da bi ti imala moć, moraš ju oduzeti od ostalih na koje ćeš utjecati? Znači ti želiš biti diktator? Žene žele biti diktatori?” “Ne. Odveo si koncept moći u ekstrem. Diktator vlada pomoću sile i ugnjetavanja. Žene žele vladati utjecajem. Mi volimo nježniji dodir.” “Mislim da žene ne žele moć u svemu.” Abbey, jedna od upravitelja branda, zagukala je na Chaseovu izjavu. “To je zato što si ti muškarac.” “Naš cilj je da dođemo do korijena onoga što žene žele tako da možemo povezati naš proizvod s tom željom. Onda budimo iskreni sa samim sobom. Postoje situacije kada žena želi ustupiti kontrolu muškarcu.” Chase je pokazao na veliko O u orgazmu. “U spavaćoj sobi. Mnogim ženama se sviđa dominantan ljubavnik.” Žene su mrmljale i tresle glavama, ali ja sam progovorila. “To je točno, ali i dalje želimo imati moć tamo. Žena je ona koja odlučuje kada će imati seks u vezi. Naš je utjecaj onaj koji kontrolira hoće li se čin dogoditi ili ne. Čak i u stvarnoj vezi između dominantnog i podložnog, kad je žena podložna svom muškom partneru, ona još uvijek ima moć, čak i dok dobiva batine lopaticom. Ona ima sigurnu riječ, i to joj daje svu kontrolu. Ona ima moć i utjecaj čak i s fizički podložnog položaja.” Bezumno sam uvrtala jednu od mojih narukvica, nervozna navika koju sam imala, i kad sam pogledala gore, pronašla sam Chasea kako zuri u moje zapešće. Pročistio je svoje grlo i naglo zatvorio marker. “Dobar posao, svi. Mislim da je naša lista kompletna. Moram trčati na poslijepodnevni sastanak. Veselim se vidjeti čija želja će biti u centru naše kampanje rebrendiranja.” *** Bilo je poslije osam, i noćna ekipa čistača je usisavala, tako da nisam čula Chasea kako dolazi niz hodnik dok nije bio na mojim vratima. “Četrnaest sati dnevno. Ti činiš da čak i ja izgledam loše.” Presvukao se iz svog odijela u trkaće hlačice i majicu. Bože, njegova bedra su čvrsta i mišičava. Kosa mi je bila podignuta na vrhu glave, hrpa olovki stršila iz nje. Uhvatila sam ispitivački izraz na Chaseovom licu dok me proučavao. “Zaboravila sam gumicu za kosu. Do kraja dana, trebam da mi je kosa maknuta s vrata.” Chaseove oči pratile su liniju mog vrata. Osjetila sam treperenje u stomaku, jer se činilo da ne može prestati buljiti.

45


Naš svet knjiga “Dakle, kakav je dogovor danas?” upitao je. “Strategija za kampanju rebrendiranja? Što to žena želi?” “Još nismo tamo. Suzili smo na tri, pa ćemo složiti ideje za njih i vidjeti koje će nas odvesti u pravom smjeru.” “Koje tri?” “Moć, avantura i orgazmi.” “Pa, svi znamo da je kombinacija to troje dobro prošla za one Pedeset nijansi knjige.” “To je točno.” Nagnuo je svoju glavu. “Pročitala si ih?” “Jesam.” “I?” “Volim ih. Žene vole fantaziju.” Njegove oči nikad nisu napustile moje. “Sad je nakon radnog vremena, je li tako?” Pogledala sam dolje na moj sat. “Rekla bih da je.” “Zanimaju te takve stvari?” Boja mog lica je odgovorila na pitanje. Izbjegavala sam njegov pogled dok sam zurila u pod, uvrćući moju narukvicu. “Ne vjerujem. Ali nisam to nikada zapravo isprobala.” Prisiljavajući svoje oči da se podignu do njegovih, upitala sam, “A ti?” “Nije nešto o čemu sam ikada razmišljao. Ali uviđam privlačnost vezanja žene, imati ju ranjivu preda mnom–određeni element moći za oboje, na neki način.” Oči su mu pale na moje grlo kad sam progutala. “Možda kad bih ugledao ružičasti otisak moje ruke na njenoj blijedoj koži... na njenoj guzici, unutrašnjoj strani njenih bedara...” Zastao je, buljeći u moja zapešća. “Zavezana, s povezom preko očiju, možda igračka ili dvije.” “Mislila sam da si rekao kako nikada nisi razmišljao o tome?” “Nisam.” Čekao je dok nam se pogledi nisu zaključali. “Do danas. Nisam drek napravio razmišljajući o tvojim sitnim, malim zapešćima i koliko se radujem vidjeti ih svezane za moje uzglavlje jednog dana.” Upravo tada, moj mobitel je počeo zujati. Pogledala sam dolje, vidjela ime, i oči su mi preskakale natrag i naprijed između Chasea i mog iPhonea. Nije mi namjeravao dati nimalo privatnosti. “Ispričaj me na sekundu.” Povukla sam i odgovorila. “Halo?... Da, uskoro sam gotova. Zašto se ne nađemo tamo?... Okej. Vidimo se za pola sata.”

46


Naš svet knjiga “Izlazak?” “Naći ću se s Bryantom na piću.” Chaseova se čeljust stisnula. Klimnuo je. “Neka ti je dobra noć, Slatkišu.”

47


Naš svet knjiga

8 poglavlje Reese

Imala sam seks na pameti. Samo što nije bio Bryant taj s kime sam ga htjela imati. Popili smo dva pića. Ispričala sam mu sve o mom novom poslu, a on je zapravo slušao. Sada smo sjedili za šankom, i stavio je ruku na moje koljeno. “Razmišljao sam... što kažeš da odemo na Jersey obalu ovog vikenda? Vikend na plaži, večera u kolibi koja prodaje hladno pivo i školjke na kante? Prijatelj ima kuću dolje na Long Beach Islandu, i ne koristi ju ovog vikenda.” Voljela sam plažu, a školjke i pivo su totalno bili moja stvar. Pa opet... iz nekog razloga sam oklijevala obvezati se odmah na mjestu. Trebala sam vremena da razmislim o tome malo više. “Mogu ti se javiti za dan ili dva? Upravo smo počeli s tim velikim projektom na kojem radim, i možda oni očekuju da dođem na posao preko vikenda. Stvarno nisam sigurna još.” Kao i obično, Bryant je bio dobar prijatelj. “Svakako. Naravno.” Razišli smo se poslije toga jer smo oboje bili ranoranioci. Natrag u mom stanu, Tallulah, ta prokleta ružna mačka, uplašila me na smrt kad sam ušla. Zvuk moje zbirke zasuna kako se otključavaju je postao njen osobni Pavlovljev poziv na akciju. Dnevna soba je bila u mraku izuzev dva svijetlo zelena globusa koja bulje ravno u mene. Bila je smještena na vrhu naslona od kauča, čekajući me kad sam upalila svjetla. “Bože, stvarno si ružna kao grijeh.” “Mijau.” “Znam, znam, ti tu ne možeš ništa.” Grebala sam noktima po njenim leđima. Osjećaj je bio čudan bez imalo krzna. “Što kažeš da ti nabavim jedan od onih malih mačjih pulovera? Možda nešto glatkog izgleda i crno? Ili možda nešto s umjetnim krznom na njemu, ha? Da li bi ti se to svidjelo, ružna curo? Trebaš malo krzna za ovo tijelo koje izgleda kao purica.” “Mijau.” Ponijela sam ju sa sobom dok sam obavljala svoj dnevni ritual nakon ulaska–otvarajući sve ormare i vrata, provjeravajući iza zavjese i ispod kreveta. Otkrivši da je sve čisto, na brzinu sam se istuširala, nanijela

48


Naš svet knjiga mlijeko na svoje tijelo i popela se u krevet. Tallulah je skočila i usadila se na jastuk kraj mene. Nakon četrnaestosatnog dana na novom poslu, praćenog s dva martinija, trebala sam biti umorna. Ali nisam. Bila sam... napaljena. Moj problem je lako mogao biti popravljen. Bila sam sigurna da je sve što sam trebala napraviti pozvati Bryanta u svoj stan, i on bi se drage volje pobrinuo za moje potrebe. Pa ipak sam izabrala biti sama. Tallulah je prela kraj mene, a onda me lupila u lice svojom šapom. Kad sam ju ignorirala, napravila je to opet. Drugi put, šapa me pogodila u nos. Popuštajući, posegnula sam i pograbila opet njen stomak ružičaste boje mesa. Prevrnula se na leđa da imam puni pristup. Sa svojim šapama uvučenim i savijenima sa strane, njene ruke i noge su izgledale kao krila. Stvarno je izgledala kao nepečena purica. Posežući prema noćnom ormariću, zgrabila sam telefon i slikala par slika koje sam ujutro namjeravala poslati emailom mojoj majci, ali tada sam se sjetila poruke koju mi je Chase poslao neku večer u vezi Tallulah. Utipkala sam tekst, šaljući sliku Tallulah na leđima kao privitak. Reese : Prilično sam sigurna da je njen blizanac purica u hladnjaku neke trgovine namirnicama negdje. Prošlo je manje od minute kad mi je telefon zazujao zbog dolazne poruke. Chase : Okretao sam telefon nekoliko puta dok sam shvatio u što gledam. To je ozbiljno jedna ružna mačkica. Reese : LOL. Koja je zauzela pola mog kreveta. Koja je također vrlo zahtjevna i udara me šapom u lice ako ju prestanem grabati. Chase : Samo vas dvije dijelite taj veliki krevet večeras? Znao je da sam se našla s Bryantom kad sam otišla iz ureda. Reese : Da. Samo ja i moja ružna mačkica. Chase : Dobro da znam. Reese : Pa, slatki snovi. Chase : Sada će sigurno i biti. Noć, Slatkišu. ***

49


Naš svet knjiga Moja najbolja prijateljica Jules i ja srele smo se na kavi sljedeće jutro prije posla. Ovo je bio najduži period da ju nisam vidjela otkad smo obje počele raditi u Fresh Looku, na isti dan prije sedam godina. “Mjesto je koma bez tebe,” durila se kad smo sjeli kraj izloga s našim kavama. “Naravno da je. Nemaš nikoga da trača s tobom.” “Ručala sam s Enom iz odnosa s javnošću neki dan i pričala joj o novom vibratoru kojeg sam kupila. Prilično sam sigurna da sam ju doživotno uplašila.” “Neki ljudi su ukočeni oko dijeljenja takvih informacija.” Slegnula je ramenima. Jules je bila najotvorenija i ležerna osoba koju sam ikada upoznala. Roditelji su joj bili pravi hipiji, i odrasla je s dijelimo ljubav vibrom u kući. Jednom mi je rekla da su njeni roditelji imali odvojene spavaće sobe za prilike kada je onaj drugi imao društvo. Dijeljenje utisaka o kupnji novog vibratora čini se pitomo kad si odrastao s roditeljima koji dijele partnere. “Pa... nije da ti treba sad kad imaš Bryanta, ali Lovehoney je upravo izbacio novu Jessicu Rabbit s trostrukim efektom, i ozbiljno je bolji od moja zadnja dva partnera. Zapravo pronađe tvoj klitić.” “Morat ću ga isprobati.” “Nemoj mi reći da je Bryant neuspješan?” Pijuckala sam svoju kavu. “Ne bih znala. Nisam još spavala s njim. Ali generalno je prilično pažljiv. Pa je to dobar znak, pretpostavljam.” “Jednostavno to ne osjećaš s njim, ili se nešto drugo događa?” Činjenica da sam odmah pomislila na Chasea rasvijetlila je da je više u pitanju nešto drugo nego da je stvar u Bryantu. Netko drugi, zapravo. “On je odličan. Stvarno je.” “Ali... ” “Ne znam. Nešto me sprječava da odvedem našu vezu na sljedeći nivo.” “Nešto ili netko?” Jules me predobro poznaje. “Sjećaš se onog tipa o kojem sam ti pričala, kojeg sam srela u restoranu na svom izlasku s Martinom?” “Vrući komad koji je izmišljao sve priče?” “To je taj.” “Nekako sam naletjela opet na njega.” “Nekako?” “Pa... naletjela sam na njega nekoliko puta.”

50


Naš svet knjiga “Gdje?” Oklijevala sam i onda odgovorila pitanjem, kao da isprobavam odgovor. “U uredu?” Jules je spustila svoju kavu na stol između nas. “On radi u novom uredu? Ma ti me zezaš. Znaš što se dogodilo zadnji put kad si se seksala sa suradnikom.” “Chase nije baš suradnik.” Upravo kad sam izrekla te riječi, moj šef je ušetao u kafić. Pa, tehnički on nije bio moj šef. On je bio šef moga šefa. Nisam bila sigurna je li to bolje ili gore. Gore, sigurna sam. Jules i ja smo bili u uglu, pa sam se nadala da nas Chase možda neće vidjeti. Ne da nisam uživala gledati u njega kad god mi se pruži prilika, ali znala sam da Jules neće biti diskretna. Ušao je, stao u red, i u par sekundi se okrenuo i pregledao prostoriju. Nakratko sam se zapitala traži li mene, iako nisam imala vremena dugo razmišljati jer je on iznenada krenuo ravno prema nama. Za razliku od mog prvog dana kad sam naletjela na njega ovdje, jutros je bio odjeven u odijelo. I sranje–izgledao je još bolje nego obično. Kosa mi je još bila vlažna i razbarušena na onaj način koji je govorio da ga baš briga, i to ga je odlično izdvajalo od ostalih muškaraca u odijelima, kose uredno počešljane. Imao je francusku plavu košulju i kravatu iste boje, samo tamnije. Visjela je nevezana oko njegovog vrata kao da ju je nabacio na sebe i istrčao kroz vrata u žurbi. Nisam imala ni najmanje sumnje da je njegova košulja bila ručno rađena, način kako se protezala preko njegovih širokih prsa–taman, pa opet ne pretijesna. Nagovještavala je isklesane linije za koje sam znala da su ispod, ali nije se razmetala njima kao u izlogu. Dok sam ja bila diskretna provjeravajući ga kako nam se približavao, Julesine oči su zasvijetlile, i ona je otvoreno očijukala. “Jutro.” Nasmiješio mi se i klimnuo Jules. “Kako ste ti i Ružna Mačkica provele prošlu noć? Pustila te da malo odspavaš?” “Je. Možda ću ju morati zadržati kao cimera u krevetu.” “Šteta.” Jules je izvila obrvu. “Ružna Mačkica? A tko je ovaj zgodni muškarac koji nam se obraća?” Kao što sam rekla, Jules je došla iz vrlo otvorene kuće. Nije imala filter. Ako je na nešto pomislila, to je sletjelo ravno dolje niz strmo klizalište od njenog mozga i ispalo kroz njene ružičasto obojene usne. Chase nas je blagoslovio svojim punim, megavatnim osmijehom s jamicom i pružio ruku Jules. “Chase Parker. Reese i ja radimo zajedno.”

51


Naš svet knjiga Jules se okrene meni, izbuljenih očiju. “Chase kao u Chase, o kojem smo upravo pričale?” Chase je podignuo obrvu. “Sve dobro, nadam se?” “Pogledaj se! Što bi uopće moglo biti loše?” ona reče. Chase se zahihotao i zatresao glavom. “Želite li dame još jedno? Imam rani sastanak na koji moram požuriti poslije moje doze kofeina.” “Mislim da smo u redu. Ali hvala.” “Vidimo se onda kasnije u uredu.” “Vrhunac mog dana.” Zezam. Chase je jedva bio izvan dometa uha kad je Jules počela. Podigla je svoju ruku, pokazujući mi dlan. “Ne moraš objašnjavati zašto si izgubila zanimanje za Bryanta. Ovaj muškarac je slastan. Znaš moju teoriju da zgodni muškarci nisu tako dobri u krevetu kao oni manje zgodni, jer se oni nikad nisu morali truditi dovoljno za to?” “Da. Što s time?” “Jedan pogled na tog muškarca i mogu ti reći, on je iznimka.” “Znaš da je dobar u krevetu samo iz pogleda i tog kratkog razgovora?” Stavila je ozbiljno lice. “Bez imalo sumnje, znam.” Jules je bila šašava, ali naginjala sam tome da se složim s njom. Znala sam iz Chaseove osobnosti da će on biti savršen u svemu na što se usredotoči. Također je bio prirodno agresivan, što bi se sigurno prenijelo na dominaciju u krevetu. Uzdahnula sam. “Stvarno je pametan, također.” “Jadnik. Prekrasan, pametan i dobar u krevetu. Što on radi na novom poslu? Da pogodim–prodaja. Štogod da on prodaje, ja kupujem.” “Pretpostavljam da se može reći da radi pomalo od svega.” Jules je mislila da razumije. Protresla je glavom. “Administrativni pomoćnik? To je u redu. Ti imaš dobar posao. Možeš biti njegova slatka mamica.” “On je zapravo izvršni direktor. Chase Parker posjeduje 'Parker Industriju'. I ne na isti način na koji će ljigavi Derek Eikman jednog dana posjedovati 'Fresh Look'. Chase je samog sebe stvorio. Izumio je većinu proizvoda koje kompanija prodaje, i on sam vodi kompaniju.” “Oh, Isuse. U redu, u redu. Pusti me da razmislim.” Potapšala je kažiprstom svoju bradu nekoliko puta. “Znači ti očigledno ne bi trebala spavati s njim, jer znamo kako je to prošlo iz tvog malog trenutka ludila s Derekom. Ali nema apsolutno baš nikakvog razloga da ja ne uskočim u krevet te svodničke vožnje.” Jules je meškoljila obrvama. “Svodnička vožnja?”

52


Naš svet knjiga “Iskušavam novu frazu kako zvuči. Dobra?” “Nije.” “Pa, ovo bi moglo uspjeti za nas oboje. Zapravo, uspijeva za nas četvero. Razmisli. Ako ja spavam s njim, ti ćeš misliti da je prečudno da i ti spavaš s njim. Ti nisi tip osobe koja može istraživati gdje su tvoji prijatelji već postavili svoje zastave. Tako da će on za tebe psihički postati izvan dosega. Napokon ćeš gledati na njega kao na umjetninu kojoj se diviš umjesto odreska kojeg želiš pojesti, i to će ti otvoriti apetit za drugu hranu–kao Bryanta. To će usrećiti i tebe i Bryanta. I, naravno, Chase i ja ćemo biti izuzetno sretni... jer ćemo oboje imati najbolji seks u životu.” Slegnula je ramenima. “Problem riješen. I nema na čemu.” Nasmijala sam se. “Stvarno mi nedostaje imati te u blizini cijelo vrijeme.” “I meni. Stvarno je koma bez tebe. Jednog dana moramo pokrenuti vlastiti firmu za oglašavanje. Zaposlit ćemo samo moćne žene u upravi i vruće komade kao pomoćnike.” “Zvuči mi kao plan.” “Pa onda što ćeš napraviti s Bryantom i Velikim šefom?” “Moram pružiti Bryantu pravu šansu. Moj ljubavni život nije bio baš ispunjen prihvatljivim neženjama. Imala sam samo jednu vezu koja je potrajala duže od dva mjeseca u posljednjih pet godina. A ti znaš kako je to završilo. Alec je bio dobar dečko, ali još tako zakačen za bivšu da me zvao Allison svaki put kad smo bili u krevetu–obično za vrijeme njegovog velikog finala.” Uzdahnula sam. “Bryant se čini kao super tip bez prtljage. Trebala bi samo spavati s njim i završiti s time.” “Pa to mi sad zvuči baš kao što želim da osoba s kojom izlazim razmišlja o seksanju po prvi put. Da završim s time.”

53


Naš svet knjiga

9 poglavlje Chase

Sedam godina prije Eddie se nije pojavljivao na svom uobičajenom mjestu tri dana. Poslije ručka, Peyton me natjerala da s njom prošetam kroz susjedstvo da vidimo je li se pojavio. Imao sam loš osjećaj nakon što sam vidio onu posjekotinu na njegovoj glavi prošlog tjedna. Mora biti da ga je imala i Peyton. Kad smo skrenuli iza ugla, preplavio me osjećaj olakšanja kad sam ga ugledao. Ali nije bio sam. Maltretirala su ga dva policajca. Onaj viši–pozornik Canatalli, prema znački na njegovim napuhanim prsima– upravo je šutnuo Eddiejeve noge. “Dobar dan, gospodo, ” zazvao sam. “Novi ritam?” Policajac, koji nije bio puno stariji od mene, cereći se letimično pogleda Peyton, onda skupi ramena i raširi noge. “Imate problema?” “Nema problema. Samo što obično vidimo pozornika Connollyja ovdje. Ja radim iza ugla.” Nagnuo sam glavom prema Eddieju. “Ovo je Eddie.” Peyton je dodala. “Eddie je moj prijatelj. Volontiram u Little East otvorenoj kuhinji. To je lokalna banka hrane u–” “Znam gdje je to. Malo stvorenje kao ti ne bi trebalo biti oko takve vrste ljudi. Opasni su. Mogla bi biti ozlijeđena.” Zatvorio sam oči, znajući kako će Peyton odgovoriti. “Oni su opasni? Zar ne mislite da je to nekako općenita izjava? Nije ništa drugačije nego kad govorimo o Talijanima i kažemo da su oni svi hrpa mafijaša, pozorniče Canatalli.” Pokušao sam ublažiti kuda je razgovor krenuo. “Eddieja su maltretirali nedavno neki tinejdžeri. Tako je dobio onu porezotinu tamo na njegovoj glavi. Peyton je otišla dolje u stanicu da to prijavi, ali ništa nije učinjeno oko toga.” “Još jedan razlog zašto on ne bi trebao visjeti tu na ulici. Baš smo mu govorili da je vrijeme za danas da krene dalje. Narednik želi ulicu očišćenu.” Policajac je opet šutnuo Eddiejevu nogu, i Eddiejeva noga se skupila kako se on sklupčao u položaj da zaštiti svoju glavu. “Eddie ne voli da ga se dodiruje. Više voli da su ljudi koji metar udaljeni.”

54


Naš svet knjiga “Ni ja. Zato ne sjedim na pločniku gdje će me netko fizički ukloniti ako ne ustanem.” Početnički šupak. “Hajde, Eddie. Dođi sa mnom.” Peyton ispruži svoju ruku. Eddie pogleda mene, onda policajce, pa opet mene prije nego uhvati ruku da se podigne. Podigao je svoju crnu vreću za smeće preko ramena. Vreća je bila natrpana i poslije dva koraka, mala rupa pri dnu se raširila, i sva njegova imovina se počela prosipati po pločniku. Nestrpljivi policajci počeli su prigovarati. Nisu imali suosjećanja. Peyton je imala svoju kutiju za gitaru prebačenu preko ramena, pa je kleknula, odlažući je na stazu i uklonila instrument. “Evo, Eddie. Iskoristi ovo. Zbog kutije je ionako bila preteška.” Navukla je remen gitare preko svog ramena, a Eddie se napokon sagnuo i potrpao sve u njenu kutiju. Dok smo se vraćali natrag prema mom uredu, prišaptao sam Peyton, “Što ćemo s njim?” Slegnula je ramenima i dala mi onaj slatki osmijeh kojem nikad nisam mogao odoljeti. “Ne znam, ali ima puno mjesta u tom tvom novom, velikom uredu.”

55


Naš svet knjiga

10 poglavlje Reese

Bila sam zaposlena cijeli dan, iako me to nije spriječilo u razmišljanju o šefu u nasumična vremena. Na neki način mi je to pomoglo razbiti moj dan u dijelove. Rad na opisnim oznakama za Božanstvenog. Sanjarenje o šefu. Istraživanje ključnih riječi za kampanju. Sanjarenje o šefu. Ručak. Sanjarenje o šefu. Nikakvo čudo da sam još uvijek radila u osam sati sa svim tim vremenom kad sam ljenčarila. Kad su se koraci približili mojim vratima, puls mi se ubrzao, očekujući da bi to mogao biti Chase. Sakrila sam svoje razočarenje tako što sam bila posebno ushićena. “Bok, Josh! “Opet trošimo rezerve, ha?” “Igram se lovice s toliko stvari, a želim biti sposobna sudjelovati. Tvoja ekipa je nevjerojatna. Poznaju ove proizvode u dušu.” “Prilično su odlični. Ali ponekad svježi pogled na stvari pobijedi iskustvo. Chase mi je rekao da su dva od tri koncepta na kojima radimo, potekla od tebe.” “Bio je to timski rad.” Toplo se osmjehnuo. “Krećem van. Nemoj ostati predugo.” “Neću.” Baš kad se okrenuo, sjetila sam se nečega što sam zaboravljala pitati. “Hej, Josh. Misliš li da ćemo raditi ovaj vikend? Moj... prijatelj me pitao da odemo nekamo za vikend, ali nisam bila sigurna jeste li planirali doći na posao ili ne. Lindsey je spomenula da ponekad ekipa radi vikendima ako imaju u tijeku neki veliki projekt.” “Ne vjerujem. Ali provjerit ću s Chaseom sutra, vidjeti ima li on kakvih planova. Voli nas izvući iz ureda ako vikendom imamo sastanke mozgova.” “Okej. Hvala. Laka ti noć.” Nekoliko minuta kasnije, zatvarala sam svoj laptop i spremala svoj stol kad je Chase ušetao. Bio je u odjeći za teretanu–široke hlačice i izblijedjela majica Metsa. Bože, izgleda seksi. Počela sam shvaćati da mislim da tip izgleda dobro u svemu. “Nosiš tu majicu oko Samanthe?” “Nosim tu majicu baš zbog Samanthe. Izluđuje ju.”

56


Naš svet knjiga “Vas dvoje imate zanimljivu dinamiku, to sigurno.” “Kako je prošao ostatak tvoje kave s prijateljicom? Jeste li vas dvije još razgovarale o meni kad sam otišao?” “Ispričala sam joj kako smo se upoznali, to je sve. Nemoj da ti lupi u glavu.” Naravno, ono o čemu smo razgovarale bi napuhalo njegov ego, ali on to stvarno nije trebao znati. “To je razočaravajuće. Nadao sam se da si joj možda pričala kako je tvoj šef zgodan.” “Josh je privlačan, iako Adrien Brody stvarno nije moj tip.” “Pametnjakovićka.” “Krenuo si u teretanu?” “Da. Nisam jutros stigao trčati zbog onog ranog sastanka. Ti krećeš van?” “Da. Kući Ružnoj Mačkici. Mislim da se naljuti kad ju ostavim samu previše sati. Čeka me kraj vrata i uplaši nasmrt sa svojim svjetlećim zelenim očima.” Chase je tapkao prstima po kvaki na vratima kao da o nečemu razmišlja. “Nema Briana večeras?” “Bryant. I ne, ne večeras. Samo ja i Ružna Mačkica.” Spominjanje Bryanta me opet podsjetilo na ovaj vikend. “Usput, znaš li već da li planiraš raditi ovaj vikend?” “Raditi ovaj vikend?” “Odjel za marketing, mislim. Lindsey je napomenula nešto kako za vrijeme velikog projekta svi odu nekamo nabacivati ideje.” “Još nismo razgovarali o tome.” “Okej.” “Imaš planove ovaj vikend ili nešto?” “Ne zapravo. Pa... na neki način. Moj... prijatelj me pitao jesam li slobodna.” Buljio je u mene nekoliko sekundi, onda namignuo. “Nešto dobro?” “Long Beach Island.” Bila sam prilično sigurna da je zapravo htio znati uključuju li moji planovi Bryanta, ali sam namjerno ostala neodređena. A on je namjerno nastavio ispitivati. Bilo je to skoro kao igra. “Imaš kuću tamo?” “Ne. Prijatelj-od-prijatelja, nekako.” Opet je namignuo, piljeći u mene, ali još uvijek nisam popustila. “Ženski vikend?” Odmahnula sam glavom. Klimnuo je. “Vidimo se ujutro. Nemoj ostati predugo.”

57


Naš svet knjiga “Okej. Laku noć.” Chase se okrenuo kao da će otići, onda se okrenuo nazad. “Kad bolje razmislim, znaš što? Mislim da ipak trebamo raditi ovaj vikend.” Široko sam se osmjehnula–iako nisam bila sigurna zašto se dovraga osmjehujem kad je upravo stavio zabranu na moj vikend na plaži. Možda zato što nisam stvarno htjela ići s Bryantom. Ili možda jer mi je pomisao na rad s Chaseom cijeli vikend bila uzbudljivija od romantičnog vikenda na plaži s tipom s kojim izlazim. Bilo kako, veselila sam se što ću raditi malo previše. *** Nakon što sam napustila ured te večeri, stala sam u restoranu par ulaza niže i kupila sendvič s mesnim okruglicama i parmezanom, znajući da ću biti prelijena za kuhanje kad dođem kući. Zbog prekovremenih sati na poslu, kasno noćnih obroka i preskakanja teretane, definitivno ću se udebljati ako ne poduzmem nešto. Možda da se učlanim u novu teretanu? Iron Horse je bila lijepa. I Bryantu bi se vjerojatno svidjelo da se učlanim. Ali koga bi zavaravala? Samu sebe. Već sam provela pola dana pogledavajući ne bi li ugledala određenog nekoga oko ureda. Pakleno sigurno mi nije trebalo još ometanja od tog čovjeka. Telefon mi je zazujao dok sam prelazila ulicu na putu do stanice podzemne. Bryantovo ime je bljesnulo na ekranu. Znajući da imam samo još minutu prije nego izgubim signal, zanemarim poziv, razmišljajući kako ću ga nazvati kad stignem kući. Ispred moje željezničke stanice, čovjek s dužom, sivom kosom je sjedio na betonu. Imao je dugu bradu koja je pristajala uz boju kose. Koža mu je bila tamna i gruba, vjerojatno od dugih sati prženja na suncu. Ali svijetlo plava boja njegovih očiju mi je privukla pažnju kad je pogledao gore. Nemam pojma zašto, čak iako sam znala da je očito beskućnik, nije izgledao kao netko tko bi trebao biti beskućnik. Činio se nježan i tužan, više nego pijan i strašan kao puno ljudi kraj kojih sam naučila pobrzati odrastajući u New York Cityju. Imao je kutiju za gitaru smještenu kraj njega, otvorenog poklopca, ali bila je napunjena hrpama uredno složene odjeće. Nasmiješila sam se i produžila. Uzvratio mi je osmijeh, ali brzo pogledao u stranu–kao da ne bi smeo gledati u mene. Na pola puta silazeći stubama podzemne, sjetila sam se svog ogromnog sendviča s mesnim okruglicama. Vraćajući se gore, prelomila

58


Naš svet knjiga sam ga i dala polovicu čovjeku s tužnim, plavim očima. Zahvalno se nasmiješio i klimnuo. Osjećala sam se dobro, a mojoj guzici svakako nije trebao cijeli sendvič.

59


Naš svet knjiga

11 poglavlje Reese

Zaboravila sam koliko sam voljela 'sretan sat'13. Jules i ja smo ga običavale imati svakog četvrtka navečer kad smo tek počele raditi u Fresh Looku, ali kako je vrijeme prolazilo, jedna od nas je uvijek radila kasno. Ispričale bi se i obećale da ćemo ga napraviti sljedećeg tjedna, ali onda bi ona druga imala rok i nije mogla doći. Naposljetku, prestale smo uopće i pokušavati planirati. Ali zaposlenici u 'Parker Industriji' su uzeli vrijeme za 'sretan sat', a i ja sam uspjela izaći iz ureda u razumno vrijeme. Lindsey je bila još jedan upravitelj branda u odjelu marketinga, i složile smo se mog prvog radnog dana. Sjedile smo u baru, pile Godiva čokoladne martinije i uživale u besplatnim grickalicama, dok me ona upoznavala sa svim uredskim tračevima. “A Karen u plaćama je zaručena za tipa koji je bio u pornićima.” “Pornići?” “Bili su to meki pornići. Ali ako želiš vidjeti njegov kurac, samo googlaj Johna Summersa.” “Bilo bi stvarno čudno googlati zaručnika nekoga iz ureda da bi ga vidjeli golog.” Lindsey je namrštila svoj nos. “Nije obrezan. Stvarno je ružan. Ali ogroman.” Ispružila je svoje ruke skoro trideset centimetara raširene. “Kao palica za bejzbol. Sada svaki put kad ju pogledam, ne mogu da ne zamišljam gdje ta stvar stane. Mislim, ona je tako sićušna.” “Trebaš upoznati moju prijateljicu Jules. Nevjerojatno je koliko me podsjećaš na nju.” Lindsey je ubacila ostatak svog martinija i podigla praznu čašu za barmena. “Onda, pričaj mi o sebi. Dečko, suprug, šogorica? Što se događa u tvom životu?” Odgovarati je trebalo biti lakše. “Četiri puta sam izašla s dečkom koji je stvarno sladak. Pričamo skoro svaki dan.” “Stvarno sladak, ha? Jeste li monogamni?” 13 Happy hour–sretan sat–vrijeme u kafiću kada je cijena alkoholnih pića snižena.

60


Naš svet knjiga

Ha? Jesmo li? “Zapravo nismo pričali o tome. Ali ne viđam se s drugima.” Barmen je prošao s mikserom i napunio obje naše čaše. Lindsey me gledala preko ruba njene dok je pijuckala. “Nisi baš zagrijana za njega.” “Zašto to kažeš?” “Nisi živnula kad si pričala o njemu, opisala si ga kao 'slatkog', nisi sigurna jeste li monogamni, a i čini se da si prije trideset sekundi prvi put uopće razmislila o tom pitanju. To znači da ti nije stalo ako on nije.” Slegnula je ramenima i naglasila zaključak. “Nisi baš zagrijana za njega.” Izdahnula sam duboki udah. “Mislim da si u pravu. On je odličan– stvarno je. Ali jednostavno nešto nedostaje.” “Ne možeš to na silu.” Bila je u pravu. Iako je pomisao da prekinem vezu s tipom kao što je Bryant–kakvih nema baš puno u New York Cityju–bila prilično depresivna, morala sam misliti o nečemu drugome. “Ispričaj mi još tračeva? Što je sa Samanthom?” “Ona je ono što vidiš. U kompaniji je oko četiri godine sada, mislim. Udana, bez djece koliko znam. Ona i Chase se znaju jako dugo. Čula sam glasinu da je bila najbolja prijateljica njegove djevojke koja je umrla.” “Njegova djevojka je umrla?” “Da. Prije dosta godina. Mislim da je imala samo dvadeset jednu u to vrijeme.” Lindsey zatrese glavom. “Tragično.” “Kako je umrla? Je li bila bolesna ili nešto?” “Neka vrsta nesreće, mislim. Bilo je to prije nego sam se zaposlila. Ali čula sam da je Chase bio sjeban dugo vremena. Zato je u početku licencirao sve svoje proizvode, umjesto da ih sam distribuira. Puno tih licenci sada izlaze, i zato za neke proizvode radimo marketing po prvi put.” “Vau.” “Da. Ali, sada se čini sasvim u redu. Ionako je obično u dobrom raspoloženju.” Lindsey se nakesila. “Ali i ja bih bila da svako jutro ustanem i pogledam u to lice. Čovjek je perverzno zgodan–ako ti se sviđaju takve stvari.” Nasmijala sam se. “Nije tvoj tip?” “Očigledno volim svog muškarca proćelavog s pivskim stomakom, i sklonošću da bude nezaposlen. S Alom od svoje šesnaeste.” “Dobio je malo na kilaži, ha?”

61


Naš svet knjiga Frknula je. “Zapravo, nije. Uvijek je podjednako izgledao. Ali čovjek misli da hodam po vodi iz razloga koje nikad neću razumjeti. Tretira me kao princezu.” “Dobro za tebe.” Par ljudi iz prodaje je došlo u bar i pridružilo nam se, učinkovito prekidajući moj sat tračanja s Lindsey. Poslije toga, družili smo se, i upoznala sam neke nove ljude. Ali nisam mogla prestati razmišljati o onome što sam saznala o Chaseu. Izgubio je nekoga. Nešto takvo mora ostaviti veliki otisak na tvom životu, bez obzira koliko si bio pametan i dobro prilagođen. Čak i ako te nije slomilo, ostavilo je napuknuća i sitne pukotine koje se nikad ne mogu popraviti. Iako se bar do devet sati napunio, rulja iz ureda se počela prorjeđivati. Lindsey je otišla kući, i još je samo jedna druga osoba iz marketinga ostala. Bilo je vrijeme da završim noć. Pokušala sam privući barmenovu pažnju, ali bio je prepun posla na drugom kraju šanka. Čovjek koji je očito bio preposlužen, progurao se kraj mene i pokušao započeti razgovor dok je stajao preblizu. “Je li to prava boja tvoje kose?” pitao je. “Zar ne znaš da nikada ne bi trebao pitati ženu za njene godine, težinu, i da li boja svoju kosu?” “Nisam to znao.” Ljuljao se natrag–naprijed. “Znači tražiti broj telefona je okej?” Pokušala sam biti ljubazna. “Pretpostavljam, ako nije udana i ako se čini zainteresirana.” Osjećajući potrebu da pobjegnem, ponovno sam pokušala privući barmenovu pažnju kako bih platila svoj račun. Podigla je svoju ruku kako bi mi dala do znanja da me vidjela, ali je još bila zaposlena praveći pića na drugom kraju šanka. Stvarno su trebali još jednom barmena za ovoliku gužvu. Budući da sam zapela stojeći tamo, pijani tip je pretpostavio kako to znači da sam zainteresirana. “Kako se zoveš, crvena?” Posegnuo je i dotakao moju kosu. “Molim te, ne dodiruj me.” Podigao je svoje ruke u podrugljivoj predaji. “Sviđaju ti se žene ili nešto?” Ovaj tip je bio zabavan. Po prvi put od kako je prišao, posvetila sam mu konačno punu pažnju, okrećući se tijelom prema njemu prije odgovora. “Pretpostavljaš da volim žene, samo zato što ne želim da me dodirneš?”

62


Naš svet knjiga Ignorirao me. “Daj da ti kupim piće, lijepa djevojko.” “Ne, hvala.” Nagnuo se bliže, ljuljajući se dok je govorio. “Borbena si. Sviđa mi se to. Crvena kosa mora biti prava.” Glas iza mojih leđa me iznenadio. “Idi stani negdje drugdje.” Chaseov glas je bio dubok, ali ukočen. Zakoračio je i djelomično se ubacio između nas, lica okrenutog prema pijancu. “Prvi sam ju ugledao.” Čovjek je cvilio. “Ne bih rekao, prijatelju. Sisao sam joj lice u srednjoj školi. Prošetaj.” Pijanac je nešto promrmljao, ali je odteturao dalje. Chase se okrenuo licem prema meni, stojeći na njegovom mjestu. Vau. Puno bolji pogled. “Hvala ti. Ljubaznost nije upalila.” Naravno, čim pijanac više nije bio problem, barmenica je došla da riješimo moj račun. “Čime te mogu počastiti, Chase?” Ili možda ne. “Uzet ću Sama Adamsa.” Okrenula se meni. “Želiš zatvoriti svoj račun, zar ne?” “Odlaziš? Tek sam stigao. Moraš popiti jedno piće sa mnom.” Željela sam to. Stvarno sam to željela. Ali znala sam da vjerojatno trebam otići. Chase je pročitao oklijevanje na mom licu. “Zatvorite njen račun. Donesite još jedno od onoga što ona pije, i stavite na moj račun. Premjestit ćemo se za stol gdje je tiše.” Barmenica je prihvatila njegove upute, a ja sam zatresla glavom, iako sam se smiješila. “Tebi nitko nikada ne kaže ne, je li tako?” “Ne ako ja mogu nešto reći o tome.” Minutu kasnije, Chase je imao oba naša pića u jednoj ruci, a drugom me vodio prema mirnom stolu u pozadini. Kad smo se smjestili, pijuckao je svoje pivo, gledajući me preko boce. “Usput, hvala za večerašnju pozivnicu.” Zaustavila sam svoje piće na pola puta do mojih usana. “Nisam čak ni znala da svi izlaze četvrtkom uvečer. Ja sam nova cura. Mogao si mi reći za to.” “Pokušao sam. Došao do tvog ureda, ali ti si već otišla.” Zapravo sam sjedila za svojim stolom i razmišljala o zaustavljanju kraj Chaseovog ureda da mu napomenem kako svi izlaze na piće. Ali u svojoj glavi, osjećala sam se kao da bih ga tražila više od samog pridruživanja grupi na 'sretnom satu'. “Pa... oboje smo sada ovdje,” rekla sam. “Radio si do prilično kasno večeras.”

63


Naš svet knjiga “Zapravo sam imao planove za večeru.” Od njegovog odgovora sam se osjećala nervozno... i možda mrvicu ljubomorno. “Oh.” Osjećala sam kako bulji u mene, pa ipak sam izbjegavala njegov pogled dok sam miješala svoje piće. Kad sam konačno podigla pogled, njegove oči su nešto tražile u mojima. “S mojom sestrom, ne izlazak. To je redovna tjedna stvar.” “Nisam pitala.” “Ne. Nisi pitala. Ali bila si razočarana kad sam rekao da sam imao planove za večeru.” “Nisam bila.” “Tako mi je izgledalo.” “Mislim da tvoja umišljenost zamagljuje tvoju prosudbu onoga što vidiš ponekad.” “Je li tako?” “Tako je.” “Znači ne bi uzburkalo nikakve osjećaje u tebi kad bih rekao da sam kasnio, jer sam bio zaposlen jebanjem nekoga?” Čeljust mi se stisnula, ali silom sam stavila masku na lice i slegnula ramenima. “Ni najmanje. Zašto bi me smetalo? Ti si mi šef, nisi moj dečko.” Iznenađujući me, Chase je pustio to i promijenio temu. “Pa, kako ti se sviđa do sada u 'Parker Industriji'?” “Volim to, zapravo. Jako me podsjeća na vrijeme kad sam tek počela u 'Fresh Looku'. Svi su tako otvorenih pogleda i u dodiru s ljudima koji stvarno koriste proizvode. Čak iako je 'Fresh Look' manja kompanija od 'Parkera', primila je investitore tijekom godina, i oni su počeli kontrolirati sve više i više marketinga 'Fresh Looka'. Naposljetku, uprava je izgubila iz vida kome oglašavamo–upravnom odboru ili ženama koje koriste kozmetiku.” Chase je klimnuo kao da je razumio. “Definitivno postoji razmjena kad se otvoriš zbog novca. Kontrola nije nešto čega se ikada više želim odreći. Izludjelo bi me kad bih morao odgovarati gomili odijela koji nemaju pojma o tome što je važno ženama koje kupuju moje proizvode. Je li to razlog zašto si otišla? Jer si izgubila mogućnost oglašavanja na način na koji si vjerovala da je trebalo biti učinjeno?” “Kad bih barem mogla reći da je tako. Ali iskreno nisam uvidjela kako sputano sam se osjećala do ovog tjedna s Joshem i njegovom ekipom.”

64


Naš svet knjiga Chase je buljio u mene nekoliko sekundi. “Ponekad ne znaš što ti nedostaje dok to ne pronađeš.” Znala sam, zbog načina na koji je moje tijelo reagiralo na gledanje kako njegova Adamova jabučica poskakuje, da sam u nevolji ako ne preusmjerim naš razgovor. Pročistila sam grlo i trepnula da odvojim svoje oči od njegova vrata. “Pa... kako je prošla večera s tvojom sestrom?” “Ona je vrlo trudna. Sve o čemu je pričala su bili hemeroidi i curenju mlijeka iz dojki. Izgubio sam apetit.” Smijala sam se. “Je li joj to prvo?” “Prilično sam siguran da ona misli kako se to rađa prva beba na svijetu. Mogao sam vidjeti bol u očima njenog muža večeras dok je ona pričala.” “Sigurna sam da nije toliko grozna.” “Za vrijeme večere, vikala je na njega jer je disao preglasno. Disao. Njemu također nije bilo dozvoljeno naručiti sushi u japanskom restoranu u koji smo otišli, jer ga ona ne može jesti.” “Ne mogu reći izmišljaš li to ili ne, uzimajući u obzir tvoju sklonost pričanju izmišljenih priča.” “Na žalost po mog šogora, govorim istinu.” “Živi li tvoja sestra u gradu?” “Upper East Side. Preselili su iz centra, blizu posla njenog muža, prošle godine, da bi bili bliže njenom poslu u Guggenheimu. Ona sada može prošetati do muzeja u tri minute, a njezin muž putuje na posao tri puta duže nego prije. Tako da je, naravno, ona dala otkaz čim je saznala da je trudna.” “Preoštar si prema njoj.” “Kad to ona tako jebeno olakšava.” Dovršio je ostatak svog piva. “Idem po još jedno. Jesi spremna da nadopunim?” “Vjerojatno ne bih smjela.” Nacerio se. “Jedna dopuna odmah stiže.” Dok je on naručivao naša pića, sjedila sam pitajući se tko je, točno, Chase Parker. Nikada prije nisam srela nikoga nalik njemu. Bio je netko koga nisam mogla odrediti... činilo se da ne pristaje ni u jednu kategoriju. Poslovni čovjek koji je vodio masivno uspješnu kompaniju– pa opet je izgledao više kao rock zvijezda sa svojom ofucanom frizurom i poslijepodnevnom bradom. Ručno rađena, konzervativna odijela su pokrivala isklesano tijelo i probušenu bradavicu. Izlazio je s jedrim plavušama i pridruživao se strancima na večeri, pa opet je imao trajni,

65


Naš svet knjiga tjedni dogovor sa svojom sestrom. Čak i da ne uračunam što sam večeras doznala od Lindsey, čovjek je bio kompliciran paket. Vratio se nekoliko minuta kasnije s pićima u ruci. “Jesam ti nedostajao?” Da. “Zar si bio otišao?” “Pa onda, gdje je Becker večeras?” “Bryant. I nisam sigurna. Nismo imali planove. Pretpostavljam da je kod kuće.” “Pričaj mi o njemu?” “Zašto?” “Ne znam. Znatiželjan sam, valjda. Zanima me za kakvog muškarca si zainteresirana.” Tebe. “Što želiš znati?” “Kako zarađuje za život?” “On je u financijskim uslugama. Upravlja investicijskim fondovima i slično.” “Koji mu je omiljeni film?” “Nemam pojma. Ne viđamo se tako dugo.” “Hrče li?” Pokušao je sakriti svoju lukavu grimasu. “Hrče li Bridget?” uzvratila sam. “Ne bih znao. Nije bila u mom krevetu. A onda opet, nisam siguran da li bi znao hrčeš li ti ili ne čak i kad bi bila u mom krevetu.” “Zašto je tako? Čvrsto spavaš ili nešto?” “Ti ne bi spavala.” Smijala sam se. “Ušetala sam ravno u to, zar ne?” “Trebala bi se riješiti Baxtera i ušetati ravno u moju spavaću sobu.” Zašto sam se smijala kad mi je upravo rekao neka ostavim tipa s kojim sam izlazila i uskočim u njegov krevet? Ovaj čovjek me naveo da izgubim svaki osjećaj prosudbe. “Znači... još nekih braće i sestara, osim tvoje trudnice?”, upitala sam. “Ako me pokušavaš ohladiti, i to je jedan od načina. Spomeni Annu.” Pijuckala sam svoje piće. “Dobro da znam.” “Samo smo ja i trudnica. A što je s tobom? Neki brat ili sestra?” “Samo jedan. Owen. Godinu je stariji. Živi u Connecticutu, ne predaleko od mojih roditelja.” “Vas dvoje ste bliski?” “Ne možemo izaći na večeru jednom tjedno, ali da, volim misliti da smo bliski. Owen je gluh, pa nije tako jednostavno kao podići telefon i zapravo razgovarati, ali stalno se dopisujemo. I koristimo FaceConnect

66


Naš svet knjiga gdje možemo tipkati i vidjeti se. Kad smo bili mlađi, bili smo nerazdvojni.” “Vau. Znaš li znakovni jezik ili slično?” “Ne zapravo. Owen je izgubio sluh u desetoj zbog... ozljede. Brže je naučio čitati s usana nego znakove. Ja sam prilično dobra u čitanju s usana. Znala sam staviti čepove u uši i pretvarati se da sam gluha kao on.” “Stvarno? Što govorim?” Chase je nešto oblikovao ustima. Uhvatila sam iz prve, ali sam se zezala malo s njim. “Hmm... nisam sigurna. Daj ponovi.” Ponovno se njegove usne pomaknu. Ovog puta, prenaglašavao je svaku riječ, ali oblikovao je Trebaš poći kući sa mnom jasno kao dan. “Žalim. Valjda sam zahrđala.” Zlobno sam se nasmiješila. Chase je zabacio glavu unazad smijući se, a grlo mu je vibriralo. Bože, ta Adamova jabučica me stvarno pali. Prokletinja me izazivala, poskakujući uokolo, praveći se važna. Morala sam se izgubiti do vraga iz bara prije nego napravim nešto što ću požaliti zbog mnoštva razloga. Završavajući svoje piće, ustala sam. “Trebala bih krenuti. Kasno je. A i volim doći na posao rano da ostavim dobar dojam na šefa.” “Prilično sam siguran da si to već napravila.” “Laku noć, Chase.” “Noć, Slatkišu.”

67


Naš svet knjiga

12 poglavlje Reese

Subota ujutro, probudila sam se tjeskobna. Ne tjeskobna na nervozan način, bilo je više onaj tip tjeskobe koji dobiješ iščekujući izlazak kojem se raduješ. Samo što to nije bio izlazak, radila sam. U subotu. Poslije trčanja kojim sam pokušala otresti iščekivanje, istuširala sam se hladnom vodom da razbistrim glavu. Pustila sam vodu neka klizi niz moja ramena i zatvorila oči dok sam pjevušila. I dok je pjevušenje uvijek bilo nešto čime sam tješila sebe, tješila Owena, kad sam shvatila da pjevušim Can't get you out of my head od Kylie Minogue, naglo sam otvorila oči. Naravno da sam prvo ugledala jedan od 5-6 Parkerovih proizvoda koji su sada ispunjavali moj tuš i kupaonicu. Doista nisam mogla izbaciti čovjeka iz mojih misli, jer je bio svuda oko mene–u mojim mislima, na poslu, u mom tušu. Malo ljubičasto pakovanje Božanstvenog Pilinga provirilo je iza mog šampona, zapinjući mi za oko. Pomislila sam da je moguće neko dublje značenje–Božanstveni Piling, ukloni mrtve stanice kože, ukloni misli o muškarcu. Trljala sam svoje tijelo skoro petnaest minuta, pokušavajući izbaciti Chasea iz mojih misli. Novi piling za tijelo navodno nije samo uklanjao mrtvu kožu, nego je također imao neki kemijski sastojak koji je obnavljao novu kožu. Kad sam bila gotova i brisala se, pizdila sam jer je moja koža bila nevjerojatno meka umjesto gruba i pročišćena od onoga čega sam se htjela riješiti. Nabacila sam kratki, svileni ogrtač preko mojeg golog tijela, ostavila ga nevezanog, i otišla u moju spavaću sobu po losion da ga utrljam u svoju kožu mekanu kao bebina. Vibrator mi je bio naguran u pozadini noćnog ormarića gdje mi je bilo i najdraže ulje za kožu. Opipavajući ga rukom, razmišljam o tome da dovedem sebe do vrhunca. Mogu li to? Da li bih uspjela time izbaciti Chasea iz svog sistema? Možda je to bilo točno što sam trebala. Prošlo je dugo vremena otkad sam bila s muškarcem. Vjerojatno blizu osam mjeseci sada. Postajala sam sve nabrijanija oko zgodnog muškarca zbog svoje nakupljene seksualne frustracije. Da, to je vjerojatno bilo to. Ali zašto nisam očajnički ganjala orgazam s mislima o Bryantu u svojoj glavi? Bryant je bio zgodan. I sladak. I dobar. I želio me. I nije moj

68


Naš svet knjiga prokleti šef. Puštajući da mi se ogrtač otvori, izvukla sam svog muškarca na baterije iz ladice i legla na leđa na svoj krevet, zatvarajući oči. Bryant. Bryant. Misli na Bryanta. Slika Chasea onog dana kad sam naletjela na njega u teretani mi iskoči u glavi. Bože, predivan je. Ne. Što to radiš? Bryant. Misli na Bryanta. Bryant. Bryant. Bryant. Bryant, koji mi je kupio cvijeće prošli tjedan iz nijednog drugog razloga osim da me nasmije. Bryant, koji mi šalje slatke, male poruke. Mislim na tebe. Nadam se da vidimo uskoro. Kako tvoja mačkica? Čekaj. Ne. Ta zadnja je od Chasea. Tko šalje takvu rečenicu ženi, čak iako govori o mački? I zašto, dovraga, se meni sviđa kad on to radi? Bryant. Chase. Bryant. Chase. Nježni šum mog vibratora me opustio dok sam zatvarala oči. Bryant. Bryant. Misli na Bryanta. Voda kaplje niz Chaseove čvrste trbušnjake. Taj V. Taj duboki, isklesani V. Probušena bradavica. Prestani. Bryant. Chase. Bryant. Chase. Chase. Chase. Aaaghh. Zastenjala sam, frustrirana svojim mislima, dok sam spuštala ruku niz moje tijelo. Trebala sam prestati razmišljati o čovjeku, izbaciti prljave misli o mom šefu iz svog organizma. Pokušala sam sve ostalo – zašto ne nagovoriti ga iz mog sistema? Naposljetku, barem je ova metoda bila zabavnija. *** Chaseova zgrada je bila kolonijalna trokatnica od smeđeg kamena. Pretpostavljala sam da će živjeti u glatkom neboderu s vratarom, možda čak u penthouseu14. ________________________________________ 14 Penthouse – najbolji apartman na vrhu nebodera

69


Naš svet knjiga Ali kad sam šetala niz njegovu prekrasnu ulicu s drvoredom, susjedstvo mu je nekako bolje pristajalo. Ništa s ovim muškarcem nije bilo kako sam očekivala. Strme stube penjale su se od razine ulice do ulaza na skoro drugom katu. Ulazna vrata su bila masivna. Morala su biti barem četiri metra visoka s teškim, olovnim staklom i drvetom od tamnog mahagonija. Tri zvučna signala su poredana jedno do drugoga u nadsvođenom prolazu do vrata, ali samo jedan je imao natpis–Parker. Duboko sam udahnula, pozvonila, i čekala. Nakon par minuta, pozvonila sam po drugi put. Kad nitko nije došao na vrata, pogledala sam na svoj sat. Tri minute do jedanaest. Uranila sam, ali samo za dlaku. Još vremena je prošlo, i postalo je jasno da nitko nije kod kuće. Povlačeći se par koraka niz stube, provjerila sam kućni broj, koji je bio postavljen na pozadini treće-od-vrha stube. Tri dvadesetdevet–bila sam definitivno kod prave kuće. Možda pritišćem pogrešno zvono. Pritisnula sam onaj s desne strane onoga označenog Parker i još malo pričekala. Još uvijek ništa. Izvlačeći svoj telefon iz torbice, prolistala sam kroz moje poruke da pronađem onu koju mi je Josheva tajnica poslala, pa da mogu provjeriti adresu, iako sam bila sigurna da sam u pravu. Sjećam se da sam razmišljala kako je prilično velika slučajnost da je Chaseov kućni broj isti kao i broj mog stana–tri dvadeset-devet. Otvarajući poruku, potvrdila sam da sam sigurno na pravoj adresi... ali onda sam opazila problem. Poruka je glasila, Obuci se udobno, dođi gladna, i ponesi samo svoju kreativnost. Vidimo se u 1 ! Sranje. Prebrzo sam ju pogledala prvi put i pogrešno pročitala jedinicu s uskličnikom kao jedanaest. Dva sata sam uranila. Nije ni čudo da još nikoga nema. Sišla sam do polovice stuba kad sam čula zveket brave iza sebe. Pogledavajući unazad kako su se vrata otvarala, smrznula sam se u pola koraka na prizor Chasea samo u ručniku omotanim oko struka. *** “Ne, stvarno, mogu ići. Imam zadatke koje izbjegavam, čini mi se, zauvijek, a i moj je zajeb. Dva sata sam uranila, i sigurna sam da imaš stvari za obaviti.” Chase je inzistirao da uđem. Stavio je ruke na moja ramena. “Ostaješ. Idem se gore obući, a onda ću nam napraviti nešto za jelo.” Pokazao je na lijevo prema ogromnoj dnevnoj sobi. “Raskomoti se. Sići ću dolje za tren.”

70


Naš svet knjiga Klimnula sam i dala sve od sebe da ga ne mjerkam. Ali bio je samo u ručniku, za ime Božje, a djevojka ima tek toliko samodiscipline. Protiv mog zdravog razuma, na brzinu sam snimila njegova prsa. Kad sam primijetila zamjetnu izbočinu u tom području njegova ručnika, oči su mi se tamo zadržale, a Chase je to opazio. Podigao je obrvu. “Osim ako ne želiš da ostanem ovakav.” Posramljena, zatresla sam glavom i otišla u dnevnu sobu da sakrijem svoje rumenilo. Mislim da sam ga čula kako se hihoće dok se penjao stepenicama. Dok ga nije bilo, iskoristila sam priliku da pogledam dnevnu sobu. Imala je ogroman kamin s policom iznad njega. Nekoliko uramljenih fotografija je bilo izloženo, i podigla sam svaku da bolje pogledam. Chase s najvjerojatnije svojim roditeljima na dodjeli diplome–oni su zračili od ponosa, a on je nosio svoju neurednu kosu kao zaštitni znak i iskrivljen osmijeh. Bilo je još par obiteljskih fotografija i slika njega s gradonačelnikom. Ali slika na kraju police mi je ukrala srce. Bio je to ultrazvuk od prije dva tjedna, s imenom pacijentice Anna Parker-Flynn. Prigovarao je oko svoje sestre meni na 'sretnom satu', pa ipak uramio sliku njene buduće bebe. Iza kauča je bilo udubljenje u zidu sa najvišim prozorima koje sam ikada vidjela–barem tri metra u visinu, a počinjali su otprilike metar iznad poda. Staklo je imalo šarene olovne ploče, i svjetlo je strujalo unutra, isijavajući kaleidoskopsku prizmu boja preko sobe. Ispod prozora su bile ugrađene police za knjige. Provjerila sam naslove–možeš puno reći o nekome po onome što čita. Steve Jobs: American Genius, Stephen King, David Baldacci, nekoliko klasika, i... Naše ugrožene vrijednosti: Američka Moralna Kriza od Jimmyja Cartera. Ha? Sada obučen, Chase je došao u sobu i zastenjao kad mu je mobitel odmah zazvonio. Ispričao se, govoreći da mora preuzeti prekomorski poziv. Stvarno mi nije smetalo. Ja sam se nametnula dva sata ranije, i njuškanje po uvidima u njegov privatni život me fasciniralo. Lajao je na nekoga na telefonu iz druge sobe kad sam podigla staru, istrošenu, Gibsonovu akustičnu gitaru koja je bila naslonjena na ugao udubljenja. Lagano sam drndala, i zvuk mi je donio natrag stare uspomene. Owen i ja smo znali imati jednaku gitaru kad smo bili djeca. Nagonski, moji su prsti počeli stiskati akorde “Blackbirda” dok sam drndala. Prošle su godine od kad sam svirala, a ipak su tekli iz mog pamćenja s lakoćom. Kad sam završila, pronašla sam Chasea kako stoji u nadsvođenom prolazu, gledajući me. Njegovo lice, koje je inače bilo lako čitljivo, bilo je

71


Naš svet knjiga bezosjećajno, skoro strogo. Samo je stajao tamo, buljeći u mene. Možda sam prekoračila svoje granice kad sam ju podigla. “Žao mi je. Nisam ju trebala dirati.” Nježno sam smjestila gitaru natrag gdje sam ju pronašla, oslanjajući ju u uglu. “Dobro je.” Naglo se okrenuo i izašao iz sobe. Otvorila sam usta da ga zazovem, ali nisam pronašla ništa za reći. Kad se vratio natrag nekoliko minuta kasnije, smiješio se, ali još uvijek nije bio uobičajeno zavodljiv. “Hajde. Napravit ću nam koji zalogajčić.” Pratila sam ga u kuhinju. Povijesna arhitektura kolonijalne zgrade bila je pažljivo održavana, pa opet je cijela kuhinja bila opremljena vrhunskim, modernim uređajima i granitom. Nekako se staro i novo prekrasno stopilo zajedno. “Vau. Ovo je predivno.” Pogledala sam gore na visoke stropove i pločice na zidovima. Tamo je bio otok s bakrenim loncima i tavama koji su visjeli sa stalka iznad njega. Chase je zgrabio tavu i počeo vaditi stvari iz hladnjaka. Bez da me i pogledao, progovorio je. “Paul McCartney ili Dave Grohl?” Htio je znati koju verziju pjesme “Blackbird” sam imala u glavi dok sam ju svirala. “Paul McCartney. Uvijek.” “Veliki obožavatelj Beatlesa?” “Ne, zapravo. Ali moj brat je. Zna svaku riječ svake pjesme.” Chase se napokon okrenuo. Lice mu je omekšalo. “Tvoj brat koji je gluh.” “Jedini kojeg imam.” “Sviraš li često?” “Prošle su godine otkad sam svirala. Na neki način sam šokirana što sam se sjetila akorda. Prsti su samo počeli svirati–vjerojatno jer sam ju svirala oko deset tisuća puta kad smo bili djeca. Znam samo četiri pjesme. “Blackbird” je bila Owenova omiljena prije nego je izgubio sluh. Naučila sam ju svirati za njega nakon što je potpuno izgubio svako zvučno primanje. On bi držao gitaru i osjećao vibracije i pjevao uz njih.” “To je fora.” “Daa. Začudo, glazba je bila velika veza između nas dok smo odrastali. Običavali smo igrati tu igru gdje bih ja pjevušila pjesme, i on bi dodirnuo moje lice i pokušao pogoditi pjesmu iz vibracija. Bio je stvarno dobar u tome. Mislim stvarno dobar u tome. Trebala sam samo otpjevušiti par redaka, i on bi znao pjesmu. Tijekom godina, to je postao

72


Naš svet knjiga naš tajni jezik–način komuniciranja njemu o čemu razmišljam bez znanja ikoga drugog. Na primjer, ponekad bi išli kod naše tete Sophie, i ona bi krišom ulila gin u šalicu za kavu. Mislila je da nijedno od nas ne zna. Ali poslije njene treće šalice 'kofeina', počela bi pomalo nerazgovijetno pričati. Tako kad bi ona zvala našu kuću, ja bih se javila, dala našoj mami telefon, a onda pjevušila 'Comfortably Numb'15 od Pink Floyda. Owen bi držao moje lice dvije sekunde i onda pogodio tko je na telefonu.” Chase se nasmijao. “To je odlično.” “Osim što ja to često još uvijek radim, i čak ni ne shvaćam da to radim. Usred nečega sam, i primijetim da pjevušim pjesmu koja izražava moje misli.” “Pa, nadam se da nećeš pjevušiti Johnnyja Paychecka u skorije vrijeme.” “Johnny Paycheck?” “Pjeva 'Take this Job and Shove It'16. Radije bih čuo nešto od Marvina Gayea kako teče s tih usana.” “Da pogodim, 'Let's Get it On'17?” “I to znaš da ćeš to pjevušiti, ha?” “Ti misliš samo na jednu stvar.” Čudno me pogledao, čineći se skoro zbunjen svojim odgovorom. “U zadnje vrijeme, čini mi se da si u pravu. Imam ovu prgavicu u svojim mislima cijelo vrijeme. Njezin stav je vatren kao i njena kosa.” Nasmijala sam se na to kao da je šala, ali nešto mi je govorilo da je iskren, da je stvarno mislio na mene cijelo vrijeme. Ili su to možda samo puste želje mog vlastitog jednotračnog uma. “Pa onda kako je tvoj brat uopće izgubio sluh? Spomenula si da je bila nesreća. Je li to bila sportska ozljeda ili nešto?” Iako nikad nisam voljela pričati priču, mislila sam da će Chase, od svih ljudi, razumjeti, uzimajući u obzir što sam saznala o njegovoj djevojci. Prilično me obuzelo što mi je Lindsey ispričala neki dan. Zapitala sam se da nisu prošla iskustva koja smo Chase i ja dijelili, neka vrsta neizgovorene veze između nas. “Kad sam imala devet, a Owen je imao deset, bio je niz provala u našem susjedstvu–većinom samo pljačke dok su vlasnici bili vani. Owen i ja smo bili klinci s ključevima oko vrata. Naši su roditelji odlazili na posao prije nego mi u školu i dolazili kući poslije nas.

15 Comfortably Numb – udobno utrnuo

73


Naš svet knjiga Također se nisu slagali, i moj tata bi često odlazio na nekoliko dana, pa je kuća bila potpuno prazna većinu dana. Jednog utorka, imali smo školu samo pola dana, jer su nastavnici imali neku razvojnu konferenciju. Kad smo došli kući ranije, ušetali smo u našu kuću dok su ju pljačkala dvojica muškaraca.” “Sranje. Nisam imao pojma, Reese. Žao mi je. Nisam smeo pretpostavljati.” “U redu je. Ne pričam puno o tome. Ali to je dio mene, dio Owena, bilo bolje ili lošije. Iako je Owen imao samo deset godina, gurnuo me natrag kroz vrata i počeo vrištati u pomoć. Jedan od tipova je držao naš Xbox18 i upotrijebio ga kao palicu na Owenovoj glavi–slomljena lubanja i presječeni živci s potresom mozga su smjestili Owena u bolnicu na par dana i ostavili trajni gubitak osjetnog sluha.” “Isuse Kriste. Bili ste samo klinci.” “Moglo je biti i gore–barem je tako Owen uvijek govorio. Bio je još uvijek prilično sretno dijete čak i nakon što je izgubio sluh.” “A ti? Jesi li ti uopće bila ozlijeđena?” “Pala sam čekajući na hitnu pomoć dok sam pokušavala pobrinuti se za Owena, porezala sam ruku na komad nazubljenog metala polomljenog Xboxa.” Podigla sam moju desnu ruku i pokazala mu blijedi ožiljak u obliku zvijezde između mog palca i kažiprsta. “Nisam čak ni trebala šivati, zaraslo je samo od sebe.” Nasmijala sam se. “Smiješno je. Owen je snosio sve fizičke ozljede, i hoda uokolo prilično bezbrižno. Ja, s druge strane, sam prošla nepovrijeđena, pa opet sam ja ona sa šest brava na vratima i obavezom da provjeravam stražnje sjedalo mog auta i iza zavjese u tušu, nekoliko puta dnevno. Na neki način se bojim vlastite sjene.” “Ali ti provjeriš stražnje sjedalo umjesto da uopće ne voziš?” Nisam bila sigurna na što cilja. “Valjda. Da.” “To nije biti uplašen. Bojati se je kad dozvoliš strahu da kontrolira tvoj život, kad te spriječi da radiš ono što želiš. Kad se bojiš, ali pogledaš svom strahu u oči i preživiš, to je hrabrost.” I evo je opet. Ta nevidljiva povezanost s njim koju sam osjetila od prve večeri kad smo se sreli. Nisam ju razumjela, ne mogu ju objasniti ni vidjeti, pa opet sam sigurna da postoji.

16 Take

this job and shove it – uzmi ovaj posao i zabij si ga get it on – hajde da to napravimo 18 Xbox – igraća konzola 17 Let's

74


Naš svet knjiga Ja sam jednostavno znala da me on razumije, i zbog toga sam i ja htjela razumjeti njega. Nije mogao izabrati ništa savršenije za reći. “Hvala ti što si to rekao. Ne znam zašto, ali čini se da ti uvijek znaš što ja trebam čuti.” Podsmjehnula sam se. “Čak i kad si mi rekao da sam kučka u onom restoranskom hodniku, pretpostavljam.” Chase je buljio u mene. “Jesu li uhvatili tipove koji su to učinili?” “Potrajalo je par mjeseci, ali napokon jesu. Mislim da sam spavala dvadeset-četiri sata dan nakon što su uhićeni. Bila sam spavala na podu Owenove sobe, i najmanji zvuk bi me probudio.” “Žao mi je što ti se to dogodilo.” “Hvala ti.” Pričanje o tom danu me uvijek rastuživalo, ali nekako, danas, osjećaj je bio čudno katarzičan, i bila sam spremna prijeći na lakše teme. “Znači, ti kuhaš, ha?” “Imam par trikova u rukavu.” “Da vidimo što znaš, Veliki šefe.” Chase je upalio rešetku na svom velikom štednjaku i ubacio nekoliko šnita kruha od cjelovitog pšeničnog zrna na tavu. Onda je uzeo najčudniju kombinaciju stvari... uključujući ananas, kremasti sir i vrećicu oraščića. Dok je počinjao rezati ananas, nasmiješio se i pružio mi komadić preko otoka. “Jesi li izbirljiva u jelu?” “Ne obično. Volim eksperimentirati.” “Dakle, dopustit ćeš mi da te nahranim s čime god želim?” Moje obrve su skočile. “Pričao sam o iznenađenju od ananasa-kremastog sira-indijskih oraščića. Ali više mi se sviđa kako ti razmišljaš.” Koketni šaljivac se vratio, i nezgoda iz dnevne sobe se činila iza nas, iako sam još uvijek osjećala potrebu da to razjasnim. Pogledala sam gore na njega i nježno progovorila. “Žao mi je zbog onog ranije–uzimanja gitare i sviranja bez pitanja. Nisam to trebala napraviti. Čini se da te uznemirilo.” Nakratko je pogledao u stranu. “U redu je. Ne brini o tome. Ionako je godinama skupljala prašinu. Netko bi ju trebao svirati.” “Ti ne sviraš?” “Ne, ne sviram.” Nije ponudio ništa drugo, pa sam pustila to. Bizarni sendviči koje nam je napravio ispali su slasni, pa smo sjedili u kuhinji, pričajući dok smo jeli.

75


Naš svet knjiga “Ova kuća je prelijepa,” rekla sam mu. “Priznajem, mislila sam da si više penthouse-neboder tip nego za kolonijalnu kuću, prije danas. Ali kad vidim ovo, pristaje ti.” “Oh, da? Nisam baš siguran što to znači. Je li to dobro?” Nasmiješila sam se. “Je.” “Reci mi, živi li Brice u penthouseu ili kolonijalnoj kući od smeđe cigle?” “Bryant. I on živi u običnoj stambenoj zgradi, mislim. Kao ja.” “I je li to tip muškarca koji ti se inače sviđa?” “Čini se da su moj tip više lažovi, gubitnici i pijavice. Nisam imala nešto sreće u mom ljubavnom životu posljednjih... ne znam... dvanaest ili nešto godina.” “Je li to sve, samo dvanaest godina? To je suša. Siguran sam da će se razvedriti svakog dana sad.” Zahihotala sam se. “Daa, sigurna sam.” “Pričaj mi o Barclayu. Koji je on? Lažljivac, gubitnik ili pijavica?” Zatresla sam glavom. “Bryant nije nijedan od tih.” Ubacujući posljednji komad užine koju je Chase napravio u svoja usta, mislila sam da je njegov red da priča. Ali on nije. Umjesto toga, gledao me kako žvačem i čekao da nastavim. “Prilično sam sigurna da je on stvarno dobar tip.” “Pa zašto onda nisi još s njim spavala?” “Mislim da si nezdravo opsjednut mojim seksualnim životom. Ovo je, kao, treći put da si me pitao o mojoj vezi s Bryantom.” Chase slegne ramenima. “Znatiželjan sam.” “Oko mog seksualnog života?” “Ili nedostatka istog. Da.” “Zašto?” “Iskreno nemam jebenog pojma.” “Pa... kad si se ti zadnji put seksao?” Chase se naslonio u svom sjedalu i prekrižio ruke preko prsa. “Prije nego sam tebe sreo.” Nisam imala pojma kuda je ovaj razgovor vodio ni što je značio, ali svaki živac u mom tijelu je bio uzbuđen što ga vodimo. “Suša?” upitala sam. “Moglo bi se tako reći,” odgovorio je. “Mogla bih tako reći? Kakav je to odgovor? Ima li nešto drugo što sam mogla reći?” Chase se nagnuo prema meni. “Mogla bi reći da čekam na ženu koju stvarno želim, da postane slobodna pa da ja povučem svoj potez.”

76


Naš svet knjiga Progutala sam. Sjedili smo u tišini par minuta, samo gledajući jedno u drugoga. Dio mene htio je da podignem telefon i prekinem s Bryanton, odmah na licu mjesta. Ali drugi, razumniji, dio mene sjetio se da je prekrasno stvorenje koje sjedi s druge strane stola, moj šef. “Jesi li ikada imao uredski flert?” pitala sam, naginjući svoju glavu. Mogla sam vidjeti milijun pitanja kako jure kroz Chaseov um. Nije bio siguran kako odgovoriti. Pametno, odlučio se za istinu. “Jesam.” “I ja. Nije ispalo baš dobro.” Izdržao je moj pogled, nije odstupao. “Šteta. Znaš staru poslovicu, ako od prve ne uspiješ, pokušaj, pokušaj ponovno.” Kad su se njegove oči spustile od mojih na moja usta, i on oblizao svoje usne prije nego ih je napokon podigao, znala sam da je vrijeme za promjenu teme. Naglo sam ustala. “Kako bi bilo da mi pokažeš kuću?” “Apsolutno. Jednu sobu bih ti posebno rado pokazao.”

77


Naš svet knjiga

13 poglavlje Reese

Bila sam tako nabrijana poslije cijelog dana kojeg smo proveli radeći, skoro kao na drogama. Ostali smo samo ja i Josh sjediti na Chaseovoj krovnoj terasi–i Chase, naravno. Ostalih četvero, uključujući Lindsey, su otišli. Josh i ja smo ostali popiti pivo, sad kad je posao bio gotov. Nosila sam smiješno širok osmijeh. “Uz rizik da zvučim kao totalna naivka, moram vam reći, danas je bilo nevjerojatno. Ne mogu se sjetiti kad sam toliko uživala radeći na nečemu. Nisam sigurna da sam ikada.” Josh je nagnuo svoje pivo u mom smjeru. “Stvarno je bio dobar osjećaj. Prokleto dobar. Ali mislim da to ima puno veze s tobom, Reese. To što si nova u grupi je izgleda izvuklo nešto iz svih nas–posebno iz Chasea.” Prebacio je svoje oči na Chasea. “Nisam te vidio tako zapaljenog godinama. Danas je osjećaj bio više kao lansiranje novog proizvoda nego kampanja rebrendiranja. Sve se činilo novo opet.” Chase se zavalio u ležaljki. Nosio je tamne sunčane naočale, ali svejedno sam mogla osjetiti njegove oči na meni. Klimajući, rekao je, “Dobro se osjećalo. Prošlo je dugo vremena otkad se išta tako dobro osjećalo.” Poslije par minuta, Josh je utamanio ostatak njegova piva. “Moram krenuti. Elizabeth me tjera da idem večeras na zabavu kušanja torte. Od kad se sve oko vjenčanja pretvorilo u prokleti događaj? Morao sam ići na kušanje hrane, slušanje benda, i zabavu cvjetnih prezentacija. Vegas mi zvuči sve bolje i bolje.” “Samo čekaj.” Chase ustane. “Anna je imala vjenčano slavlje, zabavu proglašenja trudnoće, i zabavu otkrivanja spola. Ti tek počinješ, prijatelju.” “Što je, kvragu, zabava otkrivanja spola?” “Budući roditelji daju zapečaćenu kuvertu u kojoj je odgovor na pitanje kojeg je spola dijete slastičaru, i slastičar stavlja ružičastu glazuru u kolačiće ako je curica i plavu ako je dečko. Onda oni imaju zabavu, i svi saznaju u isto vrijeme, uključujući i buduće roditelje. Čisto. Jebeno. Mučenje. Šta se dogodilo s iskakanjem djeteta i doktorovom pljuskom po guzici kad on viče, Dečko je, preko plača te stvari?” “Hvala. Još toga čemu se mogu veseliti.”

78


Naš svet knjiga Chase je pljesnuo Josha po leđima dok smo išli prema stepenicama. “Nema na čemu.” Stižući na prvi kat, ogledala sam nered koji smo ostavili u dnevnoj sobi i blagovaonici. Chase je naručio večeru, pa su tanjuri i loptice papira od našeg poslovnog sastanka bili posvuda. “U kojem smjeru ideš, Reese?” upita Josh. “Uzet ću taksi dolje u centru ako želiš da podijelimo jedan.” “Na drugom kraju grada sam. Ali ostat ću još koju minutu da pomognem Chaseu malo pokupiti.” Josh je pogledao preko mog ramena, po prvi put vidjevši nered. “Sranje. Hvala. Dugujem ti jednu, Reese. Vidimo se u ponedjeljak.” Još i prije nego se Chase vratio kad je ispratio Josha, do pola sam počistila mjesto. Pokupila sam smeće, i ispirala sam suđe i slagala ga u mašinu za pranje suđa kad sam osjetila Chasea da dolazi iza mene. Nježno je stavio ruku na moje lice, i ja sam prestala s onime što sam radila. “Nastavi.” Na prvu, pomislila sam da on misli neka nastavim puniti mašinu suđem. Onda sam shvatila da sam pjevušila. Smiješeći se, nastavila sam s melodijom. Srećom, on nije bio Owen. Umrla bih od sramote da je pogodio koju sam pjesmu pjevušila. “Thinking Out Loud' , Ed Sheeran.” “Nisi ni blizu.” Nasmijala sam se. “ 'I Don't Mind', Usher.” Zatresla sam glavom. “Ti shvaćaš da te dvije pjesme uopće ne zvuče slično?” Završila sam s punjenjem mašine za suđe dok je Chase vratio namještaj, koji smo pomakli, na svoje mjesto. Pogledavali smo jedno na drugo dok smo radili. “Planovi za večeras?” on upita. “Ne. Nisam bila sigurna kad ćemo završiti. Ti?” “Ništa. Želiš podijeliti jedno pivo sa mnom?” “Naravno. Zašto ne?” Zgrabio je dvije boce Sam Adamsa iz hladnjaka, i sjeli smo na kauč u dnevnoj sobi. Otvarajući jednu, otpio je gutljaj i pružio mi bocu, ostavljajući drugu neotvorenu na drugom kraju stola pokraj njega. Uzela sam bocu. “Nisam shvatila da si doslovno mislio podijeliti pivo.” Otpila sam i ponudila mu bocu natrag. Podižući svoje prste do mojih vlažnih usana, instinktivno sam htjela obrisati ostatke piva. Ali onda sam shvatila da to nije samo pivo na mojim usnama–to je bio Chase

79


Naš svet knjiga na mojim usnama. Njegove oči pratile su moj jezik dok sam umjesto toga polizala vlažno mjesto. Način na koji me gledao poslao je trnce uzbuđenja kroz moje tijelo, pogađajući određena mjesta više nego ostala. Želja je rasla dok smo u tišini dovršili jedno pivo, i onda otvorili drugo. Nisam nikad znala da nešto tako nevino se toliko može činiti kao predigra. I ode moja teorija od jutros kako da ga izbacim iz svog organizma. “Sad nam je prošlo radno vrijeme, zar ne?” Dodao mi je bocu. “Hmmm... nisam sigurna kako to funkcionira za vikend. Tehnički nije radni dan, a ipak smo radili danas. Ali opet, moram reći da čak i ako nedjelju računamo kao dio radnog tjedna, sada smo izvan radnog vremena.” “Dakle, nisam tvoj šef baš sada, znaci?” “Pretpostavljam da nisi.” Nacerila sam se i otpila dug gutljaj našeg piva. “Pa, onda... neće biti neprimjereno ako ti kažem da, dok sam se tuširao jutros, sam zatvorio oči i mislio na tebe dok sam se zadovoljavao. Bila sam u pola gutljaja kad sam registrirala što je rekao. Zagrcnula sam se, pljuckajući i prskajući pivo svuda uokolo. Kašljući, moj glas je bio promukao “Ti si što?” “Po tvojoj reakciji, rekao bih da si me točno čula.” Uzeo je pivo iz moje ruke. “Zašto bi mi to rekao?” “Zato što je istina. A i mislio sam spustiti svoje karte na stol. Ti se ne seksaš. Ja se ne seksam. Mislio sam da bi mogli zajedno riješiti naš problem.” “Ja nemam problem.” “Pa zašto se onda ne seksaš?” “Zašto se ti ne seksaš?” “Zato što bih se htio seksati s tobom, a ti mi to ne daješ. Još.” Prinio je pivo svojim usnama i gledao me dok je ispijao. “Ne mogu vjerovati da vodimo ovaj razgovor. Ti znaš da se viđam s nekim.” “Znam. I to je zašto vodimo ovaj razgovor. Da ne izlaziš s nikim, imao bih te na onom kuhinjskom otoku pokazujući ti što ti želim raditi, bolje nego da ti govorim.” “Je li tako?” Primaknuo se bliže. “Je.” “Što ako me ti ne zanimaš na taj način?”

80


Naš svet knjiga Chase je pogledao dolje, njegove se oči zadržavajući na mojim bradavicama. Mojim vrlo izdignutim bradavicama. “Tvoje tijelo kaže drugačije.” “Možda mi je samo hladno.” Polako se pomaknuo bliže. “Je li to, to? Je li ti hladno, Reese? Zato što zapravo izgledaš pomalo toplo. Rumeno, čak.” “Ti si moj šef.” “Ne sada. Upravo si to i sama rekla.” “Ali... čak i da ne izlazim s Briceom–” “Bryantom,” Chase me ispravio s podrugljivim osmijehom. Oh moj Bože. “Bryantom. Čak i da ne izlazim s Bryantom. I čak i da mi jesi privlačan–” “Jesam.” “Prestani me prekidati. Pokušavaš me zbuniti. Kao što sam govorila, čak i bez Bryanta u toj priči, i da me ti pomalo privlačiš, još uvijek se ne može dogoditi. Stvarno mi se sviđa ovaj posao, i ne želim sjebati stvari.” “Što ako te otpustim?” “To vjerojatno ne bi bio najbolji način da se uvučeš u moje gaćice.” “Reci mi što je.” Prigušeno sam se nasmijala. “Zvučiš prilično očajno.” Iako smo se zadirkivali, njegov odgovor je bio ozbiljan. “Upravo sada se osjećam prokleto očajno.” Isto je bilo i meni, ali htjela sam da stvarno razumije moj stav. “Mogu li biti iskrena s tobom?” “Uzrujalo bi me ako ne bi bila.” “Na neki način ja... sam imala uredsku vezu... pa... nije to stvarno bila veza. To je više bilo kao trenutni gubitak razuma uzrokovan prekomjernim upijanjem blagdanskog veselja. Uostalom, jasno ti je.” “Da. Nažalost, jasno mi je. Spavala si s nekim s posla. Pričekaj. Trebam uzeti još jedno pivo. Čini mi se da ova priča ne predviđa dobro za mene.” Chase je ustao i uzeo još dva piva. Ovog puta, otvorio je oba i pružio mi jedno. “Dobit ću svoje vlastito?” “Priča mi zvuči kao da bi ti moglo zatrebati.” Nasmiješila sam se zahvalno. “Hvala ti. U pravu si. Trebat će mi.” Duboko udahnuvši, nastavila sam. “Uostalom, voljela sam svoj stari posao. To je uglavnom bio moj život proteklih sedam godina. Radom sam izborila svoj put od pripravnika do direktora. Izlazila sam, ali nisam

81


Naš svet knjiga imala ozbiljnu vezu zadnjih pet godina. Da skratim priču, slučajno sam spavala sa suradnikom.” “Slučajno?” “Peppermint Schnapps martiniji na uredskoj božićnoj zabavi. Ne osuđuj.” Chase je izgledao zabavljeno, njegove oči su svjetlucale. Podignuo je svoje ruke. “Nema osude ovdje. Teška noć i opustila si se. Prošao sam kroz to.” “Tip je ispao totalna svinja. Dva dana poslije, objavio je kako se zaručio preko božićnih praznika za svoju dugogodišnju djevojku. Meni je rekao da je samac.” “Zvuči kao da je šupak.” “I bio je. I to nije najgori dio. Rekla sam mu što mislim o njemu i dala sve od sebe da se ponašam kao guzica prema kretenu. Nekoliko mjeseci kasnije, on je unaprijeđen u mog šefa.” “Sranje.” “Da. A da stvar bude još gora, nema pojma o marketingu.” “Kako je on dobio posao?” “On je vlasnikov sin.” Chaseovo lice je bilo natmureno, ali je klimnuo. “Kužim. Neću lagati i reći da nisam razočaran, ali jasno mi je.” “Je li?” “Naravno. Ne želiš sjebati svoju karijeru zbog noći fizičkog zadovoljstva.” “Točno.” “Čak iako bi to fizičko zadovoljstvo krenulo sa mnom počinjući od tvojih nožnih prstiju i radeći prema gore. Polako. Kroz nekoliko sati.” “Sati?” Moj glas je izašao vrlo piskutavo. Chase je klimnuo sa seksi cerekom. “Spreman sam za izazov.” “Kakav izazov?” “Čekajući na to. Ili slomiti tebe. Jedno ili drugo.” “Čekat ćeš dok ja više ne budem radila ovdje? Što ako ostanem godinama?” “Neće biti godine.” Skupila sam obrve. “Slomit ćeš se prije toga.” *** Bryant : Kako je bilo na poslu danas?

82


Naš svet knjiga Upravo sam sišla s vlaka na mojoj stanici, kad je poruka stigla. Duboko sam udahnula, užasavajući se onoga što namjeravam napraviti, ali znajući u mom srcu da je to bila prava stvar. Reese : Bilo je dobro. Vrlo produktivno, zapravo. Skoro sam kod kuće, ali mogu izaći na piće. Jesi raspoložen da mi se pridružiš za jedno? Možda u The Pony Clubu? Mali bar je bio tih i na pola puta između naših stanova. Sreli smo se tamo na našem prvom izlasku. Bryant : Apsolutno. Nađemo se tamo za pola sata? Reese : Savršeno. Vidimo se uskoro.

83


Naš svet knjiga

14 poglavlje Chase

Sedam godina ranije “Još jedan Jack i Colu.” Podigao sam ruku prema barmenu. Obično bih popio već pola svog prvog pića dok bi se Peyton pojavila, ali počinjući svoje drugo, bilo je kasno čak i za nju. Podižući svoj telefon, otipkao sam tekst. Chase : Više kasniš od tvog uobičajenog kašnjenja. Peyton : Bit ću tamo za deset minuta. Ako me nema, pročitaj ponovo ovu poruku. Prigušeno sam se nasmijao. Pojavila se na pola mog drugog. Njene ruke su se iza leđa omotale oko mene. “Mogu li ti kupiti piće?” “Naravno. Moja djevojka dolazi, ali kasni, tako da će mi dobro doći društvo.” Lupila me po mojim trbušnjacima. “Društvo, ha?” Posegnuo sam iza sebe, zakačio rukom njen struk i povukao je od iza mene u moje krilo u jednom glatkom potezu. Ona se hihotala, i svaka ozlojeđenost oko njenog četrdeset-pet minutnog kašnjenja je odmah nestala. Opet. “Koji ti je izgovor ovog puta?” “Imala sam neke stvari za koje sam se trebala pobrinuti.” Skrenula je pogled kad je to rekla, što mi je reklo da moram kopati još više. “Kakve stvari?” Slegnula je ramenima. “Samo neke stvari. Za sklonište.” Zaškiljio sam. “Kao... raspakiranje kutija donirane hrane? Ili pranja suđa poslije večere?” “Da. Samo neki zadaci. Takve stvari.” Brzo je pokušala promijeniti temu. “Što piješ? Je li to Jack i Cola?” Sad sam znao da je nešto namjeravala. I bio sam prilično siguran da znam što je to. “Da. Jack i Cola. Želiš tvoje uobičajeno?” Skočila je dolje s mog krila i privukla stolicu do mene. “Da, molim. Kakav je bio tvoj dan?”

84


Naš svet knjiga Nakon što sam dozvao barmena i naručio njen Merlot, zakrenuo sam njenu stolicu u mom smjeru. “Pratila si ga opet večeras, zar ne?” Ramena su joj se opustila, ali nije ni pokušala lagati. “Imao je danas šljivu na oku. A posjekotina na njegovoj glavi se opet otvorila. Vjerojatno je trebao dobiti šavove prvi put. Sad je još gore, i izgleda inficirano.” “Volim koliko brineš. Stvarno. Ali moraš pustiti policiju da obavlja svoj posao.” Pogrešna stvar za reći. “Obave svoj posao? To je problem. Oni ne misle da je brinuti se za sigurnost beskućnika uopće dio njihova posla. Jedini put kad obrate pažnju na njih je ako sjede u susjedstvu koje je previše lijepo. Ozbiljno, ne bi me iznenadilo da postave metalne šiljke oko zgrada u Upper West Sideu19 , kao što rade na željezničkim postoljima da se golubovi ne bi gnijezdili.” “Ne želim da pratiš beskućnike u parkove gdje je opasno noću.” Ozlovoljila se. “Samo sam htjela saznati kuda ide, da se mogu sutra vratiti u policijsku stanicu i zamoliti ih da bolje patroliraju područjem.” “Do kojeg parka si ga pratila?” “Znaš onaj stari most koji su obnovili u gornjem dijelu grada? Onaj preko kojeg ljudi prelaze blizu 155. Ulice? “Išla si skroz gore do Washington Heightsa?” “Možda izgleda lijepo s mosta, ali ispod nije očišćeno. Valjda se političari rukuju i slikaju na vrhu dok je ispod napunjeno kao smetlište. Jesi li znao da je ispod tog vijadukta čitav mali grad ljudi?” “Peyton, moraš prestati s tim sranjem. Znam da želiš pomoći, ali opasno je na tim mjestima.” “Bilo je još svjetla vani, a nisam zapravo ušla u kamp.” “Peyton... ” “Ozbiljno. Sve će biti u redu. Zastat ću sutra u stanici najbližoj parku. Nadam se da će se policajci tamo sjetiti da je njihov posao služiti i štititi sve građane ovog grada.” “Obećaj mi da nećeš ponoviti ovo sranje.” Nasmiješila se i nagnula da ovije svoju ruku oko mog vrata. Nježno vukući svojim prstima po mojoj kože, rekla je, “Obećavam.”

Uper West Side – stambene i poslovne četvrti zapadno od Pete Avenije na Manhattanu, New York City 19

85


Naš svet knjiga

15 poglavlje Reese

Ured nije bio isti kad Chase nije bio tamo. Naravno, bila sam zaposlena i imala dovoljno posla za cijeli mjesec–posla kojeg sam voljela raditi–ali iščekivanje da vidim njega kroz dan, je nedostajalo. Otišao je na poslovni put prije svega dva dana, ali nedostajao mi je od prvog dana. Bila sam zatrpana preko glave nacrtima prezentacija za eventualnu ciljanu grupu–presjek žena na kojima bi isprobali neke slogane branda i makete pakiranja proizvoda–kad je moj telefon zazujao, kasno u četvrtak. Chaseovo ime mi izmami smiješak. Chase : Nedostajem ti? I je, ali svakako mu nije trebalo dodatno ohrabrenje. Reese : Zar si nekud otišao? Chase : Slatko. Reese : I mislila sam si. Chase : Razmišljao sam o našem malom dogovoru. Reese : Kakvom dogovoru? Ne sjećam se da sam na išta pristala. Chase : Točno. Zato se moramo naći. Da dogovorimo naše uvjete. Čovjek je gusjenice pretvorio u leptiriće koji su treperili uokolo po mom stomaku. Zavalila sam se u svojoj fotelji i okrenula tako da je naslon gledao u moja otvorena uredska vrata. Bilo je kasno, i još se samo par ljudi kretalo naokolo po katu, ali tražila sam privatnost dok sam tipkala smiješeći se. Reese : Uvjeti? Zar mi raspravljamo o poslovnom dogovoru? Izula sam desnu cipelu i ljuljala ju na nožnom prstu dok sam gledala te tri male točkice kako poskakuju. Bilo je jadno koliko sam nestrpljivo čekala. Chase: Je li provođenje vremena u mom krevetu još uvijek zabranjeno jer sam ti šef?

86


Naš svet knjiga Reese : Jest. Chase : Onda želim vrijeme izvan spavaće sobe. Reese : Vidim te u uredu cijelo vrijeme. Chase : Želim više. Moje srce je patetično zadobivalo. I ja želim više. Reese : Kako više? Chase : Mislim da ovo iziskuje razgovor licem u lice, da sjednemo. Reese : Kao izlazak? Chase : Ne razmišljaj o tome kao o izlasku. Razmišljaj o tome kao o poslovnom sastanku, gdje dogovaramo uvjete koji vode do punog izvršenja ugovora u budućnosti. Reese : A to puno izvršenje bi bilo ... Skoro sam se prevrnula u svojoj fotelji, začuvši Chaseov glas iza mene. “Ti u mom krevetu, naravno.” Brzo sam okrenula fotelju. “Mislila sam da si odsutan do sutra.” “Vratio sam se ranije. Imao sam neodgodivog posla.” “Koliko dugo si stajao tamo?” “Ne dugo.” Pokazao je na prozor. “Ali mogao sam vidjeti tvoj odraz u staklu, i svidjelo mi se gledati tvoje lice dok si tipkala.” “Voajer.” “Ako ne mogu imati, nisam iznad toga da gledam. Je li to ponuda?” Chase je izgledao kao da se nije brijao dan-dva. Zanimalo me kakav bi osjećaj imala ta strnjika dok se trlja o moj obraz... i unutrašnju stranu mojih bedara. Kravata mu je bila labava, sako omotan oko jedne ruke, i rukavi košulje zarolani, otkrivajući mišićave podlaktice. Definitivno sam bila slaba na podlaktice. Kad sam konačno povukla svoj pogled natrag na njegove oči, izgledao je zadovoljno zbog moje usplahirenosti. “Što si me pitao?” uspjela sam protisnuti. Sa znajućim cerekom, rekao je, “Što kažeš na večeru? Jesi li već jela?” Pokupila sam proteinsku pločicu sa svog stola do koje još nisam stigla. “Još nisam.” Nagnuo je svoju glavu prema hodniku. “Hajde, pusti me da te počastim večerom. Ne mogu moji zaposlenici raditi dvanaest sati dnevno i gladovati.” Kad se nisam odmah složila, uzdahnuo je. “To nije izlazak. Dijelimo obrok. Poslovni suradnici to rade cijelo vrijeme.”

87


Naš svet knjiga Izvukla sam torbicu iz ladice i pritisnula dugme da stavim svoj laptop u stanje mirovanja. “Okej. Ali ovo nije izlazak.” “Naravno da nije.” “Onda u redu.” Namignuo je. “Ovo su pregovori.” *** Po svemu sudeći, odlučila sam uzeti ove pregovore vrlo ozbiljno, jer nisam čak ni sačekala da dođemo do dizala prije nego postanem teška. “Jesi li ikad bila u Gothamu na Union trgu?” upita Chase. “To je mjesto za izlaske. Preromantično. Što kažeš na Legends u Midtownu?” “Zar moramo jesti u ronilačkom baru da ti to ne bi kvalificirala kao izlazak? Idemo u Elm Cafe, dolje niz ulicu.” “Šefovski,” rekla sam ispod glasa. Zato što je završilo radno vrijeme u zgradi, išli smo dizalom za servisno osoblje dolje do stražnjeg ulaza i izašli iz zgrade na sedamdesettreću ulicu. Elm Cafe je bio dvije ulice dalje. Naravno, kad smo prolazili pored Iron Horse teretane, Bryant se zadesio da ide prema vratima u tom trenutku. Jer sam ja takve sreće. Pogledao je u mene, onda u muškarca pored mene i stao. “Reese. Hej. Ideš u Iron Horse?” Nisam bila sigurna jesam li to bila samo ja, ili smo se svi osjećali neprijatno. Možda je to bila krivnja, jer smo naletjeli na mog svježe bivšeg dok sam stajala kraj mog sadašnjeg... nešto. “Umm... ne. Samo smo krenuli dolje niz ulicu da nešto pojedemo. Sjećaš se Chasea?” Bryant je ispružio svoju ruku. “Rođak, točno?” “U drugom koljenu,” Chase protrese ruku. “Preko braka. Nismo krvno povezani.” Naravno da Bryant nije shvatio nagovještaj. Ali ja jesam. “Da,” uputila sam Chaseu urokljivo oko. “Rođak u drugom koljenu Chase.” Bryant je izgledao kao da će reći nešto, ali se predomislio. “Pa... idem ja u teretanu. Valjda se vidimo?” “Svakako. Čuvaj se, Bryant.” Iznenađujući me, Chase nije ispitivao čudnu razmjenu ili moj odnos s Bryantom, dok smo nastavili prema restoranu. Zapravo, bio je dosta tih dok smo hodali ulicu i pol.

88


Naš svet knjiga Kad smo stigli u Elm Cafe, tražio je stol za dvoje, onda dodao “Nešto tiho i romantično, ako imate.” Domaćica nas je smjestila za stol u udaljenom uglu, i Chase je izvukao moju stolicu. “Je li ovaj stol dovoljno romantičan za tebe?” pitala sam sarkastično. Sjeo je. “Jednostavno ću ti morati reći sve stvari koje bih ti volio raditi da nadoknadim nedostatak romantike u postavkama.” Progutala sam moj sarkastičan odgovor, znajući bolje nego da ga izazivam. Ako sam stvarno namjeravala održati ovu vezu platonskom, bilo bi bolje da ograničim vizualne scene. Bila sam prilično dobra u zamišljanju što bih željela da mi on radi, sama od sebe. Ako bih to čula od njega–pa, djevojka ima tek toliko snage uma. Srećom je došla konobarica da uzme našu narudžbu pića. “Ja ću uzeti Jack i Colu20, a ona će uzeti Peppermint Schnapps martini21.” Buljila sam u njega i obratila se konobarici. “Ona će uzeti samo vodu. Hvala vam.” Kad se konobarica udaljila, Chase se cerio. “Što? Upalilo je na uredskoj božićnoj zabavi. Ne možeš me kriviti što sam pokušao.” “Mislim da je prvo pravilo da ću ja ostati trijezna ako smo sami.” “Ne možeš vjerovati sama sebi, he?” Totalno. “Tako si pun sebe.” Nakon što je konobarica donijela naša pića, Chase nije gubio vrijeme da mi kaže što mu je bilo na pameti posljednjih par dana. “Znači spavanje sa mnom ne dolazi u obzir, ali što je s povremenim zajedničkim obrokom?” “Misliš kao izlazak?” “Ne. Rekla si da izlasci ne dolaze u obzir, također.” “Pa koja bi onda bila razlika između podjele obroka i izlaska?” “Ti poslije obroka ne bi došla sa mnom kući.” Nasmijala sam se. “Ti to kažeš kao da svi tvoji izlasci završe u tvojoj kući.” Uputio mi je pogled uz koji nisu bile potrebne riječi. Naravno da sve one završe tamo. O čemu ja uopće razmišljam? “Bože, baš si guzica.” Zakolutala sam očima. “Je li to da na zajednički obrok dva puta tjedno?”

20 Jack

and Coke – viski Jack Daniels s Coca-Colom Schnapps martini – martini s rakijom od paprene metvice

21 Peppermint

89


Naš svet knjiga “Imaš li obroke sa svim svojim zaposlenicima?” “Je li to uopće važno?” “Da, važno je.” “Pa, povremeno večeram sa Sam.” Naslonila sam se u svojoj stolici i prekrižila ruke preko svojih prsa. “Ali ne dva puta tjedno.” “Ne. Ne tako često.” “Pa, onda nisam sigurna da bi to bilo prikladno. Vjerojatno se trebamo držati onoga što inače radiš sa svojim zaposlenicima.” Chase je zaškiljio, onda me pogledao s prepredenim osmijehom i podigao jedan prst. Nastavio je izvlačeći svoj telefon i nazvavši nekoga. Slušala sam polovicu razgovora. “Sam, možeš li večerati sa mnom dvaput tjedno?... Kakve ima veze zbog čega?... Okej, onda. Želim provjeravati stvari za novu kampanju rebrendiranja s tobom. Sviđaju mi se tvoji pogledi...” Uzdahnuo je. “Da, dobro. Ali naručit ćemo onih večeri kad budemo jeli kod tebe. Skoro sam se ugušio onom suhom-kao-govno piletinom koju si me natjerala da pojedem prošli put.” Nisam mogla sve pohvatati, ali čula sam Samin glas kako raste i niz riječi izvikanih kroz telefon. Kad je udahnula, Chase je brzinski završio razgovor. “Štogod želiš. Laku noć, Sam.” Izgledao je oduševljen samim sobom kad je poklopio. “Da, ja imam večere sa svojim zaposlenicima dva puta tjedno.” Bila sam raspoložena da ga zezam još malo. “To je drugačije. Sam je tvoja prijateljica izvan ureda. Vas dvoje ste prijatelji duže nego što ona radi za tebe.” “A mi se znamo još otkad si krvarila po meni u srednjoj školi.” “Mislim da si pomalo lud.” “Počinjem se slagati s tobom.” Pijuckao je svoju Jack i Colu. Chaseov mobitel je zazujao, i slika žene je bljesnula na ekranu. Vidjela sam ju, i Chase je znao to. “Možeš se javiti,” rekla sam mu. “Ne smeta mi.” Odbacio je poziv, a onda podigao oči do mojih. “To me dovodi do moje sljedeće točke pregovaranja.” “Ima još? Možda sam ipak trebala uzeti nešto jače od vode.” Chase mi je pružio svoju Jack i Colu. Uzela sam ju i pijuckala. “Čini mi se iz razmjene koju si upravo imala s Beckerom, da vas dvoje više niste par.”

90


Naš svet knjiga “Mi stvarno uopće nismo ni bili par. Ali da, u pravu si. Bryant i ja više ne izlazimo.” “Izgledao je ranjeno. Jesi li mu rekla da se pališ na svoga rođaka/šefa kad si mu slomila srce?” “Ima li neki zaključak do kojeg pokušavaš doći zakopan ispod svega tog samo-dodvoravanja?” “Ima. Jedna od stvari koju sam planirao ispregovarati u našem dogovoru, bila je da ćeš ti prekinuti s Bryantom.” Uzeo je Jack i Colu natrag od mene, ali sam ga opet maznula iz njegovih ruku. Dižući ga do mojih usana, rekla sam, “I napokon je pogodio ime.” Chase je, naravno, ignorirao me. “Znači, razumijemo se? Dok ne daš otkaz ili ne budeš otpuštena–ili se prije toga slomiš–nećeš izlaziti s drugim muškarcima.” “I neću izlaziti s tobom, znači u osnovi ću biti bez izlazaka i apstinirati?” “Siguran sam da imaš vibrator. Ako nemaš, nabavit ću ti jedan.” “Otišao bi u trgovinu i kupio mi vibrator?” pitala sam u nevjerici. Chase je naglo zgrabio naš dijeljeni Jack i Colu iz moje ruke i progutao ostatak. Njegov je glas bio jecaj. “Sad sam ljubomoran na prokleti vibrator.” Napor u njegovom glasu je učinio da se osjećam osnaženo. Također mi je dao samopouzdanje da podijelim stvari koje možda, normalno ne bih podijelila. “Nemaš zašto biti ljubomoran.” Nagnula sam se. “Moj vibrator i ja smo već uživali u vrlo živopisnom trojcu s tobom.” Izraz na Chaseovom licu je bio neprocjenjiv. Učinila sam da njegova čeljust olabavi. Konobarica je bila nekoliko stolova dalje, i on je podigao ruku da joj privuče pažnju. Kad je stigla do našeg stola, rekao je, “Možemo li dobiti dupli Jack i Colu i dva Peppermint schnapps martinija, molim vas?” Proveli smo sljedeća dva sata smijući se i dijeleći pića. U međuvremenu, postavili smo neka osnovna pravila. Imat ćemo zajednički obrok dvaput tjedno, izvan ureda, ali ne na pretjerano romantičnom mjestu. Zahvaljujući meni, on će također dijeliti česte obroke sa Sam u nadolazećim mjesecima. Nijedno od nas neće izlaziti s nekim drugim, i neće biti ljubljenja ili bilo kakve zafrkancije. Ako i kada se moje stalno radno mjesto u Parker Industriji završi, pokušat ćemo s pravim izlaskom i vidjeti kamo nas stvari vode. U uredu, nikad se

91


Naš svet knjiga nećemo odnositi na privatno vrijeme koje provedemo zajedno izvan ureda, i on mi neće pokazivati nimalo favoriziranja. Oko tog zadnjeg dijela sam bila vrlo strastvena. Cijeli razlog negiranja moje privlačnosti Chaseu je bio da zadržim stvari profesionalnima u uredu. Ni u kojem slučaju nisam htjela da netko čak i pomisli da ima nešto između nas. Kad smo uspostavili osnove, trebala su mi samo dva sata da prekršim moju samo-nametnutu zabranu poniženja. Nisam dobro počela, pa opet sam se osjećala dobro ( i pripito ) do vremena kad smo ustali da krenemo. “Znači, kako da ovo napravimo?” upitala sam. “Kako završimo naše zajedničke večeri?” “Jebi ga ako ja znam. Već smo ustanovili kako se moje večeri uglavnom zaključe.” Chase me izvodio iz restorana s rukom na mojem donjem dijelu leđa. Dok smo izlazili na ulicu, njegova ruka je pala niže. “Ummm... tvoja ruka je na mojoj guzici.” Njegove oči su se presijavale. “Je li? Mora da ima svoje vlastite misli.” Ali nije ju pomaknuo, čak i dok je dozivao taksi. Kad je jedan stao uz rub pločnika, obavijestio me da ćemo ga podijeliti. “Prvo ćemo tebe odbaciti, tako da sam siguran da si stigla kući.” “Savršeno sam sposobna sama otići kući.” “Popustio sam u svemu što si tražila, ali odvesti te kući noću nije za pregovaranje.” Stvarno mi se sviđala njegova kavalirština; samoj sebi nisam vjerovala. Chase je držao vrata taksija otvorena i čekao. Prije nego sam kliznula unutra, okrenula sam se prema njemu i zašla u njegov osobni prostor. “Okej. Dat ću ti to. Ali moraš mi nešto zauzvrat obećati.” “A to je?” “Da čak i ako te budem preklinjala, nećeš ući unutra.”

92


Naš svet knjiga

16 poglavlje Reese

Petak poslijepodne, nekoliko nas iz odjela marketinga je naručilo ručak i sjedilo u sobi za odmor jedući, dok smo pričali o našim planovima za vikend. “Misliš da ćemo opet raditi ovaj vikend?” pitala sam Lindsey. “Ne vjerujem. Josh odlazi na onaj vikend opuštanja na koji ga zaručnica tjera. A mislim da Veliki šef ima vrući spoj u subotu navečer.” “Vrući spoj?” “Gradska humanitarna gala. Hrpa bogataša nabaci veliku zabavu da skupe milijune za hranu za beskućnike. Ove godine je u nekom otmjenom hotelu i Chase je počasni gost. Čula sam ga kako govori svojoj tajnici neka rezervira apartman luksuznog imena. Zadnje dvije godine išao je s modelima iz naših reklamnih kampanja. Život mora biti težak kad si bogat i sjajan.” Naravno, Chase je ušetao tog trena. Skrenula sam pogled u stranu ali osjećala sam njegove oči na meni dok je išao prema aparatu za kavu. Uložio je toliko vremena i truda kako bi me nagovorio da ne izlazim s drugim ljudima–nisam mogla zamisliti da bi već kršio svoje vlastite uvjete. Ali također nisam mogla zaustaviti bol ljubomore da proviri unutar mene. “Hej, šefe,” Lindsey ga je zazvala. “Mi ne radimo ovaj vikend, zar ne?” “Ne. Ne ovog vikenda. Imam neke stvari za koje se trebam pobrinuti.” “Nekako sam se nadala da će biti radni. Trebalo bi biti lijepo vrijeme, i Eddie želi da odemo dolje do obale Jerseya i posjetimo njegovu majku.” “A to nije dobra stvar, čini mi se?” “Ona trčkara uokolo razmazujući ga kao da je kraljevske krvi–uvijek čini da se osjećam nedovoljnom.” Chase se lukavo osmjehne. “Uvijek ga i ti možeš malo razmaziti da se riješiš tog osjećaja.” “Jesi li poludio? Trebalo mi je petnaest godina da čovjek malo snizi svoja očekivanja. Zašto bih to sad zeznula?”

93


Naš svet knjiga Chase se zlobno osmjehne. “Što je s tobom, Reese? Planovi za ovaj vikend?” Jules me gnjavila da odemo u neki novi klub cijeli prošli mjesec. Nisam imala volje ići. Do tog trenutka. “Ženska subota uvečer. Moja prijateljica Jules i ja idemo provjeriti Harper's u centru grada.” Uhvatila sam lagano naprezanje njegove čeljusti, ali odgovorio mi je nepogođen. “Zvuči zabavno.” “A što je s tobom? Vrući spoj?” To baš i nije bilo primjereno pitanje za svog novog šefa. Ali Chase ionako nije bio tradicionalni šef. Bio je povezan sa svojim zaposlenicima i znao je što se događa u njihovim životima. Tako da moje znatiželjno pitanje nije izazvalo nikakve sumnje. “Samo humanitarni događaj kojem doniramo. Više bih volio samo napisati ček, ali nekako me svake godine nagovore da se pojavim.” Osmjehnula sam se. Bio je totalno lažan, ali nitko me stvarno nije dovoljno dobro poznavao da bi opazio. Osim Chasea. “Pa, uživaj na svom spoju.” Nabola sam komad piletine iz moje Cezarove salate na vilicu i gurnula ga u svoja usta. Izbjegavala sam Chasea poslije toga ostatak poslijepodneva. U jednom trenu, sišao je niz hodnik prema mom uredu, a ja sam brzo skoknula do Joshevog kako ne bismo bili sami. Dio mene je znao da sam smiješna. Sigurno sutra navečer nije bio pravi izlazak, i ja sam gradila nešto u glavi čega nema. Ovo je točno bio razlog zašto sam izbjegavala uredske romanse. Posao je trebao biti samo posao, umjesto da puštam svoj privatni život da se upliće na mjesta na koja ne pripada. Tako da sam kad se Chase pojavio na mojim uredskim vratima u šest sati, bila odlučna da zadržim stvari strogo profesionalnima. “Hoćemo li podijeliti obrok u nedjelju navečer?” “Ne vjerujem. Izlazim u klubove u subotu, a ti–” zamahnula sam rukom kao da govorim štogod “– imaš svoj spoj u subotu navečer. Sigurna sam da ćemo oboje trebati nedjelju za oporavak.” Izgledao je zbunjen mojim odgovorom. “Je li sve u redu, Reese?” “Dobro je. Zašto ne bi bilo?” “Ne znam. Izgledaš kao da te nešto smeta.” “Ne,” odgovorim, brzo i osorno. Možda preosobno. Chase me proučavao stisnutih usana. Gledao me tražeći naznake, ali nisam mu pružila nijednu. “Osjećam da je u pitanju subota navečer. Ali mislio sam da nikad nećeš uzeti izlazak u svečanoj haljini kao naš ne-izlazak, ležerna podjela obroka.”

94


Naš svet knjiga Nagnula sam glavu. “Sigurna sam, uostalom, da ćeš se bolje provesti na pravom spoju.” Njegove obrve su se opet skupile, a onda mu se lice preobrazilo s lukavim osmijehom. “Ne bih baš nazvao Sam pravim spojem.” “Sam?” “Ona je ta koju vodim. Što si ti mislila, s kim idem?” Primaknuo se bliže. “Ne znam.” “Jesi li mislila da vodim neku djevojku? Nakon onoga o čemu smo raspravljali neki dan, na večeri?” “Netko je možda spomenuo da obično vodiš manekenku i da ćete prenoćiti u hotelu ovaj vikend.” “Vodim Sam. Na mrežu. Rezervirao sam apartman za nju i njenog muža da ostanu poslije. To je bio dio dogovora kojeg sam sklopio s njom.” “Oh.” Ponovno se polako primaknuo bliže. “Bila si ljubomorna.” “Nisam.” “Sranje.” “Štogod. Nije važno.” “Meni je.” “Zašto?” “Zato što ako si ljubomorna, to znači da i ti želiš biti sa mnom jednako koliko i ja želim biti s tobom. Voliš me ostaviti da visim, ne znajući što ti misliš.” Zagradio me dok sam sjedila u svojoj stolici. Stavljajući ruke na naslone stolice, spustio je lice do mojega. “Drago mi je da je uzajamno.” Zakolutala sam očima. “Štogod.” “Nedjelja navečer? Podijeli obrok sa mnom.” “Ručak.” “Večeru.” “Ručak. Ležernije je.” Izdržao je moj pogled, pokušavajući ostati ozbiljan, ali vidjela sam nagovještaj osmijeha u uglovima njegovih usana. “Dobro. Ali vodim te na neko romantično mjesto na ručak.” *** Nisam ni inače izlazila po klubovima, ali stvarno sam uložila dodatni napor u subotu navečer. Jules i ja nismo provodile puno vremena zajedno, i nedostajala mi je pa sam mislila, ako je ikada bilo vrijeme da

95


Naš svet knjiga pustim sve kočnice, ovo je bilo to. Između moje promjene posla i stalnorastuće ovisnosti o razmišljanju o Chaseu Parkeru, morala sam se osjećati ponovno mladom i slobodnom. Obilazili smo uokolo u ranu večer, plešući u klubovima prije nego su se toliko napunili da je bilo nemoguće učiniti bilo što osim sudarati se sa znojnim ljudima na plesnom podiju. Dok smo stigli u Harper's , počela sam se kajati što nosim potpetice od dvanaest centimetara. Kad sam vidjela red za ulazak–onaj koji se protezao skoro kroz cijelu ulicu– odlučila sam da poluprazan irski pub kraj kojeg smo upravo prošli, nije uopće loše izgledao. “Pogledaj taj red,” prostenjala sam. Jules se nacerila i zgrabila mi ruku, vukući me prema vratima. “Koji red?” Herkulovski izbacivač je omotao jednu ruku oko Jules i podigao ju s tla. “Došla si!” “Kako mogu odoljeti besplatnim pićima i ulasku preko reda?” “A ja ovdje mislio da si došla zbog mene.” “Možda malo i zbog toga, također.” Udarila je svojim sitnim ramenima o njegova prsa. “Kad završavaš s poslom?” Pogledao je na svoj telefon. “Za otprilike jedan sat.” Jules se sjetila da ja stojim pokraj nje. “Ovo je Reese. Reese, ovo je najbolji prijatelj mog malog brata, Christian.” “Drago mi je što smo se upoznali, Reese.” Klimnuo mi je i opet posvetio svoju pažnju Jules. “Što kažeš da se sada okaniš predstavljanja mene kao najboljeg bratovog prijatelja?” “Ali ti to jesi.” “Pokušavao sam da me vidiš kao nešto drugo ovaj protekli mjesec.” Sagnuo se. “U slučaju da nisi primijetila.” Jules mu je odmahnula, ali znala sam da postoji razlog zašto smo večeras u Harper'su, i on nije imao veze s time da možemo ući preko reda. “Možeš li nam pronaći stol? Reese mora odmoriti svoje šape ili nećemo izdržati ni sat vremena.” “Hoćeš popiti piće sa mnom kad završim s poslom?” “Ako ti častiš.” Prigušeno se nasmijao i zatresao glavom. Podižući walkie-talkie, pozvao je nekog unutra i rekao da ima VIP22-ove za koje se treba pobrinuti. Minutu kasnije, žena koja mora da je bila visoka metar i osamdeset, bez svojih gigantskih potpetica, nas je došla pozdraviti. 22

VIP – Very important persons – vrlo važne osobe

96


Naš svet knjiga

“Isuse, “ Jules promrmlja. Christian se nasmiješio. “Kiki, ovo su Jules i Reese. Možeš li im pronaći neka mjesta na drugom katu i nabaviti im pića za mene?” “Jasna stvar, dušo.” Veličanstvena domaćica nas je odvela do drugog kata i otvorila rezervirani stol, ograđen užetom, koji je nadgledao prepun plesni podij ispod njega. “Što mogu poslati za vas, dame?” Naručile smo ekstra-prljave martinije i gledale uokolo u strahopoštovanju. Klub je bio masivan, i sve od baršunastih sjedala do sjajnih, šankova od crnog granita je bilo vrhunske kvalitete. “Osjećam se kao poznata osoba,” rekla sam. “A ti se glupiraš s bratovim najboljim prijateljem? Što kaže Kenny na to?” “Ne glupiram se s Christianom. Još. A Kenny ne zna.” “Kako će to proći?” “Svi smo odrasli. Ne može mi govoriti s kim da izlazim.” Zlobno sam se nasmiješila. “Znači imat će napad sranja, ha?” Cerek se proširio po njenom licu. “Vjerojatno.” “Daj mi pozadinsku priču.” “Kenny i Christian su prijatelji još od malog nogometa. Kad sam ja imala trinaest, a Christian jedanaest, bio je velik, ali ne golem kao što je sad. Jednog poslijepodneva, ušla sam dok se on presvlačio, a stvar je bila ogromna, čak i tada. Mislim, viseći ogromna.” “I?” Konobarica je donijela naša pića. “I što?” “Što je ostatak priče?” Slegnula je ramenima. “To je to.” “Znači ti si čeznula da vidiš njegovu opremu ponovo, zadnjih petnaest godina.” Pijuckala je svoje piće sa zločestim osmijehom. “Uglavnom. Ostao je u Kaliforniji godinama poslije fakulteta, onda se vratio za NYPD23.” “On je policajac?” “Da. Naletjela sam na njega na ulici prije par tjedana, i počeli smo se dopisivati. Izgleda tako dobro u svojoj uniformi–košulja, hlače. Totalno ću ga natjerati da me stavi u lisice i da se igramo policajaca i pljačkaša.” “Dobro za tebe. Čini se da mu se sviđaš–nije mogao skinuti oči s tebe, čak i kad je zgodna Amazonka stajala kraj nas.”

23

NYPD – New York Police Deparment – Policijski odjel New Yorka

97


Naš svet knjiga “Što je s tobom? Kako je onaj tvoj slasni šef?” Podigla sam plastičnu čačkalicu iz svog martinija i skinula maslinu svojim zubima. “Još slasniji od ove masline, a ti znaš koliko ja volim svoje začine u martiniju.” Uzdahnula sam. “Ali... on je još uvijek moj šef.” “U potpunosti shvaćam razlog zašto si podigla zid na poslu, da odvojiš posao i zadovoljstvo. To što nisi imala jedan, koštalo te posla kojeg si voljela. Vjerojatno bih napravila istu stvar. Ali kvragu... uzela bih u obzir da napravim iznimku za tog muškarca.” “Pa, on definitivno pokušava natjerati mene da napravim iznimku. Nekako je uspio, da pristanem na podjelu obroka dva puta tjedno.” “Podjelu obroka? Kao spoj?” “Nee. Podjela obroka u ne-spojnom svojstvu?” “Da vidim jesam li dobro shvatila... ti dijeliš obrok dvaput tjedno, sama s njim?” “To je točno. U svojstvu ne-izlaska.” “Koje znači što? Nećete se jebati na kraju večeri?” Pijuckala sam svoje piće. “Upravo tako.” Jules je pukla. “On te nagovorio na ovo sranje?” “Kako to misliš?” “Ti izlaziš s njim a da to čak ni ne znaš. Mogla bih voljeti ovog čovjeka.” Nisam izlazila s njim. Jesam li? Samo smo dijelili jelo dvaput tjedno. Upoznavali se. Nismo viđali druge ljude. I mislili smo jedno na drugo kad bi se pobrinuli za sebe. OMG24 . Ja izlazim s njim. Jules je pijuckala svoje piće i gledala me, zabavljena, dok sam dolazila do istog zaključka do kojeg je ona stigla u ravno dvije sekunde. “Sranje. Jesam li ja stvarno toliki idiot?” “Dušo, poznam te. Ti nisi podigla taj zid da njega zadržiš vani. Podigla si ga, da možeš gledati kako ga on ruši zbog tebe.” Apsolutno mi je trebalo još jedno piće. I neka bude duplo. U sljedećih sat i pol, Jules i ja smo iskoristili besplatna pića. Bili smo u baru gdje martini stoji petnaest dolara, i bilo mi je drago da mi ne moramo platiti račun. Negdje iza ponoći, stigli smo u kikotavu fazu naše opijenosti. Bili smo na pola puta između trijeznog i usporenog govora, lijepo se smještajući u što sam ja voljela zvati ispovjednu fazu, gdje se sve činilo kristalno jasno, a dijeliti to, se činilo oslobađajuće.

24 OMG

– O My God – o moj Bože

98


Naš svet knjiga Julesov izbacivač kojem dobro visi, nam se još nije pridružio, pa smo imali česte posjetitelje nudeći da nam kupe piće ili pitajući nas za ples. Dva kratko ošišana tipa su stala kraj našeg stola. “Možemo li vama damama kupiti piće?” Onaj sa širim ramenima se samouvjereno smješkao. Rupice. Kvragu. Bila sam prilično sigurna da ga nisu često odbijali. “Hvala, ali naša pića su večeras na račun kuće, a moj šef mi je ogromna simpatija.” Jedna obrva je živnula. “Sretan šef. Može ples onda?” Pogledala sam u Jules. “Ja neću,” rekla je. “Čekala sam petnaest godina, sjećaš se? Christian će uskoro biti gotov.” Pristojno, odbila sam. “Ne, hvala. Ne večeras.” Nakon što su otišli, Jules je rekla, “Visoki je bio zgodan. Zašto nisi plesala s njim?” “Koja je svrha?” Podigla sam svoje piće do usana da otpijem, samo da bih otkrila nakon što sam zabacila glavom, da je moja čaša bila prazna. “Plesa ili muškaraca općenito? Jer moji odgovori će biti prilično drugačiji.” “Plesa s njim. Samo ću uspoređivati.” Jules mi se čudno osmjehnula. “Reci mi što ti se sviđa kod Velikog šefa.” “Pametan je, samosvjestan, težak, ali na neki način i nježan u isto vrijeme. Ima li to smisla?” Mislila sam da je smetena jer traži Christiana, kad sam ulovila njene oči preko moje glave. “Obraćaš li ti uopće pažnju na mene?” “Obraćam.” Ispila je ostatak tekućine iz svoje otmjene čaše. “Dakle, što si ono govorila? Sviđa ti se njegova upornost? Da te to uzbuđuje?” Nisam to rekla, ali nije bila u krivu. “Kunem se, kad bi me gurnuo na vrata mog ureda, ne bih imala nimalo snage volje. To što je on šef je zašto se držim dalje od njega, ali njegovo šefovanje me totalno pali.” Jules se cerekala kao mačka kad ulovi miša. “Što se, kvragu, događa s tobom?” Kad se ona samo nastavila smješkati, znala sam. Znala sam. “On stoji točno iza mene, zar ne?” Topla ruka je dotakla moje golo rame. Zatvorila sam oči i promumljala svojoj najboljoj prijateljici, “Ubit ću te.” Izvukla se iz separea i poljubila mi obraz. “Moram provjeriti i vidjeti je li moj Hulk gotov s poslom. Odmah se vraćam.” Promigoljila je prstima u slatkom valu. “Hej, Veliki šefe.” Onda je nestala.

99


Naš svet knjiga Chase nije čak imao pristojnosti da glumi skromnost. Kliznuo je na mjesto kraj mene, umjesto da sjedne s druge strane stola, gdje je Jules bila. Bože, htjela sam pljusnuti taj samosvjesni, pun sebe osmijeh s njegovog lica. Njegovog divnog, savršeno isklesanog, Bože, želim te poljubiti još više sad kad sam pijana, lica. “Što radiš ovdje, Chase?” “Ostvarujem tvoje snove, očito.” Okrenula sam se, gledajući ravno u njega po prvi put, što je vjerojatno bila greška. Izgledao je predobro za moje trijezne misli; alkohol je samo mogao učiniti stvari manje podnošljivim. Večeras je nosio smoking. Ili pravilnije opisano, imao je uštirkanu bijelu košulju otkopčanog ovratnika, i leptir kravatu labavo obješenu oko vrata. Rukavi košulje su bili zavrnuti, otkrivajući preplanule, čvrste podlaktice. On je stvarno imao sjajne podlaktice. Bila sam slaba na podlaktice. Jesam li to već rekla? Čak i da jesam, zaslužilo je ponavljanje. Ali ono što me dokrajčilo, bila je, iznenađujuće, njegova kosa. Uobičajeno neposlušna, večeras je bila dramatično razdvojena sa strane i zalizana unatrag. Spoji to s njegovom besprijekornom, tamnom kožom, glatko obrijanim licem, i isklesanom, muževnom čeljusti, i mogao je jednostavno išetati iz Velikog Gatsbyja. Potpuno me izbacio iz takta. “Izgledaš... tako drugačije.” “Drugačije loše ili drugačije dobro?” Nisam mogla lagati. Popila sam previše seruma istine. “Izgledaš kao filmska zvijezda iz starih filmova, vrlo klasično zgodan. Sviđa mi se.” “Prva stvar sutra ujutro će biti da uložim u dodatni gel za kosu.” Maleni osmijeh kojeg sam htjela zadržati mi pobježe. Chase prođe palcem niz moj obraz, onda ocrta ugao mojih usana. “Možda i cijelu kutiju, ako mi izmami taj osmijeh, “ dodao je. “Što radiš ovdje?” “Rekla si da ćeš doći ovamo neki dan.” Jesam, ali... “Ne trebaš li ti biti na onom humanitarnom događaju?” “Uskoro je gotovo. A ionako, nisam mogao prestati razmišljati o tebi cijelu večer.” Ruka mu je bila ležerno prebačeno preko naslona klupe koju smo dijelili, i njegovi prsti su počeli milovati golu kožu mojih ramena. “Nisam bio siguran trebam li doći, ali sada mi je drago da jesam.” “Zašto je tako?” “Sviđa ti se moja upornost. Što si ono rekla? Moje šefovanje te pali?” Zakolutala sam očima. “Trebam još jedno piće.” “Da, hajmo oboje. Trostruki Peppermint Schnapps?”

100


Naš svet knjiga Chase je dozvao konobaricu i naručio nam oboma pića. Gledajući po uzavrelom klubu, upita me, “Znači, radiš li ovo često? Izlaziš u klubove s prijateljima?” “Ne više. Volim plesati, ali to je kao na mesnoj tržnici.” Njegov prst prestane ocrtavati. “Jesi li to večeras radila? Kupovala meso?” “Ne. Samo uživala u izlasku s mojom prijateljicom.” “Zato što ako je meso ono što tražiš...” Lupila sam zaigrano njegove trbušnjake, ali mogla sam osjetiti koliko je čvrsto njegovo tijelo ispod njegove košulje. Zabilješka samoj sebi, drži ruke uz sebe cijelo vrijeme, zbog vlastite sigurnosti. “Je l’ ti tako pronalaziš žene? Uhodiš po klubovima izgledajući sav seksi u ponoć?” “Načelno ne. Ovo je prvi put da sam u klubu–ako nije neki događaj kojem moram prisustvovati–nakon više godina.” “Gdje onda upoznaješ žene?” “Na raznim mjestima.” “Pa to je bar precizno.” Podigla sam obrvu. “Okej. Da vidimo... posljednju ženu s kojom sam izašao, sam upoznao na letu iz Kalifornije.” “Je li to bila Bridget?” “Nije.” “Gdje si upoznao Bridget?” “Zabava.” “Poslovna zabava?” Konobarica je donijela naša pića, i Chase je iskapio pola svoje čaše. “Žedan?” “Samo pokušavam smanjiti napetost.” “Dakle... Bridget. Kakva vrsta zabave?” “Radije ne bih govorio o drugim ženama dok sjedim ovdje s tobom.” “Okej. O čemu bi onda volio razgovarati?” “Zašto ne počnemo sa svim onim stvarima o kojima sam razmišljao da bi tebi radio večeras?” Njegov pogled je kliznuo niz moje lice i zadržao se, dok je cijenio moje tijelo, oblikovano u maloj crnoj haljini koju sam nosila. Gledajući ga kako me tako gladno promatra, oslabilo je moj otpor. Progutala sam. “Chase...” Odgovorio je podižući moju ruku, i prinoseći ju svojim usnama za nježan poljubac. “Koliko si popila večeras?” “Dovoljno.”

101


Naš svet knjiga “Šteta.” “Zašto?” “Zato što ja nisam muškarac koji iskorištava, samo jer je Peppermint Schnapps opustio ženinu nesigurnost.” Bio je moj red da ispustim svoju čašu. Osjećala sam vrtoglavicu, koja nije imala nikakve veze s alkoholom. “Znači, ti kažeš da bez obzira na to što ja napravim ili kažem, ti nećeš spavati sa mnom večeras?” Vrućina u njegovim očima govorila je suprotno. “Tako je.” Osmjehnula sam se vragolasto. “To mi zvuči kao izazov. Pleši sa mnom.”

102


Naš svet knjiga

17 poglavlje Reese

Probudilo me grickanje moje ušne školjke. Što dovr... Prošla noć. Prošla noć. Oh moj Bože. Jesam li? Uspaničena, trenutno sam se smrzla u krevetu dok sam lomila svoj mamurni mozak, pokušavajući se sjetiti završetka večeri. Nisam nikad osjetila takvo olakšanje kao kad me šapa odalamila po čeljusti. “Isuse...” progunđala sam, okrećući se prema Tallulah koja je lizala moje uho i pljeskala mi lice. Povukla sam plahtu preko glave, sprječavajući pristup Ružnoj Mačkici. Ometena, popela se na mene i sjela mi na prsa. “Mijau.” Gurala je njuškom plahtu koja me skrivala. Pokušala sam podići glavu, ali previše je boljelo. “Što? Što hoćeš?” “Mijau.” “Ugh.” Čak me i njeno tiho mijaukanje vrijeđalo. Zaklela bih se da se mali bubnjar zagrijavao u mojoj lubanji. Nije bilo ritma u nabijanju, samo čekić koji lovi bas, onda bubanj sa strane, kojeg prati nekoliko sudara cimbala. Ugh. Što sam, dovraga, popila sinoć? Sjetila sam se Chasea koji se pojavio, i kako sam ga vukla na plesni podij da bih mogla trljati svoje tijelo o njegovo i tako iskušavati njegovu snagu volje. Oh Bože. Pretvorila sam to u igru–da vidim mogu li natjerati Chasea da popusti. Smijali smo se uz runde odvratnog Peppermint Schnappsa, a Christian i Jules su nam se u neko vrijeme pridružili. Njih dvoje su izgledali veoma udobno, sjetila sam se. Stvari su poslije toga postale mutnije. Bila je vožnja taksijem kući. Sjećam se da sam bila umorna. Tako umorna. Samo sam morala zatvoriti oči na trenutak, spustiti glavu da odmorim dok se vozimo preko grada. Moja glava. Tako pospana. Odmorila sam, kako da ne. U Chaseovom krilu.

103


Naš svet knjiga Sjećam se da me probudio. Kad sam podigla svoju pospanu glavu, okrznula sam prepone njegovih hlača. Oh, Bože. Bio je tvrd. A ja sam to prokomentirala. Fenomenalno. Chase mi je pomogao da izađem iz auta i rekao taksistu neka ostavi taksimetar uključen. Dizalu je trebalo zauvijek. Kad smo ušli u njega, naslonila sam se na njegova prsa i duboko udahnula, mirišući ga izbliza. Oh Bože. Rekla sam mu da miriši tako dobro da bih ga mogla pojesti. Predložila sam kupnju kolibe u šumi i cijepanje drva bez košulje. Njegove ruke su bile čvrsto omotane oko mene dok smo hodali prema mom stanu. Kad se sjetim unatrag, možda mi je stvarno trebala pomoć pri hodanju. Stigli smo do mojih vrata. Nejasno se sjećam omatanja mojih ruku oko njegova vrata i pozivanja da uđe. On se nasmiješio i zatresao glavom. “Ne postoji ništa što bih više volio nego da uđem unutra. I to mislim na više načina.” Poljubio me u vrh glave. Vrh moje glave! “Ali ne ovako. Naspavaj se.” Uzimajući mi ključeve iz ruke, otključao je sve moje brave i sačekao da uđem unutra. Posljednje stvari kojih se sjećam, su njegove ruke iznad njegove glave dok se naginjao na okvir vrata, i njega kako govori, “Završit ćemo ovu igru sljedeći tjedan. Stvari će postati puno zabavnije u uredu, to je prokleto sigurno.” *** Otkazala sam svoj dogovor za ručak s Chaseom kasnije tog jutra, previše mamurna da bih ustala iz kreveta. Kad me pokušao natjerati da prebacimo dogovor na ponedjeljak, nisam se htjela obvezati i napokon sam prestala odgovarati na njegove poruke. Granica je bila prijeđena, a ja se nisam znala povući osim da se kompletno isključim. Bila je to moja vlastita greška, a u ponedjeljak ujutro sam bila odlučna da popravim što sam sjebala. *** “Jutro.” Chase je stajao u okviru mojih uredskih vrata u jednakom stavu kakav je imao prije neku noć na vratima mog stana.

104


Naš svet knjiga Psihički sam se pripremala cijeli dan jučer–ja sam profesionalac, mogu ostaviti ono što se dogodilo u subotu navečer iza mene i raditi u Chaseovoj blizini kao da se ništa nije dogodilo. Bacila sam pogled na svoj telefon... 7:05 u ponedjeljak ujutro i već sam izgubila. Sjajno. Jednostavno sjajno, Reese. Chase se cerio kao da je znao da su mi u glavi neprofesionalne misli. Složila sam ruke na svoj stol. “Dobro jutro, gospodine Parker.” Obrve su mu skočile. “Zar ćemo tako ovo odigrati?” “Nemam pojma o čemu govorite, gospodine Parker.” Chase je došao do mog stola. “Sviđa mi se kako zvuči kad me zoveš gospodine Parker. Morat ćeš to nastaviti.” Progutala sam kako se on približavao još bliže. Glas mi je pokazivao znakove slabljenja. “Nema problema, gospodine Parker.” “A što kažeš na, molim, gospodine Parker?” “Molim, gospodine Parker, što?” “Samo sam htio čuti kako to dobro zvuči s tvojih usana.” Prešao je udaljenost između nas, obilazeći oko mog stola i naslanjajući ležerno svoj kuk na njega. Posegnuo je, protrljao moju donju usnu svojim palcem, govoreći ravno u moja usta. “Molim, gospodine Parker. Dolazit će sa ovih usana... zapamti što sam rekao.” U što sam se to, dovraga, uvalila? *** Bilo je ironično da sam se trebala pripremati za ciljanu grupu, kad sam bila potpuno nesposobna koncentrirati se. Kako je jutro otpuhalo moj lutajući um, bilo mi je drago da je ponedjeljak poslijepodne tijesno ispunjen sastancima, pa neću imati mjesta za zezanje. Prvi od dva sastanka je bio u jedan sat, u velikoj konferencijskoj sali, na istočnoj strani zgrade. Bila je odmah kraj Chaseova ureda, i nisam se mogla zaustaviti da ne provirim unutra dok sam prolazila. S otvorenim zastorima, njegov ured je bio doslovno akvarij. Sjedio je za svojim stolom, zavaljen u svojoj kožnoj, direktorskoj fotelji s jednom rukom iza glave, druga je držala žičani telefon dok je pričao, gledajući u strop. Trenutno smetena, prestala sam obraćati pažnju kuda idem i naletjela ravno na Josha. U trenutku udarca, stisnula sam visoku kavu u mojoj ruci, zbog čega je poklopac odletio. Onda sam pobrkala laptop i rokovnik u mojoj drugoj ruci. Dok sam se naginjala naprijed u bezuspješnom pokušaju sprečavanja da mi sve ispadne, produžila sam s izlijevanjem moje kave preko cijele

105


Naš svet knjiga prednje strane moje bluze, i sve je palo na pod–praćeno s praznom šalicom. “Sranje! “Žao mi je. Hodao sam prebrzo,” rekao je Josh. “Ne. Ovo je moja greška. Nisam pazila.” Pogledao je moju košulju. Para se dizala s nje. “To je morala biti prilično vruća kava. Jesi se opekla?” Chase je izašao iz svog ureda s papirnatim ubrusima, dao mi ih, i sagnuo se da pokupi laptop i rokovnik. Pružajući opremu s koje je kapalo Joshu, rekao je, “Zašto ti ne osušiš laptop, a ja ću se pobrinuti za Reese.” Brisala sam moju bluzu, ali nije bilo koristi–prolila sam litru kave, i koža ispod je bila skoro natopljena kao i tkanina moje prozračne košulje. “Trebaš više od rukohvata papirnatih ubrusa. Dođi sa mnom.” Chase me uveo u njegov ured. Bila sam naglašeno svjesna njegove ruke raširene na dnu mojih leđa, nekoliko njegovih prstiju prostrtih do onog mjesta koje nije baš guzica, ali nisu više ni leđa. Bila sam prilično sigurna da je to bilo nevino, ali moje misli su bile sve osim toga. Bila sam bijesna na samu sebe, na to kako sam bila neprofesionalna, i prenijela sam svoju frustraciju na Chasea. “Ovo je sve tvoja krivnja, znaš.” “Moja krivnja?” “Zbunio si me danas.” Umjesto da se osjeća loše, jer je on bio uzrok mog nereda, Chase je izgledao zadovoljno. “Ne mogu dočekati da vidim nered koji ćeš napraviti kad te zapravo budem pokušavao zbuniti.” Posegnuo je u ormar i izvukao bijelu košulju. “Evo. Obuci ovo.” “Ne mogu nositi tvoju košulju.” “Zašto ne?” Bljesnuo je s prljavim osmijehom. “To će ti biti vježba za jutro poslije, kad ćeš mi praviti palačinke.” Mrzila sam što sam mogla vidjeti sebe kako stojim ispred tog velikog štednjaka od nehrđajućeg čelika s dvostrukom pećnicom za kojeg sam znala da ga ima u svojoj kući, u jednoj od njegovih košulja. U manje od deset sekundi, sam prešla put od glumeći dosadu do vrućeg i dosadnog. Chase je uhvatio izraz na mom licu i prigušeno se nasmijao. “Ima ručnika u mojoj privatnoj kupaonici.” Oči su mu pale na moja prsa, gdje su moje bradavice ponosno stajale i ocrtavale se kroz moju natopljenu košulju, i promrmljao, “Izlazi iz te mokre košulje, prije nego te ja izvučem iz nje, nasred mog ureda s otvorenim zastorima.”

106


Naš svet knjiga Nisam sumnjala ni minute da bi on to i učinio, pa sam brzo otrčala do kupaonice, nadajući se da ću tamo pronaći i moj razum, zajedno s čistom košuljom. Minutu kasnije, gledala sam u ogledalo, zadovoljna svojim odrazom. Moram reći, totalno sam razvalila čovjekovu košulju. Iako je bila deset brojeva prevelika, s nekoliko otkopčanih dugmeta na vrhu i čvorom na struku, Chaseova košulja je zapravo izgledala nekako slatko uz moju crnu suknju olovka kroja. Zavrtala sam rukave kad je netko lagano zakucao na vrata. “Jesi pristojna?” Osim mojih misli o tebi. “Jesam.” Kad je Chase otvorio vrata, imao je presavijenu majicu u svojoj ruci i gledao dolje u nju. “Imam ovu staru majicu s Browna koja je bila ugurana u moju torbu za teretanu, ako ju želiš probati–” Pauzirao je, zaustavljajući se u mjestu kad me pogledao. “Vau. Izgleda bolje na tebi.” Ranije danas, čovjek mi je rekao da će me natjerati da molim, i zbog toga se nisam zacrvenila. Pa opet, nešto jednostavno kao izgleda bolje na tebi, i moji obrazi gore. Nije bila stvar toliko u riječima koliko u prisnosti s kojom ih je izrekao. Ušao je u kupaonicu i preuzeo zavrtanje rukava. “Pusti mene.” Izmijenili smo par tihih osmijeha dok je on radio na košulji. “Kako se osjećaš danas?” upita me. “Bolje.” “Drago mi je da to čujem. Dijelimo obrok sutra navečer.” “Da li mi to govoriš ili me pitaš?” Završio je zavrtanje i čekao dok ga nisam pogledala. “Govorim ti. Duguješ mi, uzimajući u obzir kakav sam gospodin bio neku večer.” On jest bio galantan. “Hvala ti zbog toga, usput. Bio si pun poštovanja, a ja ti nisam olakšala.” “Ne. Ti si mi ga definitivno napravila tvrdim.” Gurnula sam mu rame zaigrano. “Hajde, Veliki šefe. Već kasnimo na sastanak.” Elaine Dennis, potpredsjednica 'Advance Focus Market Istraživanja', je upravo počela njenu prezentaciju kad smo mi ušetali u konferencijsku salu, nekoliko minuta kasnije. Najviša točka njene prezentacije je opisivala iskustva njene kompanije u ograničavanju ciljanih grupa u industriji ženskih proizvoda, i puno je govorila o važnosti ispitivanja grupa u različitim geografskim područjima. “Industrija ženskih proizvoda je vrlo različita u New Yorku i na Srednjem zapadu. Većina žena žele jednake stvari–mekanu kožu, osjećati

107


Naš svet knjiga se lijepom i maženom, izgledati privlačno suprotnom spolu–ali što će uspjeti u prodaji ljepote može biti prilično različito u raznim geografskim područjima.” Udobno se smještajući na svom mjestu, pokušala sam zadnjih petnaest minuta ostaviti iza sebe, i hvatati zabilješke kako je ona napredovala kroz njenu prezentaciju. Radila sam dosta marketinga s ciljanim grupama kroz moje godine u 'Fresh Looku', ali uvijek ima nešto novo za naučiti. Svijet oglašavanja se mijenjao svake minute, a oglašavanje ženama je bio još veći izazov. Priznajmo, mi žene nosimo naše pravo promjene mišljenja kao medalju časti–što želimo danas, sutra može biti prošla stvar. Sjedila sam dva mjesta dalje od prezentatora, na desnoj strani dugačkog konferencijskog stola. Chase je sjedio šest stolica dalje od nje na udaljenom kraju suprotne strane stola. Ovo nije bio prvi put da sam primijetila kako nije sjeo na slobodno mjesto na čelu stola, za vrijeme marketinških sastanaka. On je bio ona vrsta šefa koji je sve vidio, i sudjelovao, ali nije imao potrebu stalno podsjećati ljude da je on glavni. Držeći moju olovku na usnama, pitala sam se radi li on to namjerno. Kad su mi oči natrag trepnule na njega, on me intenzivno gledao. Skrenula sam pogled, ali dvije sekunde kasnije, ponovno sam virnula. On je pogledao po sobi da provjeri obraća li tko pažnju na njega. Naravno da su svi drugi gledali prezentaciju, kao što smo i mi trebali. Onda mi je oblikovao ustima, Stvarno volim to što možeš čitati s usana. Stidljivo sam se nasmiješila i provjerila sobu prije nego sam pogledala natrag. Osjećala sam se kao da smo u srednjoj školi, pokušavajući izbjeći da nas uhvate u dodavanju ceduljica. Njegov pogled je bio zalijepljen za moje usne dok je oblikovao bešumne riječi. Također stvarno volim tvoje usne. Usplahirena, pomaknula sam se u svojoj stolici kako bih gledala ženu koja nam je držala prezentaciju. Uspjela sam izdržati manje od pet minuta, prije nego su mi oči odlutale natrag. Ovog puta, Chase se nije čak ni gnjavio da provjeri gleda li itko drugi. Oblikovao je, Stvarno mi se sviđa moja košulja na tebi. Prostrijelila sam ga upozoravajućim pogledom. Nije ga nimalo uplašio. Nastavio je–i kao guzica, ja nisam mogla skrenuti pogled. Ne mogu dočekati da vidim što je ispod nje. Htjela sam ga ubiti. Također sam htjela čuti što će napraviti jednom kad bude vidio što je ispod. Srećom, moja pažnja je prisiljena vratiti se na prostoriju, kad sam čula da je moje ime izgovoreno.

108


Naš svet knjiga Josh je otvorio raspravu o smještaju proizvoda u prodavaonicama nasuprot ciljanim grupama i pitao me da podijelim svoja iskustva iz 'Fresh Looka'. Trebala mi je minuta da povratim svoje uporište, ali marketing nije bio samo moj posao, to je bila moja strast. Jednom kad sam počela pričati, strast je preuzela. Tijekom sljedećih sat i pol, dala sam sve od sebe, da se ne vrpoljim kad sam shvatila da me Chase promatra. U jednom trenutku sam stavljala svoj labelo–nešto što sam radila desetak puta dnevno–a Chase je očarano promatrao kako ocrtavam svoje usne. Između mojih nogu me zapeckalo, i promeškoljila sam se na svom mjestu. Kad je došao red na Chasea da govori, divila sam se kako je dominirao prostorijom svojim mislima i idejama. Bio je toliko drugačiji od mog šefa u 'Fresh Looku'–tipičnog CEO25 čija se prisutnost osjetila skoro kao maltretiranje. Nije bilo šanse da Scott Eikman ne sjedi na čelu stola za vrijeme ovakvog sastanka. Moj stari šef bio bi tamo sa rukama prekriženim na prsima, tjerajući svakoga oko njega da sjedi uspravnije. Chaseov stil je bio nenametljiv, i zarobio je sobu svojom pameti i prirodnom karizmom. Uhvatio me da ga promatram dok je govorio, i ugao njegovih usta se trgnuo. Srećom, za razliku od mene, on nije ostajao bez riječi kad bi ga tako pozorno promatrali. Nakon što su sva pitanja odgovorena, Elaine je krenula da zaključi posao. “Znam da ste rekli da se vaša vremenska linija još razvija, ali imamo dvije ciljane grupe na raspolaganju ovog tjedna, ako bi se htjeli uključiti. Jedna je u Kansasu, a druga ovdje u New York Cityju.” Naravno, ona je također potrošila dobar dio svoje prezentacije govoreći o važnosti prikupljanja povratnih informacija sa Srednjeg zapada, uz dodatak obje obale. I ona je, slučajno, imala dvije takve grupe, nama na raspolaganju da im se pridružimo u narednih nekoliko dana. Moram joj priznati, ipak–bila je dobar prodavač. Josh joj je rekao da ćemo se brzo javiti, a projektor se nije niti ohladio kad je drugi sastanak dopraćen u sobu. Bila sam razočarana kad je Chase rekao da neće moći sjediti na drugoj prezentaciji ciljanih grupa, ali sam također osjetila olakšanje što me ništa neće ometati. Kad su sastanci konačno završili u šest sati, sjedili smo u konferencijskoj sali, raspravljajući o dvije kompanije. Jednoglasno smo se složili da je Elainein 'Advance Focus' bolja kompanija za rukovanje našim ciljanim grupama. Josh je pogledao na Lindsey i mene. “Mislite li da možemo skupiti ostatak uzoraka i prezentacija, na vrijeme da se pridružimo grupama koje Elaine vodi ovog tjedna, u Kansasu i ovdje u gradu?” upitao je.

109


Naš svet knjiga “Možemo,” rekla je Lindsey. “Bit će tijesno, ali mislim da ih možemo sutra prikupiti.” Josh je klimnuo. “Moram biti ovdje zbog snimanja koje imamo ostatak tjedna, gore u gradu. Dakle, koja od vas ostaje u New Yorku, a koja ide u Kansas?” Lindsey me pogledala, a ja sam rekla, “Ja ću učiniti što god ti ne želiš.” “Dobro. Jer mrzim letenje. Radije bih pokrivala ciljanu grupu u New Yorku.” “Pa, to je bilo lagano,” Josh reče. “Možda će ti se Chase htjeti pridružiti za dio ciljane grupe ovdje, Lindsey. Javi mu se kad potvrdiš detalje.” Klimnula je. “Hoću.” I dok sam znala da će mi nedostajati vrijeme provedeno s Chaseom, znala sam duboko u sebi da mi je trebalo nešto udaljenosti između nas. Par tisuća kilometara su možda jedina stvar koja nas je mogla dovoljno razdvojiti, da ja razbistrim svoju glavu.

25 CEO

– Chief Executive Officer – glavni izvršni direktor

110


Naš svet knjiga

18 POGLAVLJE

Reese

Moj let je bio rezerviran za srijedu rano ujutro kako bih se poslijepodne mogla smjestiti u uredu za istraživanje potrošača 'Advanced Focusa' u Kansas Cityju, za prvi sastanak ciljane grupe u četvrtak ujutro. Chase je bio izvan ureda čitavo poslijepodne u utorak, pa sam mu poslala poruku da nećemo moći večerati. Odgovorio mi je samo s jednom riječi. Dobro. Vjerojatno je mislio da ga pokušavam ponovno otkačiti, nakon što sam pustila stvari–pustila sebe–izvan kontrole ovog vikenda. Sada je bilo skoro šest i trideset u srijedu ujutro, i spremala sam se krenuti na aerodrom, kad je konačno proširio svoju prijašnju poruku. Chase : Prenosimo dogovor na neki drugi dan. A ovog puta ga namjeravam ispuniti. Nije bilo vremena za odgovor. Auto služba je dolazila u šest i trideset, a mom dizalu je katkad trebalo par minuta. Zatvorila sam patent na mom koferu, ubacila telefon u moju torbicu, i na brzinu podragala Ružnu Mačkicu. “Tvoja prava vlasnica će se brinuti za tebe dok me nema. Pobrini se da mi ne pretura po mojim stvarima.” Pomilovala sam Tallulahinu glavu. “Budi dobra mala Ružna Mačkica i izgrebi članke mojoj mami kad krene kopati po mojoj ladici s donjim rubljem. Okej?” Tamna limuzina me čekala ispred moje zgrade kad sam sišla dolje. Iako je moj let bio tek za dva i pol sata, počela sam se nervirati kad smo naišli na zastoj na putu za Tunel. Duboko udahnuvši, počela sam se opuštati kad smo konačno napustili Manhattan, samo da bih opet paničarila kad je druga strana Tunela bila još gora od grada. “Što se događa?” pitala sam vozača. “Ovo je loše čak i za prometnu špicu.” “Radovi. Trebali bi završiti do šest svakog jutra, ali radnici vjerojatno žele prekovremene.” Slegnuo je ramenima i pokazao na cestu ispred nas,

111


Naš svet knjiga koja je bila more svjetla od kočnica, dok su se tri trake pokušavale spojiti u jednu. Kako smo se polako pomicali naprijed tijekom sljedećeg sata, ubilo me kad sam otkrila da iako su čunjevi bili postavljeni kilometrima, stvarno se nisu odvijali više nikakvi radovi. Provjeravajući svoj sat, shvatila sam da postoji vrlo izvjesna mogućnost da ću propustiti svoj let, ako se promet uskoro ne raščisti. Kad sam imala dobar dan, bila sam nervozan letač. Dodatni stres zbog mogućeg kašnjenja uzrokovao je da moje srce još više ubrza. Trebalo mi je nešto da mi skrene misli, pa sam izvadila svoj telefon. Nova poruka mi je upravo stigla. Mama : Moraš češće očistiti svoj hladnjak. Imaš kisele krastavce kojima je izašao rok trajanja. Stvarno? Zar se ona skrivala vani u uličici kad sam otišla? Jednostavno nije mogla dočekati da uđe i krene s istraživanjem? Ostavila sam Ružnu Mačkicu s punom zdjelicom hrane. Nije bilo potrebe da ona dolazi prije sutra. Sredit ću ju. Zezanje s njom će mi skrenuti misli s mog dolazećeg leta. Reese : Nemoj ih baciti. Čuvam hranu kojoj istekne rok i s njom hranim Tallulah. Listajući dalje, sljedeća poruka je bila ona od Chasea na koju još nisam odgovorila–o premještanju dogovora za večeru koju sam otkazala sinoć. Reese : Ne vraćam se do vikenda. Moj šef me se htio riješiti, pa me poslao u Kansas. Nakon što sam odgovorila na još nekoliko poruka i e-mailova, uspješno sam smetnula s uma koliko kasnim. Stigla sam na JFK 26 trideset pet minuta prije polijetanja i odvukla guzicu do šaltera za prijave. Kad sam opazila duljinu sigurnosne linije ispred sebe, skoro sam se slomila i zaplakala. Očajna, otišla sam do TSA27 agenta. “Nema šanse da stignem na svoj let ako ću čekati u ovom redu. Trebalo mi je zauvijek da prođemo kroz Tunnel28, a na LIE29 je gradilište. Ima li šanse da prođem naprijed? Putujem poslovno, i stvarno ne mogu propustiti svoj let.”

112


Naš svet knjiga “Karta.” Ispružila je ruku u plastičnoj rukavici i pogledala me kao da je istu plačljivu priču slušala sto puta dnevno. Vraćajući mi kartu, pokazala je preko njenog ramena. “Red za prvi razred je na lijevoj strani.” Izdahnula sam, kad sam vidjela da nema reda, tamo gdje me slala. “Puno vam hvala! Naravno, moj ulaz je bio na drugoj strani terminala, ali uspjela sam proći osiguranje i spustiti se do područja za ukrcavanje baš kad su oglasili posljednji poziv. Kako je bio kratak red za ukrcavanje, došla sam do daha i odšetala do brojača ulaznica da provjerim mogu li promijeniti mjesto u sredini koje sam dobila kad sam kupila kartu. “Mogu li slučajno promijeniti moje mjesto u sredini? Znam da kasnim i da se zadnja ukrcavam, ali mislila sam da ne škodi pitati.” “Poprilično smo puni... ali da provjerim.” Polaznica je uzela moju kartu i ukucala hrpu brojeva u kompjuter. Nabravši obrvu, rekla je, “Vi zapravo nemate sjedalo u sredini. Vi ste u prolazu.” Vratila mi je natrag kartu i pokazala. “Red dva.” To nije imalo smisla. “Bila sam u redu trideset i nešto kad sam kupila kartu.” “Više niste. Vi ste u sjedalu uz prolaz u prvom razredu. Mora biti da ste unaprijeđeni.” Red za ukrcavanje je nestao, a i tko sam ja, uostalom, da raspravljam što sam u prvom razredu? Kad sam stigla do reda dva, povukla sam torbicu s ramena i gurnula ju ispod sjedala uz prolaz. Mjesto uz prozor je bilo prazno, ali primijetila sam New York Times, presavijen na pola, uz vrh, gdje nije bilo putnika. Otvorila sam odjeljak iznad glave i provjerila ima li mjesta da spremim svoju torbu, prije nego sam krenula zgrabiti ručku mog kofera. Uplašila me velika ruka kad je prekrila moju. “Ovdje. Pusti mene.” Glava mi se naglo okrenula prema čovjeku koji je stajao kraj mene, ali već sam znala koga ću ugledati. *** JFK – Međunarodni aerodrom u New Yorku koji nosi ime američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja 27 TSA – Transportation Security Administration – služba sigurnosti na aerodromu 28 Tunnel – Lincoln Tunel koji prolazi ispod rijeke Hudson 29 LIE – Long Island Expressway – autocesta preko Long Islanda 26

113


Naš svet knjiga “Što se događa u toj tvojoj glavi?” upita Chase. Bila sam tiha od kad sam ga pronašla u avionu. I inače sam nervozan letač, a način na koji me Chase iznenadio, potpuno me spetljao. Srce mi je lupalo izvan kontrole od kad smo počeli rulati niz pistu. Zgrabila sam rukohvat između nas i kratko mu odgovorila. “Mrzim polijetanje. I slijetanje. Sve ono u sredini je dobro.” Chase je prekrio moju ruku svojom i stisnuo ju. Nije me pustio kad smo bili u zraku. Jednom kad se naša visina ujednačila, duboko sam izdahnula, a moja ramena su se opustila. “Zašto mi nisi rekao da ideš na ovaj put?” “Bila je to stvar u zadnju minutu.” Zaškiljila sam, pitajući se je li on ovo planirao cijelo vrijeme, “Koliko od zadnje minute?” Pogledao me ravno u oči, i mogla sam vidjeti njegovo razumijevanje. “Nemam čak ni torbu za prenoćiti.” “Kako to misliš, nemaš torbu?” “Otišao sam jutros od kuće sa svakom namjerom da idem u ured.” Zastao je i provukao ruku kroz svoju kosu, mrmljajući ostatak. “Nisam čak više siguran ni kako sam dospio ovamo.” “Jel ti to ozbiljno?” Tresući glavom, rekao je, “Ovog puta ćeš ti dijeliti svoju majicu sa mnom.” “Ne vjerujem da ti moje majice pristaju.” “Znači želiš me bez majice, onda? Znao sam.” Domaćica leta je došla do nas i dala nam menije. “Mogu li vam donijeti nešto za piće?” Chase je odgovorio, a da nije ni pogledao svoj meni. “Uzet ćemo dvije mimoze30.” Pogledala sam ga. “Jedva je devet sati ujutro.” “Posebna je prigoda.” Domaćica se nasmiješila i uzela menije. “Slavite li nešto?” Chaseova je ruka još pokrivala moju na rukohvatu. Podigao ih je obje, prepleo moje prste s njegovim, i naslonio moju ruku na njegova usta za poljubac. “Naš je medeni mjesec.” “Vau. Čestitam! To je prekrasno. Da li presjedate u Kansasu ili je to vaša konačna destinacija danas?” “Ostajemo u Kansasu. Nova Gospođa je veliki ljubitelj Čarobnjaka iz Oza i želi obići muzej.” Pokazao je bradom na naše stopala. Slučajno sam bila sva obučena u crno i nosila crvene štikle. “Ponekad ju malo ponese.”

114


Naš svet knjiga Domaćica leta se uspjela suzdržati da se ne nasmije, ali mogla sam vidjeti da je mislila kako sam pomalo šašava. Mislim, tko bi, dovraga, ako je zdrave pameti, išao u muzej kad se upravo vjenčao s čovjekom koji izgleda kao ovaj pokraj kojeg sjedim? Nakon što je ona otišla, okrenula sam se Chaseu. “Ljubitelj Čarobnjaka iz Oza?” Chase se nacerio. “To je više kao fetiš, ali štogod te pali.” “A tko bi onda ti bio? Strašilo bez mozga? Otkud izvlačiš te stvari?” “Izlazio sam iz kupaonice kad si ti ušla u avion. Vidio sam te jebeno seksi crvene cipelice, i možda sam imao malu fantaziju s igranjem uloga.” “Stvarno mislim da ti treba pomoć.” “Možda si u pravu.” Nagnuo se bliže i spustio glas. “Ali ako bi ti željela nositi te cipelice, pletenice, i ništa drugo, ja bih bio jedan sretan Limenko.” Nakon što nam je domaćica donijela naša pića, (i oslovila me nevjestom ), Chase i ja smo imali trenutak iskrenosti. “Koliko dugo ostaješ u Kansasu?” upitala sam, posežući dolje u moju torbicu da zgrabim svoj labelo za brzo osvježavanje. Njegove oči su me pratile dok sam ocrtavala svoje usne. “Ti baš puno koristiš tu stvar, ha?” “Što, labelo?” “Da. Primijetio sam kako ga stavljaš nekoliko puta.” “Na neki način sam ovisna o njemu.” “Ne sviđa mi se voštani osjećaj na usnama. Morat ćeš ga prestati koristiti uskoro.” “Da pogodim–jer će ga moje usne razmazivati na tvoje?” “Točno.” “Još jedan razlog zašto mi ne bismo nikad uspjeli, “ zadirkivala sam. “Jedno od nas će prijeći preko toga.” Zatresla sam glavom na njegovu upornost. “Pa onda, koliko dugo si rekao da ostaješ u Kanzasu?” “To ovisi o tebi.” “O meni?”

30 Mimoza

– koktel od šampanjca i soka od naranče

115


Naš svet knjiga “Nisam lagao kad sam rekao da sam pokušao ne doći. One minute kad sam čuo da odlaziš iz grada, htio sam ti se pridružiti. Razmišljao sam da ti kažem kako želim sjediti na sastancima, ali mislio sam da bi to odmah prozrela.” “Znači ti govoriš da si došao iz nijednog drugog razloga osim mene?” Klimnuo je ozbiljno. “Samo ti.” “Je li ovo tvoj uobičajeni stil? Uhodarski šik?” “Ne baš... što je vjerojatno razlog zašto nemam pojma što uraditi. Izbjegavanje baš i nije funkcioniralo.” “Pa kakav je onda tvoj stil kad izlaziš s nekim?” “Kako ova iskrenost radi za mene?” Nasmijala sam se. “Prilično dobro zasad. Samo naprijed, neću osuđivati.” Chase je progutao ostatak svoje mimoze. “Nisam morao previše raditi za žensku pažnju.” “Mogla sam to pogoditi. Je li to zanimljivost ovdje, onda? Čovjek koji želi ono što ne može imati? To i nije novi koncept.” Njegove su oči išle naprijed–natrag, pretražujući moje, i znala sam da se premišlja što reći. Napokon, rekao je, “U pravu si. Želim ono što nemam. To je jedan dio. Ali ne na način na koji ti misliš. Ne traži me da to objasnim, ali kad sam kraj tebe, ja sam sretan. To je ono što tražim.” Njegov odgovor me uhvatio potpuno nespremnu. “Vau. To je... to je... nevjerojatno slatko.” Chase je uzeo moju, do pola punu, mimozu iz ruke i nagnuo je prije nego je ponovo progovorio. “Sad, nemoj me krivo shvatiti, bio bih jebeno sretniji da si ti noću ispod mene. Ali ti želiš ostaviti nešto udaljenosti između nas fizički? Poštujem to. Iako, bit ću točno ovdje... otežavati ti.” Bio je moj red da se nagnem. “Je li to u doslovnom ili prenesenom smislu?” Chase je još uvijek imao moju ruku prepletenu s njegovom. Povukao ju je do svojih prsa i spustio ju dolje na njegove trbušnjake, zaustavljajući se tik do njegovih hlača. “Samo nastavi–pokazat ću ti.” *** Nakon slijetanja, uhvatili smo taksi do ureda za ciljane grupe i proveli nekoliko sati, radeći s voditeljem koji će sutra voditi stvari. Chase je pomogao sve postaviti, ali prepuštao je meni odluke koje se moralo donijeti, gdje sam ja bila stručnija. Sviđalo mi se to kod šefa... i kod muškarca.

116


Naš svet knjiga Kad smo završili, zaustavili smo se u trgovačkom centru, na putu do našeg hotela, jer Chase stvarno nije ponio torbu za prenoćiti i nije imao ništa za obući. U Nordstromu31, pomogla sam mu izabrati nešto ležerne odjeće. Dok je on bio u garderobi, nastavila sam razgledavati po vješalicama blizu mene. On je izašao u trapericama i jednostavnoj, plavoj polo majici koja je savršeno stajala preko njegovih širokih prsa. Noge su mu bile bose i njegova kosa neurednija nego inače zbog presvlačenja. Prišla sam mu s majicom na kopčanje koju sam izabrala, a Chase je ispružio ruke i napravio mali krug. “Dobro?” “Ozbiljno sumnjam da bi išta izgledalo loše na tebi.” Ispružila sam mu drugu majicu da ju isproba. Posegnuo je preko svoje glave, povukao za ovratnik polo majice, i skinuo ju na onaj način na koji samo dečki uklanjaju svoje majice. Bilo je nemoguće da ne buljim. Njegovo je tijelo jednostavno tako nevjerojatno savršeno. Osunčano i vitko, svaki mišić se činio uklesan u njegovo tijelo. Traperice su bile pomalo labave na struku i visjele nisko, izlažući njegov duboko usađen V . Bila sam prilično sigurna da je on imao najbolje tijelo koje sam ikada vidjela izbliza. Nenamjerno sam oblizala svoje usne, a Chase je primijetio. “Nastavi me tako gledati, i završit ćemo u garderobi.” Vizija nas dvoje u garderobi, naslonjene na ogledalo, bljesne u mojoj glavi. Kad nisam odgovorila, Chase je znao–on je znao–što ja zamišljam. Moja je ruka još bila ispružena, držeći majicu. Chase je posegnuo, ali umjesto da ju uzme, povukao mi je ruku i privukao me bliže. “Otpuštena si, “ zastenjao je dok je zakopao svoje lice u moju kosu. “Tako jebeno otpuštena.” Bila sam izdisaj daleko od toga da mu popustim kad me ženski glas vratio mojoj zdravoj pameti. Pročistila je svoje grlo. “Mogu li vam nešto pomoći pronaći?” Odskočila sam unatrag, stavljajući malo razmaka između nas dvoje. Ali još nisam bila sposobna progovoriti. Chase joj je odgovorio, pričajući u moje oči. “Ne, hvala. Mislim da imam sve što trebam.” Naši pogledi su bili spojeni dok on konačno nije rekao, “Daj da se obučem.” “Ummm... daa... točno... u redu... Uzet ću ti par majica dok se presvučeš.”

31 Nordstrom

– lanac trgovačkih kuća

117


Naš svet knjiga Kad se okrenuo da odšeta, još uvijek bez majice, primijetila sam, po prvi put, tetovažu na njegovim plećima. Nisam mogla vidjeti što kaže, ali izgledalo je kao hrpa riječi ispisanih duž njegovih rebara. Tresući glavom dok sam se udaljavala, još uvijek se osjećajući vruće i smeteno, razmišljala sam kakva je zagonetka moj šef. Pametni glavni izvršni direktor s ručno krojenim odijelima, probušenom bradavicom, i tetovažom–čovjek koji sjedne u avion bez prtljage i priznaje da se pokušao držati podalje, ali se nije uspio zaustaviti. Jedina stvar koja je povezivala sve te izrazito različite osobine, jest da su sve one pokazivale da čovjek ima strasti. Mogla sam to osjetiti u načinu na koji me gledao. I koliko god me to beskonačno palilo, također me i plašilo na smrt. Neko vrijeme poslije toga smo bili tihi. Chase se ponovno pojavio potpuno obučen, i trebalo nam je još pola sata u Nordstromu da uzmemo majice, bokserice i tenisice. Kad smo konačno bili gotovi, sunce je vani počeli zalaziti, i ja sam zijevnula na putu do iznajmljenog auta na parkiralištu. “Umorna?” “Malo. Bio je dugačak dan.” Chase je otvorio moja auto vrata, sačekao da uđem unutra, pa ubacio svoje vrećice na stražnje sjedalo. Prije nego je krenuo, okrenuo se prema meni. “Što kažeš na večeru u našem hotelu, onda? Internet stranica navodi da imaju restoran s odličnim odrescima. Možemo te nahraniti i spremiti u krevet.” “Spremiti u krevet?” “Mislim da se odmoriš. Ali ako si ti mislila na nešto drugo...” Oh, naravno da sam mislila na nešto drugo. I svakog trenutka je bilo sve teže misliti na išta drugo.

118


Naš svet knjiga

19 poglavlje Reese

Hotel nam je dao sobe jednu kraj druge. Nakon što sam objesila svoje haljine u ormar, skinula sam svoju odjeću, skupila kosu u rep, i na brzinu se istuširala. Puštajući da vruća voda masira moja ramena, opustila sam se i razmišljala koliko mi se svidjelo provesti dan s Chaseom. Radeći jedno kraj drugog, kupujući zajedno, sjedeći u autu dok smo se vozili natrag u naš hotel–sve je bilo tako prirodno. Ono što više nije bilo prirodno je odbijanje čovjeka dalje od mene. Umjesto toga, osjećala sam kao da si uskraćujem nešto, moguće stvarno posebno. Bill i Melinda Gates su počeli raditi zajedno. On je čak bio njen šef. Michelle Obama je bila Barackov mentor u odvjetničkoj firmi u kojoj su oboje radili. Celine Dion se udala za svog managera–koji je bio više od dvadesetpet godina stariji. Neke stvari su uspijevale. Neke stvari nisu. Bilo je više posljedica kad stvari ne bi potrajale i vi radili zajedno, ali ponekad su mogućnosti nadjačale posljedice. Mogućnosti. Kad je Chase pokucao malo kasnije, upravo sam završila s odijevanjem. Kosa mi je bila podignuta u neurednu punđu, i zamijenila sam svoje uglađeno crno odijelo s uskom haljinom od džerseja sa živahnim otiskom zelene i plave boje. Moje crvene pete su sad bile sandale otvorenih prstiju. Njegove oči su kliznule preko mene. “Mogli bi preskočiti večeru...” Gurnula sam ga u prsa i izašla iz moje sobe, bez stavljanja ogrlice koju sam namjeravala nositi, jer nisam vjerovala samoj sebi da bih ga pozvala unutra dok završim sa spremanjem. Način na koji me Chase gledao dok smo čekali da nas domaćica smjesti–njegove oči koje su padale na moj dekolte–mislim da mu nije nedostajao dijamantni privjesak koji nisam stigla staviti oko svog vrata. Za vrijeme predjela, razgovarali smo o ciljanim grupama i planovima za sutra, prije nego prijeđemo na intimniji razgovor. Odsutno sam povlačila prstom po kondenzaciji na podnožju moje vinske čaše, kad je Chase posegnuo i prešao prstom po ožiljku na mojoj ruci. “Izgleda skoro kao tetovaža. Čak i tvoji ožiljci su prelijepi.”

119


Naš svet knjiga Sjetila sam se što sam primijetila na Chaseovom tijelu ranije. “Kad smo kod tetovaža... nisam mogla ne primijetiti tvoju danas popodne. Je li to jedina?” Chase se zavalio u svojoj stolici. “Da.” Činjenica da nije ponudio ništa više i činio se nestrpljiv da se maknemo s te teme, učinila me još znatiželjnijom. “Što kaže? To jesu riječi, zar ne?” Pogledao je po prostoriji, onda podigao svoje piće i otpio dobar gutljaj. “Kaže Strah ne zaustavlja smrt. Zaustavlja život. “ Sačekala sam dok me konačno nije pogledao da progovorim. “Pa, s tim se svakako mogu povezati.” Buljili smo jedno u drugo. Borila sam se pronaći riječi ohrabrenja kako bi se on otvorio, kad su mu oči napustile moje i vratile se na ožiljak. Još uvijek nisam pronašla te riječi kad je on neočekivano nastavio. “Peyton i ja smo zajedno išli u srednju školu. Bili smo prijatelji– nismo bili zajedno do mojeg zadnjeg polugodišta na fakultetu. Do tad je moj život već bio prilično brz. Imao sam patente, uredske prostore... zapošljavao sam osoblje.” Zastao je. “Godinu dana poslije naše diplome, zaprosio sam je. Umrla je dva dana kasnije.” Srce mi je praktički skočilo u moje grlo. Bilo je boli u njegovom glasu, i doslovno sam osjetila stezanje u svojim prsima. “Žao mi je.” Klimnuo je i opet zastao minutu prije nego će nastaviti. “Poslije toga sam dugo vremena bio u priličnom neredu. Zbog toga sam u početku licencirao većinu svojih proizvoda. Puno sam pio i znao sam, da nisam psihički u stanju učiniti sve što treba da bi se novi proizvodi plasirali na tržište. Srećom, moji odvjetnici jesu ispravno razmišljali. Oni su vodili pregovore u kojima sam dobio velikodušne naknade samo dozvoljavajući kompanijama da koriste moje patente nekoliko godina. Zadržao sam svoj istraživački tim, pa sam se imao na nešto usredotočiti, ali nije bilo ništa drugo što sam morao raditi.” “Zvuči kao da si napravio pravu stvar.” “Da. Gledajući unazad, jesam.” Umirala sam da postavim pitanje, ali nisam bila sigurna kojim riječima. “Kako je... tvoja zaručnica... mislim... je li bila... bolesna?” Zatresao je glavom. “Ne. Bila je napadnuta. Sljedećeg tjedna će biti sedam godina. Nikad nisu uhvatili tipa koji je to napravio.” Ispružila sam svoju i uhvatila njegovu ruku. “Bože, ne znam što da kažem. Tako mi je žao.”

120


Naš svet knjiga “Hvala ti.” Zastao je i onda rekao, “Bilo je teško nekoliko godina. Čak i kad sam počeo ponovo izlaziti, ne znam jesam li bio sposoban za išta više osim... znaš –” Uputio mi je seksi polu osmijeh. “– izlaženja.” “Misliš seksanja.” Kimnuo je. “Nemoj me krivo shvatiti–ne želim zvučati kao potpuni šupak. Nisam nikad navodio žene. Jednostavno nisam bio zainteresiran za više od fizičkog kontakta. Nije bilo namjerno. Barem ja mislim da nije. Ne znam. Možda nisam bio spreman krenuti dalje. Ili možda nisam upoznao pravu osobu s kojom bih krenuo dalje.” “To ima smisla.” Stomak mi je bio u čvorovima. Nije mi promaklo da je rekao kako nije bio spreman i da nije bio upoznao pravu osobu, kao da su te stvari u prošlom vremenu. Bio je jasan da me želi fizički od samog početka–u mojoj glavi to nije bilo upitno. Tako jako sam ga htjela pitati da li misli da je sada moguće više, ali bojala sam se odgovora. Mislim, kako da kreneš naprijed–zaljubiš se u drugu ženu–kad nisi nikada prestao voljeti nekog drugog? Kad nisam ništa rekla, Chase je posegnuo i stavljajući ruku na moju bradu, nježno podizao dok nam se oči nisu srele. “Želim više s tobom. Ne mogu ti obećati što je to ili kuda će nas odvesti, ali više je od samo fizičkog. Privlači me sve u vezi tebe–pametna si, iskrena, zabavna, hrabra, pomalo šašava–i zbog tebe se smiješim bez razloga. Ne mogu poreći da te želim u svom krevetu. Mislim da si shvatila taj dio do sad. Ali želim i ovo, također. Umoran sam od gledanja u prošlost. Prošlo je dugo vremena od kad sam želio živjeti u trenutku.” “Vau. Ne znam što reći. Hvala ti. Hvala ti što si bio tako iskren.” Baš tada, konobar je došao s našom večerom. Zrak je bio težak, i nisam imala pojma kako podići raspoloženje, pa opet, osjećala sam da nam to treba. Ako sam išta znala, to je bilo da razgovor o seksu obično zaigra Chasea. Odrezala sam komadić odreska i prinijela vilicu svojim usnama. “Jesi li ikada igrao Što bi radije?” Njegove obrve se spuste. “Kad sam bio klinac.” “Moja prijateljica Jules i ja stalno to igramo–obično poslije nekoliko pića.” “Okej...” Pijuckala sam svoje vino i držala njegov pogled. “Bi li radije platio za seks ili bio plaćen za seks?” Nagnuo je obrvu. “Bio plaćen. Ti?” “Mislim da bih radije platila za to.”

121


Naš svet knjiga “Sviđa mi se ova igra. “ Chase se zavalio u stolici i pogrebao si bradu. “Gore ili dolje?” “Dolje.” Zastala sam. “Ti?” “Gore.” Pokazao je vilicom na mene. “Vidiš kako se dobro slažemo. Svjetla upaljena ili ugašena?” “Upaljena. Ti?” “Upaljena. Tako da te mogu gledati u lice dok tonem u tebe.” Toplina mi je peckala kožu. Progutala sam. “Ne trebaš objašnjavati. Samo bi trebao reći koji je tvoj izbor.” “Zašto bih to napravio, kad davanje detaljnijih odgovora čini da tvoja koža poprimi tako seksi nijansu ružičaste?” Nabacivali smo se tako tijekom ostatka našeg objeda, dijeleći komadiće oba, seksi i ne-toliko-seksi izbora. To je napravilo što je i trebalo napraviti–popraviti raspoloženje–ali je u meni također započelo borbu između želje i glasa razuma. I, u tom trenutku, želja je prašila dupe razumu. Poslije večere, kad smo Chase i ja stigli do naših povezanih apartmana, osjećala sam se kao da završavam prvi izlazak u srednjoj školi. Uzeo je obje moje ruke u njegove, ostavljajući nešto razmaka između nas kad je progovorio. “Hvala ti što si izašla na večeru sa mnom. I što si me pustila da se ubacim na tvoje putovanje.” “Bio si u avionu kad sam ušla. Nije da sam imala puno izbora.” Šalila sam se, naravno. “Odlazim poslije jutarnje ciljane grupe, idem natrag u New York poslijepodnevnim letom.” “Odlaziš? Zašto?” “Zato što stalno navaljujem, nadajući se da ćeš se slomiti. A večeras sam shvatio da ti moraš sama stići tamo. Čekat ću te kad to napraviš.” Privukao me sebi i poljubio u čelo. “A sad idi unutra prije nego se predomislim, i ti budeš gore uz vrata, umjesto sigurna iza njih.” *** Naslonila sam glavu na vrata dobrih deset minuta, jednom kad sam bila unutra. Poslije pet, čula sam Chaseova vrata kako se otvaraju i zatvaraju, i pitala sam se da li je on stajao na drugoj strani boreći se kao i ja.

122


Naš svet knjiga Nisam se mogla sjetiti da sam ikada željela nekog muškarca toliko kao Chasea. Neko vrijeme, mislila sam da je to zato što mi je šef–onaj uzbudljiv osjećaj kad si u iskušenju zbog nečeg zabranjenog. Ali znala sam da je bilo više od toga. Toliko više, da me pakleno uplašilo. Koristila sam činjenicu da je on moj šef kao izgovor da održim razmak. Ali istina je bila, stvari koje sam osjećala u blizini tog čovjeka su me prestravljivale. Nisam baš imala sreće u ljubavi. Nisu ni moji roditelji. Mogu li pronaći pravu ljubav u sjeni druge žene? Bojala sam se–ali sam također bila umorna od toga da sam se bojala. Ta spoznaja me podsjetila na njegovu tetovažu. Strah ne zaustavlja smrt. Zaustavlja život. Šest malih riječi, pa opet su sadržavale priče oba naša života. Kako sam duboko udahnula, shvatila sam da još nisam upalila svjetla u sobi. To je bilo totalno neobično za mene. Inače, pregledala bih sobu u deset sekundi od ulaska–provjeravajući ormar i tuš, gledajući ispod uvijek-zastrašujućeg kreveta. Uzdišući, prisilila sam samu sebe da ne pogledam, iako me to sad glodalo, od kad sam mentalno spoznala da sam bila nemarna. Barem jednom strahu neću dozvoliti večeras da me kontrolira. Ležeći na podu moje hotelske sobe u mraku, imala sam vrtoglavicu od vrtloga mojih misli. Stalno sam ponavljala djeliće razgovora, koje smo vodili tijekom prošlog mjeseca, u svojoj glavi. U njegovoj kući: “Da se ne viđaš s nekim, imao bih te na tom kuhinjskom otoku pokazujući ti, što ti želim raditi, bolje nego da ti govorim.” Željela sam da mi pokaže na najgori način. U taksiju, poslije previše pića u klubu, moja pospana glava se odmara na njegovim toplim bedrima i okrzne o njegovu erekciju dok sam se uspravljala, kad smo stigli pred moju zgradu. Željela sam ga osjetiti. Omotati moje prste oko njegove erekcije i gledati njegovo lice dok kližem mojom rukom gore i dolje. U njegovom uredu... “Skidaj tu mokru majicu prije nego ti ju ja skinem, u sred mog ureda s otvorenim zastorima.” Bože, željela sam da podere prokletu majicu s mene. Zatvarajući oči, ruka mi se spustila niz moje tijelo. Bio je točno s druge strane tih vrata. Hoće li me čuti ako se dovedem do orgazma? Dio mene se nadao da hoće. Ruka mi je kliznula preko čipke mojeg donjeg rublja jednom, onda drugi put, zadržavajući se iznad osjetljive prednjice prije nego klizne unutra. Moj klitić je već bio otečen samo razmišljajući o Chaseu. Definitivno mi neće trebati predugo. Dva prsta su nježno

123


Naš svet knjiga kružila, masirajući. Zamišljajući da je to Chaseova ruka umjesto moje, brzo sam pojačala pritisak kad sam pronašla ritam. Prizori su jurili kroz moju glavu. Chase kad me konačno pogledao one prve noći u hodniku restorana. Bože, on je predivan. Bez majice u teretani, kapljice vode krivudajući niz njegova isklesana prsa. Moje disanje se ubrzalo. Danas ispred garderobe. Kako me gledao, njegove oči skidajući sve na njegovom putu. Njegove riječi– “Privlači me sve na tebi.” Bože. Oh Bože. Tako blizu. Tako brzo. Sve dok... Od glasnog kucanja sam poskočila. Isuse. Odskočivši sam se uspravila, nepravilnog disanja kao da sam upravo otrčala maraton. “Reese?” Chaseov glas je zazvao. Pokucao je na unutrašnja vrata između naših soba. Pročistila sam grlo. “Da?” “Mogu li posuditi tvoj punjač za iPhone? Zaboravio sam kupiti jednog danas.” “Umm... svakako. Daj mi minut da ga pronađem.” Ruke su mi se tresle dok sam palila svjetlo i počela razdvajati po stvarima u mojoj torbi, tražeći moj punjač. Što ja, dovraga, radim? Pronašavši ga, duboko sam udahnula i tridesetak sekundi smirivala samu sebe, prije otvaranja vrata između nas. Nisam ga mogla pogledati u oči. “Izvoli,” rekla sam njegovom ramenu. “Hvala.” Glas mi je zvučao čudno, čak i meni. Bio je visok i... pričala sam puno prebrzo u jednoj dugačkoj rečenici koja se samo nastavljala, bez interpunkcije. “Nema na čemu možeš ga zadržati ja ga neću trebati do jutra ionako idem u krevet.” Chaseove obrve su bile skupljene kad sam virnula gore. “Jesi li dobro?” “Jesam. Zašto ne bih bila?” Nije povjerovao. “Ne znam.” Gledajući preko mog ramena, provjeravao je moju sobu. “Što si radila?”

124


Naš svet knjiga “Ništa,” odgovorila sam prebrzo. “Ništa, ha?” Lice mi je bilo zajapureno, i mogla sam osjetiti sjaj znoja na mom čelu i obrazima, ali neka sam prokleta ako neću pokušati izvući se laganjem iz ovoga. Chaseove oči išle su cijelom dužinom mog tijela, a onda su nam se pogledi spojili. I ja sam znala. On je znao. On je znao. Mogla sam zapravo vidjeti kako se njegove zjenice šire kad je shvatio. Poslije intenzivnog buljenja, tijekom kojeg sam mislila kako je sasvim moguće da ću se otopiti od vrućine, on je jednostavno rekao, “Laku noć, Reese.” Upravo sam ponovo počela disati, kad je spriječio vrata da se zatvore u zadnjoj sekundi. Posegnuvši dolje, uzeo je moju ruku i obujmio ju svojom. Onda ju je polako prinio svom licu i zatvorio oči. Kad je duboko udahnuo, mirišući ruku kojom sam se upravo dirala, htjela sam umrijeti. Htjela sam umrijeti. To je bila najponižavajuća, pa opet najerotičnija stvar koju sam vidjela u svom životu. Tijelo mi se zatreslo, bol između mojih nogu postala nepodnošljiva. Nisam se mogla pomaknuti, nisam mogla reći ni riječ. Samo sam stajala, gledala ga kako udiše i izdiše moj miris. Kad je konačno otvorio oči, i jecaj se oteo s njegovih usana, bila sam gotova. Tako gotova. Poletjela sam na njega, bacajući svoje ruke oko njegova vrata. “Dajem otkaz.” Ovio je ruku oko mog struka, i jednim brzim trzajem, podigao me. “Bilo je već i vrijeme.” Moje noge su se omotale oko njega i on se okrenuo, vraćajući me kroz otvorena vrata između naših soba. Jednom rukom je razmrsio moju povezanu kosu tako da pada slobodno, samo da bi ju omotao oko svoje ruke, čvrsto zatvarajući šaku oko nje. Jako ju je povukao da zabacim glavu unazad, a onda su se njegova usta obrušila na moja. Kunem se da sam odmah tamo skoro svršila. Naša usta otvorena, i jezici koji se kaotično sudaraju. Okus mu je bio ludo dobar, i nisam uopće željela prekidati poljubac zbog zraka. Nisam marila ako bih umrla od gušenja–umrla bih u sretnom deliriju.

125


Naš svet knjiga Pritisnuo se još jače u mene, njegova erekcija se probijala kroz hlače. Kako sam ja još uvijek bila u haljini, a moje noge omotane oko njega, bila sam zapravo širom otvorena–raširenih ruku i nogu dok se on gurao još jače u mene. Zastenjala sam kad se protrljao gore i dolje. Sama tkanina mojih gaćica omogućavala je trenju njegovog zipa da iskri kao kamen o kremen, i moje tijelo se zapalilo. Chase je mrmljao u moja usta, “Osjećaš li što mi radiš? Što si mi radila još od one prve noći?” Nizak, hrapav zvuk je izašao duboko iz njegova grla i ugrizao je moju donju usnu, povlačeći ju prije nego je oslobodio moja usta. Posežući iza svog vrata, uzeo je jednu moju ruku, spuštajući ju između nas dok nisam pokrila vrh njegova kurca. Kad su se moji prsti stegli oko njega, zarežao je i produbio poljubac. Voljela sam kako je zvučao pun potrebe, kao da je čekao na ovaj trenutak zauvijek. Dragi Bog zna, osjećala sam se kao da sam čekala cijelu vječnost. Napokon–nisam čak sigurna ni kako–došli smo u moju spavaću sobu. Chase me nježno polegnuo na krevet i lebdio iznad mene. Kad sam posegnula gore i dodirnula njegov obraz, okrenuo se i poljubio unutrašnju stranu mog dlana. “Tako si prekrasna. Ne mogu dočekati da te vidim cijelu.” Zakopao je nos u moju kosu i prišaptao u moje uho, “Ne mogu dočekati da okusim cijelu tebe.” Zadržala sam dah dok me ljubio, od vrata prema dolje, po izloženoj koži na mojim prsima i zaustavio se na mom dekolteu. Moja omotana haljina je bila povezana na desnoj strani. Chase se nagnuo na svoju lijevu, prateći svojom rukom niz moje tijelo da povuče mašnu. Širom je otvorio tkaninu i povukao glavu unatrag da dobro pogleda moje tijelo. Koncentrirajući se na moje grudi, sagnuo se i lizao liniju od vrha moje prsne kosti dolje u moj dekolte. Drhtavica me obuzela, i koža mi se naježila. Moje bradavice su očvrsnule i gurale se kroz čipku mog grudnjaka, preklinjući za malo pažnje. Bože, želim njegova usta na meni. Svojim palcem, gurnuo je dolje košaricu mog grudnjaka i usisao moju lijevu bradavicu. Jako. Njegove oči su me stalno gledale, upijajući moj odgovor na njegove dodire. Kad su mi oči zalepršale i zatvorile se, učinio je to po drugi put prije nego prebaci svoju pozornost na moju drugu dojku. Poslije par minuta, nastavio je svoje istraživanje, njegova usta spuštajući nisku poljubaca preko mog stomaka. Niže. Onda još niže.

126


Naš svet knjiga Spustio je nježan poljubac na moje gaćice i progovorio dok su njegove usne vibrirale ravno po mom klitiću. “Jesi li mislila na mene kad su tvoji prsti bili u tebi?” Zakačio je palac sa strane mojih gaćica i počeo skidati moje donje rublje. “Izgovori to. Reci mi da si mislila na mene dok su tvoji prsti bili u ovoj mačkici.” Smještajući se između mojih nogu, usisao je moj klitoris u svoja usta, vrteći jezikom dok je primjenjivao savršenu količinu pritiska. Osjećaj je bio božanstven, i moje ruke su se zakopale u njegovu kosu, želeći da on nikad ne prestane. Onda iznenada, on je prestao. “Reci mi.” Zaklela bih se da sam kraljica Elizabeta, ako bi to značilo da će se njegova usta vratiti na mene. Priznavanje istine se činilo kao mala cijena za platiti. “Ti si jedina osoba o kojoj sam razmišljala dok sam se dirala, još od dana kad sam te srela.” Chaseove oči su trijumfalno bljesnule i njegova usta su se vratila. Nije zadirkivao ovog puta. Ne. Sisao je i lizao dok nisam bila dovoljno vlažna i onda dodao svoje prste. Sve se gomilalo tako brzo, tako divlje. Prsti koji pumpaju unutra i van, jezik koji sisa i vrti se–moje se tijelo počelo tresti i zatezati, moje pete su se ukopale u madrac, prsti vukli njegovu kosu. Strmi uspon uz vrtuljak je bio brz, i osjećala sam iščekivanje posvuda. Bože, osjećaj je bio dobar. Tako dobar. Ispustila sam zvuk koji je bio nešto između jecaja i skandiranja njegova imena. Moja leđa su se izvila s kreveta, i Chase me jednom rukom držao dolje dok je gurao svoja usta dublje u mene. Sve to je previše. Ni približno dovoljno. Oh Bože. Oh Bože. Stigla sam do vrha vrtuljka i kratko zateturala, sekundu prije... Bila sam u slobodnom padu. Klizajući. Nekontrolirano se spuštajući. Nisam osjećala svoje noge. Nisam osjećala, u tom trenutku, ništa osim čiste, nepokvarene ekstaze. Bilo je tako dobro, tako mi je oduzimalo dah da su mi oči počele pomalo suziti. Moje disanje je još uvijek bilo nepravilno, kad se Chase uspeo uz moje tijelo i ponovno uzeo moja usta. Poljubac je bio toliko drugačiji od pomame prije par minuta. Prelijep, trom, nježan. Gladio mi je kosu dok su nam se jezici isprepletali i obujmio moje lice kad je prekinuo poljubac. “Odmah se vraćam.”

127


Naš svet knjiga Nestao je na trenutak i onda se vratio s novčanikom, izvlačeći niz kondoma i bacajući ih na noćni ormarić. Ogledala sam ih. “Veliki planovi?” Počeo se razodijevati. “Nemaš jebene ideje.” Način na koji me gledao dok je odbacivao svoju odjeću–odlučnost na njegovom prekrasnom licu–natjerao je moje zasićeno tijelo da opet živne. On nije bio moj prvi, nije bio čak ni moj drugi ili treći, ali nešto zbog načina kako me gledao navelo me da osjećam kao da je–kao da će to biti moj pravi prvi put, i nisam imala pojma zašto. Chase je bio prekrasan muškarac... toliko je mogao svatko vidjeti. Ali kad je skinuo svoju odjeću, shvatila sam koliko je zapravo savršen on stvarno bio. Njegova prsa su bila isklesana, mišići čvrsti iznad duboko utisnutih trbušnjaka, a njegova bedra su bila puna i snažna. I taj prsten u bradavici. Nisam mogla dočekati da ga imam između svojih zubi. Dok je stajao tamo u tijesnim, crnim boksericama, bilo mi je drago što mi je dao minutu da se pripremim prije nego je otkrio što je ispod. Zakačio je svoje palce za struk svojih gaćica i sagnuo se da iskorači iz njih. Kad je ustao, moja usta su se objesila. Bože imaj milosti. Čovjek je stvarno imao puni paket. I pod time, nisam mislila dobar izgled, šarm, i novac... Ne, Chase je imao prokleto puni paket. Njegov kurac je bio nevjerojatno debeo i krut. Već u punoj erekciji, poskakivao je u istoj ravnini s njim, dosežući skoro do njegova pupka. Polizala sam usne dok je kidao kondom s niza, hvatajući ga između svojih zubi i kidajući foliju da ga otvori. Gledajući moje lice, rekao je, “Dokrajčit ćeš me, zar ne?” Uzeo je moje ruke u njegove dok se penjao preko mene, preplićući naše prste zajedno i podižući ih iznad moje glave. Nježno mi je poljubio usnice i onda podigao svoju glavu da pogleda u moje oči. Naši pogledi su se držali najduže vrijeme, čak i kad se polako gurnuo u mene. Bila sam vlažna, čak natopljena–spremna koliko sam mogla biti za njega. “Jebemu,” Chase promrmlja i njegove se oči nakratko zatvore. “Tako si vlažna.” Polako je ušao unutra i van nekoliko puta, oprezno i opuštajući me dovoljno da prihvatim njegov obujam bez boli. Jednom kad me uspješno navikao, počeo se ritmički kretati unutra i van, intenzivnije. Nježno guranje postalo je jako. Olakšavanje je postalo usađivanje duboko u mojem tijelu. Jedina stvar koja se nije promijenila bio je način na koji me Chase gledao. Buljio je u moje oči kao da može vidjeti u mene. Zbog toga sam se osjećala izloženom, pa opet predivno prihvaćenom.

128


Naš svet knjiga Sve u pozadini je izblijedilo osim zvuka našeg disanja. Kad sam zastenjala, razbio je svoje usne o moje, imajući potrebu da proguta zvuk mojeg orgazma. Povukla sam ga za kosu, kako sam se penjala sve bliže, i njegovo disanje su postali kratki, plitki štrcaji. “Ja ću...” počela sam, ali moje me tijelo preteklo do cilja. “Oh Bože.” Chase me ugrizao za rame, šaljući moj orgazam koji se polako gradio u preveliku brzinu. Prekrio me kao tsunami, hvatajući me i povlačeći ispod. Moji mišići su počeli pulsirati, a moje zakrivene oči pogledale u Chasea. Vidio je to na mom licu, osjetio unutar mog tijela i ubrzao svoj ritam, napredujući prema svom olakšanju. Napokon, zabio se još jedan zadnji put, zakopavajući se što je dublje mogao, i ispustio jecaj dok se ispuštao. Za razliku od mojih prijašnjih ljubavnika, nije se srušio i prevrnuo naglo poslije svog kraja. Umjesto toga, nježno me ljubio dok se nije morao izvući, onda je ustao da se riješi kondoma. Kad se vratio, imao je topli ručnik, koji je iskoristio da me opere. Onda je zgrabio bocu vode iz mini hladnjaka, koju smo podijelili–dodajući ju jedno drugom–oboje još uvijek goli. Nakon što je sav taj adrenalin jurio kroz mene, iznenada sam se počela rušiti. Zijevnula sam, i Chase je odbacio praznu bocu na noćni ormarić. Podigao me na sebe i legao natrag, namještajući me preko njegova tijela, moja glava na njegovom srcu. Njegovo kucanje srca je bilo umirujuće dok mi je milovao kosu. “Odspavaj malo,” rekao je mekano. “Sutra imamo dugačak dan, a moramo se rano ustati.” Svidjela mi se ideja da malo odspavam. Prošlo je puno vremena od kad sam se osjećala ovako opušteno. Ovako sigurno. Već ošamućena, rekla sam, “Okej. Ali ne moramo biti s ciljanom grupom do deset.” Poljubio me u vrh glave. “Znam, ali trebat će nam nekoliko sati za drugu rundu.”

129


Naš svet knjiga

20 poglavlje Reese

Probudilo me kretanje u krevetu. Soba je bila mračna, i moja urođena reakcija je bila strah–dok se moje oči nisu počele fokusirati, i ja sam se sjetila gdje sam. Chase je mahao uokolo i mrmljao nešto u snu. Jedina osoba koju sam ikada vidjela da ima noćne more, je bio moj brat, Owen, poslije provale. On bi plakao u snu. Nekih noći bi to postalo previše, i moja majka bi ga probudila i tješila. Nisam bila sigurna trebam li pustiti Chasea da prespava kroz to ili ne. Bio je tako nemiran i činio se razdiran. Bilo je teško gledati ga kako pati, pa sam odlučila pokušati ga malo pogurnuti. Možda samo toliko da ga izvuče iz čega god što je bilo u njegovoj glavi. Posežući za njegovim ramenom, nježno sam ga potapšala. “Chase?” Skoro sam skočila iz kreveta kad se on, naglo kao strijela uspravio. Na prvu se činio zbunjen. “Što? Što? Jesi okej?” Teško je disao, prsa su mu se izdizala. S rukom još uvijek zgrčenom preko mojeg srca koje je brzo udaralo, rekla sam, “Da! Da... dobro sam. Mislim da si imao noćnu moru.” Chase je prošao prstima kroz svoju kosu. “Žao mi je. Jesi sigurna da si ti u redu?” “Ja sam savršeno dobro.” Smiren, ispustio je duboki uzdah i kliznuo s kreveta, odlazeći u kupaonicu. Ostao je tamo dugo vremena prije nego su se vrata opet otvorila. Krevet se ulegnuo kad se vratio, ali nije odmah natrag legao. Umjesto toga, sjedio je na rubu madraca s laktovima na koljenima, obješene glave, i leđima okrenut meni. Ispružila sam ruku i dotakla njegovu golu kožu. “Želiš li razgovarati o tome?” “Ne zapravo. Baš sam ih opet počeo imati. Nisam imao nijednu godinama prije toga. Ne da sam ionako bio svjestan toga.” “Jesu li one... o tvojoj zaručnici?” Klimnuo je. “Žao mi je.” “Nema ti zbog čega biti žao. Moj ih je brat imao neko vrijeme poslije provale. Ne želim te tjerati, ali... ali možda će ti pomoći ako budeš pričao o tome.”

130


Naš svet knjiga Chase je bio tih dugi trenutak. “Konačno sam te dobio u svoj krevet. Posljednja stvar koju želim je pričati ti o drugoj ženi dok smo u njemu.” Sjela sam i dopuzala do mjesta gdje je on sjedio. Noseći samo gaćice koje sam navukla dok je on bio u kupatilu, zajahala sam ga iza leđa, omatajući svoje ruke oko njegova struka. Obraz sam naslonila na njegovo rame, a moje gole grudi su spljoštene uz njegova leđa. Još uvijek je mirisao tako dobro–drvenasto sa slasnom muževnošću. “Mi nismo u tvom krevetu, “ rekla sam mu. “U mojoj smo hotelskoj sobi.” “Nema mjesta za nikoga drugog kad smo ja, ti i bilo koji krevet.” Ruke su mi se stisnule oko njegova struka. “Pa, ovdje sam ako želiš razgovarati.” Chase se okrenuo tijelom da me pogleda. Jedna velika ruka se omotala oko mog vrata dok je njegov palac milovao udubinu u mom vratu. Nagnuo se da povuče jezikom preko pulsirajuće vene. “Ne želim razgovarati.” “Ali...” pokušala sam raspravljati, ali njegove usne su već bile na mom uhu. “Ssshh,” prišaptao je. “Bez pričanja. Moja usta imaju druge planove.” Prije nego sam shvatila da se kreće, pao je na koljena i povukao moju guzicu do ruba kreveta. Što je učinio svojim ustima poslije toga je ionako bilo puno bolje od pričanja. *** Stigli smo na ciljanu grupu prije rasporeda i radili zajedno na postavljanju izložaka. Ranije, jeli smo jaja i voće, goli u krevetu, dok smo raspravljali neka pitanja za koja sam razmišljala da ih dodam na voditeljevu listu. Elaine nas je došla pozdraviti, i iako sam ja bila ta koja joj je dala listu stvari koje smo odlučili promijeniti, ona je svejedno postavljala svoja pitanja Chaseu. “Što mislite o preoblikovanju jedanaestog pitanja kako bi tražio da-ne odgovor, i da onda voditelj otvori raspravu o pitanju u grupi kako bi dobili usmene povratne informacije?” Voljela sam što ju je Chase usmjerio meni za odgovor. “Štogod Reese misli. Ona je šef. Povela me samo da joj nosim torbe.” Dok smo radili zajedno dovršavajući promjene, Chaseu je zazvonio mobitel, i on se ispričao, ostavljajući Elaine i mene, same u sobi. “Mogu te pitati osobno pitanje, Reese?” rekla je.

131


Naš svet knjiga “Umm... naravno.” “Viđaš li se s nekim?” Nisam imala pojma kako odgovoriti. Mislim, jesam li se viđala s nekim? Chase i ja smo se tri puta seksali od sinoć, ali nismo ništa točno etiketirali. “Na neki način. Mislim... nedavno sam srela nekog.” “Znači nije ozbiljno?” “Još uvijek je vrlo novo.” “Pa... moj brat se nedavno preselio u New York, i nadala sam se da će biti okej da mu dam tvoj broj. Možda da ga pustiš da ti kupi piće ili nešto? Obično ne spajam ljude, ali mislim da bi se vas dvoje slagali.” Srećom, voditelj je ušao i prekinuo Elainein pokušaj spajanja parova. Sudionici ciljane grupe su počeli dolaziti, i stvari su postale zaposlene poslije toga. Provela sam cijelo jutro s druge strane jednosmjernog stakla, slušajući, gledajući, i pišući bilješke. Chase je izmjenjivao između poslovnih telefonskih poziva, čitanja zaostalih e-mailova i upijanja djelića studije. U jednom smo trenutku bili sami u sobi, i sjedila sam na stolici kraj prozora. Chase je došao iza mene i obujmio jednu moju dojku. Mijeseći ju, rekao je, “Volim jednosmjerna ogledala.” Lupila sam ga laktom. “Prestani. Netko može ući.” Omotao je moju kosu oko svoje ruke i povukao mi glavu da izloži moj vrat. Primijetila sam da je to, čini se, njegova stvar. Također je to brzo postajalo i moja stvar. “Zaključat ću vrata.” Oči su mi se zatvorile, podliježući protivno mojoj zdravoj pameti. “Na poslu smo.” “Zbog toga će samo biti još uzbudljivije.” Kucanje s druge strane stakla me iznenadilo, i skoro sam pala sa stolice. Srećom, Chase me smirio, rukama hvatajući moja ramena i držeći me uspravnom dok sam poskakivala. Zahihotao se iza mene dok je Elaine podizala pet prstiju, dajući nam do znanja da će biti stanka za ručak za pet minuta. “Nema problema, Elaine,” rekao je, iako ga ona nije mogla čuti. “Mogu biti gotov za pet minuta. Ionako sam prilično siguran da je Reese već vlažna.” “Ti si takav perverznjak.” Zavrtio mi je stolicu da gledam u njega i uzeo moje lice u njegove ruke. “Što kažeš da se vratimo u hotel za ručak?” Zaškiljila sam. “Da jedemo?” “Pičkice, da“

132


Naš svet knjiga Malo sam se promeškoljila. “Sve ovo vrijeme sam se brinula što će se dogoditi na poslu kad stvari završe. Trebala sam brinuti što će se dogoditi na poslu kad stvari započnu.” “Ja vidim samo dobre stvari kako se događaju na poslu u našoj budućnosti.” “Je li tako?” “Je. Prve noći kad se vratimo u ured, nagnut ću te preko mog stola i jebati odostraga dok gledaš kako se grad pali u mraku.” Progutala sam. “To je vjerojatno zabranjeno u priručniku za zaposlenike.” “Morat ću to odmah ispraviti. Znaš li što još ne mogu dočekati da radim s tobom?” “Što?” “Želim te na tvojim koljenima dok sjedim za svojim stolom.” “Dok ti... sjediš za svojim stolom?” Polako je klimnuo. “Želim pogledati dolje i gledati kako se tvoja glava diže i pada, dok ti primaš moj kurac u svoje grlo.” Povukao mi je kosu. “Držat ću šaku punu tvoje kose, i držati te tamo dok ne progutaš i posljednju kapljicu mojeg svršavanja.” Ono što bi me vjerojatno trebalo zabrinjavati oko stanja mojeg budućeg zaposlenja, me umjesto toga, potpuno palilo. Njegova prljava usta su me totalno palila. “Što još?” udahnula sam. “Stol u konferencijskoj sali. Želim te raširiti na to staklo i lizati tvoju slatku malu pičkicu dok te cijeli ured ne čuje kako stenješ šefovo ime.” Drhtavo sam se nasmijala. “Mislim da si se izgubio, Veliki šefe.” Chaseova leđa su bila okrenuta vratima kad su se otvorila, sprečavajući pogled na išta što se događa između nas. Ležerno je odmotao moju kosu sa svoje ruke. “Želite li vas dvoje otići nešto pojesti ili ćete naručiti?” upitala je Elaine. Chase me pogledao. Pokušala sam sakriti svoj zavodnički osmijeh dok sam lagala. “Zapravo, Chase ima telefonsku konferenciju koju mora obaviti za vrijeme ručka, pa se vraćamo u hotel na sat vremena.” “Želite li da vam nešto naručim, za kad se vratite?” “Ne, ali hvala ti. Pobrinut ću se da nešto pojede u hotelu, dok je zaposlen izigravajući šefa.” ***

133


Naš svet knjiga

Ostatak dana, Chase i ja smo bili zaposleni, ali smo izmjenjivali koketne poglede cijelo poslijepodne. Iako se dio mene još uvijek zabrinjavao da je glupo što sam se u ovo upustila, počela sam ne mariti o posljedicama, ako je to značilo provoditi svoje dane osjećajući se ovako. Iskreno se nisam mogla sjetiti posljednjeg puta da sam bila ovako vesela zbog nekog tipa, i to je bio dobar osjećaj. Stvarno dobar. Na kraju sastanka, Elaine nas je nagovorila na večeru s njom. Bila je agresivna i teško joj je bilo reći ne. Za vrijeme pića smo sjedili u baru i razgovarali o poslu, ali onda su stvari postale osobne. “Dakle jesi li samac, Chase?” ona upita. Oči su mi odmah skočile do njegovih. Odgovorio joj je dok je gledao u mene. “Nisam oženjen, ne. Ali viđam nekog.” Klimnula je. “Kunem se, nikad ne izigravam provodadžiju, ali imam prijateljicu u vidu za tebe, također.” “Također?” Sad je imala njegovu pažnju. “Da. Sredit ću nekog za Reese. Moj brat se nedavno preselio u grad, i mislim da bi njih dvoje uspjeli.” Chaseove obrve su se podigle, i on me pogledao. Nisam imala pojma što reći, pa sam samo sjedila tamo. Nisam se mogla sad povući da ne zvučim kao idiot. Mislila sam samo otpiliti njenog brata ako bi mu stvarno dala moj broj. Chase je imao drugačiju ideju kako tome pristupiti. Popio je dugačak gutljaj piva i rekao, “Mislio sam da se viđaš s nekim, Reese?” “Umm... da... pa, na neki način. Još je novo.” “Taj novi tip... njemu ne smeta da izlaziš s drugim ljudima?” Htjela sam ga pljusnuti. Uživao je koliko mi je ovaj razgovor bio nelagodan. “Ne znam, zapravo. Nismo o tome raspravljali.” Dovršio je svoje pivo. “Kladio bih se da on nema planove dijeliti te.” Od njegovog komentara sam osjetila toplinu, iako sam trebala znati bolje, nego da očekujem od njega da se na tome zaustavi. Govorio je Elaini ozbiljna lica. “Ona izlazi sa svojim rođakom.” “Njen rođak?” “Oni su rođaci u drugom koljenu. Sreli se prošlog tjedna na sahrani njenog pra-ujaka.” Elaine nije znala što reći. Kad me pogledala, vjerojatno je zamijenila zbunjenost za tugu. “Žao mi je zbog tvog gubitka.” Uhvatila sam Chaseov cerek dok je izvlačio iz džepa svoj mobitel koji je zvonio. “Ispričajte me na minut.”

134


Naš svet knjiga Kad se vratio, bio je manje zaigran, čak tih. Nisam bila sigurna je li razmišljao o pozivu kojeg je primio, ili ga je Elaineino spajanje mene s njenim bratom, zapravo smetalo više nego što je odavao. Ali nešto nije bilo u redu. Iako se činilo da Elaine nije ništa primijetila. Razgovarali smo o marketingu ostatak večeri, što je obično bila jedna od mojih omiljenih stvari za razgovor, ali opet sam se zatekla preokupiranom nedostatkom Chaseova sudjelovanja. U hotelu, stvari su bile poprilično jednake. Bilo je kasno, i imali smo prokleto dugačak dan-počinjući u četiri sata ovog jutra. Chase se istuširao u svojoj sobi dok sam se ja oprala i presvukla. Došao je u moju kupaonicu dok sam ja prala zube. “Mogu li opet posuditi tvoj punjač?” Ispljunula sam puna usta zubne paste. “Naravno. Trebao bi biti uključen na stolu.” Ne znam zašto, ali pretpostavila sam kad me pitao za punjač, da ga misli ponijeti u svoju sobu, ne provesti noć u mojoj ponovo. Tako da sam bila iznenađena kad sam ga zatekla kako ga uključuje na svojoj strani kreveta. Njegova strana kreveta. Pa, to se strašno brzo dogodilo. Uzimajući svoje mlijeko za tijelo, sjela sam na stolicu za stolom i pritisnula ga par puta, štrcajući bijelu kremu u svoju ruku. Počela sam ju utrljavati u svoje noge kad je Chase rekao, “Dođi ovamo. Pusti mene da to uradim.” Pružila sam mu losion i sjela na dno kreveta, pružajući svoje noge u njegovom smjeru. Buljio je u njih dok je trljao, njegovi prsti masirajući više nego što treba da se utrlja losion. “Je li sve u redu?” pitala sam. Klimnuo je. Nije bilo jako uvjerljivo. “Jesi li uzrujan zbog te stvari s Elaineinim bratom? Jer samo me neočekivano uhvatila. Nisam stvarno planirala izaći s njim. Barem bih bila iskrena ako bih planirala izlaziti s nekim drugim.” Tiskao je palcem moje mišiće lista, mijeseći mišić koji je bio u grču od dvanaest sati u visokim potpeticama, kad se njegova ruka naglo zaustavila, i on pogledao gore na mene. “Planiraš izlaziti s nekim drugim?” “Ne. Pa... znam da smo razgovarali o neizlaženju s drugim ljudima. Ali nisam bila sigurna–” “Ja sam siguran.” Prekinuo me. “Jesi?” “Nisam siguran kako smo stigli ovamo ni kamo idemo. Ali sam prokleto siguran da te ne želim dijeliti.” Rekao je točno ono što sam ja osjećala. “Ni ja ne želim dijeliti tebe.”

135


Naš svet knjiga “Dobro. Onda smo to riješili?” “Jesmo.” Nasmiješila sam se i pokazala na moje noge. “A sad trljaj još malo... tako je dobar osjećaj.” “Da, gospođo.” Iako smo pročistili zrak između nas, sumnjala sam da još nešto muči Chasea kad je ugasio svjetlo. Povlačeći me na svoja prsa, gladio mi je kosu u tami. “Poziv večeras za vrijeme večere? Bila je to detektivka na Peytoninom slučaju.” Okrenula sam se, izvijajući glavu povrh svojih ruku na njegovim prsima i gledajući u njega. “Sve okej?” “Da. Kako je to tehnički još uvijek otvoren slučaj, ona naiđe jednom godišnje i provjerava osnove. Rekao sam joj da ćemo se vidjeti sljedeći tjedan.” “To ti mora biti teško.” “Samo čudno podešavanje vremena. Prošlo je nekoliko godina od kad nisam imao noćne more. Počele su ponovo prije par tjedana. I onda je večeras ona zvala.” “Da li oni navraćaju svake godine u otprilike isto vrijeme? Možda ti je bilo u nekom kutku misli da to stiže, pa je to navelo tvoju podsvijest natrag u akciju.” Klimnuo je kao da mu to ima smisla. “Možda.” Uspuzala sam uz njegovo tijelo i poljubila mu usne. “Hvala ti što si to podijelio sa mnom. To puno znači.”

136


Naš svet knjiga

21 poglavlje Chase

Prije sedam godina Moj telefon je zazujao na mom stolu. Podigao sam ga i zalajao bez pozdrava. “Kasniš.” “Zar si me stvarno očekivao ranije?” upita Peyton. Znao sam iz njenog glasa, da se smiješila. Zatresao sam glavom i nasmijao se natrag iako nisam bio sretan što je kasnila. Opet. “Gdje si?” “Izašla sam kasnije nego što sam mislila, i morala sam stati na jednom mjestu. Idi bez mene. Naći ćemo se u restoranu umjesto tvom uredu.” Za jednu glumicu, stvarno je morala poraditi na tome da bude manje prozirna. “Kuda si krenula, Peyton?” “Samo obavljam zadatak za Little East.” “Obavljaš zadatak ili pratiš Eddieja?” “Nije li to jedno te isto?” “Ne, nije. Molim te, reci mi da ne ideš opet u gornji dio grada, u onaj kamp beskućnika.” Bila je tiha. “Prokletstvo, Peyton. Mislio sam da smo se složili da nećeš više raditi ova sranja.” “Ne, ti si mi rekao da neću više ići. To nije isto kao i složiti se.” Vukao sam prste kroz moju kosu. “Čekaj me u kafiću na 151-oj ulici kad siđeš s podzemne.” “Ja sam dobro.” “Peyton... ” “Ti se ponašaš previše zaštitnički. Hoće li to ovako biti kad se vjenčamo? Zar me ti očekuješ bosu i trudnu, čekajući s tvojim papučama na vratima?” Zaprosio sam ju prije dva dana. Vjerojatno nije bila dobra ideja da joj kažem kako bih volio baš to. Barem bih onda znao što, dovraga, namjerava. Zgrabio sam svoj sako iz ormara u svom uredu i krenuo prema dizalu. “Na putu sam, ti gnjavatorice.” Vani na pločniku, nazvao sam svoju sestru dok sam hodao prema podzemnoj, da joj kažem da ćemo kasniti.

137


Naš svet knjiga “Kasnit ćeš na svoju vlastitu proslavu zaruka?” “Ovo je bila tvoja ideja, ne moja. Tražiš bilo kakav izgovor da prirediš zabavu.” “Moj mali braco se ženi. To je velika stvar, nije izgovor. Bog zna da smo svi mislili kako ćeš umrijeti od STD32-a, prije nego je Peyton naišla.” “Mi nećemo voditi ovaj razgovor. Kasnimo jer moja buduća mladenka misli da je Kolumbo. Moram ići.” “Tko?” “Zaboravi. Vidimo se ubrzo. I hvala, Anna.” Dok sam izišao iz podzemne na 151-oj ulici, počelo je lijevati kao iz kabla. Čim sam uspio dobiti signal na mobitelu, nazvao sam Peyton. Nije odgovorila. “Jebi ga,” mrmljao sam samom sebi i stao uz najbližu zgradu. Kiša je pljuštala dijagonalno, i morao sam telefon prekriti jednom rukom samo da ga sačuvam suhim. Stisnuo sam dugme za ponovni poziv i sačekao da se Peyton javi. Nije. “Kvragu.” Znao sam da improvizirana zajednica beskućnika nije daleko, i pretpostavio sam da se Peyton nije potrudila sačekati. Otvarajući Googleovu aplikaciju za karte na mom telefonu, pronašao sam područje parka sa stupovima. Bilo je samo tri ulice dalje, pa sam krenuo hodati po kiši. Svakih trideset sekundi, stisnuo sam ponovljeni poziv. Postajao sam sve nervozniji svaki put kad bi zvonjenje otišlo na govornu poštu. Imao sam čudan osjećaj u dnu mog stomaka, i poslije trećeg neodgovorenog poziva, počeo sam lagano trčati. Još jedan ponovljeni poziv. Još jedna govorna pošta. Skrenuo sam iza ugla i ugledao područje ispod stupova koje mi je Peyton opisala iz daljine. Još jedan ponovljeni poziv. Javio mi se Peytonov glas, govoreći mi neka ostavim poruku poslije signala. Nešto je bilo krivo. Užasno krivo. Moje lagano trčanje se pretvorilo u jurnjavu.

32 STD

– Sexually Transmitted Disease – seksualno prenosiva bolest

138


Naš svet knjiga Do vremena kad mi je telefon zavibrirao u džepu, srce mi je nabijalo u prsima. Peytonino lice koje je bljesnulo na ekranu me trebalo smiriti, ali iz nekog razloga, nije. “Chase, gdje si?” Glas joj je bio drhtav; znao sam da se boji. “Gdje si ti?” Nije odgovorila. “Peyton? Prokletstvo. Gdje si?” Zveket mobitela kako pada na tlo, je bio glasan u mom uhu. Ali ono što je uslijedilo će me progoniti još godinama.

139


Naš svet knjiga

22 poglavlje Reese

Probudio me zvuk Chasea kako se bori za zrak. Bio je to šljunkovita, sirova, glasna buka koja je trebala dolaziti od nekoga tko je premlaćen po stomaku. Ovog puta nisam oklijevala da ga probudim. “Chase... probudi se.” Snažno sam ga tresla. Oči su mu se naglo otvorile, i buljio je u mene, a znala sam da me stvarno ne vidi. “Imao si još jednu noćnu moru.” Trepnuo je par puta, i pogled mu se usredotočio. “Jesi okej?” upitao me. “Ja sam dobro. Ali ti... zvučalo je kao da ne možeš disati. Nisam bila sigurna je li to još jedna noćna mora ili stvarno imaš neki problem s disanjem.” Chase je sjeo. Lice mu je bilo vlažno od znoja, i on si obriše čelo stražnjom stranom dlana. “Oprosti što sam te probudio.” Baš kao i jučer, izašao je iz kreveta i proveo deset minuta u kupaonici dok je voda curila. Kad se vratio, sjeo je ponovo na rub kreveta, pa sam ja pratila uzorak i zajahala ga odostraga–samo sam ovog jutra nosila majicu. “Jesi okej?” upitala sam. Klimnuo je. “Mogu li ja nešto učiniti?” “Možeš skinuti majicu. Tvoje sisice pritisnute uz moja leđa će napraviti puno da spriječe noćne more.” Istaknula sam očito. “Umm... ti si već budan. Ne mislim da će to pomoći s jutrošnjim noćnim morama.” “Možda neće, ali uvijek postoji sutra.” Nasmiješila sam se, nagnula unatrag, i podigla majicu preko glave. Oslanjajući svoju golu kožu na njegovu, upitala sam, “Bolje?” “Nego što.” Ostali smo tako dobrih deset minuta, naše disanje se ujednačilo u tihoj, mračnoj sobi. “Peytonin tata je otišao kad je ona bila mala i ona, njena mama i njene dvije sestre su neko vrijeme jele svoje obroke u skloništu. Kad je Peyton postala starija, htjela se odužiti, pa je volontirala u nekoliko lokalnih

140


Naš svet knjiga javnih kuhinja. Sprijateljila se s tim jednim tipom, Eddiejem. On je imao problema kad bi mu se ljudi previše približili, pa je odbijao spavati u skloništu. Eddieja je maltretirala grupa tinejdžera. Pojavili bi se noću u kampu beskućnika–gdje je puno ljudi koji nisu imali kamo, spavalo–i izazivali nevolje. To im je bila igra koju su igrali. Svakih par dana on bi se pojavio s posjekotinom na glavi ili modricama.” “To je užasno.” “Daa. Peyton je otišla na policiju, ali nisu puno napravili. Eddie nije govorio više od riječ, dvije povremeno, a Peyton to nije mogla pustiti. Počela ga je pratiti noću da vidi gdje se zadržava, misleći ako bi imala više detalja za policiju, da bi oni mogli dalje istražiti. Rekao sam joj da nije sigurno, ali nije slušala. Na dan naše zaručničke zabave, Eddie se pojavio u skloništu sa slomljenim nosom i dvije šljive na očima. Peyton je shvatila gdje on spava, i otišla tamo te noći da vidi može li izvući neke informacije od drugih, jer Eddie nije puno pričao. Trebala me sačekati na željezničkoj stanici.” “Oh Bože.” “Pronašao sam ju par minuta prekasno. Eddie ju je držao u krilu i ljuljao se naprijed, natrag, sjedeći u lokvi njene krvi. Probodena nožem. Vjerojatno je stala na put njihovoj igri prebijanja beskućnika.” Duboko je udahnuo i izdahnuo. “Otišla je prije nego su ju smjestili u kola prve pomoći.” Grlo mi je gorjelo, a suze su mi pekle oči dok su se slijevale niz moje lice. Chase je vjerojatno osjetio vlažnost na svojim leđima. “Ti plačeš?” Prolaz od mojih prsa do mojih usta bio je začepljen. Bilo je teško progovoriti. “Tako mi je žao što ti se to dogodilo. Ne mogu ni zamisliti kroz što si prošao.” “Nisam ti to rekao da bih te uzrujao. Htio sam da znaš, tako da nema ničega između nas. Mrzim što su se noćne more uopće vratile, ali ovo je prvi put, poslije Peyton, da osjećam nešto osim fizičkog prema nekom, i ne želim to sjebati prije nego uopće dobijemo šansu započeti.” “Ti nećeš sjebati stvari–upravo suprotno.” Chase se okrenuo, povlačeći me iza sebe na njegovo krilo. Gurajući komadić kose iza mog uha, rekao je, “Ja nisam heroj kao tvoj brat.” Obrve su mi se skupile. “O ćemo to govoriš?” Zatresao je glavom. “Nisam zaštitio Peyton.” “Zaštitio ju? Ono što se dogodilo nije bila tvoja krivnja. Kako bi mogla biti?” “Trebao sam biti tamo s njom.”

141


Naš svet knjiga “Chase, to je ludost. Ne možeš biti s nekim dvadeset-četiri sata dnevno kako bi ih zaštitio. Nisi ti stavio nož ubojici u ruke. Ljudi trebaju preuzeti odgovornost za vlastitu zaštitu. Zato sam ja takva kakva jesam. Moja vlastita iskustva su me učinila svjesnijom toga.” Chase je gledao u moje oči, kao da traži iskrenost. Kad ju je pronašao, što je naravno napravio, jer sam mislila svaku riječ koju sam izgovorila iz srca, klimnuo je i nježno mi poljubio usne. Izdahnuo je, i zapravo sam osjetila kako napetost napušta njegovo tijelo. Provjeravajući budilicu kraj kreveta, rekao je, “Nije još ni pet sati. Zašto ne bi pokušali malo odspavati?” Nisam bila sigurna je li prikladno ili ne, ali htjela sam da se osjeća bolje, da mu skrenem misli s tuge iz prošlosti. Nijedno od nas nije moglo promijeniti što se dogodilo u našim životima, ali smo mogli to ostaviti tamo i krenuti naprijed, nastaviti živjeti. Moje trepavice su zalepršale prije nego sam progovorila ispod njih. “Ja nisam pospana.” “Nisi?” Polako sam zatresla glavom lijevo i desno. Boja njegova glasa se produbila. “Što si imala na umu?” “Možda malo ovoga.” Spuštajući glavu, poljubila sam mu prsni mišić. Idući prema gore, izmjenjivala sam nježno lickanje i sisanje dok nisam stigla do njegove čeljusti. Jezikom sam išla od jednog kraja njegovih prekrasnih usta do drugog, smještajući nježan poljubac na ugao njegovih usana. Okrećući glavu da uhvati moje usne svojima, Chase me duboko poljubio. Poljubac je imao drugačiji osjećaj od ostalih koje smo podijelili– intenzivniji, strastveniji, značajniji. Ako je svaki naš poljubac bio priča, ovaj je bio taj kad heroj dobije curu, i oboje odjašu u sumrak. Tijekom sljedećeg sata, podijelili smo više od naših tijela. Sunce se počelo dizati, lijevajući zlatnu nijansu preko sobe, dok je Chase polako izlazio i ulazio u mene. Bilo je prelijepo i nježno, i osjećala sam to, na mjestu za koje nisam nikad znala da ga drugo ljudsko biće može dotaknuti–svojoj duši. *** Imali smo večernji let kući poslije završetka drugog dana s ciljanom grupom. Nakon što smo radili jedno uz drugog preko dana i spavali međusobno omotani našim rukama, prelio me osjećaj melankolije dok smo se vozili na aerodrom. Gledala sam kroz prozor limuzine,

142


Naš svet knjiga izgubljena u mislima, dok je Chase imao prekomorski konferencijski poziv s jednim od njegovih proizvođača. Prekrio je telefon i nagnuo se prema meni, pokazujući na veliku oglasnu ploču ispred nas. “Želiš ići, zar ne?” Bio je to oglas za Muzej Čarobnjaka iz Oza. Nakon što je prekinuo poziv, iznenadio me posegnuvši prema meni, povukavši me lagodno uz njega. “Užasno si tiha.” “Bio si na telefonu.” “Ti si sjedila što dalje od mene što si mogla i buljila kroz prozor. Što ti se vrti po glavi, Slatkišu?” “Ništa. Samo je dugačak dan.” “Sigurno?” Razmislila sam minutu. Nisam bila ni najmanje umorna, to nije bacalo sumornu sjenu preko mene. Pa zašto sam lagala? Zašto skrivati o čemu sam razmišljala? Okrenula sam se licem prema njemu. “Zapravo, ne. Lažem. Nešto mi je na pameti cijeli dan.” Klimnuo je. “Okej. Sve mi reci.” “Pa... uživala sam ovo vrijeme, ovdje s tobom.” “I ja sam uživao u vremenu u tebi.” Nasmijala sam se. “Nije baš ono što sam rekla, ali neka ti bude. Valjda... sam zabrinuta što će se dogoditi kad se vratimo u stvarnost.” “Mislio sam da smo već to raspravili. Naginjući te preko mog stola, ispod njega na koljenima, stol u konferencijskoj sali–imaš pun raspored jednom kad se vratimo u ured.” Povukao je materijal svojih hlača. “Jebiga. Ne mogu dočekati da se vratim na posao. Možda bi trebali skrenuti večeras kad sletimo.” Zaigrano sam ga gurnula po ramenu. “Ozbiljna sam.” “I ja. Odnosim se prema jebanju tebe s najvećom iskrenošću.” “Pa, najveća iskrenost ili ne, mislim da se ništa od toga ne bi trebalo događati u uredu.” Lice mu je palo kao da sam mu upravo rekla da nema Uskršnjeg zeca. “Bez uredskog seksa?” “Nisam sigurna da je dobra ideja da itko sazna.” “Zatvorit ću zastore.” “Vjerojatno bi bilo sigurnije, da se na poslu držimo na udaljenosti. Očigledno, ponekad ćemo na sastancima biti zajedno, ali bez nedoličnog dodirivanja.” “Sigurnije za koga?” To je bilo prokleto dobro pitanje. “Mene?”

143


Naš svet knjiga “Pitaš me ili mi govoriš?” “Ja sam nova. Želim zaslužiti da ljudi slušaju ono što imam za reći, ne da klimaju glavama jer ševim šefa. I... kad... znaš, ne budemo više skupa, bit će dovoljno čudno između samo nas dvoje. Da cijeli ured gleda naše međusobne interakcije bi samo bilo još gore.” Chase je postao tih. Gledao je kroz prozor, i udaljenost između nas je rasla, iako smo sjedili jedno pokraj drugog. “Štogod želiš.” Došavši na aerodrom, prozujali smo kroz osiguranje i imali više od sat vremena prije ukrcavanja na naš let u devet sati navečer, pa smo otišli u čekaonicu za prvi razred. Chase je otišao u muški WC dok sam nam ja naručila pića u besplatnom baru. Zgodan mladić je došao do mene kad je barmen otvorio novu bocu crnog vina. “Mogu li ti kupiti piće?” Pristojno sam se nasmiješila. “Besplatna su.” “Dovraga. Zaboravio sam. Kupit ću ti onda dva.” Nasmijala sam se. “U redu sam. Ali ipak hvala, rasipniče.” Barmen je stavio moju čašu vina na šank i krenuo praviti Chaseovo piće. Proučavala sam elektronsku ploču s letovima koja je visjela iznad bara, da provjerim je li naš još uvijek kretao na vrijeme. Gledajući me kako proučavam ploču, tip do mene je rekao, “Moj let je već dva puta odgođen. Kuda vi idete večeras?” Baš sam htjela odgovoriti, kad me duboki glas iza mene pretekao. “U moju kuću.” Tip je pogledao Chasea, koji je stajao blizu, iza mojih leđa, njegova ruka posesivno omotana oko mog struka i klimnuo. “Razumijem.” Uzimajući naša pića, sjeli smo u tihi separe u kutu. “Nisam mislila da si posesivan tip.” Chase me pogledao preko njegova pića dok je pijuckao. “Obično nisam. Pa opet se osjećam vrlo pohlepno kad te pogledam. Ne želim da se ijedan drugi muškarac čak ni približi.” Oči su nam se srele. “Jesi li zato ljut na mene? Jer se osjećaš teritorijalno, a ja ne želim da itko u uredu zna za nas?” “Ne.” “Onda što je? Tih si zadnjih pola sata, još od našeg razgovora u autu.” Chase je pogledao u stranu, njegove oči kružeći sobom dok je prikupljao svoje misli, prije nego je pogledao natrag. “Rekla si kad, ne ako.” Namrštila sam se. “U autu. Kad si govorila kako ne želiš da stvari budu neugodne u uredu, rekla si kad ne budemo više zajedno... ne ako ne budemo više

144


Naš svet knjiga zajedno. Već si u svojoj glavi isplanirala naš prekid, i kako će utjecati na tvoj posao.” “Nis...” Oh moj Bože. On je u pravu. Preskočila sam cijelu našu vezu i već brinula kako će nas rastanak utjecati na mene. Pričaj mi kako nečemu novom ne dajem ni šansu. “U pravu si. Žao mi je. Stvar je samo u tome da nemam baš dobra prošla iskustva s vezama. A i ostavila sam posao koji sam voljela zbog moje zadnje uredske romanse. Izgleda koristim moju prošlost da postavim očekivanja u budućnosti.” Chase me napeto promatrao. “Nema očekivanja, nema razočaranja?” Ne znam zašto, ali priznavanje toga kao istine, me posramilo. Spustila sam pogled. “Valjda.” Chase se nagnuo. Dodirujući moju bradu, lagano ju podiže. “Pruži nam priliku. Možda ja budem onaj koji te neće razočarati.”

145


Naš svet knjiga

23 poglavlje Reese

Grabežljivo. To je bio jedini način za opisati kako me Chase gledao, kad sam ušla u njegov ured. Bili smo na poslu cijeli tjedan, i on je bio dobar u održavanju udaljenosti, čuvajući stvari profesionalnima tijekom dana, kao što sam tražila. Ali leptirići u mom stomaku, dok sam gledala njegove užarene oči kako me svuda prate, su mi rekli da će sve to pasti u vodu. Očito je pet dana bila njegova granica. Hvala Bogu da je bilo drugih ljudi u prostoriji. Josh je pričao dok je prevrtao uvećane, sjajne slike s prošlotjednog snimanja. Žene na slikama su nosile seksi, bijelo, čipkasto donje rublje s podvezicama i čarapama, ali Chase uopće nije obraćao pažnju. Lindsey, koja je sjedila lijevo od Josha, pokazala je na jednu fotografiju i usporedila ju s drugom, dok je Chase pratio moj svaki pokret. Spustila sam mapu, koju mi je dala njegova tajnica, na stakleni stol s druge strane sobe i postavila malo razmaka između nas sjedajući na susjedni kauč. Chaseove su oči bile nestašne kad se ležerno ustao od stola, otišao do malog hladnjaka ugrađenog u ormarić, i izvukao par boca s vodom. Postavio je po jednu ispred Lindsey i Josha dok su oni nastavili pričati, i onda došao do mene da meni preda jednu. Oči su mu sjajile kad su nam se prsti dodirnuli. Sagnuo se, očito ne mareći da li itko obraća pažnju. “Vidio sam ovo u hodniku ispred tvojeg ureda. Pretpostavio sam da ti je ispalo.” Predao mi je labelo. Sjaj u njegovim očima mi je govorio da bolje pogledam, pa jesam. Predao mi je labelo s okusom Dr. Pepper-a, i njegove su oči pale na moja usta. Nasmiješila sam se kao školarka, kako je sladak bio–pronalazeći zaobilazna rješenja, jer ne voli moju ovisnost o labelu. Moj odgovor je bio da sačekam, dok nije sjeo natrag za svoj radni stol, i onda otvorim tubicu i polako ocrtam svoja usta. Jako polako. Kad sam polizala usne s onoliko razvratnosti koliko sam mogla iscijediti, Chase je izgledao kao da je par udisaja od toga da isprazni sobu. Njegov pogled je postao divlji. Upravo sam bockala bika, a i slučajno sam nosila crvenu haljinu. Promeškoljila sam se na svom mjestu, i pokušala izbjeći njegov bijesan pogled. Ali to je bilo nemoguće. Bio je jednostavno previše neodoljiv, i kad je imao taj dominirajući sjaj u očima, dočekao bi u zasjedi sva moja osjetila. To je bio najvjerojatniji razlog

146


Naš svet knjiga zašto sam, kad nitko nije gledao a on oblikovao ustima Idi u moju kupaonicu i skini svoje gaćice, čak i razmišljala da to učinim. Ali ovo su bila moja pravila–ako se itko trebao njih pridržavati, to sam trebala biti ja. Sjela sam dalje na kauču i nastavila slušati s daljine, radije nego da privučem stolicu njegovu stolu i pridružim se trojki. Prošle noći Chase je imao poslovnu večeru, noć prije ja sam večerala s mojom majkom, a prije toga, cijeli tjedan, jedno ili drugo je moralo raditi do kasno kako bi pohvatali zaostatke. Zbog naših rasporeda, nismo bili zajedno od našeg putovanja–nismo se čak ni dodirnuli–i osjećala sam jednaku potrebu kao što je i Chase izgledao. Poslije nekog vremena, Chase baci pogled na sat i upita želimo li naručiti ručak s njim. “Ne mogu. Sastajem se s Bridezillom33 za ručak kako bi mi ona pokazala uzorke nečega o čemu uopće ne marim, “ rekao je Josh. Lindsey je također odbila. “Ponijela sam ručak.” Chase me pogledao. “Gladna? Što kažeš da nam naručim ono isto, što smo u Kansasu oba dana ručali?” Josh i Lindsey se okrenu u mom pravcu. Nasmiješila sam se Chaseu i snagom volje zaustavila crvenilo, kad sam se sjetila što je on jeo za ručak. Mene. “Može, to zvuči dobro.” Ponudila sam prvo objašnjenje koje mi je palo na pamet. “Sviđa mi se Kentucky Fried Chicken34.” Dok su Chase i Josh završavali razgovor ismijavajući neke dodatke fotografijama, Chase je došao do staklenog zida i pritisnuo dugme za zastore, skrivajući svoj ured od vanjskog hodnika. Iako nitko nije ništa pitao, kad su bili potpuno zatvoreni, Chase je rekao, “Sam bi mi odgrizla uho ako bi prošla, a mi držimo slike polugolih modela.” Zastao je i pogledao me. “Uz to, volim jesti bez da me netko gleda.” Nekoliko minuta kasnije, prekinuli smo za ručak. Chase je zatvorio vrata iza Lindsey i Josha. Kad se zabuljio u mene i zaključao vrata, osjetila sam zvuk glasnog zveketa među mojim nogama. Ovo neće biti lako. Chase je rekao Joshu neka ostavi slike da ih možemo pregledati tijekom ručka, i pokušala sam zaposliti samu sebe, proučavajući ih dok sam stajala uz njegov stol.. ____________________________________________________________________________________________________________ 33 Bridezilla 34

– Bride + Godzilla = mladenka + čudovište Kentucky Fried Chicken – Kentucky pohana piletina

147


Naš svet knjiga Oči su mi se zatvorile kad je došao iza mene, dovoljno blizu da mogu osjetiti vrućinu njegova tijela i njegov dah na mom vratu, ali me nije dodirivao “Nisi skinula svoje gaćice kao što sam tražio.” “Jesi li to oblikovao ustima? Nisam mogla razabrati riječi.” Nagnuo se bliže. “Lažljivice.” Grabeći me za kuk, povukao me uz njega. “Želiš li znati što ja mislim?” prišaptao je. “Mislim da si ih zadržala jer si vlažna i pokušavaš to sakriti od mene.” “Nisam.” “Samo je jedan način da saznamo.” Prije nego sam stigla odgovoriti, podigao je stražnjicu moje haljine, i pritisnuo svoju ruku na vlažnu čipku mog donjeg rublja. Oči su mi se zatvorile. “Chase...” Zakopao je, stojeći iza mene, svoje lice u moju kosu, duboko udišući, a onda ju omotao oko svoje ruke i povukao mi glavu unatrag. “Natopljena si. Koliko dugo ćeš se ljutiti na mene ako te nagnem preko ovog stola i izjebem te, Slatkišu?” “Ne bi trebali.” “Tvoja usta kažu ne, ali tvoje tijelo vrišti da.” Progurujući sve na svom stolu na jedan kraj, Chase me nježno spustio dolje, dok mi prsa nisu pritiskala hladno drvo. Prateći me, prekrio je moja leđa svojim prsima, a njegova erekcija se pritisnula uz moju guzicu. Borila sam izgubljenu bitku, ali nisam htjela popustiti bez još jednog slabašnog pokušaja. “Što ako netko naiđe?” “Baš u tome je i stvar.” Njegovi zubi su pronašli moju ušnu školjku i zagrizli. U isto vrijeme, podigao mi je ruke iznad glave i zakačio moje prste s druge strane stola, navodeći me da se držim. Ponovno sam pokušala. “Mislim da ne mogu biti tiha.” “Prekrit ću tvoja usta mojima prije nego svršiš.” Hladan zrak je zamijenio njegovo tijelo kad se ispravio i otkopčao svoje hlače. Jednom rukom mi je poderao gaćice, i podigao mi haljinu da otkrije moju golu guzicu. Uhvatio ju je u svoj dlan. “Ovo dupe. Ne mogu dočekati da ga uzmem. Ali ne ovdje. Neću te moći utišati kad budeš imala moj kurac u svom dupetu i moje prste u tvojoj pičkici u isto vrijeme.” Oči su mi se izvrnule kad je prstima pritisnuo moj natečeni klitoris. Okrenuo mi je glavu u stranu, saginjući se za poljubac, i uzdahnula sam u njegova usta, mrmljajući njegovo ime dok je trljao svoju erekciju o moju guzicu. “Chase...” već sam bila na rubu svršavanja, i nije bilo prokletog načina da mogu biti tiha.

148


Naš svet knjiga “Okej.” Naglo je ustao, i za sekundu sam ga htjela ubiti–dok nisam čula glasno cijepanje folije. Pogledala sam preko svog ramena, i kunem se, da nisam već bila vlažna, bila bih nakon što sam ugledala Chasea. Pakovanje kondoma koje je otvorio je još bilo između njegovih zubi, i on je oblagao svoj potpuno tvrdi kurac koristeći obje ruke. Već sam bila slaba i drhturava... bilo je dobro što sam se oslanjala na stol, jer su se moja koljena skoro srušila na erotski prizor. Nije gubio vrijeme dok je poravnavao široku glavicu svog kurca i utonuo u mene. “Jebeemuuu,” zastenjao je dok se naginjao i pronašao opet moja usta. Poljubio me dugo i jako bez pomicanja. Sad kad je bio u meni–kad me doveo na rub orgazma svojim prstima ali me nije dokrajčio–trebala sam ga da se pomiče. Osjećaj njega kako me odostraga ispunjava bio je nevjerojatan, ali mi je trebalo to trenje. “Chase... možeš li... ” “Raširi noge još više. Trebam biti duboko u tebi.” Nisam ga preispitivala. Samo sam proširila svoj stav, otvarajući se čemu god je on trebao. U tom trenutku, više nisam marila što smo u njegovom uredu, da je on moj šef, što drugi ljudi misle o meni. Jedina stvar o kojoj sam marila je bio on. On u meni, pomičući se na način na koji sam znala da me može navesti da osjetim... “Chase– ” “Reci to. Kaži da me želiš ovdje. Baš sad.” “Da. Želim te. Molim te. Molim te pokreni se.” Zacviljela sam kad se povukao natrag i zabio duboko. Izvlačeći se skoro do kraja, sagnuo se i ukosio da udari prema gore, pogađajući pravo mjesto, dosežući nove dubine u mom tijelu. Moj orgazam se nije dugo ponovno gradio, i taj drugi put me napao s osvetom–kao da sam ga prvi put naljutila, jer mu nisam dopustila da protutnji mojim tijelom. Ovog puta, pobrinut će se da bude nezaustavljiv. Moje tijelo se počelo tresti dok je on pumpao jače, brže, dublje. “Svrši, Reese.” Njegov glas je bio tako napregnut i hrapav, bio je dovoljan da me gurne preko ruba. Upravo kad sam počela izvikivati njegovo ime, ugušio je moj zvuk poljupcem. Dok je posljednji potres razbijao kroz moje tijelo, osjećala sam kao da je progutao moj cijeli orgazam... progutao mene cijelu. Napokon, moji dahtaji su postali udisaji, i podizanje i spuštanje Chaseovih prsa, zalijepljenih na moja leđa, su zajednički usporili. Poljubio je nježno moje usne prije nego je otišao u kupaonicu uz njegov

149


Naš svet knjiga ured, da se osvježi i donese mi topli ručnik. Izdahnula sam zadovoljno, osjećajući se zasićenom i opuštenom. Ali sve se to promijenilo kad je netko pokucao na vrata.

150


Naš svet knjiga

24 poglavlje Reese

Obrazi su mi bili zajapureni, kosa mi je bila razbarušeni nered, i izgledala sam točno što sam bila. Izjebana. Odjurila sam u kupaonicu da Chase može otvoriti vrata svog ureda. Gledajući se sad u ogledalu, nije bilo sumnje da sam dobro izabrala. Bila sam još sigurnija u to kad sam čula Samanthin glas. Sjajno, potpredsjednica kadrovske službe je upravo ušetala u Chaseov ured, a on je vjerojatno još zaudarao na seks. Smirenost koju sam osjećala prije nema ni tri minute, je nestala– zamijenjena svojim zlim prijateljem, paranojom. Jesmo li bili glasni? Jesam li ja bila glasna? Je li nas cijeli ured čuo? Što sam ja to radila? Postavila sam osnovna pravila i žurno ih prekršila prvi put kad je Chase malo pritisnuo. Zar nisam ništa naučila iz svojih grešaka? Osjećajući se ranjivo, otišla sam na prstima do vrata i naslonila uho na njih. “Što si radio ovdje?” pitala je Samantha. “Telefonirao sam.” Njezin glas je zvučao sumnjičavo. Zamislila sam ju kako je zaškiljila kad je progovorila. “S kim?” “Dobavljačem. Nije da te se to tiče. Što trebaš, Sam?” Njezin glas je postao udaljeniji, i morala sam se napregnuti da čujem. Vjerojatno je odšetala do prozora ili sjedećeg dijela na drugoj strani ureda. “Detektivka Balsamo me nazvala jutros. Kaže da te pokušava dobiti.” “Bio sam zaposlen.” “Zato sam ja ovdje ispitujući te. Nije nalik tebi da otkačiš bilo što vezano uz Peyton. Nekada te nisu mogli izbaciti iz policijske stanice, toliko si bio uključen.” “To je bilo u isto vrijeme kad sam otpisao svoj posao i provodio većinu noći pijan. Nisam siguran da se želim vratiti u te dane.” “Razumijem to. Stvarno. Ali htjela sam se uvjeriti da se ništa drugo ne događa. Činiš se... drugačiji u zadnje vrijeme.” “Drugačiji? Kako?” “Ne znam. Veseliji, valjda.”

151


Naš svet knjiga “Veseliji? Što sam ja? Veseli debeljko koji se naokolo voza u saonicama?” “Nešto se događa s tobom. Vidim to. Viđaš li nekog novog?” U sobi je nastala tišina na minutu, i zanimalo me kako će odgovoriti. Dio mene htio je da on kaže da se viđa s nekim, samo da ga čujem kako to objavljuje naglas jednoj od svojih najbližih prijateljica. Ali onda, razgovarao je s potpredsjednicom kadrovske službe na mom mjestu zaposlenja–vjerojatno ne najbolja osoba kojoj bi to mogao objaviti. “Nije da te se to tiče, ali da, viđam se s nekim.” “S nekim s kime si izašao više od jednom?” “Neću s tobom razgovarati o ovome.” “Kad ću ju upoznati?” “Kad budem spreman.” “Dakle, to znači da očekuješ da će se zadržati neko vrijeme?” Chase se ozlovoljio. “Jesi li imala nekog stvarnog posla o kojem si došla ovamo razgovarati? Jer ja sam bio usred nečeg važnog kad si me prekinula.” “Dobro. Ali ti voliš moje prekide, i ti to znaš.” Čula sam korake kako se približavaju praćeni klikom kvake na vratima, ali onda je opet bila tišina bez zatvaranja vrata. Samanthin glas je bio ozbiljan sljedeći put kad je progovorila, i iz nekog razloga, zamislila sam ju kako zastaje i gleda preko ramena. “Drago mi je da si krenuo naprijed, Chase. Nadam se da će uspjeti i da ću ju upoznati.” Zastala je na tren i onda meko rekla. “Možda je vrijeme da ukloniš i oltar.” Sačekala sam par minuta prije nego sam oklijevajući odškrinula vrata. Chase je otvorio svoje prozore prema van i buljio u oglas na zgradi preko puta. Nije se okrenuo prema meni kad je progovorio. “Oprosti zbog toga.” “Stvari su danas otišle predaleko. Nismo trebali...” odlutala sam. Bio je tih. Pretpostavila sam da mu se raspoloženje promijenilo zbog onoga što sam načula. Iako nikad nisam imala jednog, mogu zamisliti da bi razgovor o mrtvom bivšem zaručniku ubio raspoloženje. Tako da me on iznenadio kad se okrenuo i rekao, “Ja želim ovo.” “Seks u uredu?” Ugao njegove usne se trgnuo. “I to. Ali to nije što sam mislio.” “Nije?” Zatresao je glavom. “Želim ovo. Ja i ti. Sam je upravo ušla razgovarati o Peyton. Glavna detektivka na slučaju je i nju nazvala. Vrijeme je za njen

152


Naš svet knjiga godišnji poziv kad mi ona kaže da još rade na slučaju, ali da ništa novo nije iskrslo.” “Žao mi je. Zvala te i prošli tjedan, zar ne? To mora biti teško.” Klimnuo je. “Uvijek je teško. Ne govorim da je sad lako. Ali obično bih otišao na mračno mjesto poslije spominjanja Peytoninog slučaja. Uglavnom sam očekivao da se osjećam jadno kad je Sam izašla kroz vrata–čak sam čekao da me pogodi. Duboko sam udahnuo dok sam čekao i znaš li što se dogodilo?” “Što?” “Namirisao sam tebe na meni.” Trepnula sam par puta. “Ne razumijem.” Slegnuo je ramenima. “Ni ja. Ali jebeno volim mirisati tebe na meni.” Izgledao je tako iskreno, iako je to bila bizarna stvar za reći. “I zbog mirisanja mene ti se osjećaš bolje?” Njegov osmijeh je bio neodređen. “Uh–huh.” “Okej onda.” Borila sam se s crvenilom. “Stvarno bih se trebala vratiti na posao.” “Večera danas?” “Sviđalo bi mi se to. Što kažeš da ti ja nešto napravim kod mene?” “Još bolje. Onda ne moram čekati dok te dovedem kući da te skinem.” *** Tijekom godina, naučila sam prihvatiti svoje neuroze. Provjeravanje ispod kreveta, iza zastora tuša, i unutar svakog ormara je postalo dio moje dnevne rutine. Nisam to pokušavala promijeniti. Pustila sam da to postane dio mene, umjesto da dozvolim da me to određuje. Puno žena je bilo posebno oprezno... naročito živeći u New York Cityju. Da, dok sam se spremala ući u moj stan s Chaseom odmah iza mene, pakleno sam željela da moje opsesije uzmu slobodnu noć. Otključala sam gornju bravu, i ključ mi je lebdio kod sljedeće. Odlučujući da to samo obavim prije nego uđemo unutra, okrenula sam se i priznala na sred hodnika. “Imam rutinu kad dođem kući.” Chaseove su se obrve skupile. “Okej... ” “Rekla sam ti da imam probleme sa sigurnošću. Provjeravam iza zavjese tuša, otvorim sva vrata na ormarima, provjerim ispod kreveta i kauča.” Zastala sam i grizla nokat na mom kažiprstu. “Imam rutinu, i obavljam ju po određenom redoslijedu. I radim ju bar dva puta– ponekad i više ako nisam smirena poslije drugog puta. Iako su u većini dana samo dva prolaza.”

153


Naš svet knjiga Nije ništa rekao nekoliko sekundi, njegove oči ispitujući. Otkrivajući da sam mrtva ozbiljna, klimnuo je. “Pokaži mi rutinu, i nakon što ti završiš prvi pregled, ja ću obaviti drugi.” Nisam imala pojma što sam očekivala da će on reći, ali taj odgovor me nije mogao više usrećiti. Nije ismijavao ili omalovažavao moje brige oko sigurnosti. Umjesto toga on će uskočiti. Dižući se na vrhove svojih prstiju, slatko sam ga poljubila u usne. “Hvala ti.” Tallulah me, naravno, čekala sa zelenim očima svijetleći u mraku. Ako ikad budem imala kuću, mogu zvijer smjestiti u prozor, da plaši djecu za Halloween35 . Upalila sam svjetla , a Ružna Mačkica je buljila u Chasea dok si je oblizivala usne. Znam, Ružna Mačkice, znam. On je prilično sladak. “Isuse, uživo je još ružnija,” reče on. Pokupila sam Tallulah s vrha kauča i kleknula dolje da provjerim ispod njega, počinjući svoj obilazak. Chase me tiho pratio okolo. Poslije mojeg zadnjeg mjesta provjere, okrenula sam se prema njemu. “To je to.” Spustio je bocu vina koju je držao, dolje na kuhinjski ormarić, i uzeo Mačkicu iz mojih ruku. “Odmah se vraćam.” Gledajući ga kako prolazi kroz moju rutinu je bilo komično. Vjerojatno je mislio da je držanje mace dio nje. Nisam se zamarala da mu kažem jer... pa jer mi se, začudo, stvarno sviđalo gledati prevelikog muškarca kako hoda okolo i provjerava moje ormare za moguće provalnike dok drži bez dlaku mačku. To svakako nije bio prizor kojeg viđaš svaki dan. Završavajući, sagnuo se, pustio Tallulah, i ušao u kuhinju gdje je počeo otvarati moje ladice, tražeći nešto. Pronašavši otvarač za boce, progovorio je dok je otvarao čep. “Kakav sam bio?” “Savršen. Zaposlen si. Možeš doći pregledati moj stan za kriminalce svaku večer, ako želiš.” Izvukao je čep iz boce uz glasan prasak. “Oprezno. Možda te budem držao za riječ.” Kako je moj hladnjak bio još prazniji nego sam mislila, naručili smo dostavu kineske hrane.

Halloween – Noć vještica, dječji praznik koji se u Americi, a širi se i drugdje, održava uvečer 31.10. kad maskirana djeca obilaze po kućama i skupljaju slatkiše 35

154


Naš svet knjiga Dobila sam 'kung pao' piletinu, a Chase je izabrao 'lo mein' škampe. Sjedili smo na podu u dnevnoj sobi, jedući štapićima ravno iz spremnika, i mijenjajući se za jela povremeno. “Misliš li da Sam zna?” pitala sam. “Za nas?” “Da.” “Ne. Ona nije suptilna. Kad bi znala, rekla bi.” “Što misliš, kako će se osjećati kad bi znala? Uzimajući u obzir da sam ja zaposlenica i sve to.” “Nema veze. Ako joj se ne svidi, natjerat ću ju da promijeni politiku.” “Od zabranjenih veza do jebanje u uredu se čvrsto preporučuje?” Nacerio se. “Apsolutno.” Razmišljala sam o stvarima koje sam načula u kupaonici cijelo poslijepodne. Iako razgovor očito nije bio namijenjen za moje uši, nisam ga mogla ne čuti. Dio mojeg oklijevanja s uskakanjem punom snagom u ovu vezu s Chaseom–čak na stranu što je on moj šef–je bilo razmišljanje gdje ga je ostavila veza s Peyton. Može li on stvarno krenuti naprijed? Kakav oltar je Sam spominjala? Bila sam u njegovoj kući, i ništa mi se nije činilo čudno. Pogledala sam u Chaseove oči kad sam progovorila. “Načula sam dio tvog razgovora sa Sam danas iz kupaonice.” Progutao je puna usta hrane. “Okej.” “Mogu li te pitati nešto, što me se vjerojatno ne tiče?” Spustio je kutiju na stolić za kavu. “Što ti se vrti po glavi?” “Jesi li... sposoban krenuti naprijed?” Rekao mi je da želi pokušati. Ali pokušavati i stvarno ostaviti prošlost iza sebe, su bile dvije vrlo različite stvari. Ja bih to trebala znati. “Iskreno, zadnjih sedam godina, nisam imao pojma da nisam išao naprijed. Mislio sam da ono što sam radio, znači ići naprijed.” “Misliš spavati sa ženama?” Zatresao je glavom. “Daa. Stajao sam u mjestu dugo vremena. Nisam puštao.” “Ali misliš da si spreman sad krenuti naprijed?” “Mislim da mi je ovoliko dugo trebalo da shvatim, što krenuti naprijed znači. To ne znači zaboraviti što si ostavio iza sebe. To znači pretvoriti ju u uspomenu i odlučiti imati budućnost bez nje u njoj.” “Vau. To je tako tužno i prekrasno u isto vrijeme.” Uzeo me za ruku. “Ovo ima dobar osjećaj. Dakle, da odgovorim na tvoje pitanje... mogu li krenuti dalje? Osjećam kao da već jesam.”

155


Naš svet knjiga Chase je sjedio na podu svojim leđima naslonjen na kauč. Smještajući moj spremnik na stolić kraj njega, popela sam se preko njega, objahavši njegove kukove, i nježno poljubivši njegove usne. “To je bio stvarno dobar odgovor,” prišaptala sam. “Oh, daa? Hoću li dobiti nagradu za točan odgovor?” Chaseov palac je nježno trljao duž moje čeljusti. “Hoćeš. Možeš birati svoju nagradu. Reci mi kako bi ju želio primiti, i tvoja želja je meni zapovijed.” Osjetila sam kako je njegov kurac otvrdnuo ispod mene. “Kako god želim?” Priljubila sam se uz njega. “Kako god želiš.” Zgrabio je punu šaku moje kose, i jako povukao, otkrivajući moj vrat. Saginjući se, jezikom je polizao od vrha mog grla, dolje do ključne kosti. Kad je stigao do mekog mjesta između mog vrata i ramena, njegovi zubi su uronili, ne probijajući kožu, ali dovoljno jako da sam sumnjala kako ću sutra imati ožiljak. Zastenjala sam, a Chase se podigao, gurajući svoju erekciju u mene s jecajem. “Da li bilo kakav način koji želim, uključuje zavezati te za krevet danima?” Upravo kad me opet povukao dolje na sebe, pečateći svoja usta preko mojih, njegov je mobitel počeo zvoniti. “To si ti,” promrmljala sam u naša spojena usta. “Ignoriraj ga.” Ruke su mu se uvukle ispod moje bluze i pronašle moje živahne bradavice, što je jako olakšalo ignoriranje telefona. Ali onda trideset sekundi nakon što je prestao, počeo je ponovo. Netko je stvarno htio dobiti Chasea. “Zar ne želiš čak ni vidjeti tko je?” Njegovi spretni prsti su otkopčali moj grudnjak. “Ne marim.” Ali kad je njegov telefon prestao i počeo po treći put, čak ga ni Chase nije više mogao ignorirati. Zastenjao je i posegnuo u svoj džep da iskopa svoj telefon. “Sranje. To je moj šogor. On nikad ne zove. Moram se javiti.” Naslonila sam se unazad i pružila mu prostora. “Što je?” Čula sam muški glas, ali nisam mogla razabrati riječi. “Nije li to prerano?” I onda, “Daa. Okej. Krećem.” Povukao je da prekine poziv. “Što se događa?”

156


Naš svet knjiga “Mojoj sestri su počeli trudovi. Mjesec dana je uranila, ali vodenjak je puknuo, i rekli su da je beba dovoljno odmakla da je sigurno poroditi ju. Zvuči kao da će ga stvarno brzo dobiti.” “Vau. To je uzbudljivo.” Iako je zvučalo kao da će krenuti odmah, Chase se nije odmah pokušao pomaknuti. Zato sam ga bockala. “Idi. Obavit ćemo ovo večeras neki drugi put. Uostalom...” zezala sam. “Nemam ionako nijedno uže.” “Hoćeš li ići sa mnom? Praviti mi društvo. Upoznati mog novog nećaka?” “Naravno. Sviđa mi se to. Samo da na brzinu pospremim kako Ružna Mačkica ne bi uništila ostatke kineske hrane i krećemo.” *** Evan, Chaseov šogor, nas je upravo izvijestio o novostima i vratio se svojoj ženi. Bio je obučen u plavu kiruršku halju i kapu, s pripadajućim plavim, papirnatim čizmicama preko njegovih cipela. “Kako je to što on nosi išta drugačije od ulične odjeće?” pitao je Chase. “On je upravo prošetao kroz bolnicu i u čekaonicu u toj odjeći. Nije baš da je to išta sterilnije od onoga što ja imam na sebi.” “U pravu si,” rekla sam. “Možda to daju očevima da nose samo kako bi se osjećali kao dio ekipe.” “Možda. Ali ako ja znam svoju sestru, Evan je jedini član ekipe kojeg ona sad grdi dok je u trudovima.” Slegnula sam ramenima. “To se čini pošteno, ako mene pitaš. Nije on morao hodati uokolo devet mjeseci noseći kuglu za kuglanje, i on ne mora pretrpjeti trudove. Najmanje što može učiniti je podnijeti malo vrijeđanja.” Chase mi se nasmiješio. “Zar tako?” “Tako je.” Bili smo jedini ljudi u čekaonici, pa sam podigla noge i priljubila se uz njega. Chase me privukao bliže i omotao ruku oko mene. “Želiš li ti grditi svog muža jednog dana?” To je bilo čudno pitanje. “Ne redovno, nadam se.” Zakikotao se. “Mislio sam u rađaonici. Pitao sam te želiš li imati djecu jednog dana?” “Oh.” Nasmijala sam se. “Totalno sam promašila.” “Shvatio sam to iz tvog odgovora.”

157


Naš svet knjiga Razmislila sam minutu prije odgovaranja. “Nisam nikad stvarno mislila da ću se udati, a kamoli imati djece. Valjda mi moji roditelji nisu pružili dobar primjer. Čak i prije svega što se dogodilo s Owenom, stalno su se svađali. Sjećam se da sam se igrala kuće s mojom prijateljicom Allison kad smo bili u osnovnoj školi. Ona se pretvarala da je mama i peče kolač u lažnoj pećnici, a ja sam bila tata koji dolazi kući i počinje svađu. Njena mama nas je jednog dana čula kako se svađamo u igri, i mislila da smo se stvarno posvađale. Kad smo joj rekli da se igramo kuće, pitala je zašto smo vikali, a ja sam rekla jer je tata došao kući. Sjećam se da je ona samo gledala u mene, ne znajući što bi rekla.” Chase me pritisnuo. “Stvari su mi postale malo jasnije kad sam bila starija, shvatila sam da nisu sve obitelji višefunkcionalne kao moja. Ali do tad, već sam dva ili tri puta provjeravala ispod kreveta kad bih ušla kroz vrata. Mislim da jednostavno nisam mogla zamisliti svoju vlastitu obitelj kad sam se bojala zamišljenih stvari koje vrebaju u mom stanu.” “Zvuči kao da ti samo trebaš nekog uz koga ćeš se osjećati sigurna. Ostalo će samo sjesti na svoje mjesto.” Izvukla sam glavu s udobnog mjesta u udubini njegova ramena i pogledala gore u njega. “Možda si u pravu.” Kad bi barem bilo tako jednostavno. *** Bilo je poslije pet ujutro kad nas je gromki glas probudio. Evan je izgledao iscrpljen, zapanjen, i van svake pameti sretan, kad je objavio da je dobio sina. On i Chase su izmijenili zagrljaje i pričali par minuta prije nego je Evan rekao da je bolje da ode provjeriti svoju ženu. “Soba 210. Moram se vratiti prije nego uvjeri doktora da mi napravi vazektomiju bez anestezije. Ali rekli su da će vjerojatno biti u svojoj sobi za sat vremena.” Chase je krenuo u predvorje da nam donese kavu, dok sam se ja otišla u kupaonicu oprati. Imala sam osušene sline na obrazu, a kosa mi je izgledala kao divovsko gnijezdo štakora, iako sam spavala sjedeći, u jednom položaju. Pljuskajući lice vodom, shvatila sam da ću po prvi put upoznati Chaseovu sestru. Tijekom prošlih nekoliko dana, osjećala sam da se naša veza promijenila. Nije više bila samo fizička. Chase i ja smo podijelili puno o našim životima, i stvarima koje su nas oblikovale u osobe kakve jesmo, i sad se spremam upoznati nekog iz njegove obitelji. Stvari koje se

158


Naš svet knjiga odvijaju ovako brzo bi me obično nasmrt uplašile. Ali bila sam više zabrinuta i uzbuđena nego nervozna. *** Anna je bila pljunuti Chase– amo su njegovi uglovi bili nekako izglađeni, i njegova muževnost zamijenjena ženskom ljepotom. Nasmiješila sam se kako je njegova sestra zasjala, kad ga je ugledala. “Ti si ovdje?” Kljucnuo ju je po obrazu. “Nisam mogao slušati te kako se žališ što sam to propustio, sljedećih pedeset godina. Naravno da sam tu.” Evan je pljesnuo Chasea po leđima. “Hajde, prošetaj sa mnom do dječje sobe. Trebali su ga do sad već očistiti.” Chase je obavio brzinsko upoznavanje za Annu i mene, prije nego je izašao iz sobe sa šogorom. “Imala sam osjećaj da ću te, kad-tad, upoznati, “ rekla je. Bila sam iznenađena da je znala bilo što o meni–čak i da postojim. “Čestitam. Žao mi je ako smetam, htjela sam praviti Chaseu društvo, dok je čekao. Mogu vani sačekati ako želiš malo privatnosti.” “Upravo mi je pola bolnice buljilo ispod halje. U ovom trenutku mi je privatnost što mogu skupiti noge.” Njen osmijeh je bio iskren. Nasmijala sam se. “Jeste li već izabrali ime za sina?” “Sawyer. Nazvat ćemo ga po mom ocu. Sawyer Evan.” “To je prekrasno.” “Hvala ti. Drago mi je što te Chase doveo. Pričao je o tebi na našim tjednim večerama. Priznajem, bila sam znatiželjna.” “Znatiželjna? Zašto?” “Obično ne priča o ženama, ne dovodi ih na obiteljske događaje, i definitivno ih ne ostavlja nasamo sa mnom.” Nasmiješila sam se. “Boji se da ćeš reći sve njegove tajne?” “Daa. I bolje da se požurim i to napravim, jer je dječja soba samo malo niže, niz hodnik.” Mislila sam da se šali, ali onda joj se lice uozbiljilo. “Moj brat je sjajan tip-pitaj ga, reći će ti,” šalila se. “Ali stvar je... ispod sve te drske arogancije, mislim da se boji veza.” “Zbog Peyton, misliš?” Anna je izgledala iznenađeno. “Ti znaš cijelu priču?” “Mislim da znam. Ne mogu ga kriviti, što je nervozan zbog zbližavanja s nekim, poslije toga što se dogodilo. Ljudi se boje zbog puno manjih stvari.” Poput mene, na primjer.

159


Naš svet knjiga Klimnula je kao da jednako razmišljamo. “Samo mu ne daj da te prevari. Hoda okolo kao da nosi neki oklop, ali istina je, da postoje neke pukotine u tom štitu.” “Možda se zato tako dobro slažemo. Moj oklop ima poprilične rupe od metaka. Ali hvala ti. Pokušat ću se sjetiti da su moje samo vidljivije od njegovih.” Chase je ušao iza Evana, koji je gurao plastičnu nosiljku za bebu. U središtu prozirne ladice, ležao je sitan paket povijen u plave bolničke dekice. “Nisam ga morao ni pogledati da bih znao koji je tvoj,” Chase je zadirkivao sestru. “Tako je glasno vrištao. Malac već ima tvoja pluća.” Njezin suprug je nježno podigao bebu i smjestio ju u Annine ruke. Gugutala mu je i onda ga podigla, da možemo vidjeti njegovo slatko malo lice. “Ovo je tvoj ujak Chase. Nadam se da si mozak naslijedio od njega, ali izgled od mene.” Chase se nagnuo bliže. “Uzimajući u obzir da izgledaš isto kao i ja, to je pametna želja.” Anna je ljuljuškala bebu u rukama kad se počeo meškoljiti. “Jesi li već pričao s mamom i tatom? Rekla sam Evanu da ih ne zove, jer je sinoć bilo prekasno.” “Nisam. Ali ionako nisu mogli dobiti let s Floride ranije nego danas ujutro.” Ostali smo s Annom i Evanom još pola sata, dok Anna nije zijevnula. Morala je biti iscrpljena poslije cijelo noćnih trudova. Dovraga, ja sam bila iscrpljena samo od drijemanja u čekaonici. Promet je bio lagan kad smo krenuli s parkirališta iza bolnice. “Kod tebe ili kod mene?” “Kako smo samouvjereni,” zadirkivala sam. “Tjeraš me da se držim na udaljenosti tijekom tjedna, u uredu. Subota je. Mislio sam da je vikend moj.” Sjetila sam se što se dogodilo jučer, u čemu smo skoro ulovljeni. “Nije se činilo da se držiš na udaljenosti jučer, kad si me zakucao licem na svoj stol.” Zastenjao je i namjestio se na sjedalu. “Tvoj stan. Bliže je. A sad kad si me podsjetila kako je tvoja guzica spektakularno izgledala dignuta u zrak, na taj ću te način uzeti prvi put kad stignemo doma.” Bila je to samo govorna fraza, znala sam, ali svidio mi se zvuk Chasea kako kaže, kad stignemo doma.

160


Naš svet knjiga Iako, ono što mi se još više svidjelo, bilo je što je napravio kad smo stigli kod mene. Uzimajući ključeve iz moje ruke, otključao je moje jato lokota na ulaznim vratima i prvi ušao unutra. Onda je obavio moje ritualno ulazno pročešljavanje. Dva puta. Po mom točnom neurotičnom redoslijedu, cijelo vrijeme držeći Tallulah. Nakon što je završio, poljubio me u čelo. “Dobro?” Klimajući, digla sam se na prste i poljubila mu usne. “Hvala ti.” “Bilo kad. Usput, pozvao sam tipa koji nam je sredio osiguranje u uredu. Postavit će nadzorni sustav ovdje. Uputio sam mu dosta posla. Dugovao mi je uslugu, pa će instalacija biti besplatna, a mjesečni trošak će biti uključen u uredski račun.” “Što? Ne.” “Prekasno-instalirat će se sljedeći tjedan. Javit će mi koji dan može doći ovamo. Trebat ću ključ da ih pustim unutra, ili ćeš ti morati biti ovdje.” “Chase, ne trebam alarm.” “U pravu si, ne trebaš. Ali ću se ja osjećati bolje, posebno kad putujem ili nisam u gradu.” “Ali...” Spustio je glavu i utišao me pritiskujući svoje usne na moje. “Molim te. Pusti me da uradim ovo. Ja ću se osjećati bolje.” Naljutila sam se i buljila u njega. Napokon, popustila sam. “Dobro.” “Hvala ti.” Iskopala sam rezervni set ključeva iz ladice za njega, rekla mu neka se opusti, i otišla u kuhinju napraviti nam omlete za doručak. Jeli smo u dnevnoj sobi ispred TV-a, gledajući Dobro jutro, America, i onda se priljubili na kauču, on ležeći kraj mene. Iako smo kratko vrijeme spavali u bolnici, oboje smo sjedili u stolicama, što i nije baš bio produktivan san. Zijevnula sam. “Tvoja sestra se čini super.” “Ona je gnjavatorica. Ali je dobar čovjek.” Duboko je udahnuo i izdahnuo, i osjetila sam kako njegovo disanje usporava. Poslije par minuta, mislila sam da je možda zaspao, ali je onda rekao, drhtavog glasa. “Ona će biti dobra mama. Kao i ti jednog dana.”

161


Naš svet knjiga

25 poglavlje Chase

Sedam godina ranije Nisam se mogao nasmiješiti drugoj osobi. “Hvala vam na dolasku,” protresao sam još jednu bezličnu ruku. Slijedeći. “Da. Bila je prekrasna žena.” Sljedeći. “Bit ću okej. Hvala vam.” Sljedeći. Samo sam trebao da to završi. Trebao sam se povesti s Peytoninom mamom i njenim sestrama s pogrebne službe na groblje, ali kad su se vrata limuzine zatvorila, iznenada su moja pluća ostala bez zraka. Nisam mogao disati. Nisam jebeno mogao disati. Prsa su mi gorjela, i znao sam da ću za dvije sekunde dahtati za zrak. Otvarajući stražnja vrata, gutao sam svježe udisaje prije nego ću se ispričati slagavši da moram ispratiti svoje roditelje. Lagana, maglovita kiša je upravo počela, i svi su se žurili iz crkve prema njihovim parkiranim automobilima. Uvukavši glavu i gledajući dolje, prošao sam kraj onih koji su čekali u redu koji se protezao, a da me nitko nije primijetio. Pa sam samo nastavio hodati. Četiri ili pet ulica kasnije, maglica se pretvorila u pravi pljusak. Bio sam promočen, pa opet nisam osjećao ništa. Nijednu prokletu stvar. Iznutra i izvana, bio sam suh kao kost. Moja prosudba nije bila najbolja, što je vjerojatno bio razlog zašto sam odlučio ući u sumnjivi bar, pola kilometra u suprotnom smjeru od groblja, i nasaditi se na stolac. “Jack i Colu, s još jednim Jackom sa strane.” Stari barmen me pogledao i klimnuo. Zgulio sam svoj promočen, tamni sako i bacio ga na praznu stolicu kraj mene. Samo je još jedna druga osoba bila u baru–starac čija je glava bila na šanku i prazna polu-litrena čaša čvrsto stisnuta u ruci. “Koja je njegova priča?” upitao sam barmena kad je donio moja pića. Pogledao je preko svog ramena. Slegnuo je njima. “To je Barney.” Rekao je to, kao da to sve objašnjava. Klimnuo sam i podigao moju žesticu, naginjući ju. Tekućina mi je opržila grlo na isti način kao i zrak u

162


Naš svet knjiga limuzini. Kliznuo sam praznu čašicu do barmena, i pokazao očima prema dolje, klimnuvši. Progovorio je dok je sipao. “Samo je deset i trideset ujutro.” Telefon mi je počeo zvoniti, pa sam ga izvukao iz džepa i bacio na šank, odbacujući poziv, a da nisam ni pogledao tko zove. Podižući punu čašicu žestice, ponovno sam iskapio tekućinu. Manje je pržila, spuštajući se drugi put. Sviđao mi se taj osjećaj. “Samo ih puni.” Barmen je oklijevao. “Imaš li problem o kojem bi htio porazgovarati?” Pogledavši na Barneya, zatresao sam glavom. “Ja sam Chase.” *** Veliki nasip zemlje je bio pokriven zelenom ceradom. Šatori postavljeni da zaštite ožalošćene još su stajali, ali su ljudi davno otišli. Pa, svi osim jednog usamljenog čovjeka koji je sam stajao. Propustio sam početak službe uz grob i proveo dio koji jesam vidio, stojeći u daljini, gdje me taksi ostavio. Kako sam više volio oprostiti se nasamo, odlučio sam sačekati da tkogod je to zakasnio, ode. Alkohol je usporio moje zaključivanje, pa mi je trebala skoro cijela minuta da prepoznam lice kad se čovjek okrenuo. Chester Morris. Peytonin prokleti otac. Nisam ga nikad upoznao, samo vidio na slikama, pa opet bio sam siguran da je to on–većinom, jer je Peyton izgledala isto kao čovjek. Moje srce, koje je bezvoljno kucalo u mojim prsima, iznenada je zalupalo u mom prsnom košu. Kako se usudio pojaviti ovdje? Ovo je sve njegova krivnja. Sve njegova jebena krivnja. Bez dodatnog razmišljanja, gacao sam kroz mokru travu prema grobu. On je gledao dolje i nije me primijetio da dolazim. “Pratila je beskućnika.” Okrenuo se, nemajući pojma tko sam, i objesio glavu, klimajući. “Pročitao sam u novinama.” “Znaš li zašto ga je pratila?” Glas mi se povisio. “Zašto je preuzela na sebe da pokuša pomoći svakom jebenom beskućniku u ovom gradu?” “Tko si ti?” Ignorirao sam ga. “Zato što kad si ti napustio njenu majku i sestre, praktički je godinama živjela u skloništu.” Trebao sam nekoga okriviti, a njeno beskorisno, govno od oca, je bio dobar kao i bilo tko drugi. U stvari, što sam više razmišljao o tome, sve

163


Naš svet knjiga više sam shvaćao da to nije samo pijana misao koja je iskočila u mom opijenom umu. Njen otac je stvarno bio kriv. Barem je bio dovoljno pristojan da izgleda povrijeđeno. “To nije pošteno.” “Stvarno? Mislim da je i više nego pošteno. Čovjek sam pravi svoje izbore. Misliš da možeš jednostavno odšetati od svoje obitelji i ne biti odgovoran za svoje vlastite postupke? Za posljedice koje si ostavio u svom tragu?” Prišao sam bliže, zabadajući prst u njegova prsa dok sam pričao. “Ostavio si ih. Jeli su u jebenom skloništu svaki dan. Umrla je pokušavajući pomoći nekom tko je jeo u skloništu. To nije jebena slučajnost.” Oči su mu se skupile. “Ti si taj bogati zaručnik kojeg je imala, zar ne?” Nisam mu odgovorio jer nije zaslužio odgovor. Zgađen, zatresao sam glavom. “Samo otiđi.” Napravio je znak križa, još jednom me pogledao, i počeo odlaziti. Okrećući se, zastao je. “Gdje si ti bio kad su ju napali? Tako brzo pokazuješ prstom na mene zbog nečeg što se dogodilo prije dvadeset godina. Ako tražiš osobu koju ćeš držati odgovornom, možda trebaš pogledati u ogledalo.”

164


Naš svet knjiga

26 poglavlje Reese

Travis je bio smješten na recepciji očijukajući s recepcionarkom, kad sam ušla u ponedjeljak ujutro. Prošle noći sam prespavala kod Chasea, i došli smo zajedno u ured rano ujutro. Pa, ne zapravo u ured. Došli smo do Starbucksa, hodajući jedno uz drugo. Chase nije bio sretan kad sam ga natjerala da mi pruži minutu prednosti, nakon što smo pokupili naše kave, ali nisam htjela ušetati zajedno i izazvati sumnje. Pronalazeći Travisa na recepciji, bilo mi je drago što sam ustrajala na tome. “Izgledaš naročito jako zgodno jutros,” krenuo je ukorak sa mnom, ogrnuvši svoju ruku oko mog ramena. “Kad ćeš me pustiti da te izvedem na večeru?” “Nikad.” Travis i ja smo postali prijatelji. Njegovo udvaranje je bilo pretjerano, ali bezopasno, i više kao neprekidna šala nego išta drugo. “Hajde. Nikad je dugo vremena.” “Vjerojatno ne bi trebao zadržavati dah.” Nasmijao se. “Ručak, onda?” “Rekla sam ti, Travis. Ne izlazim s ljudima s kojima radim.” Je li to uopće i bila laž? Više kao tehnikalija. Ja ne radim s Chaseom, ja radim za njega. “Ahh... pročitaj svoj e-mail.” Namignuo je. “Ti danas imaš ručak sa mnom.” “O čemu ti to pričaš?” “Imamo ekipni sastanak u podne. Josh donosi ručak. Znači da ti imaš vrući izlazak na ručak sa mnom, htjela ti to ili ne.” Stižući u svoj ured s Travisom još uvijek uz mene, upalila sam svjetla i otišla do svog stola. “Ako je cijela ekipa tamo, to onda i nije izlazak, zar ne, Travis?” “Možda i nije. Ali ja ću se pretvarati da je to izlazak. Kladim se da ćeš potajno i ti. Mislim da te ja, ispod sve te negativne vibre koju šalješ u mom smjeru, stvarno zanimam.” Bila sam zaposlena uključujući svoj laptop, tako da me sljedeći glas iznenadio. “Vjerujem da imamo politiku ne zbližavanja.” Chaseov glas je bio kratak. Stajao je u dovratku, punu glavu viši od Travisa.

165


Naš svet knjiga Zbog ležerne prirode ureda, Travis je vjerojatno pretpostavio da se Chase šali. Ali ja sam vidjela trzaj čeljusti Velikog šefa. Tamo je bila naznaka još nečeg. Ljubomore, možda? Bilo da je Travis uzeo Chasea za ozbiljno ili ne, shvatio je mig da nestane kad je šef ušetao u moj ured. Ali ne prije nego je rekao, “Vidimo se na našem izlasku na ručak.” Chase je podigao obrvu kad smo ostali sami. Umjesto odgovora, malo sam se zabavila. “Mislila sam da ćeš se riješiti te dosadne klauzule o ne zbližavanju, Gospodine Parker?” “Riješit ću je se, ako mi dopustiš da obilježim svoj teritorij ovdje u uredu.” “Obilježiš svoj teritorij? Nešto kao ugrizi ili ljubavni ožiljci?” Prišao je bliže mom stolu. “Mislio sam više kao kad vrištiš moje ime dok je moje lice zakopano u tvojoj pičkici, baš tu na ovom stolu. Ali ako ti voliš par ljubavnih ugriza, rado ću ti udovoljiti.” Chase se približio još više. Stavila sam ruku na njegova prsa, zaustavljajući ga. “Stani tamo, Veliki šefe. Tek je ponedjeljak. Ne počinjemo naš tjedan onako kako smo ga završili u petak.” Upravo u tom trenutku, svojim sam perifernim vidom uhvatila Samanthu kako prolazi. Nažalost, vidjela nas je, prije nego ja nju. Zastajući u mom dovratku, čudno nas je gledala. Povukla sam svoju ruku, ali još uvijek smo stajali blizu. Preblizu. Chase je bio u mom osobnom prostoru, i nije se povukao. Njene obrve su se lagano skupile dok je čitala neizgovorene tragove. “Jutro.” “Hej, Sam,” reče Chase. Izvukla sam svoju stolicu i sjela, nestrpljiva da postavim nešto mjesta za disanje između nas. “Dobro jutro.” Ona se obratila Chaseu. “Imaš li malo vremena ovog jutra? Imam neke stvari koje bih htjela pregledati s tobom.” “Kalendar je prazan do poslijepodneva,” rekao joj je. Onda se okrenuo prema meni s bljeskom u očima. “Osim ako nisi spremna da nastavimo gdje smo stali u petak?” Progovorila sam kroz usiljeni smiješak. “Ne. Definitivno nisam spremna za to.” Chase se okrenuo prema Sam. “Ovo je tvoj sretan dan. Sav sam tvoj, onda.” Zakolutala je očima. “Doći ću za pola sata.” Sam je krenula otići dok ju Chase nije zaustavio. “Oh! Zaboravio sam ti poslati poruku. Anna je rodila u subotu.”

166


Naš svet knjiga “Je li? Vau. Čestitam. Skoro mjesec ranije. Kako je ona?” “Ona je dobro.” “Dečko, zar ne? Sve u redu?” “Da. Sawyer Evan. Deset prstiju na rukama i nogama i majčina pluća.” Ona se toplo nasmiješila. “To je sjajno. Sretna sam zbog njih. Nazvat ću ju sljedeći tjedan. Jesu li Parkerovi geni dominirali kao i obično? Sawyer izgleda kao ti i Anna?” Chase je pogledao u mene za potvrdu. “Mislim da izgleda?” Uzimajući u obzir da su oboje buljili u mene, nisam imala drugog izbora nego odgovoriti. Htjela sam ubiti Chasea zbog toga što je upravo otkrio. Klimnula sam. “Da, izgleda točno kao vas dvoje.” Sam je gledala naprijed-natrag između nas dvoje i klimnula s odmjerenim osmijehom. “Pustit ću vas da se smjestite. Vidimo se za tren.” Čim je otišla dovoljno daleko da nas ne može čuti, klepnula sam Chasea svojim notesom. “Je l’ ti mene zezaš?” “Što?” Skoro je izgledao kao da ne zna o čemu govorim. “Stojiš u mom uredu, u mom osobnom prostoru, i upravo si rekao potpredsjednici kadrovske službe da sam otišla s tobom u bolnicu, vidjeti tvoju sestru. Zašto jednostavno ne pošalješ e-mail cijeloj kompaniji objavljujući da spavamo zajedno?” “Nisam razmišljao. Oprosti.” “Ne, nisi. To si napravio namjerno,” pukla sam. Namrštio se. “Zapravo nisam. Ali u čemu je problem? Sam i ja smo prijatelji. Nju neće biti briga.” “Nije stvar u njoj, Chase. Stvar je u meni. Ja brinem. Ne želim da ljudi znaju, jer će meni biti stvarno neugodno kad se više ne budemo viđali.” Chaseova se čeljust trznula. Očito je bio uzrujan. “Ne bih htio sjebati nešto za što si tako sigurna da će se dogoditi.” “Chase...” “Pustit ću te da radiš.” *** Ostatak dana sam se osjećala kao govno. Chase je prošao kraj našeg sastanka marketinga s ručkom, ogledao Travisa kako sjedi kraj mene

167


Naš svet knjiga kroz staklene prozore konferencijske sale, ali se nije zamarao sa zaustavljanjem. Do kasnog poslijepodneva, nisam se mogla koncentrirati. Nakon što je Chase razotkrio Sam naš odnos kao nešto više od šefa-zaposlenika jutros, htjela sam ga namjerno povrijediti. Znala sam da će ga razljutiti kad kažem, kad prekinemo. Uzrujalo ga je prvi put, kad sam to rekla slučajno. Pokušala sam sebe staviti u tu situaciju. Što ako bi on rekao nešto slično u drugačijem kontekstu? Kako bih se ja osjećala, ako bih načula prijatelja kako ga pita želi li isprobati novi bar za samce, i kad bi Chase odgovorio, “Viđam nekog, ali možda kad prekinemo.” Ooohhh. Prošlih par tjedana, brinula sam o posljedicama nečega što sam smatrala da je neizbježno, na osnovi mojih prošlih iskustava. Bojala sam se vjerovati da možda, samo možda, naš kraj nije prethodni zaključak naše priče. Ali ja svakako nisam htjela naš kraj. Chase nikad nije ni natuknuo da želi da prekinemo. Upravo suprotno, bio je samouvjeren i siguran u nas od kad su stvari počele–ništa kao moja prethodna uredska romansa. Pa zašto sam onda bila tako pakleno sklona uvjeravanju same sebe da će ružno završiti? Buljila sam u ekran mog laptopa, kad mi se odgovor ukazao. Bio je tako jasan da sam shvatila kako postoji razlog da su očit36 i nesvjestan37, tako bliski u slovkanju. Bila sam potpuno nesvjesna kad to nisam shvatila ranije. Jer je bilo očito da se zaljubljujem u Chasea. Pomisao me prestravila, ali opet priznavanje je donijelo novi pogled na to. I dugovala sam Chaseu oboje, ispriku i razgovor dvoje odraslih na temu objavljivanja veze između nas. Nisam bila sigurna da sam spremna za to, ali na kraju krajeva, trebamo to raspraviti radije nego nastaviti s mojom jednostranom odlukom proizašlom iz moje vlastite nesigurnosti. Držeći fascikl kako bi se činilo da je moj posjet poslovne prirode, otišla sam do Chaseova ureda. Njegova tajnica je izlazila. “Je li Chase gotov za danas?” “Ne. Samo je nakratko izišao.” Pogledala je na svoj sat. “Ali trebao bi se uskoro vratiti. Želiš li da mu kažem da si navratila?” “Umm... zapravo... samo ću ostaviti ovaj fascikl i poruku za njega, ako ne smeta?” _________________________________________________________ 36 obvious 37

– očit, očigledan oblivious – nesvjestan

168


Naš svet knjiga

“Samo naprijed.” Smiješeći se, otišla je natrag do njenog stola gdje joj je telefon već zvonio. U Chaseovom praznom uredu, nažvrljala sam brzu poruku i već htjela izaći kad sam se predomislila oko svog pristupa. Pola sata kasnije, sjedila sam u svom uredu odgovarajući na Joshov email, kad sam odlučila kliknuti na Chaseovo ime. Svjetlo koje je maloprije bilo crveno–pokazujući da nije trenutno na internetu–sada je bilo zeleno. Nokti su mi jurili po tipkovnici. Za : Chase Parker Od : Reese Annesley Predmet : Izgubljeno i nađeno Imamo li jedno ovdje? Usput, žao mi je što sam bila kreten jutros. Sačekala sam par minuta dok mi laptop nije zapištao, obavještavajući me da je stigla nova poruka. Za : Reese Annesley Od : Chase Parker Predmet : Dolazi ovamo Nemamo koliko je meni poznato. Isprika prihvaćena. Dovoljno dugo ti je trebalo. Dovuci svoju guzicu u moj ured. Vrpoljeći se u mojoj stolici samo od dominantnog tona njegove poruke, otipkala sam odgovor. Za : Chase Parker Od : Reese Annesley Predmet : Stvarno trebaš jedno Bez izgubljenog i nađenog, zametnuti predmeti se mogu pojaviti bilo gdje. Tvoj ured? Trebaš li tamo nešto od mene? Zamišljala sam Chaseove čokoladne oči kako tamne, dok je razmišljao o svom odgovoru. Za : Reese Annesley Od : Chase Parker Predmet : Što meni treba

169


Naš svet knjiga Što si izgubila? Trebam puno stvari od tebe, počinjući s tvojim ustima omotanim oko mog kurca. Moja osjetljiva strana se vjerojatno trebala zabrinuti oko toga da li informatički odjel pregledava ili čita e-mailove. Ali dio mene koji je padao na šefa, je izgubio svako zrnce pameti prije otprilike pola sata. Odgovorila sam s pet riječi u zaglavlju poruke. Provjeri svoju gornju lijevu ladicu. Vrata mog ureda su bila zatvorena, i napola sam očekivala da će se leteći otvoriti kad Chase pronađe moje donje rublje u svom stolu. Umjesto toga je moj e-mail zapištao. Za : Reese Annesley Od : Chase Parker Predmet : Tvrdo Mirišu nevjerojatno. Dovuci. Svoju. Guzicu. Ovamo. Odmah. Zastala sam u kupaonici na putu do Chaseovog ureda da se osvježim. Odlučila sam da će dobiti točno ono što je rekao da mu je potrebno u njegovom uredu–moja usta omotana oko njegova veličanstveno debelog kurca. Gledajući u ogledalo, pronašla sam svoje obraze već rumene od očekivanja. Kosu sam dobro protresla, otkopčala gornje dugme moje bluze da pokažem malo dekoltea, ocrtala usne labelom s okusom Dr.Peppera, i špricnula traku Listerine osvježivača daha u usta, prije nego sam krenula u ured Velikog šefa. Chase je telefonirao kad sam ušla, ali nije mi ništa morao reći da bi otkrio o čemu razmišlja. Njegove su oči pratile moj svaki korak. Iako se nije pomaknuo, osjećala sam se kao lovina koju progone. Moje bradavice su otvrdnule. Kakav nevjerojatan talent da ga ima jedan čovjek–sposobnost poticanja samo pogledom. Došetala sam do skrivene kontrolne ploče i pritisnula dugme da obložim staklo elektronskim zastorima. Chaseove oči su bljesnule dok je nastavio razgovor, njegov glas postajući sve gušći i dublji kako su se zastori pomicali po svojim vodilicama, svakim centimetrom zaklanjajući sve više vanjskog svijeta. Kad sam zatvorila i zaključala vrata, požurio je s telefona, s kim god da je pričao. Završenog razgovora, pravila sam spore, namjerne korake prema njegovom stolu, jedna peta u visokoj potpetici ispred druge. Baš kad sam

170


Naš svet knjiga stigla do ugla stola, čula su se dva brza kuckanja po vratima, i netko ih je pokušao otvoriti. Pogledala sam Chasea. Nijedno od nas nije reklo ni riječ, oboje se nadajući da će tko god je s druge strane vrata, nestati. “Chase?” Samantha je zazvala dok je kucala po drugi put. Nismo mi te sreće. Spustio je glavu i zaječao prije ustajanja. “Ne miči se. Riješit ću je se.” Taj se zadatak nije pokazao tako jednostavnim kako je mislio. Chase je otvorio vrata, ali pokušao blokirati ulaz u njegov ured. Zbog toga je Sam bila još zainteresiranija što je unutra. “Što radiš tamo?” “Radim.” “Jesi li sam?” “To te se ne tiče.” Sagnula se ispod Chaseove ruke i vidjela me unutra. Chaseov glas je ukazivao da mu nestaje strpljenja. “Što si trebala, Sam?” “Htjela sam te pitati želiš li da skoknemo na večeru danas, umjesto sutra navečer?” “Imam planove za večeras.” “S Reese?” Oklijevao je, pa je Sam odlučila kakav je njegov odgovor. “Tako sam i mislila. Pridružit ću vam se. Može u šest?” Chase je nešto progunđao i frustrirano izdahnuo. “Dobro.” Zatvarajući vrata, okrenuo se prema meni, tresući glavom. “Žao mi je.” Pokušala sam ne izgledati uspaničeno. “Ona zna. Što ćemo reći?” Iznenada je bio ozbiljan dok je gledao u moje oči. “Ti reci meni.”

171


Naš svet knjiga

27 poglavlje Reese

Nisam imala pojma što ću reći ako nas Samantha izravno pita. Naći ćemo se s njom u restoranu, malom talijanskom lokalu, nekoliko ulica od ureda u kojem nisam nikad prije bila. Očito je Chase bio. Voditelj, Benito, pozdravio ga je imenom i odveo nas do 'Chaseovog posebnog romantičnog stola'. Bio je u pozadini, u mračnom kutu pokraj velikog, rustikalnog, ciglenog kamina. Chase mi je izvukao stolicu. “Čini mi se da si već bio ovdje.” Sjeo je dok je čistač stolova postavljao pribor za treću osobu. Par minuta smo uranili i Samantha još nije stigla. “Sam voli ovo mjesto. Prilično sam siguran kako Benito misli da smo par. Ona voli sjesti kraj kamina.” Bila sam tiha, i sigurna da se sumnja očitavala na mom licu. Chase se zavalio u svojoj stolici. “Ona mi je prijatelj. A uostalom, ne može puno napraviti u vezi toga, ako joj se ne svidi.” Namrštila sam se. “Tebi je toliko lakše.” Nagnuo se. “Je li to ono što ti misliš?” “Ti si šef. Nitko neće na tebe drugačije gledati, ili misliti da se tvoje ideje prihvaćaju zbog onog s kim spavaš.” “Kužim to. Mogu to čak i razumjeti. Tako da ako ti odlučiš da bi radije stvari između nas držala u tajnosti, prihvatit ću to.” Chase se još bliže primaknuo. “Ali nemoj misliti da je ovo lagano za mene. Ti si prva žena koja mi znači nešto više od usputne je–” Uhvatio se, nakratko se zaustavljajući prije nego oslika scenu koju je namjeravao izbaciti. “Nešto više od usputne veze u sedam godina. I sjedimo u restoranu, spremamo se večerati s najboljom prijateljicom moje mrtve bivše zaručnice, koja je također potpredsjednik kadrovske službe u kompaniji koju posjedujem. Kompaniji u kojoj sam povjerio njoj da postavlja pravila kao što su bez jebanja u uredu, pravila koja želim prekršiti svaki prokleti put kad te ugledam.” Chase je skrenuo pogled. Ja sam buljila u njega. Nije mi nikad palo na pamet kako će njemu biti teško priznati sve Samanthi. Kod mene, posao i glupe greške iz prošlosti su oblikovali moje strahove. Kod njega, bilo je

172


Naš svet knjiga puno više. On je samo napravio da se sve čini tako lagano uraditi. Bože, ponekad sam bila divovski, sebični idiot. Prije nego sam se stigla ispričati i pročistiti težak zrak, koji je visio između nas, Samantha je bila kraj našeg stola. Chase je ustao dok ona nije sjela. “Drago mi je što te vidim, Reese.” Lice joj je bilo toplo i prijateljsko kad me pozdravila. “I tebe također.” Konobar se ubrzo pojavio da preuzme naše narudžbe pića. Samantha je pogledala na vinsku listu i postavila neka pitanja oko njihove ponude. Skrenula sam pogled s nje na Chasea, i našla se ulovljena u njegovom izmučenom pogledu. Izgledao je povrijeđen, ljut i ispuhan. I mrzila sam što se zbog mene tako osjeća. Oči su nam ostale spojene dok je Samantha završavala razgovor s konobarom, i onda je ona gledala jedno pa drugo. “Pa, što ima novog s vama dvoje?” Donoseći svoju odluku, ispružila sam ruku preko stola prema njoj. “Ništa posebno, osim što smo Chase i ja par.” *** Sam je primila naše vijesti bolje nego sam očekivala, i kad je večera završila, Chase i ja smo odlučili te noći ostati u mom stanu. Kad smo stigli, bila sam iznenađena, jer sam vidjela da je ugrađen novi alarmni sustav. Očito, dok sam ja bila zaposlena time da budem osvetoljubiva kučka i durila se u svom uredu pola dana, Chase je bio u mom stanu i postavljao dodatne mjere sigurnosti, jer je htio učiniti nešto da uguši moje strahove. Moja isprika ranije danas nije bila dovoljna da mu ovo nadoknadim. Otišla sam u kupaonicu da se umijem i kad sam izašla Chase je sjedio na mom krevetu, leđima naslonjen na uzglavlje. Podižući koljeno, dopuzala sam do njega, stavljajući poljubac na njegove usne. Kad sam se htjela odmaknuti, zaustavio me obujmivši moje lice svojim rukama. Gledajući ravno u moje oči, rekao je, “Hvala ti.” Znala sam što je mislio, ali sam se pretvarala da ne znam. “Nisam ti dala ništa zbog čega bi bio zahvalan. Još.” Nasmiješio se, ali nastavio u ozbiljnom tonu. “Puno mi znači da si odlučila reći Sam večeras.” “Ti znaš. Shvatila sam večeras da nije Sam ta kojoj sam se bojala reći, zapravo.”

173


Naš svet knjiga “Ne?” Zatresla sam glavom. “Poslije glupih grešaka koje sam napravila u prošlosti, naravno da me pomisao na vezu s nekim s posla plaši. Ali mislim da su ono čega sam se stvarno bojala, osjećaji dovoljno jaki prema nekome, da bih namjerno preuzela taj rizik.” Nacerila sam se. “Naginjem tome da sam nesklona riziku, u slučaju da nisi primijetio.” Pokušao je sakriti svoj osmijeh. “Nisam primijetio.” “Hvala ti još jednom što si postavio alarm. To je bilo stvarno slatko od tebe.” Opet sam ga poljubila. Naslanjajući svoje čelo na njegovo, prišaptala sam, “Stvarno ćemo ovo napraviti, ha? Biti par u javnosti s mojim davno izgubljenim, srednjoškolskim, rođakom u drugom koljenu, dečkom koji je i Veliki šef?” Gurnuo je pramen kose iza mog uha. “To je previše za izgovoriti. Kako bi bilo da te samo zovemo mojom ženskom?” “Tvoja ženska, ha?” Njegov je pogled lutao po mom licu. “To je istina. Oboje smo se borili protiv toga zbog različitih razloga. Ali ti si bila moja otkad sam te ugledao u tom mračnom restoranskom hodniku.” “Misliš kad si me nazvao kučkom? Ne vjerujem da si me baš time pridobio. Bilo je to malo poslije toga, rekla bih.” “Možda za tebe. Ali bila si mi ispod kože od prve minute kad sam te ugledao. Htio sam znati što te pokreće.” Nakrivila sam glavu. “I jesi li to saznao? Što me pokreće?” Prevrnuo me na moja leđa i podigao se preko mene. Jednom rukom je pratio niz moj bok, od čega mi se koža naježila. “Još uvijek učim. Možda bi trebali igrati onu malu igru koju smo igrali jednom prije?” “Koju igru?” “Da te netko gleda kako masturbiraš ili da ti nekog gledaš kako masturbira?” “Ah... igramo se Što bi Radije?” Chase mi je odgovorio trljajući nosom duž mog vrata. “Pričamo li o tome da tebe gledam, ili nekog drugog?” Ukočio se i povukao unatrag da me pogleda. “Šala. Šalila sam se.” Kljucnula sam ga po usnama. “Gledati tebe. Mislim da bih stvarno uživala u tome.” Njegovo se lice donekle opustilo. Pa sam nastavila igru sa stvarnim pitanjem. PDA – dlanovnik, elektronski organizator – Public Display of Affection – javno iskazivanje nježnosti 38

174


Naš svet knjiga Lagano grebući svojim noktima niz njegova leđa, rekla sam, “Uredski memorandum ili PDA38 ?” Njegov je odgovor bio brz. “PDA.” “Koje vrste?” Svojim usnama je slatko okrznuo moje. “Ovakve.” “Mmm... pokaži mi ponovo.” “Ovo vrlo brzo postaje moja omiljena igra.” “I moja.” Mogla bih provesti cijeli dan radeći ovo, ali bilo je važnijih 'Što bi radije' pitanja kojima se trebalo posvetiti. Kad se naš poljubac prekinuo, upitala sam, “Daješ ili primaš prvo?” Nacerio se, ali nisam mu dala priliku da odgovori. Umjesto toga, spustila sam svoju glavu niz njegovo tijelo. Primati.

175


Naš svet knjiga

28 poglavlje Reese

Chase se nije baš dobro pridržavao scenarija. Sljedećeg dana smo putovali zajedno u ured rano ujutro, što nam je postala navika u zadnje vrijeme. Samo smo ovog puta, poslije uzimanja naše kave, zajedno se vozili u dizalu do 'Parker Industrije'. Bila sam bolno svjesna njegove ruke na mojim leđima dok smo izlazili. Iako mi je bio ugodan i prirodan osjećaj da me on dodiruje, raditi to u uredu mi je ostavljalo čudan osjećaj. A i to nije bila neka monumentalna gesta, po nijednim mjerilima. U stvari, ovog jutra smo razgovarali da ćemo izbjegavati javne iskaze privrženosti, dok ja ne razgovaram s Joshom. Tako da sam bila prilično sigurna da to Chase ne radi namjerno. Dugovala sam svom šefu određeno poštovanje i htjela sam ga upoznati s onim što se događa, prije nego Chase i ja potpuno izađemo iz ormara, da se tako izrazim. Plan je bio da ću ja razgovarati s Joshom ovog jutra, i onda ćemo Chase i ja otići sami na ručak. Možemo se prijateljski dodirivati, na način koji je nešto više od tipičnog odnosa šefa i zaposlenika, ali bez javne objave PDA. Ili sam ja tako mislila. Nakon što sam se smjestila u svom uredu, Travis me pronašao u sobi za odmor kako si pripremam svoje žitarice za doručak. “Jutro, seksi,” flertovao je. Otvorila sam mikrovalnu, uklonila svoju zdjelicu, i promiješala žitarice. “Hej, Travis.” “Kad ćeš me pustiti da ti napravim doručak?” Ispružila sam zdjelicu u njegovom smjeru. “Želiš promiješati moje žitarice?” “Kod mene. Jutro poslije. Pravim opaka jaja meko pečena.” “Mislim da se tvoji uleti za udvaranje trebaju popraviti.” Travis se oslonio kukom na ormarić kraj mene. “Oh da? Reci mi što ti se sviđa. Poradit ću na svojoj igri.” “Pa, za početak, ne sviđa nam se da pretpostaviš kako se želimo seksati s tobom. Tako da je početak razgovora s rečenicom koja se odnosi na jutro poslije totalni ne.” “A što je onda dobra uvodna rečenica?” “Što kažeš na nešto stvarno? Komplimentirati nešto što ti se zapravo sviđa na osobi.”

176


Naš svet knjiga Travisove oči su pale na moje grudi, i on se nacerio. “Mogu to napraviti.” Zakolutala sam očima. “Ne. Ništa takvog. Kompliment ne-seksualne prirode.” “To mi ne ostavlja puno dijelova tijela.” Pogledao je od glave do pete, onda se odgurnuo od ormarića i uspravio. “Tvoji nožni prsti su uvijek usklađeni s odjećom. Sviđa mi se to.” “Vrlo dobro. Pokazuje da paziš na detalje i ne zvučiš kao pervertit odmah na prvu.” “Shvatio sam. Tako da ću izostaviti da bi ih stvarno želio sisati.” Naravno, Chase je ušao upravo u tom trenutku. Iz izraza na njegovom licu, shvatila sam da je uhvatio barem zadnji dio Travisove rečenice. “Stvarno ih želim sisati.” “Travis...” upozoravajući će Chase. Travis je podigao ruke u predaji. “Znam, znam... bez zbližavanja.” Chase je zgrabio dvije boce vode iz hladnjaka. “Zapravo, pišemo ponovo tu politiku.” “Stvarno? Jesam li spomenuo koliko volim raditi ovdje?” Travis je sanjario. Chase se namrštio na Travisa dok je hodao do mene, nudeći mi bocu vode. Uzela sam ju, ali Chase nije puštao dok je govorio Travisu, gledajući u mene. “Ako ti se toliko sviđa raditi ovdje, možda bi trebao više vremena provoditi radeći, a manje vremena uznemiravajući žene koje su zauzete.” “Zauzete? Tko je zauzet?” promucao je Travis. Radije nego da odgovori na njegovo pitanje, Chase se sagnuo i poljubio mi usne. S bezobraznim osmijehom, dodao je, “Dvanaest za ručak ti odgovara, Slatkišu?” Toliko o delikatnom i izbjegavanju PDA. *** Mislila sam da će Sam biti ona koja neće dobro primiti vijesti. Nisam očekivala da će to biti Josh. “Ovo me stavlja u vrlo neugodan položaj, shvaćaš.” Gledao me strogo. “Ja sam... žao mi je. Nisam namjeravala da se išta od ovoga dogodi između nas. Zapravo, to je bila posljednja stvar koju sam željela da mi se dogodi na novom poslu. Stvarno mi se sviđa raditi ovdje. Sviđa mi se raditi za tebe.”

177


Naš svet knjiga Josh je uzdahnuo. “Radim u 'Parker Industriji' pet godina. Počeo sam gdje si ti i radom se probijao. Chase je vrlo inteligentan muškarac. Siguran sam da to znaš. On sve ispituje i ima čvrstu ruku u upravljanju ovim poslom u svakom aspektu. Trebalo mi je dugo vremena da izgradim s njim odnos povjerenja–jedan u kojem se on oslanja na moju stručnost, čak i ako se nužno ne slaže s mojim smjerom. Neću da to potkopaš.” Bila sam potpuno šokirana. “Neću. Ne bih.” Namrštio se. “Nadam se da nećeš.” Buljili smo čudno jedno u drugo. “Zna li Sam?” Poslije par sekundi, Josh je oklijevajući klimnuo. “Cijenim što si mi barem došla reći.” “Naravno.” Stavio je natrag svoje naočale za čitanje, pokazujući da je naš razgovor završen. “Zašto ne završiš sastavljanje rezultata ciljane grupe, pa ćemo ih raspraviti za ručkom. Moj pomoćnik će nam nešto naručiti.” Nije bilo nikakvog načina da ću spomenuti kako već imam planove za ručak. Planove s njegovim šefom. Otkazat ću s određenom drugom osobom. Moja poruka kojom sam Chaseu dala do znanja kako stvari nisu prošle s Joshom dobro kako sam očekivala je ostala neodgovorena, kao i sljedeća koju sam mu poslala da ga obavijestim kako moram otkazati ručak. Mogla sam vidjeti da je bila pročitana, ali nije čak ni brzi OK došao kao odgovor. Pripisala sam to njegovoj zaposlenosti i oronula u skupljanje posljednjih podataka koje ćemo Josh i ja pregledati za vrijeme ručka. Bilo je očito da sam oštetila svoj odnos s neposrednim šefom, i trebat će nešto vremena da ga popravim. Iako smo radili zajedno kroz ručak i još satima u poslijepodne, stvari između Josha i mene su ostale napete. Bilo je kao da je podigao zid profesionalizma kojeg prije nije bilo. Nadala sam se da će vrijeme nagristi taj zid, jednom kad shvati da nisam imala nikakvu namjeru potkopati ga, na bilo koji način. Dok smo čistili papire koje smo raširili preko cijelog stola u njegovom uredu, Josh je rekao, “Zašto ne nadopuniš prezentaciju s našim konačnim sloganima i izborima pakovanja, i pošalješ mi u e-mailu.” Uhvatio je moj pogled. “Proslijedit ću to Chaseu da pogleda.” Klimnula sam. Baš prije nego sam izašla iz njegova ureda, dodao je, “Želio bih zadržati komunikaciju kroz pravilan lanac odlučivanja u budućnosti. Razgovarao sam o tome i s Chaseom jutros.”

178


Naš svet knjiga Ponovno sam klimnula. Iako sam mislila da je nepotrebno, nisam ga mogla kriviti što se tako osjećao. A i bila sam znatiželjna kako je njegov razgovor s Chaseom jutros prošao. Normalno, čula sam ili vidjela Chasea oko ureda, nekoliko puta tijekom dana. Ali njegovi zastori i vrata su bili zatvoreni kad god bih prošla kraj njih danas. Njegova odsutnost je bila zamjetna, i do vremena kad se približio kraj radnog dana, to me počelo praviti nervoznom. Čekala sam dok se ured nije počeo prazniti–nakon što je Josh, naročito, otišao za taj dan–prije nego sam ponovo otišla do šefovog hodnika. Baš kad sam izašla iza ugla, Chaseova vrata su se otvorila, i on je izašao sa ženom. Nisam ju nikad prije vidjela u uredu. Bila je atraktivna, s plavom kosom vezanom u uredan konjski rep, koji je funkcionirao uz njen poslovno-ležeran izgled. Rukovali su se, i pretpostavila sam da je to bio neki poslovni sastanak... dok ona nije stavila njenu drugu ruku na njihove spojene ruke. Bila je to mala, ali intimna gesta. Rekla je nešto što nisam mogla čuti, i odjednom sam se osjećala kao da smetam dok sam hodala prema njima, ali nisam se mogla ni vratiti. Oboje su me pogledali, zajednički shvaćajući da je još netko u hodniku. Srce mi je počelo malo brže lupati. “Hej... ummm... mislila sam javiti se prije nego odem, jer te nisam vidjela cijeli dan.” Žena je gledala natrag i naprijed između nas dvoje. “Bolje da krenem. Bilo je dobro opet te vidjeti.” Chase je klimnuo. Čudno, osjećala sam se još neugodnije kad je žena otišla. Ali u mojoj unutrašnjoj borbi između neugode i znatiželje, znatiželja je pobijedila. “Tko je to bio?” pitala sam, pokušavajući zvučati neusiljeno. Umjesto da odgovori na moje pitanje, Chase je kratko rekao. “Imam puno posla kojem se moram vratiti.” Moja nelagoda je rasla. “Okej. Pričat ćemo sutra, onda? Valjda?” Nije me pogledao kad je klimnuo, i poskočila sam na zvuk lupanja njegovih uredskih vrata iza njega. Što se dovraga događa? Gušio me osjećaj u dnu stomaka da štogod je u pitanju, ja ću biti povrijeđena.

179


Naš svet knjiga

29 poglavlje Reese

Chase se nije pojavio na poslu sljedeći dan. Moja nelagoda je prerasla u sveopći, utapajući osjećaj i stomak mi je bio nervozan, jer sam znala da se nešto promijenilo. Nisam imala pojma je li to povezano sa ženom koja je izašla iz Chaseova ureda sinoć, ili možda s Joshovom reakcijom na vijesti o našem statusu para, ali moja nervoza zbog nepoznatog me ubijala. Nije bilo ni odgovora na moje poruke kojima sam mu se javljala. Iako je moj telefon bio postavljen da proizvede zvuk kad god stigne nova poruka, uhvatila sam se kako ga provjeravam svake dvije minute. Brzo sam gubila i to malo koncentracije s kojom sam stigla na posao. Sitan glas u mojoj glavi je šaputao, Vidiš? Ovo dobiješ kad imaš uredsku romansu. Zar nećeš nikad naučiti svoju lekciju? Pokušala sam to zanemariti. Pred kraj dana, stala sam kraj stola Chaseove tajnice i pokušala zvučati opušteno. “Znate li kad će se šef vratiti?” “Nije rekao. Samo sam primila poruku od jedne rečenice u kojoj kaže da neće doći.” Obrve su joj se skupile, i slegnula je ramenima. “Stvarno nije njemu nalik.” Ostala sam u uredu do poslije sedam. Još uvijek nisam ništa čula od Chasea, podigla sam telefon i nazvala prije nego odem. Govorna pošta se uključila na prvo zvono. Napredujući od nervozne do zabrinute, poslala sam još jednu poruku. Druga nije bila niti isporučena. Štogod se događalo, telefon mu je bio isključen, i on nije želio da ga se pronađe. Borila sam se s time što napraviti sljedeće. Pojaviti se nenajavljena u njegovoj kući? Bili smo u vezi; bilo je normalno da sam zabrinuta, jer se nisam čula s njim, zar ne? S druge strane, da se htio čuti sa mnom, do sad bih već razgovarala s njim. Za razliku od njega, ja sam bila točno tamo gdje sam trebala biti. I potpuno dostupna na bilo koji način–poruka, govorna pošta, email, uredski telefon. On je svakako mogao doći u kontakt sa mnom. Osim ako. Osim ako je nešto bilo pogrešno. Oh moj Bože. Nešto je bilo pogrešno. Što sam ja dovraga radila sjedeći u uredu?

180


Naš svet knjiga Praktički sprintajući do podzemne, uskočila sam na prvi vlak i otputovala u gornji dio grada. Zvonila sam na zvono, ali Chaseova kolonijalna kuća je bila u mraku. Pošta nije bila pokupljena cijeli dan... možda čak i dva. Ne znajući što drugo da učinim, nevoljko sam nakon nekog vremena otišla kući. Prva stvar ujutro, otići ću do Sam ako još ne čujem ništa od njega. Bacakala sam se i prevrtala cijelu noć. Naposljetku sam se istuširala i pripremila, iako je bilo jedva pet sati ujutro. Telefon mi je bio na punjaču, i kad sam otvorila tekstni niz koji sam imala s Chaseom, primijetila sam da su moje poruke od sinoć, nedavno pročitane. Ali nije bilo odgovora. Morao je negdje uključiti svoj telefon. Možda kod kuće? Moje su se emocije njihale natrag i naprijed, kao klatno na djedovom satu. On je očito na mjestu gdje može uključiti svoj telefon, pa me mogao nazvati da mi kaže da je on dobro. Ali... možda on nije dobro. Možda je trebao nekog. Možda je taj netko trebao biti ja. I tako sam otišla opet u gornji dio grada. Sunce je baš počelo izlaziti kad sam stigla do Chaseove stanice. Ovog puta, kad sam stigla do njegove kuće, svjetlo je gorjelo unutra. I pošta nije više virila iz sandučića obješenog kraj vrata. Pozvonila sam i zabrinuto čekala. Poslije par minuta, vrata su se otvorila. Uvukla sam zrak u pluća i čekala da Chase progovori. Ali nije. Ali još više srceparajuće, ipak je bilo što on nije otvorio vrata i pozvao me unutra. Umjesto toga, izašao je van na stepenice. Održavajući udaljenost između nas, buljio je nekud niz ulicu, ni u što posebno. “Chase?” napravila sam korak naprijed, ali stala kad sam ga nanjušila. Alkohol je lio iz njegovih pora. Tada sam shvatila da nosi istu košulju i hlače koje je nosio kad sam ga zadnji put vidjela u uredu. Sad su bile zgužvani nered, i njegova kravata je nedostajala, ali to je definitivno bila ista odjeća. Još uvijek nije odgovorio, niti me pogledao. “Chase? Što se događa? Jesi okej?” Tišina je bila bolna. Osjećaj je bio kao da je netko umro, i on to nije mogao izgovoriti naglas, nije se mogao suočiti. Oh moj Bože. Je li netko umro? “Je li Anna okej? Beba?” Zatvorio je svoje oči. “Oni su dobro.” “Što se događa? Gdje si bio?” “Trebao sam nešto vremena nasamo.” “Ima li ovo veze sa ženom, koja je bila u tvom uredu neku večer?” “Nema nikakve veze s tobom.”

181


Naš svet knjiga “Pa što je onda u pitanju?” Moj glas je izašao visok i tanak i slomio se na šapat. “Ne razumijem.” Po prvi put, Chase je napokon pogledao u mom smjeru. Kad su se naši pogledi sreli, vidjela sam toliko toga u njegovim očima– povrijeđenost, bol, tugu, ljutnju. Uzdahnula sam. Ne toliko, jer me preplašilo, već jer sam mogla osjetiti bol koju je proživljavao iz tko zna kojeg razloga. Prsa su mi se stegnula i čvor narastao u grlu, otežavajući gutanje. Iako je njegov govor tijela bio sve osim dobrodošlog, posegnula sam, želeći mu ponuditi utjehu. Odmaknuo se unatrag kao da je moj dodir vatra. “Chase?” Zatresao je glavom. “Žao mi je.” Skupila sam obrve, odbijajući razumijevanje. “Žao ti je? Zbog čega? Što se događa?” “Bila si u pravu. Mi radimo zajedno. Ništa se nije trebalo dogoditi između nas.” Osjećaj je bio kao da me netko pljusnuo preko lica. “Što?” Pogledao je opet dolje na mene, njegove oči srele su moje, ali sam osjećala kao da on još ne može vidjeti mene. Zašto je on izgledao tako izgubljeno? “Nadam se da ćeš ostati. Josh ima vrlo visoko mišljenje o tvom radu.” “Je li ovo šala? Što se dogodilo? Ne razumijem.” Chaseov izraz lica se promijenio od praznog u povrijeđeno, i odjednom sam htjela vidjeti još toga na njegovom licu. Osjećala sam se iskorišteno i nevažno. Posramljeno. I mrzila sam što me natjerao da se tako osjećam. On je bio taj koji se trebao sramiti, zbog svog ponašanja. Objesio je svoju glavu, ne gledajući u mene–kao kukavica. “Žao mi je.” “Žao ti je? Ja čak ni ne razumijem zbog čega je tebi žao.” “Ja nisam pravi čovjek za tebe.” Napravila sam korak bliže, prisiljavajući ga da me pogleda. “Znaš što? U pravu si. Jer pravi čovjek za mene bi imao muda da mi bar kaže istinu. Nemam pojma što se dogodilo, ali ja ovo ne zaslužujem.” Vidjela sam bljesak nečega u njegovim očima, i za pola sekunde, izgledalo je kao da će posegnuti prema meni. Ali nije. Umjesto toga, zakoračio je unatrag, skoro kao da je trebao udaljenost da spriječi samog sebe od toga da me dodirne. Počela sam se okretati–htjela sam otići do vraga, da mogu nestati s barem trunkom dostojanstva–ali onda sam se okrenula natrag.

182


Naš svet knjiga “Znaš koji je najgori dio svega ovoga? Ti si bio prva osoba uz koju sam se osjećala sigurno još od kad sam bila klinka.”

183


Naš svet knjiga

30 poglavlje Chase

Dva dana ranije “Detektivka Balsamo vas je došla vidjeti.” Lice moje tajnice je bilo oprezno kad je ušla u moj ured. Imao sam sastanak u jedanaest sati na koji sam već kasnio, nakon što je moj direktor marketinga omeo moje jutro da mi kaže što on misli o mojoj novoj vezi. Ovaj dan je postajao sve bolji svake jebene minute. “Možeš li nazvati R&D i reći im da moram ponovno dogovoriti sastanak?” “Za kasnije danas?” “Ne. Neka ostane otvoreno zasad.” Klimnula je. “Da vam pošaljem detektivku?” “Daj mi pet minuta, i onda se ona može vratiti.” Navukao sam elektronske zastore i otvorio poruku od Reese kojom otkazuje naš dogovor za ručak. Može li ovaj dan postati još usraniji? Možda nisam trebao izazivati moćne sile s tim pitanjem. Nora Balsamo je bila glavni detektiv na Peytoninom slučaju. Bila je u ranim tridesetim, vitka, zgodna, s plavom kosom koja je uvijek bila utegnuta u konjski rep. Prvi put kad smo se sreli, gledao sam ravno pored nje–doslovno preko njene glave–i tražio iskusnijeg detektiva od njenog kapetana. Nisam joj nikad pružio priliku. Ti rani dani definitivno nisu bili moji najbolji. Gledajući unazad, htio sam da svi oko mene plate–naročito policajci. Krivio sam ih što nisu više pomogli Eddieju. Rana intervencija je mogla sve promijeniti. Danas sam, ipak, iako mi Peyton kao tema razgovora nikad neće biti laka, bio na boljem mjestu, više prihvaćajući kako je prošlost oblikovala mene kakav sam sada. Bio sam siguran da se moja psihijatrica vozikala u Range Roveru od njenih sati koje sam proveo da bih prihvatio to, prije nekoliko godina. Ustao sam kad je Detektivka Balsamo ušla i obišao oko mog stola da je pozdravim. “Drago mi je što vas vidim, detektive.” Nasmiješila se. “Je li? Sigurna sam da ste me izbjegavali zadnja dva tjedna.” Zaboravio sam da joj je sport prepoznavanje sranja.

184


Naš svet knjiga Tiho sam se nasmijao. “Možda i jesam. Siguran sam da ste sjajna osoba, pa me nemojte krivo shvatiti, ali nikad me ne raduju vaši posjeti.” Nasmiješila se, i pokazao sam joj na područje za sjedenje kraj prozora. “Mogu li vam ponuditi nešto za piće? Bocu vode?” “U redu sam. Hvala vam.” Sjela je na kauč. “Kako ste vi?” “Dobro. Stvarno dobro, zapravo.” Sjeo sam na stolicu preko puta nje i uhvatio ju kako gleda kroz prozor, preko mog ramena. Bilo je nemoguće izbjeći Peytonino divovsko lice, još uvijek oslikano na zgradi s druge strane ulice. Njene su se oči vratile na mene bez postavljanja pitanja, barem ne riječima. Žena je imala potajnu sposobnost da me natjera pružiti više nego što sam ikad htio. “Zapravo smo u procesu planiranja nove marketinške kampanje, “ rekao sam. Klimnula je i nastavila me gledati zamišljeno. Vjerojatno je to bila moja vlastita paranoja, ali uvijek sam se osjećao kao na promatranju u blizini policajaca. “Dakle, čemu dugujem ovu osobnu posjetu, Detektive?” Duboko je udahnula. “Imam neke vijesti oko istrage gospođice Morris.” U početku, nakon što je Peyton ubijena, morao sam razgovarati o njenom slučaju. Čak toliko da bih se često pojavljivao u policijskoj stanici, kako bih prošao kroz stvari kojih sam se sjetio ili da tražim novosti. Nakon što sam počeo jako piti, ti posjeti su postali dnevni, i bili su više nalik na tirade ljute osobe. Nisam spavao, nisam jeo, pio alkohol s mojim žitaricama za doručak, i često zaboravio dodati žitarice. Napokon, Detektivka Balsamo se pojavila u mojoj kući u pet ujutro jednog dana, nadajući se da će me uhvatiti trijeznog, rekla je i upozorila me da prestanem dolaziti dolje u stanicu. Nisam ju slušao dugo vremena. Kad sam ju konačno poslušao, obećala mi je, da ako ikad bude imala vijesti o Peytoninom slučaju, pobrinut će se da ih ja prvi saznam. Ovog jutra je bilo prvi put da sam ju ikad čuo da govori te riječi. Detektivka Balsamo je pročistila grlo. “Prije dva tjedna, žena je prilično gadno napadnuta. Ubodne rane na prsima.” Naše oči su se stopile. “Dogodilo se u kampu beskućnika u gornjem gradu.” “Isti kamp?” “Ne, bio je drugačiji. Drugi policijski okrug, također. Zato detektivi koji su vodili slučaj nisu u početku uočili vezu. Žena nije bila pri svijesti nekoliko dana, ali kad se probudila, saznali smo da je konobarica.

185


Naš svet knjiga Ispostavilo se da je uobičavala stati kod improviziranog kampa poslije svoje smjene, i donijeti ostatke hrane iz mjesta gdje je radila. Bila je dobročinitelj.” “Kao Peyton.” Klimnula je. “Kad sam to čula za vrijeme naših jutarnjih izvještaja, nešto je iz nekog razloga, kliknulo. Pa sam tražila od mrtvozornika da usporedi slike rana iz novog slučaja s onima iz slučaja gđice Morris.” “I podudarale su se?” “Jesu. Oštrica noža je imala mali urez u njoj, pa je ostavljala prilično izrazito obilježje.” “Znači ti klinci to još uvijek rade? Prošlo je sedam godina.” “To je bila naša prvotna pretpostavka. Ista banda djece koju tražimo sedam godina još uvijek terorizira kampove beskućnika, i još jedna prolazna žrtva je uhvaćena u međusobnoj vatri. Ali onda smo popričali sa žrtvom, i saznali smo da ju nije napala banda klinaca.” Ovo je bilo to što mi je morala reći osobno, što je bilo toliko važno da se morala pojaviti nenajavljena u mom uredu. Znala je da je to nešto što bih htio čuti. Trebao čuti. Bijes koji sam tako dugo osjećao nakon što sam izgubio Peyton, vratio se i prolazio kroz moje vene. Ruka mi se tresla, pa sam ju stegao u šaku da ju umirim. “Tko je to bio?” Duboko je udahnula. “Žao mi je što ti ovo moram reći, Chase. Ali bio je to... Eddie.” *** Prošlo je više od dva sata–natjerao sam detektivku da prođe kroz sve to sa mnom, ponovo i ponovo. Hodao sam natrag i naprijed kao lav u kavezu, pokušavajući shvatiti moj napad. Nekako je bilo lakše zamisliti da je grupa narkomanskih tinejdžera iz nesređenih domova bila odgovorna za nešto tako nasilno. Svijet je bio mnogo sjebanije mjesto, kad je krivac bio beskućnik kojem su ljudi godinama pokušavali pomoći. Nisam htio povjerovati da je to istina. “Gdje je on?” Zahtijevao sam. “Tko? Eddie? On je u pritvoru.” “Moram ga vidjeti.” “To nije dobra ideja. Znala sam da ti ovo neće biti lako čuti. Ali nadam se da ćeš s vremenom, znajući da je slučaj zatvoren i da će njen ubojica biti iza rešetaka ostatak njegova života, da će ti to pomoći da kreneš naprijed.”

186


Naš svet knjiga Ali ja jesam krenuo naprijed. Ovo... ovo je osjećalo kao da mi je netko oduzeo svjetlo koje sam tek ugledao poslije godina hodanja po mračnom mjestu. Narugao sam se i onda počeo manijakalno smijati. “Krenuti naprijed. Ja jesam kretao naprijed.” Čeljust Detektivke Balsamo je pala. “Ja... ja nisam znala. Žao mi je.” “Zašto? Zašto je htio povrijediti Peyton?” Progutala je i gledala u svoja stopala. Kad su joj se oči podigle da sretnu moje, glas joj je bio sitan. “Bio je zaljubljen u nju. Navodno, kad je vidio da se zaručila, to je bio okidač. On nije stabilan.” “Da li je uopće sposoban za suđenje?” “Imali smo dva psihijatra koja su ga procijenila. Oboje kažu da je sposoban razlikovati dobro i zlo. On ima očigledne mentalne probleme, ali udovoljava standardima za suđenje.” “Priznao je?” “Da. Nije savršeno–moramo spojiti zajedno dvanaest sati ispitivanja s odgovorima od jedne ili dvije riječi. Ali trebalo bi se održati.” “A ako ne bude?” “Sa žrtvinim svjedočenjem, kriv je za napad prvog stupnja ili pokušaj ubojstva konobarice. U slučaju gđice Morris, javni tužitelj kaže da ima dovoljno fizičkih dokaza da ga osudimo i bez priznanja. Pronađen je s nožem na sebi, i ispitali smo radnike u skloništu. Nekoliko njih ga je vidjelo kako koristi džepni nož da izreže svoju hranu i zapamtilo ga. Navodno, to je bio antikvitet–rijetko časničko izdanje napravljeno od lješnjakovog drveta.” Lješnjak. Smrznuo sam se. “Je li imalo inicijale?” “Pa, da. Imalo je. Kako si znao?” Zanemario sam njeno pitanje, trebao sam odgovor na svoje odmah. Srce mi je lupalo sto na sat. Imao sam osjećaj da će mi prsni koš puknuti i eksplodirati od pritiska. Detektivka Balsamo je buljila u mene, skupljenih obrva. Ona će dobiti svoje objašnjenje kad ja dobijem svoj odgovor. Trebao mi je odgovor. “Koji su inicijali bili na njemu?” pitao sam. Izgleda je osjetila moju nužnost, posegnula je u svoj džep i izvadila notes. Malo je listala stranice, a ja sam stajao potpuno miran. Svaki se mišić u mom tijelu zakočio. Napokon, zastala je i pokazala na svoj blok. “Inicijali su bili S.E.”

187


Naš svet knjiga

31 poglavlje Chase

Sedam godina ranije Dvadeset-sedam šavova na njegovoj glavi. Peyton je držala Eddievu ruku cijelo vrijeme, iako meni nije bilo dozvoljeno prići bliže od 60 centimetara. Ona je nekako uspjela steći pristup u zonu bez ljudi kojom se Eddie okružio kao nevidljivim štitom. Gledajući na nju, pretpostavljam da ne bih trebao biti iznenađen. Bila je prelijepa i meka, slatka i primamljiva. Koji bi čovjek pri zdravoj pameti odbio njen dodir? Doktor iz hitne službe koji je zašio Eddievu glavu me pitao da razgovaramo izvan sobe za preglede. “On ima kolekciju svježih ožiljaka na njegovom licu i glavi,” rekao mi je kad smo izašli u hodnik. “Ova je nesumnjivo napravljena s oštricom. Nazubljeni sloj kože je od pilaste oštrice. Vjerojatno kuhinjski nož, ako bih morao nagađati. Da je posjekotina bila samo pola centimetra udesno, on sad više ne bi imao oko.” Pogledao sam natrag u sobu. Eddievi šavovi su se protezali od njegova čela, dolje do njegove brade. Njegovo desno oko je toliko nateklo da se zatvorilo, od batina koje je opet primio prošle noći. “Eddie ne priča puno,” objasnio sam. “Ali mi mislimo da je to grupa tinejdžera. Navodno je to igra koju igraju. Zarađuju bodove za štetu koju nanesu beskućnicima.” “Čuo sam o tome na vijestima. Zbog toga se bojim za budućnost našeg društva.” Doktor je zatresao glavom. “Je li otišao na policiju?” “Peyton ga je pokušala nagovoriti da ide. A i ona sama je otišla par puta–pokušala predati prijavu u njegovo ime. Oni, čini se, ne mare.” “Možete li ga odvesti u sklonište?” “Odlazi za obroke. Tako ga je Peyton upoznala. Ona volontira u mjestu gdje on obično jede. Ali on neće prenoćiti. Kad su stolovi za večeru puni, uzme svoju hranu i jede sjedeći u uglu, dalje od ljudi. Kreveti u skloništu su preblizu za njega da to podnese. Ne voli kad su mu ljudi preblizu.” “Ubit će ga tamo ako se ovo nastavi. Mora se barem zaštiti. On nema nikakve obrambene rane na šakama i rukama.” “On ne štiti samog sebe?”

188


Naš svet knjiga “Tako izgleda. On je ili napadač, ili se skupi u uglu dok ga netko opetovano udara po glavi.” “On definitivno nije napadač.” “Onda bi možda trebali pokušati razgovarati s njim o branjenju samog sebe. Ili će završiti s razbijenom lubanjom.” *** Bilo mi je žao Eddieja–stvarno jest. Ali ako ćemo iskreno, to nije bio razlog zašto sam otišao dolje do skloništa, sljedećeg poslijepodneva. Otišao sam zbog Peyton. Okej, također i zbog sebe, trebalo mi je da se ova situacija poboljša. Građevinska ekipa je rušila zidove kako bi proširila moje nove uredske prostore, snimanje je trajalo u improviziranom studiju u istraživačkom laboratoriju, i upravo sam zaposlio dva nova radnika ovog jutra. Zanimanje za moje nove proizvode je davalo posla mojoj recepcionarki cijeli dan. Utapao sam se u poslu, pa opet evo me–idem razgovarati s beskućnikom o samoobrani. Znao sam da je Peyton imala audiciju i neće biti u skloništu. Misleći kako će Eddie obraćati više pažnje na ono što ću mu reći bez ometanja, stigao sam netom prije nego je počelo serviranje večere i čekao napolju. Došepao je niz ulicu, točno po rasporedu. “Hej, Eddie. Možemo li razgovarati minutu?” Pogledao me, ali ništa nije rekao. Ovo će biti stvarno brz razgovor sa samo jednim od nas koji priča. “Hajde. Uzmimo nešto za jelo prije nego nastane gužva unutra, i možemo pričati uz večeru.” Pustio sam Eddieja neka nas vodi kamo želi sjesti. Poslušno ga prateći, s mojim poslužavnikom u ruci, otišao sam do udaljenog ugla blagovaonice uređene u stilu kafića. Nisam sjeo ravno nasuprot njemu, nesiguran oko koje udaljenosti će njemu biti ugodno. Umjesto toga, sjeo sam dijagonalno preko puta, iako nitko drugi nije bio u blizini. “Peyton je stvarno stalo do tebe,” rekao sam mu. Ispostavilo se da je to bio dobar uvod. Eddie je uspostavio kontakt očima, što se činilo da rijetko radi. Kad sam već imao njegovu pažnju, nastavio sam. “Ona se stvarno uzruja kad te povrijede. Zašto se ne zaštitiš, Eddie? Ne možeš pustiti tim klincima da te stalno šutaju i povrjeđuju.” Navalio je na svoju hranu. Očigledno, samo spominjanje Peyton je bilo vrijedno njegove pune pažnje. Pa sam to iskoristio.

189


Naš svet knjiga “Peyton želi da se zaštitiš.” Ponovno, to mu je pomoglo da se koncentrira na mene. “Ona želi da ti pokriješ svoju glavu kad te udaraju. Ili se izgubi odatle kad oni dođu. Možeš li to učiniti za nju, Eddie?” Buljio je u mene. “Imaš li nešto da zaštitiš sebe? Ti si velik momak. Možda komad metala? Cijev? Nešto da možeš držati u svojoj torbi, da ih pokušaš preplašiti?” Uhvatio me nespremnog kad je progovorio. “Nož.” “Daa.” Gledajući njegove svježe šavove, klimnuo sam. “Dobro su te dohvatili, zar ne?” “Nož,” ponovio je. “Zato se moraš zaštititi. Doktor je rekao da nisi čak ni podigao svoje ruke. Nisi se štitio od noža.” On se opet ponovio. “Nož.” Sinulo mi je da on meni nije govorio što mu se dogodilo–on me tražio pomoć. “Želiš nož? Je li to ono što mi govoriš?” Jebeno me šokiralo kad je položio ruku preko stola, dlanom okrenutim prema gore. “Nož.” “Nemam nož za tebe.” Pogledao sam dolje na njegove ruke. Bile su prljave i pune ožiljaka. Čak su i one zlostavljane. “Čekaj. Zapravo, imam.” Posežući u moj prednji džep, izvadio sam mali džepni nož, kojeg sam nosio od kad se sjećam. Bio je to stari, švicarski vojni nož s drškom od lješnjaka. Kupio sam ga na garažnoj rasprodaji kad sam imao otprilike dvanaest. Urezani u drvo su bili inicijali S.E., i imao je malu napuklinu kraj slova E koja je tvorila savršeni X, iste veličine kao i inicijali. Stvarčica je bila stara, a oštrica je bila okrhnuta. U biti, kupio sam ga jer je pisalo SEX na njemu... i jer sam imao dvanaest. Tijekom godina, većinom sam ga koristio kao otvarač za boce. Pogledao sam Eddieja i onda moj nož, oklijevajući. Nešto oko toga da ga ponudim njemu mi nije dobro sjelo. Ali bilo je to najmanje što sam mogao učiniti. Pustio me da mu ga stavim na dlan njegove ruke i zatvorio ju u šaku. “Budi oprezan. Ne koristi ga za bilo što drugo osim za zaštitu. Okej, Eddie?” On se nikad nije složio.

190


Naš svet knjiga

32 poglavlje Chase

Sada ( Dva tjedna poslije Reese ) Postao sam Barney. Sjećate ga se? Tip u baru na jutro Peytonina pogreba koji je bio prepijan da podigne svoju glavu? “To je Barney,” rekao je barmen, kad sam ga pitao za njega. To je Chase. Ja, jedini pokrovitelj u baru u deset i petnaest ujutro. Ispijajući svoj prvi Jack s Colom, pokušavajući izliječiti mamurluk. Barmen je bio prezaposlen oko dostave piva da bi primijetio kako trebam dopunu. Vozač Budweisera39 je gledao okolo dok je barmen potpisivao račun. Njegove su oči završile na meni, namrštio se i onda prisilio na tužan smiješak. Daa, tako je. Ja sam Barney. Jebi se, kompa. Oko četiri, ponovo sam bio sam sa sobom. Nekoliko starina su doskitali unutra i doteturali van kroz dan. Ali kroz dan, rulja je bila tanka do nepostojeća. Što mi je baš odgovaralo. Jack je ionako bio moj jedini izbor društva u zadnja dva tjedna. Carl, barmen, je pokušao započeti razgovor, nakon što se iz stražnjeg dijela vratio u bar, sa sandukom punim mokrih čaša. Posljednjih par tjedana, moji su svi odgovori bili kratki. Mislio sam da će dosad prestati pokušavati. “Nema puno ranojutarnjih ljudi koji plaćaju svaki dan s novčanicama od sto dolara.” Sušio je čaše ručnikom i slagao ih ispod šanka. “Ponijet ću sutra moju kasicu-prasicu. Platiti sitnišem da se bolje uklopim u ulogu.” Zaškiljio je, pogledavajući me. “Dobro bi ti došlo brijanje i šišanje, ako me pitaš, ali tvoja je odjeća, također, jako dobra.” “Drago mi je što udovoljavam pravilima odijevanja.” Pogledao sam po praznom baru. “Trebao bi ih se riješiti. Možda bi privukao nešto posla.” Pijuckao sam svoje piće. Carl je zatresao glavom. “Imaš dobar posao?” 39 Budweiser

– vrsta piva

191


Naš svet knjiga

“Imam svoju vlastitu kompaniju.” “Što si ti, neka vrsta napuhanog, mešetara dionicama, vrsta tipa?” “Ne baš.” “Odvjetnik?” “Ne. Imaš ženu?” pitao sam. “Da. Mildred. Stara koka, ali se još uvijek dobro drži.” “Moja kompanija pravi bezbolni vosak za njegu za dame. I još neke druge stvari. Mildred je više moj kupac nego ti.” Njegovo se lice podiglo. “Vosak za njegu? Što je dovraga, to?” “Uklanja dlake na mjestima gdje ih žene ne žele. Bikini područje, noge...” Izvadio sam zamotuljak novca iz džepa i bacio stotku na šank. “Neke žene vole dolje biti ćelave, ako znaš na što mislim.” “Je l’ ti to mene zezaš?” Iz nekog razloga, to me pitanje podsjetilo na Reese i prvu noć kad smo se sreli, kako je prihvatila moje usrane priče. Iznenada više nisam mogao sjediti na toj stolici. “Ne.” Kucnuo sam dvaput po šanku. “Sutra u isto vrijeme?” “Bit ću ovdje.” *** Kod kuće, ostao sam bez Coca-Cole, pa sam posegnuo za čašom, namjeravajući naliti samog Jacka. Onda mi je sinulo–zašto mi dovraga, treba čaša, ako neću miješati sranja? Povukao sam dobar gutljaj iz boce i srušio se na moj kauč. Bol u prsima, koju sam inače mogao otupiti u baru, se vratila kad sam ugledao Peytoninu gitaru. Pa sam povukao još jedan gutljaj. I još malo buljio u gitaru. To... je dovelo do još jednog gutljaja. Možda dva. Kako moje oči izgleda nisu bile u stanju vidjeti ništa drugo, zatvorio sam ih, puštajući da mi glava padne unatrag na naslon kauča. Slika Reese je ispunila tamu. Izgledala je tako prelijepo ispod mene, smiješeći se svojim velikim, plavim zjenicama. Pa sam otvorio opet oči i povukao još jedan gutljaj iz moje boce, dok sam buljio u gitaru. Kako sam gutao, kapci su mi se opet spuštali. Reese nagnuta preko mog stola, gledajući unatrag na mene dok je nervozno grickala svoju usnicu, i čekala da ju uzmem. Još jedan gutljaj.

192


Naš svet knjiga Napokon, mora biti da sam se onesvijestio. Jer me probudilo svjetlo dana prodirući kroz prozor i zvuk zvona na ulaznim vratima, pritiskanog opet i opet. Jedina stvar koja je mogla biti gora od dvije žene, koje sam pronašao da stoje s druge strane mojih ulaznih vrata u šest sati ujutro, bila bi da je i moja majka također bila s njima. Oklijevao sam, pa je moja sestra Anna povikala. “Vidjela sam te kako gledaš kroz staklo iznad vrata, seronjo! Otvori.” Stenjući, nevoljko sam otključao vrata. Pokušao sam spriječiti njihov ulazak nakon što sam ih otvorio, ali njih dvije su samo prošle ravno pored mene. “Samo uđite,” sarkastično sam progunđao. Samine ruke su bile na njenim bokovima. Anna mi je pružila divovsku šalicu kave. “Evo. Trebat ćeš ovo.” “Možemo li ovo napraviti kasnije danas?” “Nismo htjele riskirati da budeš pijan.” Anna se nagnula, ponjušila me i podigla svoj nos. Mašući rukom ispred lica, rekla je, “Jesi li još pijan od sinoć?” Zatresao sam glavom, otišao natrag u dnevnu sobu, i nemarno se spustio na kauč. U glavi mi je nabijalo, i zadnja stvar koja mi je trebala, je slušati štogod su njih dvije došle reći. Pratile su me. Bila je greška sjesti u sredinu. Da sam barem sjeo kraj jednog naslona za ruke, ne bih mogao biti sredina estrogenskog sendviča. Sam je prva započela. “Ovo sranje mora prestati.” “Otpuštena si.” “Prvo bi morao biti šef da me otpustiš. Sada se više ponašaš kao mali dječak.” “Jebi se, Sam.” “Jebi se i ti.” Anna se pridružila. “Dali smo ti dva tjedna. To je sve što ćeš dobiti.” “Kako ćete me spriječiti da uzmem još slobodnog ako želim?” Sam je prekrižila svoje ruke. “Napravile smo raspored.” “Za što?” “Da te dadiljamo. Dok god se ne vratiš na posao i pridružiš zemlji živih, jedna od nas će te pratiti naokolo.” “Trebam aspirin.” Ustao sam i otišao u kuhinju. Na moje iznenađenje, moje sjene me nisu pratile. Kad je već kuhinja bila prazna i dvije žene nisu bile u njoj, popio sam par čaša vode i tiho se pokušao sabrati.

193


Naš svet knjiga Moj mir nije dugo potrajao. Sjele su za stol i buljile u mene. Anna je počela lekciju. “Ostale smo po strani predugo kad je Peyton umrla. Izgubio si godine koje ne možeš vratiti radeći sranja kao ovo. Dale smo ti dva tjedna da opet tuguješ oko njenog gubitka, ali to je to. Vrijeme je isteklo.” “Ja sam odrastao čovjek.” “Pa ponašaj se onda kao jedan.” “Zar ti nemaš dijete o kojem se trebaš brinuti?” “Očito imam dvoje.” Anna je ustala i došla do mene. Moje su ruke bile sklopljene preko mojih prsa, ali ona je posegnula i dotakla moje rame. Glas joj je bio tih. “To je dobra stvar. Uhvatili su tipa. Znam da se osjećaš ponovno izdanim, otkrivajući da je to čovjek kojem je ona vjerovala i pokušavala pomoći, ali to je završetak koji si trebao, Chase. Stvarno je.” Kad bi to barem bila istina. Da su uhvatili tinejdžere za koje smo svi mislili da su krivci, možda bi i bio. Dovraga, čak i saznanje da je to bio Eddie–bilo bi teško, ali mislim da bih to naposljetku mogao prihvatiti. Ali otkrivanje da je ono što se dogodilo Peyton bila moja krivnja? Da sam ja, doslovno, dao ubojici nož kojim je ubio moju zaručnicu? Sumnjao sam da ću ikad prijeći preko toga. “Nisam dobio završetak, Anna. Ti ne znaš što govoriš. Kad bi znala, ostavila bi me na miru.” “Pa reci mi, onda. Reci mi što te uništava kad sam mislila da si konačno sretan, po prvi put u godinama.” Pogledao sam u sestrine oči. Sve što sam vidio je bila sirova odlučnost. Bio je samo jedan način da ju razbijem. “Stvarno želiš znati?” “Naravno da želim. Zato sam ovdje. Želim pomoći.” Okrenuo sam se, otvorio ormarić s pićima, i izvukao prvu bocu koju mi je ruka dohvatila. Grabeći tri čaše iz drugog ormarića, pokazao sam bradom prema kuhinjskom stolu. “Sjedni.” *** Osam sati kasnije, pozvao sam auto službu da odvezu Annu i Sam kući. Nijedno nije bilo dovoljno funkcionalno za javni prijevoz. Proveli smo dan iznova oplakujući Peyton, a nakon što su saznale za nož, vjerujem da su napokon shvatile zašto trebam još vremena. “Volim te, mali braco.” Moja sestra je omotala ruke oko mog struka i čvrsto stisnula.

194


Naš svet knjiga “Volim i ja tebe, ti gnjavatorice.” Poljubio sam joj vrh glave. Sam je čekala na ulaznim stepenicama dok se Anna objesila na mene. Posljednji put kad smo se ovako stvarno zagrlili, je bilo prije bdijenja. Pobrinuo sam se da njih dvije uđu u limuzinu i gledao ga kako odlazi. Iako sam pio cijeli dan, nisam se stvarno osjećao pijan. Za promjenu, otišao sam u kuhinju i počeo čistiti za sobom. Kad mi je zvono na ulaznim vratima zazvonilo, pet minuta kasnije, bio sam iznenađen da pronađem Annu i Sam opet na mojim vratima. “Što ste zaboravile?” Njihove su ruke bile zakačene, i nisu pokušale ući. “Ništa,” rekla je Sam. “Samo smo te htjele podsjetiti da te volimo i reći ti da se vidimo sutra.” “Sutra?” “Što si podijelio danas je bilo užasno. Ali nije ništa promijenilo. Nećemo ti dopustiti da opet nestaneš i opiješ se do kome.” Čeljust mi se zgrčila. Znao sam da misle dobro, ali stvarno sam trebao vremena. “Nemojte mi to raditi.” “I ne radimo, “ rekla je Anna. “Mi to radimo za tebe. Zato što te volimo.” Buljio sam u njih dok nisu rekle zbogom i krenule dolje niz stepenice. Sam se okrenula kad je stigla do kraja stepenica. “Oh, i Reesein zadnji dan je u petak. Dala je otkaz. Zato, štogod da si sjebao tamo, popravi i to sranje.”

195


Naš svet knjiga

33 poglavlje Reese

Buljila sam u moj ekran. Bilo je to po prvi put, u više od dva tjedna, da sam vidjela ili čula i riječ od Chasea, a on je izabrao moj zadnji dan na poslu da se ponovo pojavi. Možeš li doći do mog ureda oko podneva, molim te? Čitala sam tu jednu, glupu rečenicu opet i opet. Svakog puta, postajala sam sve bjesnija. Počela sam svoje smiješno tugovanje zbog gubitka Chasea čim me ostavio. Srećom za njega, zapela sam na drugoj fazi: ljutnja. Danas mi je bio zadnji dan. Ništa više nisam mogla izgubiti. Pa sam otipkala natrag. Jebi se. Zbog toga sam se osjećala puno bolje. Također sam i htjela jesti. Grabeći svoju torbu iz ladice stola, s treskom sam ju zatvorila i krenula u Travisov ured. “Još uvijek me želiš izvesti na ručak za moj zadnji dan?” “Jebiga, daa.” “Vodimo i Lindsey. To nije izlazak.” Ustao je. “To je pred-izlazak. Čim vidiš kako sam šarmantan izvan ureda, popustit ćeš.” Pretvarala sam se da želim pozvati Abbey, Chaseovu tajnicu, samo da imam izgovor razmetati se kraj šefovog ureda, iako sam već znala da je nema danas. Zastori su bili širom otvoreni dok smo prolazili. Umirala sam da pogledam unutra, ali ne bih pružila Chaseu zadovoljstvo. Nisam čak ni bila sigurna je li on tamo, dok Travis i ja nismo bili skoro kraj Abbyinog praznog stola, a duboki glas Velikog šefa me zaustavio u mjestu. “Reese.” Zatvorila sam oči, užasavajući se okretanja. Ali nije bilo šanse da ću napraviti scenu. Ne bih se spustila na taj nivo. Napravila sam svoju grešku petljajući s nekim s mog posla opet, ali barem ću otići uzdignute glave pred mojim vršnjacima. Sakupljajući sav svoj profesionalizam koji sam mogla, okrenula sam se. “Da?”

196


Naš svet knjiga Što sam pronašla, srušilo je zid koji sam podigla oko mog srca. Chase je izgledao apsolutno užasno. Njegova inače preplanula koža je bila blijeda, a njegovo lice upalo. Imao je tamne krugove oko očiju, i izgledao je... tužno. Morala sam samu sebe zaustaviti od kretanja natrag prema njemu–moja prva reakcija je bila da mu pružim utjehu. Onda sam se sjetila. Gdje je on bio da utješi mene zadnjih tjedana, kad je mene boljelo? Ipak, bilo je protiv moje prirode da udarim nekoga kad je poražen. “Možemo li popričati na tren?” Nagnuo je glavu prema svojim uredskim vratima. Pogledala sam na Travisa koji je stajao kraj mene i onda opet Chasea. “Imamo planove za ručak. Može li to pričekati dok se vratim?” Klimnuo je, izgledajući usamljeno. “Naravno.” Naše su se oči spojile na par sekundi, i prisilila sam samu sebe da skrenem pogled. “Spreman, Trav?” Za vrijeme ručka, šefov povratak je bila glavna tema razgovora. Lindsey je počela s tračevima. “Jeste li vidjeli da se Chase vratio? Izgleda kao da ga je pregazio teretni vlak.” Travis je odgovorio. “On izgleda kao da je bolestan ili nešto.” Rekla sam Travisu da se Chase samo šalio kad me poljubio, onog dana u sobi za odmor, i da smo mi zapravo samo stari prijatelji. Izgleda da je povjerovao. Prije dva tjedna, uredski memorandum je izašao u kojem je pisalo da će Chase otputovati zbog iznenadnog posla na neodređeno vrijeme. Mogao je samo biti iscrpljen od putovanja, ali meni je izgledalo kao nešto više od toga. Možda je bio bolestan. Oh Bože. Od pomisli sam se osjećala loše. Kroz preostalo vrijeme ručka, Travis i Lindsey su brbljali, ali ja nisam mogla izbaciti Chaseovu sliku iz glave dovoljno da bih uživala. Što ako je bio bolestan? Možda je prekinuo stvari da bi poštedio moje osjećaje. Što mi je on ono točno rekao? “Ja nisam pravi čovjek za tebe.” To je bilo tako neodređeno i odvojeno. Razmišljajući unazad, bilo je to dvosmisleno otpisivanje zbog kojeg me naš prekid stvarno povrijedio. Dok sam ja jako pala na njega, on mi čak nije ukazao ni dovoljno obzira da potpuno objasni što se promijenilo. Jer mi radimo zajedno, se činilo kao izbjegavanje od početka. On to svakako nikad nije prihvatio od mene. Prošlo je više od dva tjedna, ali bol u mojim prsima se vratio još jači. Pokušala sam ga otresti na povratku u ured poslije ručka, ali uzaludno. Znajući kakva sam, kako opsesivna mogu biti, odlučila sam da moram

197


Naš svet knjiga vidjeti Chasea još jedan, posljednji put prije nego odem danas. Možda će on imati odgovore koje sam tražila. Zastori su bili navučeni na njegovom uredu dok sam prilazila. Prisjećajući se što se dogodilo posljednji put kad sam bila unutra dok su nas zastori skrivali, razmišljala sam okrenuti se, radije nego se opet suočiti s njim. Nažalost, Chase je izašao i uhvatio me u hodniku, prije nego sam mogla promijeniti svoj smjer. I opet, smrzla sam se. Buljio je u mene i činilo se da zna da se borim. “Molim te. Daj mi samo par minuta.” Popuštajući, prošla sam pored njega i u njegov ured. On je zatvorio vrata iza mene i zaključao ih. “Mislim da ih nije potrebno zaključavati. Više ne.” Chaseov glas je bio tih. “Ne radim to zbog toga, samo želim nešto privatnosti da možemo razgovarati. Sam ima naviku upadati.” Stajala sam čudno u sredini njegova ureda. Pomisao da se smirim i udobno smjestim je bila strašno uznemiravajuća. Chase je otišao do područja za sjedenje, radije nego do njegova stola. Kad se okrenuo i shvatio da sam ja još uvijek stajala na sredini njegova velikog ureda, pozvao me. “Reese.” “Ne izgovaraj moje ime.” Nemam pojma zašto, ali smetalo me. Vjerojatno zato što mi se sviđalo kako zvuči izlazeći iz njegovih usta, a nisam htjela da mi se sviđa bilo što u vezi njega. Buljio je u mene. “Okej. Hoćeš li, molim te, doći sjesti na par minuta? Neću izgovoriti tvoje ime.” Nevoljko, sjela sam. Bilo je djetinjasto, ali nisam htjela pogledati u njega. Čak i kad je pročistio svoje grlo, buljila sam u svoje nokte, pretvarajući se da me zanimaju. “Ne želim da odeš. Dobra si u svom poslu i bila si sretna ovdje.” “Bila je ključna riječ u toj izjavi. Primijeti prošlo vrijeme. Čini svu razliku.” “Ne mogu vratiti natrag što se dogodilo među nama. Želio bih da mogu, pa te ne bih povrijedio.” Osjećala sam se kao da me ošamario. Želio je da se mi nikad nismo dogodili? “Jebi se.” “Što sam rekao? Samo sam se pokušavao ispričati.” “Ne želim tvoju ispriku. Niti želim slušati oko tvog žaljenja zbog mene.” “Nisam to tako mislio.”

198


Naš svet knjiga “Štogod.” Mahnula sam rukom. “Jesmo li gotovi?” “Mislio sam da žalim što sam te povrijedio. Ne da mi je žao što smo bili zajedno.” “Jesi li završio?” Uzdahnuo je. “Možeš li pogledati u mene? Samo na minutu.” Prikupila sam svaki gram moje ljutnje i pogledima slala bodeže na njega. Ali gledajući ga takvog kakav je bio, slomila sam se za pet sekundi. Oči su mi se smekšale, zajedno s mojim glasom. “Jesi li bolestan?” Odmahnuo je glavom i prišaptao, “Ne.” “Onda što je?” Mrzila sam očaj u mom glasu. Mrzila što je trebao samo jedan njegov bezvrijedan pogled, i ja sam se smekšala. Buljio je u moje oči dugo vremena. Bilo je toliko emocija koje su se komešale u njegovim, toliko puno teške tuge i boli. Pa opet, mogla bih se zakleti da je bilo i još nešto... ono nešto što sam osjetila za njega, duboko unutra. Taj čovjek je još uvijek imao moje srce, iako je sada ležalo u njegovim rukama, slomljeno. Što je više on buljio, to sam više ja vidjela u njemu, i to više je opet raslo u meni. Nada. Bila sam odustala. Ali nekako je pronašla svoj put natrag. Pričaj sa mnom, Chase. Reci mi što se događa. Nada. To je nevjerojatna stvar. Raste u tebi kao loza i omota se oko tvog srca, grijući ga. Dok ga netko ne zgazi. Onda ta loza stegne svoj stisak, sve dok krv više ne može pumpati kroz njega, i tvoje srce brzo umre. Chase je skrenuo pogled kad je napokon progovorio. “Ja nisam čovjek za tebe.” Naglo, ustao je. Glas mu se promijenio u hladan i udaljen. “Ali ti trebaš ostati. Znam da ti tvoj posao puno znači.” Suze su se počele skupljati, i osjećala sam sol kako me peče niz moje nosne prolaze kad sam ih natrag progutala. Morala sam se izgubiti odavde. “Idi jebi se.” Vrata njegova ureda su udarila o zid iza mene. *** Pakirajući stvari iz ureda, u koji sam se smjestila prije manje od dva mjeseca, nije bilo teško. Sva moja osobna imovina je stala u moju torbicu. Napravila sam svoje obilaske, pozdravila se s ljudima s kojima sam se sprijateljila. Rekla sam svima da se pojavila druga prilika koju nisam

199


Naš svet knjiga mogla propustiti. Josh je postavljao pitanja, pa sam mu rekla da ću pokrenuti svoj vlastiti posao s nekim s kime sam radila. To je bilo lakše objasniti, nego zašto odlazim bez drugog posla koji me čeka. Stigla sam skoro do ulaza u predvorje, kad me Sam uhvatila. “Reese? Imaš minutu?” “Ummm... naravno.” Pokazala mi je da uđem u konferencijsku salu i zatvorila vrata za nama. “Imam puno veza. Ako ti ikako mogu pomoći da pronađeš nešto novo...” Nisam joj rekla ništa drugačije nego što i ostalima. Ali činilo se da ona zna kako ne odlazim da počnem vlastiti posao. Pretpostavila sam da joj je Chase nešto rekao. “Hvala ti.” Oklijevala je, a onda me pogledala u oči. “Njemu je stalo do tebe. Znam da je.” “Na čudan način to pokazuje.” “Znam. Njega samo sad jako boli.” “Zašto?” Sam je izgledala tužno. “Nije moje da to podijelim. Ali mislila sam da je važno da ti to kažem. Vrijeme s tobom je bilo prvi put da sam ga vidjela sretnog u godinama. Imala sam nade.” I ja. “Ti si mu dobra prijateljica,” rekla sam. “Znam to. I drago mi je što ima tebe ako je povrijeđen. Ali ako on ne može čak ni podijeliti sa mnom što ga boli, ne mogu ostati.” Sam je klimnula, razumijevajući. Povukla me u zagrljaj. “Ozbiljno mislim. Ako bilo što trebaš, imaš moj broj.” “Hvala, Sam.” Progutala sam. “Pobrini se za Chasea.”

200


Naš svet knjiga

34 poglavlje Reese

Napokon sam imala vrući spoj. Barem sam ja mislila da je moj brat zgodan. Nakon tjedna samosažalijevanja oko mojih glupih grešaka u vezi muškaraca, odlučila sam prihvatiti pozivnicu za večeru od jedinog muškarca kojem vjerujem sa svojom ljubavlju. Večerali smo u Villageu i odvezli se podzemnom natrag do moje stanice. Iako sam mu rekla da je potpuno nepotrebno da me prati do mog doma, on je uvijek inzistirao. Kad smo se popeli stepenicama iz podzemne, moj telefon je zazujao u mojoj torbici. Imala sam pet propuštenih poziva, sve s broja izvan države kojeg nisam prepoznala. Misleći kako je to neka telefonska prodaja, ignorirala sam ga. Dok nije opet zazvonio kako smo zašli za ugao, i u moju ulicu. Srce mi je počelo lupati čim je pozivatelj rekao da zove iz moje sigurnosne kompanije, i da je moj alarm aktiviran. Upravo tad sam primijetila policijski auto parkiran ispred moje zgrade. Sigurnosna kompanija me stavila na čekanje i provjerila s policijom, koji su rekli da su gore i da je sigurno popeti se. Dva uniformirana policajca su pričala s mojim susjedom u hodniku, kad sam izašla iz dizala. Okrenuli su se prema meni. “Gđica Annesley?” “Da.” “Ja sam pozornik Caruso, a ovo je pozornik Henner. Odgovorili smo na zahtjev vaše sigurnosne kompanije, jer nismo mogli stupiti s vama u kontakt, kako bi odredili je li sve u redu.” “Što se dogodilo?” “Čini se da je bio lažni alarm. Vaša je zgrada ostala bez struje par minuta, pa je napon mogao poslati lažni signal kad su se uključili pomoćni generatori. To nije neuobičajeno. Vaš je stan još uvijek zaključan, i nema znakova provale i ulaska.” Osjetila sam kako se Owen ukočio kraj mene, kad je policajac rekao provala i ulazak. Njegova je ruka bila na mom ramenu dok je policajac govorio i on me privukao njemu, zaštitnički.

201


Naš svet knjiga Okrenula sam se prema njemu. “Jesi li sve uhvatio?” Policajčeve obrve su se skupile. “Moj brat je gluh,” objasnila sam. “Čitao vam je s usana.” Pozornik Caruso je klimnuo. “Ako se slažete s tim, voljeli bi pogledati unutra i uvjeriti se da je sve u redu.” Nisu imali pojma koliko sam se slagala s time. Pozornik je uzeo moje ključeve i zamolio nas da pričekamo vani dok oni sve pregledaju. Nekoliko minuta kasnije, otvorili su vrata. “Sve je čisto unutra. Kao što smo rekli, prilično često izboji struje aktiviraju te alarme. Moramo samo ispuniti izvještaj da ga možete potpisati i krećemo dalje.” “Hvala vam.” Unutra, iako su policajci pregledali stan, još uvijek sam morala obaviti svoju pretragu. Dok su oni sjedili u kuhinji i ispunjavali izvještaj, ja sam diskretno obavila moju uobičajenu rutinu. Bila sam dobra u njenom prikrivanju, jer sam ju sakrila od svakog tipa kojeg sam dovela doma. Izuzev Chasea. Izula sam cipele kao izgovor da otvorim ormar u hodniku, onda sam se zatvorila u kupatilu i pustila vodu, da prikrijem pregledavanje zastora u tušu. Kad sam vidjela da je sve ok u spavaćoj sobi, vratila sam se u dnevnu sobu baš kad je Owen otvorio ulazna vrata. Chase je stajao u hodniku, podupirući se o zid, dok su mu se prsa nadimala. Pogledao je u Owena i onda me pronašao preko njegova ramena. “Chase. Što ti radiš ovdje?” pitala sam. “Je li sve u redu?” Bio je stvarno uspuhan. “Da. Zašto? Što se događa?” “Sigurnosna kompanija je zvala. Nisu te mogli dobiti, a ja sam naveden kao rezervni kontakt. Rekao sam im neka nazovu policiju i došao što sam mogao brže ovamo. Jesi li sigurna da je sve okej?” Otvorila sam vrata još više, tako da može vidjeti policiju u kuhinji iza mene. “Policija je pregledala, i oni misle da je bio lažni alarm zbog izboja struje. Zgrada je stara i povremeno ostane bez struje. Ima pomoćni generator, ali treba mu par minuta da se uključi, i navodno to može uzrokovati izboj i lažni alarm.” “Želiš li da opet provjerim za tebe?” Uputila sam mu uvjeravajući osmijeh, iako se nisam osjećala baš previše sigurna u sebe u tom trenutku. Njegova je prisutnost tjerala moje jureće srce da podrhtava. “Dobro sam.”

202


Naš svet knjiga Chase je pogledao na Owena, pa natrag na mene. Čeljust mu je bila kruta. “Ako me trebaš, samo nazovi.” Dobro bi mu došlo da se pita, pa nisam spomenula da je muškarac kojeg ogledava bio moj brat. Umjesto toga, rekla sam, “Bit ćemo u redu. Ali hvala ti što si došao, cijenim to.” I samo tako, otišao je. Nakon što su Owen i policija otišli, provela sam noć bacakajući se i okrećući, pokušavajući shvatiti što je značilo Chaseovo večerašnje pojavljivanje. Bilo je to ništa. Vjerojatno je imao osjećaj obveze, jer je bio naveden u sigurnosnoj kompaniji. Učinio bi to za svakog, bila sam sigurna. Ali... nisam mogla pogriješiti oko ljubomore u njegovim očima kad je gledao u Owena. Htio je objašnjenje. Ja nisam mislila da ga zaslužuje. Kako mi se um vrtio i nije me puštao da opet zaspim, odlučila sam izvući svoju lijenu guzicu iz kreveta. Nisam bila u teretani tjednima, a i sunce je ionako već izašlo. Poslije brze šalice kave, skupila sam kosu u konjski rep i nabacila hlače za jogu s podrezanom trenirkom. Zgrabila sam majicu na patent iz ormara u hodniku, prije nego sam izašla iz stana. Oči su mi vrludale preko cijele ulice prije nego sam izašla iz moje zgrade. Zbog prošle noći sam bila pojačano svjesna svoje okoline. Inače to možda ne bih primijetila. Primijetila njega. Sjedeći na stepenicama tri zgrade na moju lijevu stranu i preko ulice, bio je nitko drugi do Chase Parker. Okrenuo je svoju glavu kad je shvatio da sam ga ugledala, ali prepoznala bih to lice bilo gdje. Čim sam počela hodati prema njemu, ustao je. Zrak je bio hladan, pa sam navukla moju majicu dok sam prelazila ulicu. “Chase, što ti radiš ovdje?” “Samo sam se htio uvjeriti da si bila okej. Nisam očekivao da ćeš izaći tako rano.” Primjećujući da mi je njegova odjeća poznata, bila sam zbunjena. “Jesi li ti... bio ovdje cijelu noć?” Izraz na njegovom licu je odgovorio umjesto njega. “Zašto?” “Mislio sam da ćeš biti nervozna. Htio sam biti siguran da ti nešto ne treba.”

203


Naš svet knjiga Moja prva reakcija je bila da odrežem Dobro sam. Ali on nije bio u krivu, i njegovi postupci–bez obzira koliko mi se nije sviđao način na koji smo se razišli–su bili vrlo pažljivi. Tako da sam suzdržala svoj sarkazam i umjesto toga rekla, “Hvala ti.” Klimnuo je, i oči su mu pale na moj izloženi stomak ispod moje nezakopčane majice. Bilo je kratko, ali uhvatila sam to, i on je znao da sam ga uhvatila kako me odmjerava. “Tvoj spoj je otišao odmah poslije policajaca.” “Je li to ono što si radio? Špijunirao me? Jer nemaš nikakvo pravo da…” “To nije ono što sam radio. Nisam htio da budeš sama. Htio sam biti blizu u slučaju da zatrebaš nekoga.” +Namrštila sam svoje oči na njega i dočekala me iskrenost. “Pa, opet, hvala ti.” Koliko god sam htjela da ostane, htjela mu reći da ne želim biti sama, htjela da on bude sa mnom, znala sam da moram otići. Pogledala sam dolje u svoja stopala, pokušavajući smisliti jedan razlog zbog kojeg bih trebala ostati. Onda sam uložila posljednji napor. “Zašto ti nisi muškarac za mene?” Buljio je u mene, i onda napravio ono, što je napravio svaki put kad bih pokušala doći do istine. Pogledao je u stranu. “Ugodan ti dan, Chase.” Tužno sam se nasmiješila i otišla od njega. Ponovno. *** Te noći, bila sam iscrpljena, ali još uvijek nisam mogla zaspati. Moja tjeskoba i stalno kretanje su čak otjerali Tallulah s kreveta, da si pronađe neko drugo mjesto za spavanje. U jednom trenutku, oko dva sata ujutro, otišla sam si napraviti čaj od kamilice, i pronašla Ružnu Mačkicu, sklupčanu na prozorskoj dasci u kuhinji. Podigla sam ju i počela maziti bez razmišljanja, dok sam gledala van. Skoro sam ju ispustila kad sam ga ugledala. Isto mjesto. Nije bio tamo ranije, kad sam se vratila iz trgovine namirnicama. Što je on to, dovraga, radio? Ugasila sam svjetlo u kuhinji i otišla uzeti moj telefon. Pišući poruku u mraku, gledala sam da vidim hoće li odgovoriti. Reese : Što ti radiš tamo vani?

204


Naš svet knjiga Chase je posegnuo u svoj džep i izvadio svoj telefon. Pogledao je gore, ravno u moj prozor, i ja sam skočila u stranu, izvan pogleda, duboko udahnuvši kao da će ga to spriječiti da me ne ugleda. Nagnula sam se tek toliko da jednim okom mogu vidjeti što on radi. Poslije minute, glava mu se sagnula, i pogledala sam u svoj telefon da pronađem male točkice kako skakuću. Chase : Samo nadzirem mjesto. Zašto ga je briga? Prvu noć poslije poziva sigurnosne kompanije i poznavajući moje strahove, mogu razumjeti. Ali opet? Nije imalo smisla. Reese : Zašto? Gledala sam dok je buljio u prozor dugo vremena prije nego je spustio glavu dolje na tipke. Chase : Naspavaj se. Bit ću ovdje dok sunce ne izađe. Otišla sam natrag u moju sobu s mojom ružnom mačkom i kliznula pod prekrivače. Uključila sam telefon i isključila svjetlo. Poslije minute, upalila sam opet svjetlo i posegnula za mojim telefonom. Reese : Zašto ti nisi muškarac za mene? Minutu kasnije moj telefon je zapištao. Chase : Laku noć, Slatkišu. Spavala sam kao beba poslije toga. Prošlo je osam sljedećeg jutra kad su mi se oči otvorile. Prva stvar koju sam napravila, bila je da odem do svog prozora. Pojavila se praznina u mojim prsima kad sam stepenice preko puta ulice pronašla prazne. Ali nisam morala dugo čekati da se moj tjelohranitelj opet pojavi. Bio je tamo sljedeće večeri kad je sunce zašlo. I noć poslije toga, i noć poslije, i noć poslije. Svake noći izmijenili bismo poruku ili dvije. Postajale su sve prijateljske kako su dani prolazili. Ali uvijek je završavalo na isti način... mojim pitanjem zašto on nije čovjek za mene. I njegovim neodgovaranjem.

205


Naš svet knjiga Poslije cijelog tjedna, konačno sam odlučila da trebam odgovore, i ako mi ih on neće dati, dobit ću ih negdje drugdje.

206


Naš svet knjiga

35 poglavlje Reese

Gugutao je na mene tim velikim, čokoladnim očima koje su me i otopile i slomile mi srce. Sawyer je izgledao baš kao i njegov ujak. Pa, tehnički, izgledao je kao njegova majka. Samo što je njegova majka bila njen pljunuti brat. Nepotrebno je reći, sve troje su blagoslovljeni svojim genetskim bazenom. “On je apsolutno predivan, Anna.” Pokupila je bebu Sawyera iz mojih ruku i namjestila ga da uzme bočicu. “On izgleda baš kao Chase. Nadajmo se da će dobiti ujakov mozak, ali bez njegova stava.” Sreli smo se u malom grčkom restoranu do kojeg se moglo doći pješke iz Annina i Evanovog stana. Oni su morali biti redovni gosti, jer je vlasnik uzeo Sawyera iz Anninih ruku iste minute kad je ušla, i ugušio ga poljupcima. Restoran nam je također poslao šest tanjura hrane, a da ništa nismo naručili. Dvoumila sam se hoću li kontaktirati Sam ili Annu, ali sam se napokon odlučila za Annu. Sam je bila zaključana kao bankovni trezor, kad je Chase u pitanju. Ona je radila za njega i bila Peytonina najbolja prijateljica, pa je i njena odanost bila duboka. I to ne znači da Anna nije bila ekstremno odana Chaseu. Ipak, imala sam osjećaj da će ona napraviti što misli da je najbolje za njega, bez obzira što to bilo–čak i ako bi to značilo ispričati priču, za koju on ne želi da bude ispričana. “Nadam se da ne zamjeraš što sam te potražila i nazvala.” “Zamjeram? Zovi me svaki dan. Volim ovog momčića, ali počinjem pričati dječjim jezikom čak i odraslima. Trebam izgovor da više izlazim, nešto da me izvuče iz moje trenirke, i operem kosu prije osam navečer.” Neko vrijeme smo čavrljale, o bebi, planovima za jesen, čak i o nekim proizvodima na kojima je radila 'Parker Industrija'. Mislila sam da ću morati neugodno spomenuti što sam htjela upitati, ali Anna me preduhitrila. “Mogu li te pitati nešto osobno?” rekla je. “Naravno.” “Je li moj brat nešto napravio što te uzrujalo? Je li to razlog zašto više niste zajedno?” “Da, zapravo.”

207


Naš svet knjiga “I mislila sam. Što je idiot učinio?” Bezizrazno sam odgovorila, “Prekinuo je sa mnom.” Činila se iskreno šokirana. “Zašto?” “Nemam pojma. To je djelomično razlog zašto sam htjela s tobom razgovarati. On je prekinuo sa mnom, pa opet sjedi i čuva moj stan svake noći.” Anna je podigla njeno lice. “Što on radi?” Ispričala sam joj cijeli priču, iako dok sam ju naglas izgovarala po prvi put, zvučalo je kao da dijelovi nedostaju. Zbog čega sam bila još sigurnija da su određeni dijelovi bili... veliki dijelovi. Kad sam završila, beba je upravo zaspala, i Anna ga je nježno spustila u kolica. Bila sam iznenađena suzama u njenim očima, kad je sjela natrag na svoje mjesto. “Sad sve ima smisla.” “Što ima?” Krupne kapi kliznule su niz njene obraze, mrljajući joj lice. “On osjeća kao da nije uspio zaštiti Peyton, a tvoja najveća briga je sigurnost. On se ne osjeća vrijedan, ali ne može odustati.” Vrata su se širom otvorila poslije toga. Anna me uputila u sve što mi je nedostajalo, od Detektivke Balsamo do Chaseovog noža od lješnjaka, i sve o Eddieju između toga. Kad je završila, obje smo glasno plakale. Srce mi je puklo zbog Chasea. Dovoljno je loše izgubiti voljenu osobu, ali saznati da je to bio tvoj nož–nož kojeg je dobrovoljno dao čovjeku koji ju je ubio–zbog toga se osjećao kao da je on bio uzrok Peytonine smrti. Kao da ju on nije zaštitio. Oh Bože. Anna i ja smo izašle spojenih ruku dok je ona gurala kolica natrag u njen stan. “Želiš li ući? Popiti čašu vina?” upitala je. “Voljela bih. Ali neki drugi dan, možda?” Klimnula je. “Držat ću te za riječ.” “Nećeš morati. Ostat ću u kontaktu, štogod da se dogodi.” Zagrlile smo jedna drugu kao davno izgubljene prijateljice. “Što ćeš učiniti?” pitala me. “Ne znam. Moram malo razmisliti. Previše je toga odjednom.” “Razumijem.” “Možeš li... napraviti mi uslugu? Kad budeš pričala sa svojim bratom, nemoj mu reći da si mi sve ispričala? Još uvijek imam nade da će mi sam reći. Mislim da sam samo odabrala pogrešan pristup kako bi mi se on otvorio.” “Naravno. Nadam se da će sve uspjeti za vas dvoje. Stvarno.”

208


Naš svet knjiga “Hvala ti, Anna. Na svemu.” Otišla sam napokon razumijevajući zašto je Chase mislio da on nije čovjek za mene. Sada je samo trebao shvatiti da on to jest. *** Chase je stigao u devet te večeri. Pitala sam se da li on uopće ide više na posao. Provodio je cijelu noć, čuvajući moju zgradu. Bilo je nemoguće da radi cijeli dan. Ostavila sam ga vani sat vremena, dok sam ja sve priredila i onda sišla dolje bez upozorenja. Kad sam mu prišla, ustao je. “Sve okej?” “Ja... samo nisam imala dobru noć. Mogu ti se pridružiti na kratko?” Podigla sam tanjur koji sam nosila. “Napravila sam kekse.” Pretraživao je moje lice, očito nesiguran što namjeravam. Pronalazeći iskrenost–jesam imala lošu noć–klimnuo je. “Naravno.” Naš je razgovor išao sporo u početku, nijedno od nas nije znalo što reći. Pitala sam ga o poslu, i on je pitao mene o mojim izgledima za posao. Dala sam neke neodređene odgovore oko razmatranja mojih mogućnosti, i naposljetku, načela temu zbog koje sam izašla. Pojavilo se zatišje u razgovoru, pa sam duboko udahnula i glasno izdahnula. “Ne znam jesam li zaključala vrata.” “Večeras?” Zatresla sam glavom. “Ne. Kad je u naš stan provaljeno. Ključ je bio na dugoj, crvenoj vrpci koju sam voljela nositi oko vrata. Ja sam posljednja izašla, i ja sam trebala zaključati vrata. Ali ne mogu se sjetiti jesam li. Zato uvijek provjerim tri puta prije nego odem.” “Bila si dijete.” “Znam. I u susjedstvu je bilo dvanaest provala u tjednima prije naše. U nekima nije bilo znakova prisilnog ulaska. U drugima su vrata i prozori bili razbijeni. Vjerojatno to ništa ne bi značilo. Oni bi još uvijek bili unutra kad smo došli kući. Policija je rekla da ako su htjeli ući, ušli bi na ovaj ili onaj način.” Slegnula sam ramenima. “Ali večeras sam se opet pokušavala sjetiti jesam li ih zaključala. Znala sam ponavljati taj dan u mojoj glavi opet i opet, pokušavajući se sjetiti.” Chase je stavio svoje ruke oko mene i stisnuo. “Što ja mogu učiniti?” “Ništa. Samo dok pričam s tobom, osjećam se bolje, zapravo.” Njegov stisak oko mene se pojačao. “Siđi dolje u bilo koje vrijeme. Ovdje sam između zalaska i izlaska sunca.”

209


Naš svet knjiga Čula sam osmijeh u njegovom glasu, pa sam se okrenula, želeći to vidjeti. Toliko mi je to nedostajalo. Na kratku sekundu, način kako me gledao, mogla sam vidjeti da je sve što je osjećao za mene, još uvijek tu. Samo je to zakopao tako prokleto duboko, mogla sam to letimice ugledati u daljini, prije nego je opet bilo izvan dosega. Misleći da sam pritiskala koliko sam vjerojatno trebala za jednu noć, prisilila sam se da ustanem. “Krenut ću u krevet. Hvala što si me saslušao, Chase.” “Bilo kad.” “Ostavit ću ti tanjur. Kad već policajci dobiju besplatne krofne, najmanje što ja mogu učiniti je dati svom tjelohranitelju nešto keksa.” Krenula sam i onda se okrenula. Bila sam tako oduševljena što sam mu uhvatila pogled na mojoj guzici, da sam skoro zaboravila što sam htjela reći. “Zašto ti nisi muškarac za mene, Chase?” Jednog dana, natjerat ću ga da mi kaže. Danas jednostavno nije bio taj dan. *** Nastavili smo na isti način i sljedeći tjedan. Donijela bih mu nešto za grickanje, i sjedili bi i pričali sat vremena ili dva, na stepenicama nasumične stambene zgrade preko puta moje zgrade. Svakog jutra kad bi se probudila, tanjur koji bi ostavila čekao je ispred vrata mog stana. I dok je to bilo sjajno za moje spavanje–nikad nisam bolje spavala, znajući da me netko motri poput jastreba–počela sam misliti da se on nikad neće promijeniti. Chase se činio zadovoljan s našim novopronađenim prijateljstvom. Ja, baš i ne. Tako da sam odlučila pritisnuti malo jače. Bila je maglovita noć, i napravila sam mu kolačiće. Izašla sam van da mu ponudim njegovu dnevnu užinu. Nosio je vjetrovku s kapuljačom, i ludilo toga da on sjedi vani na kiši mi je osiguralo savršenu priliku. Otvorila sam moj kišobran veličine golf loptice i držala ga iznad nas dok smo sjedili na mokrim stepenicama. “Hej.” “Loše je večeras ovdje, “ rekla sam. “Moralo se dogoditi kad-tad. Imali smo dobro vrijeme zadnjih par tjedana.” Ne sezonski topao povjetarac je uhvatio miris njegove kolonjske i podsjetio me na naše zajedničke noći. Njegova bi prsa svjetlucala od

210


Naš svet knjiga znoja, a kolonjska koju je stavio to jutro bi izronila na površinu. Htjela sam se približiti i duboko udahnuti. Ali nisam mogla. Bilo je to pakleno frustrirajuće. Gubeći moje strpljenje, moja pozivnica je izašla drugačije od planiranog. “Samo uđi unutra,” izbrbljala sam. “Ne moraš sjediti ovdje cijelu noć.” Činilo se da je moj prijedlog bio potpuno neočekivan. Chase je samo buljio u mene. Može li on stvarno biti toliko slijep? Zar je stvarno mislio da ćemo dovijeka nastaviti s njegovim sjedenjem cijele noći, preko puta mog stana i mojim dostavljanjem pečenih proizvoda? Kad on još uvijek nije odgovorio, ponovila sam se. “Dođi unutra. Ovo je smiješno. Vani pada, a ja imam savršeno suh stan, udaljen samo par koraka. Možeš stražariti s kauča cijelu noć, ako želiš. Samo dođi unutra.” Simpatično, prijateljsko lice koja sam počela očekivati za mojih noćnih posjeta se promijenilo, zamijenjeno kamenim i udaljenim licem kakvo je imao kad me ostavio. Znala sam što slijedi, i nisam to više mogla podnijeti. “Ne mislim da je to dobra ideja, Reese.” Ustala sam. “Pa, ja mislim.” “Stvari su dobre između nas. Ne želim da dobiješ krivu ideju.” On ne može stvarno vjerovati u to sranje, može li? “Stvari između nas su dobre? Što smo mi uopće, Chase? Reci mi.” Čeljust mu se stegnula. “Mi smo prijatelji.” Mogla sam vidjeti kako se zatvara i nije me bilo briga. U posljednje vrijeme su mi emocije bile posvuda, i trebao mi je ventil. Nažalost, večeras će taj ventil biti Chase. “Ne želim da budemo prijatelji! vikala sam. “Mi nikad nismo bili prijatelji.” Nisam večeras izašla planirajući mu dati ultimatum, ali nekako sam bila baš tamo. Bilo je vrijeme. “Ne mogu ti dati ništa više, Reese. Rekao sam ti to.” “Možda. Ali tvoje riječi i akcije znatno proturječe jedno drugome, a mene su uvijek učili da vjerujem u ono što ti ljudi pokažu, ne što ti kažu.” Chase je prošao prstima kroz vlažnu kosu. “Želiš nešto što ti ne mogu dati.” “Ono što ja želim si ti. To je to. Ne treba mi netko vani da me čuva i bude mi prijatelj. Trebam nekog da bude sa mnom.” “Ne mogu.”

211


Naš svet knjiga “Ne možeš ili nećeš?” “Ima li razlike? Oboje završavaju s istim rezultatom.” “Je li ovo stvarno što želiš? Sjedit ćeš tamo vani noć po noć? Što će se dogoditi kad počnem dovoditi kući muškarce koje planiram pojebati?” Mogla sam vidjeti ljutnju kako mu kuha u očima, i mislila sam da će ga to možda slomiti. “Kako će to raditi, točno? Hoćete se rukovati pa ćeš ga pitati u koje vrijeme će završiti sa mnom, da možeš uzeti stanku od straže?” “Prestani, Reese.” Bila sam više nego frustrirana, i nisam mogla doprijeti do njega. “Znaš što? Prestat ću. Jer sam gotova. Ne želiš me, u redu. Ali nemoj reći da te nisam upozorila. Ostani u blizini još duže, i počet ću dovoditi muškarce da prenoće.” Nagnula sam se bliže i zakucala. “Ostavit ću otvoren prozor da možeš slušati.”

212


Naš svet knjiga

36 poglavlje Chase

Čak i uhoditelji se naposljetku smjeste u rutinu. Nakon što bi Reese ujutro napustila stan, otišao bi na trčanje. Bilo je šest i pol kilometara natrag do moje kuće, i obično bih sprintao pola te udaljenosti, gonjen frustracijom zbog gledanja nje kako odlazi svakog jutra. Kasno noćni zalogajčići su prestali prije tjedan dana. Nije više čak ni gledala u mom smjeru. Pretpostavljam da bih trebao biti zahvalan što me samo ignorira. Njena prijetnja je bila sve o čemu sam mogao razmišljati u zadnje vrijeme. Što ću, dovraga, ja napraviti, ako ju budem gledao kako ulazi u svoju zgradu s drugim muškarcem, a da on odmah ne izađe? Pomisao me natjerala da trčim brže. Koliko će dugo trebati? Jebi ga. Neće proći dugo. Iako bih obično trčao istu rutu preko grada, danas nisam. Nije to bio svjestan izbor, moje noge su same vodile dok mi je um bio zauzet mislima o Reese. Kad sam ušao u Amsterdam Avenue, shvatio sam koliko sam skrenuo s kursa. I kamo me moja podsvijest vodila. Little East javna kuhinja. Sklonište gdje je Peyton volontirala. Gdje je Eddie jeo svaki dan. Nisam išao niz ovu ulicu skoro sedam godina. Buljio sam kroz prozor dugo vremena, moje oči se spuštajući dolje na prazno mjesto gdje bi često pronašli Eddieja kako sjedi. Mjesto je ostarilo, ali se nije jako promijenilo. Mrzio sam pogled na to. Ljutilo me i vratilo onaj osjećaj bespomoćnosti koji sam imao kad sam primio taj posljednji poziv od Peyton. Bez utjecaja i slab. Učinilo je da se ja osjećam kao žrtva. Pa opet sam odlutao unutra, nesiguran što sam to tražio. Bilo je rano, i mjesto je praktički bilo prazno. Jedan par i njihovo dvoje djece su jeli doručak. Nekoliko je volontera bilo zaposleno hodajući tamo-amo, noseći metalne poslužavnike hrane iz kuhinje i ostavljajući ih na njihovim mjestima na pokretnoj traci.

213


Naš svet knjiga Gledajući uokolo, nisam imao pojma što sam ja, dovraga, radio unutra. Onda su mi uokvirene slike na zidu zapele za oko. Kad je unutrašnjost bila ponovno uređivana prije svih tih godina, svaki je volonter donirao poster s nadahnjujućim citatom. Peyton mi nikad nije stigla pokazati svoj. Hodao sam po prostoriji, čitajući neke od njih. Ne trebaš se popeti uz cijelo stepenište. Samo napravi prvi korak. Imaš dvije ruke–jednu da pomogneš sebi i drugu da pomogneš drugima. Sljedeća me navela na razmišljanje. Ako ne promijeniš smjer, možeš završiti kamo si krenuo. Kamo sam, dovraga, ja krenuo? Zahvaljujući Fricku i Fracku, nisam više sjedio u baru od zore do sumraka. Umjesto toga sam sjedio ispred ženinog stana od sumraka do zore. Imao sam uspješnu kompaniju u kojoj nisam bio tjednima, i izgubio sam ženu koja je bila najbolja stvar što mi se dogodila u godinama. Možda izgubio nije bila baš točna riječ. Odustao od, nažalost, je bila puno točnija. Moja je ljutnja bila debelo pojačana žaljenjem. Mrzio sam što sam se osjećao tako nedostojnim svega što sam imao, i da sam zbog toga sabotirao stvari koje su mi najviše značile. Ali nisam imao pojma kako promijeniti što sam osjećao. Ispravni ili pogrešni, moji su osjećaji bili stvarni. “Buljim u tog svakog jutra kad dođem.” Nelson, upravitelj skloništa, lupio me po leđima kad je došao i stao kraj mene. “Kako si, Chase?” “Držim se.” Za slamku. “Ti?” “Ne preloše. Ne preloše. Žao mi je, čovječe. Ludo sranje, kad su policajci saznali poslije sveg ovog vremena da je to bio Eddie, ha?” Napeo sam se, ali nekako uspio klimnuti. “Nažalost, puno naših štićenika ima mentalnih, zdravstvenih problema.” Pokazao je bradom prema obitelji koja je završavala svoj doručak. “Obitelji koje je napustila sreća, jer je netko izgubio posao, su mali dio naše službe danas. Svakog dana vidimo sve više ljudi koji bi trebali dobivati mentalnu zdravstvenu pomoć. Ali čak i kad ju dobiju, izbace ih nakon par dana promatranja, jer osiguranje više neće platiti ili uopće nemaju osiguranje.” “Kako bi se itko trebao osjećati sigurno ovdje?” “Ovdje unutra jest sigurno. Kad izađu izvan ovih zidova, onda ne mogu podnijeti stvari koje se događaju u njihovim glavama. Izgubimo dvanaest noževa i šest vilica svakog tjedna. Pitam se što rade s njima na ulici.” Buljio sam u njega. Nije bilo moguće da zna, da je nož koji je Eddie upotrijebio, došao od mene. Detektivka Balsamo je došla kod mene nakon

214


Naš svet knjiga što je razgovarala s radnicima u skloništu. Uz to, ako je bila i jedna stvar koju sam znao o njoj, ona nije uokolo dijelila ništa, što nije bilo neophodno da ljudi znaju. “Nelson! čovjek je pozvao iz kuhinje. “Moram završiti doručak. Drago mi je što sam te vidio, Chase. Ne budi stranac.” Pljesnuo me po leđima i počeo se udaljavati. Okrećući se, pozvao me. “Imam iza uramljenu Peytoninu sliku. Mislim da ću ju objesiti tamo, uz njezin citat.” Podignuo je bradu u smjeru uramljenog postera ispred mene. Peytonina je bila posljednja u nizu nadahnjujućih izreka, jedina koju nisam pročitao. Ne koncentriraj se na što ako. Koncentriraj se na što jest. *** Tog poslijepodneva, osjećao sam se kao stranac pojavivši se u mom vlastitom uredu–kao da sam trebao unaprijed nazvati da obavijestim ljude da dolazim, iako sam ja posjedovao kompaniju i nisam odgovarao nikome osim samom sebi. U početku, ljudi su oklijevali da mi priđu, što je radilo u moju korist, jer stvarno nisam imao želje čavrljati. Za hrpu poruka i emailova koje sam pronašao, će trebati tjedan dana da na njih odgovorim. Namjerno sam ostavio zastore navučene, kako bih privukao što manje pažnje dok sam radio, ali to, naravno, nije zaustavilo Sam. Žena je bila pas tragač, s mojim mirisom u njenom nosu. “Izgledaš kao govno.” Trebala me vidjeti prije nego sam se, maloprije, otuširao i obrijao. “Lijepo te je vidjeti, Sam.” “Jesi li se vratio za stalno?” “Radim na nečemu po noći. Nisam siguran koliko ću moći dolaziti.” “Oh? Novi proizvod?” Godine izlazaka su me naučile umjetnost izbjegavanja, kad si stjeran u kut. “Jesi li već pronašla nekoga za slobodno mjesto direktora informatičke tehnologije?” Imam nekoliko kandidata. Ali bila sam zaposlena... pokušavajući popuniti otvoreno mjesto u marketingu.” Mogla je otvarati vrata koliko god je htjela. Nisam ulazio. Ne danas. “Dobro. Drago mi je što to čujem. Ne plaćam te da sjediš na guzici cijeli dan.”

215


Naš svet knjiga “Ne mogu vjerovati da ću ovo reći, ali sviđa mi se bolje nepodnošljiv, trijezan Chase, nego pijani, ljubazan Chase.” Pričali smo još sljedećih deset minuta. Sam me uputila u neke kadrovske stvari i kamate koje je pregovarala s novim nositeljem osiguranja. Kad mi je telefon zazujao na stolu, uhvatio sam koliko je sati. Zakasnit ću kod Reese ako ne krenem. Iznenađujući me, Sam je shvatila mig kad sam počeo gasiti svoj kompjuter i pakirati neke fascikle. Pretpostavio sam da će još jednom pokušati ispitivati o mom osobnom životu. “Pa, pustit ću te na miru.” “Hvala, Sam. Pomalo se žurim da odem odavde.” Napravila je par koraka prema vratima i onda se okrenula. “Oh. Još jedna stvar.” Evo ga. “Što je to?” “'Pink Cosmetics' želi preporuku o bivšoj zaposlenici. Tražili su da pričaju s tobom osobno. John Boothe iz 'Canning i Canning' je sada potpredsjednik. Sjećaš ga se?” “Sjećam. Dobar tip. Naravno, nazvat ću ga.” “Poslat ću ti broj.” “Hvala. Oni su u Chicagu, zar ne?” “Da. U centru grada.” “Tko je napustio New York i premjestio se u Chicago?” “Nitko... još.” Oči su nam se srele. Moje su postavljale pitanje, iako sam već znao odgovor. *** Te noći, sjedio sam na stepenicama preko puta ulice, nasuprot Reeseina stana. Toplo sunce od kasnog babljeg ljeta je otišlo, ali vrućina je još bila surova. Bilo je vlažno, vruće kao u paklu, a moje srce je ubrzano lupalo. Ranije danas, valjao sam se u samosažaljenju i krivnji, ali od kad mi je Sam rekla da Reese razmišlja napustiti New York zbog posla, nova me emocija obuzela: strah. Mrzio sam to. Razmišljao sam stati u trgovini pićem na putu ovamo, da ublažim moju tjeskobu. Ali nije bilo šanse da ću piti na poslu. Čak iako je to bila moja vlastita luda misija koju sam stvorio, i Reese me više nije htjela ovdje. Bilo je otprilike sat nakon početka moje smjene, kad je čovjek poznatog izgleda prišao njenoj zgradi i ušao unutra. Trebala mi je

216


Naš svet knjiga minuta da ga smjestim odakle sam ga znao. Šake su mi se stisnule kad sam se sjetio da je on tip iz njenog stana, one noći kad se alarm aktivirao. Drugi spoj. Znao sam kako moji drugi spojevi uvijek završavaju. Jebi ga. Jebi ga. Jebi ga. Petnaest minuta kasnije, njih dvoje su izronili iz zgrade. Reese je nosila haljinu na bretele s laganom vestom preko nje i sandale s visokim potpeticama. Kosa joj je bila raspuštena, i vlaga ju je učinila bujnijom i još više seksi. Nikad nije izgledala ljepše. Zaustavljajući se kad su došli do ruba staze, Reese je podigla ruku i hladila si lice. Bilo je vruće kao u paklu. Bol u mojim prsima je postala nepodnošljiva kad je skinula vestu, otkrivajući dobar dio dekoltea i skoro potpuno gola leđa. Zrnca znoja su mi kapala s obrve dok sam gledao kako se sve odigrava preda mnom. Bio sam u svom privatnom paklu. On je stao iza nje i uzeo vestu iz njenih ruku. Srce mi je muklo udaralo, i to je bilo sve što sam mogao napraviti, a da ne odjurim tamo, reći mu da makne svoje jebene ruke dalje od nje. Pa sam sjedio i napravio ništa, osim samljeo sloj cakline sa svojih zubi. Nemam više pravo sprječavati ju u bilo čemu. Iako sam osjećao da on dodiruje nešto moje. Nešto na što sam vrlo jako imao pravo. Gledajući ih kako silaze niz ulicu, ostao sam ukočen na stepenici dok nisu stigli do ugla. Onda sam progunđao niz psovki i ustao kako bi ih pratio. Novi zadaci dodani mojem poslu osiguranja. Čini se da sam uzeo to uhodosko sranje poprilično ozbiljno. Hodao sam s druge strane ulice kroz četiri bloka, održavajući sigurnu udaljenost iza njih, dok sam se koncentrirao na njihov govor tijela. Hodali su blizu jedno drugom, kao dvoje ljudi koji međusobno imaju određen nivo udobnosti, ali se nisu držali za ruke ili dodirivali. Kad su ušetali u mali talijanski restoran, mislio sam da ću morati čekati sat ili dva prije nastavka predstave. Srećom po mene, domaćica ih je posjela ravno ispred izloga. Poslije par minuta, nisam više bio siguran, je li gledanje njih dvoje cijelu noć, blagoslov ili kletva. Bez obzira, pronašao sam si ulaz dijagonalno s druge strane ulice. Skrivao me, ali i dopuštao udobno gledanje. Naručili su vino i predjela, i izgledalo je da im ne manjka tema za razgovor. Svaki put kad bi se Reese nasmijala, osjetio sam sreću vidjevši

217


Naš svet knjiga njen prelijep osmijeh. Onda bi razarajući osjećaj smrvio tu trenutnu radost, kad bih se sjetio da nisam ja stavio taj osmijeh na njeno lice. U jednom trenutku, gledao sam kao u usporenom filmu, kad je njezin spoj posegnuo i dodirnuo joj lice. Njegova ruka joj je obuhvatila obraz u intimnoj gesti, i na sekundu, mislio sam da će se nagnuti preko stola i poljubiti ju. Jebemu, ne mogu to više podnijeti. Morao sam skrenuti pogled. Glava mi je pala u moje ruke, i borio sam se da shvatim kako ću krenuti dalje poslije ovoga. Kako ju mogu pustiti da ode iz mog života? Morao sam se osloboditi od nje. Pokušavao sam tjednima, ali nešto me stalno zadržavalo. Iznenada me udarilo. Bilo je to moje srce. Ona je već bila u mom prokletom srcu. Mogao sam fizički otići od nje, ali ona je već bila u meni. Udaljenost to neće promijeniti. Ona će biti u mom srcu, čak i ako ne bude u mom životu. Kako to sve može biti tako jasno, kad prije pet minuta nisam mogao vidjeti ništa od toga? Morala je to biti prijetnja da ću ju izgubiti. Sve do sad, nisam stvarno vjerovao da će ona krenuti dalje. Ali vidjeti sve to vlastitim očima je bio poziv na buđenje. Sad je bilo pitanje što ću ja učiniti oko toga. Što ako bi bili zajedno i njoj se nešto dogodilo? Što ako ja ne budem tamo da ju zaštitim? Što ako ju iznevjerim? Iznevjerim nas? Što ako... me ona jednog dana napusti kao Peyton? Volio bih da imam odgovore. Volio bih znati kako će stvari ispasti. Um mi je jurio dugo vremena, idući naprijed-natrag između svih razloga zašto ju trebam moliti da me primi natrag, i svih razloga zašto ju trebam pustiti da ode. Što ako ju iznevjerim? Što ako je ona trebala nekog jačeg od mene? Što ako... je ona već krenula dalje? Podigao sam pogled, baš kad je Reese zabacila glavu, smijući se nečemu što je seronja koji sjedi nasuprot nje, rekao. Dok sam zatvarao svoje oči u fizičkoj boli, nešto ranije tog dana mi je bljesnulo u sjećanju– uramljeni citat kojeg je Peyton izabrala da objesi u skloništu. Sedam godina nisam bio unutar Little East javne kuhinje. Zašto sam danas, od svih dana, odlučio da odlutam tamo? To je morao biti znak.

218


Naš svet knjiga Pa, bio je to znak u doslovnom značenju. Sad sam samo morao razumjeti njegovo preneseno značenje. Ne koncentriraj se na što ako. Koncentriraj se na što jest.

219


Naš svet knjiga

37 poglavlje Reese

Odgurnula sam ga predaleko. Ugledavši prazne stepenice preko puta ulice kad sam zašla za ugao, tuga me preplavila. Srce mi je lupalo u grlu, ostavljajući moja prsa s osjećajem praznine. Prošlog sam tjedna dala Chaseu ultimatum i zaprijetila da ću krenuti naprijed bez njega. Nadala sam se da će ga trgnuti slika mene kako spavam s drugim muškarcem. Ako je stvarno mario za mene, osjećao samo djelić onoga što sam ja za njega osjećala, nije bilo šanse da ga to ne bi pogodilo. Kad je još jedan tjedan prošao, a on još uvijek sjedio s druge strane ulice, bez ikakva znaka da će mi se vratiti, mislila sam da će mu stvarnost sjesti, ako me vidi da izlazim sa stvarnom osobom. Pa sam zato Owenov poziv na večeru i kino vidjela kao savršenu priliku. Chase nije imao pojma da je visoki, zgodan tridesetogodišnjak moj brat. Nažalost, čini se da mi se moj plan obio o glavu. Moj čuvar je nestao. Cijelim putem niz moju ulicu, nisam mogla prestati buljiti u stepenice. Dok je on bio tamo, imala sam nade. Sad slobodne, ugasile su to svjetlo nade. Stepenice su bile metafora kako sam se ja osjećala– prazno. Pomisao na povratak u moj stan, spavanje u krevetu u kojem smo proveli noći vodeći ljubav, učinila je da se užasavam odlaska kući. Provukla sam svoju ruku kroz bratovu dok smo hodali ostatak puta. On je još uvijek nosio svoje Access naočale od filma na koji smo otišli poslije večere. Kad su IMAX kina počela prikazivati filmove u kojima mogu uživati i gluhi s posebnim naočalama sa zatvorenim naslovom, koje su projicirale dijalog iz filma na tri metra od nositelja, morala sam mu kupiti njegove vlastite. Naočale su izgledale kao križanac između tipičnih, plastičnih, filmskih 3D naočala i staromodnih naočala s UV zaštitom. Pa ipak ga nitko nije dvaput pogledao, dok smo u ponoć hodali ulicom u New Yorku. Nisam se zamarala govoriti Owenu da me ne treba pratiti. Uvijek bi to napravio, i pregledao unutrašnjost stana za mene, također. Chase je bio jedina druga osoba koja je shvatila koliko mi je to važno, i zahtijevala da to savlada. U dizalu sam glasno uzdahnula na tu pomisao. Večeras

220


Naš svet knjiga neće biti lako. Osjećala sam kao da ponovo gubim Chasea, sad kad je otišao. Izašla sam iz dizala teškim koracima, i Owenom odmah iza mene. Ali smrzla sam se čim sam se okrenula prema mojim vratima, ostavljajući mog brata da se zabije u mene. Srce koje mi je zapelo u grlu, kliznulo je u prsa i počelo opet udarati. I činilo se da nadoknađuje propušteno, jer je sumanuto lupalo. “Chase?” Naslanjao se na zid kraj mojih ulaznih vrata, gledajući dolje. Kad je podigao pogled, morala sam duboko udahnuti da se smirim. Čak i iscrpljen i umoran, još uvijek je bio najljepši muškarac kojeg sam ikad vidjela. Oči su mu bile staklene, i pitala sam se je li pijan. Je li zbog toga ovdje? Pojavio se pred mojim stanom samo zato što je pio? Zaboravila sam da je Owen iza mene, dok nisam osjetila kako se ruka na mojem ramenu stisnula. Očito je Chase primijetio muškarca iza mene po prvi put, jer sam gledala kako mu se oči dižu iznad mog ramena i čeljust stiska. “Što ti radiš ovdje?” pitala sam. Još se nisam pomakla, ostavljajući čudnih četiri i pol metra između nas. “Možemo li razgovarati?” Chase je pitao. “Ummm... naravno.” Trebalo mi je još par sekundi da smislim kako ću pomaknuti svoje noge. Onda sam, oklijevajući, napravila par koraka. Kad sam stigla do vrata, Chase je uhvatio moj pogled. “Nasamo,” pojasnio je. Posežući u moju torbicu, izvadila sam ključeve i ponudila mu ih, naginjući glavom prema vratima. “Idi unutra. Daj mi pet minuta.” Na sekundu, zurio je u Owena, i mislila sam da će se nešto ružno dogoditi. Ali naposljetku je klimnuo, otključao vrata i otišao unutra. Trebalo mi je par minuta da uvjerim brata mog velikog brata da ću biti dobro. Već sam mu rekla za Chasea, ali kako je bio previše zaštitnički nastrojen prema meni, bilo mu je teško otići. Poljubila sam ga u obraz i obećala poslati poruku unutar sat vremena. U suprotnom slučaju, uvjerio me, bit će opet pred mojim vratima. Kad sam napokon bila sama u hodniku, uzela sam malo vremena da se priberem. Napokon, poravnala sam haljinu, prikupila svoju hrabrost, i ušetala u svoj stan. Chase je sjedio na kauču kad sam ušla. Rob navike, odmah sam se okrenula prema ormaru za kapute i skinula vestu, iako ju nisam tamo držala.

221


Naš svet knjiga “Već sam to napravio. Dvaput.” Ponudio mi je osmijeh, ali mogla sam vidjeti tugu kako se nazire iza toga. Bože, molim te nemoj slomiti moje srce. Opet. “Želiš li čašu vina?” Otišla sam do kuhinje da sebi nalijem jednu. Punu do vrha. Možda čak i da pijem iz boce. “Ne, hvala.” Osjetila sam njegove oči na meni, dok sam manevrirala po kuhinji. Kad sam bila gotova, zapela sam, prije nego sam izabrala gdje ću sjesti. Odlučujući se za stolicu, radije nego kauč kraj Chasea, sjela sam i pijuckala svoje vino. Strpljivo je čekao dok mu nisam posvetila svoju pažnju. “Dođi ovamo.” Zatvorila sam oči. Nigdje ne bih radije bila nego točno kraj njega, ali morala sam znati zašto je bio ovdje. Što je ovo bilo. “Zašto?” Pijuckala sam opet svoje vino kako bih imala izgovor da skrenem pogled. “Zato što te trebam blizu mene.” Pogledala sam u njega. Još uvijek raspravljajući, još uvijek nesigurna. “Zato što mi nedostaješ. Nedostaješ mi tako prokleto puno, Reese.” Morala sam progutati, jer su mi počele prijetiti suze radosnice. Ali još uvijek sam se bojala. Još uvijek je bilo nešto, što je on morao napraviti. Nisam mogla dozvoliti samoj sebi da me uvuče opet unutra, ako mi nije dao sve. On je za mene bio sve ili ništa. Pomakla sam se na kauč, i Chase je uzeo vino iz moje ruke, odlažući ga na stol. Omotao je svoje ruke oko mene i privukao moje tijelo blizu uz njegovo. Jedva sam mogla disati, koliko me čvrsto držao. Ali bio je tako dobar osjećaj biti opet u njegovim rukama. Tako ispravan. “Tako mi je žao, Reese. Tako žao što sam te povrijedio,” promumljao je u moju kosu. Poslije dugo vremena, odmakao se unatrag, tako da se možemo gledati licem u lice. Njegove su oči pretraživale moje, tražeći nešto. Uvjeravanje, možda? Pronalazeći štogod mu je trebalo, pročistio je svoje grlo i mekano progovorio. “Kad sam imao dvanaest, kupio sam stari, Švicarski Vojni nož na garažnoj rasprodaji. Nosio sam tu stvar uz sebe godinama.” Zastao je i pogledao dolje. Uzimajući moju desnu ruku u njegovu, učestalo je prelazio palcem preko mog ožiljka. Kad me ponovo pogledao, imao je suze u očima. “Dao sam ga Eddieju. Beskućniku kojem je Peyton pokušavala pomoći.” Glas mu pukne. “Mislio sam da ga može iskoristiti kako bi se obranio u slučaju nužde.”

222


Naš svet knjiga Bol u njegovom glasu je bila nepodnošljiva. Htjela sam nešto napraviti da ga umirim, da mu pružim utjehu. Ali znala sam da je to morao izbaciti iz sebe. Nije to bila samo prepreka za našu vezu; bio je to ogroman korak za njegovo zacjeljivanje. A to sam htjela više od ičega. Stisnula sam mu ruku i kratko klimnula. “Sve ove godine, mislili smo da je grupa tinejdžera, koja je tukla beskućnike, ubila Peyton, da se ona našla u unakrsnoj vatri napada na Eddieja.” Duboko je udahnuo i glasno izdahnuo. “Nije bila. Bio je to Eddie, koji ju je ubio.” Pogledao je dolje i stisnuo mi ruku, a onda su mu se oči vratile na moje. “Nožem kojeg sam mu dao. Bio je to moj nož koji ju je ubio.” Možda nisam bila ja koja je porezana, ali bez obzira na to, osjećala sam se izmrcvareno. Suze su tekle niz moje lice. “Ja sam ostavila otvorena vrata i moj brat ne čuje.” Chase je obrisao moje suze svojim palčevima, dok je uzimao moje lice u svoje ruke. “To nije tvoja krivnja.” Pogledala sam u njegove oči. “Nije ni tvoja.” *** Satima kasnije, bila sam fizički i emocionalno iscrpljena. Jednom kad je čep izletio iz boce, Chase se potpuno otvorio. Pričali smo još o Peyton i Eddieju, i rekla sam mu detalje o noći kad smo Owen i ja ušli u našu kuću dok su ju pljačkali. Priznala sam mu stvari koje sam čak jedva priznala samoj sebi–kako je krivnja utjecala na mene, i kako sam prošla kroz udare depresije dok sam odrastala. Bilo je važno za njega da zna kako nije sam, i da ne očekujem od njega da zacijeli preko noći. Upravo sam otišla u kupaonicu, odgovorila na zabrinuti video poziv mog brata–kojem sam se zaboravila javiti–i vratila se sjesti na kauč. Prije nego mi je guzica dodirnula jastuk, Chase me zgrabio i povukao u svoje krilo. Osmijeh na njegovom licu je bio prekrasan i stvaran. Pritisnuo je usnice zajedno, pa naslonio njegovo čelo na moje. “Da li bi stvarno otišla u Chicago?” “Chicago? Zbog čega?” “'Pink Cosmetics'. Posao za koji si se prijavila?” Skupila sam obrve. “Nemam pojma o čemu govoriš. Nisam se prijavila za posao u 'Pinku'. Zapravo, nisam se nigdje prijavila. Imam ušteđenog novca i odlučila sam uzeti malo slobodnog vremena prije donošenja bilo kakvih odluka o karijeri. Razmišljam o osnivanju moje vlastite, male marketinške agencije s mojom prijateljicom Jules, koju si

223


Naš svet knjiga upoznao. Pričale smo o tome prošle godine prije nego sam napustila 'Fresh Look', i ja nisam bila spremna. Ali sad mi se to nekako čini ispravno.” Zastala sam. “Zbog čega si mislio da ću preseliti u Chicago?” “Zvali su zbog preporuke.” “To je čudno.” Chase je zatvorio svoje oči i zahihotao se, tresući glavom. “Sam.” “Sam?” “Ja nisam nikad zapravo razgovarao s njima. Sam mi je rekla da su zvali zbog preporuke, dok sam se spremao otići iz ureda neki dan.” “Ne razumijem.” “Potpaljivala mi je vatru pod guzicom. Znala je da će me to gurnuti da prijeđem preko svojih problema.” “Ooohh... a ja tu mislim da te moj vrući spoj gurnuo preko ruba.” “Skoro sam pukao kod talijanskog lokala, gledajući ga kako stavlja svoje ruke na tvoje lice.” Oči su mi se raširile. “Pratio si me?” “Samo večeras. Ludio sam gledajući te kako izlaziš s tim tipom ponovo. Sjećaš li se što si mi rekla prošli tjedan, prije nego si prestala razgovarati sa mnom?” Naravno da se sjećam. “Što?” “Da ćeš dovesti nekog tipa kući i otvoriti prozor da ja mogu slušati.” Pljesnuo me zaigrano po mojoj guzici. “Imaš okrutnu crtu u sebi, Slatkišu.” Počela sam pucati i ubrzo sam se našla podignuta u zraku i onda ravno na svojim leđima. Chase je lebdio iznad mene, hvatajući me za ruke i prikucavši ih iznad moje glave. “Misliš da je to smiješno?” “Zapravo, mislim.” Protrljao je svoj nos o moj i prišaptao, “Ti ne bi stvarno spavala s njim, zar ne?” “Definitivno ne. Ali to nema nikakve veze s tobom.” Chase je odmaknuo unazad glavu i nadurio se. Bio je neodoljiv. “Znači nije zbog toga što si toliko pala na mene, da ne bi uopće mogla dodirnuti drugog muškarca?” “Pa, to je općenito istina. Ali moj spoj večeras je bio moj brat, Owen.” Chasen je spustio glavu i smijao se. “Jesi ti ozbiljna?” “Jesam. Što si vidio u talijanskom restoranu? Njega kako dodiruje moje lice? Pjevušila sam mu pjesmu.” “Pa, onda mislim da ipak nisam morao zbog ničega brinuti, “ Chase je prišaptao na moje usne. “Iako se nikad ne zna. Upravo će te pojebati tvoj omiljeni rođak.”

224


Naš svet knjiga “Oh, hoće li?” Chaseova uobičajena arogantna samouvjerenost se vratila, ali iznenada je posrnula. “Možeš li mi oprostiti?” pitao je. “Obećavam da te neću opet odgurnuti, i napravit ću sve u mojoj moći da te zaštitim.” “Samo jednu stvar moraš zaštititi za mene.” “Samo reci.” “Ti imaš moje srce. Obećaj mi da ćeš ga čuvati.” “Samo ako mi ti obećaš da mi nikada nećeš vratiti moje.” Moje srce je lupalo njegovo ime, još od one prve noći u restoranu. On neće nikad morati brinuti o vraćanju njegovog srca, jer sam shvatila negdje duboko, bilo je moje da ga čuvam–čak i dok on to još nije shvatio. “Vodi ljubav sa mnom, Chase.” Posegnuo je unatrag jednom rukom i povukao majicu preko glave. “Hoću, ali ne sad. Obećavam, polako i slatko vođenje ljubavi s tobom kasnije. Pokazujući ti kako se osjećam svojim tijelom. Ali odmah sad, zbog ovog razgovora o tome kako me ti ostavljaš i budeš s drugim muškarcem, osjećam se teritorijalno.” Podigao se na njegova koljena i pogledao dolje na mene. Način kako su njegove oči češljale po mom tijelu, bio je stvarno sva predigra koja mi je trebala. “Želim svršiti u tebi. Mogu li to, Reese?” Progutala sam. “Da, na piluli sam.” “Dobro. Više ne želim išta između nas. Ni naše prošlosti, naše tajne, pa čak ni prokleti komadić lateksa.” “Okej.” Pratio je zglavcima niz stranu mog tijela, preko haljine, prateći tromo moje obline. “Prvo ću zakopati svoje lice u tu pičkicu koja mi je tako nedostajala, dok ne svršiš po cijelom mom licu.” Stigao je do gole kože na mojim bedrima, i ruka mu je nestala ispod suknje moje haljine. Uzdahnula sam kad sam osjetila kako me obuhvatio između nogu. “Onda ću te jebati jako i brzo, zakopat ću se tako duboko u tebi, da moja sperma neće izaći danima.” Podigao je suknju moje haljine, gurnuo moje gaćice u stranu, i povukao dva prsta preko cijele moje dužine. Zastenjao je. “Tako vlažna.” Gledala sam ga dok je buljio, očaran dok je jedan prst kliznuo u mene. Poslije nekoliko poteza, dodao je i drugi prst i pumpao jače i brže. Skoro sam svršila kad je oblizao svoje usne. “Ne mogu to više podnijeti.”

225


Naš svet knjiga Kad su me njegovi prsti napustili, i kad ih je prinio svojim ustima, ližući i sisajući, moje je tijelo počelo šumiti. “Chase... ” Iznenada, spustio se, i njegova su usta bila na meni. Navodeći moje noge preko njegovih ramena, podigao mi je guzicu u položaj u kojem me želio. Stenjala sam kad je izravnao svoj jezik i polizao cijeli put do mog klitića. Kad je jako sisao i skoro me naveo da svršim iako smo tek jedva počeli migoljila sam uokolo, pokušavajući ga pomaknuti s tog mjesta. Chase je uhvatio moja bedra, držeći me u mjestu dok me proždirao, uzimajući me u svom vlastitom ritmu, izmjenjujući njegov jezik unutar mene i jako sisajući moj klitoris. Moj orgazam je udario tako jako, da nisam vidjela ništa osim crnila dok se prelijevao preko mene. Dok mi se vid izbistrio, Chase je bio opet na koljenima dok je otkopčavao svoje hlače. Njegov kurac je bio toliko natečen, napinjao se o materijal, otežavajući povlačenje patenta. Bio je moj red da obližem svoje usne. Zakopao je svoju glavu u moj vrat i počeo jako sisati osjetljivu kožu ispod mog uha, oponašajući što je upravo radio mom klitorisu. “Ispričat ću se sada, jer ovo neće biti lako,” rekao je. “Nemam više nimalo suzdržavanja, kad si ti u pitanju.” “Učini to. Želim to na taj način. Sve što sam ikad željela si bio ti. Takav kakav jesi.” Chaseu nije trebalo reći dvaput. Poravnao je svoj nevjerojatno nabrekli glavić s mojim otvorom i prekrio moja usta svojima, dok se gurao unutra. Ljubeći me kao da sam ja zrak, koji treba da bi disao, smjestio se duboko u meni. Mogla sam osjetiti kako se njegovo tijelo trese, dok je čekao da se moji mišići opuste oko njega. Onda se počeo kretati. Stvarno kretati–izvlačeći se skoro do kraja i zabijajući se natrag unutra, opet i opet. Moji su se nokti ukopali u njegova leđa, dok se moje tijelo pohlepno, dolje stegnulo oko njega. Svaki put kad se povukao, željela sam ga sve više i više, dok moje tijelo nije preklinjalo za vrhunac. “Jebemu, Reese.” Odmaknuo se dovoljno da pogleda u mene. “Želim ispuniti tvoje tijelo mojom spermom. Svaki dio tebe. Tvoju pičkicu, tvoja usta, tvoju guzicu. Želim sve to posjedovati.” Bila sam bespomoćna dok je užitak razbijao kroz mene. Čula sam samu sebe kako dozivam njegovo ime, ali to je više bilo kao izvantjelesno iskustvo dok sam nabijala oko njega. U daljini, čula sam Chasea kako gunđa niz psovki dok je tonuo duboko u mene. Onda sam osjetila kako se njegovo izvanredno tijelo trese dok je svršavao.

226


Naš svet knjiga Kasnije, moja se glava odmarala na njegovim prsima, dok sam slušala kucanje njegovog srca. On je gladio moju kosu, dok smo ležali zadovoljni i zasićeni. “Stvarno mi je žao zbog zadnjih par tjedana,” rekao je. “Ponašao sam se kao totalni šupak.” Pogledala sam gore na njega, odmarajući bradu na ruci položenoj iznad njegova srca. “Jesi. Ali u redu je. Opraštam ti. Pa, nadoknađivat ćeš mi to dugo vremena. Ali moje te srce već odriješilo tvojih grijeha.” Šalila sam se, naravno, ali Chase je ozbiljno odgovorio. “Hvala ti.” Zijevnula sam. “Znači, bila je to dobra, stara ljubomora koja te natjerala da se opametiš, ha? Da sam to znala, izvela bih Owena na vrući spoj tjednima ranije, i uštedjela nam oboma glavobolje.” “Zapravo, kad sam te vidio s drugim muškarcem me možda gurnulo preko ruba, ali nešto drugo me natjeralo da shvatim što mi značiš.” “Oh? Što je to bilo?” “Bio je to poster. Pisalo je Ne koncentriraj se na što ako. Koncentriraj se na što jest.” “U smislu da se usredotočiš na ono što imaš, a ne na ono što je moglo biti?” Klimnuo je. “Točno.” Spustila sam poljubac direktno na njegovo srce, nervozna da postavim pitanje, ali morala sam znati odgovor. “Što to mi imamo, Chase?” Povukao me gore da se gledamo oči u oči. “Sve.”

227


Naš svet knjiga

Epilog Reese

Skoro godinu dana kasnije Pitala sam se zna li on koji je danas dan. Chase me nije odmah ugledao, kad je ušao u restoran. Sjedila sam u uglu bara, djelomično skrivena parom koji je sjedio za barskim stolom. Ukrala sam trenutak da cijenim ljepotu čovjeka, a da on ne zna da ga gledam. Moj muškarac. Nisam mislila da ću se ikad naviknuti koliko je on nevjerojatno zgodan. Znate kako nakon određenog vremena, čak i najnevjerojatnije stvari postanu poznate, i počnete zaboravljati da vam je prizor nekad oduzimao dah? Sjajne stvari izgube svoj sjaj u našim očima iako još uvijek blistaju? Da, pa, to se meni nikad nije dogodilo s Chaseom Parkerom. Čak i poslije godinu dana, na današnji dan, još uvijek mi je oduzimao dah i svjetlucao svakog trena. Gledala sam dok je pronicljivim očima pregledavao prostoriju. Na sekundu, razmišljala sam pomaknuti se sa svog mjesta da se sakrijem, samo kako bih dobila još vremena da ga pravilno cijenim. Moj uskoroćemo-živjeti-zajedno dečko bio je sažetak visokog, tamnog i zgodnog. Bio je i jako dobro svjestan toga, također. Njegovo arogantno, samouvjereno ponašanje je samo dodalo listi stvari koje su ga činile privlačnim. Uračunajte bogatstvo, briljantnost, i izuzetnost u krevetu ( da ne spominjem u njegovom uredu, u autu, na kuhinjskom podu, na perilici rublja, i nedavno na konferencijskom stolu u mom novom uredskom prostoru ), i nije bilo ni čudo što je domaćici trenutno išla pjena na usta, dok se otimala za njegovu pažnju. Pronalazeći me s druge strane sobe, njegovo se predivno lice smekšalo, i poslao mi je seksi osmijeh s jamicama, za koji sam znala da je samo za mene. Koračao je preko restorana, potpuno usredotočen na svoju odabranu metu. Ruke su mi se naježile dok sam gledala njegovo odlučno lice. Dosegnuvši me, nije ništa rekao, pozdravljajući me, umjesto toga, na način kako je često radio kad se ne bi vidjeli duže od jednog dana. Namatajući moju kosu oko njegove ruke, meko ju je potegnuo i uzeo moja usta u dubokom poljupcu, koji nije stvarno bio prigodan za bar u restoranu, iako ga to nikad ne bi spriječilo.

228


Naš svet knjiga Još uvijek mi se vrtjelo u glavi kad se odmaknuo, i progovorio napetim glasom. “Sljedećeg puta, idem s tobom.” “Mogao si ići i ovaj put. Rekla sam ti to.” “Također si mi rekla da te neće biti dva dana, ne pet.” Baš sam se vratila iz Kalifornije, ovog poslijepodneva. Jules i ja smo očekivale da ćemo biti u San Diegu dvije noći, vrbujući novog klijenta. Ali nakon što smo potpisali za taj novi račun, potpredsjednik marketinga nam je ponudio sastanak sa sestrinskom kompanijom iz Los Angelesa, pa se naš dvodnevni izlet protegnuo na punih pet dana. “Ne mogu pomoći ako nas ljudi žele.” “Ljudi te žele upravo ovdje. Red počinje iza mene.” Barmen je došao po naše narudžbe pića, baš kad je stariji par došao do nas. “Jesu li ova mjesta zauzeta?” čovjek je upitao. Bila su dva slobodna mjesta kraj mene za šankom. Chase je odgovorio. “Samo naprijed. Ja ću ionako stajati da budem bliže njoj.” Starija žena mu je dala osmjeh, koji je govorio, da joj je malo otopio srce. Znala sam to, jer sam nosila isti takav. Ona je sjela s moje lijeve strane, a njen muž je sjeo kraj nje. “Ja sam Opal, a ovo je moj muž, Henry.” “Drago mi je upoznati vas. Ja sam Reese. Ovo je Chase.” “Danas je naša četrdeseta godišnjica braka.” “Vau. Čestitke. Četrdeset godina. To je prilično nevjerojatno,” rekla sam. “Koliko ste dugo vas dvoje vjenčani?” “Oh, mi nismo–” Chase me prekinuo. “Vjenčani ni približno tako dugo kao vi. Ali danas je i naša godišnjica. Pet godina vjenčanog blaženstva.” Gledala sam u njega s nevjericom, iako nisam bila sigurna zašto sam iznenađena. Znala sam za njegovu sklonost pričama, a danas nam jest bila neka vrsta godišnjice. Na današnji dan, prije godinu dana, sjedili smo u ovom restoranu zajedno. Samo posljednji put, moj spoj je bio Martin Ward, a Chase je upao na taj spoj. Činilo se kao cijeli život daleko. Baš kao što sam učinila te sudbonosne večeri, poduprla sam se laktovima, složila ruke i naslonila svoju bradu na njih. “Da. Prije pet godina na današnji dan. Trebao bi im ispričati priču kako si me zaprosio, dušo. Stvarno je dobra.” Slatko sam se nasmiješila i lepršala svojim trepavicama.

229


Naš svet knjiga Naravno, Chase kao Chase, nije se uopće izbezumio što sam ga upravo stavila u vruću stolicu. Umjesto toga, izgledao je zadovoljan što sam prihvatila igru. Stao je iza mene i stisnuo mi ramena. “Gđa Parker je sentimentalna, pa sam ju odveo na mjesto gdje smo prvi put sreli na večeri. Već sam ju planirao zaprositi neko vrijeme, ali bila je zauzeta svojom novom kompanijom, pa mi se nije ukazalo pravo vrijeme. Upravo smo bili saznali da je trudna, pa sam odlučio, pravo vrijeme ili ne, postavit ću pitanje.” Usta su mi se otvorila. Ne zato što je on ispredao još jednu ludu bajku, već zato što nije bilo šanse da on zna ironiju priče koju je pričao. Poslijepodne prije nego ću otići za Kaliforniju, saznala sam da jesam trudna. Samo nisam još imala priliku njemu reći, a evo on to ovdje izmišlja kao dio svoje lude priče. Odlučila sam da moram dodati njegovoj priči. Bit će zabavno kasnije, kad on sazna da moj dodatak njegovoj priči, nije izmišljen kao njegova priča. Uzimajući njegovu ruku, prinijela sam ju mom stomaku. “Mi zapravo sad očekujemo još jedno dijete.” Chase se nasmiješio, zadovoljan što igram igru, i protrljao moj stomačić kad je nastavio. “Uostalom. Kad smo prvi put bili zajedno, tražila je da to ostane tajna, jer sam bio njen šef. Malo sam posjednički raspoložen kad je u pitanju Gđa, i to mi nikad nije dobro sjelo. Ali onda je ona otišla i dala mi otkaz–to je sasvim druga priča–i započela svoju vlastitu uspješnu kompaniju, pa sam mislio da je okej napraviti javnu objavu. Dok ona nije obraćala pažnju, uvukao sam sve naše prijatelje i obitelj u restoran. Znate, u to vrijeme, prije naših dvoje djece, još uvijek me gledala zaljubljenim očima. Ljudi su mogli dolaziti i odlaziti, a ona to nije primjećivala većinu vremena dok smo bili zajedno.” Opal se nasmiješila. “Ne mislim da se to promijenilo. Vidim kako te ona gleda baš sada. Tvoja je žena još uvijek prilično očarana.” Chase me pogledao. “Ja sam jedan prokleto sretan momak.” “Znači, zaprosio si ju ispred svih vaših prijatelja i obitelji, u restoranu gdje ste prvi put izašli? To je prekrasno.” Opal je rekla. “Henry nije bio baš tako romantičan. Upravo se trebao ukrcati na autobus za drugu turu u vojsci, i pitao me bi li se htjela vezati. Nije čak imao ni prsten.” “Uzimajući u obzir da je prošlo četrdeset godina, mislim da je ipak sve završilo prilično dobro.” Pogledala sam na Chasea. “Nije prosidba to što je važno. Nego muškarac s kojim ćeš provesti sljedećih četrdeset godina. Bila bih sretna s bilo kakvom prosidbom od ovog luđaka.” Chase je progunđao, “Sad mi kažeš.”

230


Naš svet knjiga Domaćica je došla reći Opal i Henryju kako je njihov stol spreman, i rekla da za naš treba još samo par minuta. “Bilo mi je drago upoznati vas, Opal, Henry,” rekla sam im. “Nadam se da ćete imati sjajnu godišnjicu.” “I ti također, draga.” Nakon što su oni nestali, Chase me još jednom poljubio. “Nedostajala si mi,” prostenjao je u moja usta. “I ti si meni nedostajao.” “Trebala bi se vratiti i raditi za mene. Sviđa mi se imati te u uredu svaki dan.” “Sviđa ti se imati me na tvom stolu, misliš.” “I to. Ali mjesto nije isto bez tebe.” “Vidjela sam tvoju novu reklamu, na svom putu ovamo. Izgleda sjajno.” Tjedan nakon što smo opet bili zajedno, Chase je dao prebojati oglas za 'Parker Industriju', koji je godinama bio na zgradi preko puta njegova ureda. Nismo nikad pričali o mijenjanju toga, ali znala sam da je ogroman korak što se riješio reklame u kojoj je bila Peyton. Ovog tjedna, dok sam bila odsutna, slika iz njegove nove reklamne kampanje je napokon stavljena preko toga. Iako nisam ja kreirala konačnu reklamu, bila sam dijelom osnovnog razmišljanja o toj kampanji, i grijalo me što sam znala da je dio mene stavljen tamo gore, gdje ga on može vidjeti iz svog ureda. On je stvarno kretao naprijed. Zato, kad smo čistili njegovu kuću, kako bi napravili mjesta za neke moje stvari, a ja primijetila da je Peytonina gitara spakirana, inzistirala sam da ju ostavi vani. Bila je dio njegova života, dio čovjeka kakav je on danas. Nisam htjela zamijeniti te uspomene. Htjela sam s njim napraviti nove, biti dio snova koji su ga oslobodili od noćnih mora. Naposljetku, domaćica je došla i rekla nam da je naš stol spreman, i pratili smo ju natrag u blagovaonicu. “Je li ovo pravi stol?” upitala je kad smo došli na isto mjesto gdje smo sjedili prije godinu dana, na današnji dan. Chase me pogledao. “Jest. Zar ne, Slatkišu?” Dirnulo me što se stvarno sjetio. “Ti znaš da smo sjedili ovdje prije točno godinu dana, zar ne?” “Znam.” Izvukao mi je stolicu prije nego je sjeo na svoje mjesto. Oboje smo sjedili točno tamo gdje smo bili i te prve večeri.

231


Naš svet knjiga “Sjećaš li se za kojim stolom sam sjedio, prije nego sam se premjestio za tvoj?” Chase me upita. “Sjećam se.” Oči su mi tražile preko restorana, i pokazala sam, prisjećajući se te noći. “Ti i tvoj spoj ste sjedili točno tamo...” Zaškiljila sam, sigurna da moje oči izvode trikove na meni. “Točno tamo–čekaj... je li to? Oh moj Bože. Je li to, je li to Owen?” Moj brat se nasmiješio, podigao čašu šampanjca, i klimnuvši ju nagnuo u mom smjeru. Chase se nije okretao. “Je, on je.” U njegovom glasu uopće nije bilo iznenađenja. Pogledala sam ga, zbunjena. Nasmiješio se nestašno. “Vidiš li još koga poznatog?” Po prvi put, pogledala sam po prostoriji, i bilo je kao da su se najednom sva lica izbistrila. Moji roditelji su bili tamo na lijevoj strani. Chaseova sestra, Anna, i njena obitelj na desnoj. U stvari, cijeli restoran je bio ispunjen našom obitelji i prijateljima. Moj stari šef, Josh, i njegova nova žena, Elizabeth. Moja najbolja prijateljica i poslovna partnerica, Jules, i njezin dečko, Christian. Travis, Lindsey, cijeli odjel marketinga iz 'Parker Industrije'. Chase se nagnuo i prišaptao, “Stvarno je godišnjica braka moje tete Opal i ujaka Henryja. Taj dio je čista slučajnost.” Bila sam pakleno zbunjena. Zašto su svi bili ovdje? I zašto su se svi smiješili i buljili u mene? Moj mozak je bio zbrkan nered. Nisam čak ni mogla zbrojiti dva i dva i vidjeti da su svi tamo četiri mene. Sve dok... Chase je ustao. Restoran, koji je do tad bio glasno mrmljanje, se iznenada utišao. Sve poslije toga se dogodilo u usporenom filmu. Sva naša obitelj i prijatelji su izblijedjeli kad se čovjek kojeg volim spustio na jedno koljeno. Ništa nisam ni čula ni vidjela osim njega. “Imao sam cijelu ovu stvar isplaniranu u glavi, što ću ti reći, ali one minute kad sam ti ugledao lice, potpuno sam zaboravio svaku riječ. Tako da ću malo improvizirati ovdje. Reese Elizabeth Annesley, od prvog trenutka kad sam te ugledao, u tom autobusu u srednjoj školi, lud sam za tobom.” Nasmiješila sam se i zatresla glavom. “Ludi dio si pogodio.”

232


Naš svet knjiga Chase me uzeo za ruku, i tad sam primijetila da se njegova trese. Moj arogantni, uvijek samouvjereni Veliki šef je bio nervozan. Ako je to bilo uopće moguće, u tom trenutku sam se još malo više zaljubila u njega. Stisnula sam mu ruku, nudeći uvjeravanje, i on se umirio. To je ono, što smo mi radili jedno za drugog. Ja sam bila ravnoteža njegovoj nestabilnosti. On je bio hrabrost mom strahu. Nastavio je. “Možda to nije bio školski autobus ili srednja škola, ali pao sam jako na tebe u hodniku, u toliko sam siguran. Od trenutka kad sam vidio kako tvoje prelijepo lice osvjetljava taj tamni hodnik prije godinu dana, bio sam gotov. Nisam čak ni mario što smo oboje bili u izlascima s drugim ljudima, samo sam trebao biti bliže tebi na bilo koji način sam mogao. Od tada, svakodnevno si me ometala, bila ti kraj mene ili ne. Vratila si me u život, i ništa ne želim više nego izgraditi taj život s tobom. Želim biti čovjek koji će pogledati ispod tvog kreveta svake večeri, i probuditi se u njemu kraj tebe svakog jutra. Promijenila si me. Kad sam s tobom, ja sam ja, ali bolja verzija, jer me ti tjeraš da želim biti bolji čovjek. Želim provesti ostatak svog života s tobom, i želim da je to počelo jučer. Zato, molim te, reci da ćeš biti moja žena, jer sam već čekao na tebe cijeli svoj život i ne želim više čekati.” Pritisnula sam svoje čelo na njegovo dok su suze tekle niz moje lice. “Ti znaš da ću biti još luđa kad jednom budemo živjeli zajedno, i vjerojatno još gora kad budemo imali svoju obitelj. Tri brave se mogu pretvoriti u sedam, i obavljati moju provjeru u onoj tvojoj ogromnoj kući će oduzimati puno vremena. To može postati staro i zamorno. Ne znam hoću li ikad moći išta od toga promijeniti.” Chase je posegnuo iza mene i skupio moju kosu u njegovu ruku, obujmivši ju zajedno s dlakama na mom vratu. “Ne želim da se promijeniš. Ništa od toga. Volim sve na tebi. Nema nijedne stvari koju bih promijenio kad bih mogao. Pa, osim tvog prezimena.”

Za prevod Šefa je zaslužna naša Lori, hvala draga na još jednom divnom prevodu. Uživajte u Šefu Naš svet knjiga.

233

Šef nsk (1)  
Šef nsk (1)  
Advertisement