Frekvencija disanja
Frekvencija disanja teži prilagođavanju ritmu okretanja pedala. Razlog tome je prirodna adaptacija koja omogućava veću efikasnost usklađivanjem pokreta. Frekvencija disanja kod biciklista pri maksimalnom opterećenju je 50-60, iako može doseći i 80 udisaja u minuti na kraća razdoblja. Trening poboljšava karakteristike respiratornog sustava, ali on nije slaba karika u tom lancu. Prilagodba dovodi do smanjenja frekvencije disanja prije svega kroz povećanje kapaciteta, rast efikasnosti disanja nema veliki utjecaj. Disanje dijafragmom je efikasnije nego značajno širenje prsnog koša.
Disanje
Frekvencija disanja u mirovanju je oko 12 udisaja u minuti. Tijekom napora se povećava i frekvencija disanja, ali i radni volumen pa sveukupna potrošnja kisika može narasti preko 20 puta. Disanje je kontrolirano slično kao i rad srca, pri rastu napora prvo se povećava volumen udisaja, a tek onda frekvencija. Pri niskom intenzitetu moguće je svojevoljno mijenjati volumen („disati dublje“) ili frekvenciju (disati brže) disanja, pri većem opterećenju tijelo preuzima više kontrole nad disanjem. Kod opuštenog disanja u mirovanju diše se dijafragmom koja pritišće trbušnu šupljinu pa je vidljiv pomak trbuha pri disanju. Pri rastu intenziteta povećava se rad dijafragme, ali se uključuju i mišići prsnog koša. Udisanje tada predstavlja mišićni rad, a izdisaj je u većoj mjeri produkt mišićne elastičnosti i opuštanja. Tek pri najvišem intenzitetu i pri izdisaju dolazi do mišićnog rada. Disanje pri većem intenzitetu zahtijeva mišićni rad pa je manje efikasno. Aerodinamična pozicija nema utjecaj na sposobnost pluća.
doprema kisika. Ako srce ne može dopremiti dovoljno kisikom bogate krvi do mišića i pri tome održati tlak dovoljan za opskrbu vitalnih organa smanjit će se dovod krvi prema mišićima. Što je veća sposobnost srca veći dio mišića će dobiti kisik i biti uključen u rad. Rastom volumena srca raste i doprema kisika pa više mišića može raditi istovremeno. Rezultat je veća aerobna snaga. Osoba koja ne trenira ima maksimalnu potrošnju kisika oko 40ml/kg/min. Ona ne može iskoristiti kapacitet srca jer dolazi do lokalnog umora u mišićima. Najbolji svjetski sportaši imaju VO2max i do 95ml/kg/min. Trkaći konji dostižu 150ml/kg/min. Maksimalna sposobnost potrošnje kisika je u velikoj mjeri genetski limitirana. Kod nekih ljudi čak i dugogodišnji trening neće dovesti do povećanja sposobnosti potrošnje kisika.Za bicikliste je specifični VO2max važan u brdskim utrkama, ciklokrosu i sličnim natjecanjima gdje odnos snage i težine donosi prednost. Za ravni kronometar važniji je apsolutni VO2max (snaga). Mišići koji su pod opterećenjem povećavaju zahtjeve za energijom (i samim time kisikom) oko 100 puta. U mirovanju protok krvi kroz srce je oko 5 litara u minuti, što iznosi 70ml po otkucaju uz 70 otkucaja u minuti. Nakon određenog vremena treninga puls u mirovanju može pasti na 50 otkucaja u minuti, a udarni volumen raste na 100ml po otkucaju. Protok krvi je jednak, ali srce radi uz manje otkucaja što je efikasnije.
Mišići
Mišićna vlakna (miofibrili) su cilindrične stanice i međusobno su povezane mišićnom ovojnicom u snopove koji su povezani ovojnicom u mišić koji je cijeli omotan vlastitom ovojnicom. Da nije tako građen mišić bi se raspao tijekom kontrakcije. Jedan mišić se tipično sastoji od 5-10000 miofibrila.
VO2max
VO2max je maksimalni volumen kisika koji tijelo može potrošiti tijekom vježbe. Označava se u litrama u minuti ili kao specifična mjera ml/kg/min. Maksimalna potrošnja kisika je proporcionalna sposobnosti maksimalnog aerobnog rada. Svaka stanica troši kisik za proizvodnju iskoristive energije (ATP) iz hrane. Mišićne stanice u mirovanju troše vrlo malo kisika, ali tijekom kontrakcije ta potrošnja raste mnogostruko. Sposobnost maksimalne potrošnje kisika određena je kroz dva faktora: sposobnost dopreme kisika do stanice i oksidativnu sposobnost mišića za iskorištenje kisika. Mitohondriji preuzimaju kisik i koriste ga za pretvorbu glukoze u ATP. Kod utreniranih sportaša usko grlo je
mišićne grupe korištene na biciklu
Ovojnica vlakana pod utjecajem adrenalina i inzulina kontrolira izmjenu tvari unutar nje. Unutar nje je citozol (stanična tekućina mišića) koji sadrži glikogen i kroz njega se kreće kisik i ATP. Mitohondriji su stanične organele koje sadrže enzime koji omogućuju pretvorbu kisika i glukoze ili masti u ATP. ATP je jedini izvor energije kojeg stanica može izravno koristiti.
33
Fiziologija
odražava na sposobnost potrošnje kisika (VO2max). Veća koncentracija hemoglobina povećava sposobnost krvi da nosi kisik, ali istovremeno povećava gustoću krvi što uzrokuje porast krvnog tlaka i opasnost od embolije. To je najznačajnija opasnost od korištenja mnogih stimulativnih sredstava (EPO i njegovi derivati) i krvnog dopinga. Krv tijekom vježbanja odvodi toplinu i otpadne tvari (laktate i uglični dioksid), a dovodi glukozu, kisik i hormone. Maksimalni protok kisika kod čovjeka je oko 250l/min kod krupnijih sportaša, konji imaju ventilacijski volumen oko 6 puta veći od čovjeka (a specifičnu potrošnju kisika dvostruko veću).