Magazine the Water agent No4

A Water agent is a free Reviews published on the World Water Day 22ndfor 2019 Magazine Water agent isMarch published free on World Water Day March 22nd 2020

1

Dear Water agents!

We live in the age of the Corona virus or the SARS Covid-19 pandemic. It is not the first time that a similar „monster“ has plagued the world. Only this time, its dissemination is as fast and dangerous as the dissemination of media and internet information. With all the news and attention, the first thing is to wash your hands. Use soap and water. We came up with a magic word - water. All these years, and now there is the seventh year, in the project Water Agent we draw attention and educate children how to wash their hands and how water can be used rationally.

What happens to nature? Planet Earth was given the opportunity for a short break and the ability to return to „natural settings“. The air above the endangered regions of China, Italy, Spain became much cleaner, the canals in Venice became clear, the fish and dolphins returned. Whether we learn anything from this situation will shown by the time.

Ahead of you is the new issue of Magazine Water agent. We thank all the authors for submitting the contributions. This number is very comprehensive and diverse. Through the world organizations to schools we have the opportunity to read about conservation and water conservation activities and projects. There is also a media corner where we appoint media partners and dear associates.

We wish you a pleasant reading and good health.

Jože Cvetko, President of the Water agency Association St. Florijan , March 22th 2020

IMPRESUM Publisher: The Water agency Association 56a st. Florijan, 3250 Rogaška Slatina, Slovenia Phone: 0038651848234 Email: info@vodnaagencija.org Web:www.vodnaagencija.org | www.wateragent.eu Editor: Majda Adlešić Graphic design: Studio Art Therapy, Bački Petrovac

2

How turning our attention to the water impacts the challenges of climate change?

The water is the main substance for life. It has its own rules of behavior and own characteristics dedicated to support all forms of life. Water always cleans itself from unnecessary substances, and thus - wherever it is - creates a healthy life. But this cleaning can be sometimes stormy.

Water is the foundation of life. This statement can be at the beginning of any discussion about the water. We need water for every heartbeat, for our inhale and exhale. Simply for everything. And that is why we find it everywhere - in all cells of everything living. Water cares about the environment within us - without exaggeration we can say that it creates our inner climate.

At the same time the water within us participates in all changes in our bodies. Transports elements, triggers and allows chemical reactions, heats, cools, activates, or soothes. It does exactly what is needed. It can do it in billions of cells or even between them and over long distances. It is an extremely complex, amazing and ever-changing state. And all of this - water movements and activities within us - happens somehow automatically. As if the water knew what to do.

However, in order to make this (this dance of life) possible, it is necessary to give water the most important impulse - our attention. Take care that we have a clean and moving water inside ourselves.

Then our indoor climate is healthy and happy.

Without crazy “storms and gales”. On the other hand - if our care becomes weak, the water takes it into its own hands and begins to move and purify itself again. And then it can be very surprising what it will do to our body - sometimes it might seem really mind blowing. But remember that the main goal of all that water does, is to maintain a healthy and happy life for all cells - and therefore for the whole human body.

Now let’s take a step out of our bodies - let’s dive into the outside world around us. Yes, also here it is the water that creates the climate. It is water that we perceive with our external senses, but it is exactly the same water as it circulates in our physical bodies. So it has the same inner behavior rules and also the same goal - to keep the life sparkling and alive.

Thanks to our senses, we perceive water most intensely just when we are in a tangible contact with it.

When bathing, walking in the rain or anytime we drink. Watching the water around us makes easier to see and feel its immense power. For example, how it can transfer solar energy from the plant leaf surface to its roots, or from one end of the planet to the other. How to revive oasis in the deserts, or purify the air in the streets on a hot summer day ... Simply breathtaking.

But this “external” water makes us very worried - somewhere there is scarcity, somewhere there is a surplus. White and cold winters in some places are gone, snow almost does not appear there today. Conversely, in the summer sudden snowstorms appear in the middle of the Mediterranean territory.

We have advanced technologies to attempt to correct the impact of climate changes - so we can even make artificial snow in the middle of a hot summer, or use the air conditioning. We have learned how to analyse and describe new climate phenomena in detail. But do we really need this? What we still can’t do is to understand these changes. Why are they happening? Why are they forming in the way just as they do? It is possible if we find it out, we will no longer need any new, complicated and way too expensive devices that are able to predict that water element phenomena in time and in all the contexts. Although this is a very interesting journey from the technical point of view - will it bring us the desired result? It has not been very successful yet, but the climate is still changing - and indeed, even faster ...

Perhaps it might be worthwhile to try it a little differently. Go back to the beginning which means to our true selves and into ourselves. To dive in. To our inner water and try to understand there directly, how this precious liquid behaves with all its needs. And just like by the inner water - try to devote ourselves to the external water. Give it freedom, attention and care. Show respect. And then the water will be peacefully revived again and will take care of meadows, rivers, seas and oceans. Without storms and hurricanes. To feel healthy, cheerful and happy. Simply fulfilled. * Because keep in mind - there is just and only - one water* THE Water.

Ondřej Vavrečka, MSc. ondrej.vavrecka@email.cz Tieto Czech, s.r.o., Czech Republic

3

Povezovanje in sodelovanje vseh deležnikov za trajnostno upravljanje z vodnimi viri 11. in 12. oktobra 2019 je potekala že 5. Mednarodna konferenca Društva vodna agencija tokrat z naslovom »Voda za jutri«. Konference se je udeležilo 120 udeležencev iz osmih držav: Slovenije, Hrvaške, Srbije, Madžarske, Avstrije, Češke, Belgije in Izraela.

Prispevke je predstavilo 36 predavateljev v treh tematskih sklopih, ki so bili predstavljeni na treh lokacijah, v Reki in Karlovcu na Hrvaškem ter v Rogaški Slatini v Sloveniji. V okviru konference so bili predstavljeni primeri trajnostnega upravljanja z vodnimi viri, primeri povezovanja in sodelovanja različnih deležnikov v porečjih na lokalnem, državnem, čezmejnem in regionalnem nivoju ter vključevanje tematike voda v izobraževanje s posebnim poudarkom na ozaveščanju.

Prvi dan konference smo se odpravili v sosednjo Hrvaško, kjer so nas v Reki sprejeli predstavniki KD Vodovod in Kanalizacija Reka.

Prisluhnili smo predavanjem predstavnikov iz Hrvaške, Srbije, Slovenije in Madžarske na temo upravljanja z vodo, predstavljeni so bili različni projekti ter izpostavljeni problemi in rešitve.

Na terenu smo si ogledali izvir in črpališče pitne vode v Reki Zvir.

Popoldanski del je potekal v Karlovcu, kjer so predstavniki Srbije, Hrvaške, Izraela in Češke spregovorili na temo ogrožanja kvalitete pitne vode, recikliranja odpadne vode in njene ponovne uporabe.

Na terenu smo si ogledali centralno čistilno napravo in Aquatiko.

Na obeh lokacijah se je razvila živahna razprava z izmenjavo mnenj in izkušenj ter mreženja na meddržavni in regionalni ravni.

Drugi dan konference je potekal v Aninem dvoru v Rogaški Slatini in je bil v prvi vrsti namenjen izobraževalni sferi. Vsebinsko je bil poudarek na vključevanju voda in vodnih virov v izobraževalni proces. Prisluhnili smo lahko primerom vključevanja šol v različne projekte na temo voda ter primerom dobre prakse sodelovanja šol z lokalnimi vodnogospodarskimi podjetji, ki so jih predstavili predstavniki, v prvi vrsti učitelji, iz Slovenije, Avstrije, Hrvaške, Srbije in Belgije. Udeleženci konference so se strinjali, da je z ozaveščanjem trajnostne rabe vodnih virov potrebno pričeti že v okviru izobraževanja, ob tem pa so povdarili pomen povezovanja šol z lokalnimi vodnogospodarskimi podjetji. Poleg predavanj so potekale tudi praktične predstavitve, ki so bile v prvi vrsti namenjene učiteljem. Ob tej priložnosti je bil podjetju Henkel Maribor d.o.o. podeljen certifikat za »posebno čistilno napravo«, ki je nastala v okviru projekta Vodni agenti Podravja. Izvedena je bila izvedena tudi delavnica povezovanja vodnogospodarskih organizacij na območju Karpatskega bazena.

4

V okviru konference je Društvo vodna agencija v sodelovanju s Komisijo za hidrogeografijo pri Zvezi geografov Slovenije, Agencijo RS za okolje, Občino Rogaška slatina in I. OŠ Rogaška Slatina postavilo dve tablici visokih voda. Prvo na potoku Ločnica v centru Rogaške Slatine ter drugo na potoku Teršnica v Sv. Florijanu. S postavitvijo tablic ozaveščamo krajane o visokih vodah kot naravnem pojavu, še posebej mlade bližnjih osnovnih šol.

V času konference si je bilo v Aninem dvoru mogoče ogledati tudi tri razstave: fotografije kapljic, izdelke učencev, ki so nastali v okviru projekta Vodni agent v času Evropskega tedna trajnostnega razvoja, ter razstava likovnih del otrok, ki so nastali v okviru projekta Spoznajmo in ohranimo vode Slovenije, naše naravno in kulturno bogastvo.

Ob koncu dvodnevne mednarodne konference smo udeleženci sprejeli 5 sklepov v katerih predlagamo izboljšanje lokalnega, državnega, čezmejnega in regionalnega povezovanja in sodelovanja pri načrtovanju učinkovitih ukrepov za trajnostno rabo vodnih virov in zmanjševanju poplavne ogroženosti. Pri tem je pomembno sodelovanje in povezovanje vseh deležnikov, od vodnogospodarskih podjetij, naravovarstvenih institucij, izobraževalnih ustanov do lokalnega prebivalstva - širše javnosti. Hkrati predlagamo, da se na podlagi predstavljenih primerov dobrih praks celovitega upravljanja z vodnimi viri in zmanjševanja poplavne ogroženosti pripravijo ustrezne strategije s konkretnimi predlogi realizacije v lokalnih okoljih. Potrebno pa bo razviti tudi strategije sodelovanja vodnogospodarskih inštitucij, izobraževalnih ustanov, državnih institucij ter medijev za informiranje in ozaveščanje širše javnosti ter krepitev aktivnega sodelovanja. Pri prenosu izkušenj in znanj o vodnih virih in delovanju voda v lokalnem okolju je ključno medgeneracijsko sodelovanje, pri čemer imajo pomembno vlogo šole. Te lahko z znanji mentorjev ter vzgojo in izobraževanjem učencev zaznavno prispevajo k varovanju in trajnostni rabi lokalnih vodnih virov. Gre za novo, odgovorno obliko partnerstva za lokalne vodne vire, kjer imajo šole zelo pomembno vlogo. Za doseganje zastavljenih ciljev niso potrebni novi finančni viri, niti ni potrebno sprejemanje novih zakonov ali ustanavljanje novih institucij, ključno je povezovanje in aktivno sodelovanje vseh deležnikov v porečju.

Mednarodna konferenca je pomenila pomembno priložnost za izmenjavo mnenj in izkušenj različnih deležnikov povezanih z vodo in vodnimi viri ter za povezovanje in vzpostavitev sodelovanja tako na lokalni kot tudi na državni, čezmejni in regionalni ravni.

Vodni viri so namreč vse bolj ogroženi, tako zaradi vse večjih pritiskov nanje s strani človeka kot tudi zaradi vse izrazitejših podnebnih sprememb. Smo torej pred velikim izzivom, kako mlajšim in prihajajočim generacijam zagotoviti varno oskrbo s pitno vodo ter zmanjšati ogroženost pred visokimi vodami in posledicami suš.

Izziv s katerim se moramo nujno aktivno soočiti že danes.

dr. Tatjana Kikec

English version 5

Projekt »Vodni agenti Podravja« 1. Osnovne značilnosti projekta Izvajalec projekta: Društvo vodna agencija, Sv. Florijan 56a, 3250 Rogaška Slatina.

Trajanje projekta: od 1. 9. 2018 do 31. 5. 2019.

Financiranje projekta: v okviru MIT donacije projekt podpira koncern Henkel.

Ciljna skupina: učenci 3. in 4. razredov osnovnih šol na območju Podravja in njihovi učitelji. Število sodelujočih osnovnih šol: 12. Število sodelujočih učiteljev: 26. Število sodelujočih učencev: 539. Število sodelujočih učencev na delavnicah z mobilno vodno postajo: 1073. Število razdeljenih merilnikov porabe vode: 30.

2. Cilji projekta Glavni namen projekta je izobraževanje učencev, zlasti 3. in 4. razredov o okolju in še posebej o vodnih virih. V okviru projekta smo si zadali naslednje cilje: • • • • •

Ozaveščanje o pomenu vodnih virov in nujnosti njihovega varovanja.

Dvig zavedanja o stanju pitne vode in njeni ustrezni rabi v vsakdanu.

Racionalizacija porabe pitne vode.

Razumevanje od kje pride voda do šole in kako priteče do pipe.

Razumevanje poti odpadne vode in kaj se z njo zgodi.

Zastavljeni cilji so bili doseženi s pomočjo različnih dejavnosti v okviru pouka, kot tudi v okviru interesnih dejavnosti na šolah. Učitelji so pri izbiri in izvedbi posameznih aktivnosti imeli povsem proste roke, saj sami najboljše poznajo svoje učence in njihove sposobnosti.

3. Izvedene aktivnosti V okviru projekta so bile izvedene naslednje aktivnosti:

a.

Uvodni seminar za učitelje sodelujočih šol. Izveden je bil dne 7. novembra 2018 na OŠ Martina Konšaka v Mariboru. Navzočih je bilo 25 učiteljev iz sodelujočih šol ter dva učenca iz OŠ Sostro v Ljubljani, ki sta predstavila svoje aktivnosti v okviru projekta Vodni agent. Svoje izkušnje z delom na omenjenem projektu sta navzočim predstavili tudi učiteljici iz OŠ Žetale, ga. Lidija Šešerko in ga.

Valerija Krivec, ga. Majda Adlešić pa je zbranim predstavila izkušnje iz držav Balkana. Ob koncu seminarja so prisotni učitelji s strani predstavnice koncerna Henkel, ge. Polona Jalovec Borovnik prejeli izobraževalne pakete.

b.

Izobraževalne delavnice z mobilno vodno postajo. Te so potekale strnjeno v dveh tednih, in sicer med 3. 12. in 7. 12. 2018 ter med 22. 1. in 25. 1. 2019. Učenci so se v okviru delavnic seznanili z vodovodno in komunalno infrastrukturo. To je učencem olajšalo razumevanje od kod pride voda do pipe in kaj se z njo zgodi, ko odteče v odtok, kar je povečalo njihovo osveščenost glede odgovornega ravnanja z vodo in vodnimi viri. Delavnice so potekale v razmeroma hladnem vremenu, vendar so jih učitelji in učenci dobro sprejeli in so aktivno sodelovali. Skupno se je delavnic udeležilo 1073 učencev iz osmih snovnih šol.

c.

Otvoritev razstave izdelkov učencev. Učenci sodelujočih šol so na temo voda in varovanja vodnih virov ustvarili 560 likovnih del v obliki logotipa projekta Vodni agent. Izdelke smo v obliki razstave predstavili širši javnosti v hotelu Slovenija v Rogaški Slatini.

Uradna otvoritev razstave je potekala v soboto, 13. aprila 2019. Fotografije izdelkov se nahajajo tudi na društveni spletni strani: https://www.vodnaagencija.org/. Ob tej priložnosti je v Rogaški Slatini in po bližnji okolici potekalo tudi strokovno-družabno srečanje učiteljev sodelujočih šol, v okviru katerega so udeleženci med drugim prisluhnili predavanju mag. Aljaža Čoha na temo mineralne vode v Rogaški Slatini ter se seznanili z lokalnimi vodnimi viri.

d.

Zaključno javno srečanje s prestavitvijo doseženih rezultatov sodelujočih šol. Srečanje je potekalo 15. maja 2019 na OŠ Borcev za severno mejo v Mariboru. Srečanja se je udeležilo 15 učiteljev iz sodelujočih šol. Zbrane so pozdravili učiteljica gostujoče šole ga. Mojca Birsa, predstavnika Društva vodna agencija, g. Jože Cvetko in ga. dr. Tatjana Kikec ter predstavnica Henkla, ga. Polona Jalovec Borovnik. Učenci gostujoče šole so zbranim pripravili kratek kulturni program. Sledila je predstavitev aktivnosti in evalvacija doseženih rezultatov v strani vodje projekta, ga. dr. Tatjane Kikec. V nadaljevanju so sodelujoče šole predstavile svoje izkušnje s projektom in dosežene rezultate. V zaključnem delu je sledila diskusija z izmenjavo izkušenj sodelujočih.

Sodelujočim učiteljem so bila izročena potrdila o sodelovanju v projektu.

e.

Tehnična in strokovna podpora. Ves čas trajanja projekta je bila s strani predstavnikov Društva vodna agencija sodelujočim učiteljem nudena tehnična pomoč pri montaži in uporabi merilnikov porabe vode ter uporabi spletne aplikacije Vodni agent za vnos podatkov. Večina pomoči je bila nudena na daljavo, nekajkrat pa se je predstavnik društva oglasil tudi osebno na sodelujočih šolah. Učitelji so imeli tudi strokovno podporo glede načrtovanja in izvedbe aktivnosti z učenci.

6

4. Aktivnosti učiteljev in učencev na sodelujočih šolah Učitelji so prejete merilnike porabe vode namestili na armature (pipe) v učilnicah in so skupaj z učenci spremljali njihovo dnevno porabo vode. Podatke so skrbno beležili in jih vnašali v aplikacijo Vodni agent, kjer so lahko natančno na grafu spremljali spreminjanje porabe vode v izbranih časovnih obdobjih. Na podlagi zbranih podatkov in razgovora so s preprostimi vsakodnevnimi ukrepi z učenci poskušali racionalizirati porabo vode.

V okviru projekta so učitelji v pouk vključili številne vsebine na temo vode. Učenci so tako v obliki pogovora, pripovedovanja, ogledov različnih videoposnetkov, praktičnih poizkusov, terenskega dela ter drugih učnih metod, spoznavali vodni krog, različne vodne vire, ugotavljali porabnike vode ter največje onesnaževalce voda, primerjali količino in stanje pitne voda doma ter po svetu idr. Rezultat njihovega dela so številni poučni plakati, miselni vzorci, literarna (pesmice, zgodbice) in likovna dela ter nenazadnje raziskovalna naloga.

Učitelji so ob zaključku projekta pripravili kratka poročila o izvedenih aktivnostih na njihovih šolah ter o doseženih rezultatih.

5. Rezultati projekta Analiza v aplikaciji Vodni agent zbranih podatkov je pokazala, da je povprečna poraba vode v prvem mesecu spremljanja porabe znašala 2,28 litra na učenca na dan. Na koncu projekta pa znaša povprečna poraba le še 1,34 litrov na učenca na dan.

To pomeni zmanjšanje porabe vode kar za 41 %, kar je več od pričakovanj. S tem so sodelujoči učitelji dokazali, da se da z različnimi aktivnostmi osveščanja učencev že v relativno kratkem času, v nekaj mesecih, ozavestiti racionalno rabo vode in tako zmanjšati njeno porabo. Učenci so postali tudi okoljsko osveščeni, zavedajo se namreč omejenosti vodnih virov ter nujnosti njihovega varovanja. Da so bili zadani cilji doseženi nam priča tudi zapis učenke iz OŠ Žetale: »Začnite varčevati z vodo! Na takšen način bo svet boljši in lepši za vse.« Sodelujoči učitelji so projekt ocenili kot zelo dober, saj se neprisiljeno vklaplja v vsakodnevno življenje v šoli in doma. Ker se poraba vode meri, je zadeva tudi dovolj konkretna, da je za učence zanimiva in radi sodelujejo.

6. Promocija projekta Društvo je v času trajanja projekta skrbelo za ustrezno promocijo projekta tako v medijih kot tudi v strokovnih krogih.

• Pred seminarjem za učitelje sodelujočih šol dne 7. 11. 2019 ter pred zaključnim srečanjem s predstavitvijo rezultatov dne 15. 5. 2019 so bila medijem poslana vabila na dogodek z opisom projekta. Po obeh dogodkih je bilo medijem razposlano poročilo za medije. O dogodku so poročale nekatere lokalne radijske postaje.

• Poročila o izvajanju projekta so bila objavljena na spletni strani Društva vodna agencija:

• Aktivno spremljanje porabe vode v šolskih učilnicah

• Otvoritev razstave izdelkov učencev v okviru projekta Vodni agenti Podravja

• Z osveščanjem lahko zmanjšamo porabo pitne vode • Na delavnici z vodno postajo na OŠ Olge Meglič na Ptuju dne 7. novembra 2018 je bila prisotna televizijska ekipa Televizije Maribor z novinarko Jasmino Gregorec. Pripravljen prispevek je bil predvajan v okviru o televizijske oddaje TELE M na RTV Slovenija 2 dne 7. 12. 2018 ob 8.46, www.rtvslo.si/tvmaribor/oddaje/16 (8.30-9.30).

• O otvoritvi razstave v Hotelu Slovenija v Rogaški Slatini je poročal tudi lokalni časopis Rogaške novice.

• O aktivnostih v projektu smo sproti obveščali na FB strani Društva vodna agencija: Facebook link.

• Novice o projektnih aktivnostih so bile objavljene na Slovenskem izobraževalnem omrežju (SIO): • Otvoritev razstave izdelkov učencev v okviru projekta Vodni agenti Podravja (16. 4. 2019), • Javna predstavitev rezultatov projekta Vodni agenti Podravja (16. 5. 2019); • Rezultati projekta so bili s strani vodje projekta predstavljeni na mednarodni konferenci Zaživimo z vodo, 31. 5.–1. 6. 2019 v gradu Podsreda in na OŠ Bistrica ob Sotli; Program konference Zazivimo z vodo; prispevek je bil objavljen tudi v zborniku konference: prispevki • Projekt je predstavljen na mednarodni konferenci Društva vodna agencija 11.-12. 10. 2019 v Rogaški Slatini.

English version

dr. Tatjana Kikec

7

Water Education for Innovative How can children face with the huge challenges which are the consequences of a greater environmental crisis? How can we teach them to treat ongoing difficulties that threaten our environment?

Wat.Edu is an Erasmus + project the main target of which is the development of horizontal waterfocused learning material for transversal skill improvement and environmental awareness raising of students. The project started in November 2018 with the participation of four educational institutions and four professional organizations from Slovenia, Greece, Czech Republic and Hungary. Significant progress has been made since then, and work is now underway on second year’s project tasks.

In the first phase of the project, our target was to develop the two elements of the Handbook, the theoretical and the methodological. The professional input for the content was provided by IMRO, IREAS, ANATOLIKI and Vodna Agencija, while schools of the partner countries were responsible for relevant methodology and applicability. So far, following the kick-off meerting in Szombathely, the partnership has organized two transnational meetings to coordinate the work of the above-mentioned handbook: in March 2019 in Ostrava and in October 2019 in Thessaloniki.

At the current stage of the project, the developed methodological material is being tested. For this purpose, Water Clubs were formed in the partner schools with the participation of 12-14 year old students. Club programs are held on a monthly basis, where teachers select from the collection of waterrelated activities, test them with students, and then the activities are evaluated in terms of efficiency, novelty or time span. Before the formation of the water clubs, the 12-14 year-old students, both the club members and the control group, completed an input test, with the aim of comparing it with the output at the end of the trial phase. The differences reflect the knowledge acquired during the activities and, at the same time, qualify the methodological material.

8

Environmental Learning Along with running Water Clubs, dissemination is an ongoing responsibility of the partners. It is important to raise the interest of many educators in Wat.Edu and perhaps involve them as stakeholders. Focusing on this, our partners have orgaized fruitful regional workshops for teachers and heads of institutions. Experience has shown that many people are attracted to these programs.

The third item of the project is the development of joint e-learning material for Wat.Edu Handbook. These phase started in January 2020 with the cooperation of our Greek partners. The e-learning will provide fascinating digital learning material as a toolkit for both formal an non-formal learning and teaching. It supports gamification, co-working, discussion and sharing of experiences.

Moreover, it raises awareness and sensitivity to the total environment and its allied problems. Now, in parallel with the translation and testing of the methodological material, our Greek specialist is working on the development of the e-learning tool in partnership with the partner schools.

We are confident that our efforts will be useful and we will develop an innovative learning toolkit that can be used successfully in European countries. jam zagotoviti varno oskrbo s pitno vodo ter zmanjšati ogroženost pred visokimi vodami in posledicami suš.

Izziv s katerim se moramo nujno aktivno soočiti že danes.

Aniko Horváth Koshut Lajos Primary school, Hungary

9

Water consumption in primary school B. DvorskĂŠho (Czech Republic) At our school (primary school B. DvorskĂŠho, Ostrava, Czech Republic) the device for water consumption was installed in February 2019. We installed two pieces of this device in two classes of the 8th grade, this year they are in the 9th grade. We have been measured the consumption for one year. We can say that it is really good and useful idea to measure the water consumption, because the pupils can see how much water they need for their daily activities such as washing hands, watering flowers etc. They can see directly their consumption because they can see on display amount of water that flows and they are often really surprised how much water they need

10

for their daily activities. In the application we put the total water consumption since the last adjustment device. It can be seen as a kind of competition between the two classes and we discuss it what are the reasons for higher consumption or on the other hand for lower consumption. Once when the consumption was noticeable higher we found out that there was a dripping tap and the pupils realized that they have to behave responsibly to our environment and tighten the tap every time and they see the consequences of wasting water.

Water club in wat.edu project Within the project “Wat.edu - Water Education for Innovative Environmental Learning”, registration number 2018-1-HU01-KA201-047800 which is financed from Erasmus+ programme the school continues to solve water as a topic. Pupils who are interested in the topic gather in so called “water clubs”. In these clubs teachers show to pupils different activities regarding water and explain the topic in a much deeper level compared to what they would find out in common education.

The Water Clubs have been running at our school since January. The first step was the pre-test that the pupils did before the following activities and the same test will be done after the activities. We can compare their results before and after the activities and we can find out if there is improvement or not.

Before the water clubs started, children had prepared signs and notes „Water Clubs“. In this way an ideas of water clubs was presented to them. They also prepared notice board concerning the topic water, drew pictures and water drops and were looking forward to the clubs. The water clubs run regularly and children can experience new activities in the field of chemistry, geography and arts. They do something new that´s interesting for them and gain new infor-

Iva Palatova Hana Červenkova

mation in an interesting and mostly unusual entertaining way. For example in chemistry they learnt and sang a rap song about water cycle, in art they did aquarium, where its individual parts are made of modelling clay. In geography they watched interesting videos in biology they played domino. In clubs they can combine Czech language and English in some videos and songs. A good and new experience is it not only for children but the teacher enjoy the clubs too because it is ran in different way than the typical lessons during the school year. The clubs and their content develop cross-curricular relations which are really important and it follows requested trend in modern education.

Primary school B. Dvorského, Ostrava, Czech Republic

11

Prve Vodne šole v Sloveniji Slovenija je evropskem merilu ena redkih držav, kjer je zelo dobro poskrbljeno za redno in toplo prehrano, ki upošteva smernice zdrave prehrane in za zdravo pitje otrok. Pri nas je po Zakonu o šolski prehrani na površini, ki sodi v šolski prostor prepovedano nameščati prodajne avtomate za distribucijo hrane in pijače (z izjemo prostorov za zaposlene, kjer so lahko avtomati za tople napitke). Veliko držav nima takih zakonov in je ravnanje šol prepuščeno njihovi ozaveščenosti.

Na ta način šole lahko preprečijo, da bi otroci v šoli kupovali sladke pijače. Te so namreč v veliki meri krivec za prekomerno telesno težo in otroško debelost, ki v EU vpliva na več kot 20% otrok. Pri nas so je v določenih skupinah otrok (višji ekonomski status) trend začel obračati navzdol. Dejstvo je, da skoraj 40 odstotkov sladkorja, ki ga otroci zaužijejo, prihaja iz sladkih pijač. Poleg tega vplivajo tudi na pojav kariesa. Izkazalo se je, da spodbujanje pitja v šolah deluje preventivno proti debelosti.

Pitje vode iz pipe je tako preprost ukrep da se zdi neverjetno koliko pozitivnih učinkov ima: vpliva na zmanjšanje prekomerne telesne teže, proti kariesu, poveča učinkovitost pri pouku, zmanjša uporabo plastenk in spodbuja zaščito voda in trajnostno rabo vodnih virov.

Oskrba z vodo v naših šolah je dobra, v smislu da je voda dosegljiva otrokom tudi v učilnicah. Poleg tega je slovenska voda visoko kvalitetna, učitelji pa se zavedajo prednosti uživanja vode iz pipe. Tudi učne vsebine o vodi so na naših šolah dobro zastopane in jih učitelji zlahka povežejo z Vodno šolo. Vse pogoje za dovolj uživanja vode torej imamo. Kljub temu vsi otroci še vedno ne pijejo dovolj. Razlog je gotovo v tem, da se otrok marsikje ne spodbuja k pitju redno, aktivno in organizirano. Šolski dan je namreč zelo aktiven, stalno se nekaj dogaja in otroci, četudi so žejni, lahko pozabijo piti. Ko začutimo žejo smo že dehidrirani in tedaj naše telo in možgani ne delujejo več optimalno. Piti je potrebno preden pride do tega.

Na osnovi teh spoznanj je pred leti na Dunaju zaživel projekt Vodne šole, ki se je zelo dobro prijel, saj je skoraj 80% vseh šol z več kot 50.000 učenci in 3000 učitelji na Dunaju Vodnih šol. Iz tega se je razvil projekt Erazmus plus, kjer poleg partnerjev iz šestih evropskih držav sodeluje tudi Slovenija.

Sodelovanju v Sloveniji so se prvi odzvali v Javnem zavodu Park Škocjanske jame,

Slovenija z Mednarodno mrežo šol Parka, kjer so se vključile že prve štiri šole: Osnovna šola Košana, Osnovna šola Podgora iz Kuteževega, podružnica OŠ dr. Bogomirja Magajne Divača iz Vremskega Britofa ter Celodnevna osnovna šola iz Trebč v Italiji.

Dva primera dobre prakse si lahko pogledate na teh povezavah: www.os-kosana.si/2019/11/11/nasa-solaje-postala-vodna-sola/ www.os-divaca.si/2019/10/25/podruznicna-sola-postala-vodna-sola/ Vodne šole za pitje uporabljajo bodisi stekleničke za večkratno uporabo ali kozarce, saj je pomembno, da v času določenega odmora za vodo lahko pijejo vsi hkrati in ne eden po eden, kar je preveč zamudno in se tudi ne more spremljati za vsakega učenca posebej. Na koncu dneva so lahko prepričani, da so njihovi otroci spili dovolj, saj popijejo določeno količino vode iz stekleničke ali kozarcev. Ponekod v šolah otroci v tabelici pred razredom označijo, koliko vode so popili tisti dan.

Park Škocjanske jame, Slovenija je vsem mentoricam iz mreže šol ter učencem in iz Osnovnih šol Podgora in Košana podaril kvalitetno stekleničko z logotipom Parka Škocjanske jame in projekta Vodne šole.

Učenci iz Vremskega Britofa ter iz Trebč v Italiji so stekleničke prejeli s pomočjo donacij staršev in lokalnih deležnikov. V nekaterih šolah imajo otroci stekleničke pri sebi na mizi, ponekod pa jih puščajo na določenem mestu in gredo tja piti.

Stekleničke so njihova skrb, domov jih odnesejo oprati in jih prinesejo nazaj. Ko gredo na športne dneve imajo stekleničke že v šoli in jih le napolnijo z vodo.

V kratkem bo zaživela tudi platforma za izobraževanje na daljavo, ki bo namenjena lažjemu delu pedagogov in pomoči pri uvedbi Vodne šole. Že zdaj si lahko pogledate določene vsebine, razloge ZA uvedbo Vodne šole, zemljevid sodelujočih Vodnih šol v Evropi in primere dobre prakse na ti povezavi, na slovenski različici: www.waterschools.eu

Tanja Bordon,

Celostno izobraževanje o prehrani, izvajalka projekta Vodne šole v Sloveniji

Ste vedli da vsako minuto na svetu kupijo kar milijon plastenk?

Po nekaterih državah sveta pitje iz pipe ni mogoče, kjer pa je, bi države to morale uvesti, saj tako znatno pripomorejo proti perečemu onesnaževanju sveta s plastiko. Plastenke so, mimogrede, eden najpogostejših odpadkov na evropskih plažah. Šole, ki ne uporabljajo plastenk, zaradi številčnosti otrok pomembno prispevajo k uresničevanju Evropske strategije za plastiko v krožnem gospodarstvu.

The majority of European countries enjoy good access to high-quality drinking tap water. Children in kindergarten and in schools have taps in classrooms, teachers encourage them to drink. But on a busy school day, there is always something going on and a lot of children forget to drink. Aim of the international project Erasmus+ Waterschools is to actively promote drinking tap water in an organized way, which leads to better weight management, less caries, better cognitive functions, less plastic bottles, and environment and water protection. First primary schools which joined the project are Primary school Košana, Primary school Podgora from Kuteževo, department of primary school

12

OŠ dr. Bogomirja Magajne Divača from Vremski Britof and Primary school with Slovenian Language Trebče in Italy.

Spoznajmo vode Slovenije, naĹĄe naravno in kulturno bogastvo

Spoznajmo in ohranimo vode Slovenije, naĹĄe bogastvo

13

EDUCIRANJE MLADIH KROZ PROJEKT FRISCO1

U OKVIRU PROGRAMA PREKOGRANIČNE SURADNJE SLOVENIJA - HRVATSKA

Znamo li što su poplave i kako nastaju? Možemo li se pripremiti za poplave?

Možemo li spriječiti ili smanjiti posljedice poplava? Što su to negrađevinske mjere smanjenja rizika od poplava?

Odgovore na ova i slična pitanja o poplavama javnosti i mladima dao je projekt „Prekogranično usklađeno slovenskohrvatsko smanjenje rizika od poplava strateški projekt 1 - negrađevinske mjere“ s akronimom FRISCO1 (Flood RIsk Slovenia-Croatia Operations 1). Ovaj strateški projekt koji je odobren za financiranje kroz EU Program Interreg Slovenija - Hrvatska 2014–2020 i provodio se u razdoblju od 11. travnja 2016. do 10. kolovoza 2019. godine imao je za cilj provedbu negrađevinskih mjera smanjenja rizika od poplava na šest prekograničnih slivova: Mura, Drava, Sutla, Bregana, Kupa i Dragonja. Projektno partnerstvo sačinjavalo je osam tijela državne uprave i vodeće javne institucije u području upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji. Na hrvatskoj strani bili su to: Hrvatske vode (HV), kao vodeći partner projekta, Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ), Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS), koja je u 2018. godini preustrojem državne službe u Republici Hrvatskoj, postala Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite (MUP-RCZ). Na slovenskoj strani partnerstvo su sačinjavali: Ministrstvo za okolje in prostor (MOP), kao koordinator slovenski projektnih partnera, Agencija Republike Slovenije za vode (ARSO), Direkcija Republike Slovenije za vode (DRSV), Inštitut za hidravlične raziskave (IHR) i Uprava Republike Slovenije za zaščito in reševanje (URSZR). Područje provedbe projekta obuhvaćalo je 42 općine i sedam županija sa 112.863 stanovnika u Republici Hrvatskoj te 35 općina i sedam regija sa 68.595 stanovnika u Republici Sloveniji.

Projektom FRISCO1 provedene su aktivnosti na izradi negrađevinskih mjera smanjenja rizika od poplava, kroz uspostavu unaprijeđenih zajedničkih tehničkih podloga i izradu zajedničke-integrirane tehničke dokumentacije za prekogranični prostor slivova rijeka Kupe, Sutle, Drave, Mure, Dragonje i Bregane. Tako su za svaki pojedini sliv dobivene unaprijeđene baze podataka prekograničnog dijela sliva rijeke, izrađeni poboljšani hidraulički i prognostički modeli, usklađene karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava, pripremljene podloge, studijska i tehnička dokumentacija za provedbu građevinskih mjera, te

14

unaprijeđen sustav za uzbunjivanje i rano upozoravanje, postavljanjem alarmnih sirena na prekograničnom dijelu sliva pojedine rijeke.

Osim provedbe ovog cijelog niza tehničkih i stručnih negrađevinskih mjera na smanjenje rizika od poplava na svakom od slivova, kroz radne pakete Projekta FRISCO1 - RP T8 - Podizanje svijesti javnosti i RP C – Komunikacija, provedene su i aktivnosti na jačanju svijesti ciljane javnosti o mjerama za smanjenje rizika od poplava i njihovoj primjeni, kao i aktivnosti na institucionalnom jačanju sustava zaduženog za upravljanje rizicima od poplava.

Aktivnosti informiranja i edukacije javnosti provodile su se putem raznih medija, konferencija, stručnih sastanak, edukativnih radionica, izradu edukativnih i promidžbenih materijala, a bile su namijenjene građanima, tvrtkama, poljoprivrednicima, vlasnicima zemljišta, vlasnicima vodnih prava i javnim institucijama, te raznim udruženjima, s posebnom pozornošću na infomiranje i educiranje djece i mladeži.

Ove edukativno-informativne aktivnosti bile su usmjerene na razumijevanje procesa upravljanja rizicima od poplava i upoznavanje sa mjerama za smanjenje ovih rizika, odnosno kako bi naučili što su i kako nastaju poplave, kako funkcionira sustav obrane od poplava, koje opasnosti donose poplave, kako se treba ponašati prije, tijekom i nakon poplava, te kako ocijeniti rezultate vlastitih aktivnosti, a sve u cilju unaprjeđenja upravljanja rizicima od poplava, uspostavi mjera na smanjenju rizika od poplava i poznavanja procesa upravljanja vodama.

Kako su poplavna događanja i rizici od poplava direktno povezani sa slivnim područjem rijeka obuhvaćenih projektom i stanovništvom koje živi u tom prostoru, pri infomiranju javnosti posebna pozornost je posvećena specifičnostima pojedinog prekograničnog slivnog područja rijeke, te negrađevinskim mjerama, koje se provode kroz Projekt FRISCO1, a vezana su za to područje, kao i planiranim aktivnostima u skoroj budućnosti, kojim će se uspostavit sustavne građevinske mjere na smanjenju rizika od poplava u predmetnom području.

Održane su 24 radionice za javnost i to po

12 u svakoj od država, odnosno šest radionica za djecu školske dobi i šest radionica za građanstvo u svakoj državi u naseljima na šest pograničnih slivova. Djeca kao ranjivija skupina dionika, mogu biti osobito izložena opasnosti kod velikovodnih pojava, pa je pravovremena edukacija u najranijoj dobi bila od posebne važnosti za njihovo razumijevanje problematike i stvaranje ponašanja koje će doprinijeti uspješnoj provedbi mjera smanjenja rizika od poplava.

Tako se pri provedbi ovih informativno edukativnih aktivnosti Projekta, posebna pažnja posvetila djeci i stvaranju što zanimljivijeg i djeci prihvatljivijeg edukativnog materijala koji je bio prezentiran u školama.

Posebno zanimljive bile su radionice za učenike osnovnih škola pod nazivom „Kako se štitimo od poplava“, koje su se pokazale kao odličan primjer dobre prakse i usvajanja znanja, novih vještina i iskustva koja se mogu primijeniti u svakodnevnom životu na slivovima rijeka na kojima je stanovništvo izloženo opasnosti od poplava. Ključan segment u provedbi radionica je bila izrada zabavnog i edukativnog materijala u formi kojom se lako usvaja novo znanje, privlači pažnja osnovnoškolskog uzrasta djece, koja je interaktivna i potiče na kreativnost. Stoga su kroz Projekt, Hrvatske vode osigurale izradu digitalnog dvojezičnog (na slovenskom i hrvatskom jeziku) edukativnog materijala u formi DVD-a, koji je obuhvaćao uvodni kratki edukativni film o poplavama u trajanju 10 minuta, računalnu igricu i edukativni kviz znanja, a koji su uz edukativne makete, izrađene i osigurane također kroz projekt FRISCO1, bili okosnica provedbe radionica.

Interaktivna računalna igrica »Kako se štitimo od poplava - nauči i zaigraj!« osmišljena je da kod učenika potakne zanimanje i aktivno ih uključi u rješavanje pojedinih pitanja vezanih uz pojavu poplava, s naglaskom na negrađevinske mjere smanjenja rizika od poplava. Tako su osmišljena četiri temeljna zadatka svaki s tri razine težine: Zadatak 1 - izgradi naselje na mjesto sigurno od poplava; Zadatak 2 - spremi vodu u retenciju i akumulaciju; Zadatak 3 izgradi nasip i Zadatak 4 - zaštiti se i obrani od poplava uz sve prethodne mjere. Prikaz uputa i detaljni opis korištenja ponuđenog

alata predstavljen je prije svakog zadatka, koji se rješava u zadanom vremenu i najavljenoj količini oborina, najavljujući tako dolazak velikog vodnog vala s pripadajućim vodostajom koji se prikazuje na skali od 1 do 5. Učenici tako tijekom rješavanja zadataka s najavljenim parametrima moraju odlučiti: na koju visinu treba graditi kuće kako bi izbjegli njihovo poplavljivanje (Zadatak 1); hoće li i gdje koristiti prirodne retencije ili izgraditi akumulacije kako bi spremili vodu i spasili dolazak velikog vodnog vala do naselja koje se nalazi nizvodno (Zadatak 2); hoće li naselje braniti od poplava nižim ili višim nasipom koji će izgraditi bliže ili dalje od rijeke te je li potrebno upotrijebiti i vreće s pijeskom (Zadatak 3); koje će sve alate i mjere koristiti na tri naselja uzvodno i nizvodno i koje posljedice će one izazvati (Zadatak 4). Tijekom rješavanja zadataka učenici su međusobno razmjenjivali informacije i predlagali moguća rješenja te pokušavali izabrati najbolja, koja su se ponekad pokazala manje uspješna. Ovakav način učenja za učenike se pokazao vrlo poticajan, jer ih je motivirao na ponavljanje igre kako bi postigli što bolji rezultat, uočavanje pogrešaka te ispravljanje istih. Stečeno znanje nakon uvodnog filma i računalne igrice, učenici su mogli provjeriti u edukativnom kvizu u zadanom vremenu i kroz set 15 pitanja, nasumično izabranih iz baze pitanja (200-njak pitanja iz područja: oborina i nastanak poplava, poplave, kako se štitimo od poplava, službe u obrani od poplava i poplave i priroda), a koji su po želji mogli i ponoviti.

Po završetku radionica i prema provedenim anketama, ocijenjeno je kako je rad u grupi i parovima tijekom rješavanja zadataka poticajno djelovao na djecu koja su u natjecateljskom duhu poticali jedni druge, surađivali, otkrivali i dijelili informacije, otkrivali pojedine talente i vještine kod pojedinaca koji su doprinijeli

Slika 1: Prikaz filma, računalne igrice i kviza (arhiva Hrvatske vode)

rješavanju problema, samoorganizirali su se unutar grupe prema sposobnostima učenika te razvijali toleranciju i empatiju prema drugim članovima tima i između grupa. Ovakav način učenja uz praktičnu primjena znanja i uključivanje u rješavanje stvarnih životnih situacija jača kod učenika osjećaj odgovornosti prema članovima zajednice, empatiju prema pojedinim ranjivim skupinama društva, jača samopouzdanje i sigurnost u vlastite sposobnosti te razvija razumijevanje pojedinih procesa, strukture i organizacije društva i sredine u kojoj žive. Dječje radionice u kojima su primjenjivane dobro osmišljene kombinacije kratkih uvodnih predavanja o poplavama i samozaštiti, pokaznih vježbi na maketama s interaktivnim sudjelovanjem učenika te samostalnom rješavanju zadataka zaštite i obrane od poplava kroz računalnu igricu s provjerom znanja u edukativnom kvizu, postignut je u potpunosti cilj projekta FRISCO1 u podizanju svijesti o provedbi mjera smanjenja rizika od poplava na šest prekograničnih slivova.

Anketiranjem nastavnika i učenika osnovnih škola u kojima su se provodile radionice u okviru projekta FRISCO1, ovakav način edukacije uz zabavne i praktične sadržaje, koji nadopunjuju nastavni program, pokazao se vrlo uspješan u usvajanju znanja i praktičnoj primjeni znanja, pa su dječje radionice kao odlične primjere dobre prakse, projektni partneri nastavili održavati i izvan plana aktivnosti u okviru projekta, te je u 2019. godini održano nekoliko dodatnih radionica i na slovenskom i hrvatskom području.

Slika 2: Primjer pokazne makete (arhiva Hrvatske vode)

Slika 3: Dječje radionice u Bregani, Kumrovcu, Delnicama, Sv. Martin na Muri (arhiva Hrvatske vode)

Samra Polić, dipl. ing. građ.,

Hrvatske vode, Zagreb, Croatia

Marija Vizner, dipl. ing.agr.,

Hrvatske vode, Zagreb, Croatia

15

IAWD – The Voice of the Danube IAWD may be the most important regional water service-related organization you haven´t yet heard of. The name translates as `International Association of Water Service Companies in the Danube River Catchment Area´, the prime association of water and wastewater utilities in the Danube region. To put its reach into perspective: the Danube region’s water sector services over 80 million Europeans. Read all about it here – and if you like what you read, make time to take part in the first Danube Water Forum later this year.

Established in 1993 and based in Vienna, Austria, the IAWD has developed a strong information exchange and mutual support network covering the whole region beyond all national, cultural and linguistic borders.

IAWD´s mission is to assist utilities and their staff in their responsibility to provide a sustainable, secure, smartly managed urban water cycle and to ensure their customers´ access to water that is safe and free from hazards. This also involves protecting the water quality of the Danube and its tributaries for the present as well as for future generations.

Communicate – connect - capacitate IAWD aims at three principal goals: to communicate, to connect, and to capacitate. Information exchange, peer-to-peer networking and sharing knowledge among water sector professionals in the region make up the core of IAWD’s activities. In this sense, IAWD acts as a complimentary institution to the regions national water utility associations, providing opportunities for regional cooperation among the leading players in the sector.

IAWD services its members around the 3C’s – communicate, connect, capacitate

Towards strong utilities, smart policies and sustainable services: The Danube Water Program In 2012, IAWD entered cooperation with the World Bank, with funding from the Austrian Ministry of Finance, to implement a region-wide support program with the goal of creating strong utilities, smart policies and sustainable services - the Danube Water Program.

The Danube Water Program supports a broad range of activities. It ranges from analytical and advisory work to inform policies in the region and a knowledge sharing platform with a focus on sharing experiences and lessons among countries, institutions and utility companies, to capacity development activities targeting improved water and wastewater services at all levels and a competitive grants window to finance local initiatives.

A regional roundtable One key activity supported by DWP is the Roundtable of Danube Region Water Utility Associations, a regular meeting of representatives from each utility association in the Danube countries to exchange information and plan and carry out cooperative actions. This cooperation offers national water utility associations chances to learn and profit from products and activities of associations from neighboring countries.

The most important among the numerous initiatives emerging from this Roundtable is the Danube Learning Partnership (D-LeaP), established as a committee of IAWD with governance from its members, the national water utility associations, thus representing an integral part of the association’s organizational structure.

16

The Danube region’s Roundtable of national water utility associations

Valuable capacity building knowhow: D-LeaP D-LeaP is a regional, integrated, sustainable initiative supporting capacity building of national water utility associations and provides the mechanism to deliver regionally developed capacity building programs on the national level, in local language, and adjusted to local needs. Becoming curious – please visit www.d-leap.org for detailed information.

D-LeaP has identified three main types of capacity-building needs as part of a virtuous cycle of Check – Plan – Do performance improvements. Accordingly, it offers support on three levels: Foundation, Technical, and Implementation.

D-LeaP’s Check-Plan-Do virtuous improvement cycle

Among the multiple programs offered, D-LeaP´s foundation level program on Utility Benchmarking is one of the most important ones, as it assesses performance gaps and identifies their underlying reasons. This program helps participating utilities and staff to establish diagnostic systems to identify high-impact issues affecting performance by benchmarking against other similar companies and international benchmarks.

Three national/sub-regional Hubs support utilities in Kosovo & Albania, Bulgaria and Ukraine.

By establishing the Danube Hub, IAWD has upgraded the existing national and sub-regional Hubs to support capacity building and knowledge sharing of knowledge among its members and utilities everywhere in the Danube region.

Programs offered under D-LeaP

Get involved in upcoming workshops and meetings The Danube Hub holds a yearly Utility Benchmarking Workshop. It provides Danube Hub participants with valuable opportunities to discuss results of the benchmarking exercise and exchange best practices for improving performance. This year, the workshop is scheduled back to back with the first edition of the Danube Water Forum.

The Danube Water Forum is a new flagship activity designed by IAWD and the Danube Water Program to close the gap between the now biennial Danube Water Conferences and to introduce an international event in the region. The Forum will be held in the Republika Srpska Government headquarters in Banja Luka, the capital of the Republika Srpska entity in Bosnia and Herzegovina. Initially scheduled for end of April, the

Forum needs to be postponed to autumn this year given the increasing travel restrictions due to the spread of the COVID-19.

Themed “The Importance of Water Sector Data in the Digital Age”, the Forum will draw more than 150 senior water sector representatives from the Danube region. They will discuss the key role of high-quality water sector data as a basis for smart policies, strong utilities and sustainable services in the context of a water secure future for the people, economy and the environment.

To stay up to date on the latest developments around the Danube Water Forum and other IAWD activities, please sign up to our regular newsletter on www.danube-water-program.org

Katerina Schilling,

Communication and Program Manager, IAWD, email schilling@iawd.at

17

One can’t talk about climate change without considering water because the impacts of climate change will be first felt by heavier storms, floods, rising sea levels, changing precipitation patterns, but also water scarcity and prolonged periods of droughts.

Since the beginning of the industrial revolution, human activities have become a very significant source of greenhouse gases, leading to climate change. The more greenhouse gases we emit, the faster the earth will heat up, and therefore also the oceans. For every 1°C rise in the temperature of the earth’s surface, there is about 3% more evaporation of sea water and so there is more water in the atmosphere.

The consequences of which are: increasingly intense precipitation, increased major floods and hurricanes, but also increased and longer periods of drought in other places or during other periods of the season.

The countries in the South are already most exposed to the effects of climate change. However, developed countries are responsible for almost 80% percent of historical CO2 emissions. Sub-Saharan Africa and Latin America together have only emitted 4 percent, but they are the first victims of climate change. Even if European countries will also have to deal with the effects of climate change, the countries in the South will be affected more severely because they don’t have the means to adapt to the consequences.

It is estimated that due to droughts, floods and uncertain rainfall, only 20 % of the actual fertile areas in Sub-Sahara Africa will still be suited for agriculture by 2080. Countries with low incomes, situated in arid and semi-arid regions, are particularly vulnerable. There will be precipitation at a 18

specific time of the year and the amount that falls will vary sharply from year to year.

Floods are already the most frequently occurring form of natural disaster in Africa and Asia and their number will increase. Floods affect more people worldwide than all other natural disasters together.

There will also be more hurricanes and storms, mainly in Asia and Africa. A single storm or hurricane can not be linked as such to climate change – there have always been storms – but the higher frequency and intensity of storms and hurricanes are a direct consequence of climate change.

In catchments where rivers are fed by melting snow and glaciers, the higher temperatures over time will mean lower water levels in rivers and smaller water supplies during the summer and autumn. And precisely in periods where demand for water is the greatest, the supply will be the lowest. Many people, as in the Andes, depend on these glaciers for their drinking water. To meet their drinking water demands, there will be a need for more expensive solutions…

It is clear that the effects of climate warming are having a major influence on water-related problems, which in turn will lead to hunger, migration, economic losses…especially in countries of the global south.

Join For Water The Belgian NGO Join For Water and its partners are setting up projects to make people more resilient to the consequences of climate change. These initiatives are very broad: formulation and implementation of large water management plans, protection of water sources, sowing of water-efficient crops, introduction of sustainable irrigation techniques, but also tree planting campaigns in deforested areas, so that rain has time to penetrate the ground and stays in the ground longer‌ Climate adaptation projects are mainly set up in Benin, Mali and Haiti - in regions that suffer from drought, changing weather patterns, and erosion. Join For Water is also active in Burundi, DR Congo, Uganda and Ecuador. The NGO always puts the end users first: what are their needs? A participative approach is used to involve all stakeholders, ranging from drinking water users, farmers to local and national authorities and of course nature itself. Which solutions do each of them think are most appropriate? What are local priorities? What is the impact of the actions of for the water users? A strong partnership is set up with local authorities, local NGO’s, universities and local businesses.

Sensitization

Sensitization and providing an alternative income are important drivers to successful implementation of climate adaptation measures. For example, when trees are planted to protect water sources, it is important that these trees are not cut down (to make charcoal for example). Farmers learn good practices from other farmer groups, and when planting trees, part of them are fruit trees, which generate income.

Indirect water

In Belgium, Join For Water sensitizes for sustainable direct and indirect water use. Consumer goods - and thus also unimaginable volumes of water - are often imported from already water scarce countries in the South, which today already suffer from even greater water scarcity due to the effects of climate change. Do we really need to keep buying new pairs of jeans, made out of cotton from drought suffering regions like Lake Aral between Kazakhstan and Uzbekistan? Do we really need water consuming avocados year round? Join For Water wants to promote local and seasonal produce, and up- or recycled goods.

Challenges

The consequences of climate change are increasingly being felt in the South more and more quickly. Actions such as reforestation take time before they result in better soil protection. It is necessary to act very quickly before the situation becomes irreversible.

The actions of NGOs such as Join For Water are very important to meet a local need, but the problem is immense and it is imperative that the North releases more resources for the South, all the more because the North is responsible for the climate change related problems in the South.

And at last, our current patterns of production and consumption are still based on infinitely available resources. We have to realize that reality is different now. Time is of the essence. If we do not take far-reaching measures, invest in innovation and change our behaviour, the drying up of water sources, and a decline in drinking water quality will happen. The battle for water will be fought at the cutting edge.

Dirk Glas,

dirk.glas@joinforwater.ngo, www.joinforwater.ngo

19

European Sustainability Week 2020

The European Sustainable Development Week (ESDW), which takes place annually from May 30 to June 5, will happen for the sixth time this year. During the ESDW, organizations from all over Europe put on events, such as conferences, workshops, exhibitions or educational events, to promote sustainability in their communities and beyond.

Since 2015, the ESDW has been aligned with the 17 Sustainable Development Goals (SDGs). They provide an agenda or ‘To Do list’ of sustainability related targets that the world community should aim to achieve by 2030. What is special about this Agenda 2030 is that it acknowledges the interrelation between different areas of sustainable development. For example, there are two goals, which specifically relate to water, SDG 6 Clean Water and Sanitation, which focuses on the quality, availability and management of freshwater resources, and SDG 14 Life below Water specifically refers to oceans.

20

In addition, water is recognized for its impacts on other SDGs, too. For example, SDG 1 No poverty lists access to a bath, shower, or indoor flushing toilet in the household as one of its indicators. It is also clear that access to clean freshwater will play a crucial role in achieving SDG 2 Zero Hunger, SDG 13 Climate Action and SDG 11 Sustainable Cities and Communities.

During ESDW 2019, a number of events focused on the issue of water availability and sanitation.

This included a hydrology workshop, educational events on how to save water, an excursion to explore the biodiversity of a river, and many more. They were put on by a diverse group of organizations, such as universities, environmental NGOs and ministries.

The ESDW 2019 also gave room to a large number of other sustainability related topics. Most activities were linked to SDG 12 Responsible Consumption and Production, followed

by SDG 11 Sustainable Cities and Communities and SDG 13 Climate Action. Most events took the shape of a conference or workshop, an educational event, or an exhibition or open house.

The popularity of the ESDW in Slovenia has been growing every year, from 11 registered events in 2015, the first year to 29 events last year.

They address a multitude of topics, such as biodiversity, inclusivity and anti-discrimination in schools, or adult education.

The ESDW is a great opportunity to highlight the diversity of activities happening in Europe. Organizations who register their event on the ESDW website will receive promotional material and the opportunity to promote their event. For more information and to register your event, visit www.esdw.eu Contact person Eric Thomas Mulholland e-mail: eric.thomas. mulholland@wu.ac.at

Constanze Fetting

World Water Day 2020: the ICPDR adapts to Climate Change VIENNA, 22 March 2020 (International Commission for the Protection of the Danube River) – World Water Day 2020 is focusing on how Climate Change policy must put water first.

As the impending Climate Crisis draws ever closer, it’s increasingly clear how extreme water events are going to make water availability more unpredictable. World Water Day, held on 22 March every year since 1993, is an annual United Nations Observance focusing on the importance of freshwater. In keeping with the aims of this year’s World Water Day, the ICPDR is consistently bringing water policy and climate change policy together throughout the Danube River Basin.

“Along with the all of impressive activities taking place around the globe for World Water Day 2020,” says ICPDR President for 2020, Dorin Andros, “the ICPDR is proud to be at the Danube River Basin level, a partner in securing the future of water throughout the world as we face impending climate change.”

What is World Water Day 2020 about?

World Water Day 2020 is about water and climate change – and how the two are inextricably linked. The impacts of climate change are amplified in water environments (too much or too little water), and it is increasingly clear that the water is part of the problem as well as an important part of the solution. The campaign shows how our management of water will help reduce floods, droughts, scarcity and pollution, and will help fight climate change itself.

It’s clear that using water more efficiently will reduce greenhouse gases. Furthermore, by adapting water resources management to the effects of climate change, we will protect health and save lives.

21

Putting Climate Change On To Our Top Priority List The ICPDR regularly updates its Danube River Basin Management Plan on the basis of Significant Water Management Issues – aka SWMIs – comprising the most important indicators of the current status and quality of the waters of the DRB. Until recently, four SWMIs were in place: “Organic Pollution”, “Nutrient Pollution”, “Hazardous Substance Pollution”, and “Hydromorphological Alterations”. In 2019 Danube countries agreed upon the proposal to add a fifth SWMI called “Effects of climate change (drought, water scarcity, extreme hydrological phenomena and other impacts)”. This development arrived following several reports, including a focused look into droughts made in 2015 indicating the necessity to expand the scope of the SWMIs in use by the ICPDR. The document including the addition of the new SWMI is under public consultation. Its acceptance into the ICPDR signifies a step forward in the process of planning and adapting to climate change along the Danube River.

Reorienting the assessment and planning processes of the ICPDR to correctly reflect these issues is going to be ever more vital in the coming years. The document proposing the update to the SWMIs can be found here.

ICPDR Climate Change Adaptation Strategy In addition to the extension of our core indicators to explicitly include a climate-change-related SWMI, the ICPDR already made an update to its in-house Climate Change Adaptation Strategy in 2018. As a leader and pioneer among transboundary river basin commissions in responding to climate change, the ICPDR adopted the first ICPDR Strategy on Adaptation to Climate Change in 2012.

Based on its strategy, the ICPDR will fully integrated climate adaptation issues in its updated Danube River Basin Management Plan and in the second Danube Flood Risk Management Plan in 2021.

The key outcomes of the 2018 update to the strategy include the creation of a “Climate Change Adaptation Measures Toolbox”, providing a comprehensive and easyto-use toolbox of possible adaptation measures for the reference of the public in the DRB. Furthermore, it increased the scope of the ICPDR to widen its knowledge base and bring on board a broader range of stakeholders and other interests in relation to the most pressing issue of our time.

22

International festival of Water Educational Programs - EFFECT Through many years of activities in the project Water Agent, we have developed genuine collaborations with many utility companies. We get to know and supplement their educational programs for raising awareness of children and the local population. In addition to printed documents - brochures, leaflets, games, there is also a lot of animated and video material. Everyone wants to provide the best information and programs to educate and raise awareness of their users. The goal is, as a rule, rational use of drinking water and reasonable sewage treatment.

Applicants can be utility companies or public water and waste management companies. Contribution to the festival can be printed material (flyer, brochure, workbook) or audio - video material (feature film, animated film, music video), and ppt presentation. In terms of content, they need to be geared towards education and information on the importance of drinking water protection, rational consumption, wastewater treatment, cooking oil collection, etc. We invite you to present programs and materials on activities in 2018 and 2019. New ideas are also welcome.

In order to make these materials accessible and visiblebeyond the scope of their business, we have decided to organize the WEP EFFECT 2020 - International Festival of Educational Programs on Water Conservation. The International Festival - WEP EFFECT 2020 is scheduled as part of our activities at the European Sustainable Development Week www.esdw.eu from May 29th to 30th 2020 at the Rogaška Slatina Cultural center.

The authors of the best presented programs presented will be awarded.

04. 03. 2020

Instructions will be sent to anyone interested in the scope and format of the entries and the festival schedule. You can find more information at www.vodnaagencija.org/effect-2020/ For any additional clarification, we are happy to contact you at festival@vodnaagencija.org

04. 03. - 20. 05. 2020

Invitation on International Festival WEP EFFECT 2020 Submission on International festival WEP EFFECT 2020

do 15. 04. 2020.

Submission of presentation materials (title and description)

do 20. 04. 2020.

Confirmation of participation materials

do 20. 05. 2020.

Deadline for submission of presentation materials

do 20. 05. 2020.

Registration for participation without contributions

do 20. 05. 2020.

Deadline for payment of the registration fee

29.05 -30.05.2020

International festival WEP EFFECT 2020

Registration and registration fee: To register for the Festival, please send your information to festival@vodnaagencija.org You will receive an e-mail confirmation of your successful application to the Festival.

The deadline for submissions of participation materials is April 15th, 2020. The deadline for submissions without participation materials is May 20th 2020.

Participation fee for the presentation of the water protection education program is 386 EUR. The registration fee includes: • Participation on Festival of three representatives of the company or institution for two days • The company logo in the final invitation to the program of the International Festival WEP EFFECT 2020, • Festival material, • Roll up in the hall of the Rogaška Slatina Cultural Center during the festival, • 1 page of PR text or advertisement in the Festival Program, • Refreshment (water, juice, coffee, tea, fruit, biscuit), lunch (two days), Participation fee for participation without presentation is 90 euros for two days or 55 euros for one day.

Organizing Committee of the International Festival EFFECT 2020

23

Negonjski slap pri Rogaški Slatini V Negonju pri Rogaški Slatini je slap, ki še ni bil opisan v literaturi in ga tudi med domačini komaj kdo pozna. Gre za pomembno naravno vrednoto, vredno ogleda, ki bi jo bilo potrebno ustrezno urediti, zavarovati in jo ponuditi tudi turistom.

Slapovi so naravne znamenitosti. V Sloveniji imamo veliko slapov predvsem v alpskih in predalpskih pokrajinah, v obpanonskih pokrajinah, kamor sodi tudi Zgornje Obsotelje, pa slapov skoraj nimamo. Zato je nenavadno, da še za tistega, ki ga imamo, skorajda ne vemo.

Lega in dostop do slapa Negonjski slap se nahaja med Spodnjim in Zgornjim Negonjem na Negonjskem potoku.

Na starejših zemljevidih je ime potoka zapisano z narečnim imenom Negojščica, na novejših pa Negonjščica. Isti potok ima na toku skozi Rogaško Slatino zapisano ime Rakovec, naprej od sotočja s Tržiškim potokom pa Ločnica. Slednje ime se pogosto uporablja za celoten potok. Slap se nahaja le kakšnih 250 m zračne razdalje severno od trgovsko–obrtnega območja v Sp. Negonju. Do slapa pridemo po asfaltirani cesti, ki pelje od obvoznice proti Zg. Negonju in poteka po zahodni strani doline Negonjskega potoka. Okoli 650 m od obvoznice se od glavne ceste odcepi stranska cesta, ki se tik nad slapom nadaljuje na vzhodno stran doline. Slap se skriva tik pod cesto v gostem zelenju grmovja in drevja, ki porašča pobočja okrog njega in je zato še za pešce kar težko opazen.

Opis slapa in doline potoka Negonjski potok priteka po plitvi dolini od kamnoloma vulkanskih kamnin okoli 550 m severno od slapa. Cesta je čez plitvo dolinico zgrajena tako, da potok odteka pod cesto skozi cevni prepust. Takoj na drugi strani prepusta potok najprej zdrsi po strmi skalni polici do okoli 2 m nižjega pregiba, kjer prosto pada skoraj 8 m v plitev tolmun. Ta je moral biti včasih precej globlji. Nadaljevanje potoka pod slapom poteka že v globokem delu doline. Danes je v tej globoki dolini obsežna blatna poplavna ravnica, ki se po močnejšem deževju spremeni v presihajoči ribnik, ob suši pa znova presahne. Ta je nastal za zajezitvijo iz velikanskega nasipa jalovine, ki so jo od leta 1974 dalje navažali iz kamnoloma in od drugod. Ta nasip je dobrih 100 m južno od slapa zasul 24

skoraj celotno globoko dolino, tako da Negonjski potok priteka izpod nasipa skozi precej veliko cev, ki pa je na dotočnem delu prav tako zasuta pod več kot 20 m debelim nasipom. Potok nadaljuje svoj tok skozi plitvo dolino, ki obliva trgovsko–obrtno območje v Sp. Negonju in nadaljuje svoj tok skozi Rogaško Slatino v Sotlo. Če bi želeli narediti slap bolj viden, bi morali izkrčiti drevje in grmovje okrog samega slapa, očistiti nekaj površinskih odpadkov ter preprečiti nadaljnje zasipavanje globoke doline pod slapom.

Nastanek slapa Še posebej je zanimiv nastanek slapa, ki pada čez navpično upognjene laporne plasti, kar je posebnost v Sloveniji. Lapor se je odložil kot vodoravne plasti mulja v Panonskem morju. V tistem času so bruhali tudi vulkani. Zato je samo 500 m nad slapom pas vulkanskih kamnin, v katerih je kamnolom. V kasnejšem obdobju dviganja površja so se plasti kamnin zaradi močnih tektonskih pritiskov iz južne smeri dvignile skoraj v navpično lego, kakor so še danes. Spodnje Negonje se nahaja na stičišču pomembnih tektonskih prelomnic. To so Labotski, Šoštanjski in Donački prelom, med njimi pa je še množica manjših, ob katerih so se kamnine prav tako prelamljale in drobile. Takoj pod slapom se nahaja široko območje močno zdrobljenih in preperelih laporjev, ki so opazni v cestnih vsekih. V takšnih zdrobljenih kamninah je erozija zlahka izdolbla globoko dolino

pod slapom, medtem ko je na nezdrobljenih laporjih nad slapom ostala plitva dolina. K temu je pripomogel tudi sediment iz vulkanskih kamnin, ki leži v strugi potoka nad slapom. Ta je pred erozijo nekoliko zaščitil erozijsko manj odporen lapor. Stik med trdnim in zdrobljenim laporjem je danes okoli 80 m južno od slapa. Z erozijo od spodaj navzgor se je stena slapa postopoma umikala proti toku. Pred zasipavanjem globoke doline z jalovino je bil slap tudi nekoliko višji (globlji), sedaj pa se v presihajočem ribniku kopičijo sedimenti, ki jih potok prinaša s Plešivca in sosednjih hribov ter zasipavajo spodnji del slapu in presihajoči ribnik pod njim. Če v prihodnosti ne bomo uredili površinsko odnašanje sedimentov iz doline pod slapom, bo potok z njimi v celoti zasul območje presihajočega ribnika in sapa.

Pomembna naravna znamenitost Slapovi so vedno vzbujali pozornost obiskovalcev. Z opazovanjem njihovega nastanka se lahko naučimo marsikaj o kamninah in o nastanku površja okoliške pokrajine.

Negonjski slap ima pri tem še izredno posrečeno lego, saj leži na zanimivi poučni poti ob Negonjskem potoku vse od Rogaške Slatine do izvirov pod Sv. Marjeto, ob kateri bi lahko zvedav popotnik na nezahtevnem izletu spoznal kar nekaj naravnih in kulturnih znamenitosti območja. Pot bi lahko začeli na parkirišču trgovskega centra v Sp. Negonju. Nadaljevala bi se mimo slapa, do kamnoloma vulkanskih kamnin v Zg. Negonju. Te kamnine so nastale pred okoli 20 milijoni let, ko so v takratnem Panonskem morju še bruhali vulkani. Nekoliko nad kamnolomom je na ovinku doline ob Negonjskem potoku še vidno mesto, kjer je nekoč stala Attemsova glažuta. Danes redkokdo ve, da so tam nekoč izdelovali steklenice za mineralno vodo, ki se je prodajala po lekarnah v takratni Avstriji. Surovine za glažuto, kremenov pesek, apno, oglje in pepeliko pa so dobivali iz okolice Hrastovca nad Sv. Marjeto, kjer so še ohranjeni ostanki apnenic. Od tam pa se lahko spustimo še v Frmilsko dolino, kjer so bile odkrite številne kraške znamenitosti. Slap predstavlja pomembno naravno znamenitost območja, ki bi jo bilo potrebno ustrezno zavarovati in urediti dostopno za obiskovalce. Tovrstna naravna znamenitost je lahko za občino, ki daje poudarek na razvoju turizma, pomembna dodatna turistična zanimivost, ki bi ob ustrezni promociji privabila marsikaterega turista.

Slikovne priloge Fotografija slapa: 1. Okolica Negonjskega slapa je zaraščena z drevjem in grmovjem, ki razen pozimi in zgodaj pomladi poponoma zastira pogled na slap.

(Foto Igor Bahar) 2. Filma o Negonjskem slapu: www.youtube.com/watch?v=JnqADYBoYz8 in www.youtube.com/watch?v=NtKF1tfJQN0

Igor Bahar, geograf

25

Vode je varljivo veliko Slovenija je bogata z vodo, pogosto slišimo, mogoče zato še za v čevelj ni dobra, kot pravi pregovor in jo jemljemo preveč samoumevno. Pod žarometi se znajde redkeje, kot bi si zaslužila, saj je vendar življenje. Spomnimo se je v glavnem takrat, ko jo je treba ukrotiti, ko prestopi bregove kanalov, v katere smo jo spravili v več stoletjih. Druga priložnost so suše, ko vode ni, a tega večina niti ne opazi več, saj se suša dogaja v toplih sončnih dneh in živahnih nočeh. Enkratna priložnost pa je bila kampanja za vpis pravice do vode v ustavo. A na velika vrata prihajajo podnebne spremembe, ki so pospešile vodni krog in vodi dajejo ogromno energije.

Slovenija je povirna država, zaradi razgibanosti terena ima večina potokov in rek hudourni značaj. To bi se dalo urediti sonaravno, imamo staro znanje, kako vodo malo zadržati, da ne pride v velikem valu v dolino, kjer bi morala imeti prostor za razlitje. A ne, najprej je bilo treba večje reke spremeniti v plovne, nato so kanali služili za izsuševanje nekdanjih poplavnih površin in mokrišč, na koncu smo dobili zidove, da nas varujejo pred podivjano krvjo narave. Kajti voda je kri narave, brez nje nič ne živi, z njo se prenašajo hranila in tudi najhujše bolezni. Mnoge so posledica našega vmešavanja v vode. Včasih je veljalo, da se voda prečisti prek sedmih kamnov, za sedanja učinkovita onesnaževala ne velja več.

Pretekla zima nam v gorah ni pustila večjih zamrznjenih zalog vode. Vsa smučišča, ki so tudi odvisna od vode, imajo slabo sezono. Pretoki rek poleti bodo tako odvisni od padavin, preostali ledeniki v gorah so tako majhni, da njihovo izdatnost že lahko merimo v bazenih. Ob tem pa zdaj že vemo, da so lahko padavine tako obilne, da reke prestopijo bregove in da marsikatera mestna meteorna kanalizacije ne more odstraniti vse vode s cest in parkirišč. Vendar se to poleti le redko zgodi. V poletjih se krepi vročina in suša.

Podnebni modeli kažejo, da bodo vročinski valovi postali bolj običajni, reke pa bodo čedalje bolj suhe, če ne bomo storili nič za zmanjšanje emisij toplogrednih plinov. Če se bodo emisije drastično zmanjšale, pa si bodo pretoki rek opomogli do sredine stoletja. A zaveze držav za pariški podnebni načrt vodijo do še nadaljnjega segrevanja, za najmanj tri stopinje Celzija do konca stoletja. To za sever Evrope in za mesta, ki akumulirajo vročino, pomeni šest stopinj Celzija. Če se bodo take razmere še nadaljevale, bo treba tudi v Sloveniji določiti vrstni red pri rabi vode. Znano je , da je prva oskrba s pitno vodo, kaj pa naprej? Pandemija korona virusa kaže, kaj lahko povzročijo tudi podnebne spremembe. Vsaka država poskrbi najprej zase. Slovenija bo ob zapiranju meja prej ko slej imela težave z zagotavljanjem hrane za vse. Naša samopreskrba z živili je nizka. Bo torej drugo pravico do rabe vode dobilo kmetijstvo? Ali morda energetika, da bo lahko zagotavljala elektriko za vse klimatske naprave? Težave pa bodo imeli številni proizvajalci pijač in turistične zmogljivosti z veliko porabo vode. Slovenija se v luči podnebnih sprememb mora odločiti, kje bomo živeli, kje bomo gojili hrano, kaj bomo varovali. Sestaviti bi morali celosten dokument, ki bo povedal tudi, kam z viški vode. To bi morala biti ključna razprava v parlamentu. Imamo 26.000 kilometrov tekoče vode in najgostejšo mrežo v Evropi.

26

Težava je, da v Sloveniji nimamo vpeljanega celovitega načrtovanja na podlagi porečij, ukrepi se načrtujejo lokalno, odvisno katera občina je bolj glasna. Če bi za osnovo vzeli porečja, bi lažje določili, kje bodo razlivne površine za vodo, kje bodo zadrževalniki, tudi za namakanje, in kaj bomo ščitili. Lokalno se tega ne da reševati. Zato se vseskozi pojavljajo gradnje na poplavnih površinah in zaliva hiše, po drugi strani pa imamo hujše suše, kot bi jih lahko imeli.

V prejšnji državi so obstajale vodnogospodarske izpostave, te so delovale kot vodni parlamenti, kjer so bili nosilci vodnih pravic in predstavniki občin, Slovenija je dodala še nevladne organizacije. Leta 2008 so ta sistem odpravili, pojem vodne demokracije pa izenačili s sodelovanjem javnosti. A to javnost izločajo iz postopkov dokler se da.

Načrti upravljanja vodotokov imajo na vsakih šest let enake cilje, spremeni se ne veliko, iste reke imajo vedno znova slabo ekološko stanje in vedno znova je cilj izboljšanje. Kar velika težava pri tem so hidroelektrarne. Če bi hoteli doseči dobro ekološko stanje rek, bi jih morali odstraniti. A tu so mnenja zelo različna in nasprotujoča si. Na eni strani so mnenja, da zaradi podnebnih sprememb vsako uro izumrejo tri vrste živali in rastlin, zato je zmanjšanje emisij, kar zagotavljajo hidroelektrarne, bistveno več vredno kot ena vrsta rib. Poleg tega naj bi jezovi zadrževali vodo za namakanje in preprečevanje poplav. Po drugih mnenjih so hidroelektrarne ogromen poseg v naravo, zamašitev žil, ki ubija biotsko raznovrstnost, akumulira onesnaženje, ne preprečuje večjih poplav, če se v jezerih naselijo še alge, pa lahko postanejo tudi vir emisij.

Sreča v nesreči v naši državi je to, da nimamo veliko težav z organskim onesnaženjem, saj je naš vodni sistem hitro tekoč, turbulenten, in da naravni čistilni procesi v vodah predelajo 30 odstotkov organskega onesnaženja. Samočistilna sposobnost vodnega sistema se je s hidroelektrarnami že zmanjšala. Zbirati smo začeli težke kovine, pesticide, hranilne snovi. Imeli bomo veliko lokalitet, kjer ne bomo vedeli, kaj z nevarnimi sedimenti početi. Vsaka pregrada pomeni zadrževanje snovi, usedline pa so lahko dobre ali slabe. Če je to veliko hranil, dobimo cvetenje, dobimo zeleno jezero.

Pri nekaterih hidroelektrarnah se to zgodi že v treh letih.

Vprašanje je, kako urediti prispevno območje reke, ki je zajezena, da na njem ne bo izpustov nevarnih snovi.

Kar spustimo v tla, dobimo v pipo Nasploh pa manjka zavedanje, da vse, kar poškropimo po tleh, pa tudi zlijemo v straniščno školjko, najde pot do naše pipe. Vodno bogastvo Slovenije je res veliko, vendar v količinskem smislu. Pri upoštevanju kakovosti pa so razmere v mnogih primerih skrb zbujajoče. V zdravstvenem smislu lahko Slovenijo razdelimo na vzhodni in zahodni del. Ta delitev je zanesljivo povezana s kakovostjo vodnih virov. Eden pomembnih razlogov za slabšo vodo na vzhodu je kmetijstvo in raba gnojil in zaščitnih sredstev za rastline. Slovenska posebnost pri tem je, da doma uporabimo več zdravil, na polju pa več gnojil, da bo »bolje prijelo«.

Rastline, ki so jim hranila in zaščitna sredstva namenjena, teh ne sprejemajo v celoti. Ostanek skozi peščene filtre pride v podtalne vode. V Sloveniji pa je podtalnica vir pitne vode za več kot 90 odstotkov prebivalcev. Na naše pipe dobimo rezultat našega delovanja na površini.

Kmetijstvu dodajmo še razpršeno poselitev in nezgrajene kanalizacijske sisteme v državi. Polovica prebivalcev ima stranišče in kopalnico priključeno na kanalizacijski sistem, ki se konča s čistilno napravo. A tudi te dejansko ne čistijo vode, zgolj razbremenijo jo organskih snovi, delno vplivajo tudi na vsebnost patogenih organizmov. Nič pa ne zmanjšajo onesnaženja s pesticidi, iz vode ne odstranijo nevarnih snovi v čistilih, niti motilcev endokrinega sistema, kancerogenih in mutagenih snovi, niti mikroplastike.

Imamo dobro zakonodajo, varovana območja so jasno določena, imamo štiri cone varovanja vodnih virov. V prvi in drugi coni ne sme biti nobene kmetijske dejavnosti. A se ob tem je povedna prekmurska šala o tem, kdaj in kje se sme uporabljati gnojevko; v tretji coni podnevi, v prvi in drugi pa samo ponoči. Kar odvržemo v površinske vode ali poškropimo po kmetijskih površinah, slej ko prej pride v podtalnico. Če imamo površinske vode v slabem stanju, ne moremo pričakovati, da bomo imeli čisto podtalnico.

Deklarativno 90 odstotkov Slovencev skrbi za okolje, a se po načelih, ki jih deklarativno podpirajo, ravna manj kot pet odstotkov ljudi. V školjke zlivamo olja, topila, ostanke zelo agresivnih čistil, uporabljamo klor in drugo.

Neumnost pa je govoriti, da bomo očistili vode, lahko le zmanjšamo obremenitev. Še vedno se bomo namreč mazali s kremami, še vedno bomo polulali 95 odstotkov antibiotikov in ženske bodo še naprej uporabljale kontracepcijske tabletke. Ključno je zmanjšati porabo vode. Ob tem pa imamo cele programe čiščenja vode, pa nobenega programa za ponovno uporabo vode. Sploh ne uporabljamo deževnice za zalivanje vrtov in splakovanje stranišč, vode od tuširanja tudi ne uporabimo znova.

Vse to so še sladke skrbi. Tudi celostne strategije prilagajanja vseh sektorjev na podnebne spremembe ne bi smelo biti tako težko sestaviti. Pri tem pa bo treba upoštevati tudi to, da imajo v nekaterih državah veliko večje težave.

Neobičajne in zaporedne suše so v Iraku in Siriji povzročile podvojitev cen hrane, kar je v osnovi sprožilo plaz nemirov oziroma je bil gotovo eden od kamnov v prvi begunski krizi. Zaradi podnebnih sprememb smo pred selitvijo 250 milijonov ljudi v 30 letih, od tega jih bo pol hotelo v Evropo, torej stokrat več kot zdaj. To je opomin, da moramo takoj pomagati tudi revnim državam. Sredozemlje je že tisto, kar govorimo, da bo, je že suša, je že lakota, ekosistemi so začeli propadati.

Režimi rek se spreminjajo Mura je edina večja reka v Sloveniji, ki nima pregrad, a tudi to ni popolnoma naravna reka. Mura je bila nekoč zelo pomembna kot mejna reka med Ogrsko in Avstrijo. Mejna reka med različnimi grofijami. Da se je tok prestavljal, ni bilo prav ne enim ne drugim. Poleg tega je bila zelo pomembna plovna reka. Potem pa je šlo še za pridobivanje obdelovalne zemlje. Ne glede na to je ta svet ločen od drugega, bolj intenzivnega zunanjega sveta, je eno 80 kilometrov dolgo mokrišče. Tako velikega poplavnega gozda ni nikjer drugje. Še vedno so rokavi, mrtvice, poplavna območja.

Vendar so se poplave spremenile. Mura je imela značilen snežni režim, podobno kot Drava, veliko vode spomladi.

Zdaj je jeseni lahko ogromno dežja in imamo jesenske poplave. Velik del kljuna Slovenije je lahko pod vodo več tednov, zato Muri pravijo tudi slovenska Amazonka. Tam so vrste, ki jih drugje ni. Imajo kar tri vrste plavčka. V celi Sloveniji je sinička plavček. Bistveno manj je v Sloveniji žabe plavčka, ob Muri pa imajo še plavajočo praprot plavček. V reki plava 51 vrst rib. Na območju živi 56 od 73 vrst kačjih pastirjev. Njihove ličinke izdatno zmanjšujejo število ličink komarjev, kjer jih dosežejo. Komarji se iznajdljivo ščitijo tako, da ležejo jajčeca v lužice vode v gumah, dogorelih svečah na pokopališčih, sodih za vodo na vrtičkih in podobnem.

Poročilo Ramsarske konvencije, sprejete leta 1971 ravno zato, da bi ustavili hitro uničevanje mokrišč, je spet črno.

Med 1970 in 2015 je na svetu izginilo 35 odstotkov mokrišč, uničevanje enih najbolj produktivnih in biotsko raznovrstnih ekosistemov pa se je pospešilo v novem tisočletju.

Mokrišča zdaj izginjajo trikrat hitreje kot gozdovi. Najhujše posege v mokrišča pri nas so izvedli že davno, v glavnem so skušali zamočvirjena območja spremeniti v polja. Tako se je Ljubljansko barje zares odcedilo po Gruberjevem kanalu, ostale so le redke majhne zaplate, kjer je voda bolj ali manj stalna, pa tudi nekaj mokrotnih travnikov. Večina slovenskih rek je iz podobnih razlogov izgubila mrtvice in poplavne površine. Človek je v zadnjih 300 letih uničil več kot 87 odstotkov mokrišč po svetu. V Sloveniji imamo še vedno mokrišča ohranjena na obali, ob nekaterih rekah in v poplavnih ravnicah, na kraških poljih in na visokih planotah (šotna barja), ki so ključna pri ohranjanju biotske raznovrstnosti, čiščenju vode in zagotavljanju pitne vode ter imajo pomembno vlogo pri obvladovanju podnebnih sprememb.

Podatki kažejo, da je v šotnih barjih shranjenih 30 odstotkov kopenskega ogljika. Ekosistemske storitve mokrišč so ocenjene na 42 bilijonov evrov in presegajo izračunane vrednosti za gozdove, travišča ali sušna območja.

Planinsko polje, avtor Mavric Pivk

27

Cerkniško jezero, avtor Mavric Pivk

Slovenija je biotsko izredno bogata in je z več kot 37 odstotki ozemlja vključenega v omrežje evropsko pomembnih habitatov in vrst (Natura 2000) vodilna v EU. Do sedaj je bilo dokumentiranih približno 15.000 živalskih vrst, 6.000 rastlinskih vrst in 5.000 vrst gliv. Med njimi je veliko endemičnih vrst, od tega med rastlinami 40 taksonov z 22 ozkimi endemiti s prevladujočo razširjenostjo v Sloveniji. Na našem ozemlju živi 850 endemičnih taksonov favne, vključno z jamskimi živalmi. Mokrišča in njihova biotska raznovrstnost so med najbolj ogroženimi ekosistemi v državi.

Uničimo »ničvredno« Veliko mokrišč je v Sloveniji uničenih preprosto zato, ker jih imajo ljudje za ničvredna zemljišča, primerna zgolj za odlaganje nesnage. Ta usoda je doletela ogromno jam in tudi te so večinoma mokrišča, le da podzemna. Čiščenje jam bo terjalo leta trdega dela. Precej manj napora pa bi bilo treba vložiti v ureditev okolice Negonjskega slapu. To je edini slap v občini Rogaška Slatina, potok, ki pada kakih osem metrov globoko, pa pronica skozi odlagališče odpadkov kamnoloma, teče po ceveh pod velikih nakupovalnim središčem v Negonju in nato skozi središče Rogaške Slatine.

Slap so našli učenci druge osnovne šole Rogaška Slatina, ko so iskali ribnike in jezera, slap namreč ni bil še nikjer opisan. »Čeprav se Negonjski slap nahaja le kakšnih 250 metrov od nakupovalnega središča v Negonju, ki ga številni ljudje dnevno obiskujejo, pa je med prebivalci naše občine večinoma neznan,« so zapisali. Njihov učitelj geografije Igor Bahar pa je prava zakladnica geoloških podatkov o območju, ki je zelo zanimivo. Po slapu so se otroci nekoč spuščali v tolmun, je povedal Bahar. Zdaj to ni mogoče, okrog doline s slapom je speljana cesta, dolinica je zato kar priročno odlagališče odpadkov. Naprej voda teče v presihajoči ribnik, ki je nastal za velikim nasipom odpadkov iz kamnoloma, pa tudi kovin, opek, azbestne kritine, plastike, asfalta in stekla.

Namen zanesenjakov, ki se jim slap, njegova geološka posebnost in okolica zdi izjemno zanimiva, je najti skupen interes tako z občino kot različnimi organi. Z majhnimi vložki bi lahko iz doline odstranili odpadke, na nasip in drugod pa namestili klopi, ki bi imele več namenov. En je počitek ob lepem razgledu, drugi pa tudi preprečitev odlaganja še več odpadkov. Uredili bi lahko pohodniško in kolesarsko pot, kar bi gotovo zanimalo tudi bližnjega gostinca.

28

Dobra praksa Dobra praksa iz tega konca Slovenije, kjer stoji tudi Štala, baza Vodne agencije, ki me je navdihnila za več zgodb, je tudi ribogojnica Danijela Gospića, ki je v sodelovanju z lokalnimi podjetji v Rogaški Slatini uredil sistem pretočnih bazenov, v katerih goji več vrst postrvi, tudi avtohtono potočno postrv, pri tem pa porabi odločno manj vode, hrane in elektrike kot druge ribogojnice. Za 100 do 150 ton postrvi porabi le sedem litrov vode na sekundo, v Sloveniji pa drugi gojitelji postrvi vzgojijo 700 ton rib in porabijo 10.000 litrov vode na sekundo. S sedmimi litri vode na sekundo družba G2O obenem goji tudi krape, ki se hranijo z zooplanktonom, ta pa z iztrebki postrvi. To je lahko odgovor na del skrbi, kako zagotoviti dovolj hrane za vse ljudi.

Smo sicer prekleti?

Afrika ima milijardo prebivalcev. Do konca stoletja bi to število lahko zraslo na štiri milijarde. To je ogromen potencial za begunsko krizo in dober razlog za boj proti podnebnim spremembam. Podoben učinek kot suše ima lahko tudi dvigovanje gladine morja. Morja bodo zrasla za 70 centimetrov tudi ob dosegu cilja iz Pariškega sporazuma. Če ne bomo nič naredili, se lahko morje dvigne za več metrov.

Grenlandija ima potencial za sedem metrov, Antarktika pa za 50 metrov. To se ne bo zgodilo hitro, vendar se bo zgodilo, če bomo sežgali vsa fosilna goriva. Da se ogljikov dioksid izloči iz atmosfere, traja več tisoč let.

Napovedi za Sredozemlje in Afriko niso obetavne. Bolj bo toplo, več bo suš, manj padavin, voda bo hitreje izhlapevala. Razmere za kmetijstvo se bodo poslabšale. Na severu Evrope pa se bodo razmere izboljšale, rastne sezone se bodo podaljšale. Vendar na severu prst ni najbolj primerna za pridelavo hrane. Ne moremo nadomestiti kakovostnih kmetijskih zemljišč.

Borut Tavčar,

novinar časopisa DELO, Ljubljana

Magazin „Eko list” je jedan od najstarijih ekoloških magazina koji u kontinuitetu izlazi u Srbiji, budući da već 12 godina stiže na adrese svojih pretplatnika. Glavne teme su: ekologija, zaštita životne sredine, održivi razvoj, zdravi stilovi života, edukacija, građanski aktivizam, industrija, reciklaža… praktično svi društveni, ekonomski i politički aspekti brige o životnoj sredini. Pre tačno godinu dana štampano izdanje dobilo je „mlađeg i modernijeg brata” - „eEkolist”. U pitanju je besplatan elektronski magazin koji izlazi u PDF formatu i do svojih čitalaca stiže putem e-maila. Oba izdanja izlaze dvomesečno. „Eko list” i „eEkolist” su potpuno različiti mediji i sadržinski se ne poklapaju, te su čitaoci koji se nalaze na mejling listi „eEkolista” obično i pretplatnici štampanog izdanja.

Vodni agent: Šta vas je kao redakciju motivisalo da posle više od deset godina izlaženja štampanog izdanja Ekolista pokrenete eEkolist?

Kao dugogodišnji novinari, naviknuti smo da osluškujemo društvo i medije, te nam se učinilo da bismo ovakvim jednim projektom uspeli da pokrijemo medijsku prazninu koja se stvorila u raskoraku uvreženih navika naših čitalaca i novih, dinamičnih tehnologija. Naime, pored više internet portala koji se bave sličnim i srodnim temama, primetili smo da nema medija koji bi elektronski sadržaj ponudio čitaocima u „ambalaži” magazina.

Prednosti ovog vida izdavaštva su praktično neograničen broj strana, što nije slučaj sa štampanim izdanjem, ali i beskrajna sloboda u dizajnu i koncipiranju raznih sadržaja. Na taj način se zadržava prepoznatljiva forma magazina, a otvara se mogućnost

koju nudi hipertekst interneta. To znači da su naše stranice linkovane na razne sadržaje - dokumente, slike, kampanje, internet strane - te da se i kroz sam sadržaj magazina možete kretati jednostavnim klikom na temu koja vas zainteresuje. Štampani „Ekolist” je naše, da tako kažemo, matično izdanje i prema njemu gajimo specijalne simpatije. Ipak, poželeli smo da budemo moderniji, brži i lakše dostupni. To nam je omogućio „eEkolist”, čiji će šesti broj stići na elektronske poštanske sandučiće blizu 7.000 čitalaca koji su se prijavili na e-mail redakcije ili putem kontakt forme na našem sajtu.

Vodni agent: Koliko je realno moguće i teško baviti se istraživačkim novinarstvom u državi koja ima toliko "crnih tačaka" u sistemu zaštite životne sredine?

Naše kolege i saradnici imaju pune ruke posla! Kada to kažemo mislimo na događaje koji se doslovce sustižu na dnevnoj bazi - od trovanja životinja i izlivanja opasnih materija u vodotokove, do zagađenja vazduha i prepreka u sprovođenju evropskih propisa. U „eEkolistu” akcenat je malo više na praćenju internacionalnih tema, ali sve one takođe zahtevaju minuciozni analitički

rad i praćenje više izvora. Naravno, i tu je poprilična „gužva u šesnaestercu”, pa nas izazovne teme, interesantne istraživačkim novinarima, prosto „udaraju u lice”. Međutim, naš problem nikada nije bio dolaženje do kvalitetnih i pouzdanih informacija, već tegoba sa kojom se susrećemo iz dana u dan: izostanak reakcije nadležnih i nekakvog epiloga. Na primer, u magazinu „Ekolist”

imali smo seriju tekstova o trošenju „eko dinara”, koji su pokazali da su pojedine lokalne zajednice sredstva dobijena prikupljanjem ekološke takse od građana trošile na neprimeren način. Imali smo reakcije čitalaca, ali ne i nadležnih koji bi, po našem skromnom mišljenju, morali da se zainteresuju bar da istraže navode naših sagovornika.

Vodni agent: Kvalitet časopisa Ekolist i sada eEkolist je neosporan. Sa kojim izazovima se susrećete svih ovih godina u nastojanjima da dođete do prave publike?

Teškoće i izazovi su deo posla, a posebno novinarskog. Živimo i radimo u vremenu kada se moramo boriti za svakog pretplatnika i čitaoca, budući da štampanje magazina nije jeftina igračka. Zato je u početku bilo neminovno da „zagrizemo” i damo 100 posto sebe, kako bismo izdanje promovisali i predstavili potencijalnim čitaocima. Naravno da je bilo sumnji i pitanja: „Zašto nam je ovo bilo potrebno?”, ali naš sam rad na izdanju nikada nije bio upitan. Shvatili smo to kao lični projekat i uložili u njega svoj rad i vreme. Veliku podršku su nam pružili naši saradnici, ali i drage kolege. Danas, u dvanaestoj godini izlaženja možemo se pohvaliti da naše izdanje stiže na adrese šarolike publike, među kojima su građani, ali i kancelarije medija, vladinih i nevladinih organi-

zacija, lokalnih samouprava, kompanija... To je baza čitalaca koju godinama nadgrađujemo i osećamo veliku odgovornost za svaku napisanu reč.

Kada nam je prošle godine roda donela „eEkolist”, medijska scena bila je sasvim drugačija. Promocija novog izdanja na društvenim mrežama bila je više nego uspešna i za veoma kratko vreme uspeli smo stignemo do očiju zainteresovane javnosti u Srbiji, ali i celom regionu. Naš magazin stiže do inboksa u Australiji, Kanadi, širom Evrope... praktično do svih naših ljudi. A kada kažemo „naših” - mislimo na sve one dobre duše koje znaju da ne postoje granice za zagađenja i devastiranje prirode, te da se zajedno moramo boriti ukoliko želimo da preživimo.

29

Vodni agent: Nas, kao Društvo vodna agencija, najviše interesuju teme o vodi. Časopis izlazi u Srbiji, u državi gde je 80 % vodnih resursa privatizovano, vodi se borba protiv izgradnje malih hidroelektrana, veliki broj naselja nema kvalitetnu vodu za piće a broj prečistača otpadnih voda je neprihvatljivo mali. Da li je moguće biti objektivan u izveštavanju o situaciji sa vodom? Četiri teme - četiri bolne tačke! Kao novinari - imamo obavezu da budemo objektivni; kao ljudi - ne možemo da ostanemo hladni na podatak da u gotovo celom Banatu i značajnom delu Bačke ljudi piju zdravstveno nebezbednu vodu. To je nešto što nas onespokojava i vraća na teskobnu činjenicu da, bez obzira na sve, reakcija nadležnih po pravilu izostaje. U najugroženijim gradovima voda iz slavine doslovce ima i boju, i ukus i miris - sve one fizičke osobine koje su nas još u osnovnoj školi učili da voda ne poseduje. A to je „voda” koja se koristi u domaćinstvima, u kojoj se najmlađi kupaju... Ljudi moraju da se dovijaju na razne načine - koriste flaširanu vodu ili imaju aparate s balonima, što sve povećava već previsoku cenu života u Srbiji.

Isti je slučaj i sa malim hidroelektranama, s tim što ih nadležni bar povremeno pomenu u svojim gromopucačkim saopštenjima za javnost. Jedni su „za”, drugi „protiv”, ali prave reakcije, naravno, nema. Aktivisti na terenu nisu dovoljno moćni da zaustave devastaciju reka. I pored solidarnosti i pomoći raznih građanskih inicijativa, prosto nije za očekivati da ovi ljudi stanu pred bagere i doslovce svojim telima zaustave dalje razaranje prirode. Sve je više vodotokova sabijenih u cevi, tako da o biološkom minimumu

ne možemo da pričamo. Te reke su ubijene, a kako je prirodna drenaža terena narušena, pitanje je trenutka kada će vegetacija u njihovim mikroslivovima početi da odumire...

Svi mi koji putujemo, ne samo Srbijom, već gotovo celim regionom, susrećemo se s najbahatijim primerima zahađenja voda.

U gradovima, kao po pravilu, kanalizacija se izliva direktno u reku. Srbija ima pedesetak postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, od kojih tek desetak radi prema evropskim standardima.

Koliko nam je poznato, jedino Grad Šabac ima potpuno funkcionalni prečistač voda, dok su u brojnim drugim gradovima i lokalnim samoupravama u različitim fazama planiranja ili izgradnje.

Nema vodotoka koji nije zatrpan smećem. Čak su i zabačeni planinski potoci dekorisani plastičnom ambalažom!

Privatizacija vodnih resursa je tema koja zahteva posebnu analizu, budući da su se interesi krupnog kapitala i uticajnih pojedinaca našli ispred elementarnih ljudskih prava i potreba građana.

Deluje da je problem voda gorući, ali, verujte, jednako nam gori pod nogama i što se tiče zagađenja vazduha, plastičnog otpada, uređenja deponija...

Vodni agent: Molim Vas, realno kakva je situacija sa poglavljem 27 u Srbiji?

Poglavlje 27 je u javnosti predstavljeno kao bauk - najskuplje, najobimnije i najsloženije poglavlje koje će nas kao državu, društvo i pojedince potpuno „iscediti”. Cena implementacije ovog poglavlja, kao i predviđeni period za primenu ciljeva propisanih od strane Evropske unije neprestano raste, tako da smo na prilično klizavom terenu. Mislim da trenutno krajnja „cena” iznosi oko 15 milijardi evra, od čega oko pet milijardi samo za sektor voda, dok je rok za implementaciju idućih dvadesetak godina.

Pohvalno je što je Vlada Srbije usvojila Pregovaračku poziciju za Poglavlje 27 i sve to je nedavno uredno poslato u Brisel, na noge Evropskoj komisiji. Očekivanja su visoka, ali svi znamo da smo još prilično daleko od primene odredaba, usklađivanja i primene zakona.

Posebne nedoumice sredinom februara izazvala je i najavljena nova metodologija proširenja EU. Jasno je da se suštinski ništa ne menja, a posebno u pogledu Poglavlja 27, jer neke se stvari prosto moraju uraditi i tu nema prečice ili olakšavajuće okolnosti.

Vodni agent: Molim Vas, realno kakva je situacija sa poglavljem 27 u Srbiji?

Poglavlje 27 je u javnosti predstavljeno kao bauk - najskuplje, najobimnije i najsloženije poglavlje koje će nas kao državu, društvo i pojedince potpuno „iscediti”. Cena implementacije ovog poglavlja, kao i predviđeni period za primenu ciljeva propisanih od strane Evropske unije neprestano raste, tako da smo na prilično klizavom terenu. Mislim da trenutno krajnja „cena” iznosi oko 15 milijardi evra, od čega oko pet milijardi samo za sektor voda, dok je rok za implementaciju idućih dvadesetak godina.

Pohvalno je što je Vlada Srbije usvojila Pregovaračku poziciju za Poglavlje 27 i sve to je nedavno uredno poslato u Brisel, na noge Evropskoj komisiji. Očekivanja su visoka, ali svi znamo da smo još prilično daleko od primene odredaba, usklađivanja i primene zakona.

Posebne nedoumice sredinom februara izazvala je i najavljena nova metodologija proširenja EU. Jasno je da se suštinski ništa ne menja, a posebno u pogledu Poglavlja 27, jer neke se stvari prosto moraju uraditi i tu nema prečice ili olakšavajuće okolnosti.

Vodni agent: Šta biste poručili Vodnim agentima i čitaocima našeg magazina?

Ne bismo želeli da budemo patetični na kraju i citiramo „krupne reči”. Zato ćemo da budemo novinarski direktni i surovi: zaštita životne sredine zavisi od rada državne administracije, primene zakona, a pre svega od društvene agilnosti građana. Ali, ukoliko budemo čekali da se nadležni organi dosete - izgubićemo dragoceno vreme. Verujemo da je odgovornost naša i da sve inicijative dobre za prirodu i društvo počivaju na solidarnosti građana i aktivizmu. Moramo zbiti redove i udružiti se, jer ono što nam dolazi u budućnosti potpuno je novo i jedinstveno u celoj ljudskoj civilizaciji. Kao nikada do sada, došli smo do same ivice provalije i rizikujemo pad. Verujemo da još uvek možemo da „povučemo ručnu kočnicu”, jer da nije tako - sigurno ne bismo tako predano radili ovo što radimo.

30

Marica Puškaš je dugogodišnja novinarka, koja je pekla zanat u dnevnim listovima "Danas" i "Blic". Uređivala je magazine "Top zdravlje" i "Moja planeta", te bila izvršna urednica "Intelligent life" i "The Economist: The World in...". Članica je redakcije "Ekolista" od samog početka izlaženja i urednica je izdanja "eEkolist". Svaki slobodan trenutak provodi u prirodi - na planinama. Živi i radi u Novom Sadu.

Prijava za besplatno PDF izdanje „eEkolist” putem e-maila: redakcija@ekolist.org ili kontakt forme na: www.ekolist.org

VODA NOSI, ALI NE MOŽE SVE Predlog da, kao osnovno ljudsko pravo, voda za piće bude zaštićena Ustavom - nije prošao kod ogromne većine poslanika u Narodnoj Skupštini Republike Srbije. Mnogi od njih predstavljaju građane krajeva u kojima su reke zagađene, voda iz vodovoda nije za piće, ne postoji kanalizaciona mreža, meštani protestuju zbog najavljene izgradnje mini hidroelektrana, privatni bunari presušuju zbog širenja rudarskih kopova i uništavanja podzemnih voda... Kao vic ili teorija zavere doživljava se upozorenje da će se treći svetski rat voditi zbog vode i da je već počeo.

Srbija je jedna od zemalja koja je posebno ranjiva na klimatske promene, kaže prof. dr Vladimir Đurđević, klimatolog, profesor na Fizičkom fakultetu u Beogradu. Ukoliko se ne ispuni ono što je dogovoreno Pariskim sporazumom - da porast globalne temperature ne pređe granicu od dva stepena, naša zemlja će imati veoma vidljive posledice. Tri

su razloga: zagrevamo se brže od proseka, broj ekstremnih pojava ( poplave, suše, snažne oluje, letnji požari...) biće veći, siromašni smo i tehnološki ne baš napredni. Ukupne godišnje padavine u Srbiji su porasle, što bi moglo da znači više vodnih resursa - kada bi kiše bilo leti. Međutim, već sada imamo manje padavina u letnjim mesecima i reke su sve suvlje. Broj suša se udvostručio od 1888.godine, kada su počela meteorološka merenja, a i sve su jače. Takva je bila i 2012. godine, zbog čega je domaća poljoprivreda izgubila dve milijarde dolara. Proizvodnja kukuruza je bila prepolovljena, a i ono što je ostalo bilo je lošeg kvaliteta i zaraženo aflatoksinom. Profesor Đurđević kaže da scenario nepoštovanja Pariskog sporazuma Srbiji donosi zagrevanje od četiri stepena, a time i osam suša u deset godina. Padavina će biti, ali umesto obnavljanja i obogaćivanja vodnih resursa - izazivaće poplave, upozorava Đurđević.

PRIVATNI INTERESI - ZAJEDNIČKA ŠTETA Suprotno uvreženom verovanju, zaostalom iz socijalističkih vremena, naša zemlja nije bogata vodom.

Prema rečima prof. dr Ratka Ristić, dekana Šumarskog fakulteta u Beogradu, Srbija je najsiromašnija zemlja Balkana po površinskim vodama.

Modul oticaja je 5,7 litara u sekundi po kilometru kvadratnom. Ilustracije radi, Crna Gora ima 44, a između su Makedonija, Bosna i Albanija. To su brdskiplaninske reke, često u zaštićenim područjima, a upravo su na njima, što planirane - što izgrađene, mini hidroelektrane derivacionog tipa, one kod kojih se reke guraju u cevi, a biološki minimum se ne poštuje. Ironija je što su to vodotokovi sa najkvalitetni-

jom vodom, koja često može i da se pije tako neprerađena. Zašto postoji pomama za mini hidroelektranama? " Investitori su privatne kompanije koje od momenta početka rada turbina od EPSa dobijaju povlašćenu cenu narednih dvanaest godina", kaže profesor Ristić. " Prema procenama, za pet godina otplate uloženo i još narednih sedam dobijaju novac kao povlašćeni proizvođači energije iz obnovljivih izvora. Odakle EPS plaća - od novca sa računa svih građana. Pojedinci se bogate, a priroda je trajno uništena".

Kada bi se izgradilo 500 mini hidroelektrana, a planirano je 860, u cevima bi nestalo više od hiljadu i pet stotina kilometara reka. Struja dobijena na taj

Reka Gradac kod Valjeva, autor Aleksandra Vukićević

način ne bi prelazila dva procenta, od 27 na koliko nas obavezuje Evropska unija. Pri tom, priču o izgradnji mini hidroelektrana u Srbiji ( a slično je i na čitavom Balkanu) prate problemi sa nezakonitim izdavanjem dozvola, radovima bez svih potrebnih papira, nepoštovanjem zakona i propisa, slabim reagovanjem inspekcija... Desilo se i da je investitor stavio reku pod hipoteku, kao i parcele meštana, bez njihovog znanja i pristanka. Uz iskustva građana čije reke su pre nekoliko godina stavljene u cevi i više skoro da ih nema, kao što je Samokovka u Jošaničkoj Banji, namere investitora da grade ove objekte svuda izazivaju ogromno nezadovoljstvo i proteste.

31

PRIVATNI INTERESI - ZAJEDNIČKA ŠTETA Osim u Vojvodini, voda za piće je zadovoljavajućeg kvaliteta i to se uzima zdravo za gotovo. Nadležne institucije ističu da su propisi u ovoj oblasti strožiji nego u zemljama Evrope. Propisi jesu, ali njihovo poštovanje nije. Na primer, Pravilnik o sanitarnoj zaštiti. Zaposleni u kragujevačkom vodovodu žale se na divlju gradnju u Prvoj zoni sanitarne zaštite, na to što od 26 izvršnih presuda nijedna nije realizovana i nema naznaka da će neki od objekata biti srušeni.

Tamo gde je to strogo zabranjeno - voze se motori sa unutrašnjim sagorevanjem, a stručnjaci kažu da jedan litar ulja zagađuje milion litara vode.

Srbija ima 146 JKP vodovod i kanalizacija, a u njima 246 hidroinženjera. Od tog broja, čak 103 su u Beogradu, dok ih je u ostalim po jedan ili nijedan. Potrebno je da neko proizvede vodu, preradi je i pošalje građanima. Uz to, cena

vode je i dalje socijalna kategorija i ne pokriva proizvodnju i održavanje. Goran Gavrilović iz kragujevačkog JKP Vodovod i kanalizacija kaže da je 2017.godine cena vode bila 45 dinara. Plan je da se poveća na 95 din. sa PDVom: " I sa ovom cenom građani duguju enormne sume - po sto, pa i trista hiljada. Mi to ne možemo da naplatimo, a sa višom cenom tek je pitanje kakva će naplata biti. Nije ni to dovoljno, cena nije realna zbog održavanja socijalnog mira, a sva preduzeća koja se bave proizvodnjom i distribucijom vode finansiraju se iz sopstvenih projekata i naplate vode. U narednih pet do deset godina u zaštitu životne sredine trebalo bi uložiti oko devet milijardi evra, procena je Fiskalnog saveta. Od toga, najviše novca biće potrebno za sistem voda. Nedostaje deset hiljada kilometara kanalizacione mreže i 350 postrojenja za prečišćavanje voda. Za sada ih ima četiri, a ni oni ne rade u punom kapacitetu.

Reka Gradac kod Valjeva, autor Aleksandra Vukićević

Vodu dodatno zagađuju pesticidi koji se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji. Iako se zna koliko je ovaj problem ozbiljan, ništa se ne preduzima na njegovom rešavanju. A verovatno nije dovoljno samo prestati ( teško je verovati da to i može da se desi).

Za potrebe svog dokumentarnog filma o svakodnevnom izlaganju hemikalijama “Prepuštanje “ švedski reditelj Stefan Jarl, radio je veoma skupe i specijalne analize krvi koje su pokazale da u organizmu ima visok nivo DDTija. Ovaj otrov u Švedskoj je zabranjen još ranih sedamdesetih godina. Stefan Jarl živi zdravim načinom života, ne pije, ne puši, hrani se kvalitetno... Doktori nikako nisu mogli da utvrde odakle DDT. I onda su shvatili: reditelj jede mnogo ribe - iako ga decenijama u Švedskoj nema, DDT je ostao u vodama i ribama koje u njima žive.

Iako smo okruženi vodom, iako smo i sami najvećim delom sazdani od vode - još nismo naučili da je poštujemo. A voda pamti - krajnje je vreme da joj ostavimo lepše uspomene.

Aleksandra Vukićević,

32

novinarka Radio Beograda 2, Autorka ekološkog magzina “Čekajući vetar”

Emisija "Čekajući vetar" jedna je od najstarijih, ako ne i najstarija ekološka emisija na Balkanu. Početkom februara obeležila je 37 godina postojanja. U vreme kada je nastala izazvala je burne reakcije partijskih kadrova - nije im bilo pravo što neko smatra da, pored njih, još neko treba da se bavi zaštitom životne sredine, zar hoće da kažu da oni to već ne rade najbolje?

Bata Arsenijević, koji je osmislio emisiju, uspeo je da ih ubedi da u ovoj nameri nema ničeg subverzivnog. Emisija postoji da informiše, promoviše, opomene, podrži, nauči, pomogne da se podigne svest. Posle skoro četiri decenije postojanja oblast kojoj je posvećena, ne samo da nije prevaziđena - nego je u samom vrhu aktuelnosti.

Posle Ljube Vujisića i Branislava Marinkova, poslednjih osam godina sam autor i voditelj emisije "Čekajući vetar".

Hydromedia – propusni beton

Pomembna naravna znamenitost Povećanje gustoće naseljenosti u gradovima uzrokuje smanjenje udjela prirodnog tla, odnosno prirodne i zelene površine progresivno se zamjenjuju nepropusnim površinama. U takvim situacijama tipične cestovne površine i površine pločnika s rubnjacima i kanalima za prikupljanje i odvodnju oborinskih voda postaju usko grlo za protok kišnice. Otpadna voda postaje teško upravljiva i povećava rizik od iznenadnih poplava u određenim područjima.

Kako bi se riješio taj problem u slučajevima kad je potrebno napraviti staze ili okućnice, LafargeHolcim je osmislio sustav izgradnje pod nazivom Hydromedia™. Slojevi u tom sustavu propusnog betona omogućuju dobru infiltraciju kišnice i osiguravaju ekonomičnu metodu za pohranu oborinskih voda.

Propusnost se dimenzionira Propusni beton donosi rješenje koje spaja svojstva betona i naprednu tehniku odvodnje. Naime, takva Hydromedia™ staza, okućnica ili parkiralište sadrži veliki broj međusobno povezanih šupljina, koje omogućavaju da voda velikom brzinom prođe kroz njih. To znači da se oborinske vode s ulice brzo upiju, čime se smanjuje rizik od poplava. Dimenzioniranje je različito ovisno o potrebama mjesta, a uključuje karakteristike oborina, karakteristike okolnog terena i podloge, topografiju terena, namjenu i vrstu prometnog opterećenja. Odvod kišnice moguć je direktno u drenažni sloj pa potom u okolni teren (što je važno za nadopunjavanje razine podzemnih vod) ili u drenažne cijevi putem kojih se odvodi u javni sustav oborinske odvodnje.

Održivi sustav odvodnje Implementacija površina od propusnog betona potiče upotrebu „održivih sustava odvodnje“ (SUDS) koji su povezani s održivom gradnjom. Tako korištenje propusnog betona prilikom definiranja i projektiranja građevine, može pomoći u procesu kvalifikacije za glavne sustave certifikata zelene gradnje. Kao dio najbolje prakse upravljanja oborinskim vodama, upotreba propusnog betona može ostvariti bodove LEED (Leadership in Energy and Environmental Design) sustava za kategorije: održivo okruženje, efikasno korištenje vodnih resursa, materijali i resursi, inovacije i regionalni prioritet.

Svijetla površina = manje topline Dodatnu prednost ovom proizvodu daje svijetla boja betonskog kolnika, koji upija i pohranjuje manje topline sunca u usporedbi s tamnijim materijalima. Time se smanjuje učinak toplinskog otoka. Osim toga, u vrućim ljetnim danima, na primjer u kampovima bosa noga puno ugodnije hoda takvom svijetlom, šupljikavom stazom.

Kućica sa tekstom (zajedno sa fotografijom na kojoj se vidi da voda prolazi kroz beton): Hydromedia™ sustav sadrži između 15-30% zraka te omogućava protok vode od 125 do 325 litara u minuti po kvadratnom metru, pa stoga: • • • •

smanjuje dimenzije, a ponekad i potrebu za sustavima oborinske odvodnje osigurava ponovno punjenje podzemnih voda omogućava prirodno pročišćavanje vode filtriranjem kroz tlo smanjuje rizik poplave

Park Pomerio, Rijeka

33

34