Page 90

Ostat će pitanje bez odgovora. Brojni nas, naime, poznavatelji vaterpola uvjeravaju da Hrvatska, barem prvih sto godina, nije imala kvalitetnijeg igrača od Mornareve legende Lovre Radonića. Razumljivo, pogledi i ukusi su različiti, ali jedno je sigurno Lovro je bio – igračina i ljudina. Preteča je modernog vaterpola. Odličan kontraš, iznimno brz plivač, sprinter. A šut je imao snažan i precizan. Rođeni golgeter. I danas kad se vaterpolo igra znatno brže, Lovro bi bio jaka karika u svakoj momčadi. Uz to, bio je veseljak nad veseljacima. Sportaš od glave do pete. Počeo je u rodnoj Korčuli, u KPK-u. Gotovo istog dana upisao se u školu i klub. Igrao je za KPK sve do ratne 1942. kada napušta otok i odlazi starijem bratu Andri u Borovo. Lovro se u Borovu prekvalificirao, zaigrao je nogomet, a u tvornici obuče izučio postolarski zanat. Po završetku rata odlazi u Beograd. Na poziv Pere Lozice zaigrao je za Partizan. Ali Datum rođenja: 25 . veljače 1928. u Splitu, gdje se formirao Mornar, Splićani Mjesto rođenja: Ko rčula su ga lako nagovorili da dođe u grad pod Datum smrti: 31. srp nja 1990. u Rijeci Marjanom. Zanimanje: sredn ja stručna sprema Tadašnji trener Božo Grkinić bio je uvjeren Igračka karijera: 19 35-1942. KPK, 1949 da je Lovro vaterpolska zvijezda. S Morna-1964. Mornar Trenerska karijera: 1964 -1968. Primor rom je pet puta osvajao naslov državnog je prvaka. Prvi naslov državnog prvaka MorTrofeji s reprezentac ijom: nar je osvojio 1952, a Lovro Radonić bio je – srebro na OI u He lsinkiju 1952. najmlađi član udarne sedmorke. Bilo je to -srebro na OI u u Me lbournu 1956. veliko slavlje, skinuli su s pobjedničkog – srebro na EP u To rin u 1954. trona do tada nepobjedive Dubrovčane. – srebro na EP u Bu dimpešti 1958. Posljednji, peti naslov prvaka Jugoslavije, – bronca na EP 19 50. u Beču Mornar je osvojio 1961. Radonić je bio – zlato na MI 1959 . u Beirutu kapetan, najstariji igrač i istinski uzor Trofeji s klubom: znatno mlađim suigračima Jani Barleu, – Prvak Jugoslavij e: 1952, 1953, 1955, braći Anti i Jakovu Matošiću, Zvonimiru 1956. i 1961. (Morna r) Krekoviću i drugima. Samo jedan poraz u prvenstvu najbolja je potvrda vrijednosti Mornareva pomlađenog sastava. Trofejni niz nastavio je i na međunarodnoj sceni. Mornar je na neslužbenom prvenstvu svijeta 1953. godine u Beču osvojio prvo mjesto, a Radonić je proglašen najboljim igračem turnira. Za reprezentaciju je odigrao 99 utakmica. Od Europskog prvenstva 1950. u Beču do 1960. i Olimpijskih igara u Rimu. Na Trofeu Italia, neslužbenom prvenstvu svijeta (u to vrijeme nisu igrana svjetska prvenstva) Jugoslavija je bila pobjednik, a četiri godine kasnije na istom takvom turniru, ali u Zagrebu Radonić i društvo osvojili su srebrnu medalju. Zanimljivo je istaknuti da je Lovro na Olimpijskim igrama u Rimu igrao vaterpolo (4. mjesto) i plivao na 200 m leptir (prošao u kvalifikacijama). Igračku karijeru je završio 1. travnja 1964. te se preselio s obitelji u Rijeku. Bio je nekoliko godine trener tada drugoligaša Primorja. Za kraj ćemo izdvojiti i riječi koje je toliko puta Lovro ponavljao: – Gušt je dobiti svaku momčad, ali Jadran na Zvončacu to je nešto posebnog. To su najdraže pobjede.

Lovro Radonić

Preteča modernog vaterpola

89

HVS monografija HRV  

Monografija hrvatskog vaterpolskog saveza izdana povodom 100. godina vaterpola u Hrvata

HVS monografija HRV  

Monografija hrvatskog vaterpolskog saveza izdana povodom 100. godina vaterpola u Hrvata

Advertisement