Page 79

U pogledu gubitka moralnog statusa ranjivih društvenih skupina trend standardizacije genetičkih intervencija ukazuju na to da će upravo segregacija na temelju genotipa biti glavni izvor društvene nejednakosti u budućnosti. No praksa, koja se ovim istraživanjima promiče i postaje dijelom srednjestrujaške medicine, nije nova. Danas su amniocenteza i placentocenteza u svrhu ranog otkrivanja neželjenih genskih bolesti uobičajeni postupci. Time je trudnica prisiljena odlučivati o životu djeteta za koje postoje veća ili manja šansa da bi se moglo roditi s Downovim sindromom, spina bifidom, Turnerovim sindromom, Tay-Sachs bolesti ili anemijom srpastih stanica, što znači da se već sada podrazumijeva da mogućnosti našeg dolaska na svijet ovisi o poželjnosti genske baze kojom raspolažemo. Iako se pretpostavlja da nas „biologija“ uvelike determinira, zbog čega se genetika smatra presudnom za društveni napredak, ako postavimo pitanje što zaista

LIJEČNIČKE NOVINE 150 06 / 2016

određuje kvalitetu nečijeg života, uvidjet ćemo da prava odgovornost leži na našim međusobnim odnosima, dakle na funkcionalnom, inkluzivnom društvu.

Pogreške u šiframa Tome svjedoče brojni realizirani i zadovoljni „biološki nesavršeni“ pojedinci i, obrnuto, neuklopljeni i nesretni ljudi koji su imali savršene „genske predispozicije“ za ostvarivanje dobrog života. U tom smislu moguća, a vrlo zabrinjavajuća, posljedica odobravanja i promicanja „embrionalnog usavršavanja“ je eutanazija uloge društva u procesu prihvaćanja i uključivanja drugačijih. Stalni rad čovječanstva na kulturnoj nadogradnji ono je što omogućuje napredak u složenosti i istančanosti institucija tokom vremena. Te nam instutucije, realizirane kroz uvažavanje ljudskih prava, omogućuju da vodimo bolje ili lošije, sretnije ili nesretnije živote. Ukoliko zanemarimo rad na njihovom daljnjem razvitku, preostaju nam samo biomedicinska instant

rješenja koja u sebi skrivaju ideju da svi članovi društva nisu jednako poželjni. Društvo koje mutacije gena u prirodi promatra kao pogreške u šiframa i koje, paralelno, promiče trend sedamdesetogodišnjakinja koje izgledaju kao dvadesetogodišnjakinje, odnosno društvo u kojem je prosječnost, sukladno financijskim mogućnostima, otvorena za razne oblike estetskih poboljšanja, šalje snažnu poruku ranjivim skupinama da biti osoba s posebnim potrebama izlazi iz okvira „prihvatljivog“ ponašanja. Nuspojava tehno-znanstvenog napretka tako postaje djelomična kulturna regresija. Stoga, dok vjerujemo da izabiremo hoćemo li marširati za život nerođenog ili odraslog čovjeka i dok mislimo da suodlučujemo do koje su mjere oni neodvojivi, važno je da se podsjetimo da se ista, a možda i presudnija, bitka odvija na još nekim poljima koja zaslužuju veću pažnju javnosti jer je tamo u naše ime odluka već odavno donesena.

79

Profile for Hrvatska liječnička komora

Liječničke novine br. 150  

Liječničke novine br. 150