Page 7

IZ UREDNIŠ T VA

opravdalo nedostatkom liječnika, ali je time dignitet liječnika intelektualca degradiran kao nikada prije ni poslije. Kao pripadnik te generacije mogu bez pretjerivanja tvrditi da je naše medicinsko znanje nakon diplomiranja bilo otprilike na razini današnjih medicinskih sestara i trebalo se godinama truditi da se taj nedostatak nadoknadi. Dovoljno je reći da smo na vježbama vidjeli pacijenta preko dva ili tri ramena te usporediti tadašnji studentski priručnik iz interne medicine s današnjim, odračunavši pritom napredak medicine u tom razdoblju.

se zabrana ukine; zakonom je liječnicima ukinuta „reprezentativnost“ kako bi im se, unatoč demokratskim promjenama u Europi, onemogućilo kolektivno ugovaranje; tek je ovih dana, teškom mukom, liječnicima uspjelo steći pravo na „dvojno“ radno mjesto, što je inače dopušteno svima, počevši od direktora pa do zadnjeg činovničića ili obrtnika. Dodajmo i to da je jedan ministar zdravstva tražio od Komore da se smijeni urednik ovih novina jer da želi „rušiti demokratski izabranu vlast“.

Drugi udarac liječničkom staležu bio je dekret kojim je ukinuta Hrvatska liječnička komora, što se nije usudio čak ni nesumnjivi diktator Ante Pavelić. Komori je oduzeta sva imovina, uključivo dio Hrvatskog liječničkog doma u Šubićevoj ulici 6 u Zagrebu (nije joj ni do danas vraćen!), a njezin bivši pročelnik dr. Gjuro Vranešić krišom je pogubljen unatoč obećanju što ga je vlastodržac Josip Broz dao Miroslavu Krleži. Vranešićev sin, inače naš kolega otorinolaringolog, ni danas ne zna gdje je očev grob.

Zbog današnje otvorenosti svijetu vlastodršci sve teže uspijevaju novu generaciju liječnika obuzdavati indoktriniranjem i idealističkim, quasi humanističkim parolama o altruizmu i požrtvovnosti gotovo do mazohizma, ali popuštaju tek milimetar po milimetar. Takav je njihov postupak donekle razumljiv jer uoči izbora glasačima obećavaju i moguće i nemoguće („Zdravlje za sve“!) pa im nakon izbora ne preostaje drugo do li tlačenje liječničkog staleža.

Više-manje prikriven protuliječnički duh održao se do dana današnjega. Ne vjerujete li, eto nekoliko primjera! Jedino je liječnicima zabranjen štrajk, tako da je morao intervenirati čak Vrhovni sud da

LIJEČNIČKE NOVINE 150 06 / 2016

Parole o altruizmu

Na zdravstvenu vlast koja ugnjetava liječništvo obezvrjeđivanjem njegova rada, više zbog političkih poena nego zbog brige za narod, upozorio je već prije jednog stoljeća naš kolega dr. Ivan Haslinger

iz Karlovca. Tada, a slično je i danas, nije „Liječničkom vjesniku“ dolikovalo da se bavi tako „prozaičnim“ pitanjima kao što je društveni i gospodarski status liječnika, pa je stoga počeo tiskati kao adendum „Staleški glasnik“ – bile su to prve liječničke staleške novine u Hrvatskoj. U broju 5 od 1914. kolega Haslinger piše: „Čim čuješ, da ti netko nudi paušal (danas se to naziva glavarinom), već možeš biti osvjedočen, da te kani prikratiti za dio tvog honorara... Dokle god dakle liječnički paušal ide za tim, da izrabljuje i gospodarski slabi liječnički stalež, ima se svim silama i uporno pobijati...“ Osiguranici i bolesnici trebali bi, dakako, beatificirati najistaknutijeg pobornika socijalizirane medicine dr. Andriju Štampara, za razliku od liječnika, kojima se Štampar zamjerio, među ostalim, i rečenicom: „Bit ću zadovoljan tek kad bude zatvorena i posljednja privatna liječnička ordinacija.“ Sukobio se sa Zborom liječnika i nije bez razloga brisan iz njegova članstva. Liječnički zbor je 13. listopada 1933. sazvao izvanrednu skupštinu na kojoj se predsjednik Gospodarske komisije Zbora dr. Gjuro Vranešić oštro suprot-

7

Profile for Hrvatska liječnička komora

Liječničke novine br. 150  

Liječničke novine br. 150