Page 58

L IJEVI K UT

HOD ZA U slučaju da se organizatori Hoda za život stvarno zauzimaju za bolje društveno i ekonomsko okruženje obitelji, marširali bi ulicama sa sindikalistima i zagovaračima ljudskih prava. Tražili bi uvođenje spolnog odgoja u škole kako bi zdravstvenom edukacijom prevenirali neželjene trudnoće Bojana Genov

Aktivistkinja je Ženske mreže Hrvatske, feminističkog političkog saveza trideset organizacija diljem Hrvatske

P

itanje prava na život ili izbor lažna je dilema jer nema suprotnosti između njih, nego su komplementarni. Kakav bi to život bio bez mogućnosti žene da upravlja svojim životom? Legalan i dostupan pobačaj mjera je kojom gotovo sve razvijene zemlje štite zdravlje i živote žena, pa su baš zbog toga gotovo sve razvijene zemlje liberalizirale svoje zakone. Ograničavajući zakoni o pobačaju krše ljudska prava žena. Ljudska prava nisu ideologija, kako to pogrdno nazivaju oni koji ih žele dokinuti, već najznačajnija civilizacijska stečevina uređena međunarodnopravnim dokumentima, kojih je potpisnica i Hrvatska. Valja naglasiti da Odbor Ujedinjenih naroda za uklanjanje diskriminacije žena u svojim zaključnim preporukama iz srpnja 2015. godine poziva Hrvatsku „da osigura da korištenje prigovora savjesti ne spriječi neometan pristup žena uslugama skrbi o reproduktivnom zdravlju, osobito skrbi

58

pri pobačaju i poslije pobačaja, kao i kontracepcijskim sredstvima; da osigura opće pokrivanje pobačaja i suvremene kontracepcije iz sredstava zavoda za zdravstveno osiguranje… Zabranom pobačaja žena bi imala manja prava od svih rođenih ljudi kojima nitko ne dovodi u pitanje tjelesnu autonomiju i kojima nitko ne smije prisilno koristiti njihova tijela, organe ni krv za vlastito preživljavanje. Stoga nitko nema pravo koristiti žensko tijelo bez pristanka te žene. Zabrana abortusa značila bi davanje embriju veća prava nego što ih uživa žena, a da pritom embrij ne može konzumirati ta prava jer on nema ni volju za život ni svijest o njemu. Tijekom tisuća godina ljudske povijesti embrij nije bio subjekt prava, pa nema osnove da stekne prava koja bi uskratila ženi pravo na njezinu tjelesnu autonomiju. U prošlosti su žene tijekom života imale u prosjeku dvanaest do četrnaest trudnoća, s kojima su se žene nosile kako su umjele i koje su završavale različitim ishodima, nerijetko smrtnima i za ženu i za plod. Pretpostavljam da nitko ozbiljan ne želi to ženama u 21. stoljeću. Umjesto intervencija u postojeći dobar zakon, treba usmjeriti napore cjelokupnog društva uspostavi rodne jednakosti, jačanju institucija koje je štite te stvaranju široke društvene podrške majčinstvu, koja neće biti samo deklaratorna. Sve ostale

priče o zaštiti života zabranama i osudama dim su i magla koji trebaju ojačati društvenu i političku moć jedne ambiciozne i zasad marginalne i slabo podržane grupacije koja želi vjerske dogme instalirati u pravni poredak Hrvatske. Ulaže se velik napor da se pokaže kako nitko ženi ne želi oduzeti prava, nego samo stvoriti mogućnost da izabere rađanje, ali ni to nije istina. U slučaju da se organizatori Hoda za život stvarno zauzimaju za bolje društveno i ekonomsko okruženje obitelji, marširali bi ulicama sa sindikalistima i zagovaračima ljudskih prava. Tražili bi uvođenje spolnog odgoja u škole kako bi zdravstvenom edukacijom prevenirali neželjene trudnoće. Mahali bi transparentima sa zahtjevima za besplatnu kontracepciju, promicali upotrebu kondoma. Zahtijevali bi da institucija pravobraniteljice za ravnopravnost spolova bude autonomna od politike i ojačana financijski, materijalno i prerogativima. Umjesto toga svjedočimo da baš inicijativa/organizacija/politička stranka U ime obitelji traži upravo suprotno po svakoj od tih točaka. Paradoksalno, upravo oni koji navodno zagovaraju život, upravo su najveći protivnici spolnog odgoja u školama temeljenog na znanstvenim činjenicama. Još paradoksalnije, dok izgovaraju fraze o fleksibilnom radnom vremenu i radnim pravima žena, pripadaju političkoj opciji koja nastoji potpuno dokinuti karakter Hrvatske kao socijalne države, komercijalizirati sve socijalne servise te ukinuti solidarnost kao najvišu društvenu vrednotu. Očito je, da je sintagma za život, baš kao i ona za obitelj i Hrvatsku samo marketinško spretno markiranje i svojatanje društvenih, konsenzualno podržanih vrijednosti, jer sužavanje ženskih prava ne afirmira ni život, ni obitelj ni Hrvatsku. Zahtjev za promjenu legislative u vezi s pobačajem direktan je napad na žene i na njihovu autonomiju, njihovo zdravlje i živote. Upravo su liječnici ti koji bi to trebali prepoznati i spriječiti.

Profile for Hrvatska liječnička komora

Liječničke novine br. 150  

Liječničke novine br. 150