Page 106

P ISMA ČITATE L JA

Afera Hipokrat – sjaj i bijeda hrvatskog liječničkog profesionalizma

O

Aferi Hipokrat sve je već poznato. Mediji su opširno izvještavali i još govore o aferi, a sudovi se spremaju presuditi u preostalim slučajevima. Hrvatska liječnička komora jasno je reagirala, naglasila svoj stav i u skladu s tim provodi procjene slučajeva koji su riješeni sudskim nagodbama. Sve u svemu, afera je pod kontrolom, ide u smjeru predvidivog tijeka i time kao da se postupno završava. Je li vrijeme da se učini stručno-profesionalna procjena afere, da se analizira što smo naučili iz te afere?

Prema temeljnim pravilima profesionalnosti, onima na kojima svaka profesija temelji svoj ugled, hrvatsko liječništvo je na tragu da izreče svoj pravorijek. Interno “čišćenje” svake profesije jamstvo je ugleda profesije, pa tako strogo kažnjavanje prestupnika koji umanjuju ugled profesije jest opravdano i potrebno. Konačno, to je dio takozvanog “društvenog ugovora” medicinske profesije na kome se temelji ne samo ugled nego i društveni status profesije unutar države. Podsjetimo se, na toj je osnovi država prepustila neke važne ovlasti Komori - kao što je izdavanje licence za samostalan rad (i mogućnost njezina oduzimanja). Komora je na taj način obavezna i odgovorna da sama vodi nadzor nad radom svojeg članstva. Za to postoje stalna povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju, za stručna pitanja i stručni nadzor, te Časni sud Komore. Vodeći se visokim profesionalnim standardima Komora prepoznaje da do lošeg ishoda može doći iz različitih razloga, ali i da liječnici sami mogu pogriješiti iz više razloga. Za neetično ponašanje liječnika nema mjesta solidariziranju s kolegom, nego zahtijeva internu procjenu i sankcioniranje koje može biti i strože od sankcija eksterne kontrole (sudova).

106

U Aferi Hipokrat profesija (čitaj Komora) je upravo tako reagirala. Pokazala je nultu toleranciju prema liječnicima koji su na sudu priznali krivicu, što je za Komoru bila potvrda i dokaz neetičnog prekršaja. Zbog toga je pokretanje internih postupaka na Sudu časti Komore logičan potez. To je utoliko važnije zbog društvenog okruženja koje medicinsku profesiju prepoznaje kao visoko korumpirani segment društva. Može se reći da je profesija (čitaj Komora) reagirala adekvatno i na jedini mogući način kako bi zaštitila ugled profesije. Što je rezultat? Postupak pred časnim sudom za preko 250 liječnika obiteljske medicine. Kako u djelatnosti obiteljske medicine Hrvatske ne radi više od 2400 liječnika, radi se o statistički značajnom uzorku (>10%) liječnika jedne djelatnosti. Riječju, moglo bi se zaključiti da su svi liječnici koji rade u obiteljskoj medicini Hrvatske korumpirani – čine nečasne radnje. Ili su to bili 2013. kada je afera započela? Nije li to pomalo čudno? Je li to poruka koju je profesija htjela predstaviti javnosti? Princip nulte tolerancije ima svoja ograničenja. Sjetite se samo liste na ulazu u zgradu u kojoj živite, gdje ste uvršteni u popis dužnika iako ste zakasnili samo s posljednjom uplatom pričuve i režijskih troškova. Svejedno, našli ste se na istom popisu sa susjedima koji su dužni za troškove posljednje dvije godine, u iznosu dvadeset puta većem od vašeg dugovanja. Sjetite se objave liste poreznih dužnika na kojima su se našla imena nekih kolega samo zato što su tada bili u kumulativnom radnom odnosu za koji se porezne obaveze usklađuju jednom godišnje. Uvršteni su u isti popis s drugima

čija su dugovanja bila deseterostruko, pa i više puta veća. Dosljedna primjena nulte tolerancije nužno dovodi do devijacija koje ponekad rezultiraju zaključcima koji su u suprotnosti s onim što se htjelo postići. Najčešće se događa na štetu prestupnika koji su učinili minimalnu štetu - dok se veliki grešnici sakriju, ostanu neprepoznati i izbjegnu zasluženu kaznu. U šumi podataka izgube se ključni elementi ili se sve zaboravi pod geslom „ako to svi rade, onda je to normalno“. Ozbiljna recentna sociološka istraživanja ukazuju na visoku raširenost takozvanih malih nečasnih radnji među pučanstvom svih meridijana. Istraživanja provedena na izabranim visoko moralnim populacijama ukazuju da je pretežiti dio populacije sklon manjem prikrivanju istine na svoju korist. Fenomen se javlja globalno i obilježen je autocenzurom – relativno strogim osobnim odabirom razine do koje se u prevari želi ići. Riječju, svi smo povremeno nečasni, ali samo malo. Sjetite se svoga zadnjeg prijavljivanja poreza ili štete na automobilu. Ili iz zdravstvenog sustava: jeste li ikada otišli ranije s posla, jeste li ikada progurali nekoga preko službene liste čekanja na pregled? Istraživanja pokazuju da se manje nečasnosti nešto na što osiguravajuće kuće računaju, upravo zbog svjesnosti da je to toliko rašireno i da pretežiti dio osoba limitira samog sebe na male nečasnosti. Obuhvatom od preko 250 liječnika u postupku pred Časnim sudom zbog Afere Hipokrat, profesija je moguće promašila glavnu svrhu intervencije. Kažnjavanjem kolega za minimalne prekršaje dovelo se u pitanje što je uopće nečasnost i je li to toliko rašireno da je postalo neiskorjenjiv dio

Profile for Hrvatska liječnička komora

Liječničke novine br. 150  

Liječničke novine br. 150