RAZGOVOR
Dr. sc. Krešimir Luetić Pandemija potvrdila: ljudski resursi u zdravstvu su prioritet
OD NOVE VLADE OČEKUJEMO ZAKON O PLAĆAMA I STATUSU LIJEČNIKA Razgovarala prof. LADA ZIBAR
Dvadeset i pet je godina od ponovnog osnutka Hrvatske liječničke komore. Izvanredne epidemiološke okolnosti odgodile su svečano obilježavanje te obljetnice važne za sve hrvatske liječnike. Što se ključno razlikovalo u ovoj posljednjoj godini, dvadeset i petoj, u odnosu na strukovna stremljenja liječnika prije četvrt stoljeća? Je li što ostalo nepromijenjeno? Točno. Prije 25 godina, 27. lipnja 1995. godine održana je osnivačka skupština HLK-a u Liječničkom domu u Zagrebu. Preciznije govoreći, radilo se o obnovi rada Komore. Naime, Liječnička komora je osnovana još 1923. godine, ali joj je 1946. tadašnja komunistička vlast u bivšoj državi zabranila rad. Trebalo je proteći skoro pola stoljeća da se ponovno steknu pretpostavke za obnovu njezina rada. Željeli smo svečano obilježiti tu obljetnicu, ali smo zbog epidemiološke situacije donijeli jedinu moguću racionalnu odluku o odgodi te svečanosti. Treba svakako odati dužno priznanje i zahvaliti liječnicima koji su početkom devedesetih godina
6
LIJEČNIČKE NOVINE 191 - srpanj 2020.
prošlog stoljeća pokrenuli obnovu rada Komore i konačno 1995. uspjeli u tom naumu. To nikako nije bio lak ni jednostavan zadatak. Trebalo je puno argumenata, strpljenja, uvjeravanja, kompromisa, diplomacije i mudrosti kolega uključenih u taj postupak da bi u konačnici rezultat bio pravno regulirana, istinski neovisna strukovna i staleška organizacija. Četvrt stoljeća dugo je razdoblje u ljudskom životu, ali stremljenja i želje liječnika 1995. i 2020. godine poprilično su slična. Rekao bih da su u pogledu nekih pitanja liječnici čak imali bolji status tada 1995. nego sada; spomenimo samo (ne)reprezentativnost liječničkog sindikata. Ono što je ostalo nepromijenjeno jest nezadovoljstvo kolega činjenicom da sudjelovanje liječničke struke u donošenju presudnih odluka o našem društvenom statusu, radno-pravnom položaju te općenito profesionalnom okruženju i organizaciji sustava, nažalost, još uvijek nije dovoljno. Koja su bila osnovna ostvarenja Komore u prvoj godini vašeg mandata? Prvu godinu mandata kao predsjednika Komore podijelio bih u dva razdoblja. Uvjetno rečeno, normalno razdoblje koje je trajalo od ljeta 2019. do veljače ove godine te izvanredno razdoblje ili „novo normalno“ razdoblje koje traje od početka
korona-krize i za sada mu još ne vidimo kraj. Kako smo i prije isticali, prepoznali smo da je trenutni status i položaj liječnika loš i besperspektivan za budućnost hrvatskoga liječništva te smo stoga prošlog ljeta pokrenuli zajedničke aktivnosti krovnih liječničkih asocijacija okupljenih oko napora da se odgovorne uvjeri u nužnost promjena. Na tom tragu su predsjednici HLZ-a, HLS-a i HLK-a potpisali Rujansku izjavu o hrvatskom liječništvu i sustavu zdravstva, koja nije samo deklaratorni iskaz zajedništva liječničkog staleža nego i jasan zahtjev predstavnika liječničke struke za konkretnim promjenama našega statusa. Najvažniji zahtjev artikuliran u Rujanskoj izjavi jest donošenje posebnog Zakona o plaćama liječnika ili strukovnog kolektivnog ugovora. Upravo snažno zagovaranje takvog zakona obilježilo je ovu prvu godinu mandata. Kako bi vladajuće uvjerili u potrebu donošenja tog zakona, Komora i Sindikat su pokrenuli akciju „Hoću raditi zakonito“, tijekom koje su tisuće liječnika potpisale izjave o uskrati rada iznad zakonskog maksimuma. Na taj su način kolege osnažile zahtjeve sadržane u Rujanskoj izjavi, a Vladu RH potaknule na postupanje. Podsjetit ću da smo uz više sastanaka u resornom Ministarstvu, održali sastanak i s premijerom upravo o