H R VAT S K I L I J E Č N I C I P I S C I
- Medicina me privlačila. Ne znam iz kojeg razloga, ali jest. Činilo se zanimljivo. Iako puno kolega razmišlja o razvoju i napretku, meni to nikada nije bilo u fokusu. Samo sam htio raditi svoj posao – objašnjava. Između pisanja i medicine dr. Balenović ne vidi neku posebnu vezu, niti sličnost. - Možda jedino u tome što i u pisanju i u medicini opažam pa zapisujem tuđe probleme. U medicini ih pokušavam i riješiti – kaže.
Recept za pisanje Kao posljedica medijskog eksponiranja ostalo je i to da ga neke pacijentice prepoznaju kao pisca, scenarista, ali i liječnika iz afere Pitra. Kako je obitelj reagirala na sve što se tada događalo? - A kako? Nikako. I zašuti. Kolege?
- Uglavnom su me podržavali. Osim „Metastaza“ i „Ljudoždera“ dr. Balenović je objavio i dva, kako sam kaže, nadrealna romana: „Kuća velikog jada“ i „Vladimir se vraća kući“. Teme su mu različite: religija, povijest, nadrealni apsurdni humor... Nema, priznaje, nikakve posebne rituale kod pisanja. Nešto čuje ili vidi, zapiše, malo slaže, preuređuje i uređuje i to je to. Zvuči kao vrlo jednostavan recept.
106
No, ističe, kod scenarija je malo drugačije. To se radi više po narudžbi. Ima rok i onda se natjera. Ali scenariji su, reći će dr. Balenović, više zanatski posao. - Trenutno radimo nastavak filma ZG80. Prvu ruku smo završili, a uskoro bismo trebali sve. Scenariji su situacije i dijalozi. Nema opisa ni razmišljanja. Bolje je pisati romane, ali je teže, zahtjevnije. U romanu treba opisati cijeli lik, ući u njega, a u scenariju je dosta da napišeš otprilike kako ga zamišljaš, dijaloge i situacije, a ostalo je stvar režisera. On se bavi psihologijom – objašnjava. Ono što je redatelj Branko Schmidt napravio prema njegovim romanima „Metastaze“ i „Ljudožder vegetarijanac“ mu se jako sviđa. Filmovi su zaista bili uspješni. Pa se ta uspješna suradnja i nastavila. Naime, upravo je dr. Balenović zajedno s još nekoliko autora pisao scenarij za novi
Schmidtov film „Agape“ čija se premijera očekuje u studenom. Tema su optužbe za pedofiliju kod svećenika, ali ne samo to, već i nedokazana krivnja i odnos društva prema takvima. - Taj lik, svećenik, je optužen za to nedjelo, ali mu nije ništa dokazano. To ostaje visjeti u zraku, ali zato ovdje fokus priče postaje intimna drama čovjeka i reakcija društva kojem je on super, izvrstan, svi ga iskorištavaju i obožavaju sve dok se ne pročuje glas da je možda sklon dječa-
cima i onda nastaje kaos. Svi ga napuste – otkriva dr. Balenović. Događalo mu se, kaže, i da mu mladi neobjavljeni autori šalju svoje radove na čitanje, da čuju njegovo mišljenje. - Nisam ni književni kritičar, niti urednik. Ja sam samo rekao svoje mišljenje o tome, a bilo je i lošeg i dobrog – kaže. Dr. Balenović voli čitati. Voli romane u kojima se može poistovjetiti s likovima ili romane o Zagrebu pa prepoznaje lokacije iz određenih situacija... No nije to uvjet. Voli čitati Zorana Ferića, Dalibora Šimpragu, Popovića...
Sve se zna - Volim te urbane autore koji ne filozofiraju puno i romane gdje ima priče. Bez puno moraliziranja. Prije sam puno više čitao, sad je manje vremena – komentira. Da se njemu nije dogodio slučaj Pitra, vjerojatno bi nekome drugome i pitanje je kako bi njegovi drugi kolege reagirali. - Pitanje je i jesam li ja dobro reagirao na ovaj način? Možda sam trebao šutjeti, ali ne mogu. Čak i ako se na sudu riješi, ostaju mi ti naslovi u medijima. Nisam vodio taj porod i zna se tko je odgovoran za tog dječaka. Nemam veze s tim. Šef klinike koji je to organizirao je kriv. Najgore mi je što su me uveli u tu kriminalnu priču i ne želim da se moje ime uopće spominje uz to. Ja nemam veze s dolascima privatnika u državne bolnice, a strpali su me u isti koš s kriminalcem koji je za to uzimao novac. To je trebala inspekcija riješiti. Obavijestio sam i Ministarstvo i Komoru. Zna se tko je organizirao, tko je zataškao i tko je trebao poduzeti nešto, a nije. Znao sam da se to radi, ali nisam se petljao. To su na kraju krajeva pacijentice tako htjele. Dok nisu mene uvukli – tumači dr. Balenović. A ima li toga u spisateljskom svijetu? - Ja pišem svoje, napišem, a da li će netko od HAVC-a dobiti milijune nije me niti briga. Ja svoj honorar dogovorim s producentom i sve dok meni ne uvale...Ne zabrinjava me – zaključuje.