U Z S T O T U O B L J E T N I C U M E D I C I N S K O G FA K U LT E TA U Z A G R E B U
O medicinskom fakultetu na Hrvatskom sveučilištu prije stotinu godina Piše dr. B. PERIČIĆ, ravnatelj Pokrajinske bolnice u Zadru (objavljeno u „Liječničkom vjesniku“ br. 3 za ožujak 1917.) O potrebi i pravu da se i naše sveučilište upotpuni medicinskim fakultetom suvišno je i govoriti kao i o tome da su više političke neprilike nego li stvarni razlozi krivi ako ga mi još nemamo. Osobno više shvaćam potrebu medicinskog fakulteta sa gledišta općekulturnoga nego li sa onoga oskudice liječnika. Dakako da mnogi naši krajevi oskudijevaju liječničkom pomoći, ali to ne zavisi toliko od maloga broja raspoloživih liečnika koliko od maloga komforta koji ti krajevi pružaju akademički izučenom čovjeku. Takovome nedostatku, bolje nego množenjem liječnika, dalo bi se možda doskočiti množenjem dobrih saobraćajnih sveza (dobrih puteva, automobila, brodova itd.). Ali neimanje liječničkoga fakulteta moramo osjećati kao kulturno poniženje, jer bez njega ne možemo imati dovoljan broj strukovno izvježbanih liječnika; nemamo zadnje liječničke instancije; u liječničkom pogledu smo podložni tuđini; nemožemo surađivati posvemno u općem kulturnom radu; i po svemu tomu smo manje vrijedna jedinica u svjetskome kolu. Ipak po našem kulturnom radu, po položaju i broju našega naroda imademo pravo da ne zavidimo nijednom narodu kulturnu ustanovu koju možemo imati.
Financijska podređenost A možemo li podići i uzdržati medicinski fakultet? Imademo li mi za to potrebna novčana sredstva? Bi li materijal bolesnika u Zagrebu bio dovoljan za praktično obučavanje? Bi li bio dovoljan broj slušača? Bismo li mi imali sposobnih učitelj82
skih sila? Držim da se na sve to možemo jesno odgovoriti. I pri našoj sadašnjoj financijskoj podređenosti novčano pitanje ne smije da pravi poteškoća jer se i ne zahtijevaju bogzna kakva novčana sredstva. Mi moramo pomisliti da je veći dio profesora za teoriju već tu (farmakologija, bakteriologija, prirodopis, fizika, kemija) i da bi profesori praktičnih struka, kao svugdje, bili uporedo glavni liječnici na bolnicama. Mi imademo već prirodoznanstvenih zavoda dobro uređenih, dvije velike bolnice i Zemaljsku ludnicu u Zagrebu. Glavna bi briga za sada bila samo uređenje Anatomskoga i Fiziološkoga zavoda. Novi troškovi bi bili rela-
tivno maleni. Mnoga pak sredstva ikoja sad sa đacima i dobrostojećim bolesnicima idu u tuđinu ostala bi u domovini.
Dovoljan broj bolesnika Dvije zagrebačke bolnice i susjedna ludnica pružaju već dovoljan broj bolesnika za praktično obučavanje, a glas medicinskog fakulteta bi neprestano dovabljivao veći broj bolesnika u Zagreb, upravo i iz onih naših krajeva iz kojih sada redovito mnogi idu na zadnju instanciju u tuđinu. Billroth je označivao 25 kao idealan broj slušača za svako godište nauka, dakle 125 za cio medicinski fakultet. Jamačno barem toliko đaka iz južnoslavenskih krajeva uči sada po tuđim sveučilištima, a kada bismo imali medicinski fakultet