Page 75

B L A G O D ATI P RIRO D E

Niski unos vode dugoročno povećava rizik nastanka kronične bolesti bubrega

Hidracija i prirodna mineralna voda Autor: MAŠENJKA KATIĆ, mag. nutricionizma

Dobra hidracija od vitalnog je značaja za dobro zdravlje. Zanimljivo, iako je voda kvantitativno dominantni nutrijent, malo je provedenih istraživanja o ukupnom unosu vode (iz hrane i tekućina) ili onom samo iz tekućina, a još ih manje procjenjuje biomarkere, poput osmolalnosti urina, u reprezentativnim uzorcima za opću populaciju. Također, najviše istraživanja odnosi se na učinke dehidracije u sportaša ili vojnika, međutim malo je onih koja pokazuju učinke dehidracije u svakodnevnom životu. Novije studije pokazuju da niski unos tekućine kratkoročno djeluje negativno na raspoloženje i kognitivne funkcije (1-4), dok dugoročno povećava rizik nastanka kronične bolesti bubrega (5-7). Prevalencija dehidracije u odraslih osoba procjenjuje se na 16-28% ovisno o dobi, pri čemu su starije osobe u povećanom riziku od dehidracije i pridruženih bolesti (8).

Referentni unos vode Referentni unos vode za odrasle, prema preporuci Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), pri umjerenoj aktivnosti te umjerenim uvjetima okoline iznosi 2.5 litre na dan za muškarce i 2 litre za žene (1). Osamdeset posto ovog unosa prosječno se ostvari pijenjem vode i drugih tekućina dok 20% čini voda sadržana u hrani. Tako je preporučeni unos pijenjem 2 L za muškarce i 1.6 L za žene, što se najčešće prezentira kao 8-10 čaša vode dnevno. EFSA je odobrila komunikaciju pozitivnih učinaka vode na zdravlje ljudi kroz autorizaciju triju zdravstvenih tvrdnji: voda doprinosi održavanju normalnih tjelesnih funkcija, kognitivnih funkcija, te normalne termoregulacije (9).

cu može imati smanjenu produktivnost kao i lošije opće stanje. Dehidracija od 2% smanjuje sposobnosti u aktivnostima koje zahtijevaju pozornost, psihomotorne sposobnosti i neposredne memorijske vještine. U studiji provedenoj na dežurnim liječnicima i medicinskim sestrama, o statusu hidracije prije i nakon dežurstva, pokazalo se da je 36% ispitanika bilo u stanju dehidracije već na početku smjene, dok je njih 45% to bilo na kraju dežurstva (10). Kognitivne sposobnosti mjerene serijom kompjutorskih testova bile su donekle smanjene u dehidriranih ispitanika. Procjena statusa hidracije liječnika i medicinskih sestara koji rade u jedinici hitne medicinske pomoći pokazala je da je većina liječnika bila u lošijem statusu hidriranosti na kraju smjene u odnosu na početak smjene (11). Stoga liječnici također trebaju voditi računa o statusu hidracije i dobrobiti odgovarajućeg i pravovremenog pijenja vode za vlastito zdravlje.

Prirodna mineralna voda Najvažnija obilježja prirodnih mineralnih voda po kojima se razlikuju od svih ostalih voda su prirodna čistoća, stabilan mineralni sastav te određeni fiziološki učinak. Za razliku od obične vode za piće, prirodne mineralne vode ne smiju prolaziti nikakve tretmane dezinfekcije poput kloriranja, moraju biti punjene na izvoru, a naziv izvora mora biti jasno označen na etiketi, što svaku flaširanu prirodnu mineralnu vodu na prvi pogled čini prepoznatljivom i jedinstvenom.

Bez obzira koliko blaga, dehidracija negativno utječe na kognitivne funkcije i za posljedi-

U Europskoj uniji, sve prirodne mineralne vode moraju proći postupak priznavanja, koji obuhvaća stručnu procjenu s geološkog, hidro-geološkog, kemijskog, fizikalnog, mi-

LIJEČNIČKE NOVINE 151 07 / 2016

Sponzorirani članak

Dehidrirani liječnici

krobiološkog, te po potrebi farmakološkog, fiziološkog i kliničkog stajališta, nakon čega se upisuju u Registar prirodnih mineralnih voda (12). Prirodna mineralna voda Jana pripada kategoriji voda koje sadrže malu količinu minerala (do 500 mg minerala na litru) i imaju diuretski učinak. Iznimne prirodne čistoće, uz izbalansirani omjer kalcija (64 mg/L) i magnezija (32 mg/L) u ravnoteži s bikarbonatima, Jana ima idealne karakteristike vode za svakodnevnu hidraciju.

Literatura: 1. EFSA (2010) Scientific Opinion on Dietary Reference Values for water. EFSA Journal. 8(3):1459, 48. 2. IOM (2004) Dietary Reference Intakes for Water, Potassium, Sodium, Chloride, and Sulfate. National Academies Press, Washington D.C. 3. Armstrong et al. Mild dehydration affects mood in healthy young women. J Nutr 2012 Feb;142(2):382-8. 4. D'Anci et al. (2006) Hydration and cognitive function in children. Nutr Rev. 64, 457-464. 5. Roncal-Jimenez et al. (2015) Mechanisms by Which Dehydration May Lead to Chronic Kidney Disease. Ann Nutr Metab. 66 Suppl 3:10-3. 6. Strippoli et al. (2011) Fluid and nutrient intake and risk of chronic kidney disease. Nephrology (Carlton) 16(3):326-34. 7. Sontrop et al. (2013) Association between water intake, chronic kidney disease, and cardiovascular disease: a cross-sectional analysis of NHANES data. Am J Nephrol. 37(5):434-42. 8. Stookey JD (2005) High prevalence of plasma hypertonicity among community-dwelling older adults: results from NHANES III. J Am Diet Assoc. 105(8):1231–1239. 9. EFSA (2011) Scientific Opinion on the substantiation of health claims related to water pursuant to Article 13(1) of Regulation (EC) No 1924/2006. EFSA Journal. 9(4):2075, 16. 10. El-Sharkawy et al (2016) Hydration amongst nurses and doctors on-call (the HANDS on prospective cohort study). Clin Nutr. 35(4):935-42. 11. Alomar et al. (2013) Decreased hydration status of emergency department physicians and nurses by the end of their shift. Int J Emerg Med. 6:27. 12. Direktiva 2009/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda. Službeni list Europske unije 13/Sv. 43.

75

Profile for Hrvatska liječnička komora

Liječničke novine br. 151  

Liječničke novine br. 151