Između povijesnog života Autobiografska proza
Dragi Daniele, 1. Tmurno i oblačno nebo prekrilo je svjež zrak i lijepo vrijeme. Podsjeća me na razglednicu koju si mi poslao, koja je pomalo umjetnička. Svojom je brigom i čistim povlađivanjem lijepom ponašanju pružila tračak radosne laske. Reći ti da je dokaz bolji od pitanja krasna je određenost. Tvoje je pitanje sadržavalo žarku želju za bezbrižnom ljubavi; čak ni to ne može pobjeći tako što će putovati nebom kao pod stablom i stijenom, zgradom i dvorištem, školom i igralištem gdje sam nastavao duh s drugim sudruzima na ulicama New Yorka. Beč je mutna simfonija pa ova nota može čak zaustaviti snagu pamćenja; premda sam pisao poeziju i slikao, to mi ne može pomoći u rijetkom kretanju austrijskim glavnim gradom jer znaš kako sam mlad bio u vrijeme odlaska odande... Neke sitne prihvatljive pustolovine kad me Adolf odveo u šumu: mašta iz priča o duhovima nadvladala mi je svijest. Ostavili su me samog u šumi, no vratili su se i našli me kako plačem očajnički preplavljen strahom: “Morris!” 2. Tko bi pomislio da je moje poštovanje prema caru Franji Josipu dovoljno veliko u dvorištu Kaisera i Königliche? Podignuo sam šešir iznenada kad je prošla kočija s kraljem i njegovim ljudima ∞ ali blag osmjeh Kaisera Franje Josipa još je jasan i jasno ga osjećam u toj uzbudljivoj prigodi kad smo čekali da prođe duboko se skrivajući uslijed pro∫njene počasti. Beč djeluje kao velik grad kad se sjetimo željeznice i trgova poput Pratera. To pruža tračak realizmu mojeg trenutnog uvjerenja. Još osjećam čiste ulice, najizuzetniju pro∫njenost polaganog njemačkog akcenta pristojnosti, mjesto gdje se naziru povijesne uspomene ∞ ah, da ∞ bulevari kojima se vozilo biciklima i dugačke staze koja je vodila do školskih vrata. Učionice su možda u međuvremenu obnovljene. Budući da slabo vidim kroz prirodu, pred očima su mi okupljeni dječaci i učitelj, kao u SAD-u, u prednjem dijelu učionice koja je prilično prostrana za nas. No osvjetljenje i funkcioniranje namještaja nije baš bilo pogodno: kao da živiš u sobi izrađenoj od ploča. 3. Ovdje uočavam osobnu uspomenu. Priča koju je otac naknadno pričao o žemljama koje je pekarov šegrt ostavljao na prozorskoj dasci bila je za mene iskra ugodne utjehe i tužnog užitka:
129