set godina, nakon što je bio zatvoren zbog bacanja kamena u prozor policijske postaje, Brautigan je primljen u bolnicu Oregon State Hospital gdje je podvrgnut elektrošokovima i gdje mu je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija. Da ironija bude još veća, ista je bolnica poslužila kao set za ∫lmsku ekranizaciju knjige Let iznad kukavičjeg gnijezda Kena Keseyja s Jackom Nicholsonom u glavnoj ulozi. Do početka 1957., Brautigan je napustio svoju obitelj i preselio se u San Francisco kako bi se pridružio rastućoj književnoj i kontrakulturnoj sceni toga grada. Njegova rana djela sačinjavala je poezija pa su ga često viđali kako dijeli svoje pjesme po tramvajima i uličnim uglovima. Prema podacima s biografskog od jeljka na internetskoj stranici Brautigan Bibliography and Archive, djela tog raznorodnog i plodnog autora uključuju “jedanaest romana, deset zbirki poez ije te dvije zbirke priča kao i pet svezaka sabranih djela, šest publicističkih eseja te album audio zapisa.” Dvaput se ženio i dobio jedno dijete, Ianthe Eliza beth Brautigan. Njegova nepostojanu književnu kari jeru obilježavaju odobravanja i osuđivanja što je po taklo Briana Mortona iz novina The Times da napiše: “Većina kritičara krivo je protumačila n jegova šted ljiva sredstva i minimalistički stil kao nedostatnost, a njegov humor i zaigranost kao neodgovornost.” Zajedno s estetskim i novčanim sredstvima, slabio je i Brautiganov razum. Otkrio je sklonost prema Japanu (njegova druga žena bila je Japanka) i, gotovo proročanski, oružju. Počinio je samoubojstvo u Bolinasu u Kaliforniji 1984. godine. Tjednima nakon fatalnog pucnja, pronađen je kako leži mrtav pored pištolja kalibra .44 i boce viskija. Brautigan je bio fasciniran osmrtnicama, stoga ne čudi da se njegova doima poput pravog portreta kompleksne duše.
¶ Kad sam prije dva desetljeća prvi put uzeo u ruke kratki roman Richarda Brautigana iz 1967., Pecanje pastrva u Americi, pomislio sam da sam naišao na priručnik za pecanje pastrva. Čovječe, jesam se prevario. Nakon što sam pročitao Kerouaca, Ginsberga, Burroughsa i ostale, navukao sam se na književne odmetnike iz 50-ih i 60-ih, a budući da moj trendovski rođak nije preporučio Brautigana, bilo je sasvim prirodno da u duhu buntovništva pročitam njegovu najslavniju knjigu. Pretpostavljao sam da će Pecanje pastrva u Americi povećati moj ribički IQ i postati jedna od onih rijetkih knjiga koje će namamiti desetke pastrva u moju mrežu. Ne baš. Moj uspjeh na rijeci nema toliko veze s Brautiganom koliko je moje uvažavanje jezika i njegove osebujne snage čudesno obogaćeno zahvaljuju ći upravo njemu. Naišavši na Pecanje pastrva u Americi, upecao sam knjižurinu. Pecanja pastrva u Americi jedna je od onih rijetkih knjiga koje se ne daju objasniti te kao takva prikladno iznosi kreativnu viziju jednog od najvećih ekscentrika u američkoj književnosti. Richard Gary Brautigan rođen je u Tacomi u saveznoj državi Washington 1935. godine. Mladost ovog djeteta sjeverozapadnog Paci∫ka, kao i većinu njegova života, krase pretjerivanje, nadrealistične anegdote, umjetno izazvana sanjarenja i osobna mitologija. Njegovi su se roditelji razišli negdje u vrijeme Richardova rođenja nakon čega on nije ostao u kontaktu sa svojim biološkim ocem. Ranu mladost proveo je živeći u siromaštvu iznad tvornice slatkiša zajedno s dvije sestre, bratom i majkom, dugogodišnjom konobaricom. Najmanje dvoje od njegove braće i sestara nemaju istog biološkog oca. Sele se u neku baraku u Eugeneu u državi Oregon. U dobi od dvade
17