Issuu on Google+

∆∆∆

∆∆∆∆

LJUŠTURE PRIČAJU Edukativna slikovnica o riječkoj industrijskoj baštini


∆∆∆

∆∆∆∆

LJUŠTURE PRIČAJU Edukativna slikovnica o riječkoj industrijskoj baštini Slikovnica je nastala u sklopu projekta USSUD2. U izradi slikovnice sudjelovali su članovi Udruge studenata kroatistike Idiom Filozofskoga fakulteta u Rijeci i studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci.

Više o projektu na www.ussud2.uniri.hr

∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆


∆∆∆∆∆∆

JAKOV U POTRAZI ZA ČOKOLADNIM SLONOM ∆∆∆∆∆∆


Godine 1896. osnovana je Riječka tvornica kakaa i čokolade koja se nalazila uz današnju Zvonimirovu ulicu. Proizvodile su se čokoladne table, čokoladni bomboni, kakao u prahu, tortice, šnite i dr. Zanimljivi su bili plakati, reklame i omoti tih proizvoda koji su često prikazivali ženu i djecu kako uživaju u čokoladi, a egzotični su motivi na omotima čokolada, poput slona, trebali simbolizirati da ti proizvodi dolaze iz dalekih krajeva i da su egzotičnoga podrijetla. Motiv slona koristila je i Ljuštionica riže i tvornica škrobnog štirka. Postojale su dvije proizvodne marke – Slon i Jadran. Od 1919. do 1944. godine tvornica nosi naziv Tvornica čokolade Gerbaud. ∆

. mmm..


Šetajući Korzom s mamom i sestrama odjednom ugledam velik plakat sa slonovima. Pomislio sam da je možda cirkus stigao u grad! Ali ne, bio je to plakat za novu riječku čokoladu. Na plakatu je pisalo “Elephant“, a nacrtan je bio veeeelikiiii smeđi slon s tri zadovoljne bebe slonića s crvenim kapicama na glavi. Baš čudno jer slonova nema u Rijeci – barem su nas tako učili u školi. Nagovorili smo mamu da odmah odemo kupiti čokoladu i topila se u ustima. Njam! Poslije sam saznao da se čokolada i kakao prave od kakaovca koji se uzgaja u daaaleeeekim krajevima; u zemljama u kojima žive slonovi i slonići. Eto, osim što je čokolada iz našega grada fina, čak nas je i naučila nešto novo.

∆∆∆∆∆∆


∆∆

Riječka tvornica kakaa i čokolade s radom prestaje sredinom 20. stoljeća, a na njenoj lokaciji u Zvonimirovoj ulici izgrađeni su stambeni objekti. U to je vrijeme postojala potreba za stambenim kapacitetima i smještajem velikog broja ljudi koji su u Rijeku dolazili radi mogućnosti zapošljavanja. Ljudi su dolazili iz okolice Rijeke, ostatka Hrvatske, ali i cijele Jugoslavije. Danas gotovo da i ne postoje tragovi nekadašnje Riječke tvornice kakaa i čokolade. ∆∆

Kada sam se nakon puno godina vratio u rodnu Rijeku, pokušao sam pronaći riječku čokoladu svoga djetinjstva. Potražio sam je u nekoliko trgovina, ali čokolade prepoznatljivog omota nije bilo. Upitao sam prodavačicu zašto nema čokolade sa slonićima, a ono što sam čuo zabavilo me i rastužilo istovremeno.


Prodavačica uopće nije znala što je pitam, ali se njena starija kolegica sjetila bivše tvornice čokolade i velikoga slona s omota. Sjetnim izrazom lica ispričala je kako ju je nonić svake nedjelje nakon mise odveo u trgovinu i kupio joj “jenega slonića aš je vavik dobra“. Čokoladu bi pojela u jednom zalogaju, a kod kuće bi nona uvijek na nonića bila ljuta. “Ča si joj to dal za jist? Sad neće obed otet!“ Ispričala mi je kako se čokolada ne proizvodi više u Rijeci. Naime, tvornica čokolade je već neko vrijeme zatvorena, a na njezinom su mjestu sagrađene stambene zgrade. Tužnoga lica nastavio sam šetnju gradom nadajući se da ću jednom opet moći okusiti riječku čokoladu…

∆∆∆∆∆∆


∆∆∆ Riječka je čokolada danas prozvana “najslađim“ riječkim suvenirom, a podsjetnik je na bogatu povijest našega grada. Izrađena je u tvornici slastica Vilma u suradnji s Gradom Rijeka i Turističkom zajednicom grada Rijeke. Pakira se u retro-ambalaži, a u ponudi se nalaze riječka bombonjera, “truffles” s trešnjama u tubi, “praline”, lizaljke, čokolada, čokolatin… Za proizvodnju ovoga suvenira korišten je kakaovac iz Južne Amerike. ∆∆∆

Nedavno smo u trgovini u kojoj radim dobili jedan novi proizvod – Riječku čokoladu. Odmah sam pomislila da se sigurno neće puno prodavati u moru svakojakih vrsta čokolade koje imamo. Kako vrijeme ide tako svako malo netko ipak kupi Riječku čokoladu, a jedan je nedavni kupac bio oduševljen što Rijeka opet ima čokoladu. To me podsjetilo da mi je tata spominjao da je Rijeka nekada davno imala tvornicu čokolade i svoju čokoladu. Ne mogu se sjetiti kako se zvala, mislim da


je imala veze sa slonovima… Do tog trena nisam ni uočila da su na omotu nove čokolade upravo slonići… Baš zgodno…

∆∆∆∆∆∆


manje poznate riječi

za one koji žele znati više...

nonić – djed jenega – jednoga aš – jer vavik – uvijek nona – baka ča – što dal – dao jist – jesti obed – ručak otet – htjeti truffles – vrsta čokoladne slastice praline – vrsta čokoladne slastice

Potraži u trgovinama Riječku čokoladu i opiši kako izgleda. Istraži kako nastaje čokolada, a uz pomoć odraslih pokušaj napraviti svoju domaću čokoladu.


∆∆∆∆∆∆

MANEŠTRA TETE MILICE ∆∆∆∆∆∆


∆ U ljeto 1864. godine započinje suradnja Giovannija B. Luppisa i Roberta Whiteheada. Oni su projektirali, testirali i izradili prvi torpedo 1866. godine. Proizvodnja torpeda trajala je do 1966. godine. Tvornica je tijekom povijesti često mijenjala svoj naziv, a 1953. postaje Tvornica Torpedo. Torpeda su se prije isporuke testirala ispaljivanjem s lansirne stanice. Prva lansirna stanica izgrađena je 70-ih godina 19. stoljeća, a tijekom godina je dograđivana i obnavljana. Nova, armiranobetonska lansirna stanica sagrađena je 30-ih godina 20. stoljeća. ∆ U Tvornici Torpedo svaki dan isto, jurcanje po halama, nadvikivanje s bukom strojeva, udarci ispaljivanja torpeda s lansirne stanice, cvikanje kartela pri ulazu u tvornicu i radnici odjeveni u svoje trliše. S njih se ni nakon ribanja ne mogu skinuti mrlje od ulja i maziva. Znam jer je i moj suprug jedan od tih radnika u trlišima. U tvornici radim od svoje šesnaeste godine. Ne znam kakve to dizelske motore na vodeno hlađenje slažu i podmazuju, ali puno je zaposlenih.


Radim u menzi i ovdje je uvijek živahno u vrijeme marende. Ponekad se netko i gurne, nastane gužva, a čuju se i svakave proste riječi. Vičem na njih dok se guraju i galame, ali mene nitko ne shvaća ozbiljno dok ne zagrabim punu žlicu fine vruće maneštre i s visoka je izlijem u tanjur. Dobro, možda malo i izvan tanjura! Radnici se potuku, posvađaju se, pomire pa odu na piće poslije posla i drugi dan opet iznova!

∆∆∆∆∆∆


∆∆

Sedamdesetih godina počinju se proizvoditi dizelski motori s vodenim hlađenjem, u suradnji s tvrtkom Deutz iz Kölna. Godine 1985. počinje proizvodnja nekoliko tipova originalnih traktora koji su bili prepoznatljivi po svojoj zelenoj i crvenoj boji. Osim traktora, u Torpedu se 80-ih godina proizvode i različita vozila te kamioni. ∆∆

Svaki dan sjednem za visoko sjedalo novoga, ulaštenog traktora, spremnog za vožnju. Malo se vrtim po dvorištu, idem naprijed, natrag, kočim, mašem kolegama – ma dobri su to strojevi. Motor prede, a auspuh dimi. Petero nas stane na traktor – ja uvijek vozim, Pero i Ive sjednu pokraj mene, a Mile i Marijan iza. Dobro, ponekad se


dogodi da motor počne dimiti ili Mile ispadne sa sjedala, ali dok nas šef ne vidi, sve je u redu! Najveća je zabava kada ženskice iz računovodstva, kao princ na bijelom, odnosno crvenom ili zelenom konju ponosno

prevezem dvorištem od njihova ureda do glavnoga izlaza. Mislim, treba biti kavalir jer su oni njihovi zeleni registri teški, a i svaki nam mjesec dan prije isplate plaće donesu buštu. Treba biti dobar sa svima u firmi. ∆∆∆∆∆∆


∆∆∆ Početkom 90-ih godina 20. stoljeća Tvornica odlazi u stečaj, ali se s manjim kapacitetima nastavlja proizvodnja za potrebe Hrvatske vojske. Proizvode se različita namjenska vozila, a krajem je 90-ih u potpunosti prekinuta proizvodnja i tvornica je zatvorena. Objekti su s vremenom počeli propadati, a s obzirom na intenzivno djelovanje mora, lansirna stanica ubrzano propada te predstavlja rizik i za okoliš i za ljudske živote. ∆∆∆

Prekvalificirat ćemo se, dodatno obrazovati, prenamijeniti strojeve, nešto, bilo što!! Cijeli radni vijek proveo sam u Torpedu. Mislio sam da ću u ovoj tvornici dočekati mirovinu, ali to neće biti moguće. Nismo propali preko noći! Dapače, svi su znali da nešto ne valja i da će, ako se nešto ne promijeni, Torpedo zauvijek ugasiti svoje pogone. I tijekom rata smo radili za mizerne plaće, slagali smo oklopna vozila za vojsku i nismo gubili nadu. Sada, hale su zaključane i prazne, strojevi hladni i prašnjavi. U Tvornici, u kojoj je nekada toliko Riječana zarađivalo za život, danas više nema ničega


osim razbijenih prozora, razbacanoga smeća i jezivoga zvuka bure koja zavija praznim halama. Zanima me što bi sada rekla gospoda u finim odijelima koji su prije više od sto godina ovdje osnovali tvornicu. Lansirna stanica komadić po komadić propada u more i nestaje, baš kao što nestaje i moja vjera u bolju budućnost.

Što dalje? Ne mogu više, ne mogu o tome razgovarati.

∆∆∆∆∆∆


manje poznate riječi

za one koji žele znati više...

trliš – radne hlače, radno odijelo marenda – obrok između doručka i ručka, užina maneštra – gusto ukuhana juha od povrća s tjesteninom i sl. ženskica – prisan izraz za nježnu, dragu žensku osobu bušta – odrezak plaće

Pokušajte sami izraditi i oslikati torpedo i odaberite najdražu tehniku. Svoj torpedo možete izraditi od duguljastoga balona i kaširanoga papira te ga ukrasiti po želji. Uzmite drvene, vodene, pastelne ili neke druge bojice te na velikom komadu papira nacrtajte i ukrasite torpedo.


∆∆∆∆∆∆

GRETA I AUTOBUS ZA PRAŠČIĆE ∆∆∆∆∆∆


∆ Pogon, štale i hladnjače Riječke klaonice nastaju 1898. godine, a početkom 20. stoljeća nastaje i upravna zgrada. Izgradnja klaonice veže se uz izgradnju spalionice smeća, a ta su dva objekta bila povezana jer se energija spalionice koristila za pokretanje strojeva klaonice. Glavni je arhitekt bio Carlo Pergoli, a kao graditelj se istaknuo Giovanni Rubinich. Godine 1904. položen je kamen temeljac. Četrdesetih je godina 20. stoljeća svijet utonuo u Drugi svjetski rat. ∆

Svakoga jutra spuštam se trsatskim stubama na posao u hladnjaču Saksa na Žabici. Sa stuba mi pogled uvijek odleti prema Komunalnoj klaonici, pravokutnoj građevini sa suterenom, prizemljem i dva kata izgrađenoj pored same Rječine. Izdvaja se crvenkastom bojom zahvaljujući crvenoj opeci od koje je građena. Na dnu stuba osjetim onaj poznati smrad iz štala sa životinjama koje kupuju riječki mesari, ali i Komunalna klaonica.


Skrećem prema Korzu i susrećem susjeda Franu koji s još nekoliko kolega na drvenom voziću vozi meso prema mesnici. U daljini gledam brodove… U ogromnim sanducima punima leda prevoze meso na otoke. No u zadnje vrijeme sve rjeđe… Ratno je vrijeme, mesa nedostaje. I evo me kod Sakse! Ovdje i danas čeka na stotine jaja, u kartonskim kutijama, koje treba polupati, odvojiti bjelanjak od žutanjka i spakirati u limenke od 25 litara pod budnim okom strogoga veterinara i sanitarnih inspektora.

∆∆∆∆∆∆


∆∆

Povijest riječke mesne industrije nastavlja se 1962. godine udruživanjem poduzeća Mesar, Izvor i Komunalna klaonica u Mesokombinat. Tih je godina Mesokombinat imao 111 mesnica i 377 zaposlenih, a broj se radnika 1968. godine povećao na 414. Prva mesnica u Rijeci bila je pored Robne kuće Korzo pod gradskom urom, a postojala je i mesnica na Koblerovu trgu. Šezdesetih godina 20. stoljeća olakšan je i prijevoz životinja i mesa jer je stari MAN-ov autobus preuređen za prijevoz stoke, a javljaju se i hladnjače. ∆∆

Kažu mi ljudi da se krave i svinje po Rijeci voze u autobusu?! Sigurno se netko šali? A tko zna, možda i autobusnu kartu na kiosku kupuju! Danas idem u grad to i sama provjeriti. Kupit ću malo mljevenoga mesa za škužu. I stvarno, u gradu imam što i vidjeti. Prolazi po Školjiću. Pravi, pravcati autobus s drvenim pregradama. U njemu rokću tri svinje gurajući njuške kroz drvene pregrade. Ipak su govorili istinu. Ma, dobro su to smislili, sada barem ljudi iz Gorskoga


kotara i Like neće morati pješačiti i putovati toliko dana da životinje dovedu u Rijeku. Sada samo mi moramo malo više paziti da se ne ukrcamo na pogrešan autobus. Nakon što sam vidjela to čudo, idem mesaru kojeg poznajem već godinama i koji točno zna kakvo mljeveno meso jedemo: pola kilograma govedine i kvarat svinjetine. Dvaput mljeveno.

∆∆∆∆∆∆


∆∆∆ Nakon desetljeća uspješnoga poslovanja, Mesokombinat počinje propadati 90-ih godina 20. stoljeća, odlazi u stečaj, a 1997. godine njegove dionice kupuje Vindija. O važnosti mesne industrije za Rijeku govori podatak da je 1994. godine u Rijeci, uz Mesokombinat, djelovalo još 27 tvrtki koje su imale jednaku djelatnost, 10 malih privatnih klaonica i 14 pogona za preradu mesa. Danas tamo djeluje ViR 1898 obavljajući djelatnosti prerade mesa. Najpoznatiji je njihov uskrsni asortiman. ∆∆∆

Za Uskrs pripremam bogati uskrsni stol. Sve ću namirnice kupiti u supermarketu, baš ni nemam gdje drugdje. Na odjelu suhomesnatih proizvoda vlada napetost. Osluškujem komentare kupaca koji njurgaju nešto sebi u bradu. Na plakatu je velikim slovima ispisano pitanje nagradne igre – Šunka na dar za informacija par.


Na fotografiji bistra rijeka i zgrada od crvene opeke. Nitko od kupaca ne zna koja je to zgrada, svi kažu ono što im prvo padne na pamet i pogriješe. Šunku će ipak morati kupiti. Uzimam jednu šunku s police i idem na blagajnu. Ne znam ništa o toj zgradi, nije me ni briga, a i žuri mi se. Uskrs je… jedemo tu slavonsku šunku... Moj tata govori kako nije ni slika onoj šunki koja se jela prije 30 godina i koju su kupovali u mesnici u Starome gradu... Ma ti se stari ljudi stalno vraćaju u prošlost i baš ništa im nije dobro… Pospremajući kuhinju mislim o toj zgradi od crvene opeke i našoj slavonskoj šunki?! Kakve veze uopće imaju jedna s drugom? Ahh... Ma sigurno su samo htjeli podijeliti šunku kojoj je rok trajanja bio pri kraju.

∆∆∆∆∆∆


manje poznate riječi

za one koji žele znati više...

škuža – opravdanje, izlika, isprika kvarat – četvrti dio nečega [četvrt sata; četvrt kile]

Posjetite Vodovodnu i Ružićevu ulicu u Rijeci i prošećite njihovom cijelom dužinom. Pronađite gdje se nalazi zgrada od crvene opeke, zgrada Mesokombinata. Na kraju izleta napravite svoju kartu – nacrtajte cestu kojom ste šetali i tvornice o kojima ste nešto novo naučili.


∆∆∆∆∆∆

EDUARD I FOTKA S CARPATHIE ∆∆∆∆∆∆


∆ Riječka je luka od 1868. godine glavna izvozna luka AustroUgarske Monarhije. Već 1872. počinje izgradnja moderne luke prema nacrtima Hilariona Pascala, graditelja marseilleske luke. Nasipanjem terena ispred grada i nanosima Rječine nastaje nova riječka umjetna luka. Istovremeno, s izgradnjom luke počinju i radovi na željeznici. S morske strane luku štiti lukobran Marije Terezije. Ubrzo se riječka luka nametnula kao jedna od vodećih u Europi. Početkom 20. stoljeća uvedena je izravna linija Rijeka – New York. ∆

Pogledajte! Naš se grad budi! Željeznica, luka, skladišta… sve se to nalazi u Rijeci. Sa svojim prijateljem Hilarionom nadgledam izgradnju, a kada se luka izgradi, bit ću odgovoran za uvoz i izvoz robe. Uz tri velika i dva mala gata, najvažnija je luka Monarhije. Poslušajte samo ove jezike: njemački, mađarski, talijanski, češki… Već sada u našu modernu luku dolaze brojni trgovci, gospodarstvenici i putnici… Nikad nisam mislio da ću vidjeti svoj grad u punome sjaju.


Siguran sam da će moji Riječani sada vidjeti svijet, oploviti ga uzduž i poprijeko te s radošću graditi i dočekivati nove brodove. Nećemo biti samo usputna stanica, već ćemo ponosno stajati uz bok Marseilleu, Trstu i drugim svjetskim lukama. Možda ćemo jednom moći brodom doći i do Amerike, New Yorka, tko zna! Ali pssst! Bolje da o tome ne pričamo unaprijed! Ne želimo ureknuti!

∆∆∆∆∆∆


08 9 8 6 7 3 8654 9 8 6 0 9 6546 7 0 9 8 6 97 236589

∆∆

Šezdesete godine 20. stoljeća smatraju se razdobljem najvećeg uspona riječke luke pa se prometne veze još više razvijaju. Sve to vrijeme riječka luka održava pedesetak linija za sve važnije svjetske luke. Grade se čak i specijalizirani bazeni za pojedine vrste tereta u Raši, Omišlju te bakarsko-urinjskom prostoru. Lučki promet premašio je 20 milijuna tona 1980. godine. Nakon proglašenja Republike Hrvatske neovisnom, riječka luka postaje glavna nacionalna luka. ∆∆


3 876655

Računovođa sam u riječkoj luci. Osamdesete su godine i u luci je dobro. To su godine pravog uspona. Svaki mjesec izračunam barem tri ili četiri plaće više jer je radnika sve više. Sva sreća da više ne računamo na ruke, zbrajajući, potpisujući, provjeravajući… To već nekoliko godina rade digitroni. Ali sad sam posumnjala u te moderne strojeve za računanje. Nekoliko puta zbrajam i oduzimam, i stalno dobivam neke ogromne brojke, sedam nula. Nemoguće, previše je to, a još i jedva stanu sve te nule na ekran digitrona. A onda sam sve te brojeve napisala na papir i ručno ih zbrojila. Valjda neću pogriješiti! I stvarno, sedam nula! Luka je napravila toliki promet, skoro 15 milijuna tona! Ne mogu vjerovati!

∆∆∆∆∆∆


∆∆∆

Tijekom Domovinskoga rata Luka Rijeka bilježi naglu stagnaciju i pad prometa zbog ratnih zbivanja. Odlukom Vlade Republike Hrvatske 1996. godine osnovana je Lučka uprava Rijeka i luka je proglašena lukom od osobitoga međunarodnoga gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku. Najveći pomaci u revitalizaciji riječke luke vidljivi su u izgradnji kontejnerskoga terminala na Brajdici i pomorskoga putničkog terminala na riječkom lukobranu. Treba naglasiti i da je riječki lukobran, nakon što je 50 godina bio zatvoren za posjetitelje, 2009. otvoren kao šetnica Molo longo.

∆∆∆

Jednom sam odveo svoju djevojku na Molo longo. Činilo se to kao najbolje mjesto za šetnju – more, svjetla grada i ja zaljubljen do ušiju… Nakon te šetnje više nisam imao djevojku, osramotio sam se baš onako pošteno. Ona je studirala povijest i znala je sve o luci, a ja baš ništa. Nije pomoglo ni to što sam spomenuo staru fotografiju koju imam doma, a na kojoj su moji pradjed i prabaka slikani ispred Carpathie, znate, iste one koja je spasila putnike s Titanica. Da sam barem u školi manje sjedio na ušima!


Od tada u šetnju idemo Lu i ja. Šetnica mi sve više liči na stajalište nego na šetnicu jer tamo sretnem toliko poznatih ljudi da mi se više umori jezik nego noge. Jedni hodaju, drugi trče, treći voze bicikle, četvrti bi se vozili automobilima. I sve te parkirane jahte… Najbolje da napravim jedan selfie!

∆∆∆∆∆∆


manje poznate riječi

za one koji žele znati više...

selfie – samoslik, vrsta fotografije – autoportret

Danas se na prostoru lukobrana može iznajmiti bicikl pa vam svima preporučamo da se provozate ili prošećete lukobranom i iskoristite šetnicu koja je otvorena za sve građane. Vaši djedovi i bake to sigurno nisu mogli. Potražite podatak koliko je dugačka šetnica Molo longo.


∆∆∆∆∆∆

ANDROVA SVJETLEĆA LIZALJKA ∆∆∆∆∆∆


Nakon Austro-Ugarske nagodbe 1867. godine, Ugarska daje prednost izgradnji željezničkoga pravca Rijeka – Karlovac koji je otvoren 23. listopada 1873. godine. U Rijeci su željeznički kolosjeci izgrađeni duž grada, a najviše od Trga Žabica do Tvornice Torpedo. Sagrađeni su i prijemna zgrada, robna skladišta, lokomotivske rezime, ložionice, upravne i stambene zgrade. Gradnja željezničke postaje započinje krajem 1889. godine, a završava krajem 1890. Projekt je vodio Ferenz Pfaff koji je projektirao i željeznički kolodvor u Zagrebu. Prvi je vlak br. 805 krenuo s novoga kolodvora 2. siječnja 1891. u 5:35 sati u pravcu Rijeka – Pivka. ∆ Putnički vlak iz Budimpešte za Rijeku dolazi na drugi kolosijek. Ovo je danas trideseti vlak koji se zaustavlja na tračnicama kolodvora. Sva elita pristiže na riječko tlo donoseći inovacije, duh srednjoeuropske mode, kulture i mondene Europe. Zgodne gospođe izlaze iz vlaka, skidam kapu i pozdravljam ih. One mi odmahuju lepezama!


Vlakovi se izmjenjuju, zviždukom ih ispraćam i palicom usmjeravam. Ususret mi dolazi i pravi društvo psić koji je zalutao na kolodvor i kreće u istraživanje grada. Rad na željeznici je jako ubrzan i zahtjevan, ali su uvjeti vrlo dobri i zadovoljan sam svojim poslom. Grade se nove zgrade, niču nove tvornice i sve više ljudi dolazi živjeti u Rijeku. Nagli razvoj željezničkoga prometa nagovještava svijetlu budućnost željeznice, ali i grada na Rječini.

∆∆∆∆∆∆


∆∆

Uzlet, kakav je bio u vrijeme mađarske vlasti, grad više nikad nije ostvario jer je u doba talijanske uprave, između dvaju svjetskih ratova, Rijeka u gospodarskom smislu bila pogranični grad i luka, otrgnut od svoga prirodnog zaleđa na rubu Kraljevine Italije. Razvijenost, gustoća i kvaliteta željezničke mreže u Hrvatskoj u doba Jugoslavije većim je dijelom rezultat političko-gospodarskih ciljeva unutar Austro-Ugarske Monarhije s kraja 19. stoljeća. Naslijeđena se željeznička mreža vremenom sporo mijenjala i nije mogla konkurirati znatno razvijenijoj cestovnoj mreži. ∆∆


Dan je siv, oblačan, riječki. Svoje vrijeme ponovno provodim u iščekivanju vlakova koji dolaze gotovo svakih sat vremena. Onako, kad me nitko ne vidi, malo sjednem na klupu, prebacim nogu preko noge i odmorim. Ah, što ćete! Došla su takva vremena da vlakovi ne voze toliko često, a i smanjuje se broj putničkih i industrijskih vagona. Ali znate, ti vlakovi ponekad i kasne pa često imamo priliku gledati nezadovoljna lica malobrojnih putnika. Jedni gunđaju, a drugi bi nas pojeli ljutim izrazom lica. Eee, nije više ni Rijeka što je nekad bila – ono mjesto gužve, prtljage, trgovina, štandova, pošta, čekaonica, fontana… Bojim se za posao, budućnost moje obitelji... Ali tako je kako je – može biti i gore.

∆∆∆∆∆∆


∆∆∆

Godine 2014. najavljuje se ukidanje dijela linija kako Hrvatske željeznice ne bi otišle u stečaj. Putnički prijevoz održava se zahvaljujući državnim subvencijama koje nisu dovoljne za neke linije kojima se vozi premali broj putnika i koje su neekonomične. Značaj riječkoga prometnog pravca nije prepoznat ni danas, posebno kada je u pitanju željeznica, jer je bez moderne ravničarske pruge razvoj Rijeke sputan. Da bi se udovoljilo novim prometnim potrebama, potrebno je prilagoditi kapacitete željezničke infrastrukture. ∆∆∆

Riječki roker na željeznici?! Kužiš ti to, stari moj! Da, da, ovdje radim i nadam se boljim danima i nekom dooobrom koncertu sa svojim bendom u Palachu kada će se zidovi tresti od moga lupanja po bubnjevima! Željeznica polako odlazi u zaborav, linije se ukidaju, vlakovi kasne. Ali, ljeto je. Ljeto uvijek donosi mlade putnike iz različitih zemalja koji nose velike ruksake na leđima i tako putuju svijetom. Sada mi golubovi i galebovi više nisu jedino društvo.


Tim mladićima i djevojkama ne smeta kašnjenje naših vlakova, kao ni presjedanje s autobusa na vlakove i obrnuto. I ja sam tako putovao u Barcelonu… Strava je razmjenjivati iskustva i pričati o svim prijeđenim kilometrima Europe i Azije s tim mladim putnicima. Tko bi rekao da i željeznica može donijeti nešto dobro?

∆∆∆∆∆∆


manje poznate riječi

za one koji žele znati više...

strava – (preneseno značenje) odlično, izvrsno

Posjetite Željeznički kolodvor u Rijeci i u obliku sastavka zapišite svoje dojmove, zapažanja i razmišljanja gledajući vlakove koji dolaze i odlaze. Na kolodvoru je izložena stara parna lokomotiva 51-032. Istražite i saznajte nešto više o parnim lokomotivama i ostalim željezničkim vučnim vozilima. Pročitajte roman Mate Lovraka “Vlak u snijegu“ ili pogledajte istoimeni film.


∆∆∆∆∆∆

NADIN ZAPETLJANI ČVOR ∆∆∆∆∆∆


∆ Ostaci se Tvornice konopa nalaze na Potoku, iza današnje zgrade Elektroprimorja. Zahvaljujući Nicoli Crespiju, koji u Rijeku dolazi iz talijanskoga grada Riminija, 1764. godine pokrenuta je ručna izrada konopa. Njegov je nasljednik Teodor Crespi, zbog neredovitoga plaćanja zakupnine zemljišta, morao pogon prepustiti Giovanniju Siroli 1861. godine koji Tvornici vraća nekadašnji ugled. Do Prvoga svjetskog rata u Tvornici se proizvodilo oko 100 tona konopa godišnje i uspješno se trgovalo s mornaricom, tvornicama, brodarskim kompanijama pa čak i ribarima. ∆


U Tvornici konopa šef sam već 10 godina i radimo punom parom. Strojevi razdvajaju vlakna, ravnaju ih, češljaju, ispravljaju, a onda se trake tih vlakana povezuju i motaju dok ne dobijemo željenu debljinu konopa. Teško mi je uopće pratiti kojom se brzinom sve to događa. Zna biti naporno, ali možete li samo zamisliti kako nam je tek bilo prije kada se sve to radilo ručno? Trebalo je svaku nit konopa ručno razdvojiti, češljati, plesti i omotati. Svaki je početak težak pa je tako bio i naš. Ono što najviše izrađujemo jesu konopi za brodove i sve one velike jedrenjake. Svaki put kad prođem pored jedrenjaka u luci, bacim oko na njihov konop – vidi se, vidi se koji smo mi izradili. Kvaliteti našega konopa nema premca! Znate li što još možemo izraditi od konoplje? Možemo izraditi odjeću, tkaninu, ali i papir za pisanje.

∆∆∆∆∆∆


∆∆

Nakon Drugoga svjetskog rata Tvornica konopa prestaje biti privatnim vlasništvom i prelazi pod upravu Gradskoga užarskog poduzeća Rijeka. Proizvodi se sve, od konopa za brodogradnju pa do sportskih mreža, a glavne sirovine postupno postaju konop od manile, kokosa i sisala. Tvornicu su obilježili brojni problemi (konkurencija, redukcija električne energije, nedostatak financija) te 1960. godine prelazi u vlasništvo Brodokomerca i po prvi put izvozi svoje proizvode. Nakon požara 1972. godine, Tvornica opstaje i nastavlja se razvijati zahvaljujući radnicima. Uz brojne uspone i padove, 1974. godine proglašena je trećom najuspješnijom tvornicom u Jugoslaviji među srodnim industrijama. ∆∆ Na poslu svaki dan nešto novo! Veliki strojevi koje smo dobili olakšavaju nam posao, a uskoro bi trebali dobiti još veće. Jučer su bili neki ljudi u lijepim odijelima. Govorili su nam što ćemo raditi s tim strojevima, ali ih nisam ništa razumjela. Sve je to zvučalo kao neko “brrr, mrrr“. Kada je šef smjene zadao Danici da prepriča nama radnicama što su gospoda u odijelima govorila, Danica je ponosno stala na drvenu kutiju kako bismo je sve čule i glasno izjavila: “Rekli su – neš’ poslovno – i još neš’!“


Ali, zato jako dobro razumijem Danicu, našu novu radnicu iz Istre. Ona je došla u tvornicu prije tri mjeseca i baš smo se sprijateljile. Pokrivamo si smjene ako treba djecu odvesti kod doktora, ponekad ogovaramo i uvijek marendamo skupa. Danas je bio posebno zanimljiv dan. Jadan Ive, uvijek se njemu neke nevolje događaju! Tako je nepažljiv! Stao je preblizu stroju i njegov se treger od trliša nekako zapetljao s nitima. Jedan tren nismo znali gdje Ive prestaje, a gdje započinje konop. Od danas ga zovemo Čipka – Ive Čipka. Šalu na stranu, jedva čekam kolektivni godišnji odmor. Imamo toliko posla i ove se stvari događaju od umora.

∆∆∆∆∆∆


∆∆∆ Riječka Tvornica konopa 28. travnja 1980. započinje s radom u novim tvorničkim halama na Škurinjama. Godine 1986. izlazi se iz vlasništva Brodokomerca i to radničkim referendumom zbog nezadovoljstva. Godine 1988. stari kompleks Tvornice otkupljuje Hrvatska elektroprivreda. Tvornica konopa proširuje svoju proizvodnju (mreže, šatori, cerade za kamione, pojasevi za spašavanje). Tada se u Tvornici radilo u četiri smjene. U vrijeme Domovinskoga rata bilo je manje posla pa se dio iznajmljuje Primorcu i postaje skladište brašna. Godine 2000. Tvornica se prodaje Agrokoru te za radnike i Tvornicu konopa sve staje. Tvornica je imala 235 godina neprekidnoga rada. ∆∆∆

Da, osjećam se loše! To je taj dan! I odradit ću ga kao i onaj prvi, hrabro i bez straha. Kolegice šute, svaka gleda u svoj stroj i usporeno obavljamo svoj posao. Pokušavamo upamtiti svaki trenutak, svaki pokret i svaki osjećaj… A ne pamtimo ništa, previše je zbrke u našim glavama. Posljednji put gasim stroj na kojem sam radila 20 godina, uzimam svoje stvari, u rukama nosim radnu knjižicu i izlazim iz tvornice. Doviđenja. Zbogom. Ni ti nisi izdržala. A radila si punih 235 godina. Nadživjela si sve svoje vlasnike, radnike, financijske probleme, konkurencije, nestašice materijala, ratove, požare. Vrijedila si svakog današnjeg parkirnog mjesta. Hvala ti. ∆∆∆∆∆∆


manje poznate riječi

za one koji žele znati više...

neš’ – nešto trliš – radne hlače, radno odijelo

Budite istraživači! Mnogi su riječki brodovi bili privezani konopima iz ove tvornice. Uzmite jedan konop i naučite kako napraviti čvor. Pokušajte napraviti dvostruki zatezni čvor koji služi za povezivanje dvaju krajeva užeta ili lađarski čvor koji može poslužiti za pričvršćivanje užeta za stijenu. Neka vam u tome pomogne djed ili netko iz obitelji!


∆∆∆∆∆∆

impressum Izdavač: Sveučilište u Rijeci i Studentski kulturni centar Trg braće Mažuranića 10, Rijeka, Hrvatska Za izdavača: Pero Lučin Uredništvo: Virna Car, Lea Jurin, Ivana Lučić, Andrea Mešanović, Kristina Pandža, Jasna Petrc, Marijana Vargić Grafičko oblikovanje: Lea Jurin Naslovnica: Iva Dukić Lektura i korektura: Maja Opašić, Jasna Petrc

Ilustracije izradili: studenti Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci - Iva Dukić, Kristina Juretić, Anita Kos, Angela Maksimović, Nicol Načinović, Sanja Palada, Fabrizia Percan, Lucija Polonijo, Margerita Rakić i Tin Vlainić Tekstove napisali: članovi Udruge studenata kroatistike Idiom - Marija Benko, Petra Diklić, Mateja Fumić, Josip Jagodar, Matea Kovačić, Ana Sudec, Jasenka Šeremet te Virna Car, Maja Opašić i Jasna Petrc Tisak: Tiskara Sušak, Rijeka, Hrvatska Naklada: 500 primjeraka Rijeka, svibanj 2014.



Slikovnica Ljušture pričaju