nad situacijom što dijete stimulira da uči kontrolirati svoje ponašanje. Time se smanjuju i borbe moći
između roditelja i djeteta, i što je najvažnije, čuva se odnos između roditelja i djeteta.
KAKO SE RODITELJ TREBA POSTAVITI, KAKO I KADA PREGOVARATI? Osnova stvari je da roditelj bude svjestan da on
odlučuje o čemu će se pregovarati. Dakle, roditelj
koji je odgovoran za dijete postavlja okvire unutar kojih se može pregovarati i dogovarati.
Primjerice, roditelj želi dijete u dobi od 6 godina
naučiti da ne jede slatko prije večere. Roditelj uvodi novo kućno pravilo s rečenicom poput:
„Danas ćemo uvesti novo i važno pravilo u našoj kući. Kada izabereš pojesti zdravu namirnicu
(navesti zdravu namirnicu koju inače dijete voli) prije
U
večere, biraš pojesti desert poslije večere. Kada sve se više obitelji gotovo sva komunikacija vodi na način ako ti meni ono, onda ja tebi ovo…
Koje su loše, a koje dobre strane takvog ophođenja? Dobre strane dogovaranja i pregovaranja s djetetom jesu da dijete uči kako razmišljati, kako reći što želi, kako se zauzeti za svoju stranu, kako raspravljati,
kako činiti kompromise. Međutim, vrlo je važno znati kako će se dijete učiti razmišljati i voditi rasprave. Jedan od vrlo dobrih načina je davanje izbora
djetetu. Dajući izbore prikladne djetetovoj dobi,
dijete se osnažuje, daje mu se određena kontrola
izabereš pojesti slatko prije večere, biraš povrće za večeru jer je to jedini način da budeš zdrav.“
Važno je da se dijete podsjeti na ovo pravilo iduće
večeri, ali ne i da mu se stalno ponavlja. Dovoljno je da znamo da nas je čulo. Ako dijete izabere pojesti
slatko prije večere, tada mu se da kuhano povrće uz rečenicu poput:
„Čini se da si danas izabrao imati kuhano povrće za večeru.“
Moguće je da će dijete tražiti nešto finije za večeru, no važno je podsjetiti ga na pravilo i vratiti djetetu odgovornost. Može se reći nešto poput:
„Znam da sada želiš da si odabrao ne pojesti slatko
MaminoSunce 71