Page 1


l n 1 120

ake ote l a k e

n o t e #1


2 120

ST R .   4

ST R .   41

Post-ljetnikovac

recenzija

Shygirl: Cruel Practice

s a d r ž a j

ST R .   47 intervju

Low Income $quad

ST R .   20 recenzija

Amnesia Scanner: Another life

l a k e ST R .   26 intervju

Offal

n o t e #1

ST R .   72 recenzija

Cities Aviv: Raised for a Better View


3 120

ST R .   7 7 recenzija

Lotic: Power

s a d r ž a j

ST R .   9 3 recenzija

Varg: Nordic Flora Series Pt. 5 — Crush

ST R .   8 2 intervju

Umfang

l a k e n o t e #1 Uređuju i pišu Ivna Franić Barbara Gregov Dijana Grubor Tomislav Slovenec D i z aj n i r a

Dario Dević

ST R .   1 02 Mjesečnica


post 4 120

lj

etnikovac po st l j e t n i k o v A c


post 5 120

lj

etnikovac po st l j e t n i k o v A c


6 120 ST R .   8

ST R .   1 2

ST R .   1 5

Junglepussy: ‘Trader Joe’

Amato y Mariana: ‘Quieres Bailar’

Giant Swan: ‘The Rest Of His Voice’

ST R .   8

ST R .   1 2

ST R .   1 6

Tink: Pain & Pleasure

E-Saggila: ‘Viper’

Pavel Milyakov: Eastern Strike

ST R .   9

ST R .   1 3

ST R .   1 6

Yayoyanoh: ‘No Time’

Sinjin Hawke & Zora Jones: ‘God’

Eleanor Friedberger: ‘Everything’

Pusha T feat. 070 Shake: ‘Santeria’

ST R .   1 4

ST R .   1 7

Abyss X: ‘Lyrical Waxing’

Marissa Nadler: ‘For My Crimes’

ST R .   1 0

ST R .   1 4

ST R .   1 8

Tomasa del Real: ‘Barre con El Pelo’

Amnesia Scanner feat. Pan Daijing: ‘As Chaos’

Yves Tumor: ‘Noid’

ST R .   1 0

ST R .   1 1

ST R .   1 9 feat. Ariel Pink: ‘At Least the Sky Is Blue’ SSION

Clara! y Maoupa: ‘El Ratón’

po st l j e t n i k o v A c


7 120

z po st l j e t n i k o v A c

namo što ste slušale/i prošlog ljeta! Ili znamo li? Dok se pokušavamo pomiriti s dolaskom sivijih vremena, hologram Lane Del Rey nas poziva ASMR šaptom na nezgrapnom hrvatskom, razgrčući bijele zavjese iz reklame za Raffaello: ‘Uniđite… u virtualni ljetnikovac Lakih nota… po samo još jednu, obećajem posljednju dozu (post-) ljetnih (anti-)hitova…’


8 120

link ‘Trader Joe’ spotify �

po st l j e t n i k o v A c

junglepussy trader joe

j

edan od prvih singlova sa solidnog novog albuma Junglepussy posjeduje onaj savršeno lijeni beat i ležerni ugođaj, uz stihove koji su za njene standarde prilično pitomi. Doduše, romantika na Junglepussy način zvuči otprilike kao: ‘We don’t fuck, he just pick me up from Trader Joe’s/Carry all my groceries and lick on all my toes’, dakle jedan obećavajući početak ljubavne veze. Glazbeno, ‘Trader Joe’ udovoljava više-manje svim uvjetima savršene hiphop stvari za čilanje dok tematski funkcionira praktički kao ‘Mali dućan’ ljeta 2018, samo tisuću puta bolji. Ništa seks, samo špeceraj! — I F

tink pain & pleasure

i

ako je Tink inače sklona mračnijim raspoloženjima, intimnim ispovijestima, a posebno zimskim radostima, Pain & Pleasure zvuči kao uglazbljeno ljetno izdanje Cosmopolitana. Duboki osjećaji ustupili su mjesto bezbrižnijim preokupacijama – usputnim flertovima,


9 120 link ‘ M . I . A .’ youtube  �

vrućim aferama i astrološkim predviđanjima. ‘Get You Home’ i ‘M.I.a ’ su tako praktički samo pamtljive upute za zbariti frajera, dok se ‘On to the Next One’ i ‘Part Time Lovers’ suptilno dotiču ozbiljnijih nezadovoljstava u ljubavnim odnosima. ‘Signs’ pak predstavlja pokušaj ljetnog horoskopa, no kao tipična riba, Tink samo nabraja nedostatke svih ostalih horoskopskih znakova. Šteta je što E P ne donosi niti jednu rap stvar, ali Tink svejedno uspijeva na trenutke pokazati svoj vrtoglavi flow, a sve u svemu i izvrsno dočarati nostalgični r&b osjećaj s prijelaza tisućljeća. — B G

yayoyanoh no time

po st l j e t n i k o v A c

z

a razliku od Tink, Yayoyanoh svojim konfuznim taktikama evidentno neće zbariti nikoga. Čas je totalno nedostupan – nema vremena, ne odgovara na poruke, tvrdi da je slobodan kao ptica – a potom je skroz nesiguran, bolno iskren i sav sladak. Lik kao da se ne može odlučiti želi li biti dobar dečko iz susjedstva ili nekakav osvetoljubljivi zavodnik. Kako god bilo, ‘No Time’


10 120 link ‘No Time’ soundcloud  �

je poslužio kao pravi ljetni dancehall hit, taman dovoljno pomaknut da bude zanimljiv, a ujedno toliko zarazan da momentalno zaboravljate na (ljubavne) komplikacije i počinjete se mrdati u ritmu. — B G

pusha t ft. 070 shake santeria

b link ‘Santeria’ youtube  �

po st l j e t n i k o v A c

io je težak izbor između dviju stvari s Pusha T-evog posljednjeg albuma Daytona, nevjerojatne ‘Santerie’ i ‘Hard Piano’ s odličnom produkcijom, zaraznim refrenom i ismijavanjem Soundcloud repera. ‘Santeria’ je prevladala ponajviše zbog blago rečeno upečatljive gostujuće izvedbe 070 Shake na refrenu, koji presijeca pjesmu na dva mjesta i stavlja njen vokal u fokus, namećući joj ulogu medija u nekoj vrsti mistične inkantacije. Ne znam koliko budi ljetne osjećaje, ali definitivno nije mogla nastati tijekom zime! — D G

tomasa del real barre con el pello

č

ileanka Tomasa del Real brzo je prošla put od tattoo majstorice do omiljene


11 120

link ‘Barre con El Pelo’ youtube  �

preporoditeljice reggaetona. Njen singl ‘Barre con El Pelo’ ima baš sve što je ljetni hit trebao imati: ritam pogodan za treskanje, zdravu dozu autotunea, izvođačicu sa stavom i, povrh svega, zarazan refren na španjolskom. Tomasa del Real natjerat će vas da ponavljate stihove koje ne razumijete, guglate novi it-žanr ‘neoperreo’ i pitate se zašto ovo nije treštalo iz svakog beach bara, cijelo vrijeme. — I F

clara! y maoupa el ratón

z link ‘El Ratón’ soundcloud  �

po st l j e t n i k o v A c

a početak samo želim reći: kakva odlična kombinacija! Španjolska producentica Clara! na svojim je Reggaetoneras mikstejpovima već pokazala da je najveća (feministička) reggaeton štreberica, dok smo Maoupu Mazzocchettija navikli slušati u puno više industrial, EBM izdanjima. ‘El Ratón’ je verzija kultnog ‘Playground Riddima’ u kojoj se najljetniji žanr pretvara u svoju pomalo zlokobnu inačicu, podsjetnik na to da ljeto možda jest bilo zavodljivo i zabavno, ali da je isto tako sa sobom nosilo vrućinu, znoj,


12 120

komarce, neugodne autoprijevoznike i neujednačenu preplanulost. — B G

amato y mariana quieres Bailar

n link ‘Quieres Bailar’ soundcloud  �

po st l j e t n i k o v A c

a valu više nego dobrodošlog E BM revivala, ovogodišnja kompilacija etikete Cititrax izbacila je neočekivanu suradnju Amata (The Hacker) i Mariane Saldane – suludo zaraznu post-EBM dancefloor hitčinu ‘Quieres Bailar’. Pjesmu prati jednostavna i očekivano efektna Hackerova melodija i Marianine sjajno tempirane recitacije koje neodoljivo podsjećaju na najbolje dane Chris & Cosey. Kolaboracija je premijeru doživjela na mixu Veronike Vasicke za Beats In Space i u svom nedavno izdanom konačnom obliku trebala je biti jedna od redovnih izbora outdoor raveova. —TS

e-saggila viper

n

e znam je li zbog tračka plave boje i pozadinskih svjetala noćnog grada na coveru Dedicated to Sublimity EP -a


13 120

link ‘Viper’ soundcloud  �

ili neke nove fluidnosti u inače mnogo abrazivnijem technu kanadske umjetnice E-Saggile, ali meni je ‘Viper’ ljetna stvar. Baš za idealno pregrijano klupsko iskustvo kakvo se u stvarnosti ne događa. Đuskaš na taj propulzivni ritam, vokal kao da ti šapće u uho, tvoja odlična crna haljina ti se ne lijepi za tijelo...Vani je terasa i zvjezdano nebo, a stvar je toliko dobra da je nebitno što te živcira gužva. Možda te čak ni ne živcira! — D G

sinjin hawke & zora jones god

po st l j e t n link ‘God’ soundcloud  �

i k o v A c

d

a ne bi ispalo kako smo ljeto provele isključivo u razonodi, evo jedne simpatične metafizičke kontemplacije. Dok Ariana Grande misli kako je kontroverzno tvrditi da je bog žena, za Sinjina Hawkea i Zoru Jones spasitelj očigledno zvuči kao jezivi zbor bugarske djece. Ipak, ‘God’ je prije svega poziv na apokaliptični parti epskih razmjera, tri grandiozne minute sumanute energije ili, ako ništa drugo, pokazatelj da čak i etno zaslužuje šansu. — B G


14 120

link ‘Lyrical Waxing’ youtube  �

po st l j e t n i k o v A c

abyss x lyrical waxing

‘l

yrical Waxing’ započinje tankim zrakama sunca koje se nježno probijaju kroz zatvorene škure i kriomice griju vaše gotićarsko srce, vuče vas za ruku dok se pokušavate izgubiti u gustoj borovini, sve dok vas na kraju ne prekriju valovi. Neki večernji valovi, naravno da niste išle na plažu usred dana dok dica urlaju. Glazba pod utjecajem zlatne faze 4AD -a možda je češće materijal za zimske plejliste, no ‘Lyrical Waxing’ je lagano demonstrirala da može biti i drugačije, sunčanije. Ostatak albuma će pak odlično funkcionirati i u nadolazećem periodu. — I F

amnesia scanner ft. pan daijing as chaos

n

astavljajući niz neočekivanih kolaboracija, finski duo Amnesia Scanner nagovijestio je nedavnu promjenu zvuka suradnjom sa sveprisutnom berlinskom avangardnom umjetnicom Pan Daijing. Pjesma kreće raspadnutim


15 120

link ‘A S Chaos’ youtube  �

ritmom i nekoherentnom melodijom koji se brzo izgrade u iznenađujuće plesan i prepoznatljiv banger. Pan Daijing je ovaj put zadužena isključivo za vokale na engleskom i mandarinskom jeziku, s netipičnom dozom pop senzibiliteta i karakterističnim A S vokalnim manipulacijama. Rezultat kolaboracije izuzetno je pristupačan i neobuzdan hit kojemu se nije teško vraćati – idealan soundtrack za uvijek kaotične sate javnog prijevoza. —TS

giant swan the rest of his voice

link ‘The Rest of His Voice’ soundcloud  �

po st l j e t n i k o v A c

g

iant Swan i njihov suludi, inovativni lo-fi body techno već par godina djeluju kao neka sočna dobro čuvana tajna izvan modernih tendencija i zamki žešće elektronike. To je očito prepoznao i Mannequin Records odlučivši izdati odlični High Waisted EP , a time i ‘The Rest of His Voice’, totalno pomaknuti eksperiment sa čak i za njih čudnim, dinamičnim perkusijama, industrialom, devastiranim gitarama, zabavno indiferentnim vokalnim manipulacijama i drugim stvarima koje uopće ne znam kako su


16 120

proizveli. Ovo je jedna cjelogodišnja traka za svaku prigodu i neću je tako skoro maknuti s repeata. — D G

pavel milyakov eastern strike

i link ‘ B . a . d .’ bandcamp  �

po st l j e t n i k o v A c

nače soundtrack modne revije ruskog dizajnera Goše Rubičinskog, Eastern Strike je ustvari suvremena interpretacija zvukova ruske rave revolucije. ‘Main Loop’ tako namiguje cold waveu, ‘Chording’ i ‘Rassveting’ su uzbudljive, ali potpuno iščašene trance produkcije, dok je ‘B.A.D.’ pak najbliža Milyakovovim but(techno) eksperimentima. Eastern Strike definitvno nije zamišljen kao ljetni album, ali ne znam koje godišnje doba je bilo prigodnije za (ponovno) istraživanje PLUR osjećaja. — B G

eleanor friedberger everything

n

eću vam lagati: kada je sunčano, prvenstveno trebam dobre ‘udice’ i trebam gitarice. Eleanor Friedberger na aktualnom albumu Rebound – možda


17 120

link ‘Everything’ youtube  �

svom najboljem solo uratku dosad – ponudila je upravo spomenuto, i to u izobilju. Protagonistica singla ‘Everything’ ne samo da želi sve i svašta, nego već ima paralelno momka u Grčkoj i djevojku u Italiji, što je djelovalo otprilike kao savršen ljubić za plažu, ili možda love poster nekog ljetnog izdanja Ok!-a iz daleke, slobodnoumnije budućnosti. Ako i vi trebate pokoje šmindi pop izdanje po sezoni, s Rebound i njegovim hit singlovima vjerojatno nećete pogriješiti. — I F

marissa nadler for my crimes

link ‘For My Crimes’ youtube  �

po st l j e t n i k o v A c

m

arissa Nadler se već godinama drži svoje dozirane melodramatike i to obično rezultira lijepim pjesmama poput ove, inače najavnog singla za nadolazeći istoimeni album. Unatoč teškoj konfesionalnoj tematici, pjesma lebdi na akustičnoj gitari dok gudači podebljavaju vizije zavjesa koje se lijeno njišu na povjetarcu u nekoj vikendici na moru s pogledom na pustu sutonsku obalu koju promatrate sjetnim pogledom prisjećajući se ranih dvadesetih, ‘when we were


18 120

young’, odjevene/i u bijelo. Kategorija je: summertime sadness. — D G

yves tumor noid

u link ‘Noid’ youtube  �

po st l j e t n i k o v A c

znemirujuće svestrani avangardist Yves Tumor svoje je potpisivanje za Warp Records predstavio laganim skretanjem u indie pop vode pjesmom ‘Noid’. ‘Noid’ čini melodični hip-hop breakbeat kakav ne bi pretjerano iskakao na albumu Chemical Brothersa ili Fatboy Slima i izrazito prisutni pop vokali koji stvaraju melodičnu i pomalo melankoličnu sliku Yvesovih problema s paranojom i tjeskobom. S obzirom na njegovo prethodno iskustvo u međužanrovskim tranzicijama, autentičnost i lakoća kojom uspijeva i u pop domeni nije pretjerano začuđujuća. Iako se radi o zaraznom i isprve pitkom popu, iz spomenute je tematike vidljivo da se radi i o nečemu puno osobnijem. Ova uspješna digresija od karakterističnog zvuka Yvesa Tumora (ako takvo što postoji), poslužila je kao prikladna najava eklektičnog zvuka odličnog novog albuma Safe in the Hands of Love. —TS


19 120

link ‘At Least the Sky Is Blue’ youtube  �

po st l j e t n i k o v A c

ssion ft. ariel pink at least the sky is blue

s

sion je od svih ljudi pozvao baš Ariela Pinka da mu pomogne s najavnim singlom aktualnog albuma O, i suptilno mu pokazao kako bi mogao zanimljivije zvučati. Na stranu preferirane faze Pinkove karijere, Sssion je dugoiščekivanim O isporučio očekivanu količinu zabave, suludih spotova i čudnih pop hitova. Zvučeći kao nekoliko hitova u jednom, stvar ‘At Least the Sky Is Blue’ je zgodna zagonetka za glazbene geekove. Koliko stihovnih i glazbenih referenci možete prepoznati?? (Vidi npr. ‘In every dream home there’s a headache.’) Istovremeno se radi o uglazbljenom povjetarcu vožnje na biciklu, soundtracku leda koji se topi u čaši dok skrolate Instagram postove ljudi koji su nekako i dalje (?!) na moru. — I F


a s a

20 120

mnesia canner: nother ife

l

r e c e n z i j a


a s a

21 120

mnesia canner: nother ife

l

r e c e n z i j a


nitko nema dva života?

k

ada su početkom 2015. Amnesia Scanner objavili Angels Rig Hook u formi mikstejpa na Soundcloudu, njihova kombinacija unakaženih semplova, apstraktne glazbe, spoken worda, moćnih baseva i izrezanih beatova zvučala je kao idealno utjelovljenje kaotične dijagnoze društva, kao i impresivna sinteza najavljenih i nadolazećih trendova u podzemnom svijetu eksperimentalne elektronike. Njihov prvi propisni album Another Life stiže nakon tri i pol godine, nekoliko EP i miks izdanja te formiranja nepopularnih kritičarskih oznaka kao što su ‘post-klupska’ ili ‘dekonstruirana klupska glazba’.

što će reći da je pristup poput njihovog u međuvremenu postao sasvim uobičajen pa Another Life unatoč

22 120

amnesia s ca n n e r :

another life

Pan, rujan 2018.

r e c e n z i j a


– ili upravo zahvaljujući – svoj svojoj abrazivnosti i nametljivosti naprosto djeluje kao A S verzija kakvog Top 40 albuma. Vaša omiljena plejlista za tulum, koja neminovno uključuje razne grijehe iz mladosti poput nu-metala i trancea, ovdje je provučena kroz filter nelagode, no isti začudo nimalo negativno ne utječe na njenu upotrebljivost za inicijalnu svrhu jer se melodije i unakaženi refreni cijelo vrijeme lagodno probijaju kroz sve glitcheve, šumove i klikove. Uz sjebani trap-susreće-ED M hit ‘A S A .W.O.L .’ ekipa s tuluma tako može komotno baciti ruke u zrak, a na ‘Another Life’, ‘Too Wrong’ ili ‘Faceless’ lamatati udovima glumeći gangsta repere. Witch house se često javlja kao referenca na zvuk Amnesia Scannera, ali stvari poput dinamične ‘Unilinear’ s Pan Daijing otkrivaju tragove još jednog žanra koji je malo tko pravovremeno shvatio dovoljno ozbiljno, electroclasha. Jedna stvar koju, doduše, svakako ne treba shvatiti ozbiljno jest uvođenje treće/g člana/ ice benda, virtualne/og vokalista/ ice Oracle, za koje se samo možemo nadati da je – od koncepta do imena – namjerno otrcano.

23 120

r e c e n z i j a


u

  odnosu na mnoge suvremenike, poput primjerica China Amobija, Rabita i drugih, koji su posljednjih godina klupske dekonstrukcije uspješno doveli u suodnos s društvenim kontekstom u kojem njihova glazba egzistira, Amnesia Scanner sve više nalikuju na tobože edgy verziju onoga što su isprva tako intrigantno secirali.

24 120

link ‘a . s . awol ’ youtube  �

p

itanje koje se neprestano povlačilo u kontekstu P C Musica – gdje je granica između kritike pop akceleracionizma i sudjelovanja u istome – ne zvuči tako promašeno ni u kontekstu Another Life, koji katalizira najbolje/najgore od suvremene pop glazbe oslanjajući se na iste okidače privlačnosti kao i izvorni materijal. Amnesia Scanner

r e c e n z i j a


doista nude groteskni odraz popularne kulture koji je možda subverzivan upravo stoga što je dopadljiv, a možda iz istog razloga subverzija nije ni bitna. Another Life je kompaktan i konzistentan proizvod koji dovoljno dobro funkcionira kao prigodno poremećeni pop album današnjeg vremena. Preostaje ili nadati se da će finski dvojac nekim novim materijalom ponovno zapanjiti u istoj mjeri kao nekad, ili se jednostavno prepustiti tom neodoljivom zovu stroboskopa, sirena, probadajućih baseva i iskasapljenih r& b hitova.

25 120

piše Ivna Franić

r e c e n z i j a


26 120

i o

nterview: ffal i n t e r v i e w


27 120

i o

nterview: ffal i n t e r v i e w


28 120

l piše Barbara Gregov foto

Sanja Bistričić za Izlog suvremenog zvuka (str. 1, 27, 32 – 40)

i n t e r v i e w

"no power play"

istening to experimental music performances would often make me feel inspired, moved, sometimes slightly confused, maybe even irritated or upset. They would make me think about many different ways music affects its listeners, contemplating my own (lack of ) understanding of the arts. Still, I could rarely – practically never to be honest – say that I had fun.


29 120

i

would have a good time, sure, but the experience would be closer to reading and trying to understand a demanding book than to a night of dancing with my girlfriends.

i

i n t e r v i e w

n April I visited the 6th Showroom of Contemporary Sound, a festival presenting contemporary tendencies in sound exploration. I didn’t get to see all of the performances, but the ones I did catch didn’t make an impression different than the one I had previously described – Eli Keszler’s performance, for example, was quite powerful and moving, while Diyala’s left me pretty confused. However, the performance by OFFAL , an international collective of women laptop performers, really stood out and, quite unexpectedly, swept me off my feet. As I entered the room, I saw two women, Joanne Armitage and Amble Skuse, sitting and looking at their laptops, typing as the projection was being screened behind them. The projection consisted of two parts, the code (which they were writing live and which basically produced the sound) and their private chat that gave


30 120

i n t e r v i e w

the audience an insider’s view of the performance. Joanne and Amble were performing on stage, while Diana Medina, Shelly Knotts, Libertad Figueroa, Jenny Pickett and Alexandra Cardenas participated online. While the soundscape itself was beautiful and captivating, it was the chat that made the performance so dynamic, thrilling and most importantly, it gave the whole event a personal, even intimate touch. The performers teased each other a lot – ‘someone found a bass button there’ one of them wrote – and they were constantly asking each other questions such as ‘Should we add more texture?’ or ‘Who votes for noise?’. They were trying to figure out what to do next and they were doing that together. I can easily imagine the same performance without the chat, with two persons just sitting in front of a cryptic code, producing equally engaging soundscapes, but at the same time creating a less approachable and certainly less memorable performance.

s

o, after the performance I talked to Amble about OFFAL , improv, chatting, feminism and, of course, coding.


31 120

lake I would like to start with note your performance. Did you discuss the sound upfront? Do you usually begin with a specific idea of sound/genre/texture/atmosphere you wish to convey or the whole process unwinds more intuitively and spontaneously? What is the usual starting point? Could you walk us through the process/performance?

It’s very intuitive. We tend to start organically and we all bring the sounds we have been working on, or are inamble spired by at that moment. s ku s e Once the texture is up and running we use command line to discuss what should happen next. Command line allows anyone to make a suggestion and then we can vote on it. So we have a bunch of codes for louder, quieter, more texture, thinner, all sorts of things. i n t e r v i e w

All of you have different note backgrounds in music. Does this help define the part each of you plays in a performance? Do you even have different ‘roles’? How do you decide who does what? lake


32 120

Again it tends to come together really naturally. We all bring our own identities a. s. to the sound and then that layers up. I think I’m the only person who plays a ‘traditional’ instrument and uses M A X/MSP so I tend to generate really different sounds. Diana uses her voice sometimes and other people use samples. The person at the show generally has to deal with fading people in at the beginning, and then the algorithm takes over. So the algorithm is deciding who is in the texture at any time. We loved this idea because it’s non hierarchical. None of us is deciding who’s pushing and who’s supporting, we’re all just responding to what we can hear at the time. Most of the time we’re not sure who is making what sound, and that doesn’t really matter. We play to what we hear. If I understood correctly, note your performance was improvised. I have recently read an interview with Laurie Anderson where she discussed doing improv. She described the first time she had done it as ‘pure terror’; she was afraid of running lake

i n t e r v i e w


33 120

out of ideas and the audience noticing that. She also said that it was the problem solving nature of improv that defined its appeal. Would you agree? Did you have similar experiences? The whole performance is improvised. We never know what’s going to hapa. s. pen, we just start. People may have prepared their own parts to perform, I don’t know, but when we come together it’s completely new every time. I can’t speak for the others, but for me that’s where I am most comfortable. I just have my rig ready with options and then respond to the sounds I hear. It allows me to be in the flow of the moment. I’m interested in authenticity, and so for me, music making is a response to a kind of mindfulness, just a moment in time where you express immediate responses to your environment.

i n t e r v i e w

lake How does context influence note your performance? Do space, audience, environment affect your approach to performance?


34 120

For me it’s really important. I worked with some Chinese and Japanese a. s. ideas around responding to environment, and each piece being made for that specific moment, that specific crowd, that specific space. That’s what I’m doing when I play, just allowing the moment to push my audio around. Because we often play remotely sometimes that’s a strange experience because we are all in different places, different countries, and are not all feeling the same vibe in that way. When I’m playing from home it’s more like I try to tap in to the other women, and if my audio stream goes down and I can’t hear them, I just have to tap into something deep inside me and allow it to speak. During your performance I note was under impression that every element (the code, the chat, the sound…) was almost equally significant. I felt that you were creating (a musical) environment rather than ‘simply’ performing music. Does this make sense to you? lake

i n t e r v i e w


35 120

I think so. I think it’s a really important aspect of the group that we project the a. s. code and chat. For me there’s still a lot of thinking to be done around how we ‘perform’ laptop music and make a connection with an audience. This is one approach to that. It would be interesting to know if it feels more connected from the audience point of view. How would you describe the music you create during a performance? Is it a finished piece? Do you continue to work on it later? Do you record it? Do you play (some of ) it somewhere else? ln

i n t e r v i e w

For me it’s a response to the moment. So sometimes the streams are recorded and put on the website. That’s a documentation of the moment. I think every performance influences the next one, and we may build on ideas individually and bring them back to the next performance. I particularly enjoyed reading your group chat. It may sound silly, but it made me feel more ln


36 120

included in the performance. I don’t know much about live coding so the chat made me perceive live coding as approachable; it suddenly didn’t seem as mysterious as I had previously thought of it. Was this your intention? Do you usually include chat in your performances? What led to this decision? Yay! That’s so important! There’s a lot of mystification around music tech and it can feel quite difficult to enter as a field, there’s so much jargon and posturing. So for me the live chat is an attempt to ground all that, to not put ourselves above the audience, we often say really silly things to break the tension of the formal ‘gig’, to being ourselves down from a pedestal and to make it friendly and accessible. That’s a feminist move for me, making it feel less alienating is really important. I’ve read that O FFAL was formed ‘in response to research around gender in digital technology and laptop ensemble practice’. I’m familiar with gender imbalances and various forms of oppression and exclusion in the music industry and ln

i n t e r v i e w


37 120

i n t e r v i e w

digital technology in general, but I’m interested to know how these issues reflect in laptop ensemble practices as well as in live coding community. So we have a number of feminist practices. Our non-hierarchical structure is really important, the fact that we all come from different disciplines but there is no power play, the projecting of the code and chat is about leveling hierarchy and making it feel more inclusive, placing ourselves as a female collective and being present in conferences, festivals and gigs is a strategy for normalising women being in live coding, supporting less experienced artists to join the group, running workshops for women wanting to learn coding, using some of the funds from gigs to support those who could not otherwise afford to get involved, enabling people to perform from home (I’m disabled and so find it difficult to perform at gigs, but OFFAL enables me to perform internationally from my sofa) and using live coding in itself, which is an open source programme, and doesn’t require lots of expensive equipment. All these things are a feminist approach


38 120

to electronic music, which is usually arranged in a much more hierarchical patriarchal way. It usually presents itself as very opaque, macho, gear focussed, expensive, difficult to get involved with etc. So our strategy is entirely feminist in principle of organisation. You stated on your website that you’d been developing technological systems and organisational structures that facilitate collaboration. This reminded me of a conversation between Holly Herndon and Jlin I’d read a while ago. While discussing a collaborative approach to music making they described it as a vulnerable process, since someone was stepping into your creative space and you were stepping into someone else’s. What is your experience? Is it difficult? Is it rewarding as well? ln

i n t e r v i e w

Yes absolutely! It’s a relinquishing of control, allowing and trusting others to bring something beautiful to the performance. Luckily the women in O FFAL are wonderful and never cease to amaze me with their sounds. What we can


39 120

achieve together is so much more than if we tried to hold on to the power and control for ourselves. I think firstly you have to trust yourself, then dive in. What’s the worst that can happen? You have all these wonderful women around you. Finally, the most obvious question. How do you see/ define live coding? I’ve read that one of the members of O FFAL , Alexandra Cárdenas, saw live coding as a practice that ‘freed music aesthetically and technically from consumerism’. Would you agree? How did you get into coding? ln

i n t e r v i e w

I’m probably not the best person to ask as I am a kind of hybrid coder. I got into working with M A X / M SP on my master’s course and I realised I could use it to combine my music and performance art. So I use it to create sounds and performances I couldn’t otherwise make. In terms of consumerism I agree completely. Live coding is something you can do from home on a fairly cheap computer, the software is open source, the community are incredibly supportive and give you free code and advice. So


40 120

i n t e r v i e w

in terms of music technology it’s really accessible, you don’t need all the gear, you don’t need to convince someone (usually a man) to let you use a studio, you don’t need to do courses at the conservertoire, you don’t need to keep upgrading expensive stuff, you just download the programme and get started. In terms of music technology it’s been the most receptive to women and most accessible scene I’ve come across. In Tara Rodgers’ book Pink Noises she talks about how initially women got into synthesizers and analogue synthesis as a means of composition because they didn’t need to convince orchestras and conductors to play their music, they could just make it by themselves. So it removes this layer of male gatekeeping for female composers, they didn’t need to ask permission, they could just do it themselves. That’s what I feel about live coding, the door is open, you can just walk in and be welcomed. And if anyone gives you a hard time, come to OFFA L and we’ll be there!


s cp

41 120

hygirl: ruel ractice r e c e n z i j a


s cp

42 120

hygirl: ruel ractice r e c e n z i j a


Nemam vremena da ga tratim

u

  normativnoj kulturi gdje je moć, čak i ona osobna, redovno izjednačavana s aktivnim anagažmanom, vidljivošću, autoritarnošću i vokalnošću, suptilnije asertivni oblici ophođenja često se percipiraju kao pasivni ili slabi. Tišina je izjednačena s ušutkanošću, distanca s odsutnošću, a suzdržanost sa sramežljivošću. Sramežljivost je zapravo ponekad samo društveno prihvatljiva izlika za generalnu nezainteresiranost; introvertiranost koja se tek uči ne vidjeti defektnom. Sudeći po izravnosti i reskosti kojom progovara na Cruel Practice, to bi mogla biti ideja iza Shygirl, persone londonske umjetnice Blane Muise. Na prvom E P -u za vlastiti label N UXXE koji vodi zajedno s Oklou, Segom Bodegom i Coucou Chloe, ne revidira samo vlastite emocionalne odnose već

43 120

shygirl :

cruel practice nuxxe ,

svibanj 2018.

r e c e n z i j a


se i poigrava pitanjem osobnog angažmana na paradoksalno pristupačan način – suprotstavljajući aktivnu, taktičku distancu ekscesu bombastičnog klupskog grimea.

44 120

c

ruel Practice u manje od petnaest minuta trajanja postavlja oštar kontrast između grandiozne, na trenutke i kičene glazbene podloge inspirirane UK drillom i garageom, dubokih fizičkih beatova koji tjeraju na ples i Muisinog odsječenog, monotonog vokala koji otkriva trenutačnost i nestrpljenje: Shygirl nema vremena za tuđa sranja.

v

eć u uvodnoj ‘Rude’ prelazi na stvar prozivanjem adresiranog objekta i referenciranjem kultne scene pod tušem iz Psycha kroz auditorni napad, da bi u

r e c e n z i j a


‘O’ pripremila teren za dinamičnu igru mačke i miša (‘Pick it up where I left it for you / Don’t miss a beat / Got more shit for you / Don’t get slack / Or I’ll ignore you’) čije različite aspekte personificira u preostale tri pjesme.

45 120

s

hygirl preuzima ulogu nepredvidljivog, sveznajućeg, zavodljivog subjekta, crpeći samouvjerenost kao i osjećaj kontrole nad igrom i objektom prvenstveno iz onog što ne čini – nestalnosti, mogućnosti da se jednostavno povuče, da kaže ‘ne’. ‘Gush’ je tako uvrnuta apoteoza neapologetne hirovitosti i instantne gratifikacije koja, zaogrnuta u nepravilne beatove Sege Bodege, komunicira ponajviše s vlastitom distancom. Pomalo slavodobitni bravado kojim poručuje da ne treba ničije odobravanje (‘If I was feelin you before/I’m not feeling you today/Or any other day/In my feelings/That ok/I don’t need you to say’) dopušta naslutiti da je to nešto što je tek nedavno otkrila; oprobavanje vlatite moći obično nastupa u trenutku kad je tek postajemo svjesni/e. Na ‘Asher Wolfe’, završnoj i

r e c e n z i j a


ujedno najjačoj pjesmi EP -a, vraća se za N U X XE kolektiv tipičnim metaforičkim okvirima horora i seksa da bi podcrtala vrtlog raspoloženja kroz koji nas je provela.

46 120

s

enzualnom i zastrašujućom naracijom poduprtom mračnim, gotovo witch house atmosferskim aranžmanom, Shygirl se obračunava s nezrelim dječacima, tjerajući ih u kut iz pozicije psihotičnog masterminda (‘I’ve got you right where I want you/Leave you where I got you/No one to help you/ Me that you turn to’). Sudeći po nedavnom featureu za Crack magazin, riječ je o amplificiranoj inverziji početnih uloga. Cruel Practice se iz te perspektive može promatrati kao svojevrsno ispravljanje narativa koji su Muise naštetili u prošlosti, ali i izvođenje različitih formi samostalnosti ukorijenjenih u poštivanju vlastitog prostora. Postoji određena satisfakcija u bivanju podcijenjenim. Shygirl je, čini se, u procesu pomirenja sa sobom, pri čemu se bravadom služi kao oruđem u zadnjem koraku prije negoli potpuno povjeruje u sebe.

link Shygirl u Crack Magazineu �

piše Dijana Grubor

r e c e n z i j a


i l

47 120

nterview: ow Income squad l a b e l f e a t u R E


i l

48 120

nterview: ow Income squad l a b e l f e a t u R E


49 120

s pišu Barbara Gregov i Dijana Grubor

l a b e l f e a t u R E

"Kako je počelo, tako je i sad." trahinja Arbutina i Filip Šćekić, dvije trećine omiljene domaće etikete low income $quad, u ovom su nam zabavnom razgovoru otkrili što su slušali u srednjoj školi i što imaju protiv likova iz Düsseldorfa. Naučili su nas i kako pravilno spakirati kazetu te su nam ispričali što misle o domaćoj sceni, kako je to voditi label i kako napraviti dobru kompilaciju.


50 120

l a b e l f e a t u R E

lake U intervjuu za Klubikon note rekli ste da iza pokretanja labela nije stajao neki veliki koncept ili ideja. Koliko se to promijenilo kroz ove tri godine? Jesu li vas vidljivost na domaćoj i stranoj sceni i uspjeh samih izdanja na neki način prisilili da mijenjate pristup, više kalkulirate, promišljate što i kako dalje raditi?

Preko ljeta 2015. smo razgovarali o tome da bismo možda startali label. st r aPrva je ideja bila da izdah i n ja jemo vlastitu muziku a rb u tina koju nam se nije dalo slati kao demoe, a druga da izdajemo nešto od lokalne scene što nam se sviđa. U međuvremenu se zapravo nije dogodilo ni jedno ni drugo. Mislim, čak i jesmo nešto izdali, i Filip i Igor imaju po jedan tape.

filip šćekić

Glavna je ideja bila da na prvim kompilacijama budu većinom lokalni ljudi, ali mislim da nisu dovoljno ozbiljno shvatili naš projekt. (smijeh)


51 120

Da, recimo da nisu ozbiljno shvatili naš projekt. Dobivali smo demoe, ali st r ato ništa nije imalo neke h i n ja naročite veze s onim što smo mi zamislili. Mi smo htjeli izdavati neku radikalniju muziku, pogotovo zato što je kazeta format u kojem si to možeš dopustiti. Ne gubiš novce pa realno možeš izdavati bilo što.

filip

l a b e l f e a t u R E

Ne možeš opet bilo što, ali da, medij diktira određen zvuk.

Ako muziku izdaješ na kazetama, onda ta muzika mora i konceptust r aalno biti za taj format, h i n ja malo šumovitija, možda malo više punk. Mi smo išli za tradicijom onoga što se inače izdavalo na kazetama – a to je nekakva noise spika – ali smo dobivali stvari koje se u to nisu uklapale. Tako da smo na kraju muziku tražili svuda. Na prvom izdanju su zapravo naši internetski prijatelji stranci i Christian koji je Slovenac. (smijeh)


52 120

On je kao četvrti squad member.

filip

A to što ste pitale, je li se s prolaskom vremena nešto promijenilo, zapravo st r ane. Kakvo nam je prvo izh i n ja danje, takvo je i zadnje. Zvukom je to sve dosta slično, nismo otišli u nekakvom totalno drugom smjeru.

filip

Možete samo izbrisati sve i staviti: kako je počelo, tako je i sad. (smijeh)

Kako uopće u praksi note izgleda vođenje labela? Koliko vam to oduzima vremena? Kako ste organizirani, tko što radi? lake

l a b e l f e a t u R E

Oduzima više vremena nego što bi čovjek rekao zato što mi sve radimo st r asami. Naručujemo kah i n ja zete sami, naručujemo kutije sami, Filip nam radi dizajn, a muziku tražimo sva trojica zajedno.


53 120

Od šestog releasea jedino nemamo više praksu da masteriramo, što ljudima f. zapravo paše više nego da im šaljemo negdje traku i da se na kraju sjebe.

Da, i to se zna događati. U principu kažemo artistima: pošalji kako želiš s. da to zvuči na tapeu, mi nećemo ništa editirati. Nalazak muzike je najlakši dio jer sada već imamo dosta ljudi koje znamo i nekako sve ide po inerciji. Kada izdamo nekoga tko je malo poznatiji, puno lakše dođemo do novih artista. U tom svijetu sve funkcionira po referenci: ‘ako je ovaj moj frend tu izdao, onda je sigurno dobro i za mene’. Tako da nalaženje muzike nije problem. Ovaj logistički dio oduzima jako puno vremena. l a b e l f e a t u R E

ln

Onda vam se često ljudi i javljaju?

Pa javljaju se, ali je muzika koju dobivamo kao demo uglavnom užasna. Ljudi je pošalju na pedesetak adresa, često nisu niti poslušali label.


54 120

Nisu čuli niti tu traku koju su poslali. (smijeh) Muziku u biti dobijemo jako brzo, ali često kasnimo jer sve skupa traje. Filip želi da imamo konzistentan vizualni stil tako da ne pristajemo na bilo što nego čekamo da on bude skroz zadovoljan. I, jebiga, da snimiš šezdeset kazeta koje traju po četrdesetak minuta zna potrajati jer ih snimaš maltene u realnom vremenu. Da, čak i kad staviš na double speed ti treba dvadesetak minuta po kazeti. Zapravo ima toliko koraka: to snimiš, lijepiš na kazetu release number, staviš unutra artwork, a prvo ga naravno moraš i presložiti… To je onako pet koraka prije nego što si uopće stavio kazetu u kutiju.

l a b e l f e a t u R E

Narudžbe stižu, a ti snimaš i snimaš i ne stižeš. Nekome sa strane bi to vjerojatno sve skupa izgledalo dosta debilno, kao da nam se život skroz raspao. (smijeh) Da, snimamo kazete po cijele dane u boravku.


55 120

Da ne govorim da moraš to još i slati i printati naljepnice s adresama, nositi trideset kuverti na poštu, slati obavijest da je poslano da ovi ne misle da, ne znam, želiš nešto dići u zrak i tako… Kada sve sam radiš, to je dosta posla. S vinil labelovima je recimo drugačije. Oni tu uslugu dobivaju od nekog drugog i zapravo imaju gotov proizvod. Na tape sceni se sve radi ručno i to je zapravo jako sporo. ln

Zašto ste se odlučili onda baš za kazete? Jer je jeftino. (smijeh) Jer je jeftino i jer je lijepo.

l a b e l f e a t u R E

Da, kazeta je negdje između, nije toliko skupa kao ploča, možeš ju slušati bilo gdje, a CD mi nije baš. po mom mišljenju nije još prošao puni krug. CD će isto biti kul. CD

Glavni je problem s CD -om to što nema arhivsku vrijednost, to što će ti za petnaest,


56 120

dvadeset godina disc rot izgristi cijeli disk i nećeš više moći to slušati. Šta ja znam, ja to ne gledam tako. Ja jednostavno kad držim C D ne dobivam ništa od toga, a kad držim kazetu mi je slatko. Da, s kazetom imaš osjećaj intimnosti bez te nekakve pretencioznosti vinila i cijele vinil kulture. ln

l a b e l f e a t u R E

Istina, vinil kultura je užasno pretenciozna. Jako puno muzike koju se izdaje na pločama kupuju nekakvi likovi, ono, iz Düsseldorfa, koji su residenti u nekom lokalnom klubu i koji traže, ne znam, svoj idealni deep house. Ta muzika na vinilu je užasno kontrolirana zato što je rizik ogroman; jako puno košta i zato ljudi paze da svaka traka ima svoju funkciju. Hoće li je ljudi puštati all in all. Uz vinil dolazi i ta priča o toplom zvuku, ideja da je onaj tko zna miksati vinil pravi dj, mislim, to je često stvarno užasna


57 120

ekipa. Najbolja muzika koju ja znam dolazi na kazetama jer su to uglavnom ili bivši metalci ili bivši pankeri ili nekakvi ljudi koji su pronikli iz scene koja je radila sve samostalno. Među izdanjima dominiraju kompilacije. Je li vam ta forma jednostavno najdraža ili postoji neki drugi razlog? ln

Hoćete iskreno? Jer se prodaje.

l a b e l f e a t u R E

Prva ideja je bila veći reach. Ako ti imaš četrnaest artista i ako svaki od njih to podijeli u svojoj niši, puno su veće šanse da će to do nekoga doći nego ako izdaš nečiji samostalan E P . Druga je stvar to što ljudi često imaju problem s tim da isporuče konzistentan release. Netko ti pošalje sedam, osam traka, ali najčešće nije svaka baš reprezentativna. Vi biste, dakle, htjeli izdavati samo albume na kojima će svaka traka biti super? ln

Mislim da je to svakom labelu zapravo cilj. Ne znam, čuješ


58 120

hrpu tih E P -ja, albuma itd., pogotovo u technu, i prve tri trake su jebene, a onda ostatak…

Ostatak je drone ili imaš nekakav skit u kojem netko nešto priča… Mi smo to uvijek htjeli izbjeći jer smo imali osjećaj da je to stvar lijenosti. Vjerojatno imaju tri dobre trake i onda filaju jer žele postići format albuma. Ovako to izbjegnemo jer nam daju najbolju stvar. Da, netko nam pošalje, recimo, sedam, osam traka, a mi uzmemo jednu koja nam se najviše sviđa. Tako i artistu ostaje muzika koju može izdati negdje drugdje, znači, nismo mu uzeli cijeli katalog.

l a b e l f e a t u R E

Ako se dobro izvede, kompilacija je najviše fer format izdanja, ali se ipak trudimo ne pretjerivati s brojem artista. Da, ljudi često sad znaju raditi te ogromne kompilacije. I još jedna, zadnja stvar u vezi ovoga. Iako nam je nekakav signature taj noisy eksperimentalniji zvuk, trudimo


59 120

se uključiti jednu traku koja je možda nekakav usporeni screwed hip-hop, jednu tranceastu stvar, jedan ghetto house, jednu koja je baš čisti techno, nekakav baš noise… Želimo ustvari da bude all over the place. Mi tako i slušamo muziku, volimo svašta. Ako uzmeš samo EP jednog artista, dobit ćeš nekakav paket jednog te istog, a ovako uspijemo pokriti više sfera koje su nam interesantne. Često se vaš zvuk određuje jednostavno kao techno ili house. Koliko su te kategorije ograničavajuće, a koliko možda pomažu da se label smjesti u neki kontekst, dovede u vezu s nekim drugim labelima/scenama? Je li vam to uopće bitno? Kako stojite sa žanrovskim etiketama? ln

l a b e l f e a t u R E

Meni zapravo to uopće nije loše. Kada te etiketiraju kao nekakav left field experimental, ja to doživljavam kao da je u pitanju gig za sedam ljudi u podrumu ili u nečijem stanu. Eksperimentalna scena je jako uska i mala. To su često ljudi koji imaju stav: ‘ja neću plesati’ ili ‘ja ne idem van’, ‘ja tu vrtim pedale i


60 120

radim buku’. Ako već negdje moramo biti, draže mi je da su to techno i house. Jer svašta može biti techno ili house. Možda nekome puno toga nije techno ili house, ali šta ja znam, ja to tako čujem. Zbog tih etiketa će ljudi nešto poslušati i pomisliti: ‘aha, ovo nije techno ili house kako sam ga ja zamislio, ali dobro, i ovo postoji’. Na kraju krajeva, nisu svi neki hard core đir. Ne možeš reći da naši fanovi slušaju samo nekakav hard core techno. A ako su tapeovi kategorizirani kao eksperimentalna muzika, ne dopiru izvan tog mikromjehura. Mislite li da je domaća scena dovoljno otvorena za nove pristupe i ideje? Koliko se vama bilo teško afirmirati? ln

l a b e l f e a t u R E

Pa, statistički gledano, ako prodamo npr. sto kazeta, tri su kupljene Hrvatskoj. To je već neki pokazatelj. Ja se ne osjećam kao dio zagrebačke ili hrvatske scene. Ja sam stalno na internetu, većinom sam doma, nemam osjećaj da sudjelujem u kulturnom životu ovog grada niti


61 120

da sam dio nečega, u smislu da ja sad tu nešto kao želim poboljšati. Ne vjerujem baš u te ideje: ‘mi smo scena, mi smo svi zajedno’. Zagrebačka scena nije koncipirana tako da funkcionira kao kolektiv. Tu postoji niz različitih ljudi koji nešto rade, ali ne mislim da postoji nekakav zajednički zvuk ili nit ili suradnja ili išta. Ipak postoje neka prekapanja, vi znate npr. puštati u sklopu bR AVE -a, to su isto nekakve suradnje. ln

Dobro, to je istina, ali je to zato što je Kos dobar lik. Zvao nas je jer je i on kužio da smo slični i da ima smisla da nekad radimo stvari skupa. To je doslovno samo vezano za ljude, ništa drugo. l a b e l f e a t u R E

Recimo beogradska scena je međusobno puno sličnija. ln

Da, jako se na Berlin oslanja.

Pa da, jer je to i bio nekakav hype, u smislu da je Beograd novi Berlin. Zato mislim


62 120

da i postoji taj nekakav njihov muzički potpis. Kao da su se svi dogovorili da će napraviti paket i prodati proizvod.

l a b e l f e a t u R E

Upravo to, kao da su se našli na nekom sastanku i dogovorili. Čak se i onaj njihov boiler room svodio na četiri sata nekakvog usporenog techna, sjebanog, bizantskog. Imam osjećaj da u Zagrebu svaki producent djeluje za sebe. I svaki producent može biti od bilo kud. Kada ne bih znao da je netko Zagrepčanin mogao bih reći da je, ne znam, s američke noise scene. Nemam osjećaj da smo mi kao label ikad bili dio nekakve scene niti da nas je itko tako doživljavao. Mislim da su nas ljudi više doživljavali kao: ‘to su oni neki likovi, oni rade ono nešto, samo naprijed s tim’, ali da nitko nije baš dobio nekakav dojam da smo mi tu. I mislim da to nije ni dobro ni loše. Mislim da svi samo postojimo tu zajedno i to je to. Da, nismo Bristol da, ono, svi radimo reggae influenced


63 120

techno i to. Nemamo takav muzički heritage. Svatko vodi svoje borbe. Koliko je trebalo da ljudi uopće primijete što radite, ne samo kao label nego i kao producenti? ln

Nemam uopće percepciju o tome. Nisam nikad imao neku izričitu namjeru da me se primijeti, više sam htio nešto napraviti pa što bude – bude. Ljudi su prije par godina bili vrlo opterećeni s onim: ‘imam tri ploče i uspio sam, idem na turneju’. Pogotovo na našoj mikro sceni. Ali imam osjećaj da se sad svi polako osvještavaju jer stvari jednostavno tako ne funkcioniraju.

l a b e l f e a t u R E

Ja se sjećam kada smo mi prije tri godine imali prvi release. Zapravo je prošao puno bolje nego što smo mi zamislili. Mene je to iskreno začudilo jer se dosta tape labela jako mučilo, a nama je to nekako od starta išlo dosta lako. Zajebavao sam se da je low income jedino mjesto na kojem nam u životu ide. (smijeh) Da, kao da je nešto veće od nas.


64 120

Da, nešto što mi individualno recimo ne bismo mogli postići. Jednostavno smo imali dosta sreće s tim, možda smo i uletjeli u momentu u kojem je taj trend nekako bio aktualan. Sto posto. A imam i osjećaj da puno ljudi koji se ovim bave zapravo ne slušaju dosta muzike. Imaš, ne znam, drone likove, imaš techno likove, imaš house likove, imaš trap likove, imaš ovo, imaš ono, a mi smo nekako sve u jednoj kaši. Definitivno. Pa i u jednom ste od intervjua koje ste dali za Klubikon rekli da ste prije ovih više klupskih žanrova zapravo slušali jako puno različitih stvari i to se u vašoj muzici čuje, na dobar način. ln

l a b e l f e a t u R E

Pa da, ja sam do negdje 2009. godine bio indie lik. Slušao sam i skandinavsku elektroniku i synth pop i trip hop i dubstep i grime… U principu je ta 4/4 klupska elektronika bila zadnja stvar koja mi je pala na pamet, ali nikada tome nisam pristupao kao


65 120

što to zapravo dosta ljudi radi. U smislu da ću sad kad sam na to nabasao, ne znam, umrijeti u klubu. Ja i dalje ponekad slušam neke bendove koji su mi tad bili dragi. Kako kupujem i slušam puno toga, čujem opet da je dosta ljudi koji vode labele zapravo zadrto. ln

Odlično si to rekao.

Problem je što misle da nisu, a paralelno postoji cijeli spektar stvari koje uopće ne percipiraju. Zvukom, a posebno vizualnom reprezentacijom ostavljate dojam neozbiljnosti, kao da se dobro zabavljate, ali i pomalo sprdate? Je li to reakcija na ozbiljnost koja je česta na elektroničkoj sceni, pogotovo berlinskoj? ln

l a b e l f e a t u R E

Pa ne znam otkud je to počelo zapravo. Coveri za prva četiri releasea su zapravo napravljeni od isječaka iz starih igara za D OS , tipa abandonware. Satima sam to igrao i nekad bi se npr. u introu znala pojaviti neka super sekvenca za koju sam znao da je nitko nikada nije spremio


66 120

na Desktop. Tako da sam za tih prvih par releaseova stvorio bazu koja je iznenađujuće dobro pasala uz muziku. Tea Stražičić je napravila peti, to je bio prvi outsourceani release. Postupno smo, od šestog pa do danas, imali tranziciju iz tog kompletno računalnog svijeta u njegovu isprepletenost sa stvarnim. Na jedanaestici je na primjer fotografija moje ruke s prstenjem. Dakle, počele su se ispreplitati stvarnost i računalni svijet. Ali, da, sve skupa je svakako odgovor na ozbiljnost labela. Kako koncipirate setove, vodite li se po osjećaju ili postoji neko planiranje iza? ln

l a b e l f e a t u R E

Pa ne znam, Filip je puno bolji dj nego ja, to ja otvoreno tvrdim, ali ja volim taj element nelagode. Smatram da je nelagoda, i sramota općenito, jako podcijenjena. Kad se dozira je najjače oružje.

I volim taj neki moment kada svi ti ljudi dođu na parti da se opuste od radnog tjedna i da se vide jedni s drugima…


67 120

I plate da to naprave. …i da upoznaju svoju srodnu dušu, da se drogiraju, da se zabave, plate malu pivu trideset i pet kuna i onda dolazi taj lik koji im to nekako sve upropasti. Dobivam neku čudnu satisfakciju iz toga, kao, teško ti je slušati, ali se trudiš zabavljati, a možda nešto od toga i poneseš doma, u smislu da ti bude interesantno. Često kad vidim da mi ne ide, volim set odvesti u ekstrem, čak mi ga se ne da ni spašavati nego – kad je bal nek je maskenbal. I uvijek se trudim utrpati neke gluposti, na primjer neki italo disco, ali najcheesy, onda neki industrial techno, da sve bude samo zalijepljeno jedno za drugo.

l a b e l

Strahinja, ti si izdavao za različite strane labele poput Clan Destine, BAN K Records N YC , Natural Sciences. Kako je došlo do tih suradnji? Koliko se tvoj zvuk i je li se uopće mijenjao s obzirom na filozofiju/estetiku ili zahtjeve labela?

f e a t u R E

Ja sam zapravo za sva ta svoja strana izdanja slao demoe i u početku bih, prije dvije, dvije i pol godine, baš išao na blef, ne bih

ln


68 120

l a b e l f e a t u R E

očekivao ništa. Prvi label koji je signeao išta što mi je bilo srcu drago je bio BA NK . Entro Senestre, čovjek koji ga vodi, izdavao je za L .I.E.S. i imao je već svoju karijeru, a taj je label tek pokrenuo. Bilo mu je dobro, ali ne dovoljno dobro da to izda pa mi je odgovorio uljudno, kao da nije robot, da mu šaljem muziku kroz par mjeseci pa ćemo opet probati. Imali smo neki back and forth i na kraju je odabrao četiri trake. Natural Sciences je isto bio demo koji sam poslao prije dvije godine. Ploča je izašla tek nedavno, njemu je trebalo skoro godinu godinu da se uopće odluči, a s Clan Destineom je bilo isto. Gle, jebiga, nemaš ti tu puno izbora, ja sam na internetu i radim muziku, nemam fizički kontakt s tim ljudima, ja ne mogu otići u record store i s njima piti pivu ili se nalaziti s njima u gradu. Moje je jedino oružje probati poslati demo. Znači prvenstveno si ti slao demoe, a nisu se tebi labeli javljali? ln

Pa sad u zadnje vrijeme, možda u zadnjih godinu dana, su mi se ljudi i počeli random


69 120

javljati, isto na temelju toga što su vidjeli da sam već negdje izdao, a što je njima kul. Onda te traže muziku makar možda nužno ne paše u njihov label. Ali u početku do jako, jako nedavno sam isključivo ja slao demoe. Zašto baš strani labeli, a nisi izdao cijeli svoj release npr. za npr low income squad? ln

To je dobro pitanje. Zato što uvijek imam osjećaj da to što želim izdati na low incomeu mora biti još bolje. Želim da mi baš najbolje što sam ikad napravio izađe na low incomeu jer je to naša stvar. Znači nisam se nikad mogao sjetiti što bih nekom odgovorio na to pitanje, ali rekao bih isto to.

l a b e l f e a t u R E

Mi ovdje imamo užasan hendikep općenito – ljudi koji rade muziku i izdaju je na ovim prostorima moraju sami napraviti okolnosti za sve što žele da se dogodi. Prvo, ti se ovdje nikad nećeš nasumično s nekim negdje sresti jer to fizički nije moguće. a i dosta ljudi koji rade trake imaju prvo problem da ih završe. Druga je stvar to što ljudi ne šalju demoe dovoljno često


70 120

pa nisu niti svjesni koliko ih zapravo moraš poslati da bi se išta dogodilo, Jer jebiga, svatko radi techno. Svatko radi sve. Raditi tu mjuzu odavde je kao da trčiš maraton, a netko te upuca u nogu prije nego što kreneš i onda šepav trčiš utrku. ln

Jesu li te nekad tražili da prilagodiš zvuk?

Jednom su me tražili da skratim trake i da ih malo upitomim. Skratio ih jesam, upitomio ih nisam jer ne radim to za novce, a ako moram upitomljavati nešto, onda ću raditi trap instrumentale. Nisam ni nekakav gear junkie, nekad ni ne spojim na velike zvučnike da čujem jel valja nego samo pojačam na laptopu. Možete li nam reći nešto o Igenu, trećem članu low income squada? Jako nam se svidio njegov album jer je pružio drukčiji pristup ambijentalnom noiseu, koje su bile ideje iza albuma i koja je njegova uloga u low income squadu? ln

l a b e l f e a t u R E

Njegov bi se album mogao svrstati u sličnu kategoriju kao Nemanjin (Subsided), i


71 120

predstavlja njegovo istraživanje zvuka, neku vrstu antiterapije. Igen je zapravo Igor Cvitković, Filip ga je upoznao na EMI -u. Kad smo išli na tečaj za elektroničku glazbu, da naučimo kako radit ambient techno i noise. (smijeh) Upoznao sam ga u trećem mjesecu 2014. kad je bio Red Bull Music Academy session. Živi na relaciji Mostar  – Novigrad. Kad smo startali label, on je bio sličan lik kao i mi i zapravo ga viđamo par puta godišnje i sve dogovaramo preko interneta.

l a b e l f e a t u R E


c r bv 72 120

ities aviv: aised for a etter iew r e c e n z i j a


c r bv 73 120

ities aviv: aised for a etter iew r e c e n z i j a


Solidan pogled u sivilo

r

aised for a Better View, posljednje izdanje prolifičnog memphis hip-hop outsidera Cities Aviva demonstrira novu razinu umjetničkog odrastanja i dublje zakoračenje u melankoliju i izolaciju.

74 120

cities aviv:

raised for a better view

self-release, veljača 2018.

p

roducent/reper Gavin Mays, poznatiji pod imenom Cities Aviv, prepoznatljiv je po svojoj minimalističkoj produkciji temeljenoj na kolažu semplova na tragu puno grubljeg Madliba ili M F Dooma, i distanciranim prigušenim vokalima prepunima reverba. Već u prvih par minuta albuma Raised For a Better View osjetno je drastično udaljavanje od njegovog ranijeg zvuka inspiriranog euforijom i nostalgijom vaporwavea – Gavinove gotovo aritmične recitacije sada graniče sa spoken wordom dok njegov glas

r e c e n z i j a


odaje dojam davnog otriježnjenja i izmorenosti, povremeno eskalirajući u obliku atonalnog pjevanja.

s

75 120

veprisutna sjetnost u izlaganju tesktova Cities Aviva čak i u svojim najoptimističnijim trenucima zvuči kao neuspjeli pokušaj samouvjeravanja i samoohrabrenja te ostavlja neizbježan osjećaj razočaranja i beznađa.

o

va obavijenost sivilom reflektira se i na njegovoj distinktivnoj produkciji. Ovog puta jasnije inspirirana prostranošću post-punka i shoegazea, uglavnom se drži nižih tonova i sporijih ritmova uz mnoštvo negativnog prostora. Beatovi se oslanjaju na stvaranje novih paleta zvukova iz dekonstrukcija margina sempliranih pjesama, pružajući neprekidnu notu melankolije i nestabilnosti posebno naglašene u

r e c e n z i j a


glasnijim trenucima albuma poput odlične ‘Turn To Smoke’, koja zvuči kao svojevrsni hip-hop concrète ili pak hip-hop paragon raspadajućim loopovima Williama Basinskog. Pjesnički minimalizam Gavinovih ranijih radova prisutan je i ovdje – njegov holistički pristup lirici više se koncentrira na kreiranje cjelokupnog dojma i emocija nego na pisanje dojmljivih citata. Spomenuti pristup u većini slučajeva i funkcionira, no povremeno rezultira neželjenom linearnošću i jednoličnošću, koje se posebno očituju u manje dinamičnim pjesmama poput pomalo naporne ‘p.s. You Were Wrong’.

p

oput njegovih ranijih albuma, Raised For a Better View Cities Aviva solidan je uvid u trenutni presjek kreativnog sazrijevanja specifičnog i konstantno zanimljivog umjetnika te kao takav uglavnom uspijeva u svom naumu. Ipak, manjak dinamike, tečnosti i jasnijeg narativa sprečava ga u isticanju u odnosu na prijašnje radove i stvara pomalo neizbježan osjećaj neispunjenog potencijala karakterističnog za prijelazne periode.

76 120 link ‘Turn to Smoke’ soundcloud  �

piše Tomislav Slovenec

r e c e n z i j a


77 120

p l

otic: ower r e c e n z i j a


78 120

p l

otic: ower r e c e n z i j a


Snaga ranjivosti

n

ski L P

akon nekoliko sjajnih E P izdanja i mixtapeova, Power dolazi kao službeni debitantproducenta/ice Lotic.

79 120

lotic :

power

Tri Angle, srpanj 2018.

‘l

ove and Light’, prigodno nazvana uvodna skladba albuma, toliko je lepršavo nježna da priziva otrcane usporedbe poput, ne znam, gusjenice koja se pretvara u prekrasnog leptira. Ugh… Metafore na razini osnovnoškolske zadaćnice iz hrvatskog jezika, srećom, vrlo brzo blijede kako Lotic uvjerljivo predstavlja svoj novopronađeni glas, metaforički i doslovno.

u

pravo upotreba vokala, u rangu od repanja do emotivnog zavijanja, vjerojatno je prvo što upada u uši ikome tko otprije prati rad Lotic. Najavni singl

r e c e n z i j a


‘Hunted’ vrti se oko mantričnog refrena prenoseći suštinu queer PoC iskustva, ‘Nerve’ je chopped and screwed hit kakav trebamo, a balada ‘Heart’ na kojoj gostuje Moro možda najbolje dočarava novi smjer u kojem bi se njihova glazba mogla razvijati.

80 120

link ‘Nerve’ s o un d cl o u d  �

n

ajveća razlika u odnosu na dosadašnja izdanja Lotic ipak se više krije u samom zvuku. Naime, unatoč snažnom nazivu, Power je daleko najnježnija i najmekanija kolekcija pjesama koju su dosad objavilei. Uvijek prisutna tenzija pojavljuje se na nekoliko mjesta na albumu, no jednako često i iščezava pred drugačijim emocijama. Konfrontativna ‘Resilience’, primjerice, otpušta košmarni auditivni napad na kakav smo od Lotic naviklei, ali situacija se primiruje već na sljedećoj stvari, sladunjavoj ‘Fragility’, dok je spomenuto repanje ne ‘Nerve’ popraćeno otvoreno ljubavnom pjesmom ‘Heart’. Beatovi dubokih baseva ispresijecani su oštrim rezovima, a blagi sintesajzeri i melodije nude tračke nade. Lotic u principu na cijelom Power balansira između oprečnih ugođaja: građenja dobro poznate (i

r e c e n z i j a


ponekad zastrašujuće) napetosti, otpora prema okovima kako društvene nepravde tako i dominantnih konvencija glazbenih izričaja, te otpuštanja istih tih osjećaja žilavosti i inata prihvaćanjem situacije i preuzimanjem kontrole nad njom.

81 120

k

atarzični Power uspješno sljubljuje disruptivne elemente s pomirbenim tonovima, u konačnici odašiljući poruku da snaga podrazumijeva prihvaćanje ranjivosti, povrijeđenosti, ali, dakako, zahtijeva solidnu dozu prkosa i odlučnosti.

b

udući da djeluje kao početak novog poglavlja u karijeri Lotic, ovaj intrigantni iskorak iz vlastite udobne zone slušatelje/ice ostavlja emocionalno namirenima ali i itekako znatiželjnima oko svega što još možemo očekivati od jednih od najuzbudljivijih autora/ica nove generacije.

piše Ivna Franić

r e c e n z i j a


i u

82 120

nterview: mfang i n t e r v i e w


i u

83 120

nterview: mfang i n t e r v i e w


"Taking Risks & Seeing What Happens"

84 120

a piĹĄu Dijana Grubor i Tomislav Slovenec

i n t e r v i e w

  few months back, we had the pleasure to do our first interview ever with none other than UMFANG , one of the most influential voices in contemporary techno scene. We caught up with her on Elevate festival to talk about her influences, parallels between music and textile design, Discwoman and the issues with artist representation.


85 120

lake How does the central theme note of this year’s Elevate – the notion of courage and risk-taking – translate into your work with both Discwoman and Umfang? How do your relate to it personally?

I haven’t really thought about it, I guess Discwoman was founded sort of as an accident, we just created u m fa n g it out of nothing because we wanted more representation, so I guess the whole operation and my whole career is based off of risk-taking and just with seeing what we can make happen within the structure that we exist in. So, yeah, it’s super relevant to what we’re doing – trying to exist outside of what’s considered normal in society. lake note

i n t e r v i e w

Discwoman basically began as a DIY project, right? Yeah, it still is.

u. lake note

It still is but you were on the Forbes list and it did


86 120

i n t e r v i e w

develop a little bit further. I still think it has a DIY notion in its core, and when I listened to Symbolic Use of Light I connected the two. In your previous background in music, arts etc. were you influenced by D I Y aesthetic, for example punk – and in which way did it influence you? Yeah definitely, I find it really important to make things feel accessible. I u. think if you don’t come from a lot of money music can be inaccessible, so I try to plant the idea that no matter how you make music, that’s OK as long as you’re trying to do something. I didn’t really believe that when I was younger, I was sort of upset for not having access to instruments. I think it’s really hard for young people to structure having a band unless their parents are involved. There are a lot of obstacles in getting into music but having a punk band or making your own instruments, or figuring out your own way of recording is really inspiring to me. It’s ways of seeing outside of a traditional path of getting into music making.


87 120

lake Who was especially note influential to you in the past? I read in interviews that you mentioned 90’s techno.

Yeah definitely. u.

But I think it was pernote haps more dialogical, more about fun. What were your other artistic influences, both in music and politics? lake

i n t e r v i e w

It really is a lot of things coming together. As far as music production I was u. really inspired by early hip-hop and the NP C culture. As far as the origins of techno I’m really inspired by K-Hand from Detroit. And also even just a simple thing of techno and pattern based music, I’m really into textile design too – all of those things kind of go together in my mind, I feel there are a lot of parallels that go into what I’m interested in. I feel it’s these things coming together, I might not necessarily be influenced by contemporary techno, I’m looking at other


88 120

things and getting an influence from that. I think also that what I make is kind of a surprise even to me, based off of the machines I’m using and things I’m thinking about as far as sound, and just being open to it being a learning process and not something I have complete control over, that’s really interesting to me. ln

So it’s more intuitive?

Yeah, and it’s just surprising, that’s the same with textile projects I’ve done in the past where I just like to see what happens. I’m not good at thinking like an engineer where I plan out an entire project and then execute it. It’s more about the process and seeing what happens, then being inspired by something that happens and making changes, that kind of relates to everything in my life and the way I do things. i n t e r v i e w

When it comes to Discwoman did you have any contact with similar European platforms, such as female:pressure, and what do you think of them? ln


89 120

I knew about the female:pressure blog right around the time when we started Discwoman, it reached a resurgence because of the work we shared in 2014. I was interviewed with Electric Indigo over Skype actually but I didn’t know who she was at the time. ln

i n t e r v i e w

Oh, was it the Telekom Electronic Beats interview?

Yes, I think she was sort of taken aback that I hadn’t heard of her or didn’t really know much about her project, but it was interesting to learn about. And then I think shortly after that everyone who was having the same ideas about wanting to start a collective sort of came to life through social media pretty quickly. I feel like I came in contact with other collectives around the world through either Facebook groups or whatever kind of networking. Now I’m learning more about the history. What would you say are the differences in the issue of representation of female identified artists in Europe and in America? Have ln


90 120

i n t e r v i e w

you noticed any contextual patterns that caused some kind of differences in dealing with these issues? Yeah, definitely, we were just talking about this. In Europe I read a lot more arguments about if it’s fair or not promoting women, and I think in America people are more open to that conversation of structural imbalance and being proactive about trying to counteract that in order to create balance, whereas I feel like people in Europe tend to argue that it’s about how hard you’re working, not about where you come from. I think especially in America because of the really racist undertones to how American society was founded it’s something we can’t not talk about, so there’s a way of speaking about inequality that doesn’t necessarily exist the same in other places. We were born into this structure and now we have to deal with that, so I think to say that it’s an even playing field is just untrue, because that’s just the reality we live in. How do you see the future of political engagement in electronic music, right now we have Discwoman and all the important ln


91 120

i n t e r v i e w

stuff that you’re doing, and then there are the efforts from collectives such as NON – where do you think it should all go next? Which would be the most relevant trajectory to focus on? It’s really powerful to see musicians get more bookings and just the general conversation surrounding representation is really important but I think the next step of that is taking people that are spending their energy running collectives and putting them in curatorial positions and trusting young people that don’t necessarily have a background in administration to do administrative jobs to help change structures. It’s just like having someone on a team that has a fresh take on what needs to change will help things shift more. I think there’s still a lot of guarded curatorial teams or administrative people that don’t necessarily have the same vision or ethos for innovation, so the more people we have in those roles the better. It’s breaking down the whole structure not just the person that’s making money, I think that’s important.


92 120

ln So a more participative approach.

Yeah, and just that people need to internalise how proactive they have to be for change to really continue to happen. It’s great if we have a wave of people talking about something and people capitalising on that, but in order for it to shift and to stay on people’s minds we have to be constantly talking about it and be proactive.

i n t e r v i e w


v f

93 120

arg: nordic lora series part 5: rush

c

r e c e n z i j a


v f

94 120

arg: nordic lora series part 5: rush

c

r e c e n z i j a


crazy in love

lj

ubavna je zaluđenost u suvremenom shvaćanju uglavnom pripitomljena, kako je to lijepo primijetila Tiana Reid. Crush se percipira kao nešto kratko, simpatično i slatko. Relikt djetinjstva, prolazna tinejdžerska fantazija, daleko od ozbiljnih strasti. Ljubavno ludilo ne može nanijeti značajnu psihičku štetu, to je nešto što se s godinama tobože prerasta, a u idealnoj situaciji i zamjenjuje trajnijim, stabilnijim i manje dramatičnim odnosima. Odraslost možda ne podnosi trivijalne opsesije, ali je baš zato popularna glazba njima opsjednuta. Ipak, nisam očekivala da ću na glazbenu verziju Rebecce Bunch nabasati baš u ambijentalnom technu, a još manje da će je utjeloviti švedski producent Varg. Sklonost melodramatici Jonas Rönnberg je, doduše, najavio već na Heroine, prvom izdanju iz serije Nordic Flora, kada je, nadahnut Drakeom, naslovima traka sugerirao da bi zbog ljubavi

95 120

varg :

N ordic F lora S eries P t. 5 : C rush

Posh Isolation, lipanj 2018.

r e c e n z i j a


plakao, lagao, a možda čak i umro. Peti i najizglednije posljednji nastavak te serije, Crush, potvrđuje Rönnbergovu nježnu stranu i zaljubljenost doživljava jednako ozbiljno, no manje sentimentalno.

96 120

p

o pitanju strukture Crush je vjerojatno najslobodnije izdanje ‘nordijske flore’. Uz par klupskijih, tipično vargovskih techno stvari, najveći je dio albuma ambijentalan. To je ustvari logično, budući da se Rönnberg u suradnji s AnnomMelinom u proteklih godinu dana najviše na tom polju i angažirao. Prvo su pod umjetničkim imenom Flora u sklopu kompilacije I Could Go Anywhere But Again I Go With You za Posh Isolation zajedniči izdali ambient pop pjesmu ‘Spira’, potom je pod istim imenom uslijedio EP Impatience, a relativno nedavno su se udružili i na raskošnijem Welcoming Elegance, albumu koji su pak izdali za Northern Electronics, još jednu Vargovu stalnu etiketu. AnnaMelina se na Crushu pojavljuje na dvije stvari od kojih svaka ocrtava jedan, relativno distinktivan smjer njihovih ambijentalnih istraživanja. ‘Blue Line

link ‘Spira’ yo utube  �

r e c e n z i j a


2 (112 Fridhemsplan)’ se lako može zamisliti i kao izdanje Flore, mada svojom zaraznošću najviše podsjeća na Vargovu izvrsnu suradnju s Yung Leanom na albumu Gore-Tex City. No, Varg i AnnaMelina nam ovdje bacaju tek nekoliko raspoznatljivih tekstualnih udica. Vokal AnneMeline rascjepkan je i provučen kroz niz efekata: čujemo da se radi o snažnom iskustvu, ali je teško dokučiti drhti li glas uslijed ushićenosti ili potresenosti. ‘Blue Line 2 (112 Fridhemsplan)’ jest mekana i pomalo ganutljiva, no kako smo se prisiljeni/e snalaziti sa svega par ključnih riječi, svako iduće slušanje pojačava sumnju u to da (nedozvoljeno) zavirujemo u nečiju intimu.

97 120

s ‘

tonewall Poem’ u prvi pak plan stavlja poeziju AnneMelline. U pitanju je spoken word stvar koja opisuje naizgled banalan događaj u sada završenom odnosu između dvoje ljudi. Na doslovnoj je razini doista riječ o zajedničkoj izgradnji zida od ukradenog kamenja. Motivacija zaljubljenih prijestupnika nam je pritom uskraćena, ali shvaćamo kako se radi o njima važnom,

r e c e n z i j a


duboko intimnom činu. Ipak, smirujući je vokal AnneMeline od samog početka udvojen: njezine riječi ponavlja dublja, mračnija sjena njezinog glasa. Sablasna jeka u kombinaciji sa zasićenom, siktajućom drone pozadinskom teksturom prvotnu sjetu tako brzo zamjenjuju osjećajem melankolije, možda čak i tjeskobe te nas navode da zapuštenost zida tumačimo kao propast bliskosti, a čitavu stvar kao svojevrsno svojatanje sjećanja na ljubav. Prekid se tematizira i na uvodnoj ‘Music For Breakups’, no iz upadljivo različite perspektive. I ona se, doduše, oslanja na spoken word, ali Morning Star svoju ljubavnu pjesmu suznim glasom recitira samo na početku. Zrnatost pozadinskih loopova čitavo vrijeme upućuje na krhkost, dok se dirljiva synth melodija kojoj vokal ustupa mjesto može opisati jedino kao uzvišena tuga: stvar kao da čitavo vrijeme hini dostojanstvenost dok se paralelno pokušava suzdržati od toga da brizne u grozničav plač.

d

o ‘Archive 1 – Spit Sugar Free Red Bull Into My Mouth’, inače devete stvari na albumu, polako gubimo volju da se ozbiljnije

98 120

r e c e n z i j a


udubimo u još jedan potencijalno misaoni spoken word, no Varg i Chloe Wise su, srećom, toga itekako svjesni. Wise nas početku zavodi šapućući rečenice poput: ‘Tell me my skin is soft’ ili ‘Imagine my arms around your waist’, no kada uočimo da nam je uspjela podvaliti i izjave kao što su ‘Sit back. Relax. Chain smoke.’ ili ‘Don’t touch me, I’m self-employed’, shvaćamo da je A S M R uspavanka zapravo parodija same sebe.

99 120

n

a klupskim stvarima Varg u kreativnom smislu možda manje riskira, no svejedno ih zanimljivo uklapa u temu albuma. ‘Rush/Tinder’ tako doista zvuči kao uglazbljena verzija beskonačnog i uzaludnog svajpanja, ‘Love Economy/ Anti Police Music’ je, riječima samog Rönnberga, zamišljena kao zvučna kulisa prosvjeda, ali i kućnog maženja pod dekicom, dok nesklad između razlomljenog beata i tugaljive melodije na ‘(+46) Placing My Iphone X Facing Up To See When U Answer My Texts’ odlično dočarava nervozno iščekivanje odgovora na poruku. Crush pritom nije zamišljen kao osuda ili kritika tobože otuđujućih, popularnih praksi

r e c e n z i j a


dejtanja i zaljubljivanja: Varg ih zvukom jednostavno pokušava uhvatiti te prezentirati kao najobičnije elemente svakodnevice. I raniji su Vargovi albumi na sličan način reflektirali okolnosti svog nastanka. Trake na ranije spomenutom Gore-Tex Cityu su, primjerice, nazvane su po željezničkim linijama kojima se Varg vozio dok ih je skladao, a zahvaljujući mračnoj atmosferi koju su usto donosile, kritičari/ke su ih uglavnom tumačili/e kao svojevrstan odraz usamljenosti. Istovremeno je vladalo apsolutno oduševljenje Vargovim smislom za humor: praktički su svi recenzenti Gore-Tex Citya upućivali na šašavost njegovog Instagram profila i heartali fotke skupocjenih boca šampanjaca, pozdravljajući tako njihov raskorak s Rönnbergovom proklamiranom mizantropijom. Iako su me ta i druge, slične Vargove kontradikcije iskreno zabavljale, nisam ih doživljavala baš toliko duhovitima i činilo mi se da on ustvari jako pažljivo gradi svoj imidž austajdera-kulera.

c

rush je također prepun kojekakvih (karakternih) nedosljednosti, ali imam dojam da

100 120

r e c e n z i j a


se Varg tu oko posvemašnje nevoljkosti barem premišlja, ako već od nje ne odustaje u potpunosti (ima nešto u utješno u saznanju da čak i jedan techno lik strateški pozicionira svoj mobitel da ne bi propustio sudbonosnu notifikaciju). U tom smislu istaknutu nekompaktnost, nagle oscilacije u raspoloženjima unutar jedne, ali i među različitim trakama ne bih protumačila kao rezultat brzopletosti, prije bih ih povezala s nemirom i nestrpljivošću kao bitnim karakteristikama svake ljubavne zaluđenosti. Tiana Reid je napisala kako ljubavna zaluđenost sasvim preotima svakodnevicu. ‘Odijevanje postaje zadatak, odlazak u trgovinu maturalna večer, a obična je poruka kadra izokrenuti utrobu’.

c

rush čitavo vrijeme pleše na tankoj granici između apsolutne euforije i totalne tragedije – album ne veliča toliko ljubav, koliko uživa u njezinoj neuhvatljivosti.

101 120

piše Barbara Gregov

r e c e n z i j a


m je102 120

s

eÄ?nia

c m j e s e Ä? n i c a


m je103 120

s

eÄ?nia

c m j e s e Ä? n i c a


104 120 ST R .   1 0 6 Tirzah: Devotion

ST R .   1 0 7 Ora Iso: Image Certifies

ST R .   1 0 8 Tп cб: Sekundenschlaf

ST R .   1 0 9 Phase Fatale: Reverse Fall

ST R .   1 1 0 SSTROM :

Otider

ST R .   1 1 1 Serpentwithfeet: Soil

ST R .   1 1 2 Sophie: Oil of Every Pearl’s Un-Insides

m j e s e č n i c a


105 120

s

  tetkom iz Amerike nikad ne znaš. Ponekad je vrlo velikodušna, ponekad se samo javi u prolazu... Ovog ljeta smo se, eto, jedva ulovile! Ali bez brige, kao i obično preporučila nam je neke dosta dobre albume.

m j e s e č n i c a


td 

i

irzah: evotion

ako ste za Tirzah možda čule/i još zahvaljujući hitu ‘I’m Not Dancing’ iz 2013. ili suradnjama s Micah Levi i Trickyjem, njen prvi album Devotion dočekale/i smo tek ovog ljeta. Kao i obično, Tirzah ne iznosi neke pretjerano revolucionarne ideje u kontekstu tradicije ljubavnih pjesama, no čini se da su upravo nenametljivost i izostanak pretjerivanja ono što čini njen izričaj posebno upečatljivim u kontekstu suvremenog popa. Oslanjajući se opća mjesta pop glazbe, Tirzah uz pomoć prepoznatljivog naizgled-nerafiniranog-ali-zapravo-dobro-promišljenog pristupa Mice Levi uspjeva postići utješan ugođaj bliskosti koji je gotovo nemoguće pronaći u domeni konfekcijskog popa. Upravo taj nepretenciozni šarm, kao i talent za pronalaženje vokalnih udica i tamo gdje nisu očigledne, čini njen čudnjikavi pop iznimno pristupačnim i izdvaja Tirzah iz mora drugih suvremenih pop autora/ica. — i f

106 120

tirzah :

devotion

Domino, kolovoz 2018.

link ‘Gladly’ youtube �

m j e s e č n i c a


o i i

ra Iso: mage Certifies

mage Certifies možda je jedno od onih izdanja u startu osuđenih na prolazak ispod radara i status tajnih favorita, ali hej – što fali tome? Indonezijka/Australka Kathleen Malay i Njujorčanin Jason Kudo rade mračni no wave s natruhama industriala, bluesa i folka, egzistirajući negdje između terena opskurnih goth miljenika kao što su Troller i zaboravljenih noise-folkera Gowns. Ora Iso nemaju problem s mirenjem različitih glazbenih tendencija, pa tako pomalo bluesaste stvari poput ‘Keep Your Boot On’ vode sasvim ugodan suživot s industrial biserima poput ‘From the Hallway to the Door’. Digitalna bonus traka donosi ni manje ni više nego obradu jedne jedine ‘Wicked Game’, dovoljno umotane u zvuk

107 120

ora iso :

image certifies

Downwards, travanj 2018.

Link ‘Dead Riot’ youtube �

m j e s e č n i c a


Ora Iso da se na prvu zapitate jeste li dobro čule/i taj riff. Sve u svemu, Image Certifies je istovremeno težak, mračan, ali i opušten, na čudan način gotovo zabavan album. — I F

т

108 120

s

k

пcб: ekundenschlaf

ako mu i ime sugerira, Sekundenschlaf zvuči poput noćne vožnje nepoznatim predjelima na opasnoj granici budnosti i polusna, u stanju neke potpune izmještenosti jer je svaka nit za koju bi se dalo uhvatiti nestabilna. Između umirujućih, melankolično-vedrih syntheva i nemilosrdnih ritamskih struktura negdje u spektru ranog junglea, duba i tribala, provremeno se probijaju odjeci nerazgovjetnih glasova, samo da podsjete koliko ste daleko, ili koliko blizu sudara. Tп cб, što u engleskom navodno stoji za Dark Past Bright Future i zvuči kao sovjetska parola, projekt je nejasnog autorstva ‘negdje

t п c б : seku -

ndenschlaf

Blackest Ever Black, siječanj 2018.

link Sekundenschlaf B andcamp �

m j e s e č n i c a


zapadno od jezera Lagoda, blizu rusko-finske granice’. Jedino je logično da je Sekundenschlaf izdan na Blackest Ever Blacku. — D G

p r

s

109 120

hase Fatale: everse Fall

ljedeći u ediciji izdanja inspiriranih vožnjom je Reverse Fall EP Phase Fatalea, jednog od najkreativnijih aktualnih producenta čije svako izdanje donosi neki profinjen zaokret u zvuku i napredak produkcijskih vještina (a ja ne marim odveć za produkciju ako nije odlična). Tako je jedna od prvih stvari koje zaokupljaju pažnju upravo savršen balans i ispreplitanje svih zvučnih elemenata – melodije, suptilno agresivnih techno i EBM beatova, droneova, distorzije i sveprisutnih fino abrazivnih detalja koji cijelom izdanju dodaju određenu kinematičnost. Djelomice inspiriran Crashem J.G. Ballarda, Reverse Fall

P hase Fatale :

R everse Fall

Ostgut Ton, srpanj 2018.

m j e s e č n i c a


u svoje četiri trake sažima i momentum i fetišizaciju bez priklanjanja konceptualnim klišejima, gradeći kulisu za nove vrste narativa koji se stvaraju dok ga slušate. — D G

so s

110 120 link Reverse Fall bandcamp �

STROM: tider

je projekt polovice švedskog dua SHXCXCH CXSH , Hannesa Stenströma, čiji prvi L P dolazi nakon dva odlična 12″ izdanja za Semanticu i SHXCXCH CXS H -ov nedavno pokrenuti label Rösten. Otider, u engleskom ‘non times’, s apstraktnom estetikom S HXCXCH CX SH -a dijeli upravo osjećaj za utješnu, zaigranu beskontekstnost i sjetnu poetiku, koje izgrađuje na sebi svojstven i originalan način. Centrirajući album prvenstveno oko melodije, SST RO M se poigrava vrlo širokim i neočekivanim rasponom utjecaja. Uvodne ‘Väktaren’ i ‘Damm’ emitiraju energiju leftfield housea, a ona se od trake do trake promiče u funk, abrazivni dub (‘Kronofobi’), synth pop pa i downtempo indie senzibiliteta kao u SSTROM

sstrom :

otider

Rösten, svibanj 2018.

m j e s e č n i c a


primjerice ‘Modernisten’. Sve te žanrovske odrednice ipak ne znače ništa jer gomila raznovrsnih detalja svaku od deset traka čini univerzumom za sebe koji na okupu drže vividnost i toplina. Otider je atmosferski gotovo album nostalgije za ono neponovljivo blještavo uzbuđenje Trustovog TR/ST -a, no njegova se organska instinktivnost manifestira kroz kompleksnu, virtuoznu, samo uvjetno rečeno techno formu. Definitivno kandidat za sam vrh godišnje liste. — D G

111 120

link ‘Damm’ Soundcloud �

s s

erpentwithfeet: oil

n

akon intrigantnog debitantskog E P -a Blisters, Serpentwithfeet na dugometražnom prvijencu opjevava izgubljenu ljubav tako melodramatično i uvjerljivo da gotovo poželite da ste nedavno dobili nogu. Kako i sam priznaje na ‘Wrong Tree’: ‘I’ll get over it soon, but right

m j e s e č serpentwithfeet:  

s oil 

.

Secretly Canadian / Tri Angle, lipanj 2018.

n i c a


now, right now I’m gonna moan and groan’. Tako i učini. Uz pomoć impresivne producentske postave koja uključuje Clams Casina i Katie Gately, oboružan blagim vokalom koji na trenutke gotovo priziva nedodirljivu Anohni, Serpentwithfeet iznosi konfesije detaljnije negoli njegova štovateljica Björk na Vulnicuri. Iako se upečatljiva cjelina potkraj donekle razvodnjava suviše specifičnim referencama koje bi možda bolje funkcionirale kao dosjetke u humornom kontekstu, Soil je i dalje jedinstvena i svakako dojmljiva vizija katarzičnog queer gospela. — i f

so

ophie: il of Every pearl’s Un-Insides

n

a vrlo dobrom i željno iščekivanom albumu Oil of Every Pearl’s Un-Insides, Sophie napušta nedefiniranu omni-ironiju

112 120 link ‘Cherubim’ youtube �

sophie :

O il of Every P earl ’ s U n‑ I nsides M S M S M S M  / 

Future Classic, lipanj 2018.

m j e s e č n i c a


nekadašnjih bubblegum kolega/ica konačno poprimajući humanu formu. Da je u redu plakati naučile/i smo iz najavnog singla još prošle godine, a ostatak albuma ispunjen je vrlo šarolikim trenucima – od klupskih groteski ‘Ponyboy’ i ‘Faceshopping’ preko ambijentalnih i jednostavno lijepih stvari kao što su ‘Pretending’ odnosno ‘Infatuation’ sve do katarzične ‘Whole New World’. Čak i najviše sladunjavi trenuci ovdje poprimaju stanoviti narativni kontekst koji ih čini beskrajno opipljivijima i zanimljivijima od većine popa koji je posljednjih godina izašao iz krugova oko P C Music. Prošavši više-od-makeovera kakav ne bi postigli ni Fab 5, nova Sophie definitivno ima našu pažnju! — i f g a l e r i ja

113 120

link ‘Faceshopping’ You T ube �


�  nazad

ST R .   1 1 2 — s o p h i e

STR. 106 — tirzah

ST R .   1 1 0 — s s t r o m

�  nazad

�  nazad

g a l e r i j a


115 120

ST R .   1 0 9 — p h a s e fata l e

STR. 107 — or a isa

�  nazad

�  nazad

g a l e r i j a


116 120

ST R .   1 0 8 — t п c б

�  nazad

g a l e r i j a


117 120 STR. 111 — serpentwithfeet

S T R .   2 3 — a m n e s i a s ca n n e r

�  nazad

�  nazad

g a l e r i j a


118 120

S T R .   4 3 — s h yg i r l

S T R .   74 — c i t i e s av i v

�  nazad

�  nazad

g a l e r i j a


119 120

STR. 79 — lotic

�  nazad

S T R .   9 5 — va r g

k r a j

�  nazad


01 .8102

l a k e n o t e 1#

LAKE NOTE #1  
LAKE NOTE #1  
Advertisement