Page 9

Da ne bih kritiku pretvorio u kritizerstvo ili, što je još gore, u izrugivanje i cinizam, ja ću odmah i ovdje na licu mjesta izložiti sasvim konkretna razmišljanja o mjestu i položaju menadžera kvalitete u firmi i sustavu kvalitete (uvelike koristeći natuknice i bojažljive izjave dr. Hoopera i nove serije normi). Zašto dr. Hooper ne kaže otvoreno, hrabro i ljudski, recimo, ovako: - menadžer kvalitete ima dvostruku ulogu. S jedne strane on je stožerni (štabni) organ generalnog direktora, ili, ako napravimo analogiju s vojskom, njegov načelnik stožera koji koordinira sve ostale rodove i vidove vojske i osigurava vrhunsku kvalitetu postavljenih zadataka – bez obzira da li se radi o rutinskim procesima ili sasvim novim projektima. Istovremeno, s druge strane, on je i direktor u rangu s ostalim menadžerima i direktorima firme. Budući da, osim klasične kontrole kvalitete i ureda kvalitete, kvalitetu organizacije čini i mjesto i stupanj aktivnosti i organizacija informatike, sigurnosti, ekologije i kontrolinga, svi oni spadaju u njegov sektor i on im je zajednički šef. Time se postiže okupljanje snaga na jednom mjestu, optimalna koordinacija, upravljanje sustavom kvalitete i optimizacija svih troškova kvaliteta. Osim toga, time vođenje sustava kvalitete konačno dobiva onu potrebnu egzekutivu i snagu na koju svi ostali segmenti organizacije mogu i moraju računati. Ove visoke zahtjeve i naziv Q-menadžer mogu postići amo one osobe koje imaju ostvarene slijedeće predispozicije, znanja i iskustva u radu:... Sasvim mi je svejedno kako će dr. Hooper i bilo tko drugi dočekati ovaj prijedlog: na nož, ravnodušno, umirući od smijeha ili s oduševljenjem. Bitno je da se pojave i iskristaliziraju kritike, mišljenja, prijedlozi i konkretna rješenja. Tek u jednoj takvoj diskusiji, razmjeni ideja i iskustava postoji nada da se i menadžer kvalitete izbori za ono mjesto i predstave koje svi imaju kada se, recimo, kaže - general, šef klinike, generalni direktor ili barem inženjer, doktor medicine ili advokat. Do tada, ostaje mu da na nepoznat način vidi šansu (koju, možda zbog mentalne ograničenosti, ja još ne vidim) koju mu, na tajanstven način, “pruža” nova norma, poslovna svakodnevnica i svi mistični načini kada se bez visoke funkcije u hijerarhiji, jasno definiranih prava i obveza, znanja i iskustava te podređenih organa i ljudi poboljšava svakodnevna poslovna svakodnevnica “u dolar i u cent”. Ali, vratimo se objavljenom članku. Nakon prvog čitanja ja sam se ozbiljno pitao da li to nešto nije sa mnom u redu. Pa, svi su oduševljeni, svi se raduju samo ja ništa ne razumijem. Još manje ne mislim, a ni za trenutak nisam ni u snu pomislio da se ne radi o najboljim namjerama dr. Hoopera i njegove ekipe. Međutim, nakon niza ozbiljnijih razgovora s mnoštvom stručnjaka iz područja kvalitete utvrdio sam da ja još i predobro mislim o novim normama. Pa zbog čega onda javno oduševljenje a privatno (samo u četiri oka) padanje u očaj i obraćanje transcedentalnoj meditaciji i pobožnim molitvama da se bar nekako razumije i praktično primjeni ono što je svima drugima tako jasno i tako očigledno? Pročitao sam sve nove prijedloge norme i navedeni intervju barem još deset puta. A onda je i meni odjednom svanulo: rješenje je već davno pronašao izvjesni pisac bajki Hans Christian Andersen u svojoj priči “Carevo novo ruho”. Vrijedi pročitati! Kada sam mislio da sam konačno isprao kompletan intervju i našao sva zrnca zlata, vidio sam još nešto što je toliko bolo oči da sam skoro previdio pravu zlatnu, pardon, platinsko-dijamantnu gromadu. Naime, imao sam u zadnje vrijeme priliku i čast da čujem niz predavanja i predavača (od kojih su neki i članovi ISO TC 176) o tome kako je nova Druga ili Velika revizija nastala. Uvijek su spominjana samo tri razloga: - sve veće “nezadovoljstvo” korisnika starom normom,

MENADŽER KVALITETE – RELIKT, UKRAS, POTREBA ILI NEŠTO SASVIM NOVO  

4. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI