METODE IZRAČUNA RIZIKA U SUSTAVI MAMENADŽMENTA SIGURNOSTI

Page 2

• Simuliranje postojeće djelatnosti, • Ocjena osnovnih tendencija, • Analiza prijetnji i dr. Nisu svi ti pristupi podjednako učinkoviti prilikom sastavljanja sustava menadžmenta sigurnosti. Naročito je, sakupljanje statističkih podataka o realnim događajima, analiza i klasifikacija njihovih uzroka, utvrđivanje faktora, o kojima oni ovise – općenito dosta učinkovit i pouzdan pristup. U sustavima menadžmenta sigurnosti on neće dati korisne rezultate zbog relativno malog broja nesretnih slučajeva i drugih događaja, koji onemogućavaju dobivanje pouzdanih statističkih rezultata. Prikupljanje podataka u različitim poduzećima koja su čak međusobno slična, neće omogućiti dobivanje rezultata zbog različitih uvjeta utvrđenih događaja (kvalifikacija i navike radnika, stanje opreme, organizacija radova i dr.). Pored toga, ako objekt radi relativno odnedavna i koristi najnovije elemente tehnologije i opreme (za koje još nema statistike nesretnih slučajeva), procjene o opasnosti mogu biti ne samo netočne, nego ih možda uopće neće ni biti, makar opasnost i rizici postoje. Takvi pristupi kao što su analitička evidencija faktora, koji utječu na stupanj opasnosti, simuliranje postojeće djelatnosti, ocjena glavnih tendencija – dosta su složeni i zahtijevaju visoku stručnost. Oni se primjenjuju rijetko, mada ih možemo smatrati najučinkovitijim i najpouzdanijim. Danas najrašireniji pristup je onaj, koji se temelji na evidenciji različitih faktora, koji utječu na stupanj rizika i prije svega stručnih procjena. Rizici i njihove komponente možemo ocjenjivati prema objektivnim ili subjektivnim kriterijima. U metodici analize rizika u pravilu se, najčešće, koriste subjektivni kriteriji, koji se mjere u kvalitativnim skalama. Za dobivanje subjektivne ocjene rizika, možemo koristiti ili direktnu stručnu ocjenu, ili odrediti funkciju koja odražava objektivne podatke na subjektivnoj skali rizika. U praksi je, obično, poželjnije koristiti kvalitativne skale s 3-7 gradacija. S jedne strane, to je jednostavno i prikladno, a s druge strane – zahtijeva dosta stručni pristup analizi opasnosti. Situacija s brojem stupnjeva manje od tri, nije zanimljiva, a više od sedam dovodi do poteškoća subjektivnog karaktera, povezanih s nemogućnošću čovjeka da dosta precizno identificira (da se postavi prema ovom ili onom stupnju opasnosti) određenu situaciju.

Druga komponenta za ocjenu rizika je ocjena vjerojatnosti događaja, koji izazivaju negativne posljedice. Najčešće se u praksi susreću dva tumačenja vjerojatnosti: „objektivna vjerojatnost“ i „subjektivna vjerojatnost“. Pod objektivnom se podrazumijeva relativna učestalost pojave bilo kakvog događaja u ukupnom broju promatranja. Pod subjektivnom vjerojatnošću podrazumijevamo stupanj uvjerenosti neke osobe ili skupine osoba, da će se neki događaj zaista dogoditi u stvarnosti. Najčešće subjektivna vjerojatnost predstavlja mjeru vjerojatnosti, dobivenu stručnim putem. Upravo ćemo u tom smislu tretirati u daljnjem izlaganju subjektivnu vjerojatnost. Treća komponenta ocjenjivanja rizika je tehnologija mjerenja. U najjednostavnijem slučaju se koristi model od dva faktora, koja uzima u obzir vjerojatnost događaja i težinu mogućih posljedica. Obično se smatra, da je rizik veći, što su vjerojatnost događa i težina posljedica veći. Općenito, ova ideja se može izraziti formulom: Rizik = vjerojatnost x posljedice Ako su varijable kvantitativne veličine, onda je rizik ocjena matematičkog očekivanja gubitaka. Ako su varijable kvalitativne veličine, onda operacija množenja nije određena. U tom se slučaju očito, ova formula ne može koristiti. Razmotrimo varijante korištenja kvalitativnih veličina (situacija koju najčešće susrećemo). U ovom se slučaju za premještanje kvalitativnih ocjena u kvantitativne koristi pristup rangiranja: Svakom stupnju kvalitativne ocjene pridodajemo rang – neku uvjetnu brojčanu veličinu. Pristup rangiranjem se općenito, uz osnovnu prednost, odnosno jednostavnost, odlikuje niskom osjetljivošću, nemogućnošću očitovanja neznatnih razlika ili nedostataka. U tablici 1 (matrica rizika) naveden je primjer načina ocjenjivanja rizika koji se sastoji od dva faktora. U razmatranje uvodimo pet razina vjerojatnosti i pet razina posljedica. Njihov kvalitativni opis je naveden u tablici. Svakoj razini je pridodana brojčana vrijednost. Primijetit ćemo, da prema vjerojatnosti, kao i prema posljedicama ravnomjerna skala rangiranja odgovara neravnomjernoj kvalitativnoj skali. Na primjer „vrlo niska“, „niska“ i „srednja“ vjerojatnost bez obzira na brojčane vrijednosti 1, 2 i 3 prema periodičnosti pojavljivanja događaja nikako nisu ravnomjerne (25, 10 i 5). Dok se posljedice „beznačajne“ i

226