__MAIN_TEXT__

Page 1

1


metanoja 222

Prijevod: Antonija Marić Lektura: Gordana Bašić Kedmenec Korektura: Tihana Pšenko Miloš Prijelom: Marijan Tkalec Oprema: Christian T. Belinc

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Maru lićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1350-2 Tiskano u rujnu 2020. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001073445.

2


Anselm Grün

OD JA DO TI Brinuti se za sebe i druge

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2020.

3


Naslov izvornika: Anselm Grün, Vom Ich zum Du. Für sich und andere sorgen © 2017 by Kösel-Verlag, München, Verlagsgruppe Random House, Germany Foreign Rights represented by Vier-Türme-Verlag, Münsterschwarzach, Germany © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.

4


UVOD: OD JA DO TI

K

ada mi je netko rekao da bi jednom rado pročitao nešto od mene na temu brige, najprije sam se sjetio svih mogućih citata koji bi na prvi pogled mogli djelovati negativno. Jedni drugima primjerice kažemo: »Ne brini se toliko.« I time se misli dobro. No tada se briga čini kao nešto opterećujuće, negativno. Stoga bismo često htjeli da se drugi ne brine. Sjetio sam se knjige Dalea Carnegiea: Kako se riješiti suvišnih briga. Ovdje se pod brigom podrazumijeva nešto čega se svakako trebamo osloboditi jer nas briga priječi da živimo dobar život. Tlači nas i ne pušta nas na miru. U pjesmi »Onaj koji dopusti da dobri Bog zavlada« u drugoj strofi pjevamo: »Zar pomažu nam teške brige? Zar pomaže nam naše zapo5


maganje? Zar pomaže nam to što svako jutro oplakujemo svoj jad? Tugom samo uvećavamo svoj križ i patnju.« U pjesmi se briga povezuje sa zapomaganjem i tugom. Trebali bismo se toga osloboditi i pouzdati se u Boga. Baveći se ovom temom, prisjetio sam se Isusovih riječi: »Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti« (Mt 6, 25) ili kraja njegova govora o bezbrižnosti: »Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se« (Mt 6, 34). Briga je, dakle, nešto što mi ne želimo, nešto što trebamo držati što dalje od svojih života? Ni Isus ne želi da se brinemo. Nakon toga sam pomislio na svu onu subraću koja rade u kući i koja se s ljubavlju brinu za zajednicu. Ili na njegovatelje koji se skrbe za našu staru subraću. Mislio sam na svoju majku koja se uvijek brinula za svoje sedmero djece. Njoj je ta briga donosila radost. Još i u starosti rado se brinula za druge ljude. Kada je čula za jednu mladu ženu koja je bila u lošim odnosima sa svojom obitelji, za Božić joj je poslala kolačiće koje je sama ispekla. Majka koja se brine odmah je osjetila gdje bi se netko mogao obradovati određenom daru. Pale su mi na pamet i mnoge druge majke koje se iz dana u dan brinu za 6


svoju obitelj. Razmišljajući o ljudima koji se brinu za druge, postaje mi jasno da je dobra briga za drugoga dio naravi ljudskog bića. Promišljajući o fenomenu brige, sjetio sam se kako je filozof Martin Heidegger definirao čovjeka: čovjek je uvijek onaj koji se brine. Dakle, prije nego što opišem sva iskustva s brigom u našoj svakodnevici, želim baciti pogled u prošlost. Želim razmotriti filozofski pojam brige kod Heideggera te usporediti njegovo viđenje s viđenjem filozofa među biblijskim piscima: s viđenjima u Propovjedniku. Prema Heideggeru, briga načelno pripada ljudskoj biti. No, pod tim on uvijek misli samo na brigu za sebe samoga. Ti u tome ne igra nikakvu ulogu. Istinska briga koju sam ja uočio kod svoje subraće koja se brinu da nam je kuća uvijek čista, kod svoje majke i mnogih drugih majki i očeva, uvijek je briga za drugoga. Čovjek koji se brine nije usredotočen samo na sebe već iz ljubavi brine za druge. U brizi je riječ o tome da se dođe od Ja do Ti, da se od zaokupljenosti samim sobom dospije do potreba i briga onoga Ti. Briga je izraz ljubavi. Bez brige ljubav ostaje samo u osjećaju. Heidegger je pokušao u svojoj knjizi Bitak i vrijeme, koja je izašla 1927. godine i koja je 7


imala golem utjecaj, objasniti ljudski tubitak. On zapravo nije htio opisati ljudska svojstva, već ljudsko biće. Htio je dati ontološki opis čovjeka. Čovjekov tubitak obilježen je time što je čovjek bačen u svijet. No, tubitak je već po svojoj naravi uvijek iznad samoga sebe. To znači da on uvijek prethodi ljudskom postojanju, tubitak dakle nikada nije bezuvjetan. Stoga Heidegger tubitak definira kao »biti-ispred-sebe«. A taj ustroj tubitka on smatra brigom. Stoga briga nije ljudska osobina koju čovjek može ili ne može imati. Čovjek kao »bitak-na-svijetu« zapravo je u biti briga. Za ilustraciju svoje filozofske teze, koja često nije lako razumljiva, Heidegger citira staru rimsku Hyginusovu priču: »Kada nekoć ‘Briga’ iđaše preko neke rijeke, ugleda ona zemljište bogato glinom: razmišljajući uze komad nje i stade ga oblikovati. Dok ona tako u sebi razmišlja što je napravila, eto k njoj Jupitera. ‘Briga’ ga moli da on oblikovanu komadu gline podari duh. Jupiter je rado usliša. Ali kada ona ushtjede podati ime svojoj tvorevini, zabrani to Jupiter i zatraži da joj mora biti dano njegovo ime. Dok se ‘Briga’ i Jupiter prepirahu oko imena, podiže se i Zemlja (Tellus) te zaželi da tvorevina dobije njezino ime, jer joj je ona, eto, ipak pružila komad svojega tijela. 8


BRIGA ZA STVORENI SVIJET

B

iblija kroz kritiziranje bezbrižnosti govori i o neodgovornom ponašanju prema stvorenom svijetu i njegovim resursima. Prorok Ezekiel u bezbrižnosti vidi zlo Sodome. Zbog te bezbrižnosti Bog je prirodnim katastrofama dao uništiti grad, sumporom i vatrom, koji su padali poput kiše (Post 19, 23 s). Kada se neodgovorno ponašamo prema svojem okolišu, ne trebamo se čuditi što nas napada sve više prirodnih katastrofa. Na odgovorno ponašanje i brigu prema stvorenom svijetu ne upozoravaju nas samo oni koji se bave zaštitom okoliša nego i istraživači klimatskih promjena, političari, filozofi i teolozi. Već citirani židovski filozof Hans Jonas stalno iznova naglašava odgovornost prema stvorenom svijetu i njegovoj budućnosti u svome remek-djelu Princip odgovornost. 115


Zagovornik teologije oslobođenja Leonardo Boff u današnje se vrijeme nije umorio podsjećati nas na brigu za svemir. On polazi od interpretacije rimskog mita o brizi prema Martinu Heideggeru. Te misli dalje razrađuje: »Briga je preduvjet za to da može nastati jedno svjesno, racionalno i slobodno biće. Samo kroz vježbanje brige živo biće može u činu svoga života zajedno s drugima, koji napreduju u budućnost, stvarati egzistenciju« (Boff 324). Nastanak svemira – prema Boff u – ne bi bio moguć bez brige: »Bez brinuće sinergije svih energija svemira nikada ne bi nastao život i svijest« (Boff 324). Današnje istraživanje evolucije pokazalo je da ne bi preživjeli samo najsnažniji (»the fittest«), kako je to još Darwin mislio, već zapravo ona živa bića koja su se brinula jedna za druge, dakle, oni koji su živjeli u međusobnoj povezanosti. Briga stoga nije samo bit ljudskog tubitka nego je ona, za Boffa, i svemirska veličina. Briga je unutarnja snaga koja stimulira razvitak svemira. Briga jednih za druge predstavlja princip našeg svemira. To pokazuje prelijepa knjiga šumara Petera Wohllebena: Tajni život drveća. U njoj navodi da drveće međusobno komunicira, brine se jedno za druge, kako bi 116


sva drveća mogla dobro živjeti. Drveća jedne šume osjećaju se kao zajednica u kojoj jedan podržava drugoga. Wohlleben piše: »Dakle, svako je drvo vrijedno za zajednicu i zaslužuje, koliko god je to moguće, da ostane očuvano. Stoga se podupiru čak i oni primjerci koji su bolesni, opskrbljuje ih se hranom sve dok im ne krene na bolje. Idući put bi možda moglo biti obrnuto, i možda će to drvo koje podupire trebati pomoć od ovoga kojemu je pružio pomoć« (Wohlleben II). Šumareva iskustva pokazuju nam da se međusobna briga ne odvija samo među drvećem nego vjerojatno i među drugim biljkama i ekološkim sustavima. Štoviše, valja spomenuti da činjenica kako je ova knjiga postala najprodavanija knjiga prošle godine, što je bilo iznenađujuće, pokazuje kako i mi osjećamo rastuću potrebu za suradnjom. Briga kao temeljno načelo svemira i od nas ljudi traži da se brižno odnosimo prema stvorenom svijetu. I još jednom Leonard Boff: »Briga je odnos prema stvarnosti iz ljubavi, a ne iz agresije. Briga s oprezom pazi na životne procese i brine se za sve oblike postojanja, kako bi oni i dalje na jedan takav način mogli biti dio životne zajednice, da nitko ne bude isključen niti ostavljen u svojoj patnji« 117


(isto 325). Briga je uvijek prožeta suosjećanjem i sažaljenjem, a naposljetku i ljubavlju. Riječ je o tome da se za svemir brinemo iz ljubavi. »Ljubav je moćna energija koja postoji u ljudima i u svemiru. Ona je snaga nesavladive privlačnosti i jedinstva« (isto 325). Zatim Boff opisuje kako konkretno izgleda kada se mi ljudi iz ljubavi brinemo za druge ljude, za životinje, biljke, ma za cijeli svemir: »Brinuti se iz ljubavi znači osjećati se sjedinjen s najudaljenijom zvijezdom, sa sestrom pticom ili bratom mravom, te zanimati se za sudbinu svake osobe na ovom planetu.« »Brinuti se iz ljubavi znači biti u stanju iz dubine srca izjaviti: ti si za mene beskrajno važan; ne možeš nepravedno patiti; ne možeš nestati; moraš živjeti« (isto 326). Moramo se brinuti za planet Zemlju, razlog više za to je i kako bi ona i u budućnosti ostala mjesto na kojemu će ljudi moći živjeti. No i ovdje postoje dvije vrste brige. Jedni su nesigurni, žalosni, uplašeni. Boje se za budućnost Zemlje. Zbog toga jedva da mogu i spavati. No, oni ne čine ništa što bi moglo omogućiti bolju budućnost. Briga se mora izražavati na konkretan način prema stvorenom svijetu. Briga se treba pretvoriti u djelo, a ne ostati samo na strahu. Kada 118


razmišljam što bih sam mogao učiniti, kako bih mogao pridonijeti da i buduće generacije mogu živjeti na Zemlji, pretvaram brigu u nešto aktivno. Ona će mi dati krila da nađem kreativna rješenja i da promijenim vlastito ponašanje prema okolišu. Neću moći spasiti cijeli svijet. To ni ne moram, nitko to ne mora, niti ne može. No mogu pridonijeti kako bi oko mene bilo bolje. Mogu, primjerice, u okviru svojih mogućnosti razmišljati kako mogu pridonijeti da se proizvodi manje CO2. Mogu preispitati svoje postupanje prilikom potrošnje energije kada koristim grijanje, prilikom potrošnje struje, vožnje automobila, i pouzdati se u to da će se i drugi povesti za mojim primjerom, i da će se osvijestiti o tome kako javnost postupa s temom okoliša. Briga za budućnost svemira potaknula je nas u opatiji Münsterschwarzach na naš ekološki projekt. U međuvremenu smo postigli cilj da svu potrebnu energiju, stvaramo čak i višak (140 %), dobivamo od obnovljivih izvora, te da smo time znatno smanjili ispuštanje CO2. Brizi za okoliš potreban je duhovni temelj. Moraliziranje oko toga da se treba brinuti za stvoreni svijet ljude ne motivira dovoljno kako bi se aktivirali. Potreban je duhovni od119


nos prema stvorenom svijetu kako bih se za njega uistinu i brinuo. A duhovna dimenzija postoji u ljubavi. Sve što jest prožeto je ljubavlju. A ljubav, koja prožima i samu materiju, naposljetku je Bog sam, kako je to Ivan opisao u svojoj Prvoj poslanici: »Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (I Iv 4, 16). Ono što volim i s čime se u životu osjećam povezanim, za to se i brinem. A našoj je prirodi potrebna ta briga koja izvire iz ljubavi kako bi se mi prema njoj ponašali pažljivo, brižljivo, skrbnički i zaštitnički. Ljubavi kao motivaciji za brigu za okoliš pripada i osjećanje njezine ljepote. Ljubav i ljepota prema filozofu Platonu uvijek pripadaju zajedno. Volim lijepo. I obrnuto: lijepo u meni budi ljubav. Kada se divim ljepoti stvorenoga, tada ću se prema njemu dobro i ponašati. Njemačka riječ za lijepo – »schön« – može se izvesti iz riječi gledati, »schauen«. To vrijedi i za mene. Kada se gledam s ljubavlju, tada sam lijep. To vrijedi i za druge ljude, također u pogledu na stvoreni svijet. Potreban je pogled iz ljubavi kako bi u svakom čovjeku otkrio ljepotu, i prepoznao lijepo u prirodi. 120


Njemačka riječ za lijepo »schön« etimološki je vezana i uz riječ »schonen« što znači štititi, štedjeti. Lijepo je ono što štitim, što ne želim posjedovati ili promijeniti, već jednostavno puštam da bude onakvo kakvo je. I obrnuto vrijedi: lijepo me pobuđuje na to da ga štitim. Našem nutarnjem osjećaju proturječno je da uništavamo nešto što je lijepo. Ono želi biti zaštićeno.

121


Ritual Sjednite jednom na panj u šumi i promatrajte drveće oko sebe. Osjetite miris drveća, razgledavajte ljepotu svakog drveta. I zamislite kako su sva drveća međusobno povezana i kako se brinu jedna za druge. Tada ćete u drveću osjetiti ozračje ljubavi. I zamislite da ste Vi dio stvorenoga svijeta, dio prirode, dio šume, da tu pripadate. Šuma Vas ne ocjenjuje. Dopušta da budete ono što jeste. Tada ćete možda naslutiti koja je Vaša odgovornost prema šumi i prema cijelome stvorenom svijetu. Kako biste i ubuduće mogli osjećati ovaj ozdraviteljski prirodni prostor i ozdraviteljsku snagu njezine ljepote, potrebno je da se brinete za nju. Ako se u šumi osjećate sigurno, ne morate se prisiljavati da prema njoj pažljivo postupate. Sami od sebe ćete pažljivo i brižno postupati prema šumi i prema sveukupnoj prirodi.

122


SADRŽAJ

Uvod: Od Ja do Ti .......................................................

5

Briga u konkretnoj nevolji ................................. 21 Briga za djecu .................................................... 37 Briga za roditelje ............................................... 67 Briga za obitelj ................................................... 81 Briga za goste .................................................... 91 Briga za samoga sebe ......................................... 99 Briga za stvoreni svijet ...................................... 115 Dušobrižništvo .................................................. 123 Briga i molitva ................................................... 143 Bog se brine za ljude .......................................... 151 Briga je ljubav – završne misli ........................... 159 Literatura .......................................................... 165

167


1

Profile for Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Od Ja do Ti. Brinuti se za sebe i druge  

Poznati i voljeni dušobrižnik, benediktinac Anselm Grün, u ovoj knjizi brigu opisuje kao dar: za zajednički život u obitelji i društvu, za s...

Od Ja do Ti. Brinuti se za sebe i druge  

Poznati i voljeni dušobrižnik, benediktinac Anselm Grün, u ovoj knjizi brigu opisuje kao dar: za zajednički život u obitelji i društvu, za s...

Profile for kshr