Page 1

DV, Studij javne uprave Nauka o javnoj upravi mr. sc. Goranka Lalić Novak, predavaÄ?ica e-mail: goranka.lalic@pravo.hr


Konzultacije  mr.sc.

Goranka Lalić Novak, predavačica ponedjeljkom, 16,00 – 17,45 tel: 4890-212  Teo Giljević, asistent srijedom, 16,00 – 17,30 tel: 4890-213  Tijana Vukojičić Tomić, predavačica u ak.god. 2010-2011. ne održava konzultacije DV, G10, soba 3b


Ispit Ispit se sastoji od pismenog i usmenog dijela  Pismeni ispiti održavaju se utorkom, a usmeni u pravilu četvrtkom i/ili petkom, ovisno o broju pristupnika  Pismeni ispit - 10 pitanja (5x2 pitanja) koja se boduju s 2, 1 ili 0 bodova.; maksimalan broj bodova je 20, a minimalan broj bodova za izlazak na usmeni ispit je 8; ograničenje u pogledu pitanja s 0 bodova – ne više od četiri 


Informacije ď‚—

WEB: http://veleuciliste.pravo.hr/veleuciliste/studij

ď‚—

E-mail:

goranka.lalic@pravo.hr teo.giljevic@pravo.hr


Literatura 1. Pusić, E. (2002) Nauka o upravi. Zagreb: Školska knjiga točke: 1-55, 67-72, 89-109 (samo krupni slog) 2. Javna uprava: Nastavni materijali (2006) Zagreb: Društveno veleučilište u Zagrebu, Pravni fakultet u Zagrebu. str. 3-6, 19-23, 25-33, 37-43, 47-98, 145148, 149-158, 327-328, 336-338, 338-341


Struktura predmeta Temeljna pojmovna pitanja javne uprave  Razvoj proučavanja uprave: od nauke o upravi prema znanosti o javnoj upravi  Javna uprava u društvu  Uprava i politički sustav  Upravna organizacija  Metode upravljanja i javnog menadžmenta 


I. Temeljna pojmovna pitanja javne uprave        

Pojam javne uprave. Značenje javne uprave u suvremenom društvu. Razgraničenje javnog i privatnog sektora. Uprava kao organizacija i kao djelatnost. Značajke upravne organizacije. Obilježja upravljanja u javnoj sferi. Faze u razvoju upravljanja. Teritorijalni, funkcionalni i asocijativni upravni sustavi.

E. Pusić, Nauka o upravi, tč. 1 – 12  Javna uprava- nastavni materijali, str. 3-6 


Terminologija Državna uprava  Javne službe  Administracija  Birokracija  Javna uprava  Javni sektor 


Javna uprava 1. Sustav

(skup upravnih organizacija) kojem politiÄ?ka tijela daju ovlasti i sredstva 2. Dvojaka uloga 3. Heterogena


Dvojaka uloga uprave 

Instrument vlasti

Nositelj velikog broja društveno korisnih poslova kojima se zadovoljavaju potrebe građana


institucije političkog sustava:  politički odlučujuća tijela  izvršna tijela ~ uprava

Politička ovisnost vs. operativna neovisnost uprave ◦ Ovisnost  o političkim tj. izabranim tijelima i dužnosnicima u državi (Sabor, predsjednik) ◦ Neovisnost  za učinkovito djelovanje po kriterijima stručnosti i ekonomičnosti


Predstavničko tijelo (parlament)

Vlada

Političke stranke UPRAVA GRAĐANI


Hrvatski sabor – odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, – donosi zakone, – donosi državni proračun, – odlučuje o ratu i miru, – donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, – donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH, – ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti, – odlučuje o promjeni granica RH, – raspisuje referendum, – obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom, – nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom, – daje amnestiju za kaznena djela, – obavlja druge poslove utvrđene Ustavom. Članak 80. Ustava RH


Vlada RH – predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, – predlaže državni proračun i završni račun, – provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, – donosi uredbe za izvršenje zakona, – vodi vanjsku i unutarnju politiku, – usmjerava i nadzire rad državne uprave, – brine o gospodarskom razvitku zemlje, – usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi, – obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom. Članak 122. Ustava RH


Sastavljanje Vlade RH Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.  Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.  Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.  Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora. 

Članak 109. Ustava RH


Predsjednik RH nema značajan utjecaj na državnu upravu, osim u područjima vanjske politike i obrane  utjecaj ipak veći od utjecaja tipičnog za tzv. čiste parlamentarne demokracije  društveni utjecaj, a time posredno i utjecaj na državnu upravu, proizlazi iz njegovog političkog legitimiteta: 

◦ javni utjecaj – putem formiranja javnog mišljenja o temama iz pojedinih resora državne uprave ◦ ombudsmanski utjecaj – Ured predsjednika često prosljeđuje nadležnim ministarstvima zahtjeve građana


Što obuhvaća javna uprava? ▷ državnu upravu, ali i: - regionalnu i lokalnu samoupravu, - javne ustanove i javna poduzeća, - koncesionirane javne službe


    

državna uprava (npr. ministarstva, Državni zavod za statistiku), regionalna i lokalna samouprava (županije, gradovi i općine) javne ustanove (npr. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Društveno veleučilište) javna poduzeća (npr. Hrvatske željeznice, Čistoća/komunalne službe) koncesionirane javne službe (kombinacija privatne i javne službe kad je privatna osoba ovlaštena za obavljanje neke javne službe radi zadovoljenja javnog interesa – npr. korištenje vodnih resursa, dimnjačari)


Razvoj javne uprave Izvorno državna uprava  Od državne uprave (monopol fizičke sile) → sustav javne uprave (javni interes)  Mijenja se: 

◦ Pod utjecajem općeg društvenog razvoja ◦ U sklopu evolucije države odnosno političkog sustava


Razgraničenje javnog i privatnog sektora Obratna polazišta: ☼ Privatno pravo – počiva na mehanizmu jednostranog ovlašćivanja i isključivanja drugih 

☼ Javno pravo – u regulaciji političkih odnosa uključuje sve interesente u krug ovlaštenika na području politike


Javno ~ Privatno pravo Subjekti (pravna osoba javnog prava ↔ privatne osobe)  Odnos podređenosti i nadređenosti ↔ ravnopravan položaj  Interesi (javni ↔ privatni) 

Javnopravni odnosi = pravni odnosi u kojima je jedna stranka država, kao nositelj prisilne i suverene vlasti


Uprava kao organizacija i kao djelatnost Uprava kao skup upravnih organizacija ☼ Upravna organizacija 

Uprava u značenju određene djelatnosti ☼ Upravljanje 


Uprava kao skup upravnih organizacija  upravne organizacije } sustav (relevantna okolina)

pitanja - što je upravna organizacija? - specifična obilježja?


Upravna organizacija 

Organizacija u kojoj ljudi, kao svoje stalno zanimanje, obavljaju javne poslove na temelju trajne podjele dužnosti i ovlasti

dioba ↔ povezanost

Primjeri?


Specifična obilježja A)

društveni karakter poslova (javni poslovi)

B)

trajna podjela dužnosti i ovlasti

C)

profesionalizam pripadnika


A) Javni poslovi 

Karakteristike:

politički odlučujuća skupina ih određuje (javni interes) - pojedinac ih, svaki za sebe, ne može obavljati -


B) Trajna podjela dužnosti i ovlasti 

Radni zadaci svakog pojedinca u isti mah su njegove dužnosti i sadrže u sebi određene ovlasti

povezanost između sredstava i cilja (npr. gradnja ceste)


Normativni sustavi (pravni, moralni, konvencionalni) = kontinuitet

Svaki član UO obavlja poslove za koje je zadužen  Postavljanje zahtjeva (ovlast) – ponašanje u skladu sa zahtjevima 


C) Profesionalizam  

Suvremena uprava - posao specijaliziranih stručnjaka Pojedinci u UO: - rade za plaću - posvećuju (pretežit) dio radnog vremena - posebno se obrazuju UO razlikuje od udruženja građana (npr. NVO-a)


Društveno značenje pojave:

→ rad u UO postaje glavni sadržaj aktivnosti i osigurava egzistenciju

→ UO dobivaju stabilnost i snagu → akumulacija stručnog znanja → akumulacija praktičnog iskustva 

Ali, nazire se deprofesionalizacija dijelova (npr. pojedine socijalne službe)


Uprava kao djelatnost 

uprava u značenju određene djelatnosti → upravljanje

koordinacija, vođenje i usmjeravanje upravnih organizacija


Upravljanje 

kontinuirana djelatnost povezivanja više ljudi u akciji na obavljanju nekih javnih poslova Postupci i metode

sustav pravila Interesi


Osnovne znaÄ?ajke A) transmisijski karakter B) dinamiÄ?nost C) dvojaki karakter pravila koji je reguliraju D) kontinuitet


A) Transmisijski karakter 

upravljanje se pojavljuje kao posrednik, transmisija, između postavljenih ciljeva i njihova ostvarenja

Cilj → politička odluka  Ostvarenje → akcija ljudi 


U upravnim organizacijama obavljaju se dvije vrste poslova:

a)

upravljanje → centripetalna snaga

b)

druge aktivnosti (poslovi) koje nisu upravljanje → centrifugalni element


B) Dinamičnost predmet upravljanja je zajednički rad  upravljanje povezuje taj rad i njegove nositelje…  …dok rade, dok su u akciji 

akcija kojoj je predmet opet akcija (dvostruka dinamičnost)


C) Dvojaki karakter pravila 

Tehnička pravila – kakvi se ciljevi mogu postići i kojim sredstvima

→ proizlaze iz stručnog karaktera djelatnosti → lex artis, zakoni umijeća → npr. liječničke usluge


Interesne norme – kojim interesima treba služiti

→ izrijekom doneseni od političkih tijela → sadržaj politike → npr. besplatni prijevoz za umirovljenike


Ispreplitanje uvjetovano razvojem

→ tehnička pravila imaju sve više interesnih implikacija → rješavanje interesnih pitanja pretpostavlja poznavanje tehničkih pravila


D) Kontinuitet 

Kontinuitet upravljanja proizlazi iz:

→ trajnosti potreba → trajnog karaktera sustava normi


Faze u razvoju upravljanja asocijativna faza  teritorijalizacija  funkcionalizacija 


Asocijativna faza naglasak na čovjeku  vezivo zajednice  pripadnost pojedinca grupi  kriterij pripadnosti  značajka osobe, objektivno ili subjektivno svojstvo pojedinca koje ga obilježava kao pripadnika skupine  srodstvo, ropstvo 


Teritorijalizacija stabilizacija naselja i razvoj poljoprivrede, afirmacija zemlje kao glavnog proizvodnog sredstva  teritorij  okvir  vezivo  politička vlast 


Funkcionalizacija industrijska revolucija  institucije, poduzeća i ustanove  neovisno o teritoriju, organiziraju se institucionalno kao razmjerno zatvoreni i autonomni sustavi upravljanja koji osiguravaju unutarnju koheziju  vezivo  funkcije 


Sustav grč. sklop, slaganje  

jedinstveno uređenje dijelova u jednu cjelinu (Opća i nacionalna enciklopedija) skup nekih pojava koje su sređene u relativno nepruturječnu i potpunu cjelinu prema određenim kriterijima (N. Visković, Teorija države i prava) cjelina sastavljena iz dijelova ili cjelina odijeljena od svoje okoline (E. Pusić, Upravni sistemi)


Upravni sustavi sustav ljudske suradnje  elementi  upravne organizacije  upravna organizacija  organizacija u kojoj ljudi, kao svoje stalno zanimanje obavljaju javne poslove na temelju trajne podjele dužnosti i ovlasti  sustav višeg reda 


Vrste upravnih sustava teritorijalni (TUS)  funkcionalni (FUS)  asocijativni (AUS) 

problemi  diferencijacija i integracija elemenata  odnos s okolinom


Teritorijalni upravni sustavi

centralna

regionalna

lokalna


TUS  

 

težište upravljanja društvenim poslovima državna uprava u užem smislu – centralna, regionalna, lokalna  upravne organizacije koje su podloga i izraz političke vlasti, neposredno vezane uz politički odlučujuće grupe osnovna organizacijska jedinica sustava  upravnoteritorijalna jedinica heterogene upravne organizacije  različit sadržaj rada (od obrane do komunalnih službi)


TUS – problemi heterogene djelatnosti  problem koordinacije  instrumenti političke vlasti  odnos prema nositeljima političke vlasti  odnos prema građanima 


Funkcionalni upravni sustavi 

  

mreže javnih poduzeća i ustanova koje obavljaju društveni posao  ne primjenjuju vlast u svome djelovanju osnovna organizacijska jedinica sustava  netoritorijalna organizacija cilj organizacije se nalazi izvan same organizacije funkcionalno homogeni


FUS - problemi  

funkcionalna (i interesna) autonomija ustanova vs. funkcioniranje sustava kao cjeline odnosi s korisnicima  utjecaj na upravljanje u funkcionalnom sustavu  odnos između različitih grupa korisnika odnos između funkcionalnih i teritorijalnih sustava


Asocijativni upravni sustavi udruge i društva  ljudi se povezuju vlastitom inicijativom, za ostvarivanje zajedničkog društvenog interesa  amorfni, neodređen oblik upravljanja 


TUS u Hrvatskoj

državna državna uprava uprava

regionalna regionalna samouprava samouprava

lokalna lokalna samouprava samouprava

ministarstva državne upravne organizacije središnji državni uredi

županije

gradovi općine


FUS u Hrvatskoj  

javna poduzeća  “poduzeća od javnog interesa” Brodarski institut, Centar za vozila Hrvatske, Croatia osiguranje, Hrvatska pošta, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska kontrola zračne plovidbe, Hrvatska lutrija, Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste, Hrvatske šume, Hrvatske telekomunikacije, Hrvatski operator tržišta energije, Hrvatske željeznice, INA, Jadranski naftovod (JANAF), Jadrolinija Rijeka, Narodne novine, Plinacro, Plovput, Središnje klirinško depozitarno društvo


  

ustanove  Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) ustanove i javne ustanove Javna ustanova osniva se za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti i ako je zakonom određeno da se ona obavlja kao javna služba. (članak 6. i 1.) primjer: Društveno veleučilište


AUS u Hrvatskoj  

udruge  Zakon o udrugama (NN 88/01, 11/02) svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te ekološka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti (članak 2.) primjer: GONG, B.a.b.e, HPC


II.Razvoj proučavanja uprave: od nauke o upravi prema znanosti o javnoj upravi    

Rani razvoj proučavanja uprave Diferencijacija nauke o upravi Daljnja diferencijacija Nova integracija

E. Pusić, Nauka o upravi, tč. 17 – 21


a. Rani razvoj proučavanja uprave

sredinom 18. stoljeća, rađanje moderne uprave prosvijećeni apsolutizam→ stvaranje upravnog aparata  glavni instrument koncentracije političke moći u rukama monarha → profesionalna državna uprava  definatorna značajka države → monopol legitimne fizičke sile u rukama monarha  osnovni zadatak državne uprave → osiguranje vlasti od napada izvana i iznutra  

dva usporedna pravca razvoja: opisni smjer i filozofsko-spekulativni smjer


Opisni smjer sistematiziranje iskustva radi pripreme ljudi za rad u upravi  školovanje i pripremanje monarhova upravnog aparata → uspostavljanje vlasti 

nauka o policiji


Filozofsko spekulativni smjer 

polazi od uprave kao cjeline, od mjesta upravnih organizacija u mehanizmu vlasti, u državi i zajednici uopće praktično-politički zadatak legitimirati vladarevu vlast


Spajanje filozofskog i opisnog smjera

Lorenz von Stein, profesor nauke o državi sistematizira razvoj upravljanja, obuhvaća upravne organizacije i upravnu djelatnost prema pojedinim područjima uz sistematizaciju, i pitanja znanstvene teorije

širok i dugotrajan utjecaj

 


b. Diferencijacija nauke o upravi prvotna integracija → izraz relativne nerazvijenosti društvenih znanosti  dva pravca specijalizacije u proučavanju uprave: - upravnopravni smjer - upravnotehnički smjer 


Upravnopravni smjer 

nova društveno-politička situacija

zanimanje za vezanje i regulaciju uprave pravnim propisima

nauka upravnog prava  Europa 


Upravnotehnički smjer   

porast broja i opsega organizacija tržišna utakmica → racionalizacija problem efikasnosti

započelo na području industrije → prenosi se na javnu upravu

Sjeverna Amerika

iskustvena disciplina kojoj je cilj povećati efikasnost u radu velikih organizacija


c. Daljnja diferencijacija 19. – 20. stoljeće  pravna regulacija i ekonomičnost upravnog djelovanja 

dva smjera: - daljnja specijalizacija upravnog prava i upravne tehnike - pojava posebnih disciplina 


Specijalizacija upravnog prava i upravne tehnike novonastale pravne discipline (npr. radno pravo, financijsko pravo, građevinsko pravo)  pravne subspecijalizacije 

novonastale tehničke discipline (npr. nauka o organizaciji, personalna služba)  diferencijacija po upravnim resorima 


Pojava posebnih disciplina 

polaze od drugih nauka: sociologija, ekonomija, etika, antropologija, statistika, matematika, kibernetika…

isprepliću se u novim disciplinama

npr. komunalne znanosti, nauka o financijama


d. Nova integracija novi oblici integracije postojećih disciplina tendencija prema jedinstvu očituje se:

 

◦ ◦ ◦ ◦

putem proširenja pojedinih posebnih disciplina putem planova i programa upravnih škola i instituta putem poredbenih znanstvenih istraživanja stvaranjem temelja opće teorije upravljanja


Hvala!


fsdf  

gfdsfvdsgs

Advertisement
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you