Issuu on Google+

34

N E D J E LJ A

21. TRAVNJA 2013.

KAO U SF FILMOVIMA Uopće se ne bojim, pa to je kao hitan medicinski postupak, kaže Aleksej Samikjin, koji si je, za slučaj da iznenada umre, već osigurao mjesto u jednoj od golemih komora u kompanijinu spremištu u gradiću Segijevu Posadu. Zauzete su 24, a još je stotinjak osoba potpisalo ugovore

Ljudi su u komorama položeni s glavom nadolje jer je u nižim dijelovima hladnije. Čuvaju se do pojave tehnologije koja će im omogućiti “uskrsnuće”

MARIA GRIGORYAN M. GRIGORYAN, KRIOSAN

Kada je 12. siječnja 1967. od raka bubrega umro James Bedford, profesor psihologije na Sveučilištu u Kaliforniji, tijelo mu je, prema njegovoj želji, pohranjeno u posebnu posudu s tekućim dušikom, a postupak postao poznat kao prvi slučaj zamrzavanja čovjeka. Bilo je to samo tri godine nakon što je američki fizičar Robert Ettinger objavio knjigu “Mogućnosti besmrtnosti” i time stekao titulu oca krionike, prakse očuvanja tijela preminulih na ekstremno niskim temperaturama u nadi da će ih se u budućnosti moći oživjeti.

Crv je opet propuzao Ettinger je 1976. u predgrađu Detroita osnovao Institut krionike, gdje je 2011. godine i sam zamrznut, a tijelo mu je smješteno između majke i njegove dvije supruge. Prema nekim informacijama, na “duboko zaleđivanje” dok im medicinska tehnologija ne omogući da se jednoga dana vrate među žive odlučili su se i Walt Disney, Salvador Dali, Elvis Presley, Charlie Chaplin i Boris Jeljcin, ali to nikada nije potvrđeno. No, brojke svjedoče kako je krionika u međuvremenu stekla mnogo sljedbenika, pa i postala biznis. U američkim tvrtkama i ustanovama koje se time bave dosad su u spremnike s tekućim dušikom pohranjena tijela 230 osoba, a u Rusiji 24, dok ih je oko stotinu potpisalo ugovore. Kako, pak, izgleda zamrzavanje ljudi otkriva ekskluzivni obilazak centra KrioRus, čiji je ured u Moskvi, a spremište u obližnjem gradiću Sergijevu Posad. U njemu su goleme komore, kriostate, u kojima su tijela položena s glavom nadolje, budući da je, objašnjava Sergej Evfratov, znanstveni suradnik kompanije, u donjem dijelu najhladnije. – Može se zamrznuti cijelo tijelo ili samo mozak. O tome odlučuje klijent, a ako je riječ samo o mozgu, njega u budućnosti možemo prenijeti u virtualnu realnost – govori Evfratov.

NA MINUS 196°C MoŽE SE ZALEDITI I SAMo MoZAK pA ćE GA PACIJENT JE SPREMAN Najviše me zabrinjava odnos države i društva prema krioniranju, ističe Dmitrij Kvasnikov

PRAVNA, ALI NE I BIOLOŠKA SMRT Obitelji se od klijenata opraštaju cvijećem

Odluka se definira ugovorom s osobom koja se želi zamrznuti, a cijena je 36 tisuća dolara za mozak i 80 tisuća dolara za cijelo tijelo, odnosno i više ako dođe do komplikacija. Obično većinu tog novca, ističe Andrej Švedko, također suradnik KrioRusa, isplaćuje osiguravajuća kuća odmah nakon pravne smrti klijenta. Budući da je eutanazija u Rusiji zabranjena, krioniranje za života nije moguće, pa postupak počinje tek nakon potvrde o smrti osobe. Provodi ga tim stručnjaka koji kroz krvožilni sustav prvo uvodi posebne kemikalije, krioprotektore, koje smanjuju oštećenje tkiva pri zamrzavanju i kristalizaciji. Zatim se tijelo postupno hladi do temperature od minus 196 Celzijevih stupnjeva te se stavlja u komore s tekućim dušikom, što zaustavlja proces biološke razgradnje. – Niske temperature mogu zaustaviti kemijske promjene stoljećima. Tekući dušik, pak, isparava, pa ga moramo povremeno dodavati, što cijeli postupak čini prilično skupim. Tijelo se čuva u depozitoriju u roku navedenom u ugovoru, obično do pojave tehnologije koja će omogućiti da klijent oživi – kaže Evfratov.


Zamrzni me do besmertnosti - 2