Page 1

1

školska godina 2014./15.

broj 46


sadržaj...

impressum...

2

Nastava kakvu učenici vole U posjetu Gradskome kazalištu „Trešnja” u Zagrebu Lovranski i draški osmaši u posjetu Hrvatskome saboru Škola nekad i sad Aleja glagoljaša Veliko i malo Dan bez torbi Najmanje kazalište na svijetu Posjet Gradskoj knjižnici u Opatiji Škola u prirodi

3 4 5 7 10 11 12 14 15 16

Literarni kutak

18

Postignuća Pobjednički “Kvarnerić” Kvarnerić Novigradsko proljeće 2015. Dan škole Postignuća učenika

52 54 55 56 57 58


u posjetu gradskome kazalištu “trešnja” u zagrebu...

U petak, 28. studenoga 2014. u sedam sati ujutro mi učenici od 5. do 8. razreda OŠ Viktora Cara Emina iz Lovrana i PŠ „Eugen Kumičić“ iz Mošćenčke Drage, autobusom smo krenuli iz Lovrana prema Zagrebu. Zbog ovog nesvakidašnjeg nastavnog dana izvan školske zgrade i Lovrana svi smo bili veoma uzbuđeni i sretni pa nam ni kiša koja nas je pratila putem nije smetala. Stigavši u Zagreb, krenuli smo u Gradsko kazalište „Trešnja“ gdje smo pogledali predstavu VIS Životinje. Predstava govori o mladiću Kuni koji pokušava okupiti rock-sastav, a svaki od sudionika audicije pokazuje osobine neke životinje. Na kraju uz puno muke, Kuna uspijeva oformiti sastav okupivši svoje prijatelje. Predstava je bila jako zabavna i s puno dobre glazbe, a najviše me razveselila završna pjesma. Nakon predstave zaputili smo se u McDonald’s gdje smo nešto pojeli i razmijenili dojmove o sjajnom kazališnom doživljaju. Potom smo se vratili u „Trešnju“ na drugi dio programa U kazalištu o kazalištu. Dočekala nas je simpatična vodičkinja koja nam je svima podijelila mali kazališni pojmovnik te nas pozvala na pozornicu. Tu nam je održala izlaganje o kazališnoj djelatnosti, a onda nam je priuštila zabavno iskustvo vrtnje na pokretnome dijelu pozornice. Zatim nas je preuzeo drugi vodič koji nas je poveo u razgledavanje sporednih kazališnih prostora „nevidljivih“ gledateljima. Pokazao nam je most (stazu iznad pozornice), propadalište (lift koji vodi u prostor ispod pozornice), prostorije za pokuse i vježbanje, prostorije za šminkanje i odijevanje glumaca te prostoriju s monitorom gdje glumci čekaju svoj red za izlazak na scenu. Iako sam većinu toga već otprije znala, bilo je jako zanimljivo i zabavno, a uspjela sam i nešto novo naučiti. Nakon razgledavanja kazališne zgrade, krenuli smo kući. Put je prošao u najboljemu redu, a u Lovran smo stigli u ranim večernjim satima, umorni, ali zadovoljni. Bila je to uistinu odlična terenska nastava i nadam se da ćemo nešto slično imati prilike ponoviti!

4


lovranski i draški osmaši u posjetu hrvatskome saboru...

Dana 28. studenoga 2014. učenici starijih razreda OŠ Viktora Cara Emina iz Lovrana i PŠ „Eugen Kumičić“ iz Mošćeničke Drage sudjelovali su u terenskoj nastavi u Zagrebu. Nakon zajedničkoga programa u Gradskome kazalištu „Trešnja“, osmaši su posjetili Hrvatski sabor na Trgu sv. Marka. Na ulazu u zgradu dočekali su nas zaštitari. Morali smo predati sve torbe kako bi ih rendgenski pregledali, a svi mi posjetitelji morali smo se legitimirati. Po razini sigurnosnih mjera odmah nam je postalo jasno koliko je to važna ustanova. Nakon sigurnosne provjere preuzela nas je ljubazna vodičkinja koja nas je povela u obilazak saborskih prostora. U predvorju Saborske vijećnice našli smo se u okruženju bista hrvatskih velikana poput Stjepana Radića, bana Josipa Jelačića, Josipa Jurja Strossmayera, Ivana Mažuranića i drugih povijesnih ličnosti koje su sada na okupu izgledale puno stvarnije nego na stranicama udžbenika povijesti. Nismo se, naravno, propustili fotografirati pored središnje figure Oca Domovine, tj. velikana hrvatske povijesti Ante Starčevića. Pred bistom Ivana Kukuljevića Sakcinskoga utvrdili smo gradivo iz povijesti hrvat-

skoga jezika vezano za prvi govor na hrvatskome jeziku koji je u Hrvatskome saboru 1843. godine održao upravo Kukuljević Sakcinski. Skupina učenica, polaznica dodatne nastave iz Hrvatskoga jezika, poželjela se fotografirati uz lik čovjeka koji je pridonio povijesnome unapređenju položaja hrvatskoga jezika. Naša nas je vodičkinja potom uvela u posebnu dvoranu u kojoj se primaju najviša strana državna izaslanstva. Tu su nas sa zidova gledali portreti hrvatskih državnika, a središnji zid prekrila je slika u kojoj je zaustavljen povijesni trenutak svečane sjednice Hrvatskoga sabora iz prosinca 1990. kada je proglašen Ustav samostalne Hrvatske. Napokon, ušavši u bočnu galeriju, zavirili smo i u Sabornicu i uživo vidjeli saborničke klupe koje inače viđamo samo na televiziji 5


dan bez torbi... Integrirani dan učenika mlađih razreda, Dan bez torbi, proveden je 22. travnja 2015. na Dan planeta Zemlje. Želja nam je bila da učenici teške školske torbe i brige zamijene loptama, igrama, boravkom na svježem zraku. Prošetali smo do igrališta NK Lovran. Tamo su nas srdačno dočekali treneri i postavljeni poligoni na cijelom igralištu. Djeca su se pod vodstvom trenera družila, igrala, bavila sportskim aktivnostima i bili na svježem zraku.

To je bio naš dan bez torbi – sportski dan. Ujutro smo krenuli prema nogometnom igralištu. Tamo smo sa svojim trenerima vježbali, natjecali se i zabavljali. Nismo zaboravili ni dobro se najesti. Kući sam se vratila zadovoljna, ali i jako umorna.

Dan je planeta Zemlje – 22. travnja 2015. Obilježili smo ga zajedno s učenicima matične škole. Lijepo smo se proveli na velikom lovranskom nogometnom igralištu. Treneri našeg lovranskog nogometnog kluba za nas su pripremili poligone za sportska nadmetanja. Zadovoljno smo razgibavali naša mala tijela, veselo se družili i uživali u ljepoti našeg planeta.

12


eko, eko, eko nije daleko brzo će doći zemlji pomoći

eko, eko, cvijeće, cvijeće u kantu baci sve smeće zemljica je sada čista i od sreće sva blista

jedan, dva, tri šumu čuvajmo mi jedan, dva, tri ponašajmo se ekološki

Naš planet je lijep, veseo i šaren... Moramo ga čuvati!!! Natali Andrejevic, 2.r. PŠ Dobrec

Kreće smeće u vreće da Zemlja blista od sreće. loren negric, 3.a

Moramo svaki dan vježbati, boraviti na svježem zraku i baviti se sportskim aktivnostima! I mi smo priroda!!! Stiže evo tvoj dan, Zemljin rođendan. Zato u ruke vreće da pokupimo smeće. Radimo svi mi, mali i veliki. Mlado i staro poslušajte svi Zemlju moramo čuvati. Njene šume, planine, rijeke, gore i doline. Nema života na svakom baš planetu poštujmo zato jedinu našu Zemlju. Djeco, put pod noge svoje riješite se smećaste nevolje ove. U vreće smeće bacite sebi i Zemlji život spasite. Dječice draga, svi u šume potrčimo i očistimo šume za zdravlje naše. Očistimo svaki potok i rijeku, neka bistre vode u svojem koritu teku. Planeta je doista zagađena. No, ja to želim promijeniti! Dragi stanovnici Zemlje, mnogi ljudi i ja želimo promjenu u svijetu, a pod tim mislim da prekinete sa zagađivanjem! 13


Hvala* Barba ki se Ivica zove navadil me j’ se, se ča otela san znat, a to je kako ribu ćapat. Navadil me j’ kako udicu vezat, kako ju naješkat, kako šćap rastegnut, kako ribu potegnut.

Navadil me j’ kako se ka riba zove, kade se fratri, a kade oradi love. Ove san besedi napisala da bin mu rekla hvala aš me j’ navadil se ča otela san, a nisan znala.

Ribarija Dok san još manja bila San z nonićin na ribariju hodila I lepo se zabavila. Saki put bimo Doma z punun Kašetun prišli I none jutre za obed prnesli. A pokle obeda kad smo se lepo najili Mačku kosti podelili Počinut hodili.

20


Brodić Bil je jedan brodić, mići ko tić! Samo ča ni kantal, ma nas je pejal! Po lete smo veslali i vavek smo kantali. Dok je nono ribu lovil, mi smo se kupali i igrali. Kad smo se doma vratili, mi smo se jako jadili. Šli smo spat! Nismo mogli zaspat! Aš smo misleli kad ćemo poć nazad. Rano smo se stali i ko tići smo kantali, Opet ćemo poć na brodić, a nonić će ribu lovit, tako je finila štorija od brodić i mi je nikad nećemo pozabit! Brodić Va porte je vezan stari brodić za njega bacila jedan nonić. Pogjedat ga pride saki dan i domišja se kako je šnjin hodil van. Na vesla je šal i vavek žuji na rukah kazal! Vajali su se po more, tukla ih je bura, močili vali, ali oni se nisu dali, dugo su zdurali. Sada su stari i brodić i on, nonića se već boli, a brodić je skoro bez pituri. I tako vezan va porte stoji i sada samo galebi na nebe broji!

21


Bila je subota. Mama je pitala: „Ča ćete za obed?“ Rekal san da bin rižot z piletinun. Mama je počela kuhat. Bila je već na kraje. Kad je dofinjila, tel san pizzu. Mame su pukli živci. Zapejala me je pul noni. Nona mi je skuhala maneštru. Nona mi je rekla da ne rabi se pojist. Jako mi je bilo dobro. Hodile su ure i ure. Padala je noć, a nona mi je za večeru šla delat friti. Povedela mi je i recept. Prišlo je vreme za spat. Obukal san se va pidžamu i šal spat. Napokon je prišlo i jutro. Z nonun i nonićen san šal na Kalac. Tamo san tekal po lešine. Igral san se z balun. Nona mi je obećala da će mi pokle obeda reć još neki recepti. Parićal san lapiš i se zapisal. Kega interesiraju za njega san ih tu šoto napisal.

KOMPIR Z OCVIRKI

PREŽGANA JUHA

FRITI

- kompir, ocvirki

- uje, muka i voda

PAŠTA Z SLANUN RIBUN

MANEŠTRA OD VERDURI

- očišćena slana riba - pašta

- bilo kakova verdura - kobasica - voda - kumpir

- voda - žličica soli - 15 dek cukara - 50 dek muki - pol žmujića rakije - korica od limuncina i naranči

Nonina hrana vrnula me je va prošlost i moj kraj. Saki obed od moje noni je boji od seh pizzi i hamburgeri.

28


Vijolica Vijolicu san posadila Kraj šume je lepo rasla. Va vrte san joj kuščić moje zemji našla. Pognojila san je i zalela, bušala je i podišela. Veselje mi je velo prnesla. Srce san joj otprla i z poneštri stalno gjedala.

Proljeće Proljeće je lijepo godišnje doba. Vesela ptica cvrkuće, budna zmija sikće. Potčić žubori, dok priroda nešto novo ne stvori. Sunce cijeli dan grije, i dječici se smije. Proljeće je najljepše godišnje doba, eto, no,meni je draže ljeto.

Rožica* Rožica mića, va vrte stoji, cvate, ko da gjeda va te, ko da neš bi ti rekla, ma ne zna ča. Zato ti njoj reči, da lepo diši!

35


Djevojčica u plavom kaputiću Jedan od simbola patnje i stradanja grada Vukovara u vrijeme Domovinskoga rata bila je djevojčica Željka Jurić koja je tada imala samo šest godina. U to je vrijeme njezina fotografija slikana u razorenome gradu Vukovaru obišla čitav svijet. Uplakanim licem djevojčice bez prestanka su klizile suze, a tuga koja ju je tjerala na plač bila je sve veća i veća dok je u koloni prognanika napuštala svoj uništeni grad Vukovar. Na njezinu posve mokrome licu vidio se samo očaj, briga i strah. Briga i strah da je ostala bez nekoga svoga. Briga i strah zbog pitanja koja nisu imala odgovore. Što se dogodilo njezinu domu, članovima njezine obitelji? Što je s njezinim prijateljima? Što će biti s njom? Sve što je imala: igračke, odjeća, knjige… Sve se to pretvorilo u prah i pepeo. Ti grozni ljudi prouzročili su njoj i mnogim drugim ljudima silnu patnju zbog gubitka najdražih i zbog gubitka svoga grada. Ipak, ostala je živa! Ali izgubila je ono najvrjednije – bezbrižno i sretno djetinjstvo. Oteto joj je na najgori mogući način i to joj nitko nikada neće moći nadoknaditi. Ostala joj je samo nada za bolju budućnost i želja da se ovakva tragedija više nikada ne ponovi.

Moja sestra glumica Moja je sestra starija od mene tri i pol godine i uvijek je pred drugima iznimno dobra prema meni. Upravo zbog toga neki misle da je meni lako s njom. A ona je – prava glumica! Dakle, kada smo vani, najčešće u društvu odraslih, pravi je anđelić. Ja u sebi tada mislim: “Koja si ti glumica!” Jer, kada dođemo kući, istog trena baci svoju „dobru masku“ i naprosto poludi. Pojača muziku do kraja, otvori televizor i vrteći programe nikoga ne čuje. Onda ja sve to moram trpjeti. Bude mi „puna glava“ takvog njezinog ponašanja, a mama i tata su bespomoćni. Obično tada kažu da je u pubertetu i da će to brzo proći. Ipak moram priznati da ne mogu bez nje, a vidim da ni ona ne može bez mene. Bratska ljubav je baš čudnovata. Neki put se tako dobro razumijemo i slažemo i zbog tih trenutaka ne bih svoju sestru mijenjao ni za što na svijetu.

46


Šareni cvjetovi. Svi su na okupu. Ne smiju se brati.

Mokre stijene. Pod srebrnim mlazovima grli ih sunce.

Ledene sige. Polako se tope. I lome.

Usamljena ptica. Tiho pjeva u mraku snježne krošnje.

U zelenilu ljubičasti cvjetovi. Miruju.

Šarena duga. Poljem pjevaju boje pjesmu leptira.

Sićušni kukac. Sladi se peludom bijelog cvijeta.

Pupoljci se otvaraju. Na zelenoj stabljici cvijet se bijeli.

51


novigradsko proljece...

Prvi dan u Novigradu je uvijek najteži jer se opraštaš od roditelja, ali i najsretniji jer počinje tjedan dana zabave. To znam jer mi je ovo bio treći put da sam u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće. Ova godina je bila posebna jer se slavilo 40. godina Škole stvaralaštva i 26 godina Novigradskog proljeća. Ove godine tema je bila„Lađa“ i svatko je u radionici, u koju su ga primili, morao napraviti nešto vezano uz zadanu temu. Meni je ovo treći put da sam u slikarsko-scenografskoj radionici, gdje se radi scena za predstavu, film ili sl. Radionice su bile 2 puta dnevno, ujutro od 9 do 13 sati i popodne od 16 do 19 sati. Nakon večere bi slijedio večernji program gdje bi se prikazivale snimke što smo sve radili taj dan. U utorak navečer je bilo natjecanje Tvoje lice zvuči poznato. Prijavio se tko je htio i pokazao je svoj talent. U srijedu, nakon večere, iza škole, gdje su bile radionice, voditelji radionica, hospitanti i studenti puštali su 40 lampiona. U četvrtak je bio završni koncert u Crkvi sv. Pelagija. Zadnji dan, u petak, ujutro smo dovršavali radove, a od 16 do 17 sati pospremali radionice. Nakon pospremanja i podjela zahvalnica pogledali smo izložbu u galeriji pored crkve. Kasnije su u vremensku kapsulu neki ostavili svoje stvari. Ta kapsula će se otvoriti kada bude bilo 40 godina Novigradskog proljeća. Ova godina je meni bila najbolja do sada i nadam se da ću sudjelovati i slijedeće godine u Školi stvaralaštva te imati ponovno mogućnost razvijati svoje sposobnosti, sklopiti nova prijateljstva i pokazati vlastitu kreativnost.

56


dan škole...

Dan škole svečano je obilježen 6. svibnja u 17.00 sati glazbeno-scenskom igrom Nova bajka o ribaru i ribici koju su učenici izveli u školskoj sportskoj dvorani za roditelje, uzvanike, učenike i sve djelatnike Škole. Ta igra, u kojoj dramsku radnju prati puno glazbe, pjevanja i plesa, nastala je kao suvremena obrada Puškinova djela Bajka o ribaru i ribici učenicima poznata iz programa lektire za 5. razred. Priča je to o ljudskoj nezasitnosti i oholosti sa sretnim završetkom u kojemu pobjeđuje ljubav i spoznaja o pravim životnim vrijednostima. U izvedbi predstave sudjelovalo je 50-ak učenika starijih i mlađih razreda članova školskoga zbora mlađih i starijih razreda pod vodstvom Natalije Banov, scenske družine starijih razreda pod vodstvom Ingrid Baljak te ritmičke grupe mlađih razreda pod vodstvom Ljiljane Basarić. U izradi scenografije i kostimografije za ovu predstavu sudjelovali su učenici starijih i mlađih razreda likovne grupe pod vodstvom Senke Strgar (PN) i Snježane Kovačević (RN) te učenici iz grupe knjižničara pod vodstvom Sandre Salopek. Vrijedan višemjesečni rad urodio je uigranom dinamičnom izvedbom uz kreativno osmišljenu i vizualno dojmljivu scenu na zadovoljstvo publike i svih sudionika ove predstave. Program je dodatno obogaćen izložbom likovnih i literarnih radova učenika.

57


Po završetku županijskih natjecanja, odlazak na državno izborio je Tin Brubnjak, 8.a koji je svoje znanje matematike pokazao u Trogiru. Za natjecanje se pripremao uz mentoricu, profesoricu Gabrijelu Ivanković, s kojom već dugi niz godina postiže zapažene rezultate. Nakon natjecanja podijelio je s nama svoje dojmove: "Iako je bilo vrlo stresno i zadaci prilično teški, izuzetan je osjećaj i zadovoljstvo biti sudionik državnog natjecanja."

MORE JE ŽIVO Treću godinu zaredom učenici 5. i 6. naše škole sudjeluju u online natjecanju More je živo kojeg provodi Društvo za ekološka istraživanja„Paks” uz potporu Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, Ministarstva kulture i Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Matteo Zausnig, učenik 5.b razreda, osvojio je 3. mjesto u konkurenciji 350 učenika od 5. do 8. razreda iz 42 osnovne škole. KLOKAN BEZ GRANICA Međunarodno matematičko natjecanje Klokan bez granica zasigurno je najmasovnije matematičko natjecanje u Hrvatskoj. U konkurenciji 8 946 učenika 4. i 5. razreda osnovne škole Mauro Mohorovičić, 5.a ostvario je 8. Rezultat, a Ema Mihalić, 5.a 15. ZBOR Dok neki marljivo uče, drugi su svoje talente pokazali pjevajući u školskom zboru. Najzapaženiji bio je njihov nastup na Kvarneriću, gdje su osvojili 1. i 2. nagradu, a sudjelovali su i kao prateći zbor svim natjecateljima. Uspješno su predstavljali našu školu na brojnim priredbama, koncertima, radionicama, natječajima od kojih izdvajamo: - Hrvatski dječji festival u Zagrebu (V. Lisinski), državni susret - Europa u školi, županijska razina - Dječje glazbene čarolije u Rijeci (županijska smotra) - Nova bajka o ribaru i ribici, glazbeno-scenska priča izvedena za Dan škole, predstavljena u emisiji Časkalica na KanaluRi, - Uz nas niste sami - Za osmijeh djeteta u bolnici, gostovanje na HRT-u, Zagreb

60


LIKOVNO STVARALAŠTVO Izuzetno aktivni članovi mlađe likovne grupe nižu zapažene rezultate na gotovo svim natječajima na kojima sudjeluju: Na natjecanju literarnog, likovnog i glazbenog stvaralaštva Europa u školi nagrađeni su učenici 3.b razreda: Anja Aničić, Lea Gržeta i Ana Kinkela. Tema radova dobne skupine od 1. do 4.r. bila je Životinje pričaju o klimatskim promjenama. Na natječaju za dječju kartu svijeta Moje mjesto u današnjem svijetu rad učenika 3.a razreda Gabriela Matijevića odabran je, između više od 200 pristiglih radova, za najbolji u kategoriji mlađih razreda. Njegov će rad ponosno predstavljati Hrvatsku na izložbi dječjih radova u Rio de Janeiru od 23. do 28. kolovoza 2015. U suradnji Hrvatskog Glasa Berlin, Muzeja grada Iloka i Osnovne škole Julija Benešića iz Iloka u siječnju je objavljen petnaesti po redu natječaj Iserlohn - Ilok 2015., na temu Dunav rijeka fantazije.Na natječaj je pristiglo preko četiri stotine radova iz Hrvatske, BiH, Srbije/Vojvodine, Njemačke, Luksemburga, Belgije, Italije i Čilea, a mali likovnjaci osvojili su 2. mjesto – Petra Uković, 3.a, 3. mjesto – Ana Kinkela, 3.a i 4. mjesto – Ivana Vignjević, 3.a. Hrvatska kulturna zajednica iz Švicarske organizirala je likovno-literarni dječji natječaj Zavičajna ostavština. Nagrađeni su: 1. mjesto – Anja Aničić, 3.a, 2. mjesto – Petra Uković, 3.a, 3. mjesto – Lucija Hlanuda, 1.b i Ivana Vignjević, 3.a. U OŠ Pećine održano je Županijsko natjecanje – izložba učenika osnovnih škola Primorsko-goranske županije iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna LIK 2015. Tema ovogodišnjeg natjecanja bila je Posljednja zagonetka. Na natječaj su pristigli radovi 276 učenika iz 36 škola, među kojima se našlo i sedam zapaženih radova učenika naše škole. Odlukom prosudbene komisije pohvaljen je i uvršten u katalog rad Marie Leane Đolonga, 5.b, Nikol Radonić, 7.a i Maria Pintara, 7.MD.

Čestitamo svim učenicima i njihovim mentorima i zahvaljujemo što svojim radom i rezultatima na najbolji i najljepši način predstavljaju našu školu.

61

Lovranski feralić 2015  

School paper / školski list OŠ Viktora Cara Emina Lovran || Cover / ovitak: Sandra Salopek || Layout / prijelom: Krešimir Vogrinc

Lovranski feralić 2015  

School paper / školski list OŠ Viktora Cara Emina Lovran || Cover / ovitak: Sandra Salopek || Layout / prijelom: Krešimir Vogrinc

Advertisement