NOĆ PADA U PODNE
čula. Tip je bio poput govoreće brošure, samo što ga se nije dalo poklopiti i spremiti u ladicu. Nije shvaćala zašto joj to govori. I vjerojatno bi joj zbog tog izlaganja bilo vrlo dosadno, na rubu pospanosti čak, no u njoj je, dapače, samo rasla nervoza. Što je duže govorio, to je više osjećala kao da joj ovdje nešto izmiče, da nešto propušta učiniti. Sigurno nisu morali biti nasamo da joj sve to kaže. Jedna je mogućnost bila da je pogriješio osobu i da joj se obraća s premisom da ona zna zašto ju gnjavi toliko opsežnim bezvezarijama. To baš nije bilo odveć izgledno. Tražio je na recepciju specifično nju, a kad ga je našla predstavila mu se imenom i prezimenom. Ne zna koliko Sanji Malenica, zaposlenica Trompera, trenutno ima na ovom dijelu planeta u ovome trenutku, ali posve je uvjerena kako je mogućnost zabune svedena na minimum. Druga je mogućnost bila da laprda toliko jer zna da je nervozna i pokušava tu nervozu pogurati do kranjih granica. Možda i namjerno govori tako nerazgovjetno. Da bi dodatno pojačao neizvjesnost. Je li to bio nekakav ispit, pitala se. Nastavak ispita koji je počeo crvenom bojom? Sve je to bilo toliko nadrealno da joj je došlo vrištati. Od čega se privremeno suzdržala. Jer je željela zadržati posao. Iako bi voljela da joj se sposobnosti procjenjuju u skladu s njenim kvalifikacijama, a ne... ne zna ni sama s čime. A onda je monolog postao zanimljiv. Prešao je s općenitosti i počeo o njoj govoriti. U tom joj je dijelu bilo posebno tjeskobno jer je bila sigurna da su neke od važnijih riječi koje izgovara baš one koje ne razumije. No shvatila je da je zapela za oko glavešinama u Gestorven&Hatelijku, zbog čega se naježila. Onda je rekao riječ koju je jako dobro razumjela. Unaprijeđenje. Osjećala je kako susret skreće na nešto vrlo obećavajuće. Istaknuo je kako u Hrvatskoj traže osobe koje bi preuzele nove odgovornosti zbog širenja tržišta. No ne bi se radilo samo o unaprijeđenju, već i o uvođenju u najuži krug vodstva koncerna, pa čak i 51