NOĆ PADA U PODNE
tvojoj okolini najmanje žele." "Koliko si dugo mogao biti u ovome poslu? Koliko imaš godina?" "Ja se ne zamaram svojim godinama i one se ne zamaraju mnome. To je dogovor koji već 30 godina dobro funkcionira. Ne znam zašto bih tu nešto mijenjao." "Toliko, ha? Onda je detektivski posao teži nego sam mislila." "Moguće, ali uvijek može biti gore. Napokon, noć uvijek pada u podne." Sanja prvo zaškilji prema njemu. "Molim? Što si rekao?" "Rekoh, noć pada u podne." "Što to znači?" "Volim to povremeno govoriti. To je igra riječi." "Kakva igra riječi?" "Pa onako... znaš, ljudi obično misle kako noć pada u ponoć." "Noć ne pada u ponoć. Pada... mislim, ovisno o dobu godine." "Da, ali ima ljudi koji misle da pada u ponoć." "Tko? Koji su to ljudi?" "Nije u njima poanta." "U čemu je onda poanta?" "Poanta je u onima koji ne vjeruju da noć pad u podne." "Tko bi vjerovao u to? Noć ne pada u podne! Osim možda u polarnome krugu." "Znam to. Zato je to igra riječi. Time želim naglasiti da ono očito nije uvijek vidljivo." "S time se mogu složiti, ali to svejedno nije igra riječi. To je nebuloza! Ne možeš glupost nazvati igrom riječi. Mislim, možeš, ali to će svejedno ostati glupost." "Vidiš, smisao poruke se izgubi kad se toliko analizira." "Smisao se izgubio i prije nego si to izgovorio. To nije igra riječi." 211