Issuu on Google+

DNEVNIKULTURNI.INFO - vijesti - likovnost - Zlatko Kopljar - K12

12/19/10 4:12 AM

Zlatko Kopljar - K12 15.10.2007.

Print | Pošalji link

Ozbiljno crno odijelo i bijela košulja bez kravate standardno je radno odijelo Zlatka Kopljara, umjetnika koji posljednjih desetak godina radi na rubovima između performansa, instalacije, videa i fotografije.

Sve ih objedinjuje drama figure u crnom, čak i u rijetkim situacijama gdje ona nije fizički prisutna, a sva svoja djela počevši od 1997. Kopljar imenuje indeksom «K» s pridodanim rednim brojem.

Svi dosadašnji «K»-ovi realizirani su u različitim formama, s manjim ili većim prisustvom naracije, ali uvijek eksplicitno provocirajući pitanja samog ljudskog života, od fiziologije tijela, njegove fizičke prisutnosti ili traga, do metafizičkih predodžbi o njemu. Kopljar se, i kad govori o vlastitom radu, ograđuje od mogućnosti postavljanja bilo kakvog suda. K12 je proizašao iz kontinuiranog promišljanja vlastite pozicije i pozicije kolega umjetnika koje je u prethodnom radu, znakovito, portretirao na seriji fotografija kao mrtvace, društvu nepotrebne. S tom konačnošću se Kopljar suočava i ovog puta, ali stavljajući sebe u prvi plan. Prvi od tri prizora govori o smrti, ili samoubojstvu umjetnika, smješten je uz rub šume, gdje se upravo održala neka neodređena proslava na otvorenom. Nimalo zabavno, što je bila i namjera.

«Situacija je takva da nikog više ništa ne zanima ako nema zabave. Nemam potrebu govoriti o tome da se ja u svojoj poziciji zbog bilo čega loše osjećam, no stvari tako stoje. Užasno je teško komunicirati ikakvu dublju poruku koja će biti iskrena i tvoja, ako ona ne nalijeće na ironiju, sarkazam, cinizam, ako se brzo iz nužde ne izmijeni i pretvori u neku sasvim drugu informaciju.» Prizor sa samoubojstvom Kopljar je zamislio kao postavljanje situacije, evidenciju već svršenog, tako da se s njim čitava priča ciklički otvara i zatvara.

Ujedno se radi i o rasponu osjećanja između nemoći i suosjećanja kojim se Kopljar već bavio u radu K9, podnaslovljenom «Compassion». Scena je različita, ali raspon je i ovdje isti.

U druge dvije jedinice istog rada formalno važan element je svjetlo. Za razliku od statičnog kadra u prvom videu, ovdje je riječ o sceni snimanoj u šumi, u kojoj kamera kruži oko Kopljara pored neke mistične svjetlosne kuglom. Ona, kaže, ne predstavlja čarobni objekt, ne pokušava kroz nju nešto vidjeti, nego se nad njom grije. «Svjetlo je suočenje s beskrajnim prostorom istine o kojem zapravo ne znamo ništa. Netko će to vidjeti drugačije, ali skloniji sam na to gledati kao na

http://www.dnevnikulturni.info/vijesti/likovnost/424/zlatko_kopljar_-_k12/

Page 1 of 2


DNEVNIKULTURNI.INFO - vijesti - likovnost - Zlatko Kopljar - K12

12/19/10 4:12 AM

svjetlo nego neku crnu rupu koja će me progutati.»

Fotografija u light-boxu stvara novu situaciju, u kojoj performer u crnom stoji pred zgradom Tvornice električnih žarulja. Svijetleći toranj TEŽ-a najmanje ga zanima ga kao arhitektura, nego više kao, prema njegovim riječima, «objekt koji otvara mogući prostor istine». «Nije me zanimalo raditi po tim novim eurotrash recepturama u kojima je zadano uzeti malo arhitekture, malo memorije, po mogućnosti da ima veze s nekom povijesno umjetničkom tvorevinom. Zgradu koju sam odabrao vidim kao svjetionik, nekontaminiran drugim sadržajima.» K12 može se gledati kao jedan, ili kao tri zasebna rada – tri istrgnute slike koje nisu mišljene tako da logički zatvaraju jednu priču. Izložba se može pogledati u Gliptoteci HAZU do 24. listopada 2007.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ... MSU: Zbirke u pokretu Hram Nataša Rajković

http://www.dnevnikulturni.info/vijesti/likovnost/424/zlatko_kopljar_-_k12/

Page 2 of 2


DNEVNIKULTURNI.INFO - vijesti - likovnost - Zlatko Kopljar - K12_0