Page 4

Njena funkcija nije u stvaranju razmjene, ona je u funkciji distribucije političke moći centra i ekonomske eksploatacije resursa koji ga hrane. Na svojoj koži osjetiti će to svatko kad se s globalne ili lokalne periferije susretne s neumoljivim, bezizražajnim licem njene administracije. Iako hegemonija danas nije centrirana, već disperzivno slijedi fluktuaciju kapitala, ako postoji mjesto u kojem se po javnom mnijenju odvija našoj civilizaciji ključna paradigma sada i ovdje, onda je to New York. K9 premijerno je predstavljen u mitskom njujorškom multimedijalnom centru The Kitchen u formi video projekcije koja se vidjela kao statičke smetnje elektronske slike. Iz pozadine je dopirao manijakalni monolog Erlanda Josephsona preuzet iz talijanskog originala "Nostalgije" Andreja Tarkovskog iz 1983. godine. Koliko je publika mogla razaznati iz hipnotičkog sniježenja projekcije i govora na stranom jeziku? Umjetnik je bio tamo prisutan i spreman za razgovor. Hermetičnost K9 ekstremna je i unutar Kopljarovog opusa. Nerazumljivost onog što vide i čuju trebala je navesti publiku na postavljanje pitanja. Uostalom, nije li i stvarnost kodirana? K9 Compassion je, po proizvodnom i marketinškom obrascu postindusturijske eksploatacije već upotrijebljenih proizvoda, upgrade verzija K9 što se očituje izostavljnjem audio aspekta, uvođenjem fotografije i poboljšanom verzijom scramble aplikacije kojom se kodira video zapis. Oba aspekta rada, fotografski i video, zasnovani su na akciji koju je Kopljar izveo tijekom spomenute dvomjesečne rezidencije u New Yorku. Fotografije ga prikazuju kako pognute glave, ruku opuštenih niz tijelo, u stavu nijeme i pasivne adoracije kleči na opće razumljivim njujorškim lokacijama, sve odreda simboličnim prostorima hegemonije koja određuje njegov život kao ljudskog bića, građanina i umjetnika: Wall street, Guggenheim Museum, zgrada Ujedinjenih naroda, Times Square te naoko anonimni, ali asocijacijama bremeniti pločnik Kineske četvrti i kolnik Osme avenije. Za tu se prigodu Kopljar odjenuo u svoj standardni performerski komplet: bijelu košulju i crno odijelo. Izvan njegove namjere da samom činu performansa ovaj kostim doda dignitet te njega samog ujedno vizualno učini što univerzalnijim medijem identifikacije, ta odjeća mu pridaje i auru hodočasnika s periferije. Ima nešto prijeteće u tom koncentriranom liku koji potpuno nesvjestan i odvojen od vreve koja se oko njega odvija kao prikaza kleči na bijelom rupčiću. Prijeteća potencija u cijelosti je razvijena u videu. Ista akcija klečanja snimljena video kamerom poslužila je kao osnova deset minuta dugačkoj petlji video rada. Dobiveni materijal kodiran je do nečitljivosti unošenjem digitalizarane Kopljarove DNK formule koju je iz uzorka njegove venske krvi iščitao forenzičarski tim Hrvatske policije. Kopljarov je stav vrlo osoban: slike hegemonije razorene su njegovom krvlju. Zvuči poznato. Pasivni aspekt pokornog pristajanja i aktivni aspekt destrukcije kao posljedica odbijanja, psihološki je obzor unutar kojeg se kreću burne emocije ljudi s periferije koji naposljetku ipak nisu u stanju prihvatiti sadašnju sliku svijeta. Kopljarova vizija razrješenja ove eksplozivne situacije proizlazi iz naziva. Suosjećanje kao vrhunska vrlina vjere, može biti početak razumijevanja i razmjene. Reverzibilnost procesa kodiranja otvara uzak prostor nade: scramble aplikacija kodiranja može video i dekodirati do ponovne uspostave slike. Produkcija rada i oblikovanje postava u funkciji su simbolizma rada. Fotografije su u maniri marketinške kampanje snimljene u izražajnim bojama te su UV print postupkom izvedene na PVC foliji velikog formata koja se koristi za billboard plakate reklamnih panoa. Hijeratski rast Kopljarovog lika na printovima s obje strane vodi ka središtu instalacije gdje se projicira kodirana video snimka. Prostor instalacije i veličina radova predviđeni su za dinamičan promet publike koja će poput stanovnika New Yorka prolaziti pored njegovog pognutog lika ne sluteći da su i spas i propast nadohvat ruke. Kopljar je pesimist koji vjeruje da je izlaz moguć. Potreban je samo svjestan angažman i osjećaj odgovornosti za vlastite postupke. Oni koji se zainteresiraju, u tišini svog doma moći će na web stranicama www.mmsu.hr/kopljar jednostavnim postupkom dekodirati snimku i ponovno uspostaviti sliku stvarnosti. Da li će to učiniti ili će je ponovno uništiti, ostaje na njima.

Tekst kataloga za 26. bienale u Sao Paulu 2004  

Tekst kataloga za 26. bienale u Sao Paulu 2004 Naziv konstrukcija izabrao sam budući su glavni razlozi moga rada uvijek bili gradbene prirod...