Page 3

gluhonijemih izvodi tekst. U trenutku kada pokaže da će tekst ponoviti još jednom, iza njenih leđa sijevnu dva uzastopna bljeska jarke svjetlosti i zaslijepe publiku. Djevojka ponavlja govor. Po završetku skida rukavice, ostavlja ih na govornici te uz pomoć pratnje odlazi iz dvorane. Publika u predvorju nalazi izvedeni tekst napisan Brailleovim pismom: "Ova smiješno teatralna i patetična situacija samo je stvar nužde u koju ste uvučeni. Moja je privilegija da vam načinom koji je najmanje primjeren kažem ono što me neprestano razara i trajno opterećuje, a sigurno je da izrečeno neće ništa promijeniti. Sigurno je samo to da će nas podsjetiti na ono što znamo. Način kojim to govorim oslobađa i mene i vas trenutno nepotrebne odgovornosti. Ne moramo sada i u ovom trenutku razmišljati o onome što govorim. Odgovornost dolazi kasnije. Zato sve izgleda kao prijevara i bilo koja mogućnost racionalne komunikacije dokinuta je, a time i naš ego, odnosno mogućnost da odmah sudimo. Namjerno ometanje bilo kakve komunikacije činim stoga što očekujem da osjećate tijelom, očima, kožom, stopalima, dlanovima. Želim da osjetite. Da se upitate. Što se uopće dogodilo? Što je rečeno? Odgovor ćete naći sami kada dođete nekome za koga ste uvijek mislili da treba pomoć i shvatite da vam baš taj i jedino on može pomoći." tada do danas izveo.

K9 COMPASSION Konstrukcija broj 9 zasnovana je na akciji koju je Kopljar zamislio nadahnut pozivom na sudjelovanje u rezidencijalnom programu Franklin Furnace u New Yorku 2003. godine. Kao većina suvremenih umjetnika rezidenciju u New Yorku u svrhu kreativnog rada s mogućnošću izlaganja Kopljar je shvatio kao ispunjenje životnog sna. Kao istinski performer koji jednostavno mora označiti i interpretirati okruženje u kojem se nalazi, želio je tijekom svog boravka izvesti novi rad koji će istinito odražavati emocije koje je u njemu pobudila Meka suvremene kulture. Kad se piše o Kopljarovom radu teško je izbjeći klišeje koji se mogu protumačiti kao nepotrebno poetiziranje. Na primjer i ma kako vam zvučala tvrdnja da svaki Kopljarov rad predstavlja intenzivan i najčešće za njega samog bolan zahvat u dubine vlastite duše, ona najbolje odražava stvaralačku agoniju koju on proživljava u nastojanju da ono što i kako izvodi bude onoliko blizu onome što osjeća i razmišlja koliko je to uopće moguće. Paradoksalno, ovo iskreno nagnuće zasnovano na uvjerenju da umjetnička kreacija mora biti istinit i odgovoran te stoga sebe-otkrivajući čin s ozbiljnim reperkusijama na gledatelje i u krajnjoj liniji na stvarnost, zbog emocijama nabijenih rezultata nije mu donijela mnogo razumijevanja u ciničnim umjetničkim krugovima. Srećom, rastuća frustracija samo je pojačala njegovo fatalističko uvjerenje da je na pravom putu i da za njega nema drugačijeg načina stvaranja. K9 razvija se oko potencijala New Yorka da na razini percepcije funkcionira kao globalno razumljiva metafora kulturno-političke hegemonije i stoga je idealan motiv kroz kojeg je Kopljar mogao izraziti složenu smjesu ljubavi i mržnje koju takvo mjesto neizbježno kod ljudi izaziva. Čarolija dominantne kulture proizlazi iz njene sveprisutnosti, iz dugotrajne proizvodnje osjećaja da je ona superiorni izraz zajedničke, globalne, kulture. Zahvaljujući mehanizmima civilizacije spektakla, medijima masovne kulture i komercijalnoj suštini pop kulture, centri kulturne hegemonije u emotivno-mentalnom sklopu publike i umjetnika doživljavaju se kao bitan dio vlastite kulture. Uistinu, mi participiramo u kulturi koju centar emanira, mi je konzumiramo, ona je važan, katkad i odlučujući faktor naše kulturne proizvodnje. Problem je u jednosmjernosti ove relacije. Kultura centra je samodovoljna.

Tekst kataloga za 26. bienale u Sao Paulu 2004  

Tekst kataloga za 26. bienale u Sao Paulu 2004 Naziv konstrukcija izabrao sam budući su glavni razlozi moga rada uvijek bili gradbene prirod...